01_VRKLJAN_SILJEG

G. Lipovac Vrkljan B. iljeg: Prilog antikoj topografiji Raba Senj. zb. 39, 5-34 (2012.)

5

GORANKA LIPOVAC VRKLJAN BARTUL ILJEG

PRILOG ANTIKOJ TOPOGRAFIJI OTOKA RABA RIMSKA KERAMIARSKA PE NA LOPARU

Goranka Lipovac Vrkljan UDK: 930.271(497.5)(210.7 Rab) Bartul iljeg 902/904(497.5)(210.7 Rab)"652" Institut za arheologiju Izvorni znanstveni lanak Ljudevita Gaja 32 Ur.: 2012-20-12. HR 10000 Zagreb [email protected] .: [email protected]

Kada bi onamo ivio koji se time zanima i kada bi raspolagao svotom, mogao bi

sabrati pravi muzej i podignuti Loparu ime i vanost! (fra O. Badurina Kronika I, 136) Zahvaljujui epigrafskim podatcima o organizaciji grada Arbe i njezine uprave kao

glavnog antikog sredita ivota na otoku, otvoreni su novi pravci promiljanja o antikom gospodarstvu otoka Raba. Oni su upotpunjeni vrijednim podatcima opata Badurine iz Kamporske kronike kao i svjedoenjima lokalnih kazivaa. Prikupljeni podatci potakli su intenzivna rekognisciranja ireg podruja Lopara kao i itavog otoka pri kojima su utvreni brojni antiki arheoloki lokaliteti kojima istraivanja tek slijede.

Na temelju otkria keramiarske pei u uvali Podilo na Loparu i terenskih pregleda njezina zalea, u radu se donose nove spoznaje o jednom proizvodnom keramiarskom sreditu Raba. Vanost ovog nalaza posebno se oituje u njegovom lokalnom obiljeju, ime se upotpunjuje karta dosada utvrenih i pretpostavljenih keramiarski radionica priobalja i otoja rimske provincije Dalmacije. Loparska je radionica djelovala tijekom druge polovice 3. st. po Kristu unutar jednog rustinog gospodarsko stambenog kompleksa. Na temelju terenskih pregleda zakljuuje se da su i ostali loparski antiki objekti bili u funkciji gospodarstva, a namjena im je ovisila o prirodnim preduvjetima i dostupnosti sirovina odreene mikrocjeline.

Kljune rijei: Lopar, Podilo, rimska keramiarska pe, topografija, antika, rimsko doba Uvod

O arheolokoj batini otoka Raba veinu saznanja zahvaljujemo, prije svega, istraivanjima koja su se provodila u drugoj polovici prolog stoljea,


6

posebno tijekom njegovih posljednjih desetljea.1 Od tada, naalost, izostaju sustavni struni radovi na prikupljanju podataka o antikoj prolosti otoka.2 Zahvaljujui obnovama unutar gradske jezgre, kao i sluajnim nalazima pohranjenim unutar nekoliko zbirci, iznicali su spomenici gradskog sredita Arbe ija se prolost sve jasnije sagledava.3 Prema sauvanim epigrafskim podatcima, uz zapise o gradnji gradskih bedema4 i vodovodu (ili pronalasku izvora vode),5 poznata su nam imena lanova lokalnih romaniziranih aristokratskih obitelji koje upravljaju gradom Arbom6 tijekom prva dva stoljea nakon konstituiranja njegova municipalnog ustroja u augustejsko doba i upisa u tribus Sergia.7 Poseban procvat Arba dosee tijekom druge polovice 2. i u prvoj polovici 3. stoljea po Kristu kada se gradski prostori obogauju novim javnim graevinama 8 i ukraavaju carskim kipovima.9 Na temelju iznesenih podataka koji se isitavaju iz skromnog opusa ouvanih spomenika antike Arbe,10 ne ulazei u ovom tekstu detaljnije u pojedine njihove interpretacije, mogue je tek pretpostaviti svekoliko bogatstvo

1 Na znanstvenom skupu o otoku Rabu 1984. godine meu raznim drutvenim, humanistikim i prirodoslovnim temama, izloeni su i kasnije objavljeni (Rapski zbornik, Rab, 25. 27. listopada 1984., Zagreb, 1987.) vrijedni prilozi o dotadanjim spoznajama povijesti otoka i arheolokim nalazima (A. MOHOROVII, 1987, 33-45; M. MALEZ, 1987, 141-146; . BATOVI, 1987, 147-170; J. MEDINI, 1987, 171-174; N. CAMBI, 1987, 175-182; L. MARGETI, 1987, 199-213).

2 Tijekom posljednjeg desetljea zapoeta su sustavna arheoloka istraivanja otoka Raba, i to na prostoru Kateline, M. JURKOVI et al., 2008, 283-292, na lokalitetu Podilo, G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 64-69 i na poloaju Rt zidine, G, SKELAC I. RADI ROSSI, 2006, 272-274.

3 Za antiku prolosti grada Raba, prema epigrafskoj grai i ostalim antikim spomenicima u: B. NEDVED, 1989, 29-44; B. NEDVED, 1990; A. STARAC, 2000, 82-83; M. DOMIJAN, 2001, 21-22; M. GLAVII, 2003, 83-96; M. GLAVII, 2009, 57-66.

4 M. SUI, 1976, 115; J. MEDINI, 1987, 171-174. 5 B. NEDVED, 1989, 33; M. GLAVII, 2009, 62 i biljeka 21. 6 O konstituiranju municipalnog ustroja Arbe 10. god. pr. Kr. M. SUI, 1976, 35; J.

MEDINI, 1987, 171, 174.; A. STARAC, 2000, 82; M. GLAVII, 2009, 58. 7 Aristokratske obitelji autohtonog podrijetla koje sudjeluju u gradskoj vlasti Arbe detaljno

je obradio M. GLAVII, 2003, 83-96; M. GLAVII, 2009, 57-66. O obiteljima Trebii i Raecii u A. KURILI, 2008, 94. Za cjeloviti pregled strukture stanovniva Arbe B. NEDVED, 1989, 30-33.

8 B. NEDVED, 1989, 33; O ulomku antikog sarkofaga, skulpturama i reljefnim prikazima iz Arbe N. CAMBI, 1987, 175-182; M. DOMIJAN, 2001, 40-47.

9 M. GLAVII, 2009, 64 i bilj. 25-29, 10 U prikazu antike prolosti grada Arbe, B. Nedved je krajem osamdesetih godina 20. st.

ukazala na problem njegove slabe istraenosti, B. NEDVED, 1989, 33, s kojim smo suoeni i danas nakon gotovo dvadeset godina od objave prvog sinteznog djela o njegovoj antikoj prolosti, B, NEDVED, 1990.


7

antikog ivota ovog municipija tijekom 2. i 3. stoljea po Kristu o emu posebno svjedoi posveeni mu epitet Felix.11 Izvan gradskog prostora, dio vladajuih aristokratskih obitelji Arbe, koje su znaajnim dijelom liburnskog podrijetla,12 imale su i svoje ladanjske i gospodarske posjede,13 koji su predstavljali osnovu antikog gospodarstva municipija. U nedostatku arheolokih i povijesnih izvora na temelju prirodnih preduvjeta, te gospodarskih i ekonomskih podataka iz razdoblja kasnog srednjeg vijeku, mogue je samo pretpostaviti strukturi i organizaciji gospodarskih grana (poljoprivredu, zanatsku proizvodnju i trgovinu) koje su osiguravale ivot otoka Raba. 14 Posljednjih godina nalaz potonulog antikog broda kod rta Sorinj,15 potom arheoloka istraivanja ostataka rimskih vila na poluotoku Katelina (u Kamporskoj drazi)16 i na poloaju Punta zidine na Loparu,17 pruaju nove podatke za upoznavanje antike prolosti otoka Raba. Otkrie keramiarske radionice u Podilu na Loparu18 i topografsko istraivanje Lopara prilog su novim spoznajama o rimskoj gospodarskoj povijesti otoka.

11 O moguim razlozima pojave epiteta Felix B. NEDVED, 1989, 29, 35-36; A. STARAC, 2000, 82-83.

12 Za liburnsko podrijetlo romaniziranih rapskih obitelji B. NEDVED, 1989, 30-33; M. GLAVII, 2009, 57-66.

13 V. BEGOVI I. SCHRUNK, 2002, 118; V. BEGOVI I. SCHRUNK, 2003, 112. Na priobalju provincije Dalmacije malo je istraenih rimskih villa rustica , gospodarskih i ladanjskih posjeda na temelju kojih je mogue uopznati njihovu strukturu, obiljeja proizvodnje i odnos grada prema ageru. Posve je drugaija slika na prostoru Histrije, R. MATIJAI, 1998.

14 Prema navedenim dostupnim podatcima i uz pretpostavku da se zbog zatvorenosti (izoliranosti) otoka situacija u antici bitno ne razlikuje od narednih razdoblja, B. Nedved je prikazala dio gospodarske slike otoka, B. NEDVED, 1989, 33-34.

