ZNANJE.ORG - SSSLLLUUUTTTIIIMMM · 2018-07-10 · I tajno plete kolo poskoka Podu~i U radosti me pojom Pomeni Moqu Ili dok se rati makar kada u no} blagu I - makar kako dok traju

SSLLOOBBOODDAANN BBOO[[KKOOVVII]]

SSSLLLUUUTTTIIIMMM PRAH I PEPEO

Slobodan Bo{kovi}

2

Biblioteka Savremena poezija

Glavni i odgovorni urednik Zoran Kosti}

Recenzenti Neboj{a Iva{tanin Milenko Stoji~i}

Likovno i grafi~ko rje{ewe Vaso Stawevi}

SLUTIM PRAH I PEPEO

3

Slobodan Bo{kovi}

SSSLLLUUUTTTIIIMMM PRAH I PEPEO

UDRU@EWE KWI@EVNIKA SRPSKE

2010

Slobodan Bo{kovi}

4

SADR@AJ

MARIJA ANA....................................................................................... 7 1........................................................................................................ 7 2. ...................................................................................................... 8 3. ...................................................................................................... 9

4. .................................................................................................... 10 5. .................................................................................................... 11 6. .................................................................................................... 12 7. .................................................................................................... 13 8. .................................................................................................... 14

9. .................................................................................................... 15 10.................................................................................................... 16 11. ................................................................................................... 17 12.................................................................................................... 18

ZBOGOM NAPOLI ........................................................................... 19 1...................................................................................................... 19

2. .................................................................................................... 20 3. .................................................................................................... 21 4. .................................................................................................... 22 5. .................................................................................................... 23

POTOWA MOLITVA JOVANA SUNDEÎ]A............................... 24

NOMADI ............................................................................................ 26 1...................................................................................................... 26 2. .................................................................................................... 30

SLUTIM TVOJE OÎ I TVOJE TIJELO.................................... 33 1...................................................................................................... 33 2. .................................................................................................... 34

3. .................................................................................................... 35 4. .................................................................................................... 36 5. .................................................................................................... 37 6. .................................................................................................... 38 7. .................................................................................................... 39

8. .................................................................................................... 40 9. .................................................................................................... 41 10.................................................................................................... 42 11. ................................................................................................... 43 12.................................................................................................... 44

DAN KOJI TRAJE ............................................................................ 45

KARADA[KA BALADA ..................................................................... 48 1...................................................................................................... 48 2. .................................................................................................... 49 3. .................................................................................................... 51 4. .................................................................................................... 53

5. .................................................................................................... 55

SLUTIM PRAH I PEPEO

5

6. .................................................................................................... 56 KASNO LETO .................................................................................... 57 PRAH I PEPEO ............................................................................... 61

1...................................................................................................... 61

2. .................................................................................................... 62 3. .................................................................................................... 63 4. .................................................................................................... 64 5. .................................................................................................... 65 6. .................................................................................................... 66 7. .................................................................................................... 67

8. .................................................................................................... 68 9. .................................................................................................... 69 10.................................................................................................... 70 11. ................................................................................................... 71 12.................................................................................................... 72

13.................................................................................................... 73 14.................................................................................................... 74 15.................................................................................................... 75 16.................................................................................................... 76 17. ................................................................................................... 77 18.................................................................................................... 78

19.................................................................................................... 79 20. .................................................................................................. 80 21.................................................................................................... 81 22. .................................................................................................. 82 23. .................................................................................................. 83

24. .................................................................................................. 84 25. .................................................................................................. 85 26. .................................................................................................. 86 27. .................................................................................................. 87 28. .................................................................................................. 88 29. .................................................................................................. 89

30. .................................................................................................. 90 31.................................................................................................... 91 32. .................................................................................................. 92 33. .................................................................................................. 93 34. .................................................................................................. 94

35. .................................................................................................. 95 36. .................................................................................................. 96 37. .................................................................................................. 97 38. .................................................................................................. 98 39. .................................................................................................. 99 40. ................................................................................................ 100

41.................................................................................................. 101 42. ................................................................................................ 102 43. ................................................................................................ 103

Slobodan Bo{kovi}

6

44. ................................................................................................ 104 45. ................................................................................................ 105 46. ................................................................................................ 106

NO] KARADA[KA ......................................................................... 107

OPRO[TAJ S KOLA[INOM ...................................................... 108 BALKANSKA NO] .......................................................................... 113

(pomra~ewe sunca)...................................................................... 113 (vojska no}u) ............................................................................... 114 (izme|u pogibije i qubavi) ...................................................... 115 (lobawe preko trave) ................................................................. 116

(u znaku mira) ............................................................................ 117 (razapeta krv)............................................................................. 118 (razvalina) .................................................................................. 119 (vjetar skupqa kosti) ................................................................ 120 (nasukano sunce)......................................................................... 121

(zaustavqen vjetar)..................................................................... 122 (probu|ena nada) ........................................................................ 123 (na raskrsnici) .......................................................................... 124 (raznizana nada) ......................................................................... 125 (izvan vremena) .......................................................................... 126

NAD OKNOM ................................................................................... 127

STIHOVI IZ NAGRA\ENIH KWIGA ....................................... 128 ZIDAWE MORAÊ .................................................................... 129 TARA ............................................................................................ 130 ÔVJEKOV SVIJETLI DAN ................................................... 131 DOK IDEM I LUTAM .............................................................. 133

SMRZLINE ................................................................................. 135 ODVE[]U TE NA JU”@NU OBALU........................................ 136 ZABORAVQENI DAN ................................................................ 138 OSTAJEM NEDOREÊN ............................................................ 139 ZOV .............................................................................................. 140 PODNE U PROVINCIJI ........................................................ 141

OVE NO]I ................................................................................. 142 VEZANA ....................................................................................... 143 SLATKA BEZNA\A .................................................................... 144 PRISUSTVO TAME ................................................................... 146 VRIJEME VJETRA ..................................................................... 147

SLUTIM PRAH I PEPEO

7

MARIJA ANA

1.

Pla~ne su ki{e danas, brodovi quto mokri, Vjetrovi lutaju uzalud, smirewa poharana. Zmije se na suncu pare, olovo nebo pokri, Memla po freskama bogomoqa, Marija Ana. Ostade neveselo znamewe u tu`noj travi, Ostade za nama od praznine smrtnije ime, Kad se na mrazu ~uje - propjevaju mravi, Grcavije pokuqaju neke sun~anije rime.

Slobodan Bo{kovi}

8

2.

Vaskrsavam no}i koje sam tebi poklawao, Kratkotrajna skra{ewa dana nedotrajana, Nijesam bez razloga tada pauke gawao, Da nam mladolikim ne smetaju, Marija Ana. Gola sje}awa kapqu u zrele junske ~a{e, Zlatna zvona kroz ~ekawa polomqena, Na mjese~ini neba vrtoglavo zaigra{e, Pepeo se budi, varni~e vjekovi, Marija Ana.

SLUTIM PRAH I PEPEO

9

3.

Neka se grko vrijeme pra{tawima istro{i, Neka svjetlosti po kopnu korake na|u, Neka se vo{tanica do kraja potro{i, Nek najsla|a usta me|u nemu{te rije~i sa|u. Neka qubav pjeskovita stidom porumeni, Koqena oìqcima ~ivita krivenih rana, Dok budni - vjerno{}u podmla|eni korijeni Ne prona|u ~arobnije ~ini, Marija Ana.

Slobodan Bo{kovi}

10

4.

Srela si otu|enog monaha kao ubicu, Cjelivala ~elo i opsovala sveca dana, Nijesi zapazila gr~ na smirenom licu, Nijesi smjela rawavati srce, Marija Ana. Pozna disawem lomnog pjeva~a u meni, Ne~ujnog svira~a koji jutrom svira, Kad se nebo srdito krvno zacrveni, Izgubqena qubav bez pramca galopira. Svirao sam jutrom u tvoje voqeno ime, Sjetno kroz no} uzdahe okamewene svirale, Me}ave nijesu znale qupko da me prime, Luke tvoje ruke za mene nijesu imale.

SLUTIM PRAH I PEPEO

11

5.

Opijena ~ula s tobom di{u do smrti, Drhte u meni ko{ave, platna pocijepana, Prostor kao vrtlog muzike oko mene vrti O~as sneno, kao nebo oplo|eno, Marija Ana. Kao nebo kad ispred no}ne i stra{ne oluje Izgara pritajeno i mona{ki na àru, Mene }e zbog tvoje qubavi da psuje Slavjanka mlada, do zaborava kune prevaru. Nestalniji sam sada od sjenke kosooke [to ple{e na tvojoj usni, vi{wa pijana, Meni proreko{e: gazi}e{ kroz poroke, Smirewa za tebe ne}e biti, Marija Ana.

Slobodan Bo{kovi}

12

6.

Sada znam: na tvome zubu quta zmija, Vjetrovi klonu, ~edna poqa poharana, Iz tvoje krvi an|eo pomamom klija Meni za osvetu, za no}i budne, Marija Ana. U tebi mladost blesne ko nesklad li{}a I vatrokazi zvone bu|ewa èdne krvi, Stra{}u usijana porumene raskr{}a, Qube}i bez pameti krila u letu smrvi.

SLUTIM PRAH I PEPEO

13

7.

[ta su to htjeli da napri~aju o tebi, Ocrne ti godine, minute duè od dana. Ja sam svakog trena vi{e vjerovao sebi, Tebe mislima uporno progonio, Marija Ana. S ve~eri tihe, po gustim nebesnim ìcama, U besanim no}ima pored svetih voda, Dvije su vatre izgarale sa àr-pticama, Dvije zvijeri najwe`nije klale oko poroda. Kroz bol se kidala blistavija sunca Od onih ju~e {to sam otrgao od sebe, U inat svijetu nau~i budna da bunca, Da pjeva, na mraznoj no}i da ne ozebe.

Slobodan Bo{kovi}

14

8.

Poklonih ti sebe nesebi~no, izvan voqe, Blistavije je vino nego {to je ju~e bilo, Zbliìsmo razdaqinu {to nas koqe, Hirovito nas plavetnilo preporodilo. Ho}e{ li moje godine, ili moje dane, Da gubimo dah podno zvjezdanih grana, Ili }e{ zelene plodove probrane Da sa wima kiti{ mladost, Marija Ana?

SLUTIM PRAH I PEPEO

15

9.

Govorim kasno zreli vjetar, zaspala tuga, Pronosim svijetom pjesmu kao svije}u, No} nam donosi mirniju jesen s juga, Sjete slavenskih dje~aka nevine susre}u. Pjesma je sli~na nama kad smo nespokojni, I uàgrenoj no}i ùdna i razuzdana, Vali se vampire pobo`no kao opojni Nedu`ni snovi, nevini zagrqaji, Marija Ana.

Slobodan Bo{kovi}

16

10.

Ko je uselio strah u tvoje djetiwe o~i, Ko je sipao snivawa s pakosnih strana, Kad ti smisao qepote besmislu kro~i, Kad ludo po~e bjeàti od sebe, Marija Ana. Vode sa prosu{enog pijeska bri{u stope Qubavi jedne na Balkanu darivane, Na{a se sje}awa kao oblaci tope, I trave ostaju i mrtve, i otrovane. O{tra kopna progna{e oluje mora, I zvuk smi{qene pjesme, prije dana, Veù jezike za skamewene dokove zora, Za tamne predjele daleke slike, Marija Ana.

SLUTIM PRAH I PEPEO

17

11.

Za{to dozivasmo zaborav u pohode, Ne izlazi iz sna jer ne}e{ qubiti dugo, Niz talase gre{ne sramne slutwe brode, Da nam se ni dan ne bi suludo narugo? Neko izravna godine i potrova dane, Neko se grko poigra na pijesku smrti, Snijeìlo je qeto i slamalo u nama grane, Neko htjede jo{ mlade da nas qepotom usmrti. Znam, sada polako potawaju snene rijeke U ìve sarkofage koji vjekove nose, Opet }e sahrawivati Marije Ane neke, Opet }e ki{e - karda{ke zore da pokose.

Slobodan Bo{kovi}

18

12.

[to tek otkriveni mir ode s tobom, Meni ostavi nespokoj, javo prosawana, Ko treba da se zakliwe tvojim dobom U vrijeme neko, kasno i daleko, Marija Ana? Propjevaj nekad u ime smjerne no}i Za sjetni dan, za sve~anije qubavi, Pjevaj tijelom o samo}i (ako ima{ mo}i), Okamewenim godinama mi nazdravi. Jednom si rije~ima otvarala svjetove Da ne bude{ ni qubavqu potkradana, Iskonski i trajno zavoqela cvjetove Kad se na suncu smrtno qube, Marija Ana.

SLUTIM PRAH I PEPEO

19

ZBOGOM NAPOLI

1.

Na suncu mreà pletena tkivom vrelim bakrom Prosutim po nebu i mesu upaqenom Mreà Rastegnuta od zida do zida zategnuta po jeziku Ucrtana u mozak ko vatra I grad polegao doqe Ispod neba jednoliko {uman zrikavo zagledan U dolaze}i dan u no} mo`da ili negdje drugo U neki svijet {to se tajno ra|a iz nabreklog Mora il daleko na kopnu izme|u zidina Ra|a ìvot jednak ko nekad u vrijeme davno Blisko snu kad se pale svjetiqke na obali

Slobodan Bo{kovi}

20

2.

Pa gdje je taj sawani grad svjetlost wegova To sunce proqe}no opojno {to lije~i bolnu Krv vladi~inu gdje nebo prostrano da o~i Napuni slikama sun~ano pod no} kad lijepe Napolitanske pjesme zvone jarko kroz srce Gdje je sve to vladika gdje je ba{ danas U ovaj dan sunca Je li se izgubio mir Za kojim si ùdio koji si sawao tamo preko Obale mora ispod lov}enskog kr{a i tako sam Jesu li ìve sve boje napuqskog neba danas Koje osjeti u sebi nemirna krv Mo`da nijesi Koliko ìvot bjeì koliko ga u bolu vida{ Preti~e{ kao {to tebe preti~e dan i vrijeme

SLUTIM PRAH I PEPEO

21

3.

Mo`da nijesi slu{ao prozukli glas uli~nog Prodavca vo}a niti sasvim piskavo prigu{eno Ogla{avawe prodavca novina kad se ritmi~ki Sagla{avaju slova i rije~i prelaze u bolni Napjev {to sje}a na tu`balicu iz dalekih brda Nijesi vladiko silazio u prqave sokake gdje se Golotrba dje~urlija skubu za kosu i majke Ko zmije sik}u jedna na drugu Ti nijesi znao Da postoji i drugo napolitansko nebo Prqavo po koì prqavo ispod koè bolesno Kad se udi{e Od tebe kri{e sva lica grada Osim onog koji treba tebi da ugodi zrakom Skloni{e ti ispred oka hromog prosjaka I unakaènu ènu Poturi{e samo sjaj i mnogo Blistave obmane da takvu sliku zadrì{

Slobodan Bo{kovi}

22

4.

Ja traìh to lijepo lice grada zavodno nebo I silovite ène {to pucaju od snage i krvi I vatrenog smijeha Dan opteretih javom i no} Uselih u sebe êkam tu pjesmu i ~ekam da se Pojavi taj grad iz pjesme qepota sawana Ko more djevojke u cvijetu smijeha u zrewu I pjeva~a no}nog {to ludi od qubavi {to mu Meso i krv plamte ko Vezuv i lava iz usta lava Usijana sru{ena kao kazna na gre{nu Pompeju

SLUTIM PRAH I PEPEO

23

5.

