Rizik 20 – PDF - Nastavni Zavod za javno zdravstvo PGŽ

2

Impresum

«RIzik»

Bilten za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih

Izdaje: Nastavni ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO- -GORANSKE ŽUPANIJE

Za izdavača: Prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

Uredili: Sanja Ćosić, prof. Mr.sc. Zlatka Jaška, dr.med. Andrea Mataija Redžović, prof. Ksenija Petrović Ljubotina, dipl.uč. Dr.sc. Darko Roviš, prof. Daina Udovicich Corelli, mag.psih. Kristina Zajec, prof.

Lektorica: Vjekoslava Lenac, prof.

Priprema i tisak: Tiskara i grafika Viškovo d.o.o. Rijeka

Naklada: 1500 kom.

Izlazi jednom godišnje

ISSN: 1845-8211

Kontakt: NZJZ PGŽ Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Krešimirova 52a, Rijeka tel./fax: 051/335-920

Zahvaljujemo Gradu Rijeci, Primorsko-goranskoj županiji i Ministarstvu zdravstva koji su prepoznali vrijednost ove

publikacije i podržali njenu izradu.

SADRŽAJ

Nasilje nad djecom ................................................3

Razvoj sustava podrške žrtvama i svjedocima u

Republici Hrvatskoj ................................................6

Dan ružičastih majica u Osnovnoj školi Bakar ............7

Sudska ili forenzička psihijatrija ...............................9

Certifikat ljubaznosti za 3.a iz OŠ Ivana Zajca, Rijeka . 10

Projekt „Kako biti bolji“ u OŠ „Drago Gervais“ Brešca . 12

Higijena spavanja ................................................ 14

Učenički dom „Kvarner“ ........................................ 19

Poremećaji prehrane u sportaša............................. 20

Program Relax Kids .............................................. 22

Program R.E.A.D.® - “Čitaj (o) psu” ....................... 24

Osvrt učitelja: Promocija zdravlja u

školskom okruženju razvojem socioemocionalnih

kompetencija učenika .......................................... 26

Prvi Mentalfest u Rijeci ......................................... 28

Slušanje kao temelj dobre komunikacije ................. 30

Priča iz života...................................................... 31

3

Nasilje nad djecom

Mračni fenomenZlostavljanje djece bilo je tijekom povijesti prisutno u različitim razdobljima i kulturama, s različitim intenzitetom i varijantama, a sve ih povezuje okrutnost i prešućivanje. Nasilje nad djecom (unutar obitelji, od vršnjaka, stručnih ili trećih osoba), nažalost, i danas predstavlja ozbiljan društveni problem; zapravo, svjedoci smo sve veće pojavnosti različitih oblika nasilničkih ponašanja. Stoga je ono stvar cijelog društva, budući da se od tijela državne vlasti očekuju preuzimanje odgovornosti, borba protiv viktimizacije djece, kao i efikasna intervencija institucija u prevenciji poremećaja u ponašanju djece.

Zlostavljanje se često naziva „mračnim fenomenom našeg doba“. UNICEF procjenjuje da između 500 milijuna i 1,5 milijarde djece godišnje ima iskustvo zlostavljanja!

Etiološki modeliPitanje zašto odrasli, a posebno roditelji (koji

su u 95% slučajeva počinitelji) zlostavljaju djecu, dovelo je do brojnih istraživanja i do različitih etioloških modela. Psihopatološki model pripisuje zlostavljanje (roditeljskim) psihološkim problemima ili psihijatrijskim poremećajima (psihoze ili poremećaji ličnosti). Novija istraživanja ukazuju na ograničenost tog modela, jer ne preispituje socijalne uzroke psihološkog konflikta.

Sociološki model objašnjava zlostavljanje djelovanjem vanjskih stresnih ili frustrirajućih činitelja. Do stresa i frustracija, te u konačnici do zlostavljajućeg ponašanja, dovode loše stambene prilike, nezaposlenost, neimaština, nisko obrazovanje, egzistencijalna neizvjesnost, samohranost...

Nije zanemariv ni utjecaj kulturnih normi koje vrijede u određenoj sredini, a određuju društvenu toleranciju prema nasilju. Specifičnost sociokulturnog modela polazi od shvaćanja nasilja kao prihvatljivog i uobičajenog načina discipliniranja, odnosno odgoja.

Kao rizični čimbenik za nastanak zlostavljanja navodi se i generacijski prijenos nasilja unutar obitelji (dijete se poistovjećuje s agresorom i „uči“ na nasilje odgovarati nasiljem) i predispozicija djeteta kao potencijalne žrtve (ako je dijete doživljeno kao nepotrebno ili teret, zbog neplanirane trudnoće, incestuozne veze, neuspješnog abortusa, silovanja ili pak psihičkih i/ili fizičkih nedostataka djeteta).

Nasilno ponašanje tumači se i teorijom privrženosti - kada se na potrebe djeteta ne odgovara ili ih se odbija. Dijete tada raste bez osjećaja vlastite vrijednosti i povjerenja u druge te na tome gradi sve druge odnose, poučeno negativnim iskustvom s primarnom figurom privrženosti. Takva djeca najčešće generiraju u sebi osjećaj ljutnje, bespomoćnosti, razvijaju depresivnost te imaju česte provale bijesa.

Oblici nasilja

Četiri su osnovne vrste nasilja: tjelesno, emocionalno, spolno te zanemarivanje. Važno je naglasiti da je dijete koje doživljava tjelesno zlostavljanje istodobno i emocionalno zlostavljeno. Poniženje, osjećaj manje vrijednosti, neizgrađeno samopouzdanje i loša slika o sebi zbog tjelesnog zlostavljanja dugotrajniji su od vidljivih posljedica, kao što su modrice i sl.