15 Prema nalazima grko italskih amfora, brodolom se datira u 2. st. prije Krista, I. RADI ROSSI, 2005, 168-169.

16 M. JURKOVI et al., 2008, 283-292; M. JURKOVI I. MARI, 2006, 264-266; M. JURKOVI I. MARI, 2007, 292-294; M. JURKOVI I. MARI, 2008, 338-341; M. JURKOVI I. MARI, 2009, 416-418. Nuno je upozoriti da na otoku Rabu postoje dva arheoloka lokaliteta istog nazivlja: Katelina u Kamporskoj drazi i Katelina u Loparu. Uz ovu njihovu istoznaicu, biljeimo jo nekoliko njihovih slinosti: oba su poloaja smjetena na poluotocima i dijele slinu naseobinsku stratigrafsku sliku od prapovijesti do kasne antike, . BATOVI, 1987,157, 162-165; Z. BRUSI, 1989, 112. Na poloaju loparanske Kateline, premda arheoloki jo nisu potvreni ostatci kasnoantike arhitekture, pregledom lokaliteta od Instituta za arheologiju 2009. godine pronaeni su, uz nalaze prapovijesne, helenistike i rimske keramike, ulomci kasnoantike keramike koja svojim tipolokim oblicima nedvojbeno ukazuje na naseobinski karakter.

17 G. SKELAC I. RADI ROSSI, 2006, 272-274. 18 G. LIPOVAC B. ILJEG, 2010, 64-69


8

Prapovijesna arheoloka slika Lopara

Uvjeti koji su pogodovali naseljavanju prapovijesnih i kasnije antikih zajednica na Loparu proizlaze iz bogatstva prirodnih preduvjeta odnosno geoloke posebnosti Lopara19 koji je, u razdoblju prvih kulturnih pojava na otoku, bio njihovim vanim sreditem. Istraivanja Mirka Maleza tome daju znaajan prilog, posebno njegovo istraivanje Punta zidine na sjeverozapadnom rubnom dijelu Lopara.20

Lopar je izgraen od lapora i pjeenjaka. Istiu se visoki nanosi kvartnih naslaga (na podlozi eocenskog flinog sloja) i veliki bujini nanosi.21 Snane bujice i vododerine odnijele su znatne koliine eocenskog i kvartnog materijala, meutim, vodonepropusna flina podloga Lopara zadrala je znatne koliine pitke vode. Navedene prirodne pogodnosti utjecale su na stvaranje kvalitetne podloge za poljoprivrednu obradu i koritenje tla u stoarstvu, to je bilo vanim preduvjetom u naseljavanju Lopara. Ovim prirodnim preduvjetima koji su osiguravali preivljavanje lokalnih zajednica i namirenje potreba grada odnosno familija koje su posjedovale imanja unutar agera Arbe, valja dodati i bogatstvo umskom vegetacijom kako svjedoe paleontoloki nalazi.22 Na poloaju Punta zidine, u ogranienim manjim istraivanjima tijekom 1970. godine, otkriveni su nalazi kamenog orua paleolitskog i mezolitskog razdoblja.23 Spomenuta istraivanja omoguila su odgovore na pitanje kada zapoinje naseljavanje Lopar.

Najranije obitavanje na Loparu arheoloki je potvreno na lokalitetu Punta zidine gdje je pronaeno vie desetaka kamenog orua.24 Prema podrijetlu kremenog materijala, prvotno se pretpostavljalo da se radi o uvoznoj sirovini to bi upuivalo na injenicu da su vrlo rano postojale komunikacije Raba s prostorom Dinarida i alpskim prostorom sjeverne Italije.25 Novija istraivanja dijelom ispravljaju prethodne zakljuke s obzirom na to da su na Loparu otkrivena leita kremenog materijala.26

19 Za geoloku prolost Lopara P. MAMUI,1962, 121-142; J. POLJAK, 1933, 167-178. 20 M. MALEZ, 1970, 1-16; M. MALEZ, 1974, 45-74 21 M. MALEZ, 1987, 142. 22 Kao potvrdu tome M. Malez navodi nalaz kotane bree s ostatcima kostiju preivaa na

poloaju Kamenjak iznad Barbata, M. MALEZ, 1987, 142. 23 M. MALEZ, 1971, 411-424; M. MALEZ, 1974, 5-6. 24 M. MALEZ, 1987, 144, sl. 3. 25 M. MALEZ, 1987, 144. 26 . BATOVI, 1987, 151.


9

Sl. 1. Karta otoka Raba, poluotok Lopar (preuzeto s: http://nepce.com/wp-content/gallery/regije/karta-raba.jpg)


10

Sl. 2. Lopar, Podilo - posljedica erozivnog djelovanja na geoloku stratigrafiju (foto: B. iljeg)

Uz paleogeoloka istraivanja na Loparu, od sredine 60-ih godina 20.

stoljea osnaio je interes za arheoloku batinu ovog prostora. U viegodinjim terenskim pregledima na otoku Rabu utvreno je dvadeset i pet prapovijesnih lokaliteta, od toga pet gradinskih naselja na Loparu: Punta zidine, Katelina, Gromaica, Peina i Trbunjak. Prema namjeni, sve rapske gradine podijeljene su u dvije osnovne skupine: stalno naseljene gradine uz obalni pojas i gradine u unutranjosti koje slue za zbijeg ili kao promatranice.27 Unutar stalno naseljenih gradina na Loparu su pronaeni arheoloki nalazi koji ukazuju na gospodarstvo ovog prostora u prapovijesnom razdoblju. Prema vrstama nalaza, ono se temeljilo na stoarstvu, ribarstvu, preradi itarica, keramikoj proizvodnji, obradi kamena i trgovini.28 Pitanje organizacije gospodarskih djelatnosti unutar gradinskih

27 Podjelu gradina definirao je . BATOVI, 1987, 157-159. 28 . BATOVI, 1987, 158, 163. Kao predmet trgovine autor posebno navodi nalaze

apulske i grke keramike na poloaju loparske Kateline. Iste smo nalaze keramike potvrdili u


11

jedinica ili njihovih zajednica ostaje dvojbenim s obzirom na poetni stupanj istraenosti teme. S istim problemom izostanka istraivanja susreemo se pri razmatranjima naina pokapanja liburnskih starosjedilaca gradinskih naselja na Rabu tijekom bronanog i eljeznog doba. Od ukupno deset humaka koje je definirao . Batovi29 istraen je samo humak (s devet grobova) na Gromaici na Loparu.30 Na temelju nekoliko karakteristinih obiljeja kao to su poloaji na uzvisinama, gradbene strukture i prilozi, razvidno je da se loparski humci uklapaju unutar tipologije liburnskih groblja eljeznog doba. Na ovom stupnju poznavanja arheolokih nalaza s Lopara moemo zakljuiti da je prapovijesna slika Lopara u razdoblju bronanog, a napose eljeznog doba, istoznana irem liburnskom prostoru unutar gotovo svih razina ivota.

Antiko gospodarstvo na otoku Arbi prethodne spoznaje

Uspostavom rimske vlasti na Rabu, poetkom prvog stoljea, organizira se novi drutveni i gospodarski ivota otoka to ne iskljuuje preivljavanje (i prilagoavanje) odreenih lokalnih autohtonih liburnskih tradicija unutar rimskog drutva.31 U uvodu smo spomenuli da sreditem politikog i drutvenog ivota otoka postaje municipij Arba unutar ije uprave romanizirane obitelji autohtonog podrijetla participiraju znaajan udio vlasti.32 Njihova politika i drutvena snaga velikim je dijelom bila odreena prihodima (i prinosima) koje su osiguravali unutar svojih posjeda (na prostoru agera). Osim to su im ti prihodi osiguravali izvor egzistencije, pruali su im i nunu garanciju za pristupanje gradskoj upravi. Koliki je bio cenzus za ordo Arbe na sadanjem stupnju poznavanja antikog gospodarstva otoka nije mogue zakljuiti. Prema nekim dosadanjim istraivanjima o veliinama obradivih povrina i moguem broju stanovnika, prosjene veliine posjeda na Rabu nisu bile odgovarajue za cenzus, prema tome ni za imovinsku pristupnicu vlasti.33 S obzirom na to da je epigrafski potvreno njihovo

naim rekognosciranjima Lopara 2009. godine, vidi bilj. 17. O ranim trgovakim odnosima sa susjednom italskom obalom potvrda je nalaz brodoloma kod rta Glavina, V. DAUTOVA RUEVLJAN 1970, 161-170, M. JURII 1989, 103-110.