No sakri se od mene traèni grad presahnu{e Qepote na|oh sve ono {to traìo nijesam Iako miri{u ~empresi ugqeni raste dim i [tipa nozdrve Pliva prelivima qigava Skrama nafte Podrhtavaju pristale la|e u blizini Me|u maslinama nema mira Plodovi zrewem prskaju U nebo koje je zabezeknuto stalo I sunce nad vodom Ne umije daqe: neodlu~no zaustavilo usijani hod Ni ono vi{e ne zna gdje je koja strana svijeta Ko inkvizitor op~iwen tajanstvom i klonu}em Ne klekoh pred tim oltarom i kao svije}a gorih

Slobodan Bo{kovi}

24

POTOWA MOLITVA JOVANA SUNDEÎ]A

U Kotoru, u manastiru Sv. Luka

Preobrazi ~ula bar u molitvama Utje{nim po grijehu oìvi Koji zna da izvida bol quti Skriven od budnog Tvog oka Pomeni me u grijehovima tvojim Bezgre{na dok samotna pati{ Dok ti se srce mukom kida I tajno plete kolo poskoka Podu~i U radosti me pojom Pomeni Moqu Ili dok se rati makar kada u no} blagu I - makar kako dok traju dani-lijevqani U glasu ne nalazi{ vriska ni pomirewa Dok te ima na broju uz onog {to pati I onog {to vi{e ne}e da se vrati Pomeni me na{im kosovskim slovom Makar i naopako Pomeni me psovkom Ili kletvom sveta no}i karada{ka

SLUTIM PRAH I PEPEO

25

Oìvi me u jutro od krvi ~istije Ko pre~ist tamjan ili ko raspela tajnu Skrivenu mu~no - ispod gor{ta~kog Oklopa kriveni sjaj u zjenici oka Da skloni ùdwu u napuklu venu U kome vidqivo u nevidqivo pokopa U no}i bez sna i jave skru{eni trenuci Saberi dok se koqu sveci i krotki vuci Ni djeca ne spavaju vi{e tvrdo Snom nedozvanim tek drijemaju Da najbudnije sretnu jutro svoje Cijelo utroje - naraslo koliko brdo Il no} karda{ku kroz koju smrti Klasaju - nebom rasute svjetiqke tvoje Pomeni Sveti Karadag i svu Krajinu Pomeni Travuniju i Dalmaciju Pomeni - dok se tebe jo{ boje Moqu

Slobodan Bo{kovi}

26

NOMADI

1.

Jesmo li sa sjevera ili nijesmo ili smo tek Razmaèna djeca sa juga svikla na tople dane i more Jesmo li nekada bili gor{taci {to gaze smrzle rijeke Jedu ìvo meso jelena ili losa il peku na àru srnu Prije nego pomisle na dalek put i zimno vrijeme Jesmo li raspjevani od jutrewa ili po zvijezdama Su|eno nam da odre|ujemo boje godi{wih doba Raspoznajemo proqe}a po nebu i niskim pticama Istok po zlatnoj igri na kolebqivom oblaku Zapad po ki{i i varqivim nadama da }emo predve~e Umorni biti do~ekani gozbama i medovinom Jug po miru i qekovitim vodama shvatamo Po èqi da dobro i krupno ra|aju zlatna ìta [to se to kuvalo u nama kao ovsena ka{a Kao tijesto od qekovitog korijewa i trava Kao plodno sjeme u toplom prikrajku rijeke Gdje se plod danono}no napaja i osvjeàva Sunce ga izaziva da prije isturi klicu Za neke sive za neke mo`da sumorne obale U neke sumaglice zemne u neke doline mraka Ili ko zna kuda u raspukla nebesa da se obrnu o~i U koje blago~astivo podnebqe svijeta dogorijeva srce I ko zna {ta sve tamo ~eka odsvakud na krvav zub

SLUTIM PRAH I PEPEO

27

Nijesu li o{tri noèvi za sje~u glava Odvi{e opake nepoznate zvijeri Kradu li na{u djecu jo{ neza~etu ili nas ubijaju Ispod nepostojanih zvijezda {to ne}e nikad za~editi Nijesmo li potom gradili svijet za sebe Po obli~jima zapam}enih predjela Koji su se ra|ali na napu{tenim pepeli{tima Nijesmo li raskrilili prostor da mi - èdna vojska Pro|e tamo gdje stremi u predio neprolazni I da ga osvoji dok drì iskonska snaga Dok miri{e u nozdrvama i krvi rodna zemqa Na zbijenu {umu i svjeìnu i paqevine Na no}i i dane provedene ispod promjenqivog neba Bija{e li to nebo sjeverno palo na zemqu I raspada se u prah u bra{no mqeveno Nepogodama od kojih nije bilo spasa Je li to kopno varqivo i pristrasno Kad oìvqavaju predjeli i sjenke vremena Je li to nekada{wa zemqa po ~ijoj utrobi Plug nije orao i nije drvena ralica Brazdila duboko jer nije bilo mu`ja~ke snage Da razdvoji mu{ki bedra zemqe Bistro nebo cijepano vatrama seobarskim Noèvima {to su izlazili iz dubina {ume I {uma je plamtjela kuda smo i{li Od {ume ostajali pawevi i trula krtina I meso pepela i pepeo je razvijao vjetar [uma je rasla u ogromnu buktiwu strave I osvjetqavala put prema nepovratnoj dolini I na izvori{tima rijeka ~ak do srca planine

Slobodan Bo{kovi}

28

Kakvo bje{e nebo nomadsko kakvo kurja~ko Kako odzvawaju udarci go~a kao oblaci Jezdi{e strmoglavo u provalije ìvota U ìve pristarnke niz koje si|o{e qute vojske Uz huku talambasa i vrisak predsmrtni O kakva postade zemqa o kakva Zemaqska blaga trunu s kostima Zajedno s prahom rije~i {to se sli{e u pokli~ U zvawe grlato u vrijeme juna~ke pogibije Vidje{e li se po nebu krvave vojske Zapu}ene sa sjevera u nevrijeme Da koqu pred sobom ìve nade i ni{te Svako protivqewe sna`nim najezdama iza kojih Vi{e ne}e oìvjeti postoje}e doba Osta{e li ispod {ume grobqi{ta Bez reda kao {to se i ginulo Iskopa li svako za sebe najdubqu raku I zemqe izme|u prstiju rasu u kristale Da bude mawe truleì a vi{e plodne wive Za jo{ stra{niju vojsku kad se bude doselila Odnekud brzohitra i plava sa sjevera Nijesmo u vrijeme seoba slutili te{ko}e {to nas vrebaju Preprije~e na putevima ka ju`nim obalama Jesmo li mi razmaèna sjeverna djeca Sa tvrdim oìqcima vijekova na koì Ili se samo u bolu selimo stalno na sjever Me|u preda~ka ìta i {iroke {atre Me|u zvijezdama oivi~ene ravnice pune svjetla

SLUTIM PRAH I PEPEO

29

Jesmo li seobama zaboravili izgled praznine Poharanih poqa ravnice i visokih {uma Ili smo sawali vrijeme kad bijasmo lijepi Kao crteì na zidovima pe}ina Kosmati mladi}i sna`nih mi{ica Raspjevani u seobama ka jugu i istoku ili mislimo Da od postanka ìvimo i pjevamo àrke rije~i Qubavi i svjetlosnih preliva otrgnutih od sunca Gradimo ìvot od pijeska mora i toplih dana Nijesmo li sjeverna djeca ro|ena za ìvot Na ju`nim obalama ili se ~ini da smo ìvjeli Ovdje od kada se zna za ovaj postoje}i svijet

Slobodan Bo{kovi}

30

2.

O nijesmo znali da volimo ono {to nije prisutno Makar bila pjesma koju je pored rijeke Za~iwao porod dok je mislio o novom danu Makar to bili tu|inci {to su nam Kopqima kao pomamom bu{ili grudi Voqeli jedino neizvjesne daqine i neko davno sjutra [to je dolazilo sa zvijezda kroz na{u krv I zarobqena jutra nabodena na strmoglave strijele Kad sku}ismo ogwi{ta sje}amo se da negdje Gore na ledenom sjeveru osta{e ogorjeli{ta Zelene mo~vare pune polegle trske Drevnih fosila vjekovima taloènih I nagomilanih kostiju od na{ih ubijenih predaka Iz kojih ni~u granice sjevera i rebra Jo{ jedna polarna no} - bijela rana Jesmo li sa sjevera sa sjeverne zemqe Sa zale|enih obala neukrotivih rijeka Iz bojke postojbine od qutih meso`dera P~elara i ratnika sa o{trim kopqima u ruci S perunom gromovnikom na usni molitvom za plod Na okrvavqenom jeziku {to se bolom oglasi Jesmo li strpqivi putnici od poqa do {ume Mrzimo li kurjaka brata {to je poklao na{u Prvoro|enu djecu ili {to i sam nema gdje Da skloni glavu izme|u zemqe i neba Da budemo ~vrsti i kameni za dan koji }e nam do}i

SLUTIM PRAH I PEPEO

31

Tamo u nekom drugom i neznanom kraju Neka nas niz tu|a bespu}a ispra}a sre}a Pitka voda i jarko sunce ponijeto kao sje}awe Sa sjevra ispod lijeve sise kriveno Neka nam djeca rastu brzo i vitko ko trava Ja~aju kao divqi korijeni da mogu u lovu Ustrijeleti medvjeda kad napada no}u U vrijeme oluje na pripitomqeno stado Ili ubija divqe zvijeri u gustoj i mra~noj {umi Kad prilaze vodi kao uto~i{tu I umiru èdne na domak sunca i oporo qute Na sve ìve i mrtve slike i sjenke [to suludo lebde kroz vazduh od rspar~anih Zvijezda do zvijezda pogaènih livada Jesmo li djeca ro|ena na sjeveru Slijepa u dan prvi a ve} progledamo U dan drugi i ozna~avamo putokaze Do svjeìh izvori{ta {to }e nam dati novu snagu Krenemo li se potom u seobe Ponesemo li pjesme ve~erwe i pjesme gra|ene Za jutro koje treba tek da svane na velikoj vodi Nosimo li djecu u kro{wama Onu {to si{u mlijeko Uzimaju sjekire i kr~e put da mo}no pro|u Kad se na putu prije~i zmija spremna na ujed Jesmo li ponijeli sjeverno nebo i zvijezde sjeverne Posijali kao zrnevqe je~ma i heqde po krvi Odakle ni~e pravi plod i raste potomstvo Orno za nove selidbe u krajeve koji ne}e lediti krv I ne}e biti opori do straha od sjutra i qudi [to }e povaditi o{tre ma~eve umo~ene u otrov

Slobodan Bo{kovi}

32

Da zaustave prolaz divqih i sna`nih nepogoda Jesmo li zavoqeli jug {to su nam djeca ostala ìva I porasto{e da mogu gaziti rijeke i vojske I no}ivati na zimskoj mjese~ini ispod surovih I hladnih i ve} davno mrtvih zvijezda [to nas ju`no podnebqe nahrani kad smo smoreni Umirali od gladi napoji bistrom vodom Kad smo umirali od è|i i sawali kako Prekapqujemo rijeke jednim dahom Na{e rijeke {to smo ih pregazili i ostavili kao tu|e Jesmo li pretekli ìvi sve oluje Da bi u nama ìvio perun i vesna i lado Da bi svatopluk opet gonio ogwene ko~ije Po nebu i darivao nam zemqe da bi i win porod @ivio kroz na{e du{e i na{u vaskrslu djecu Jesmo li do{li sa sjevera ili smo ovdje oduvijek

SLUTIM PRAH I PEPEO

33

SLUTIM TVOJE OÎ I TVOJE TIJELO

Vidqivi dio freske u manastiru \ur|evi Stupovi

1.

Od zida do zida ìvi malter tupo {obowa Otpada od kamena i opet na kamen pada Kraj priprate u samo dno oskudna oltara I stuba ~a|ava {to nekad ogwem strada Puste zidine i kre~na smje{a prastara Od nekada{wih fresaka ni oìqci ne osta{e Samo ispod svoda usred crnine gara Pola lica Tvoga nevremena sa~uva{e Svetica u Tvom oku i Tvom liku nije U pustiwama nijesi ispa{tala grijehove U oku Ti se tajanstvena qubav krije Da mladost i qepotu davna{wu dozove

Slobodan Bo{kovi}

34

2.

Kad bi znala re}i koji od Nemawi}a Gre{no voqe Tvoje tijelo i kradom naredi Vje{tom neimaru da snagom svog bi}a Prora~una koliko Tvoj lik zlata vrijedi I re~e neimaru da umjesto svetog lica U oltaru naslika Tvoje lice i potom docrta Kako oko Tvoje glave kruì Sveta ptica I zlatan oreol napravi ko vijenac od crta I stavi sveta~ke ode`de i sveta~ki oreol Kako se na prvi pogled mora zapaziti Zajedno i svjetlost i qepota i bol Da se Tvoje vedro oko ne moè sakriti

SLUTIM PRAH I PEPEO

35

3.

Ili jo{ gre{niji neimar prekomorac neki [to je gradio hramove po Atosu i Svetoj Gori Niz put se kao pustiwak otisnu daleki Srce da mu u isku{ewima ne pregori Svete lavre od sige porozne i crvenog mermera Gradi neprestano i vidje tvoju qepotu Na|e na obali zaliva pristiglu sa sjevera Kako se sva bujno{}u predaje{ ìvotu Vidje Te negdje na obali Egejskog mora Ili te po~e qubiti u Solunu ili Carigradu Pa mu srdit velmoà u~ini da zgasne zora I dobije re{etke i memle bolesne za nagradu

Slobodan Bo{kovi}

36

4.

A hram ovaj poslije memle po~e da zida Sjeti se Tvoga tijela i Tvog bistrog oka Oìvje Te na zidu i gorko gorko zarida [to mu jo{ sje}awe osta usred krvotoka Oìvje Te sasvim toplom bojom i rukom Udahnu svoj ìvot punu krv svoju unese S kakvom se sve sudari crnom mukom U anatemi sveti oci sprmi{e da ga objese

SLUTIM PRAH I PEPEO

37

5.

Poèqe da freska svijetli u vjeke vjekova Dok qudi budu skru{eno prilazili Svije}ama i zlatnim licima pokrova I budu u oltaru svjetlost zemnu gledali Traìli lijek za svoje boqke i te{ke rane Od kojih vidara nema dokle stiè Sunce i dokle dospiju zemqe poharane Dok zemqom obijest najqu}a gmiè

Slobodan Bo{kovi}

38

6.

Znade li da l umrije zaqubqeni Nemawi} Do|e vrijeme da ipak napravi seobu Kad Tvoj odlazak ne uspje dosti}i Kad se osjeti samotno kao suàw u grobu Prije wega sa hrama pade graditeq hrama Al prije toga Tvoja qepota posta vje~na Na zidu da sveta bude{ i bez srama Tvoja boànska qepota O dugovje~na

SLUTIM PRAH I PEPEO

39

7.