SZO definira tjelesno kažnjavanje kao učestalo ili jednokratno, grubo, namjerno nanošenje boli, ozljeda te neodgovorno postupanje roditelja i drugih osoba, čije posljedice mogu i ne moraju biti vidljive. Jedan je od ključnih pojmova učestalost, no i pojedinačne vrlo grube epizode mogu se nazvati zlostavljanjem (ako je dijete pretučeno te mora biti hospitalizirano). Nenamjerni (neodgovorni) postupci također mogu rezultirati ozbiljnim tjelesnim ozljedama: izlaganje djeteta hladnoći, vrućini (slučajevi ostavljanja djece u zatvorenim automobilima na visokim temperaturama) ili uskrata hrane (pripreme za manekensku karijeru). Indikatori tjelesnog zlostavljanja najočitiji su, a procjenu o tome radi li se o posljedicama zlostavljanja ili uobičajenih dječjih ozljeda daje liječnik obiteljske medicine. Najčešći tjelesni pokazatelji zlostavljanja primjećuju se između 6. i 14. godine, jer tada djeca imaju smanjenu fizičku sposobnost pružanja otpora. Socijalni indikatori uključuju nemogućnost stvaranja prijateljskih odnosa, nepovjerenje, slabe socijalne, komunikacijske i jezične vještine te izraženu agresivnost.

Iako zaštitu djece od tjelesnog kažnjavanja nalaže Konvencija o pravima djeteta, a od 1998. odredbama Obiteljskog zakona i Hrvatska se svrstala među zemlje u kojima je zabranjeno tjelesno kažnjavanje, podaci upozoravaju na raširenost te pojave. Godine 2015. Udruga roditelja „Korak po korak“, ispitivanjem na 6000 ispitanika, ustanovila je da je 77% djece bilo udareno od roditelja, a 20% će koristiti takvu metodu u odgoju vlastite djece.

Kada je došlo do tog prekoračenja u odgoju? Disciplina podrazumijeva red da bi djeca mogla učiti, bez dominacije i straha. Da bi pomogli djeci u regulaciji ponašanja, roditelji moraju poticati poželjno ponašanje, razumjeti njihove želje i uskladiti ih s njihovim potrebama. Korekcija u odgoju radi se nakon nepoželjnog ponašanja, s namjerom

4

ispravljanja, a uključuje alternativu kažnjavanju i objašnjavanje posljedica. No, u svakodnevnom govoru pod discipliniranjem se misli na stegu, pokoravanje autoritetu te se ono često poistovjećuje s kažnjavanjem, čiji je jedini efekt trenutna poslušnost. Istraživanje je potvrdilo da tjelesno kažnjavanje ugrožava potrebu djeteta za odnosom i autonomijom. Trećina ispitanika navodi gubitak poštovanja i povjerenja u roditelje, a njih 50% osjećaj razočaranja. Osim loše kvalitete odnosa roditelj-dijete, navode se i problemi u kognitivnom razvoju (lošiji uspjeh u školi) i mentalnom zdravlju (česti simptomi tjeskobe, depresije, zloporaba droga i alkohola).

Emocionalno (psihičko) zlostavljanje obuhvaća činjenje ili nečinjenje koje rezultira ozbiljnim ponašajnim, kognitivnim, emocionalnim i mentalnim problemima djeteta. Iskazuje se kroz prijetnje, izrugivanja, viku, ponižavanje, neprihvaćanje djetetovih potreba za ljubavlju i brigom važnom za normalan psihički razvoj. Očituje se i u ponašanju odraslih kojim rješavaju osobne probleme, a pritom manipuliraju osjećajima djece, primjerice u slučajevima razvoda braka, kao i prilikom svjedočenja nasilju u disfunkcionalnim obiteljima. Dugotrajnije zlostavljanje te vrste može izazvati snažnije i jače posljedice od fizičkog zlostavljanja. Upravo je taj tip zlostavljanja najviše raširen, vrlo je razoran, ali je ujedno i najmanje istražen.

Ignoriranje emocionalnih potreba, uskraćivanje stimulacije i emocionalna nedostupnost komponente su psihičkog zlostavljanja. Roditelji koji dijete učestalo nazivaju glupim, ignoriraju njegovu potrebu za nježnošću, ne pružaju pomoć da ovlada određenim radnjama emocionalno su siromašni i nedostupni. Odbacivanje je oblik emocionalnog zlostavljanja kojim roditelji ne priznaju djetetovu osobnost, a može se manifestirati fizičkim napuštanjem, nepokazivanjem topline i ljubavi ili nepružanjem pomoći. Primjeri odbacivanja su rečenice poput: „Da se barem nisi nikad rodio“, ili: „Da si barem mrtav“. Snažne posljedice na djecu ostavlja i vikanje, ismijavanje, sramoćenje, teroriziranje prijetnjama i kaznama, grubo kritiziranje i uspoređivanje s drugom (uspješnijom) djecom. Zabranjivanje djetetu da sudjeluje u aktivnostima, nagrađivanje za povlačenje od socijalnih kontakata obično upućuje na patologiju, osobito u zlostavljačkim obiteljima, pri čemu izoliranje služi prikrivanju zlostavljanja. Najčešći su ponašajni pokazatelji emocionalnog zlostavljanja djeteta depresija, nisko samopouzdanea, sklonost korištenju sredstava ovisnosti i suicidalnost.

Bilo koji čin izravnog ili posrednog seksualnog kontakta između djeteta i odrasle osobe predstavlja zlostavljanje, budući da je motiviran isključivo potrebama odrasle osobe, a uključuje dijete koje, zbog svoje dobi ili životne situacije, ne može dati pristanak niti razumjeti značenje seksualne radnje koja se od njega zahtijeva. Primjeri su seksualnog zlostavljanja djece: seksualno diranje, incest, silovanje, sodomija, egzibicionizam, uporaba djece

u prostituciji ili pornografiji (što može uključivati seksualni kontakt ili izlaganje djece pornografskim materijalima). Seksualno zlostavljana djeca mogu odrasti u osobe niskog samopoštovanja, pune krivnje i srama, a i sama, kada odrastu, mogu postati zlostavljači ili birati veze u kojima dolazi do nasilja ili zlostavljanja. Postoje ponašanja koja upućuju na moguću povijest seksualnog zlostavljanja: obrtanje spolnih uloga, nelagoda pri fizičkom kontaktu ili blizini, izrazita zavodljivost, pokazivanje neprikladne seksualne igre ili razumijevanje seksa s obzirom na dob, promiskuitet i dr. Fizički su indikatori poderano, zamrljano ili okrvavljeno donje rublje, bolovi ili svrbež u području genitalija, bolovi pri hodanju ili sjedenju, modrice ili krvarenje genitalija, spolne bolesti, česte urinarne ili gljivične infekcije.