29 . BATOVI, 1987, 158-159. 30 Istraivanje je 1967. godine provela Radmila Mateji, R. MATEJI, 1968, 75-83 31 M. SUI, 1976, 55-62; B. NEDVED, 1989, 35 32 Unutar gradske uprave Enone zabiljeena je slina struktura vlasti koju ravnopravno

obnaaju domae autohtone familije, I. BORZI, 2013, 28. 33 U izostanku starijih podataka, B. Nedved je koristila podatke kraja 19. stoljea za

izraune veliina posjeda i cenzusa antike Arbe, uz pretpostavku da se zbog izoliranosti otoka


12

sudjelovanje u municipalnoj upravi (kao dekurioni ili magistrati),34 pitanje izrauna posjeda kao i visina cenzusa ostaju dvojbenim. Na temelju pretpostavljenih slinosti u paleogenezi otoka Raba s ostalim otonim i priobalnim autohtonim zajednicama, u vrijeme uspostavljanja novog rimskog drutva, privatni je ager sa stoarstvom i panjacima bio sreditem ekonomskog opstanka i razvoja autohtonih zajednica.35 Usporedno, romanizirane obitelji koje su participirale u gradskoj vlasti (i dio italskih doseljenika) veim su dijelom osiguravale svoju ekonomsku snagu preko gospodarsko stambenih posjeda (villa rustica) koji se smjetaju unutar plodnog dravnog agera i u blizini komunikacija prema gradovima.36 Premda poljoprivreda i njezine kulture ostaju i za rimske uprave osnovom gospodarskog ivota otoka i autohtonih liburnskih zajednica unutar pagusa (i vicusa), razvijaju se i ostale djelatnosti koje, uza zadovoljavanje lokalnih potreba, postaju predmetom trgovine a time i zarade. O kojim je sve proizvodnim djelatnostima rije za sada moemo samo pretpostavljati37 s obzirom na to da su istraivanja antike ekonomske prolosti Raba tek zapoeta novijim arheolokim iskopavanjima na tri spomenuta poloaja Katelini (Kampor), Punta zidine (Lopar) i Podilu (Lopar).

Pregled keramiarskih radionica na priobalju provincije Dalmacije

Jedna od gospodarskih djelatnosti koja je zasigurno bila vanim izvoritem ekonomskog razvoja priobalja sjeverne Liburnije je keramiarska proizvodnja. Ona je bila usko povezana uz proces urbanizacije ovog prostora i dolazak italskog stanovnitva kada se iskazuje iznimno velika potreba za graevinskim keramikim materijalom i za svim vrstama posua. Pojedinane manje keramiarske radionice s jednom ili dvije pei koje su dotada sluile potrebama lokalnih zajednica nisu bile dostatne za velike narudbe koje se situacija u antici nije bitno izmijenila, B. NEDVED, 1989, 34-35; A. STARAC, 2000, 82. O mogunostima promjene uvjeta za pristup gradskom vijeu A. STARAC, 2000, 146.

34 M. GLAVII, 2009, 57-66. 35 O pravu koritenja dravnog zemljita (ager publicus) i privatnog agera M. SUI, 1976,

55-62, 95 36 Jedini cjeloviti prikaz rezultata istraivanja o gospodarstvu ruralnih proizvodno

stambenih kompleksa s naih prostora u doba antike je knjiga R. Matijaia o gospodarstvu antike Istre, R. MATIJAI, 1998. Za pregled znaenja naziva villa rustica, njezinim obiljejima i proizvodnji R. MATIJAI, 1988, 99-114.

37 O preradi vune kao vanom dijelu liburnske tradicije koja i u rimskom razdoblju preivljava, A. KURILI, 2008, 21.


13

javljaju u trenutku kada se tijekom 1. stoljea po Kristu razvijaju rimska gradska sredita sjeverne Liburnije.38 Da je na priobalju provincije Dalmacije postojalo vie keramiarskih proizvodnih sredita prostorno povezanih uz gradove (izvan gradskih zidova ili na periferiji grada neposredno s njihove unutranje strane) i unutar agera, nema dvojbe s obzirom na snaan proces urbanizacije.39 Meutim iznenauje izuzetno malo arheolokih nalaza kojima se potvruje njihovo postojanje. Uzroci tome su vieslojni. Izdvojit emo dva primjera za koja smatramo da su bitno utjecala na oteano prepoznavanje domaih antikih radionica keramike. U kontinuitetu koritenja prostora, posebno onih na otocima i na priobalju, a kojima su geografske zadatosti ograniile prostor rasprostiranja, naknadnim gradnjama mlai kulturni slojevi preslojavaju i negiraju starije. U tom kontekstu istu sudbinu dijele i rimski proizvodni radioniki objekti i zanatska sredita u gradovima nae obale i otoka.40 Slijedei se uzrok odnosi na donedavni izostanak ciljanih arheometrijskih istraivanja rimske keramike i lokalne sirovine (gline) za koju se pretpostavlja da je koritena pri izradi domaeg posua.41

Za organiziranje radionica (lokalnim ili provincijskim proizvodnim sreditima) stoga esto saznajemo preko keramiarskog otpada i nalaza polufabrikanata, ili ako poslui i srea, radionice se atribuiraju prema ouvanim kalupima i dijelovima konstrukcije pei. Zahvaljujui odnedavno sve veem interesu struke za istraivanje otpadnog radionikog materijala kao iznimno vanog elementa u prepoznavanju proizvodnih sredita, posljednjih godina iznie cijeli niz domaih radionica predrimskog i rimskog razdoblja na prostoru priobalja provincije Dalmacije i njezinih otoka.

38 O ranom stjecanju municipaliteta i razvoju gradova u sjevernoj Liburniji u M. SUI,

1976, 35 39 M. SUI, 1963, 82-94; 36; M. BLEI, 2001, 78. 40 R. MATIJAI, 1998, 96-97. 41 Posljednjih se nekoliko godina provodi niz arheometrijskih analiza kojima je cilj utvrditi

izvornost keramike proizvodnje na naim prostorima koji su bili ukljueni unutar provincija Dalmacije i Panonije. Za domau proizvodnju kasno helenistike keramike u Issi ARGO M. MIE, 2010, 30. Posebno istiemo studiju B. EGVI L. EELJ et al., 2012, 63-87, unutar koje su izneseni najnoviji cjeloviti arheometrijski rezultati o izvornosti domae proizvodnje helenistike keramike iz Sikula (Resnik), Rta Ploa (kod Rogoznice) i Issi (Visu). O proizvodnji rimske keramike s priobalja provincije Dalmacije analize su uinjene jedino za crikveniku keramiku, G. LIPOVAC VRKLJAN, 2011, 8, bilj.18; I. OANI ROGULJI, 2012, u kojoj su priloeni grafikoni kemijskih i mineralokih rezultata analiza koje su provedene u suradnji s prof. Bokom Lugoviem sa Zavoda za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine RNG-a Sveuilita u Zagrebu (detalji analiza su u pripremi za objavu istih autorica). Za na dio Panonije provedene su analize keramike iz Siscie, I. MILETI AKIRAN Z. SEVER, 2011, 291-299.


14

Sl. 3. Karta kasnohelenistikih i rimskih keramiarskih radionica priobalja i otoja provincije Dalmacije

Postojanje kasnohelenistikih keramiarskih radionica, odnosno njihovih

proizvodnih objekata antike Isse (Vis) zabiljeeno je ve polovicom 20. stoljea.42 Nalazima arheolokih ostataka na poloaju Martvilo i extra muros

42 Pregled istraivanja keramiarskih radionica Isse B. ARGO M. MIE, 2010, 7-10,


15

koji su tada pripisani antikim lonarskim peima, novija istraivanja pridruuju cijeli niz dokaza o vrlo aktivnoj djelatnosti isejskih radionica. Osim nalaza jo jedne pei43 pronaeni su nedavno kalupi, deformirani odbaeni proizvodi i cijeli niz slinog keramikog otpada44 koji mogue upuuje na trajanje radionice i tijekom ranog rimskog razdoblja.45 Upravo ovi nalazi, za koje smo prethodno napomenuli da su se, kao vrlo jasni argumenti u definiranju postojanja radionice esto zanemarivali, daju snanu potvrdu isejskoj keramiarskoj proizvodnji. Neto manji broj nalaza ukazuje i na domau keramiarsku radionicu u Pharosu (Hvar) takoer u kasnohelenistikom dobu.46 Ovim radionicama odnedavno se pridruuje i radionica u antikom Siculi (Resnik). Premda jo nije pronaeno odnosno locirano njegovo proizvodno sredite, zahvaljujui upravo arheometrijskim analizama potvrena je izvornost domae proizvodnje kasnohelenistike keramike iz Sicula, a time i postojanje proizvodnog sredita.47

Za radionice rimskog razdoblja junog dijela provincije Dalmacije, naa su saznanja potpunija od poznavanja istih iz kasnohelenistikog razdoblja. Meutim, kao i u prethodnom razdoblju, za nekoliko proizvodnih centara i njihove pei koje su bile otkrivene u prolom stoljeu, danas nije mogue utvrditi poloaj koji se oslanja samo na zapise o njihovu postojanju. Neke su radionice, za koje je sluajnim nalazom utvreno postojanje pei, unitene naknadnim gradnjama te su nam uskraena saznanja o njihovim tehnolokim obiljejima, proizvodnom asortimanu i vremenu djelovanja. Meutim, novi nalaz rimskih keramiarskih pei kraj Vodica i na Loparu te otkrie ouvanog radionikog proizvodnog sredita u Crikvenici pruaju posve nove spoznaje o antikoj tehnologiji domae keramiarske proizvodnje, prostornom ureenju radionice i tlocrtnom rasporedu proizvodnih objekata te reimu peenja keramike i njezinim proizvodima.