A mo`da i Ti nesta ~ak prije svog vijeka Dok si jo{ nekog voqela i ~eznula Zbog obi~nog i sasvim neznanog ~ovjeka [to te nije wegova mu{kost uni{tila Mo`da si u ìì ili drugdje ostavila kosti Na nekoj zemqi svetoj ispod kamena Jer nijesi mogla da odboluje{ svjetlosti Da se ne sazna ~ak ni ime Tvog imena Kad ve} vrijeme odma~e i nesta{e pisci Kad se zaboravi da si bila samo èna Ozari Te nova qepota i novi qetopisci Otkri{e da bije svjetlo iz Tvojih vena

Slobodan Bo{kovi}

40

8.

Poàr {to s juga do|e ni Tvoje lice Ne moga{e mimoi}i po plamenu i ope~e Pola Ti desnog obraza odsjeko{e ubice I kosu zlatnu vatra baruta posje~e Olovan krov kad pade i useli nevrijeme Niz malter zida ki{a se sta~e i mraz Podriva podlogu da ne ostane ni sjeme Tvoje qepote da izumre Tvoj stas I jo{ plamen kqu~a navi{e prema nebu Vrelina naokolo do same sige poskida Ostale freske i kroz malter prozebu Samo dio Tebe ostade usred ~a|ava zida

SLUTIM PRAH I PEPEO

41

9.

Od ro|ewa do danas prespava vijekove Sebi~no sakriva svaku mogu}u sre}u Stare zvijezde nesta{e stegnute u okove Ga{ene vremenom kao {to gasi svije}u U oku na zidu samo pjenu{av traje san Zadràn postojano na jednom dijelu glave I zrak kroz oltar {to pada na zid obasjan I ~udno na licu Ti ostalo vje~no proqe}e Bezbri`na oka ne~ujno u krvi po~iva A vrijeme eto bespovratno prolije}e Na zlatnoj podlozi vje~nost Tvoja pliva

Slobodan Bo{kovi}

42

10.

âk izvan zlata sawa{ vrijeme ~edno Negdje mo`da neko more vrelo bez obala I sawa{ doba svoje i tu|e nedogledno I more {to se vaqa gdje si zaspala I poslije zadaje bol wena qepota Pogled nije mra~an niti je smijeh Prqavo zarazan do uni{tewa ìvota Niti je neprijatna slutwa u grijeh

SLUTIM PRAH I PEPEO

43

11.

Dok u lavri s danom idu svjetlosti I slijepi dolazak sklopi kapke i o~i I sluti kako dani puni smirenosti I dan neumitno klizi da krvqu isto~i

Slobodan Bo{kovi}

44

12.

Poslije svega jedno Ti jo{ oko vidim No i ono sjetno gleda u polutamu Na suprotnom zidu zadràni ~a| i dim Prodrli kroz proreze u Tvoju svetu tamu I ~ami{ opet niko da obrati pa`wu na Te Tek vide da Ti vi{e od pola glave nije A Ti odbrojava{ vrijeme godine i sate I svijetli{ uporno sred tame {to Te krije

SLUTIM PRAH I PEPEO

45

DAN KOJI TRAJE

Te{ke su no}i i nagost Tvoja varqive i pohotom nastawene zemqave travke. Disala si zemqu koju svi gaze Svi ho}e da ostave tragove po Tvojoj utrobi. Istinu }u kazati: Tvoje no}i su mi jo{ bliske i moji prsti jo{ plamte od àra Tvoje qubavi. Nestajala si pretvarala se u ni{ta bila i àr ptica i snijeg Padala nisko na gola koqena i okrvavqena dizala da kune{ ruke i o~i i dan koji Te svijetu podario Nije to bio san izmi{qenih sjenki za golu no} ni la`na java da bi snovi|ewe brujalo u smrzlom uhu Qubav me|u ostalim Tvojim qubavima koje si voqela mutna rije~ za usta Tvoja puna zlatne obmane Zato prezirem krv koja bi iznova da nas veè Vidio sam Te kao travu kad si u moje damare u{la kao crna pijavica parala koù i zube ostavqala Ne mogu da se odreknem pro{log ali odbacujem budu}e rije~ima spaqujem svaku pomisao da si nekad ìvjela Neka ispare i presahnu svi budni izvori korita rijeka neka budu suva kao qetwi pijesak. Neka se i Tebi usta osu{e od }utawa. Neka niko ne na|e takav lijek koji moè da Te izlije~i. Neka Ti pla~ni dan u|e u pometena ~ula vinogradi prekape da boje pomutama krv vjetar neka Ti raznese budne dane kao pepeli{ta Vi{e nema strasti jer se u Tebi mora kao ogwevi krve Muwe }e sasje}i raskr{}a i vode ote}i na zapad

Slobodan Bo{kovi}

46

i strasna krv }e umrijeti kao molitva u Tvome tijelu O~aj kao rog neka Ti izbode prqava tkiva nebo neka se prije ki{nog susreta iscijepa Nema poùde koja bi mogla mlado{}u da Te obdari Teì je bol znam {to je dubqe krivenu nutrini ìvot ne te~e bistro kao pitka voda u koju se dani zaqubquju. Mene je ispio na du{ak kao ~a{u kao svjetlost koja se i no}u goli{ava prikrada kroz sjeni. Ja nijesam mrtav kao ta zemqa {to po woj gaze kao ta trava {to se ispod snijega izvija i klasa Sve sam to a opet nijesam ni{ta samo ime koje spava plamena zvijezda i probu|eni dan na jednom raskr{}u Sawam Tvoju sliku kao ogaw koji se svakog dana pali Tvoje su trave svjeè droge pune opojnih sokova Tvoje srce ponekad pitomine otvara zvuci krvi nemirno ? ?? vrelo di{u Tvoj glas kao rijeka koja je probila tok I hladan dodir madone u bludu neponovqivo plane Neka umuknu strastija ih mona{ki prekliwem Neka i godine umru u Tvome tijelu kao varqive sjenke I sam di{em zemqu kao opojne mirise sasu{ene trave Plima opet raste i skrnavi manastirske freske Stidna je ova no} kao Tvoja nagost u an|eoskoj svili Varqivo je budno raskr{}e po kome se Ti okre}e{ i traì{ put koji ne}e tijelo da Ti prevari

SLUTIM PRAH I PEPEO

47

Krhke su uvijek budne no}i kao stidnost Tvoja {to nosi varqive pohotom nastawene zemqave trave. I Ti si disala zemqu koju svi uporno gaze jer svi ho}e da ostave tragove po woj i Tvojoj utrobi. Kaza}u istinu Tvoje no}i su mi jo{ bliske moji zasje~eni prsti jo{ plamte od àra Tvoje qubavi. Nestajala si pretvarala se u ni{ta bila i ptica i snijeg padala nisko na gola koqena i okrvavqena dizala da kune{ ruke i o~i i ro|ewe koje Te donese na svijet da traì{ sebe u drugima i drugi da traè sebe u Tebi umjesto vje~nosti

Slobodan Bo{kovi}

48

KARADA[KA BALADA

1.

Nebo vatri, plamen izgara, zemqa od bola i pepela, ârnogorje neprilike prima, ko udar neki. Grko strepe Prodoline od tureskoga iga {to se okomi na kr{e, Prokletstvo ~arnogorsko. Pohara za tjeme zapela, Pa nesre}e kobuju, nevremena sr` ìvota krijepe, îni se: bolovi karada{ki do u suro nebo str{e. Skloni{ta za ~elo nema, ne daje ga gorska {uma, Nema porozna siga. Godine plotune pale, ne àle Plod u plodu, ni u sjemenu mu{kom, nikog vi{e. Kur{umi quti u porod riju dok ne si|u s uma, Dok sve do nemawi}kih bogomoqa srxbom ne popale, Nasiqe neko zlosre}ivo znake po kamewu pi{e. Vihor pusto{ni mrvi i brda tvrda s oporim licima Dobrovoqno ustaju, eto opet, krvave priloge daju Na kamenu, ili na rati{tu, bilo gdje i bilo kada. Zapaqene o~i, ko jezgra sun~ana, ogaw u srcima, U vrijeme kad nesebi~no priloge daju, da istraju, Da do|e snaga, ili pomu}eno sunce, ili neka nada. Monasi rasto~ene psaltire, preostale svete kwige Sakrivaju, duboko u zemqu kopaju. Vi{e nema nade Da su pu{ke vojskolomne, niti su svete svetiwe. Sveta je jedino glad, negaèna ogwi{ta, verige Iznad vatre. Zbog tog se pu{kobojne busije grade Po ârnogorju, svuda dokle se uzda u Cetiwe

SLUTIM PRAH I PEPEO

49

2.

Ratnici pu{ke prahom potpra{uju, ogwilom nami~u Do plama noève da zemqu ovjen~aju, krvqu opet, Da zaustave tu tu|u vojsku {to donosi pohare. No praha pustoga nema iako se vojske poprimi~u, Lukavi Latin ga ni sada ne daje. Ne}e taj svijet Da daje prah, ne}e za nekakve sirotiwske pare. Susjede sjeverne jo{ ne brine ho}e li nekakva Crna Gora, tamo na jugu, pasti bolom na koqena. Va`no je da win dom srdito vojske ne popale, Porod win ne peku plotunima osvete. [to takva, Pusta èqa, hrli da ima porod, mu{kog sjemena, Ako im sve to treba, neka se sami, mukom prekale. Susjedi ne àle {to negdje oko kamenog Lov}ena, Ostaju mrtvi. Briga ih nije za sve {to su ìvi, Ho}e li ostati pusto{ iza vojske, i pepeli{ta Da kratko dime. Ho}e li zemqa biti raspolu}ena, Ho}e li podkomski kamen ikad vi{e da preìvi, Ho}e li rasti palme, il dub, ho}e li ostati i{ta. Rusi daleko za ogwi{ta {to brzo, kratko dime Tek do jutra, dok traje na krovu slame, dok budu Jo{ te~ni tragovi plahe pogibije. Ho}e li qeta Postati tegobna, surovija nego durmitorske zime. Ko smije da se pouzda u pobjedu, u nadu ludu Kad ârnogorje postaje za vojsku qutu meta.

Slobodan Bo{kovi}

50

Vojska ~arnogorska, od bojeva spala s nogu, moli Zlosre}nu sre}u, il privid ne~iji prije no klonu Rascijepqenim ~elom na kamen. Traè, {to kriti Da im se ni mozak, ni ruka, prije boja ne poboli, @ivot ne pogazi ko zvuke na slomqenom zvonu, Prije no do|e dan u koji }e sve vojske razbiti.

SLUTIM PRAH I PEPEO

51

3.

êrnogorci olova nemaju da potpra{e spremne pu{ke Ispred okr{aja. Olova tek ne{to ima na bogomoqi Nemawi}koj, tek u krovu. Crkve su uvijek svete, Ko raspe}a, ko molitve i vjera, ko rije~i mu{ke Prije kona~nog kraja, prije nego stignu pokoqi, Prije no gavrani, na komadano meso i krv, dolete. No spas je mo`da tu, u tom krovu, u patini sjaja, Za budu}u djecu. Jer mrtvi, dupqe im sive, ustaju Iz grobova, iz posne zemqe, i prizivaju sve ìve. Bogomoqe ve} zijaju u nebo, bliske po~etku kraja, Zijaju u prostor zatvoreni, vjerovawa da okaju, Da se ìvi vi{e nikada mrtvim do smrti ne zadive. Krovovi se preta~u u metke, u smrtonosne kur{ume. Olovo istopqeno ispaquje se u jedno vrijeme, Kao podr{ka noù, da bi granica bila ~ista, u no}i Da se ne mre na posteqi, da se ne bjeì u {ume. Sad praha nema iako se prah pravi, i u nevrijeme, Negdje u Brdima. No ni otud ga ne}e dosta do}i. Nema metaka za sve budu}e bitke. Nema ni olova âk ni za tu malobrojnu vojsku, za prorije|ene I desetkovane ~ete. Neko dobije fi{ek, glava mawe. Ali fi{eka nema dosta, i nema svima. To sa krova Ne zaustavqa Skendere, ni Topale, pa{e zlomi{qene,

Slobodan Bo{kovi}

52

Kad ]uprili}i nasrnu, ludo je, pusto svako nadawe. Pa{e znane i neznane kidi{u, svi {to traè slave, Udaraju brojni, brojniji, skupqeni ispod barjaka, Nasr}u, vojske silne, na gladnu zemqu, ko da lete. Neki ~elom kamen udare, drugi mu~no spasu glave, Neki se zakliwu polumjesecu, znamewu iz oblaka: Pokori}e ârnogorje jednom, iz inata, iz osvete.

SLUTIM PRAH I PEPEO

53

4.

Neko, ko ni fi{ek ne dobi, potom se sjeti da ima Olova negdje, tu u Karadagu. Nekad ârnojevi}i Olovom {tampa{e crkovne i svete kwige, da ostanu Potomstvu u tragu, da se zna za kwigu, da se prima, [tampali u vrijeme neko, davno. Htjeli kwigu di}i Jo{ tada, u petnaestom vijeku, rije~i da ne propanu, Dok druge zemqe po~e{e da neuko izmi{qaju Prva slova, i znake. Za {tampare ~arnogorske nijesu âk ni ~uli. Kad neko pomenu topqewe slova, kwazu Bi te{ko, ko zmija {arka da mu mozak pe~i. U o~aju Misao kresnu: pretraì sve {kriwe, odrije{i kesu No tamo ne na|e ni{ta. Ne vi|e ni nadu u glasu. Sjeti se: umrije}e budu}e kwige, umrije}e pisane I govorene rije~i. No zna, razum ga na to progoni: Teè su, mnogo teè ~arnogorske brige, ta nevoqa, Pa re~e: neka se, moraju se sva slova (neka obznane Glasnici), sve rije~i, budu}e sve kwige, sila goni, Preto~iti u kur{ume jer quta, opet, goni nevoqa. Gdje drugo, gdje na}i olova, kad priskrbno vrijeme Tjera na to. I drugim bi ào, no ~emu i to sada, Zaboqe ih srce, zaboqe do kore mozga, no ratovi Zemqu ~ekaju. Boqe i tako no djeca da nijeme Kad novi rat porod koqe, ispred krova, ko nekada Treba da se pogasi ìvot, ìta u zrewu, i krovovi.

Slobodan Bo{kovi}

54

[tampari suzom razniza{e slog, sveto jevan|eqe Spremqeno za {tampu. Rasturi{e nanizane rije~i, Isto~niku solncu za opro{taj mole preko noà I pu{ke - za sre}an ishod, da vatra ne sameqe Lobawe, da opori kamen u bolu gorkom ne zaje~i, Da i iza noà, bar negdje po mesu, preostane koà.

SLUTIM PRAH I PEPEO

55

5.

ârnogorje stewe, pewe do bola, bez grke rije~i, Granicom krvava sanxakata!!! do cetiwske svetiwe Crna Gora je poharana. Nahije se i takve vesele Kroz krv. Odbacuju na|eni mir koji ne lije~i, Koji je mu~an i gorak. Ne èli wim da ih kiwe, Wim da sku~e, da ubiju, ili granice da presele. Stegnuti noève, pu{ke probojne, dan preporo|en, Vojska druma~ke, kroz raskose mesa, na meso kidi{e, Posumra~ena ~ela, zlo nemani, protive se zlovragu, Da ârnogorje, vojnik wen, ne ostane obezbro|en, Smr}u ne zaje~i, pred ogwem smrtnim ne uzdi{e, Da êrnogorci tu|oj vojsci zatru trag po tragu. Obesku}ena vojska ~arnogorska kroz korijewe I kamewe, no}obdije i pu{kobije, iz dana u dan Sve daqe, i dubqe na srditiju vojsku srdi{e. Niz crne prodole, iz nemila vremena, niz kamewe Tureske vojnike êrnogorci zbiju da u zlodan, Iza granice goni, razdoqima vojska se krdi{e.