Unatoč zakonskoj obvezi prijavljivanja, još uvijek velik dio zlostavljanja djece prolazi neprijavljen. Djeca mogu šutjeti zbog straha da im drugi neće vjerovati ili da će ih optužiti da su pridonijela počinjenju kaznenog djela, zbog srama i brige da obitelji ne stvore probleme. Majke, zbog egzistencijalnih problema, straha od diskreditacije društva te vlastite moralne i etičke razine, prešutnim toleriranjem mogu postati sudionice seksualnog zlostavljanja djeteta. Brojni autori dotiču se navodne privole, ali na način odlučnog pobijanja, obrazlažući kako djeca ne mogu biti ravnopravni partneri odraslima jer su fizički i psihički podređena. U 2016. godini zabilježen je porast seksualnog nasilja nad djecom; prijavljeno je 26 više slučajeva u odnosu na 2015. godinu, kada je zabilježen 41 slučaj spolne zloporabe djeteta mlađeg od 15 godina.

Zapustiti dijete znači aktivnim ili pasivnim ponašanjem grubo zanemariti dužnost odgoja, podizanja i obrazovanja djeteta, odnosno ne voditi dovoljno brige o djetetovom fizičkom i emocionalnom razvoju. Fizičko zanemarivanje postoji kada djetetove potrebe za hranom, odjećom, skloništem, čistoćom, medicinskom i fizičkom zaštitom nisu primjereno zadovoljene, dok kod emocionalnog zapostavljanja nisu zadovoljene djetetove potrebe da se osjeća voljenim, željenim, sigurnim i vrijednim. Zanemariti odgoj i obrazovanje znači propustiti poduzeti korake nužne za djetetov odgoj i redovno školovanje, dopustiti odgojnu zapuštenost ili pak svjesno prepustiti dijete negativnom utjecaju trećih osoba. Obrazovno zanemarivanje često nalazimo kod neobrazovanih,

5

psihički bolesnih ili socijalno ugroženih roditelja, koji ne smatraju školovanje bitnim segmentom života. No, ono se može naći i kod obrazovanih roditelja koji, zbog prevelikih očekivanja od djeteta, znaju nametanjem i inzistiranjem na određenim uspjesima i afinitetima zanemariti djetetove talente, želje i potrebe. Akcidentalna povređivanja (padovi, gušenje), odsustvo standardne pedijatrijske njege (redovita cijepljenja, stomatološki pregledi, potrebne terapije), kao i odbijanje savjeta stručnjaka o djetetu kojem je potrebna pomoć, upućuju na zdravstveno zanemarivanje djeteta.

Kod osnovnoškolske djece lakše su uočljive posljedice zanemarivanja u odnosu na djecu predškolske dobi, budući da se više kreću izvan obitelji i kuće. Počinitelji zapuštanja odgoja djeteta u najvećem su broju majke, dok se očevi nalaze u ulozi zlostavljača.

Specifične vrste zlostavljanja

1) Fetalno zlostavljanje (dijete u prenatalnom razdoblju izloženo duhanu, alkoholu i drogama),

2) Shaken Baby Sindrom (ozbiljna traumatska ozljeda mozga koja nastane kad odrasle osobe nasilno tresu dijete),

3) Svjedočenje nasilju u obitelji,4) Manipulacija djecom u postupku razvoda

(negativne verbalne i neverbalne poruke jednog roditelja o drugom radi njegova isključenja iz života djeteta, iako za to ne postoji razlog koji proizlazi iz odnosa s djetetom),

5) Zlostavljanje korištenjem modernih tehnologija: djeca mogu doživjeti seksualno nasilje korištenjem interneta - od online ponuda seksualne aktivnosti na direktan način do tzv. “groominga”, tijekom kojeg zlostavljač prvo razvija odnos povjerenja s djetetom; posljedice su virtualne seksualne viktimizacije djece osjećaj poniženja i zbunjenosti, naročito ako su njihove intimne fotografije objavljene na internetu,

6) Munchausenov sindrom preko posrednika - specifičan oblik zlostavljanja, kad roditelji namjerno razbolijevaju svoju djecu, izmišljaju simptome bolesti, falsificiraju nalaze, podvrgavaju djecu nepotrebnim tretmanima, sve da osobno privuku pozornost i sažaljenje; motivacija takvom bizarnom ponašanju jest želja za kontrolom te odgovor na nezadovoljene emocionalne i socijalne potrebe, tj. rješavanje osobnih problema preko djeteta.

Pravni okvir

Članovi obitelji, rodbina, susjedi, stručnjaci koji rade s djecom, neovisno o tome je li to u obrazovnim, zdravstvenim, socijalnim ili drugim institucijama, imaju obvezu propisanu Kaznenim zakonom obavijestiti nadležne ustanove o bilo kakvom štetnom ili zlostavljajućem postupku prema djetetu. No, zbog razloga psihološke naravi (sklonost nepriznavanju činjenica koje su neugodne), mogućeg izostanka stručnosti osoba kojima je dijete povjereno (što se ogleda u nedostatnoj razini senzibilnosti ili neprepoznavanju indikatora zlostavljanja) ili drugih razloga, dio slučajeva zlostavljanja ostaje neotkriven.

U RH stvoren je dobar zakonski okvir zaštite od zlostavljanja, počevši od Ustava, koji djecu definira kao najranjiviju skupinu, preko kaznenog zakonodavstva, Obiteljskog zakona, Zakona o socijalnoj skrbi, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa do postupovnih odredbi Protokola o postupanju nadležnih tijela u slučaju prijave nasilja u obitelji. Postojeća pravna regulativa jamči djeci jednaka prava kao i odraslima, pravo na poštovanje njihova dostojanstva, tjelesnog integriteta i pravo na pristup djetetu kao subjektu prava, a ne samo kao osobi koja treba posebnu pravnu zaštitu.

Zajedničkim snagama

Za efikasnu provedbu postavljenih zakonskih odredbi potrebna je dobra koordinacija i suradnja institucija, odnosno multidisciplinarni pristup rješavanju problema. Prije posezanja za tijelima kaznene vlasti, potrebna je intenzivna stručna aktivnost tijela socijalne, savjetodavne skrbi radi saniranja obiteljskih prilika (zapošljavanje roditelja, upućivanje ovisnika na liječenje i sl.).