Na otoku Pagu, kao sluajni nalaz, otkriveni su gradbeni dijelovi pei s dvostrukim loitem. U izostanku istraivanja, osim podataka o postojanju pei, ne moe se zakljuiti pripada li ona radionikom kompleksu ili se radi o pei koja je koritena za manje lokalne potrebe.48 Bez obzira na tu injenicu, saznanje o njezinu postojanju vaan je podatak u prouavanju domae 14-27. Osim zapisa o postojanju pei iz polovice 20. stoljea, terenskim pregledima danas nije mogue potvrditi njihove nalaze.

43 B. KIRIGIN E. MARIN, 1985, 52-53. 44 B. ARGO M. MIE, 2010, 15, 24-26. 45 B. ARGO M. MIE, 2010, 18. 46 B. ARGO M. MIE, 2010, 13, za literaturu o pretpostavljenoj radionici Fara vidi i bilj. 12. 47 B. EGVI L. EELJ et al., 2012, 63-87. 48 S. GLUEVI,1989, 73-88.


16

lonarske djelatnosti. Posljednjih je nekoliko godina antiki odjel Muzeja grada ibenika sustavno istraio lokalitet Rakitnica Tri bunara u zaleu Vodica unutar koga je otkrivena dobro ouvana lonarska pe.49 Kako istraivanja nisu potvrdila ostale radionike sadraje i objekte, osim pravokutne pei s ostatcima perforirane pregrade izmeu vatrine komore i komore za peenje, njezina je namjena bila iskljuivo ograniena na zadovoljavanje potreba manje lokalne zajednice, pagusa unutar vodikog polja. Prilog ovoj naoj temi su i podatci o nalazima etiriju pei u Smrdeljima kod ibenika koje mogue pripadaju vojnoj radionici nedalekog logora u Burnumu (u Ivoevcima kod Kistanja).50 Premda pei nisu sauvane niti je poznat njihov poloaj,51 mala udaljenost izmeu lokaliteta s peima i logora te nalazi tegula i opeka s peatima burnumskih legija, doputaju nam pretpostaviti vojni karakter radionice u Smrdeljima koja dio svojih proizvoda distribuira i na lokalno trite.52 Oekivati bi se moglo i postojanje keramiarske radionice koja djeluje za potrebe Tilurija (Trilj), drugog vojnog logora u Provinciji.53 U nedostatku arheolokih nalaza, a na temelju saznanja o radionikim djelatnostima povezanim uz vojne logore Panonije54, izvjesnost tilurijske keramiarske radionice potvruje se manjim brojem domae keramiarske proizvodnje55 i peatima VII. legije koja boravi u Tiluriju. 56

Prema prethodno navedenim spoznajama o pojedinanim nalazima pei, vojnim peatima, radionikom otpadu, a posebno zahvaljujui

49 T. BRAJKOVI, 2011, 95-103. 50 I. PEDII E. PODRUG, 2008, 85-86, s pregledom starije bibliografije koja se odnosi

na problematiku radionice u Smrdeljima. 51 Nakon to je L. Marun na samom kraju 19. stoljea otkrio pei, a nekoliko godina potom

C. Patsch pregledom terena zabiljeio samo ostatke jo jedne preostale, mnogi pokuaji kolega iz Muzeja grada ibenika i kolega s Odjela za antiku arheologiju Sveuilita u Zadru da na temelju nalaza poluproizvoda i otpada lociraju njihove nalaze nisu ostvarili otkriem, I. PEDII E. PODRUG, 2008, 86 vidi bilj. 4.

52 I. PEDII E. PODRUG, 2008, 85-86. 53 M. SANADER, 2003. 54 Osim za gradnju logora za koju je bila potrebna izrada velikih koliina graditeljske

opeke, krovnih crijepova (tegulae) i kanalica (imbrex), radionice kasnije proizvode i posue potrebno u svakodnevnom funkcioniranju ivota unutar logora, P. VMOS, 2012, 395, 398, 402-405.

55 Z. IMI KANAET, 2010, 37, 59. Za podrijetlo lokalnog posua pronaenog unutar logora u Tiluriju, autorica predlae domae radionice od kojih vojnici kupuju keramike predmete.

56 D. TONINI et. al, 2011, 363. Autori s pravom upozoravaju da je praksa reuporabe graevinske keramike mogua u kontekstu koji objanjava pojavu tilurijskih peata VII. legije Claudia Pia fidelis i u Ekvumu (itluk) uz vjerojatnou da se pojava tih peata vee i uz eventualno sudjelovanje VII. legije u graditeljskim radovima istog logora.


17

rezultatima usporedbenih analiza keramikog materija sa sirovinom, slika domae lokalne ili provincijske proizvodnje postaje bitno prepoznatljiva naspram uvoznog materijala. Meutim, sve do otkria keramiarskog proizvodnog kompleksa u Crikvenici, nedostajali su nam u cijelosti ouvani nalazi rimske radionice s objektima i proizvodnim asortimanom na temelju kojih je mogue rekonstruirati tehnoloki ustroj jednog rimskog keramiarskog sredita provincije Dalmacije bilo da se radi o radionicama vezanim uz grad, neku drugu vrstu naselja, rustini gospodarsko stambeni kompleks ili samostalnu radionicu u privatnom vlasnitvu koja se organizira iskljuivo zbog trinih potreba. Odabir Crikvenice i njezina neposrednog zalea za organiziranje keramiarske djelatnosti proizlazi iz bogatstva prirodnih preduvjeta (kvalitetna glina, dovoljna koliina tekue vode i ogrijevne, loine sirovine) i blizine komunikacija nunih za njezin rad i distribuciju proizvoda. Unutar radionice, tlocrtni raspored objekata prati tehnoloki proces: od lokalne komunikacije kojom se u proizvodni prostor dovozi sirovina, bazena koji slue za primarnu obradu gline (njezino proiavanje) i kanala kojima se u radionicu dovodi tekua voda, slijede objekti koji slue kao prostori za oblikovanje, suenje i hlaenje predmeta i konano vertikalnih dvodjelnih pravokutnih pei.57 Za oekivati je postojanje prostora za skladitenje gotovih proizvoda koji, tijekom dosadanjih istraivanja, nisu otkriveni. Prema usporedbama s italskim radionicama,58 posebno s radionicama Albinia,59 Santarcangelo di Romagna60 i proizvodnim kompleksom Marcianalla61 te slinim provincijskim radionicama koje su istraene i objavljene,62 crikveniki kompleks pripada skupini proizvodnih

57 Na temelju dodatno provednih analiza i nalaza ostataka perforiranih pregrada,

crikvenike pei tipoloki se odreuju u skupinu zapadnih pei s vertikalnim protokom zraka. Stoga nae prve pretpostavke o njihovoj moguoj posebnosti kao horizontalne koju smo istakli u Zborniku I. meunarodnog kolokvija u Crikvenici 2011. godine nuno je ispraviti, vidi G. LIPOVAC VRKLJAN, 2011, 7.

58 U zborniku meunarodnog kolokvija koji je odran u Pisi 2005. godine okupljeni su brojni radovi koji se bave pitanjem pojedinih nalaza pei, keramiarskih radionica, njihovim prostornim odreenjima i proizvodnjom na italskom tlu uz vrijedne priloge o galskim radionicama i onima s dunavskog prostora, u Territorio e produzioni ceramiche, ed. S. MENCHELLI M. PASQUINUCCI, 2006.

59 D. VITALI, 2007, 25-44. 60 M. L. STOPPIONI, 1993, 25-46. 61 G. PUCCI C. MASCIONE, 2003. 62 S obzirom na iznimno mnotvo objavljenih podataka o istraivanju pojedinih radionikih

objekata (posebno pei) tijekom posljednjih nekoliko desetljea, nesrazmjerno je malo istraenih i obraenih radionica. Razlog je tome to se rijetko nailazi na cjelovito ouvane radionice o emu


18

sredita u privatnom vlasnitvu koji se i organiziraju gotovo kao protoindustrijska keramiarska sredita63 zbog pojaane potrebe trita za keramikom robom. Upravo u trenutku pojaane urbanizacije sjeverne Liburnije tijekom 1. st. po Kristu, Sekst Metilije Maksim, vlasnik radionice, ije se italsko podrijetlo, vee uz poznatu senatorsku obitelj Metilii,64 svojim graevinskim materijalom, posuem i transportnom robom zadovoljava svakodnevne ivotne potrebe stanovnitva tog prostora.65 Kako bi zatitio, ali i istaknuo standard kvalitete proizvoda66, svojim peatom oznaava dio graevinskog materijala, i to iskljuivo krovne crjepove67. Isti vlasnik organizira jo jednu radionicu na otoku Krku (Sv. Petar u Solinama) za koju nam nedostaju nalazi na temelju kojih bi sa sigurnou potvrdili njezino postojanje.68

Navedenim nalazima karamiarskih radionica od nedavno se pridruuje i nalaz keramiarske pei otkrivene 2009. godine na lokalitetu Podilo (Lopar, otok Rab)69 koja je pripadala radionici organiziranoj unutar gospodarsko stambenog kompleksa.

smo ve napomenuli. Ujedno, kako se radionice u prosjeku rasprostiru na povrini do nekoliko hektara (velike galske radionice i do deset hektara, C. R. WHITAKER, 2002, 13.), njihovo je istraivanje izuzetno dugotrajan i slojevit proces. Stoga se esto u literaturi o moguim radionicama raspravlja samo na temelju nalaza pei, oslanjajui se na injenicu standarda u tehnologiji antike radionike proizvodnje odnosno radionikim proizvodnim sadrajima (objektima).