Slobodan Bo{kovi}

56

6.

Ko ima takvo srce da se s Crnom Gorom krvni~i, Zabada otrovne nokte, i kqun, i kanxe, u kosti Do ki~mene srì, otrovan sok sta{e do utrobice. Taj nema vida da vidi, niti na stvorewe li~i, Ne sreta na pragu rukom punom kad stiù gosti, I trijezan, kad misli dok misli, ne kazuje lice. Vu~jim dolom, ili preko Krusa, negdje na Mora~i, Klance, bogaze vu~je, nebo smu}eno vojska gazi. Oko Onogo{ta, ili na Tari, sunce svjetlost sije, Montenegro, rawen ratom, u dan svoj zakora~i Preko kosturnica svojih i tu|ih, bol pregazi, Iza pobjede, mlado se srce, preporo|eno smije.

SLUTIM PRAH I PEPEO

57

KASNO LETO

Za nama osta{e peskoviti sprudovi i gola se}awa Kameno uobli~ene ribe i kosovsko belo kamewe Prosuto oko puteva kao prastara kletva. Za nama Stupahu kratke qubavi i smrti i uàrena sunca Mrtve i podnevne sme{ne senke pune tuge i li{}a Ve~nost je kratka za tkiva ikona za lepe monahe Koji nam gledahu po hodu i o~ima budu}nost Ve~nost se koleba kako da nam prepre~i povratak Znao sam da jednom moram postati pro{lo Jedino nisam znao kad }e me zvati najlep{e freske Koje sam smislio u trenucima tajne qubavi U sveèm zaletu lepe igre dok sam mislio o tebi Tada smo po prvi put svesno umirali ~isti do bola I opet oìvqavali kroz travke i zlatni pesak Koji je poput sunca klizio niz na{a zvu~na tela Bilo je vreme zlata i vrele bakarne svetlosti Gore{e drumovi smehom i sitno kamewe ko p~ele Vri{tale su trave od sunca i devojke kupale mladost Gore na izvori{tu reke u okriqu sutonske sete Molih te tada da smisli{ za nas zvezdano vreme Smisli{ ìvot od koga bi smo gradili plamene igre Plaka{e tvoje telo ~edni porivi gore{e danono}no Jer be{e vreme klonu}a i tvoje prve semene no}i Sa skladnim glasom krvi u senci nemawi}ke bogomoqe Ispod drevnih portala svetih freski i krstova

Slobodan Bo{kovi}

58

Bilo je vreme bu|ewa i vreme snovitih uzleta Da se i glas vetra ugrabi bez stida od ìvota Niz jarku svetlost to~i med leluja mlado jutro Puno vjetrovitih boja smeha i èqene vatre [to dolazi s juga od palmi ~empresa i mora Prijateqi reko{e ru`ne re~i o tvome telu Oni smisli{e no} da izgubimo grozni~ava lica Oni smisli{e dan kako se ne bismo sastali Oni govore treba se po cenu smrti stideti s ve~eri Kad ~ula igraju mlado{}u kad lepe ptice Pevaju jedino o qubqvi me|u korewem kad Zobqu ko{tave senke i osvetqavaju put neprisutan Kojim najkra}e stièmo do sebe ivicom ti{ine Ve~erwe sunce potawa u golu`drave senke Ne daje toplo telo zaqubqenom svemiru Jer magla raste iz trave {ume i pitomog jezera U kome oduvek traìmo sliku svoje qubavi Neko u na{em prisustvu opsova de~anska grobqa Moje ru`no lice i svetle no}i jedinog sve{tenika Koji se slatko smejao {to mu se mladost vra}a Dok mi iskonski qubimo dane koji treba da do|u Ako smo trenucima lepote zaboravili da je pre nas Postojala ve~nost koje se uvek s nelagodno{}u setimo Ako smo iz snova sasvim izbrisali ~edno vreme Ne~ujne uzlete do smisla i brè padove jedne devojke Weno od pene telo sa bojama skladnih zvukova Koji krepe mrtvace i vaskrsavaju i oìvqavaju krstove Ako zaboravismo zabrawene plodove i weno ùto cve}e [to je no}ima lepila na moj dan na moje goli{ave o~i Onda sve to pozaboravqasmo i krv se u nama razlista

SLUTIM PRAH I PEPEO

59

Izabrasmo ~isti izvor sjaja u ime goli{ave sveìne Za beskrajne trajnosti izme|u dve ve~ne ve~eri Koje nas nosi{e na sever i opet vrati{e jugu Me|u zvu~ne pesme me|u trube i lepe peva~e [to se obr}u pevawem ka suncu i izgubqenim danima I krasnore~ivoj planeti koja obe}ava mleko Spravqeno od lekovitih trava i modrog cve}a Ako zaboravismo sve {to nam donese pro{lost Onda to u~inismo u magnovawu jedino zbog nas Beàsmo od sveta kao ve~erwi leptiri Po goli{avim trgovima i alejama drve}a Koje nije raslo samo za nas i na{e probu|eno leto I klesmo se sebi verno{}u u o~i i telo Odletesmo u zabraweni svet u qupko vo}e [to ga naslaè kao senke tihi zaborav No}ni putnici zbog nas upozna{e zemqu Traì{e izgubqeno smirewe na tra~nicama leta Pocepa{e re~ima prostor i sunce baci{e U na{e voqene o~i. Hte{e da ti kradu sliku Tvoje o~i potrpaju u krupne xepove da besmisao Upozna{ kao {to si upoznala svoj ìvot Nisam im dao da grle i qube du{u i telo Koji me greju no}ima dok skitam po mese~ini Jer sami krasmo sveìnu i neme krugove U koje se topi{e nekad davno ìva mora Ja pevah vi|ewe i susret s tvojom obalom Uz koje se bolno priqubi{e sva moja ~ula Pevah ko nekad kad ti nisi ni znala Da sa moga jezika odlaze re~i toplih i plamnih boja

Slobodan Bo{kovi}

60

Onda se vratismo lepoti i biqu koje le~i Dok su drumovi vri{tali i klali mese~ine Osetih da ne{to te{ko poput sprène zemqe Si{e nemilice moju uzigranu krv Rekla si - vreme a ja opet umirah od qubavi

SLUTIM PRAH I PEPEO

61

PRAH I PEPEO

1.

Prihvatim li se makar noktima no}i No} obiqe`je gubi Dan dirnem rukom Od dana ostanu par~ad bez lica i boje Otkuda ~udim se te nevi|ene mo}i Nijesu sticane te{ko kovane mukom Da se postoje}i svjetovi srcem kroje Svejedno uspavana zbiqa za takav pepeo Poseè ruka - dok nova gnijezda osvaja Sjenka budu}nosti vulkansku jezu razdvaja Jedan krik me neobuzdanom biqu poveo No} razlije zvijezde Freske uni{tava Ono {to dan od svjetla dana sagradi Gmizavci vje~nost trena zemqom provla~e Al svjetlost nikla iz pepeli{ta opovrgava I samu su{tinu pepela jutrom iznenadi Prije nego se predjeli prahom naobla~e

Slobodan Bo{kovi}

62

2.

O boji praha mislim a ne o spomeniku Kamen iznad glave kao i znamen-kamen Ozna~ava vrijeme ali je i bezvremen Za zemqu uvijek zrele kosti i govor Koje zabiqeìh kur{umom na redeniku Meni miris praha sada treba da znam Ho}e li mi lice nagrditi karaboja Dok to ne saznam ne}e mi biti spokoja U tu|e spoznaje ponajmawe se uzdam O~i mog praha izgubi}e prave boje Na|e se samo fosilni trag zaostali Da vrijeme umrtvi kao {to su mrtvi Na{li pomen ìvima i sopstvenoj `rtvi Da predahne u bolu nijesu htjeli dati Boja mog praha ni u pokoju ne}e mirovati

SLUTIM PRAH I PEPEO

63

3.

Jednu smo vjeru zgazili drugoj dorasli Nijesmo da bi s wom rasli do vijeka Kad se vi{e ni~emu ne treba nadati Nikad prevjeriti vrijeme pa makar ki{e Sijale o{tru vrelinu pravo u meso ~ovjeka Makar u svijetu zazidani vjekovi rasli Staroj vjeri se samo usput vra}aju misli Uni{tena pristani{ta niko ne cijeni Al novo postojano ne}e da se u nama ovremeni Po uglovima mozga izmoreni se stisli Vjera budu}a odredi{ta gradi da sagradi [to nikad nije bilo od kad postoji svijeta Sve kamen po kamen za vje~nu piramidu Da skladnost progovori i sunce po vidu Vrati vjeri Ne smije se proma{iti meta Ni da sa vjerom starom pepelom bogoradi

Slobodan Bo{kovi}

64

4.

Prah mi tvog lika ne daje mira U san ulazi i u snu vidim sebe Kako polako i bezbjedno silazim U glinenu amforu ve}u od neba Gdje se pra{ina kostiju su{i Nijesam vi{e jak ni u snazi Da se branim od crne svjetlosti Fosilni poqubqc premostim Jer prah u san vije i sije slike Slomqena ogledala nebesne vode Svemirom u kolonama urne prohode Potiru}i za sobom stoqetna grobqa Al od svog praha ne mogu da se odvojim Negdje tu je u mozgu - nije vi{e u snu Jedna~i razlike {to su se vje~no gloìle I qepotu budu}u dje~a~ki spojim Taj hor ko{tani ta tamna duga zgasnu U nevidkraj varnice strasti oti{le

SLUTIM PRAH I PEPEO

65

5.

Prokleti neka su crvi i grobari U vlastitoj krvi kupaju neba Jedna èna ìvim svije}ama Od sebe sakriva Smrt joj i tama Na srce nasr}u Jo{ joj to treba Da cio svijet qepotom prevari Sa urnom prokapqe stakleno grobqe Rebra krsta~a na nevremenu trunu Plovi}e zajedno u zaspalom ~unu @iv i mrtav mle~nim tragom zubqe Nevrijeme }e sprati boje kosti i koè Ko se vremenu zamjeri ne}e ga biti Me|u ìvim Ni tragovi ne}e tada Osmisliti doba kroz koje se ne pada Ko moè grobare dobrotom podmititi Ko crvima hranu sada uskratiti moè

Slobodan Bo{kovi}

66

6.

I vjetar kandila niz rijeke goni Traì oplo|ewe bogova u zraku Svitawa se u mramore preto~ila Dje~akov zov iz zlatne matice roni Olovo u oblaku muk u zraku Stara Zdawa iznikla iz novog pepeli{ta Hqeb i so luk i voda sve je u venama To zvijezda u naborima svi}e koè Mrene zore stooko svitawe gloè Mlije~ne mjese~ine ne na|o{e krova Okameweno popodne ispovijed zari îstopis boìce mjese~arke zmije No} no}nikom - snovid nepo~inka Rije~i sabiraju dom i grob u o~aju Qepqivi mirisi zrele poga~e I ]uti ~ovjek kasno popodne vje~nost

SLUTIM PRAH I PEPEO

67

7.

Da praha bude vi{e krsta{i rat vodi{e Slamana svaka stopa do ~elnog pokopa Uzgred kroz blato u bisage pada zlato Za sveta mjesta druge svjetove pogasi{e Po ar{in ~ak dubqe zemqa se prokopa Da se raspelo skrije ispod oklopa i zato @ivih mawe bude dok se miroto~ivi probude Ako bu|ewa iz zemqe ima ako mrtvi Na prah zamiri{u ili se predaju `rtvi Na kraju - isto i ubilac bude za Jude Praha treba karavan praha za svijet Lijek od pepela melem za du{u spravi I rana i zavjera kad je ima da izlije~i [to }e ikone blage darovan gospin cvijet Kada pepelom sijanim brè prezdravi I varka druga ne treba nit pamjat rije~i Sve {to od nas osta samo prah je i pepeo

Slobodan Bo{kovi}

68

8.

U vrijeme daleko zar nijesu mrtvi Moji dani sve ~e`we slu}ene Moje Nijesu li meni mojoj `rtvi Qepote na{le predjele otkrivene Ja se ne jadam ja ne znam sada Za tu sre}u kroz koju se pla~e Dok tek ìvi ìvot il sluti nada Kroz koju nova postawa zazra~e Zatvoreno je meni budu}e vrijeme Tijesni prolazi Bez treptaja di{e Moja navrela krv da padne breme S ~ela da mi prah razum ne isi{e

SLUTIM PRAH I PEPEO

69

9.

[to traìm jo{ kad ve} dobro znam [ta sve za vijek ne}e da se desi Otkriven put putem prelama svjetlosti Do skon~awa svijeta otkriven i sam Prognani~ka qepota koù mi rijesi Kroz meso cvjetaju izgnani~ke kosti To {to }e da se desi boqe {to brè I porazi jedini smisao neprekidnog toka Neka je jasan put i sve drugo neka je jasno Zablude slovo da mozak ne rastrè Od Gospoda ne traìm sr` prosto ni{ta [to bi jo{ moglo tijelo da mi pronosi Gdje nema ni zraka ni vode ni krvi Ispod ruku trave nijeme suva brodi{ta Zamrznuti tabani se povjeravaju rosi Svijetom haraju bogovi - u prahu crvi

Slobodan Bo{kovi}

70

10.

[to me no}as o~e qubav ~udna mori Ne znam {to do|e kasno {to to do|e Kad nijesam kucao u wena ìva ~ula Ja ne znam {to no}as krv moja gori [to blago sje~ivo po srcu mi glo|e [to se to ba{ no}as qubav probudila Nijesam ni mrtav svoje prisustvo ~ujem Boje i miris snage - brizgavo se puni Sve kap po kap do slapa trenut za{umje}e Ovom porukom tebi - sebe ne oplakujem Ni tebe ve} starca Zato me ne prokuni Ne mogu da oìvim Godine mi prolije}u Rubom praznine kroz oìvjelu lobawu Negdje procijepom mesa zrelo ve} vo}e Pa ni trag ne ostaje sje}awa odumiru Moje vrijeme je jednako no}u i dawu U mome mozgu neke nove qubavi zano}e Ali sa jutrom u prahu sve poumire

SLUTIM PRAH I PEPEO

71

11.

Nijeme vaseqene miqenici crvi Grobari beskraja U vlastitoj krvi Kupaju neba Oluja gromove u svije}ama Od sebe skriva Prah leden vije i osama Na srce nasr}u Jo{ mlad grob putnika Namjernika qepotom Euridiku prevari Od sna od oblaka od ni~eg gradi grobqe I rebra krsta~a zjape i posvud trunu Plovi}e zvono i zvon u zaspalu ~unu Bogomajke i zmije - blagosloveno robqe Qeska daleko u nama odsjaj davne du{e Ko se vremenu zamjeri ne}e ga biti Me|u ìvima Ni tragovi ne}e ostati tada Osmisliti doba kroz koje se ne pada Ko moè grobare dobrotom podmititi Ko crvima bo`ju hranu moè uskratiti

Slobodan Bo{kovi}

72

12.