Iako je kroz povijest postignut važan napredak u zaštiti prava djece, posebice u pogledu zakonske regulative te osnivanja udruga koje se brinu o dječjim pravima, problem zlostavljanja te nasilja nad djecom još je uvijek sveprisutan. Stoga je potrebno i dalje ustrajati i raditi na senzibilizaciji javnosti i edukaciji stručnjaka, kako kroz nacionalne pravne okvire, tako i na međunarodnoj razini, budući da prava djece ne poznaju teritorijalne granice.

Karla Kotulovski, mag.iur.univ.spec.crim.

6

Razvoj sustava podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj

Emotivna i informativna podrškaSustav podrške svjedocima i žrtvama u Hrvatskoj se postupno razvija i nadograđuje od 2006. godine, Uredbom Vlade RH kojom je pri Ministarstvu pravosuđa osnovan Odjel za podršku svjedocima i sudionicima u postupcima za kaznena djela ratnih zločina. Razvoj sustava nastavlja se suradnjom Ministarstva pravosuđa i UNDP-a Hrvatska, pokretanjem zajedničkog projekta Pomoć razvoju sustava podrške svjedocima i žrtvama u Hrvatskoj.

Osnivaju se:• 2008. odjeli pri županijskim sudovima Vukovar,

Osijek, Zagreb, Zadar,• 2011. odjeli pri županijskim sudovima Sisak,

Rijeka i Split,• 2013. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih

djela i prekršaja, uz jedinstveni, besplatni europski pozivni broj 116 006,

• 2016./2017.: u suradnji s organizacijama civilnoga društva, odjeli za podršku u Dubrovniku, Kninu, Pakracu, Koprivnici i Slavonskom Brodu.

Planirani djelokrug rada Samostalne službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa, u okviru Nacionalne strategije razvoja sustava podrške žrtvama u razdoblju od 2016. do 2020., obuhvaća:• razvoj i koordinaciju

sustava podrške žrtvama i svjedocima sukladno Direktivi o zaštiti žrtava (2012/29/Eu),

• koordinaciju rada odjela za podršku na sudovima,

• edukaciju i supervizije za službenike i volontere,

• provođenje istraživanja,• nadzor Nacionalnog

pozivnog centra – pozivnog broja 116 006,

• informiranje žrtava o otpustu zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora,

• informiranje o ostvarivanju novčane naknade žrtvama kaznenih djela,

• koordinaciju rada Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje sustava podrške žrtvama i svjedocima.

Podrška na terenuOrganiziranje podrške na terenu - u lokalnim

sredinama proizišlo je iz činjenice da težina kaznenoga djela nije uvijek pokazatelj stanja i potreba osobe koja je postala subjekt kaznenopravnog sustava koji ne poznaje, pa se ubrzo otvara potreba za vertikalnim širenjem prema odvjetništvima i policiji te horizontalnim, na sva kaznena djela.

Prema Ajduković, osobe koje su preživjele traumatska iskustva, koje su bile žrtve zlostavljanja, pokazuju promjene u ponašanju i reakcije na raznim razinama, od emocionalne, tjelesne, preko razine ponašanja, mišljenja i pamćenja. Ponovni prolazak osobe kroz takvo iskustvo u okviru kaznenopravnog procesa budi kod različitih ljudi različite emotivne reakcije: od nelagode preko uzrujanosti, ljutnje i stresa do blokade, retraumatizacije i straha od susretanja s počiniteljem, što bitno otežava sudski postupak na više razina i dovodi u pitanje kvalitetu iskazivanja.

U „prostoru“ između kaznenopravnog sustava i svjedoka/žrtve, nalazi se Odjel za podršku svjedocima i žrtvama, kao komunikacijska spona koja svjedoku/žrtvi-laiku olakšava snalaženje u nepoznatom i stresnom procesu, osiguravajući kontinuitet u postupku, ujedno pridonoseći kvaliteti sudjelovanja žrtve u svim fazama postupka od prijave djela do presude, informirajući ju o pravima, mogućnostima i načinima njihove realizacije te upućivanjem na daljnji tretman u specijalizirane partnerske službe za psihosocijalnu ili pravnu potporu. Uz informativnu pomoć Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, osoba koja je ušla u kaznenopravni sustav razumije svoju ulogu u postupku, shvaća što se od nje očekuje, čime se reviktimizacija svodi na minimum. Također, svjesna

je prava koja su joj na raspolaganju i na taj način zaštićena od sekundarne viktimizacije sustava.

Najčešća pitanja i izjave žrtava:

• Je li počinitelj u zatvoru? Kad će izaći?• Mogu li odustati? Ali ja se ne sjećam...• Koliko će to sve trajati?

Još me nisu zvali...• Kako to da je suđenje

u Rijeci?• Zašto opet sve moram

ponavljati? • Ne želim ga vidjeti...• Tko će mi platiti liječenje? • Kako da dođem kad sam star i/ili bolestan? • Kako da dođem do Rijeke?• Kad će doći na sud? Tko je moj sudac?

• Zašto će i on (okrivljenik) biti tamo?• Smije li me ispitivati? • Može li muž/prijateljica biti sa mnom?• Hoću li dobiti presudu?

Riječki Odjel Riječki Odjel za podršku žrtvama i svjedocima,

osnovan 2011. godine, čine voditeljica Mladena Tadej, stručna suradnica Daria Bohaček te posebno educiran volonterski tim od 10 volontera, uz čiju je pomoć moguće pružiti podršku velikom broju žrtava i svjedoka.

Podrška je osigurana žrtvama, članovima njihovih obitelji te svjedocima kaznenih djela i prekršaja

2011.-2016.• 2569

ŽRTAVA• 4415

POZIVA

7

Svakodnevno slušamo o nasilju među djecom. Preplavljuju nas člancima o maloljetničkim sukobima, zlostavljanjima, svađama, tuči, pa čak i smrti kao posljedici nasilnoga ponašanja. Često ne prođe ni dan, a da ne čujemo za neki novi čin nasilja. Svjedoci smo široke lepeze neprihvatljivog ponašanja djece i mladih. Nasilje je, nažalost, pojava koja uzima sve veće razmjere i postaje ozbiljan problem cjelokupnog društva. Sve se više govori o vršnjačkome nasilju, odnosno uzastopnom i sustavnom uznemiravanju i napadanju djece od njihovih vršnjaka.