63 Primjeri organizacije velikih galskih keramiarskih proizvodnih radionica su radionice La Graufesenque (C. BMONT A. VERNHET F. BECK, 1987.) i Sallles d'Aude (F. LAUBENHEIMER, 1990.). Nain njihova rada, specijaliziranost proizvodnje, struktura vlasnitva i upravljanja te iskljuivo proizvodnja za trite ukazuju na elemente protoindustrijske proizvodnje u antici, R. WHITAKER, 2002, 11-25.

64 M. SILVESTRINI, 1994, 90-94 uz pregled literature o Metilijima, njihovu podrijetlu, drutvenom status, posjedima i djelatnostima.

65 Distribuciju crikvenikih proizvoda na priobalju Liburnije i pripadajuim otocima prema nalazima biljeimo od Tarsatike i Senije do Jadera i ibenika te na otocima Cresu, Krku i Ugljanu, G. LIPOVAC VRKLJAN, 2011, 8 i bilj. 19; M. JURJEVI, 2011, 57-80. Brodolomi i rasuti teret crikvenike keramike unutar Kvarnerskog zaljeva tadoer svjedoe o njezinoj distribuciji unutar navedenog prostora, I. RADI ROSSI, 2011, 20-30;

66 Zasigurno je postojalo vie razloga poradi koga su se keramiki predmeti peatirali, posebno kada se radilo o proizvodima terrae sigillatae , G. PUCCI, 1993, 73-80.

67 De salt(u) Sex(ti) M(e)tilli Max(simi), G. LIPOVAC VRKLJAN, 2007; G. LIPOVAC VRKLJAN, 2011, 9 uz popis starije literature.

68 Poloaj radionice se pretpostavlja na temelju terenskih obilazaka i prikupljenog pokretnog keramikog otpada kao i nalaza peata vlasnika crikvenike radionice, G. LIPOVAC VRKLJAN R. STARAC, 2007, 97-98.

69 G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 64-69.


19

Sl. 4. Zrana snimka Lopara (preuzeto s: www.arkod.hr)

Lopar - prirodni i zemljopisni znaaj u antici

Na poetku rada naznaili smo nekoliko vanih prirodnih obiljeja koja su omoguavala kvalitetu ivljenja na poluotoku Loparu ve od prapovijesnih vremena. Ista su prirodna obiljeja bila prepoznata i tijekom antike o emu je u svojoj Kronici zabiljeio i fra Odorik Badurina: I Lopar je pun starina nabrajajui cijeli niz lokaliteta.70

Smjeten na sjevernom dijelu otoka Raba, Lopar ima izuzetno povoljan geografski i prometni poloaj. Prometno je orijentiran na nasuprotno podvelebitsko priobalje i na jugoistoni dio otoka Krka. Izmeu Lopara i nasuprotne obale dva su otoia Sv. Grgur i Goli otok koji preuzimaju dio udara sjevernih vjetrova i time pogoduju klimatskim pogodnostima Lopara.

70 Fra O. BADURINA, Kronika I, 135.


20

Njegova slabija povezanost s upravnim sreditem otoka i ostalim njegovim prostorima, orijentirala je Lopar prema vlastitim izvorima preivljavanja to se dijelom oitovalo i u njegovim kulturno povijesnim posebnostima.71

S nalazima koji nedvojbeno potvruju antiku batinu na Loparu susreli smo se 2005. godine prilikom istraivanja lokaliteta Punta zidina na sjeverozapadnom dijelu Lopara.72 Tijekom iskopavanja otkriveni su nalazi rimske arhitekture koja se terasasto sputa do morske obale. Prema prvim rezultatima, arhitektonski ostatci, ija se namjena povezuje s gospodarsko stambenim obiljejima rustinih vila, datiraju se u rasponu od 1. do 4. stoljea po Kristu uz pretpostavku postojanja vie faza gradnji objekata.73 Kako je na otoku Rabu loparsko tlo (uz Kamporsku i Supetarsku Dragu) jedno od pogodnijih podloga za ratarske kulture i stoarstvo,74 za oekivati je vie antikih gospodarskih sadraja bilo da se radi o arhitekturi autohotnog stanovnitva ili ladanjskim vilama s proizvodnim sadrajima. Loparsko polje, koje se nalazi izmeu uvale Crnika i Loparskog zaljeva, posjeduje sve prirodne pogodnosti za uzgoj agrarnih kultura na to ukazuje njegova intenzivna obrada tijekom srednjeg vijeka i sve do kraja prologa stoljea kada njezin intenzitet opada. Prilikom radova u loparskom polju (u posljednjih nekoliko desetaka godina) pronalaeni su arheoloki predmeti iz antikog razdoblja. Na njegovu sjeverozapadnom kraju, u dananjoj loparskoj luci, do nedavno su bili vidljivi i ostatci rimskog objekta sa cisternom i zidovima koji zasigurno imaju izravnu poveznicu s arhitekturom antikih gospodarskih objekata.75 U neposrednoj blizini ovog nalaza smjestila se i rimska luka o emu svjedoi mnotvo sluajnih nalaza koji su danas pohranjeni u gradu Rabu76.

Slijedea arheoloka mikrocjelina s antikim gospodarskim sadrajima nalazi se na suprotnoj, sjevernoj strani loparskog poluotoka. Unutar njezina prstenasto razvedenog priobalja, uvale Dubac i Podilo sa svojim zaleem posjeduju prirodne preduvjete za razvoj odreenih grana gospodarstva, koje su se unutar ova dva poloaja morale razlikovati s obzirom na konfiguraciju terena.

71 . PERII, 1987, 418. 72 G. SKELAC I. RADI ROSSI, 2006, 272-274. 73 Uz arhitektonske elemente, iroku dataciju odreuju i nalazi keramikih predmeta, G.

SKELAC I. RADI ROSSI, 2006, 273. 74 Seosko stanovnitvo Lopara krajem 19. stoljea uzima u zakup i obradu opinsku zemlju, a

kasnije je otkupljuju i stjeu privatno vlasnitvo. Ostalo seosko stanovnitvo otoka nije imalo vlastite zemlje, ve se ona stoljeima nalazila u posjedu rapske vlastele i gospode. Premda navedeni podatak nema izravne poveznice s naom temom, on upuuje na neke drutveno ekonomske posebnosti Lopara kojima je izvorite mogue sagledati kroz odreenu fiziku izoliranost ovog prostora od ostatka otoka . PERII, 1987, 418; T. GANZA ARAS, 1987, 453.

75 Na podatcima i terenskom vodstvu zahvaljujemo gospodinu F. Gabriu iz Lopara. 76 G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 68.


21

Sl. 5. Zrana snimka sjevernog dijela Lopara s uvalama Podilo i Dubac

(preuzeto s: www.arkod.hr) Zalee uvale Dubac bogato je plodnom zemljom pogodnom za uzgoj

poljoprivrednih kultura. Njegovom sredinom i danas se razaznaje trasa starog puta, a katastarske (zemljine) estice su rasporeene s njegove lijeve i desne strane. Upravo na temelju starih katastarskih planova zakljuujemo kolika je bila vanosti ovog plodnog zemljita na sjevernom priobalju Lopara ne samo u nedavnoj prolosti ve i u srednjemu vijeku i antici. Povrinski nalazi rimske keramike upuuju na postojanje antikog lokaliteta kome tijekom naih terenskih ispitivanja nismo utvrdili poloaj. Prema podatcima iz literature u istoj se uvali pretpostavlja smjetaj lokaliteta "Beli grad" s ostatcima nekog arhitektonskog sklopa.77

U uvali Podilo, koja je rtom ilo povezana s prethodno spomenutom uvalom Dubac, tlo prekriva glinasta zemlja na sedimentnim stijenama. Obradivog je prostora stoga znatno manje nego u susjednoj uvali. Meutim, slojevi nataloene gline kojima se i danas naziru tragovi, ovom su prostoru u antici omoguili jednu drugu gospodarsku djelatnost, a to je keramiarska proizvodnja. O postojanju gline pogodne za izradu keramiarskih predmeta na podruju Lopara

77 M. DOMIJAN, 2001, 250. Arhitektonske ostatke koje nalazi na ovom poloaju M. Domijan ih vremenski i prema vrsti namjene povezuje s nalazima na lokalitetu Punta zidine. U naim pokuajima da u terenskim ispitivanjima potvrdimo ovu pretpostavku, nismo naili na strukturu koja bi odgovarala iznesenim podatcima.