Vje~ne promjene stiù bez moga znawa Razum mi mute uvijek prisutni mrtvi O {to }u kad ono {to ho}u ne}u biti Od nevremena i promjena ne}e {tititi Godi{wa doba {to se slade kao `rtvi Kojoj predodredi{e vje~na stradawa Praznina dolazi crnim prugama meni Istim tokovima ali razara razli~ito Prosija}e me znam kroz nebesko sito Da sjaj sjaja u snu {to zasja izmijeni Svejedno ho}e li biti du{e da se ìvi Ho}e li dveri svijeta raskriliti prolaze Da mogu i takav kakav sam tamo pro}i U ni{ta na po~inak kad posustanu mo}i Kad bezizlazi kao vrele ki{e nailaze I prah drevni spira niz protoke krvi

SLUTIM PRAH I PEPEO

73

13.

Ne smije do}i novo kameno doba Me|u zava|ene zvijeri Ne smije Potamweti boja zvijezda Da do|e Promjena da mo`da slu~ajno nado|e Umjesto mlijeka tama da otkrije Mjesto na zemqi gdje nema groba Da do|e kameno doba oìvjele bi Kamene strijele i kamene sjekire Poretke me|u stvarima da pomire Ili da se qudi jednom vrate sebi Strijele bi sjekle vazduh letjele I tupi udarci lobawe probijali Slamali kopqa bedeme pro{le ru{ili [ta li }e tada s prahom o~e biti Ho}e li ~ovjek nad pepelom da àli Ili }e nebo da premreè strijele

Slobodan Bo{kovi}

74

14.

Grcaju zvijezde pomamom na àru Krstate sjenke raskrsnice bri{u Bol bolni dohvati bonika za gu{u Pepeo pjeva Sijeva rije~ u poàru I mora di{u kad tijela zamiri{u Izvjetri du{a kad srce osjeti su{u Plamte}i kraj zvijezda ~ak i vatre Nebeskim krugom opasuju svjetove Neprobu|eni ne bude dok ne pozove Vrijeme da ih mrtve sasvim ne zatre Iza poàra - vi{e nema mekog dara Svijet korijenom utrni Misao ne zrni Riba u letu sklup~a na pijesku tijelo Na tjeme se pusto{ o{trinom obara Dan za danom neprekidno u prh kruni Kroz potomke jek}e podivqalo opijelo

SLUTIM PRAH I PEPEO

75

15.

Iz drveta iz zapaqena neba il oka Isplivava amfora prepuna pepela Pijesak otkriva op{te sagre{ewe Mjese~ina obrisa lice prije roka Qu{ture same otvori{e tijela Pjesma pocijepa ruho niz stijewe Al pjesma nije nikom toliko va`na Jer od izmi{qenih slova se ne ìvi Samo stih traje ako zaborave nadìvi Tad sjetlost mozga mo`da nije la`na Tone nebo u sumra~ne vru}ine Venu korita presahlih rijeka Sestre dolaze iz zaboravqene bajke I skit i slavjanin presta da brine Za rascijepqeno tjeme ~ovjeka Za prah obqubqene - nevine majke

Slobodan Bo{kovi}

76

16.

Jesam i bi}u poseban svijet u svijetu Vatra u moru i poriv grki okeana Razapeto nebo na vjetru i luda nada Pa neka do|e do tog slu}enog pada Neka je i svijest mrska pokolebana Neka se ruke prihvate za vrelu kometu Svjestan sam dana u koji se strada Svjestan sam no}i {to gorko bije I svjestan praha i dima {to me prati Kad vrijeme bespovratno te~e leti Wemu nigdje za predah mjesta nije Sarkofag svijeta svemirom ovlada Samo tvoju zemqu zaobilaze kletu Samo tebi krv gor~inom ne truju Samo tebe ne opsijedaju crne varke Samo ti prijatequ neba i zmije {arke Samo tebe pquva~kom ne popquju Samo si ti poseban svijet u svijetu

SLUTIM PRAH I PEPEO

77

17.

I vatra bija{e I }udqivo znamewe Plamenovi u mesu Ogwevi rasplamsani Poqubac svijetu Zato~eni pam}ewem Legende bez promjene Pa sve~ani pepeo Bude pa se moltva preto~i u kamewe Ne vi{e ìvi pod krstom Ni meki Ni we`ni ~ak ni pospani polumjesec Niko vi{e ne moè s mjesta da krene I zvijzda bi okupana crvenilom krvi Na zadwoj stranici ludog svijeta Prhut snijega kruì za~aran trenom Iwa U medovinu u pra{inu obe}ano Kopno mrvi Sada je samo suvo sje}awe Prah rasijan ko mrtvi zraci ì{ka U fitiqu zri Svijet je pustara ugqevqa Nebo otrovni vrt Varnica ne vidje dan Ne zaogwe svije}e Sjemena nema Prah je i zrelo zrnevqe Pusto je sve Ne odzvawaju ni koraci. Samo qepota Stoqetne gluho}e sre}e Zalud voda spaja Zemqa dijeli pau~inu Bludna Madona minu Prije no kroz prah zvjezdoznan~ev sinu

Slobodan Bo{kovi}

78

18.

Kakvo znamewe prah ima na kamenom stolu Kad pepeo osje}am po prstima u olovnoj Glini Lice ne vidim ni rijeke ba{ ni{ta Zapete fosilne srijele usnule u bolu Milosnice palacaju zmije po krvi otrovnoj Spozna li paklo svoje i pehare godi{ta Il osjeti samo kako dan prilazi kraju Vjetrovi korotni iznutra u krug tuku Shvati li jutarwe sunce zadu{nu muku @albeni~ki vrisak kad demoni Gral komadaju Ja ne znam ko mi i za{to taj prah postavi Na trpezu pod nos da iskapam u wega o~i Unakrst podnebesja jedan je to isti prah Ne{to daleko silnije od mene srce davi Neko bi da mi sve udove sve ìvce uko~i Zbog praha na stolu i ìve i mrtve je strah

SLUTIM PRAH I PEPEO

79

19.

@e| je to o~e dok se ìvot àli Ludo Nada pusto zvoni kroz opne Mo`dane O kako se to mu~no di{e Kad je jasno Da smo nastradali Vidici obole A svjetlosti kopne Iako ne dolaze Probu|ene ki{e Mu~no je to u mozgu kriti Nade Sjenka biti dok se preta~e voda Vremena prah samo i{~ezlog roda [to ispi za ìvota svoje jade @al je to o~e ne biti na meti I wih primiti kao svoju bra}u U mozgu wegovati guju a ne znati Da guja ujeda da se drsko sveti Je l mogao govor na}i svjetlost kra}u I me| nama se mawe zadràti

Slobodan Bo{kovi}

80

20.

Pla~ rodi besjemeno zrno sjemeno I voda sklopi boje ko kapke ~edne Srebrom posute nero|ene kosti ledne Probu|eno tijelo splasne zemno Suton il jutro mlije~no potraje Ruku pod ruku - u inat svijetu Dva bola od danas do sjutra Glas Sveti izroni Ukleti praotac traje I kad ga nema - rijeke ipak teku Biraju pravac kroz vrijeme prosuto Izvan vaseqewe kosturi{te odgurnuto U plavi hlorofil zjenica poteku Zaludno bu|ewe Usnuo svetac pepeli{ta - Krik da se ide dok se do sarkofaga ide Ako je grijeh nek se zvijezde zastide Ispod wih ne}e sem praha ostati ni{ta

SLUTIM PRAH I PEPEO

81

21.

Ja ~as mrtvi vjetar ju`ni i vjetar jutarwi Zapjenu{an u zipki Svjestan brzog pada Poku{avam kao mjese~ev luk kao zrak zadwi Da prodrem u tajne prostora {to propada Iako je svejedno {ta ~inio Sve je presu|eno Odabran i kolosjek na koji treba da prenesu Moje tijelo jer ni vremenu nije ponu|eno To mjesto ni zale~ewe rane tamo u mesu âs ~ar mora i smijeh titrav tokom no}i Zaletno vedar ispred smrti bilo kuda Ne znam za vrijeme niti kuda }u po}i Zemqom kao duh zemni cestom ispod grada Ni svijetlo kakvo }e biti takve vjere Bu|eno u mozgu ili ki~mom tok krvi Ho}e li vjetar glave kao trave da uzbere Ili kroz meso da gmiù u svijet - crvi Svejedno je i meni sada kad ovaj sat kuca U glavu ~avle qute il pod nokte zakiva Vrijeme bolno opiqke u slijepe o~i puca Spaja mlaz neba i zemqe - srca jezika ìva

Slobodan Bo{kovi}

82

22.

Prazan je svemir kad nema ~ovjeka Ni ptice da grabi uzlet u visinu Mrtva voda bez ribe o{trokqune Nerodna zemqa bez sjemena trune Bez korijena u srcu mirisa tamjana Taj tren je za~aran bez lijeka Pozobqe svjeè nomadske dane Ne ostane ni plod ni zrno sjemena Neka }e prazna nada jo{ dugo vremena Da sije dok posije varqive obmane Zalud se pokrene preko razvalina sunce Iz prostora vi{e ne proto~i Sok qekoviti ne kapne ni kap meda na srce Negdje daqe iza oka iznad nedogleda Iz magle svemira iz pjega svjetla to~i Pravo na nas zvjezdani svijet praznina

SLUTIM PRAH I PEPEO

83

23.

Zbor gradile vremne nepogode Kako kome da se do|e glave Rijeka nebu da otme oblake Oblak ki{om da prekopa rake Ko se za{to hvata - neka drì Da dizgini ne skliznu iz ruke Al gle kosti se smiju gle bruke Vatra nije mo}na prah oprì Zlo vrijeme grobove otvara Svemiru pusto{ grdnu dosu|uje Riba pijesku nikad ne zapjeva Rana svjetlosti ne prebolijeva Sunce dan na vatri ne iskuje Ne sazna se ko prostor zatvara

Slobodan Bo{kovi}

84

24.

Od svojih smrti na|e se neki lijek Privremeno makar prebolimo rane Ponekad iz sna probudi krvi lelek I na{e rije~i dobiju snagu odbrane Tu|oj smrti nema lijeka Melem meki Nije za sve rane Ne na|e se ni{ta Da ostane za kletvu ~ovjeka Poneki Da se u nama smiri plamen àri{ta Sjetimo se kasno ko kome osta duàn Znamo da nam to saznawe ne vrijedi Priznamo slabost - ~ovjek }e i neduàn Stradati {to ne zna svijet da uredi Moramo biti takvi znamo da smo slabi Uzalud se u nama saosje}awe probudi Neko ispred nas na{e èqe dograbi Da nije tako - zar bismo bili qudi

SLUTIM PRAH I PEPEO

85

25.

Niko onda kad se prah stvori neka Ne pomiwe svoje vrijeme jer ne}e Na}i ni{ta ni trag ne}e prona}i Da zvijezdu {aqe gdje }e za}i U prostor svemirski ili sme}e Gdje se ukopava ìvi le{ ~ovjeka Neka do|e pravedno vrijeme neka Mrtvi dobiju mjesta koja zatraè Prah }e na tren zasluìti straè Po~asne do smrti i mu{kih leleka Kad sunce kroz prah pro|e onda je Svjetlost u raspadawu i sva neba U mrak propadaju Kosti tada meknu Al prije mrtvih svemir jeknu [to ni prah ne ostade kako treba Ho}e li bar on me|u zvijezde - da traje

Slobodan Bo{kovi}

86

26.

Gle crne bruke {to se zemqom mota Vraga vidi no da li mu lice crni Moje su kosti omek{ale od slobode Na pijesku ih nema na kopnu brode Ho}e li moje vrijeme ve} da utrni [to u mome glasu prepoznaje skota I gle vi|ewe kroz snovi|ewe bunca Opaqena krv vi{e plemenita ne biva U dnu svijeta stra{nog se skriva Tamna jedna sjenka oja|ena Sunca O gle {to to pjeva na rubu svijeta Razbijeni kristal sprema sunovrate Moje je tijelo lomno ispred zore Gre{no je {to nema snage da i more Zbije u prah do u crne nepovrate Kad jedno misli drugo ~ini planeta

SLUTIM PRAH I PEPEO

87

27.

Naseliti zvijezde pepelom ili vatrom Ili zadojiti krvqu dolaze}i dan Prah sijati izme|u zemqe i neba Dlanom {irokim ili ako moè vjetrom Iz praha da klija svjetlost il rodan Smijeh i da je meqe zubima kora hqeba Bilo {to naseliti dok se seli Gvozdena alka i prah qut zemni meqe Bijelo tijelo i od sebe samog bjeqe Da lutaju dok lutaju mrtvi predjeli Naseliti zvijezde ispred vjetra Ko wivu svemira ili svemirskoj tami Pustiti da sjeme sipi gdje god moè Pa do|e li plamen okomi li se vatra Nek se ne zaustavi u ponoru niti u jami Neka prodre duboko u meso - ispod koè

Slobodan Bo{kovi}

88

28.

[to jeste - jeste Drvo sipi i pada Zemqa mijewa oblik i kad to ne}e Drvo sip ponese u prah se pretvori Svjetlost tamu ne moè da nadvlada Iz jednog praha u drugi se preta~e Da se za novo stawe svijet izbori Al jeste - {to jeste voda ispari Rijeka promijeni tok krvi i korita I kad se prosije - kroz o{tra sita Prah àra po krajevima mozga àri [to jeste - jeste ne treba kriti Da se tijelo gr~i i predaje prahu A prah kad jeste i prah kad stoji Uzalud su pramci ka Suncu porinuti Razum dok potraje - traje u strahu [to se i na prah spu{taju nespokoji

SLUTIM PRAH I PEPEO

89

29.

Je li ~ovjek lud da lice ne vidi Tu gdje se ne vidi ni{ta Ni dan Budu}i pun sunca i svjetlosti Koga to po koì ili srcu bridi Da svoj ne prepoznaje kamendan Da ne prihvata samqevene kosti Ili je lud oti{ao u ìvot Pospe pepelom krv tame Kad nema rje{ewa osim drame U kojoj se gu{i ~ovjek i skot Kad nije tu niti u ludosti Spoznaje kraj Nije razmetqiva Sjenka zaglavqena u jami usta Vjetar ne}e pro}i niti probosti Vrijeme Ne}e biti mrtva - ìva Vatra Planeta ostati pusta

Slobodan Bo{kovi}

90

30.

Zlo je kad gosti tu|a hrana I damar u mesu i krtu ìlu Kad oko iz pepela ni~e Iz zvijeri divqe ~ovjek urli~e Pokoleba zemqi tajnu silu Quta neba za pla~ samohrana Jeste plod mekan al je tvrda Sjemena te~nost {to se cijedi Ako je vjerovati sebi O~e Vazduhom najduè vlada varka Pa bilo svjetla zemnoj slici Dok poàr nosi pepeli{te kosti Il prostor znao {ta sve gasi Kad more prokqu~a kad uzdasi Lome postoje}i smisao svjetlosti Dok se u magli slamaju vidici

SLUTIM PRAH I PEPEO

91

31.

Crne su {upqine du{e ali boje nije U lobawi bijelo je i ìvo modro ~elo I zemqa ispuwava ispod povija dupqe Prah u prahu na zub naslijepo smije Za takav smijeh zar je ìvjeti vredjelo I tragati ìvot kroz praznine {upqe U pepelu ima li i{ta {to ìvotom di{e Bar danas ko ju~e otkriven {to nije Ako je zrak gust da ga niko ne pije Jer nebo na zemqu quto prahom kidi{e Negdje je bila vatra i neba neka stara Mutni su tokovi koje odnosi sudbina Svim onima - kojima bija{e te{ko mrijeti Jer - svaki svijet za sebe put otvara Sve lobawe misle istu slutwu - brinu Zemqa }e svima na vrijeme uzreti

Slobodan Bo{kovi}

92

32.