Vjerojatno ne postoji dijete koje nije na barem jedan način osjetilo oštar mač nekog oblika agresivnosti na svome srcu. Ponekad je to guranje u redu, podmetanje nogu, otimanje stvari, a nekada, nimalo manje bolno, ruganje zbog slabijeg imovinskog stanja ili načina odijevanja. Biti žrtvom

učestalog maltretiranja nije nimalo ugodno i za svako dijete predstavlja bolne i neugodne uspomene.

Ugrožen normalan razvoj

Nekada su se nasilna ponašanja pripisivala dječjim nestašlucima i nisu se shvaćala ozbiljno. Guranje, udaranje, otimanje i uništavanje stvari bilo je karakteristično za dječake, ali je, nažalost, sve češće i kod djevojčica. Nasilje u školama nije nova pojava, samo se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje tom fenomenu.

Dan ružičastih majica u Osnovnoj školi Bakar

Na pravome putu

nasilja u obitelji na svim pravosudnim tijelima u gradu Rijeci, od počinjenja djela do kraja postupka, tj. pravomoćnosti presude, za Županijski, Općinski i Prekršajni sud u Rijeci, Županijski sud u Puli, županijsko i općinsko državno odvjetništvo u Rijeci te policijsku upravu Primorsko-goransku, Ličko-senjsku i Istarsku. To znači da svaka osoba prilikom prvog kontakta s nekom od navedenih institucija dobije pisanu informaciju o postojanju Odjela, s brojem telefona na koji se može obratiti za informacije o pravima, procesnoj ulozi te emotivnoj podršci.

Zadaće Odjela primarno su emotivna podrška svjedoku/žrtvi te informiranje o postupku i pravima koja osoba ima na raspolaganju, ovisno o ulozi koju u postupku ima – kao svjedok, žrtva, oštećenik. Žrtvi, odnosno svjedoku objasne se faze postupka policije i istražnog postupka, podizanja i potvrđivanja optužnice do rasprave, kako ona izgleda, koliko može trajati postupak, tko je tko u sudnici, kako komunicirati sa sucem i ostalim sudionicima… Osobe često ne znaju zbog čega su pozvane, o kojem se djelu radi, zašto opet moraju iskazivati kad su sve rekli u policiji ili kod suca istrage. Protok vremena od počinjenja djela do rasprave jedan je od faktora zbog kojeg svjedoci često dovode u pitanje korisnost suđenja i svoju motivaciju za svjedočenje („Što ako neću ili ne mogu doći?“, „Jako se bojim susreta s okrivljenikom i ne želim doći…“), a upravo oni određuju način podrške i metode realizacije jer ovise o specifičnim zahtjevima žrtve/svjedoka.

Uspostava povjerenja osnova je u radu Odjela, kako bi se osoba mogla pribrati, neovisno o tome radi li se o telefonskoj podršci, kojom je važno omogućiti svjedokov dolazak, ili o podršci prije rasprave, kada

je bitno osigurati stabilnost svjedoka/žrtve prilikom iskazivanja. Svjedočenje, prema Hamer Vidmar, ponekad ima terapijski učinak, no rjeđe je u odnosu na trenutke kada žrtve tijekom iskazivanja kolabiraju, kada im se, zbog stresa od susreta s optuženikom ili inzistiranja na detaljnom prisjećanju svih detalja zlostavljanja koje su proživjeli, tijekom ispitivanja pogorša zdravstveno stanje. U takvim slučajevima dolazi do izražaja kvaliteta suradnje sa sucima u predmetnim slučajevima, koji u različitim segmentima svoga rada prepoznaju korisnost Odjela kako bi umanjili dodatnu traumatizaciju svjedoka/žrtve. Organiziranje takvih osjetljivih svjedočenja dogovara se u suradnji sa sucima, kako bi pravovremeno raspolagali informacijama o trenutnom psihofizičkom stanju svjedoka/žrtve te obratili pažnju na stanje tijekom iskazivanja. Svjedoka/žrtvu smješta se u čekaonicu da bi se izbjeglo susretanje s okrivljenikom na hodniku, a sukladno težini kaznenoga djela i stanju svjedoka, s njime u sudnici može biti djelatnica Odjela ili volonter, može biti organizirano davanje iskaza bez prisutnosti okrivljenog te postavljanje pitanja svjedoku posredstvom suca. Djelatnici, kao ni volonteri, sa svjedokom/žrtvom ne razgovaraju o predmetu ili iskazu. U Odjelu se ne pružaju pravni savjeti niti psihološka pomoć, već će djelatnice Odjela ili volonteri uputiti svjedoke i žrtve kome se mogu obratiti ako im je potrebna daljnja stručna pomoć za specifične potrebe/poteškoće.

Aktivnosti Odjela, osim navedenoga, obuhvaćaju i standardizaciju postupanja sa žrtvama i svjedocima, te odabir, edukaciju i koordinaciju rada volontera koji pružaju podršku.

Mladena Tadej, dipl. politologinjavoditeljica Odjela

8

Nasilje narušava sigurnost djece i može ugroziti njihov razvoj. Dulja izloženost nasilju vodi žrtvu ka problemima vezanim za mentalno zdravlje i somatske poremećaje, tj. ostavlja duboke rane koje teško zacjeljuju. Bez obzira na to radi li se o verbalnom, psihičkom ili fizičkom nasilju, svaki oblik može pridonijeti osjećaju manje vrijednosti.

Podrška žrtvi i nasilniku

Iako motivi za nasilje mogu biti različiti, nasilnici uvijek nađu žrtvu na koju će se okomiti. Plašljivo, tiho i povučeno dijete omiljena je meta onih koji vole svoju snagu demonstrirati na drugima. Međutim, nasilnike ne treba osuđivati niti kažnjavati. Djeca koja su nasilna nisu sretna. S njima treba raditi, treba im pružiti pomoć kako bi prebrodila problem zbog kojeg se nasilno ponašaju. Oni nisu krivi. Imali su manje sreće nego druga djeca i nitko im nije mogao pomoći kada im je bilo teško. To se odrazilo na njihovo ponašanje.