22

govori i fra Badurina u svojoj Kronici, kada vie puta spominje proizvodnju kupa (crijepa) u Loparu u 15. i 16. stoljeu.78 Dio ove sirovine iskoriten je u rimskom razdoblju, dok je znatan dio slojeva gline kasnije nestao pod flinim erozijama.

Keramiarska pe u Podilu

Prva saznanja o postojanju antikog gospodarskog objekta u uvali Podilo (Sl. 6.) dobivena su zahvaljujui informacijama lokalnog stanovnitva o nalazima iz grkog doba79 i terenskim pregledima 2005. godine kada je, uz samu morsku obalu, iznad povrinskog sloja zemlje uoena struktura lunog svoda komore pei.80 U istraivanjima provedenim 2009. godine81 definirane su gradbene strukture rimske pei i njezina tehnoloka obiljeja prema kojima se ona tipoloki svrstava u dvodjelne pravokutne pei sa sredinjim kanalom, Cuomo di Caprio IIb.82 Ova se loparska vertikalna pe sastojala od: vanjskih zidova, loinog/vatrinog kanala (praefurnium), komore za sagorijevanje (izgaranje) i komore za peenje koje su odvojene perforiranom pregradom (reetkom) i pokrovnim zavretkom. Ouvana je do razine perforirane pregrade kao to je sluaj kod svih dosada otkrivenih rimskih pei, stoga pitanje o obliku njezina pokrivanja ostaje na razini promiljanja o tehnikom i tehnolokom rjeenju koje bi optimalno bilo uinkovito pri reimu peenja rimske keramike. Loini kanal, komora za sagorijevanje, vanjski (ogradni) zidovi pei i unutranji boni pilastri bili su ukopani u zdravicu to je razlog njihove ouvanosti. Za podnicu se koristi prirodna stijena sa slojem nabijene zapeene gline.

78 fra O. BADURINA Kronika I, 793, Kronika III, 162-164. 79 U tradiciji narodnog pamenja istoznaje daleke prolosti vee se s grim podrijetlom i to

bez obzira na mjesto nalaza. O tradiciji postojanja grkih nalaza na Podilu podatak smo dobili od kolegice Mie Rizner iz Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kuture Rijeka na emu joj zahvaljujemo.

80 G. LIPOVAC VRKLJAN, 2006, 276-277. 81 Arheoloka istraivanja uvale Podilo izvedena su unutar znanstvenog projekta "Sjeverno

Hrvatsko primorje u kontekstu antikog obrambenog sustava" Instituta za arheologiju, G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 64-69, i bilj.4. U sklopu istog projekta, od 2007. godine za potrebu izrade antike topografije Lopara sustavno su obavljani terenski pregledi prostora opine Lopar. Zahvaljujemo Opini Lopar na svim vidovima podrke koju su pruili naim arheolokim istraivanjima.

82 N. CUOMO DI CAPRIO, 1972, 429-435. Osnovna tipologija rimskih pei N. Cuomo di Caprio od trenutka kada je izraena do danas, ostala je temeljnom odrednicom za njihova tipoloka odreivanja unutar dvije osnovne skupine: pei pravokutnog (kvadratnog i trapezoidnog) tlocrta i pei krunog (i eliptinog) tlocrta koje se potom grupiraju u podskupine ovisno o tehnikim rjeenjima unutranjosti komore za sagorjevanje i smjetaju i izgledu potpornja za perforiranu pregradu, N. CUOMO DI CAPRIO, 1972, 404-442.


23

Sl. 6. Lopar, Podilo poloaj lokaliteta s ostatcima rimske keramiarske pei (foto: B. iljeg)

Loini/vatrini je kanal dug 2,20m i irok izmeu 0,70m / 0,80m ovisno

o ouvanosti zidne strukture. Unutar kanala, uz dotok zraka, zapoinje proces peenja. Izgaranjem uloenih drva postupno se stvara visoka temperatura koja strujanjem odlazi u komoru za sagorijevanje i potom se, kroz perforiranu pregradu, izdie u komoru za peenje te kroz otvore na pokrovu izlazi van. Kanal je nadsvoen lunim svodom od koga su ouvani samo njihovi potpornji od zapeene opeke. Iz loinog kanala se ulazi u komoru za sagorijevanje. Komora pei je pravokutnog oblika dimenzija 3,00m x 2,90m.83 Ouvani su donji slojevi njezinih zidova i to do visine na kojoj zapoinju pilasti lunog svoda graeni od nepeene osuene opeke. Zidovi su vrlo tanki (svega 0,14 m). Razlog poradi koga se ne grade deblji zidovi pei proizlaz iz injenice da je pe ukopana u zdravicu, a s vanjske strane zidove dodatno ojaava nabijeni sloje zemlje.

U komori za sagorijevanje nalaze se etiri nasuprotna para potpornih prezidnih stupova (pilastra) na koje su nadozidani lukovi koji nadsvouju ovu komoru. Osnovna je funkcija lukova bila pridravanje odnosno podupiranje perforirane pregrade iznad koje se nastavlja komora za peenje. Kako bi zagrijani zrak nesmetano strujao kroz pe, lukovi i njegovi podupirai su razmaknuti u prosjeku 0,20m, stvarajui protone kanale. Zahvaljujui ovom tehnikom rjeenju, optimalno se iskoritava topli zrak koji u komori za peenje sui odnosno pee keramike predmete. Kroz otvore na pokrovu pei izlazili su plinovi osloboeni u izgaranju ogrijeva i isuavanju gline kao i viak zraka. Jedna od posebnosti graditeljskog rjeavanja konstrukcije loparske pei je koritenje stijene za zaelni zid koji se nadozidava opekama.84

83 G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 66. 84 G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 67.


24

Sl. 7. Lopar, Podilo rimska keramiarska pe (foto: B. iljeg)

Sl. 8. Lopar, Podilo ostatci potpornih stupova i lukova pei

(foto: G. Lipovac Vrkljan)


25

Sl. 9. Lopar, Podilo zaeoni zida pei:prirodna stijena s dozidanim dijelovim

(foto: B. iljeg)


26

Sl. 10. Lopar, Podilo rimski krovni crjepovi (tegulae) pronaeni u uruenju starije

pei (foto: G. Lipovac Vrkljan)


27

U posljednjoj fazi rada, kada se smanjila potreba za keramikim predmetima, loparska je pe skraena za jedan red bonih podupiraa uz zaelni zid ime se zadrala optimalna iskoristivost toplog zraka. Prema analizama 14C ova se pregradnja dogodila posljednjih desetljea 3. stoljea kada i prestaje njezin rad. Slijedea posebnost graditeljskog umijea loparske pei je polukruna struktura kamenog vijenca i sloj pokrovnih crjepova (tegula) iza zaelnog zida prve faze pei. Pei su standardno bile ograene s tri strane kamenim zidovima ija je uloga bila dodatno statiko osiguranje pei. S obzirom na to da je loparska pe bila ukopana u zdravicu stjenovitog brijega, ogradni boni zidovi, ojaivai, nisu bili nuni. Osim na prostoru uza zaelni zid na ijem se gornjem zavretku dozidava sloj crjepova povezanih jakom bukom, a ponad njih se dodaje i polukruni kameni vijenac s namjenom ublaavanja povrinskih pritisaka.

Rimske keramiarske pei tijekom svog dueg trajanja bile su izloene mnotvu utjecaja koji su troili njezine strukture. Dugotrajno odravanje temperaturnog optimuma unutar loinog kanala i komora uz pogreke koje su se katkad dogaale zbog neusklaenog reima peenja ali i zbog ljudskog faktora, zahtjevalo je njihove este popravke. Meutim, nakon odreenih godina uporabe i popravaka, pe se ruila i gradila se nova. Zadravanje istog poloaja za novu pe susree se preteno unutar radionica kojima su radni prostori ogranieni zbog nemogunosti irenja izvan njezinih ogradnih zidova.85 Loparsko proizvodno sredite u Podilu pripada kategoriji radionica koje nisu mogle poveati svoj prostor. Ograniavajui je faktor prirodna konfiguracija prostora. Stoga se loparska pe, nakon niza popravaka, iznova izgradila na istome poloaju. Ispod podnice istraene pei, pronaen je debeo sloj uruenja od krovnih crjepova, kanalica i opeke koji su pripadali konstrukciji starije pei. (Sl. 10) Uz povrinske nalaze keramikih predmeta, nakupine zapeene zemlje i keramiku trosku, nalaz starije pei i tragovi nekoliko pei koje su unitene erozijom, svjedoe u prilog postojanja keramiarske radionice u Podilu.

Prema relutatima analiza, loparska pe djeluje tijekom druge polovice 3. stoljea. Nakon prestanka njezina funkcioniranja, unutranjost pei se

85 Ukoliko prostor izvan radionice nije namijenjen nekoj drugoj djelatnosti, dio se radionica

proiruje ovisno o poveanoj trinoj potrebi za keramikim materijalom, D. VITALI, 2007, 25-46.