Iza pono}i vi{e ni vu~jeg sna nema Uzalud lelujave slike kroz isparewa Kroz fosforno plamiwawe gole no}i Tada svako budno ~elo bludno drijema Progazi prostorom qudskim kretawa Oglasi spokojnim mirom bliskim zlo}i Pono} masku skine kao boju zrelosti U zraku se mrtvac klati ali se ne vidi Niko svoje ro|ewe ne zna da predvidi Ni da spozna pravu su{tinu svjetlosti Potom pra{ina proleti kroz vrijeme Grk pepeo sipi kroz pore sipke du{e Na svije}e na grobqa i korotne ku}e @albenici se jave pa bolom onijeme Pa ~udaci svoje krhke snove poru{e I prognaju prazninu praha u nemogu}e

SLUTIM PRAH I PEPEO

93

33.

[to kome u dio pade to ostade vjekovna urna U lobawi Sunca vjetrovi zime i igli~asti dani Ako se neko sjeti da pepeo krade il sagrje{eni~ki Da bunca neka nastavi neka mu se ne brani Ni{ta nek bude tako nedostupno da ga se ruka Ne moè dota}i I svako i sve }e jednom proma}i Zastati tren tek onako Reda radi i usputno Jer neko mora ìvot da okudi neko luta pa pjesmom Doluta pravo kroz tihu vatru u poàr Pa neka sudi dok se ne probudi kao sjenka Doskakala preko puta ruka {to daje tek urnu na dar

Slobodan Bo{kovi}

94

34.

Za slobodu se cijena ne isplati Ni najbudnije oko ne vidi cijenu Kojom se svijet moè iskupiti Kako je dnu kopna - nikad siti Ne}e znati - Ne kopaju po kamenu Koji }e umjesto slobode klati U ime svijeta svijet neka stane Dok rije~i vojska u pobjede ide Neka se stiha svoga ne zastide Soka i krvi {to ih kquju vrane To {to biva zna se i zbog ~ega Treba trpjeti muku kad se osvoji Prah je za zvijeri i za qude Ako im je do praha - neka polude Nebo zbog zemqe neka mu~no stoji Na nozi - neka pe~e ko sun~eva èga

SLUTIM PRAH I PEPEO

95

35.

êlom u ~elo - pukne prostor svemira Ako se po ìvim tragovima lijepo di{e Ko zna dokle je su|eno mojoj zvijezdi Da brani kopno da ponovo prkosi najezdi Kristalnih iskri {to kroz svjetlo ki{e Zvone svetim zvonom ili skladno{}u mira Kad kost prepukne {irinom ivicom {ava Razum proto~i blatom po pepelu kupa No} raskrili tamu i drsko na svjetlo lupa No} od grijeha gre{nike ne spasava Moè se u kosti nagnijezditi {ta bilo Pjesma ìva dolazi od mrtva pjeva~a Il svirka iz praha nikne ili iz pepela Svjetlost moè li da se ikad vi{e vrne

Slobodan Bo{kovi}

96

36.

Pla~ rodi besjemeno zrno sjemeno Voda sklopi boje ko kapke ~edne Srebrom posute kosti ledne Probu|eno tijelo ne splasne zemno Suton il jutro mlije~no potraje Ruku pod ruku - u inat svijetu Dva bola od danas do sjutra Glas Sveti izroni Ukleti praotac traje I kad ga nema - rijeke ipak teku i Biraju pravac kroz vrijeme prosuto Izvan vaseqewe kosturi{te odgurnuto U plavi hlorofil zjenica teku Zaludno bu|ewe Usnuli svetac pepeli{ta - Krik da se ide dok se ide Ako je grijeh nek se zvijezde stide - [to ispod wih ne}e ostati ni{ta

SLUTIM PRAH I PEPEO

97

37.

Gospode ko je kriv za tu vatru {to pe~e Qudsko tijelo duh taj ili ti boè Ko je kriv {to je pra{ina tako mqevena Da se ne raspoznaju kristali Ko izre~e Presudu iza koje pravna pouka ne pomaè [to je sudbina ve} na po~etku zatvorena ôvjek mora da nosi krivicu pra{ine U kojoj ne raspoznaje hiqadugodi{we kosti Da su nevremena glodala il zemni gosti Ne{to bi ostalo pod naborom povr{ine Ovako zar ~ovjek treba da nosi krivicu Boè reci kome da se zbog tog sudi Teè mu ni{ta ne treba no prah da bude Da se ne sazna ni{ta o wegovom licu To se moè samo kad se pokrenu qudi Voqom winom boè nesta}e predrasude

Slobodan Bo{kovi}

98

38.

Na prah bijeli tvoje kosti li~e Vrijeme kroz wih te~e neumitno Nije java znam al {ta to vrijedi Kad se moram opet pokoriti bijedi Znam u snu je sve to tako sitno Ali je na javi uàs prokletni~e Zbog tebe san se gorko ispuwava Najahati moram jednom na nesre}u U meni se svjetovi no}u preokre}u I misao sluti svr{etak I o~ajava @iv si i brat si al sjenka ni~e Tvoja iz sna izrawa kao ro|ena Da meni smrvi javu i smrsi ra~une U tvom tijelu moje tijelo trune Ja pored ìvota kora~am kao sjena Mi~i iz mene Ti prokletni~e

SLUTIM PRAH I PEPEO

99

39.

Kopaju}i jednom kroz stamen kamen O~i otkri{e u prhau pepela urnu Djeteta ène mlade il ~ovjeka Pjeva~ re~e: tajni je to znamen Grobar je daqe drsko nogom gurnu Neka svoje vrijeme pri~eka Kad ~eka dosad nek se i daqe podaje Zemqi i u toj tami kao dosad ~ami [to od vremena i svjetla da mami Samo da uzima a ni{ta ne daje Potom majstor upali mogu}a svjetla Smrvi quto prah izme|u dlanova Da vidi {ta prah od praha krije Nebo se oboji perjem pijetla Dje~ak re~e: igra~ka je opet nova Pjesnik usp'je pjesmu da otkrije

Slobodan Bo{kovi}

100

40.

Iz drveta iz zapaqena neba il oka Isplivava amfora prepuna pepela Tkaqa pijesak otkriva sagrje{ewe Mjese~ina obrisa lice prije roka Qu{ture same otvori{e tijela Pjesma pocijepa ruho niz stijewe Al pjesma nije toliko va`na jer Od izmi{qenih slova se ne ìvi Samo traje ako sve zaborave nadìvi Svjetlost mozga nije la`na Ponestaje sumra~ne vru}ine Venu korita presahlih rijeka Mlije~nog kopna i mrtve bajke I skit i slavjanin presta da brine Za rascijepqeno tjeme ~ovjeka Za prah obqubqene - nevine majke

SLUTIM PRAH I PEPEO

101

41.

Miri{e pjesma ova na su{tinu pepela I zrak u woj je - zasi}en iskrama Biv{eg vremena Ako sve postaje biv{e êga se razum takne {to je donijela Jutarwa rumen {to je ìvo u nama [to pretraìvati sebe i pepeo du{e vu{e Kad se sve zna me|a{ {to postoji Da razgrani~ava trag od traga no}i Od no}i put - kojim se mora pro}i Kad konake biv{e kao zube broji Pjesma ova su{tinom pepela di{e Smrt joj nad ~elom lebdi i danas Kao i ju~e dok je jo{ ìvjela nada Da }e ako se misli mimoi}i sve ki{e I nestati sa jezika rije~i uàs Da neko od glasne pjesme ne strada

Slobodan Bo{kovi}

102

42.

[to kome u dio pade to ostade Vjekovana urna u lobawi Sunca Vjetrovi zime i igli~asti dani Ako se neko sjeti da pepeo krade Il po~ne sagrje{ini~ki da bunca Neka nastavi neka mu se ne brani Ni{ta nek ne bude tako nedostupno - Da ga se ruka ne moè dota}i I onako - sve }e jednom proma}i Zastati tren tek onako i usputno Jer neko mora i ìvot da okudi Neko luta - pa pjesmom odluta Pravo kroz tihu vatru u poàr Pa neka sudi dok se ne probudi Kao sjenka doskakala preko puta Ko ruka {to daje tek urnu na dar Prognaju prazninu `vota u nemogu}e

SLUTIM PRAH I PEPEO

103

43.

Smrt prahu neka je al smrt mraku [to se skamenio u glini. Smrt neka Pogodi sve {to je mrtvo i sje}awe Danas ako na prah miri{u u zraku Huktavom neka sve odnese rijeka Da se u ìvot ne naseli propadawe [to bude kasnije neka ko ugrabi Da preìvi potop sebe i vrijeme Dok sije nek sije sigurno sjeme Neka plod u su{tini ne oslabi Ali smrt prahu svega - neka je Prisutna Neka prah u vjetar ide Razvijan da plodi dok moè ìvote Prah je za qude i za qute idiote Od wegove istine laì se postide

Slobodan Bo{kovi}

104

44.

Pjesnik i podsmijeh dva su svijeta Udaraju u istu ìcu Zemqa je mlada Tada melodija jutra Nijema sjeta Kaldrmom dana zvijezde prilaze kraju Pjesnik i vrijeme - dva su nesklada I sklada nema sve dok grijeh te~e Ne}e ga ni biti u lobawama pepela Molitva ne pomaè ni brojna opijela Dok dana nema - da uni{ti prvo ve~e Na vratima zvone neke pjesme dokone I kao zvu~ni cvjetovi podiù glave Nigdje ìve harmonije Sve bolnije Teku rije~i daleko preko prijeklada Pjeva~i od samog praha ìvot prave Bilo bi sve dobro da nas daqe nije

SLUTIM PRAH I PEPEO

105

45.

I vatra bija{e i }udqivo znamewe Plamenovi u mesu ogwevi rasplamsani Da kaù govor svijet svoj promijene Pa pepeo bude pa se preto~i u kamewe Ne vi{e ìvi ni meki ~ak ni pospani Niko ga vi{e ne moè s mjesta da krene I sunce bi okupano crvenilom krvi Na zadwoj stranici ludog svijeta Zobqe kost u kosti otrovom pseta Kopno se ispod nogu u pra{inu smrvi Sada je samo suvo sje}awe i ugqevqe Prah rasijan po svijetu ko mrtvi zraci [to ne}e vidjeti dan ni ogwiti svije}e Sjemena nema prah je i zrelo zrnevqe Pusto je sve - ne odzvawaju ni koraci Samo se na ~ovjeka i ìvot okome nesre}e

Slobodan Bo{kovi}

106

46.

Urna mi opet ne daje mira u san ulazi I u snu vidim sebe kako polako silazim U glinenu amforu gdje se pra{ina kosti I meso su{i Nijesam vi{e jak ni u snazi Da se branim niti ka svjetlosti odlazim Niti kad ho}u u nepresu{ni svijet mostim Jer urna u san ulazi i namje{ta slike Prelomqene kroz ogledala sipke vode Kroz mozak u kolonama urne prohode Potiru}i za sobom grobqa i neprilike Al od svoje urne ne mogu da se odvojim Negdje tu je u mozgu - i nije vi{e u snu Jedna~i razlike {to su se nekad gloìle [to qepotu budu}u s qepotom spojim Dok kopna i mora kroz vrijeme se gusnu Da bi moju urnu ko druge javno uni{tile

SLUTIM PRAH I PEPEO

107

NO] KARADA[KA

Dok moè{ - mogni, ubijaj, pori Taj drum do mora, put svijeta, Ni travku na putu ne ostavi. Ako je {uma u tebi, neka gori Kad me}ava kosi, il peku qeta Pijesak vreli negdje u travi. Ko zmiju qutu, poskoka srdita, Ne~iju vjeru u svako vrijeme. Dok moè{, bar ru{i pred sobom Koliko te nosi snaga qutita, Od ~ela mu{kog, ki~mom u tjeme, Kune{ se, kuni se svojim grobom, Jer ti si straà vje~na i budna, Stije{wena bjelinom od kamena, Jer ti si zaquqano kopno, voda Rasplinuta, bistrina neba ~udna, No} kard{ka, ugrezla do ramena, Ostala pusta, da ubija{ do poroda.

Slobodan Bo{kovi}

108

OPRO[TAJ S KOLA[INOM

Crvena svitawa bri{u nostalgiju ovoga grada Vrijeme u neprekidnom toku, Vrijeme nema ni obala, ni mirnih luka Gdje smoreni putnici Nalaze pribjeì{ta Kad odboluju sve vjetrove na moru, Prebrode sve oluje kopna, Kad okuse qepote ìvota. Jesam li ja iz ovog grada Jesam li ja volio ovaj grad U kom sam ko zna zbog ~ega i koga sve volio Mo`da katkad i mrzio. Grad koji nije znao za mene Taj grad od leda i snijega sun~anog Kupola boja i voda. Stabala uli~nog drve}a [to streme nebu jesam li nesebi~no volio Objavi se tuga u {apatu svjetlosti i ki{a Do}i }u opet, i opet, Ovdje, kriomice u osvit, U ovaj sjeverni grad prozirnih praskozorja U trave tvoje drhte}i legnem rosom po{kropqene Na proplanke za|em tragovima srna Potoke tvoje brzice bistro-plave slu{am Da è| neugasnu utolim i izvidam Bos po krovu zelene paprati Kroz sure litice i klisure

SLUTIM PRAH I PEPEO

109

Evo obe}avam, do}i }u, do}i u grad Gdje me}ave nabadaju o~i na o{tra sje~iva, I zaèlim ki{u, od onih ki{a {to miri{u Na snijeg prvi, na suncu opran i ozla}en. Gdje svjeìne razbistravaju um, Gdje dje~aci îm se rode stariji od sebe ko u Postojbini Znaju da }e im ìvot sjeverwa~ki pro}i, Gdje su sva svitawa puna boja i nemu{tih cvrkuta A no}i vedre mjese~ine - mramorni snovi zvijezda Vrijeme je ovdje mrtvi kowanik. Voda koja ne te~e. Vrijeme je stalo da o presudi porazmisli. Vrijeme izbrisa ru`no korijewe kao ku`ne sjenke. Prah predaka I pra{ina u sje}awu. Objavi se tuga Rasta~e studene ure Kako i zbog ~ega Ostrvica u magli ostrvqena /pahuqe vra}a nebu/ Ko da je u wu ugrencala mora~ka vojska, Kao da su Rov~ani krenuli Da popale trule kule utvr|ene zidinama Od Vu~ja gaze kurjaci i vijavica Prtinom snijega i nameta I kur{umi plotunima razdiru mir.