Tko treba spriječiti nasilje? Je li dovoljno pričati o tome? Svi se mi - kao roditelji, učitelji, pedagozi - pitamo kako odgojiti dijete i pomoći mu da izgradi sebe kao osobu. Od problema se ne okreće glava. Djecu se uči da se nasilništvo ne tolerira.

Učenje nenasilja

Kao odgovor na nasilje, postoje različiti preventivni programi kojima se, između ostalog, pokušava utjecati na smanjenje pojave neprihvatljivog oblika ponašanja. Jedan od takvih programa, koji se duži niz godina provodi u Osnovnoj školi Bakar, jest „Trening životnih vještina“. Program se redovito i aktivno provodi od 3. do 7. razreda. Ove godine, u 3. i 4. razredu velika je pažnja posvećena socijalnim i komunikacijskim vještinama. Održane su radionice o asertivnosti, kvalitetnoj komunikaciji, rješavanju konflikata i problema. Radionice pomažu učenicima da znaju kako razviti samopouzdanje, poštivati jedni druge, uočiti konfliktne situacije i razviti komunikacijske vještine koje će im omogućiti konstruktivno rješavanje sukoba.

Jedna od aktivnosti učenika Osnovne škole Bakar bilo je sudjelovanje u obilježavanju Dana ružičastih majica, koji se od 2007. godine obilježava diljem svijeta. Početna ideja nastala je u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi u Kanadi.

Žrtva nasilja bio je dječak koji je prvog dana nastave došao u ružičastoj majici u znak podrške liječenju bolesne majke. Hrvatski sabor proglasio je Dan ružičastih majica nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkoga nasilja. Dan ružičastih majica obilježava se svake godine posljednje srijede u veljači, radi poticanja ponašanja koje njeguje pristojan dijalog, altruizam i uvažavanje drugih i drugačijih. Postao je prepoznatljiv simbol borbe protiv vršnjačkoga nasilja.

Osim što su učenici nastavu proveli u ružičastim majicama, kroz likovne, dramske, literarne i slične oblike izražavanja iznosili su svoje poruke o nasilju. Izrađivali su plakate i stripove, osmislili mnoštvo novih pravila ponašanja i kodekse, izradili su sandučiće s „nagradama i kaznama“, proveli debatu o temi „Nasilje ili šala“. Također su pogledali kratkometražni film iz 2014. godine pod nazivom „Streljana“. Film progovara o nasilju među djecom i sve vidljive uloge u filmu igraju djeca. Iako je film namijenjen prvenstveno učiteljima i drugim zaposlenicima u školskom sustavu, učiteljice su s učenicima razgovarale o filmu i o njihovom iskustvu vezanom uz tu temu. Učenici su kroz pouku filma razumjeli problem začaranog kruga nasilja među vršnjacima, u kojem su žrtve prihvatile obrazac nasilnoga ponašanja te i same postale počinitelji.

Ulog u budućnost

Dobrobit djece svima bi trebala biti najvažnija, stoga djeci trebamo pomoći živjeti u svijetu koji ne tolerira nasilje ni u kojem obliku. Sukobe često ne možemo izbjeći, ali ih možemo naučiti kreativno rješavati. Dječje zadirkivanje i ruganje neće se iskorijeniti, ali u najranijoj dobi treba postaviti temelje i pravila kojih se učenici uče pridržavati. Kada radimo s učenicima radi smanjenja nasilja, važno je koristiti jednostavne i primjenjive tehnike,

koje su učenicima zanimljive, te uložiti dosta truda kako bismo promijenili svijest učenika. Aktivnosti koje su proveli učenici u našoj školi ne mogu riješiti problem nasilja, ali mogu pokazati put kojim bismo svi trebali krenuti ako želimo stvarati društvo u kojem će ljudi znati reći „STOP nasilju“. Odabir nenasilnoga puta u rješavanju sukoba učinit će nas snažnijima i sigurnijima, tako da nećemo morati strahovati za budućnost djece i društva uopće.

Ksenija Litović, dipl.uč.Alma Hess, dipl.uč.

9

Sudska ili forenzička psihijatrija

Suradnja medicine i pravaDa bi društvena zajednica uredno funkcionirala, potrebno je poštovati njena pravila i načela, koja se u konačnici određuju zakonima i pravilima. Postoje situacije kada pojedinci ne mogu prihvatiti funkcioniranje društvene zajednice niti se mogu tome prilagoditi te krše zakone. Da bi se moglo procijeniti imaju li takve osobe duševne smetnje, odnosno duševni poremećaj, duševnu bolest ili im je duševni razvitak nedovoljan, sud angažira psihijatra s popisa stalnih sudskih vještaka.

Sudska ili forenzička psihijatrija dio je psihijatrije, koji postoji od početka razvoja znanstvene psihijatrije. Često se definira kao granično područje između psihijatrije i prava. Forenzička psihijatrija zapravo je uporaba psihijatrije kao znanstvene grane u pravnim sadržajima.

Ubrojivost i liječenje

Područje je djelovanja forenzičke psihijatrije u građanskom, obiteljskom, radnom i kaznenom pravu. Najznačajnije mjesto u forenzičkoj psihijatriji jest kazneno pravo, budući da se ostvaruju obilježja kaznenoga djela. U kaznenom postupku utvrđuje se ubrojivost počinitelja, odnosno ubrojivost psihijatrijskog pacijenta. Ako je zbog duševne bolesti ili duševnog poremećaja počinitelj bio smanjeno ubrojiv u bitnom stupnju, ili neubrojiv, takva osoba ne odlazi na služenje zatvorske kazne. Procjenjuje se potreba za liječenjem, koja može biti ambulantnog ili hospitalnog tipa. Ambulantni tip liječenja provodi se u forenzičkim ambulantama, dok se u slučaju hospitalnog liječenja osoba upućuje u jednu od četiri bolnice u Republici Hrvatskoj koje imaju forenzičke odjele: u psihijatrijske bolnice Vrapče, Popovača, Rab ili Ugljan.