28

zatrpavala otpadnim keramikim materijalom i konstrukcijskim elementima.86 Prilikom pranjenja zapune loparske pei navedeni je materijal izostao u potpunosti, a umjesto njega unutranjost je bila ispunjena rahlom zemljom. Razloga izostanka gradbenog materijala pei ostaje otvoreno pitanje.87 Takoer, tijekom istraivanja nije pronaen ni otpadni materijal (nekvalitetno ispeeni ili polomljeni predmeti) koji se redovito nalazi uz pe zbog ega nam je uskraena mogunost uvida u vrstu predmeta koja se proizvodila unutar ove radionice. Svakako su erozija tla i bujina ispiranja glavnim uzrokom zateene terenske situacije.

U cijeloj uvali Podilo, i duboko u njezinu zaleu, nalazi se mnotvo ostataka antike arhitekture i rimske keramike, to svjedoi o vanosti ovog prostora za ivot i razvoj Arbe. U nedostatku obradiva zemljita koje se nalazi u uvali Dubac, gospodarstvo se ovdje usmjerilo na keramiku proizvodnju za koju je, uz potok Tievo, postojalo dovoljno sirovine. Sjevernije od nalaza pei, na lokalitetu Gromae koji dominira u prostoru, tlocrtno se ocrtavaju ostatci arhitekture jednog veeg kompleksa.88 Njegovu poveznicu s keramikom radionicom, na ovom poetnom stupnju istraenosti, moemo samo pretpostavljati. Prema italskim primjerima, i onima iz ostalih provincija, 89 loparska je radionica dio jednoga veega rustinog gospodarstva koje svojim keramikim proizvodima, nakon namirenja vlastitih potreba, opskrbljuje trite Arbe.

Na tragu prikupljenih podataka viegodinjeg rekognosciranja Lopara, koje je provodio Institut za arheologiju i zahvaljujui pronalasku ostataka keramiarske pei, arheoloka topografska slika Lopara je dopunjena novim saznanjima o kontinuitetu ivota ovoga dijela otoka Raba. Saznanja o cijelom nizu novih lokaliteta, koje ovom prilikom nismo obuhvatili u naim analizama zbog informativnih podataka koje smo o njima prikupili posljednjih godina, pruaju polazite za budua sustavna arheoloka istraivanja Lopara i otoka Raba.

86 Prema podacima o zapunama rimskih pei, njihov standardni sadraj su gornji

konstruktivni dijelovi pei, otpadni keramiki materijal, a u nekim se sluajevima nalazi i na predmete preostale iz posljednjeg peenja, P. VENTURA T. CIVIDINI, 2011, 130, 132.

87 Prema stratigrafskom presjeku moe se zakljuiti da je zapuna iskopavana s istone bone strane pei tijekom godina koje su prethodile istraivanju, G. LIPOVAC VRKLJAN B. ILJEG, 2010, 67.

88 Na junoj strani uvale, u temeljima suhozidnih struktura na poloaju Podkuine, naziru se antike zidne strukture nepoznate namjene.

89 M. BUORA, 2011, 253. Najblii primjer je radionica unutar villae rusticae u ervar - Portu (u Istri), V. GIRARDI JURKI, 2011, 56.


29

Literatura

fra Odorik BADURINA, Kronika samostana u Kamporu (I-VI), rukopis, Kampor. ime BATOVI, Prapovijesni ostaci na otoku Rabu, Rapski zbornik, Zbornik radova

sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 147-170.

Vlasta BEGOVI Ivica SCHRUNK, Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio: tipologija vila/Roman Villas of Istria and Dalmatia, Part I: Typology of Villas, Prilozi Instituta za arheologiju, 19/2002, Zagreb, 113-130.

Vlasta BEGOVI Ivica SCHRUNK, Rimske vile Istre i Dalmacije, II. dio: tipologija vila/Roman Villas of Istria and Dalmatia, Part II: Typology of Villas, Prilozi Instituta za arheologiju, 20/2003, Zagreb, 95-112.

Colette BMONT Alain VERNHET Franoise BECK, La Graufesenque. Village de potiers gallo romains. Ministre de la Culture et de la Communication, 1987.

Martina BLEI, Prilog poznavanju antike Tarsatike, Vjesnik arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.s., XXXIV, 2001, Zagreb, 65-122.

Igor BORZI, Arheoloka istraivanja okolia crkve sv. Kria u Ninu, katalog izlobe, Nin, 2013.

Toni BRAJKOVI, Lokalitet Rakitnica Tri bunara u vodikom zaleu, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008., Crikvenica, 2011, 95-103.

Maurizio BUORA Stefano MAGNANI, Nuove fornaci e impianti produttivi lungo la strada da Aquileia verso il Norico, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008., Crikvenica, 2011, 251-261.

Nenad CAMBI, Zapaanja o antikoj skulpturi na otoku Rabu, Rapski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 175-182.

Ninina CUOMO DI CAPRIO, 1972, Proposta di classificazione delle fornaci per ceramica e laterizi nell'area italiana, dalla preistoria e tutta i'epoca romana. Sibrium 11, 19711972, 371-464.

Boris ARGO Maja MIE, Lonarska proizvodnja u Isi, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Vol. 1. No. 103, Split, 2010, 7-40.

Velika DAUTOVA RUEVLJAN, Tipologija kvarnerskih amfora, Diadora, 5, Zadar, 1970, 161-170.

Miljenko DOMIJAN, Rab, Grad umjetnosti. Barbat, Zagreb, 2001. Tereza GANZA ARAS, ivot na Rabu na prijelazu 19. u 20. stoljee (presjek kroz

drutvo otoka Raba u vrijeme austrijske vladavine), Rapski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 439-457.


30

Vesna GIRARDI JURKI, Circumstances of discovery of the first ceramic kiln in Northern Adriatic in ervar Porat in 1976, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica,

Miroslav GLAVII, Nadgrobni spomenik obitelji Baebius iz Arbe, Senjski zbornik, 30, Senj, 2003, 83-96.

Miroslav GLAVII, 2009, Magistrati i uglednici Arbe [Magistrates and Dignitaries of Arba]. Senjski zbornik, 36, 2009, Senj, 57-66.

Smiljan GLUEVI, Antika keramka s otoka Paga, Arheoloka istraivanja na otocima Krku, Rabu, Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 13, Zagreb, 1989, 73-88.

Marijo JURII, Arheoloki nalazi u podmorju Krka, Arheoloka istraivanja na otocima Krku, Rabu, Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 13, Zagreb, 1989. 103-110.

Marina JURJEVI, Krovne opeke (tegulae) s peatom iz Preka na otoku Ugljanu. / Roof tiles (tegulae) with stamps from Preko on the island of Ugljan, Diadora, 24, Zadar, 2011, 57-80.

Miljenko JURKOVI Iva MARI, Katelina (Kampor), Hrvatski arheoloki godinjak, 2/2005., Zagreb, 2006, 264-266.



Miljenko JURKOVI Iva MARI, Katelina (Kampor), Hrvatski arheoloki godinjak, 5/2008, Zagreb, 2009, 416-418.

Miljenko JURKOVI Gian Pietro BROGIOLO Javier ARCE Iva MARI Alexandra CHAVARRA ARNAU, Ricerche archeologiche a Katelina (Isola di Rab) campagne 2005-2007, Hortus artium medievalium, 14, Zagreb-Motovun, 2008, 283-292.

Branko KIRIGIN Emilio MARIN, Issa '80. Preliminarni izvjetaj sa zatitnih arheolokih iskopavanja helenistike nekropole Martvilo u Visu. Novi i neobjavljeni natpisi iz Visa, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 78, Split, 1985, 45-72.

Anamarija KURILI, Ususret Liburnima. Studije o drutvenoj povijesti ranorimske Liburnije, Zadar 2008.

Fanette LAUBENHEIMER Vincent SERNEELS, Michel PERRON D'ARC, Sallles d'Aude. Un complexe de potiers gallo-romain : le quartier artisanal, Documents d'Archeologie Francaise 26, Paris, 1990.

Goranka LIPOVAC VRKLJAN, Lopar, Uvala Dubac, Hrvatski arheoloki godinjak, 2/2005, Zagreb, 2006, 276-277.

Goranka LIPOVAC VRKLJAN, Ad turres Crikvenica, keramiarska radionica Seksta Metilija Maksima, Crikvenica, 2007.


31

Goranka LIPOVAC VRKLJAN, Lokalna keramiarska radionice Seksta Metilija Maksima u Crikvenici- Crikvenika amfora ravnog dna, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008., Crikvenica, 2011, 3-18.

Goranka LIPOVAC VRKLJAN Ranko STARAC, Soline - uvala Sv. Petra (otok Krk), Annales Instituti archaeologici, Vol.III, No.1, Zagreb, 2007, 97-98.