Slobodan Bo{kovi}

110

Vrijeme nije mirno, Vrijeme ko straàr na Babqoj gredi bezumno stoji, Ni{ani u prostor iznad sebe ko u samog Boga, Pomi~e polako cijev kako se mi~e zalazak sunca. U Kola{inu nema primirja. On uvijek s nekim i ne~im krvavo rati Danas razdvaja obla~je [to gazi od kovnice novca preko Trebaqeva, [to nadire uz Taru mrgodno Ko saska ~ela Kad iza|u iz rudokopa i sklapaju o~i Da im svjetlost ne pokvari san Od Manastira Mora~e te~e svetost i svjetlost Svetigorom Svila vje~nosti {u{ti Vjetrovi an}eoskih krila te doti~u voskom Preko Crkvine Nemawi}ki drum dovodi Dubrova~ke karavane soli, |in|uva venecijanskih Iz Mletaka od slikara naru~enu slavsku ikonu [to svijetli i srce grije Od majstora nad majstorima za sina zna se I za sinovog sina Do potoweg koqena kwige starostavne Samokrese i jatagane, pancire i toke I slane morske ribe. A vrijeme i daqe stoji ko slijepi putnik, A vrijeme zaboravqa put Uz koji drum, uz koju {umu da se krene, Zbog ~ega uz bjelasi~ku goru Kad tamo nema hajduka, nema zvijeri Kad tamo nije ni proqe}e ni qeto.

SLUTIM PRAH I PEPEO

111

Na Brezi odavno nema breza Pa vjetar ide pravo na grad, Prolazi kroz pukotine crkve Svetog Luke Kroz o~i kao kroz suve grane lipa I uvla~i srdito pod koù. Ko je posjekao krhke breze, Ko je zaustavio vrijeme Kad Tara ko ìvo srebro te~e ispod rudokopa, Kad se ravnica {iri do Siwavine I ubija ptice u letu, ribe isko~ile u zrak Ubija prvoro|enu djecu da bi ostala Proìvjela dostojno svoj dan Dan duì od Dana Sunca Prolaze skupa, qudi, dana{wi qudi I qudi davnih doba. Miri{u na katune, Na striènu vunu na karlice i mlijeko Sipano u lu~eve kabli}e, Kqu~alo na ~a|avim verigama, Truweno garom, i dimom kraj budnog oka. Talagani im smetaju u mimohodu. Zabacuju guweve i krupno psuju Na zaustavqeno vrijeme [to ne zaustavi i wihovìvot Pa da mogu sami da biraju put Nekud ka jugu, u karada{ke topline.

Slobodan Bo{kovi}

112

Ko je posjekao {ume pored srebrene Tare Grana zamo~enih u biogradsko oko S rosom u li{}u. Ko bode muklim rogom I slama rog i krvari patrqkom jelen. Vrijeme nije moglo Sunce tek rijetko, qeti presvu~e ko{uqu I pokaè se nago kako dugo nije bilo. Tako promi~e dan, i vrijeme se ko voda niè A ja se evo opra{tam Opra{tam od svega toga i ponovo se pitam: Jesam li volio ovaj grad u kome sam volio i qubio Qubio i umirao kraj tarskih voda U kome sve je moje, ipak. U kome Mo`da me nema i ne}e, i ne}e nikad ni biti. Moj grad koji jo{ ne zna za mene, Daleko je, daleko, ho}u li ikad tamo sti}i.

SLUTIM PRAH I PEPEO

113

BALKANSKA NO]

(pomra~ewe sunca)

Ispod oklopa mu{ko srce bije, Dan dane polovi punim mahom Dok se vrela krv poqem lije, I sunce umire smtnim dahom. Ispod oklopa mu{ko srce bije. Zrakom na bodeù sunce sine, Kalpaci kriju tu`ne qubavi, O~i sijevaju kroz pukotine, No} se krvqu s noèm zdravi, Zrakom na bodeù sunce sine. Svijetlo bude raweno u krvi, Kroz oklope sje~ivo pro|e, Glava uzdrhti, tupo smrvi, Ruka ruku do kosti zaglo|e, Svijetlo bude raweno u krvi.

Slobodan Bo{kovi}

114

(vojska no}u)

Vojske se koqu, vojske se koqu, Sijevaju noèvi i o{tra sje~iva, Svu no}, svu no} po golom poqu, Zbog vrata ni ruka ne po~iva. Vojske se koqu, vojske se koqu. Vri{te kowi vrani, kowi vrani, U kalpake mjese~ina se sliva, Ni mrtvi ni ìvi nisu pokopani, Uz no}, svu no}, vojska pliva. Vri{te kowi vrani, kowi vrani. Kuda li to odlaze no}u vojnici, [ta im za tain, za sjutra treba Kad znaju da }e izginuti u bici, Da im ne treba ni mira ni hqeba. Kuda li to odlaze no}u vojnici.

SLUTIM PRAH I PEPEO

115

(izme|u pogibije i qubavi)

Komadi mesa, i lom i buka, Krv sa krvqu opet spaja. Ne sije~e odsje~ena ruka S po~etka boja pa do kraja. Komadi mesa, i lom, i buka. Pjena krvqu zemqu mo~i, Qube se pogibije i qubavi, êmer grko si{e do ìla o~i, I kost se u mrtvi luk savi, Pjenakrvqu zemqu mo~i. Meso u krvi, qute ptice vrane Jedna drugoj o~i crne kquju, Rawenici ne znaju da se brane Tek slute, htjeli bi da pquju Meso u krvi, qute ptice vrane.

Slobodan Bo{kovi}

116

(lobawe preko trave)

I sam ìvot uzdrhti u glasu, Vri{te vranci po krvavu poqu. Kopqa se prelamaju u kasu, Srca se sa srcima pokoqu, I sam ìvot uzdrhti u glasu. Smrt grka truje smr}u ~ula, Pa nema noge, nema glave, Snaga se zasmije kao frula, Lobawe prelete preko trave, Smrt grka truje smr}u ~ula. Vojske balkanske ìve i traju, Pa snovi ratni~ki budu krti, Uzalud vijekovi diù graju, Kad u qubavi i nema smrti. Vojske balkanske ìve i traju.

SLUTIM PRAH I PEPEO

117

(u znaku mira)

Lijepa postawa iza rijeke, Noèvi kroz svjetla umiru, Negdje tamo u poàru jeke O{tricama krv i koù razdiru Lijepa postawa iza rijeke. Od no}i niko ni{ta ne traì, êdnost mu{ku grku kradom. Rogati mrak sva ~ula draì, Grebe srce o{trom bradom. Od no}i niko ni{ta ne traì. Umire i bitka u znaku mira, Lelujava nada izgubi lice, Ni sumwa nikog ne dira, Niko ne pokopava ni ubice. Umire i bitka u znaku mira.

Slobodan Bo{kovi}

118

(razapeta krv)

Na gwilim krstovima crv, I razapeti mir zblièwa. Sunce rashladi kqu~alu krv, Na mjese~ini na|e razrje{ewa Na gwilim krstovima crv. Udari u pono} pukla svirka, Zvon se ~uje drugog kopna, Kur{um leti na prvog ratnika, Pa ìvot ispuca kao opna, Udari u pono} pukla svirka. @albeni~ko grlo puno otrova, Smiren je ratnik ko zna koji, Sa~ma je od smrti, smrt olova, Pogo|en u srce, kur{um kroji @albeni~ko grlo puno otrova.

SLUTIM PRAH I PEPEO

119

(razvalina)

Iz zemqe izraste ratnik drugi, Pola ìvota, pola ugqenog mesa, Niz kosti bi~evi koè vise dugi, I opet pjeva, nebo s koè stresa, Iz zemqe izraste ratnik drugi. Na lobawi je trula razvalina, No` tupi porinut sve do zuba, U o~noj dupqi smijeh, pe}ina, @iva smrt prepliva preko ruba, Na lobawi je trula razvalina. Vijek sjediwen sa lelekom, Uzalud molba znaku bez imena, êlo se sastavqa odjekom, Bez spoja {avovi do tjemena. Vijek sjediwen sa lelekom.

Slobodan Bo{kovi}

120

(vjetar skupqa kosti)

Kosti skupqa vjetar osun~ani Po razboji{tu, po svim rovovima, Pijesak po o~ima, svjetlost brani, Smrt u krvi, smrt u zglobovima. Kosti skupqa vjetar osun~ani. Sunce mrkoj zemqi glavu zdravi Otrovom zelenim, i zdravqe qetu, Da se smiluje sparu{enoj travi I sjemenu, u zrelom suncokretu Sunce mrkoj zemqi glavu zdravi. Da melemima vida smrtnu boqku Ne smije kleti ni razbijeno ~elo, Kosti raznizane tre}em vojniku, Jer vjetar oboli, ne moè tijelo Da melemima vida smrtnu boqku.

SLUTIM PRAH I PEPEO

121

(nasukano sunce)

Sunce se nasu~e na kamen goli U koji niko ni ime ne uklesa Za sponem neki, za bol {to boli Od neqe~ive rane, do nebesa, Sunce se nasu~e na kamen goli. Vrijeme niz kamewar premaza Znamewa, li{ajeve svih boja. Ki{a sadi mahovine, izvan gaza Zazemqi trava, nerod, iza boja, Vrijeme niz kamewar premaza. Zaborav skoli ~etvrtog ratnika, Kurjak do|e do wegova groba, Pokoqu se, koqe s rubom vidika, Snagu zuba me|u kosti proba, Zaborav skoli ~etvrtog ratnika.

Slobodan Bo{kovi}

122

(zaustavqen vjetar)

Vjetar vreli ustavqen u galopu, U oblaku varka zra~no zasija, Vrijeme sjeni prekuvava u oklopu I sadi znamewa iza pogibija, Vjetar vrli ustavqen u galopu. Sje}awe gorko, bol bolne lije~i, Smorena quqa{ka zemqi silazi, Oblak tamni, ko koà, meso je~i, Smrt ni bezimene ne mimoilazi, Sje}awe gorko, bol bolne lije~i. Ratnik peti, crnu du{i iu liku Ogaw jede, s razboji{ta ne}e po}i, Ne vidi tutaw, ne osje}a ni viku. Tek zna bi}e poraèn te no}i Ratnik peti, crn u du{i i u liku..

SLUTIM PRAH I PEPEO

123

(probu|ena nada)

Na zemqi, nevjesta kr{na neka, Kroz o~aj baca vjen~ani prsten. Pro|e ratno doba, vi{e ne ~eka Nikog, ne}e, ne}e da bude kamen Na zemqi, nevjesta kr{na neka. Prsten daje, vjetru vrele ruke, Zakliwe ga u vjernost, u ~ula, Vojniku {estom da iskaè muke I nadu novu {to se probudila, Prsten daje, vjetru vrele ruke. Nevjesta snagu nudi u dan novi, Sama, u pustoj nadi, ne spava, Sje}awe biv{e sjenke ne lovi, Novi prsten novi ìvot obe}ava. Nevjesta snagu nudi u dan novi.

Slobodan Bo{kovi}

124

(na raskrsnici)

Ogla{ava se smijeh i ìvota drvo, Djevojke prvi put svjesno pla~u, Qepote ìvota upozna{e prvo Pa se pokidana nada smrti za~u. Ogla{ava se smijeh i ìvota drvo. Uz mrtve, udovice naslaù tijela, Mirno o~ajava sjutra{we sjutra Dok zvona vri{te i smrtna opijela Sri~u slova o nesre}i do jutra. Uz mrtve udovice naslaù tijela. Negdje na raskrsnici ìvota, Strijele bquju otrov i klatna. Oko qubavi se sav svijet mota, Umiru djeca ispod barjaka zlatna, Negdje na raskrsnici ìvota.

SLUTIM PRAH I PEPEO

125

(raznizana nada)

Umire kamewe s pjesmom u zraku, Nestaju mrtvaci oguqena ~ela, Udovice ispijaju ~emer u mraku, Varaju nade svoje i mlada tijela. Umire kamewe s pjesmom u zraku. Za koù grabi smrt nemilice, Uni{ti tkiva {to ho}e da ìve, U krvi se vi{e ne sluti lice, I ki{e umru, i noèvi se dive. Za koù grabi smrt nemilice. Od ni{ta nastaje pepeo i nebo, Raznizuju se tijela kroz samo}u, Mramor na vodokr{}u prozebo, U o~i sipa iskobni~ku zlo}u. Od ni{ta nastaje pepeo i nebo.

Slobodan Bo{kovi}

126

(izvan vremena)

Treba tragati novo vrijeme, Ne{to za odgonetku qepote, Jer ratovi raznizuju tjeme, Oko wih se neprilike kote. Treba tragati novo vrijeme. Treba usmrtiti {to je ru`no, [to se ivicom zemqe krade, Zemqa sama ne di{e ku`no, Ne zna za prognani~ke nade. Treba usmrtiti {to je ru`no. Nek se otvore ìvota brave [to zatvaraju ulaz svijeta, Vrijeme se mota, bez glave, Nije bez krila, nije bez leta. Nek se otvore ìvota brave.

SLUTIM PRAH I PEPEO

127

NAD OKNOM

@i}e pusto, o crni dlanovi, I o~i, i hqeb gorak, nasu{ni, Dat kao otkup, ko dar zadu{ni, Da se maknu smrtni grijehovi. Usta prepukla od suve è|i, Skamewena su negdje u nutrini Zemqe, u prokopu, u zavjetrini, Gdje puca ~elo i biser gle|i. Da l }e se zemqa opet urvati Negdje doqe - duboko, u mraku, Ho}e l oko vidjeti svjetlo u zraku Prije nego }emo se vje~no rastati.

Slobodan Bo{kovi}

128

STIHOVI

IZ NAGRA\ENIH KWIGA

SLUTIM PRAH I PEPEO

129

ZIDAWE MORAÊ1

Si|e siga s planine Majstori ozareni ugleda{e Ogaw u daqini (tamo iza gora i mora tamo gore gdje gore gore do zore - svetigore mora i dawu plamsati svjetlost) Majstori svjetlo zatraì{e da pripale sopstveni ogaw Kad ni ì{ke ne dobi{e Sami od kamena napravi{e i ruku mnogih teà~kih Sjutra{wi dan oplodi{e Ju~e jo{ dana{wi objavi{e vode i boje se spoji{e kad se sklopi kupola

1 Nagrada „Mladosti’’, 1965. godine

Slobodan Bo{kovi}

130

TARA2

Jutrom niz ki~mu te~e mi Tara Mlad je qubim me|u o~i U bijele {krge Rebrima mojim razlisti U sprudove Pli}ake priobalne gr~i U podne iz moje groznice izvire Bijela svjetlost Riba Koralni sprudovi Urezani u morske talase Ve~erom Pijesak vaqa iz mojih dupqi (Ostaje samo djeli} sna Vjetrovima pocijepan) Da prona|e hiqadugodi{wa izvori{ta Kora~a izme|u rebara Tara tara tara

2 Nagrada „Mladosti”, 1965. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

131

ÔVJEKOV SVIJETLI DAN3

V. Kukaqu

Govori rijeka pri~u kamenu: Sele se gorke godine i mu{ka ~ela, O~evi na{i sri~u mu{ka opijela. Urezuju gor{ta~ki govor na tvrdom znamenu. Zamutili mi krv prokleti dani I kletva za zemqu mornu od gladi. Psovka se porodi u rani Da prepukne ~elo u prvu rodnu zoru. Odbjegnu daqe od prokletstva u ku}u gavranovu I kurja~ku goru. Jutrom iz gore si|u prvjen~ari I domole dobru rije~ za sebe i brata. Kasno zano}e kona~ari I sro~e molitvu protiv rata. Jutrom odbjegnu daqe od gor{ta~kih trovawa I umorni hajdukuju. U krv nasele samovawa. S vukovima se bratime i rukuju.