Elementi ekspertize

Psihijatrijska ekspertiza dokazno je sredstvo u sudskom postupku. Izrada ekspertize uključuje pregled ispitanika, intervju i proučavanje sudskoga spisa, eventualno postojanje medicinske dokumentacije. Potrebno je promatrati dinamiku djela, ponašanje ispitanika u vrijeme počinjenja djela, postojanje objektivnog medicinskog nalaza nakon počinjenja djela. Nakon nabrojenog, potrebno je približiti prirodnoznanstvene pojmove koji određuju vezu između motivacije i djela pravničkim normama i vrijednostima. Procjenjuje se shvaćanje

značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, koje može biti očuvano, smanjeno ili izgubljeno zbog psihičkog poremećaja ili bolesti koje se po Međunarodnoj klasifikaciji označavaju šifrom F (F00-F99). Osim psihijatra, sud često angažira i psihologa u tvz. kombiniranim, tj. psihijatrijsko- -psihološkim vještačenjima, kada se zaključci donose zajednički.

Procjena mladih

Osobe do 14 godina pravno su djeca i ne odgovaraju za kazneno djelo. Nadalje, od 14 do 16 godina su mlađi maloljetnici kojima se izriču odgojne mjere, ukori i „posebne obveze“; od 16 do 18 godina su stariji maloljetnici i prema njima se primjenjuju odgojne mjere, maloljetnički zatvori i zavodi, dok se kod osoba u dobi od 18 do 21 godine, kao mlađim punoljetnicima, izriču pojačani nadzor, zavodske mjere i zatvor.

Ponašanje mladih impulzivno je, s obzirom na to da je adolescencija turbulentan period odrastanja, koji uključuje tri osnovna zadatka: proces separacije, individualizacije i personalizacije. Ako je neki proces poremećen, dolazi do trajne emocionalne nezrelosti ili pak do zauzimanja trajnih negativnih stavova i buntovništva prema bilo kojem autoritetu. Mladi iskazuju agresivnost, emocionalnu nezrelost, niži prag frustracije, naglašene crte ličnosti te narušen odnos s realitetom. Adolescente se u forenzičkoj psihijatriji najčešće procjenjuje zbog konzumiranja psihoaktivnih tvari (droga i alkohola), ali može biti i zbog i radi drugih težih kaznenih djela.

Doc.prim.dr.sc. Elizabeta Dadić-Hero, dr.med.spec.psihijatar, supspecijalist socijalne psihijatrije

10

Certifikat ljubaznosti za 3.a iz OŠ Ivana Zajca, Rijeka

Ljubaznost – šalji dalje!Volim čitati. Volim osjećaj držanja knjige u rukama, osjećaj odlaska daleko, u tuđe živote, tuđe osjećaje, gradove, zemlje. Čitam svojim učenicima. Najbolje su do sada reagirali na zajedničko čitanje Harryja Pottera. Knjigu plavih korica, „Čudo“, posudila sam krajem ljetnih praznika i pročitala je u jednu večer. Ostavila je na mene snažan dojam. Odlučila sam je čitati svojim desetogodišnjim učenicima. Otišla sam u knjižaru, kupila knjigu i prvi dan nastave pročitala im prvo poglavlje. U razredu ih je 28 i teško ih je duže vrijeme motivirati na slušanje i praćenje radnje. No, odmah sam ih „dobila“. Roman je o njihovom vršnjaku koji voli sladoled, bicikl, Ratove zvijezda i ima profesora koji se preziva Guzić.

različitosti i njezinu prihvaćanju. Potiče na razmišljanje i činjenje dobroga. Edukativna je i pogodna za djecu desetogodišnjake, adolescente koje predstavljaju Via, njezin dečko i prijateljica, za roditelje i učitelje. Važnu ulogu u knjizi imaju ravnatelj i osoblje škole, a posebno profesor gospodin Brown. On svojim učenicima nudi izbore, načela za svaki mjesec, a prvo od njih glasi: „Ako moraš birati biti u pravu ili biti ljubazan, izaberi ljubaznost.“ To načelo tema je i ideja knjige.

Snažni dojmovi kod malih...

Kada smo knjigu pročitali do kraja, obradila sam je kao slobodnu lektiru. Evo nekoliko učeničkih dojmova:

Leo: Meni se ova knjiga svidjela. Poučna je i ugodna za slušanje. Ima puno smiješnih stvari. Najbolji dio mi je bio kada je August dobio medalju. Dok je učiteljica čitala, nisam se nadao svemu ovome što se desilo.

David: Knjiga mi se svidjela jer je za sve uzraste. Bila mi je zabavna i smiješna. Ja bih bio prijatelj Augustu jer mi izgleda da je dobar i zabavan prijatelj. Sviđalo mi se kad je Auggi dobio medalju i kad je Justin prestrašio dečke da nosi strojnicu. Naučio sam da, kakav god jesi - uvijek će te netko voljeti. Preporučio bih knjigu roditeljima, da nauče nešto o načelima gospodina Browna. Nadam se da je baki i Daisy lijepo u raju.

Elena: Knjiga mi je bila jako zanimljiva. Lijepo je bilo kada je učiteljica čitala, a mi svi slušali. Najviše sam voljela slušati kada su August, Jack i Summer pričali za ručkom. Nasmijala me priča o Auggijevom rođenju. Tužno je bilo kada su se djeca igrala kuge. Bila sam jako sretna na kraju jer je Auggi bio sretan i osjećao se kao da je normalan dječak. Naučila sam da postoje djeca s tom bolesti i zato bi bilo dobro da je pročitaju i roditelji.