Goranka LIPOVAC VRKLJAN Bartul ILJEG, Lopar-Podilo, zatitno arheoloko istraivanje rimske keramiarske pei 2009, Annales Instituti archaeologici, Vol.VI, No.1, Zagreb, 2010, 64-69.

Mirko MALEZ, Paleolitik na podruju istone obale Jadrana, Adriatica praehistorica et antiqua, zbornik radova posveen Grgi Novaku, JAZU, Zagreb, 1970, 1-16.

Mirko MALEZ, Izvjee o kvartargeolokim istraivanjima u 1970. godini, Ljetopis JAZU, 75, Zagreb, 1971, 411-424.

Mirko MALEZ, Tardigravetion Lopara na otoku Rabu, Arheoloki radovi i rasprave, VII, Zagreb, 1974, 45-74.

Mirko MALEZ Geoloki, paleontoloki i prethistorijski odnosi otoka Raba, Rapski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 41-46.

Pavao MAMUI, Novija geoloka istraivanja otoka Raba, Geoloki vjesnik, 15,/1, Zagreb, 1962, 121-142.

Radmila MATEJI, Zatitno iskopavanje liburnske nekropole na Gromaici kod Lopara na otoku Rabu, Diadora, 4, Zadar, 1968, 75-83.

Robert MATIJAI, Ageri antikih kolonija Pola i Parentium i njihova naseljenost od I. do III. stoljea, Radovi Latina et Graeca, knjiga, VI., Latina et Graeca - VPA, Zagreb, 1988.

Robert MATIJAI, Gospodarstvo antike Istre, Arheoloki ostaci kao izvori za poznavanje drutveno gospodarskih odnosa u Istri u antici (I. St. Pr. Kr. III. St. Posl. Kr.), Pula, 1998.

Julijan MEDINI, Gradski zid i pitanje urbanog areala antikog Raba, Rapski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987. 171-174.

Simoneta MENCHELLI Marinella PASQUINUCCI (ed.), Territorio e produzioni ceramiche: paesaggi, economia e societ in et romana. Atti Convegno Pisa 2005, Instrumenta, 2, Pisa, 2006.

Ivana MILETI AKIRAN Zdravka SEVER, Primjena atomske emisijske spektrometrije uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-AES) u analizi keramikih ulomaka s lokaliteta Arhiv II u Sisku, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008., Crikvenica, 2011, 291-299.

Andre MOHOROVII, Kulturno-povijesno znaenje Raba, Rapski zbornik, Zbornik


32

radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 33-46.

Branka NEDVED, Felix Arba, Arheoloka istraivanja na otocima Krku, Rabu, Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 13, Zagreb, 1989, 29-44.

Branka NEDVED, Felix Arba, Pregled povijesti i spomenika otoka Raba u rano rimsko doba, Rab, 1990.

Ivana OANI ROGULJI, Klasifikacija i tipologija keramike s lokaliteta Crikvenica Igralite proizvodi keramiarske radionice Seksta Metilija Maksima, rukopis disertacije, Zagreb, 2012.

Ivo PEDII Emil PODRUG, Antiki opekarski peati iz fundusa Muzeja grada ibenika. Opuscula archaeologica, 31, Zagreb, 2008, 81-141.

ime PERII, Prilog upoznavanju gospodarskih prilika na otoku Rabu u XIX. stoljeu, Rapski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987, 417-428.

Josip POLJAK, Prilog poznavanju geomorfologije poluotoka Lopara, Vesnik Geolokog instituta Kraljevine Jugoslavije, 2, Beograd, 1933, 167-178.

Giuseppe PUCCI, La fornace di Umbrico Cordo. La officina di un ceramista romano nel territorio di Torrita di Siena nell'anticht, Firenze, 1993.

Giuseppe PUCCI Cynthia MASCIONE, Manifattura ceramica etrusco-romana a Chiusi: il complesso produttivo di Marcianella, Edipuglia, Bari, 2003.

Irena RADI ROSSI, Brodski tereti krovne opeke i proizvodi radionice Seksta Metilija Maksima u jadranskom podmorju, Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija, Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008. Crikvenica, 2011, 19-30

Mirjana SANADER, Tilurium 1. Istraivanja. Forschungen 1997 - 2001, Zagreb, 2003.

Marina. SILVESTRINI, Le gentes di Ordona romana, in Herdoniae. A trentanni dallinizio degli scavi archeologici del Centre belge de recherches archologiques en Italie centrale et mridionale (1962- 1992), a cura di A. RUSSI, San Severo (Foggia), 1994, 63-121.

Goran SKELAC Irena RADI ROSSI, Punta Zidine, Hrvatski arheoloki godinjak, 2/2005., Zagreb, 2006, 272-274.

Alka STARAC, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, II, Arheoloki muzej Istre,. Monografije i katalozi, 10/1, Pula,2000.

Maria Luisa STOPPIONI, Con la Terra e con il Fuoco. Fornaci romane del Riminese, Rimini, 1993.

Mate SUI, Prologomena urbanizmu antike Liburnije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 2/1963, Zadar, 1963, 82-94.

Mate SUI, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 1976. Branimir EGVI Lucijana EELJ et al., Composition, Technology of


33

Manufacture, and Composition of Hellenistic Pottery from the Eastern Adriatic: A Case Study of Three Archaeological Sites along of Dalmatian Coast, Croatia, Geoarchaeology: An International Journal 27, 1, 2012, 63-87.

Zrinka IMI KANAET, Tilurium II . Zagreb, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2010

Domagoj TONINI Angela TABAK, Anita LIBRENJAK, Rimski vojni peati u Cetinskoj krajini, Radovi kolokvija Rimska vojska u procesu romaniziranja provincije Dalmacije, Hrvatsko arheoloko drutvo, Muzej Cetinske krajine, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2011, 361-379.

Pter VMOS, Some remarks on military pottery in Aquincum, Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 63, Budapest, 2012, 395406.

Paola VENTURA Teresa CIVIDINI, Limpianto produttivo di Ronchis (UD, Italia), Zbornik I. arheolokog meunarodnog kolokvija, Rimske keramiarske i staklarske radionice. Proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Crikvenica, 23. 24. listopad 2008. Crikvenica, 2011, 125-132.

Daniele VITALI, 2007, Le strutture archeologiche dalla foco dell'Albegna nella fornaci di Albinia: prime questioni di cronologia relativa. U: Albinia I, Le fornaci e le anfore do Albinia, Primi dati su produzioni e scambi dalla costa tirrenica al mondo gallico, Atti del Seminario internazionale Ravenna 6 e 7 maggio 2006, Ravenna, 25-46.

WHITTAKER, C. R., Proto - industrialization in Roman Gaul, Ancient History Matters: studies presented to Jens Erik Skydsgaard On His Seventieth Birthday, 2002, 11-25, http://books.google.hr/books?id=JwmwioHTnBkC&pg =PA11&lpg=PA11&dq=Whittaker


34

CONTRIBUTION TO THE ANCIENT TOPOGRAPHY OF THE ISLAND OF RAB ROMAN CERAMISTS KILN IN LOPAR

Summary

Thanks to the epigraphic analyses of monuments and their publication, the life of Arbe and the organisation of its administration as the main ancient centre of life on the island, has acquired ever clearer outlines. Knowledge of the ancient heritage on the remaining part of the island is considerably less well-known. The discovery of a ceramists workshop in Lopar bears direct witness to local production during the second half of the 3rd century AD.

Situated on the northern part of the island of Rab, Lopar has an exceptionally favourable geographic and transport position. Transport-wise it is orientated opposite the base of the Velebit littoral and the southeast part of the island of Krk. Constructed of marl and sandstone. Powerful floods carried away significant quantities of Eocene and Quaternary material, however, the waterproof flysch base of Lopar retained considerable quantities of drinkable water. The mentioned natural advantages influenced the creation of a quality basis for agriculture and the use of the land for livestock keeping which was an important prerequisite for the habitation of Lopar from prehistory and Antiquity and throughout the entire Middle Ages. Taking into consideration that in the cove of Podilo the fertile soil is absent, which the presence of clay replaces, the ancient economy here is orientated towards ceramist production, an activity of which they, besides clay and other natural prerequisites, were assured of such as the abundance of running water and fuel for heating. In the investigations of 2009 which were led by the Institute of Archaeology, the remains of a ceramists kiln which with its characteristics belongs to the classic Roman rectangular kilns of the Cuomo di Caprio IIb type were defined. In its lower layers underneath the floor combustion chambers the remains of an even older kiln were uncovered. The discovery of these Roman kilns and the layers of burnt earth as well as the deformed glazed fragments with masses of surface fragments of Roman ceramics, confirm the existence of Lopars workshops as being one of the local manufacturing centres of Rab. According to the results of field investigation, the ceramists workshop in Podilo operated within the rural economy a residential property (villae rusticae), which we assume was located in the position of Gromaica. With these economic buildings in Podilo and in Lopar by reconnaissance a series of ancient finds was confirmed which complete our knowledge of the ancient life of the northern part of the island of Rab.

Keywords: Lopar, Podilo, Roman ceramist's kiln, topography, Antiquity, Roman period