3 Nagrada CK SO Crne Gore za poeziju, na Susretima mladih kwi`wvnih stvaralaca Crne Gore, 1965. godine

Slobodan Bo{kovi}

132

ôvjek govori: zrelo vam dajem radovawe, Nikad da vam se ne mrznu oko tijela vode. Svijetlo zlatno darujem, ona vas rode Da se krenete mome danu na igrawe. Ovo je moj dan ro|ewa iza ki{e. Zeleni otkos trave za modro ~elo. Od mene do onog znamewa kamenog sve bijelo Pa do|ite, do|ite, dje~aci moji, suncokreti vas zadoji{e. U mome hodu nema kletve i umora. No}i nijesu prona{le u meni kona~i{ta. Dajem svoj dan vama za svrati{ta Da vas zatekne svaka dobra zora. Tu nema zmije da ruku ugrize I bol tijelu nanese. Suncokret darujem da donese Vama smijeh a ne suze. Ovo je moj dan sunca i vama ga Na ~elo stavqam. Meni ne treba, vama ostavqam Da vam ga niko ne otme s praga. Ovo je sun~ani dan ro|ewa iza ki{e. Zeleni otkos vijence gradi za moje ~elo. Od mene do onog znamewa bijelo Da mi do|ete nasmijani kad se crveni cvijet wi{e.

SLUTIM PRAH I PEPEO

133

DOK IDEM I LUTAM4

{to krepak nijesam ko zvijer no loman ponovo i è| me su{i i trava spaquje eto jesam maq me vijeka izme}u dva milenija kovo dok nijesam prihvatio bol shvatio gdje sam da me nikad vi{e ne}e qubiti straìlovo nesan ~udan slomi vrat i moje lijevo krilo uzlet nije pod goru nije mo}an pod oblake negdje se kopno razlilo negdje poremetilo ni{ta da nije cjelovito do zemne rake {to se to vrijeme na misao moju okomilo kad truda nije vrijedno ~ak ni truda moje bivstvovawe niti o~aj plemeniti da budem dok idem da dospijem nekuda u neku budu}u svjetlost uskrsnulih niti dok nije i moja glava nastradala luda {to snaàn nijesam {to zvijer ponovo {to me rije~ gu{i i stih pije ìva ~ula krvavo mastilo da me svako ispije slovo ti daleka negdje za moju smrt nijesi ni ~ula {to sam nekad smi{qao novo straìlovo

4 Nagrada “Kwièvne Omladine Srbije ", 1972. godine

Slobodan Bo{kovi}

134

jer rije~ ta {to dube i si{e so~ne sokove traja}e u inat predostro`nosti svim mjerama je{}e zlokobno i graditi jo{ tvr|e okove da me dodavi ili vrgne qutito do srama da na gozbu zovne skupa crve i orlove jer krepak nijesam niti je zdravo tijelo svaki korak mi mu~an kao zemqa tvrda znam moje se srce do smrti razboqelo odvalilo od svijeta ko stijena od brda moje se vrijeme u pukotine rasto~elo i ne}u sti}i tamo gdje me razum vodi nikad me ne}e vidjet moje straìlovo razbijen sam kao otkinut cvijet na vodi u meni ne ìvi vi{e ~ak ni ìvo slovo sve {to moje bje{e mrtvim me odvodi jer snage vi{e nema i nema ni{ta novo za sve je kasno i ùdwa spaqen jesam prekaqen jesam dok se u meni gradi slovo da traje da bol nadvlada da nijesam sam dok idem i lutam i traìm neko straìlovo

SLUTIM PRAH I PEPEO

135

SMRZLINE5

(Zapis sa Igmana)

Svejedno {to krv te{ko te~e, {to mrtvi sijeku smrzlinu tijelima. U mozgu daleka svjetlost pe~e da tamo, iza planine, svjetla ima. Neka je smrzao dah, al je vru}e to {to u grudima ne da da se klone. Svejedno {to hqeba nema, ni obu}e, preìvje}e i ovu smrt na{e kolone. Neka se Bosna daqinom skriva, rasklopi}e se we`no weno tijelo. Wena djeca ni danas nisu kriva {to smrt nabora wihovo ~elo. Dok u venama sun~ana vatra kuca, jo{ malo neka se vrijeme proqep{a. S nama }e sunce da si|e s vrhunca: rodi}e smrzline jutra najqep{a.

5 Nagrada “ SUBNOR-a BiH’’, 1973. godine

Slobodan Bo{kovi}

136

ODVE[]U TE NA JU”@NU OBALU6

Ima}u godina koliko i treba Mo}i te uhvatit' plahu za ruke Otrgnuti mladu iz spokoja Odve{}u te ‘ednu i vitku gazelu Provesti ribe kroz bistre vode Ubacit' obnaènu u barku od pru}a Dasaka kedrovih i smole borove I ima}u godina koliko ti treba Obje ti ruke vezati za jarbol i o~i - ne}e{ vidjeti zadwe putovawe Ugrabi}u te iz ~edne igre tvoje Sa plava neba ko zalutala `drala Iz djevi~anskog smijeha preoteti

6 Nagrada “Ratkovi}evih ve~eri poezije’’, 1974. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

137

Ima}u godina koliko mi treba da te jo{ krhku i mladu lomim i divqe qubim u inat svijetu Ogradi}u sva pristani{ta i pristupe Vode pretvorit' u qute straè Po moru }e{ znati ùdna i razuzdana kakva je moja krv u koje doba dana

Ima}u godina koliko nam treba Moje }e te rije~i qubavqu trovati Lomno tijelo ceptjet' u groznici Talas krvi bi}e{ na o{trome hridu Ima}u godina koliko i treba Mo}i pro}i kroz plamena rebra Kruìt' ìlama tvojim sve do grla U vlaàn krik nestat' na jeziku Iza ~etrdeset rijeka i ponora O kako mlad }u da stignem Iz ovog ru`nog doba Iz ove proklete daqine

Slobodan Bo{kovi}

138

ZABORAVQENI DAN7

Evo me Mjesec mi predvojio mladost ko biqe po rosi koja lije~i. Evo dolaze zrela qeta i smjerni dje~ak ~ita zdravice prije grijeha U qubav se dani zakliwu i cvjetovi zeleni na pomra~enom trgu qube mi o{tri bol usne Qeto je u poqu zrelina silazi od klasa niz tanko ìto. Pjevaju za~arane vode Evo mladost je zaloga jer ne}u taj dan krasti jer goluba strijeqah dje~a{tvom pokupih cvije}e pa mi xepovi puni smijeha i jo{ {iri je svijet. I sebe zaboravih i dane pozaboravqah pa me niko po letu ne prepoznaje vi{e. Obrisah sjenku s ulice sa lica skidoh no}ni pla{t da mi je du{a naga da mi u san brè ulaze bijele djevojke da zalutali pijesak bude sipqiv i mek kad bjeìm od sebe kad sebe zaboravqam

7 Nagrada „Limskih ve~eri poezije“, 1976. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

139

OSTAJEM NEDOREÊN8

sa znakom vremena podudaran pod kupolom sunca u igri zate~en prema sebi jedino grk i nemaran koliko god re~en ostajem nedore~en koliko neznanih proberem rije~i i mjesto im na|em i izre~em toliko se puta nijemost isprije~i opet bi}u stvarno nedore~en ostane misao takva kakva jeste uzalud su moje pobune ~este bilo kome i kakvu god dore~em na kraju ostajem ipak nedore~en

8 Nagrada „Limskih ve~eri poezije“, 1976. godine

Slobodan Bo{kovi}

140

ZOV9

Zove te po krvi osje}a{ kako trepti taj Zov u zraku Zov koji ne moè izbje}i razum omamquju te mirisi i boje [ume bogastvo cvrkuta i Nemu{ti govori drì te prisustvo krotkih zvijeri zvijeri te umamquju u grijeh nu|ewe strasti je smi{qeno plodovi no}i za tebe zriju opija te krv i snaga ~ula rastere}ewe bi da ti bude blagost na dohvatu ruke al Zov {to ti razum muti Ja~i je od tvoje voqe

9 Nagrada „Trebiwskih ve~eri poezije“, 1977. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

141

PODNE U PROVINCIJI10

Svjetlost podnevna. Cvr~ak kupa qu{turu vrelinom. Umiru sjenke pod drve}em i starci Kasno opada li{]e. Vjetrovi se uvla~e u kamene lobawe. Uvijek su nepogode Truli zub i prqava rije~ razara dan Podne u obilnoj plime svjetlosti podiè glavu. Psi se jate oko mramora prekidaju lance i odvla~e kosti jednog mrtvog vremena i ne~istog neba od koga su oboqele rijeke i snovi ogovarani i ostavqeni da budu predati zaboravu u prvo sve~ano jutro. Podne je gluvi ~as dana nijemosti ga vatrom peku Samo zli jezici me|u zidovioma ne miruju Al nema razloga da zaklawa svoje lice koù izlaè suncu i ~arima svjetlosti Jer zavi~aj je kad god se vratimo lijep

10 Nagrada „Trebiwskih ve~eri poezije“, 1977. godine

Slobodan Bo{kovi}

142

OVE NO]I11

Ko qubi no}as mjesto mene tu ènu Ko se igra wenom ìvom vatrom Ko se uvla~i u wen razum kao u venu Ko je isti stra{}u i no}u i jutrom Neko skida s we plamene cvjetove Neko joj razdvaja peraja kao krila Dok je voli mrzi je i strasno zove Da bi na razum ve} jednom zaboravila Ona ove no}i smrtno grijeh qubi Sva se otkida od sebe krvqu bunca Potawa u oblak {to se s wom gubi Uzvodno sa maglom na domak sunca Ko qubi tu ènu no}as ko je voli Ko otrovne izazove meni lukavo baca Ne zna mo`da koliko ta qubav boli Koliko me no}as u tvrd o~aj baca

11 Nagrada „Blaò [}epanovi}”, 1981. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

143

VEZANA12

Za telo svoje kao pseto vezana Za fosfornu svetlost [to iz pukotina koè prodire Za zemqu kao mrtvac vezana plodna wiva s raonikom zabodenim u ~elo semeno s pticanma {to kqunovima Pronalaze ìva bi}a (davno ve} i{~ezla ) I osloba|aju ih sila neminovnih Za reke vezan ~vorovima Za ogledala uga{ena Za ribqe puteve i ribqa mrestili{ta prostrana Karika izme|u gluvog uva ve~nosti Za telo svoje za groznicu kao kuja Naj~vr{}im nitima vezana

12 Nagrada "Mak Dizdar", 1983. godine

Slobodan Bo{kovi}

144

SLATKA BEZNA\E13

1. O slatko bezna|e o slatka tkiva ~emerave svjetlosti Zar mene prehrawujete sokom zar mene predodre|ujete za groznicu O sveto bezna|e {to u mom srcu odzvawa{ milozvu~no [ta moè sla|e prokapati iz oka vetra skitnice kroz ko{tani ritam ho}u - ne}u od ovog slatkog bezna|a od ove slatke groznice

13 Nagrada "Mak Dizdar", 1983. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

145

2.

Na usni mle~ne zore ki{i samo}a u ta~ku se skupila jedva se vidi u oku U srcu je beskraj kao qubav U mozgu neuhvatqivi vetar jedan modar kamen ba~en na lave` zvezda Same ja i ova Pesma o samo}i

Slobodan Bo{kovi}

146

PRISUSTVO TAME14

iznad svega spava Tamo Ona mrska svijena u kotur kako se svila zmija laàn preliv baca preko obeliska i nekim redom sve zbraja i klija I spava Ona iznad zemqe pomjerene Svaki treptaj du{e - prati {to }e biti Kad oìve tajne sile dotad nevi|ene Odaje }e dowe sve }utwom prekriti spava u nebesnoj svili ali o{tro vreba urna svijeta plovi ni{tavilom neba istim skokom neznanim javqa tokom taj muk }e i mojim pro}i krvotokom

14

Nagrada “Zadu`bine Petar Ko~i}”, 2007. godine

SLUTIM PRAH I PEPEO

147

VRIJEME VJETRA15

(Jerusalim - Arie Livne)

Zawihane palme sjenka kraj puta Prepla{eni cvijet ispred nogu pao Vje~ito vrijeme kroz krvotok luta Obje{en vjetar u sivoj memli hrama Ko smijeh tuàn na zidu prispao Ni ~elo ni o~i - ne diè od srama Na jednoj quqa{ki vijek spava Umoran kuca na pozla}ena vrata No puste dveri gube boju zlata Vremenu vjetar temeqe potkopava Svemir se klati putuju par~ad mesa Na gozbu tajnu i protiv obmane Dok bruje krvotoci muzike sve~ane I koù prostor prikiva za nebesa

15

Nagrada “Zadu`bine Petar Ko~i}’’ 2007. godine

Slobodan Bo{kovi}

148

Slobodan Bo{kovi}

Ro|en 1947. godine u Kola{inu. Diplomirao na Elektrotehni~kom Fa-kultetu. Specijalizirao u Ru-siji.Putovao je u SAD i mnoge zemqe Evrope, Azije i Afrike. Boravio na Kam~atki. U svetoj zemqi Izraelu bio na hodo~a{}u i dobio gramat Slobodan Haxi Bo{kovi}. Radio je u preduze}u âjavec kao direktor Pro-storne tehnike, bio je potpredsjednik Op{tine Bawa Luke, Savjetnik u Vladi Crne Gore, te Savjetnik me|u-

narodnih kompanija: Sempra Energy - London, Synergie - Pariz i EPIC - Be~.

Prve pjesme objavio je 1964. godine u ~asopisu Stvarawe, a za-tim je objavqivao poeziju, prozu i kwièvne prikaze u gotovo svim zna~ajnijim ~asopisima biv{e Jugoslavije, te u dnevnim listovima: Politika, Borba, Ve~erwe novosti, Pobjeda, Oslobo|ewe, Glas, Ve-~erwi list i drugim.

Objavio je do sada pet zbirki pjesama, dvije kwige pri~a, tri romana kao i vi{e od deset kwiga pod pseudonimom.

Zastupqen je u vi{e antologija, pregleda i panorama poezije i kratke pri~e.

Prevo|en je na ruski, wema~ki, italijanski, arapski, turski i francuski jezik.

Dobitnik je brojnih kwièvnih nagrada za poeziju, me|u kojima: Nagrada Mladosti, Kwièvne omladine Srbije, Trebiwskih ve~eri poezije, Limskih ve~eri poezije, Ratkovi}evih ve~eri poezije, Blaò [}epanovi}, Slovo Gor~ina, Zadu`bine Petar Ko~i}, i za prozu: Isak Samokovlija, Veselin Masle{a, Ve~erwe novosti, Mladen Oqa~a i dr.

^lan je Udruèwa kwièvnika Republike Srpske i Udruèwa kwièvnika Crne Gore (ranije BiH i Jugoslavije).

@ivi u Bawoj Luci.

SLUTIM PRAH I PEPEO

149

Slobodan Bo{kovi}

Slutim prah i pepeo ><><

Izdava~ UDRU@EWE KWI@EVNIKA SRPSKE

Za Izdava~a

Zoran Kosti}

Recenzenti

Neboj{a Iva{tanin Milenko Stoji~i}

Grafi~ka obrada i priprema za {tampu @ivko Vuji}

Naslovna strana Vaso Stawevi}

[tampa

Bawaluka

Za [tampariju Branislav-Brane Ivankovi}

Tira`

1. 000

Documents

ZNANJE.ORG - SSSLLLUUUTTTIIIMMM · 2018-07-10 · I tajno plete kolo poskoka Podu~i U radosti me pojom Pomeni Moqu Ili dok se rati makar kada u no} blagu I - makar kako dok traju