... i kod velikih čitatelja

Kako su učenici bili mišljenja da bi i roditeljima knjiga bila zanimljiva, posudila sam je na čitanje jednoj po jednoj mami (i ponekom tati). Svi su

„…Moje ime je August. Neću vam opisivati kako izgledam. Kako god me zamišljali, situacija je vjerojatno još gora...“ Početak je to knjige Čudo (Wonder) autorice R. J.Palacio, grafičke dizajnerice iz New Yorka, koja je napisala samo tu knjigu. Roman je to o dječaku Augustu Pullmanu koji ima mandibulofacijalnu disostozu, tj. izrazito deformiranu glavu. Do svoje desete godine prošao je 27 operacija i školovao se kod kuće. Njegov izgled izaziva nelagodu i zgražanje. Roditelji odlučuju da je vrijeme da pohađa peti razred škole Beecher. Radnja se nastavlja do kraja školske godine i govori o snalaženju u školskom okružju, socijalizaciji, Auggijevoj integraciji, o djeci i odraslima, roditeljima i učiteljima, ljubavi i prijateljstvu. Mnoštvo je situacija koje izazivaju razne reakcije čitatelja: tugu, smijeh, zgražanje, osudu, sreću, empatiju. Topla je to priča za sve generacije, posebno slojevito napisana.

Prihvaćanje različitih

Djeca su izvrsno i ispravno reagirala na sve postupke likova, bilo pozitivne ili negativne. Nakon pročitanih poglavlja, nekad smo kratko, nekad duže razgovarali. Sjajno su pričali što zamišljaju u svojim glavama. Nastajao im je film u glavi, što me oduševilo, jer tako dobivamo buduće zaljubljenike u knjigu i čitanje. Iza nekih dijelova pitala sam ih što misle da će se dalje događati. Većinom su očekivali dječakovo čudesno ozdravljenje. Svakodnevno sam im čitala jedno ili dva poglavlja. Djeca su bila zainteresirana i živo se, afirmativno uživljavala u Augustov život, njegovu različitost, sklapanje prijateljstava, školovanje, njegove boli, obiteljske tuge i veselja. Do kraja čitanja knjige, svi smo zaboravili na dječakov izgled. Ostao je samo snažan dojam ljubavi, prihvaćanja i veselja zbog Augustova uspjeha.

Knjiga je lako čitljiva, topla, moderna priča o

11

roditelji zahvalili, preporučili knjigu svojoj široj obitelji, izrazili pozitivne stavove i osjećaje ganuća, ujedno i zadovoljstva koje osjećamo nakon pročitane dobre knjige.

Evo i njihovih dojmova.Janovi roditelji: Knjigu trebaju pročitati i djeca i

roditelji. Puna je divnih poruka. Uči djecu ljubaznosti i prihvaćanju osoba koje su drugačije. Zasigurno se svaki čovjek u nekom periodu svoga života našao u nekoj situaciji na Augustovom mjestu. Idealna je za diskusiju s djecom kako se treba odnositi prema ljudima s invaliditetom. Knjiga pokazuje kako roditelji i škola trebaju odgajati djecu u takvim situacijama. Augustova razmišljanja i njegovi razgovori dovode do ruba plača. Priča je ispričana iz različitih kutova, pa smo saznali razmišljanja i osjećaje ljudi iz njegova okruženja. Knjiga se čita u jednome dahu i pobuđuje niz emocija, od empatije i šoka do ljutnje. Otvara oči čitatelju i šalje mu poruku da se ljudi ne sude po izgledu, da ljude prihvaćamo onakvima kakvi jesu te da svima dopustimo da budu ono što jesu. Ovo je optimistična, topla knjiga, nabijena emocijama koje nas tjeraju da budemo bolji ljudi. Najljepša je poruka: „Budimo ljubazni više nego što je potrebno“. Predlažem knjigu za obveznu lektiru u osnovnoj školi.

Mama Petre P.: Plakala sam na svakom poglavlju, sa svakim likom, koji put od sreće, uglavnom od tuge. Knjiga me neopisivo dirnula. Svaki me lik vjerno uveo u svoje misli i osjećaje. Veselilo me i utješilo što je u Augustovoj okolini puno ljudi dalo najbolje od sebe da mu pomognu. August je doista čudesan dječak. Radovala sam se njegovom uspjehu i sretnom završetku. Igra „kuge“ pretvorila se u lanac prijateljstava. Djeca su naše čudo, odraz nas roditelja, obitelji, doma. Moramo ih učiti da različito nije loše nego dobro, da moraju pomagati, voljeti, dijeliti, biti tolerantni, bez predrasuda, uvijek dati šansu: da su izrugivanje i prezir sramota za onoga tko to čini. Nastojim da moja obitelj uči djecu te vrijednosti. Hvala Vam što ste im pročitali priču, zaista je Čudo.

Filipova mama: Ovo nije knjiga koja se pročita i zaboravi. Ova je knjiga podsjetnik na ono što putem znamo zaboraviti: empatiju, ljubaznost, prihvaćanje i ljudsku dušu. Ovo je knjiga o drugačijima. I izgledom, i srcem. O pravim borcima i pravoj ljubavi. O istinskim vrijednostima. Najljepše od svega je: kako se priča bližila kraju, u mojim je mislima August imao jedno od najljepših dječjih lica.

„Dugmići ljubaznosti“

Pri kraju čitanja svome razredu, tražeći na internetu više o autorici ili mogućem nastavku knjige,

otvorio mi se čudesan svijet „Wondera“. Knjiga je posljednjih godina bestseler u svijetu. Nakladnička kuća iz New Yorka raspisala je za razrede u Americi natječaj. Zainteresirao me i predložila sam svojim učenicima da se i mi uključimo. Trebalo je učiniti 100 ljubaznosti, zapisivati ih, a za svaku ljubaznost ubaciti dugme u staklenku.

Evo nekih od naših ljubaznosti:

Certifikat učenicima i učiteljici

Bilježenje činova ljubaznosti jako je dobra ideja. Pozitivno je što se osvještava nečija ljubaznost i ne prihvaća se olako. Djeca su bila vrijedna. Bilježila su školske ljubaznosti, pisala dojmove, ilustrirala naslovnicu, poticala ukućane na čitanje. Objedinila sam njihove radove, fotografirala i objavila s poveznicom na Facebooku. Američki tim Wonder poslao nam je certifikate koje dodjeljuju ljubaznim razredima u Sjevernoj Americi, uz poruku da ljubaznost širimo i dalje. Mi to i činimo. Ovaj razredni projekt prerastao je granice razreda i škole, jer se dobre vibracije koje knjiga širi prenose na druge učenike, roditelje i prijatelje u drugim školama. Razredni projekt okupio je oko sebe mnoge koji su izravno ili neizravno vezani za školu. Cilj je ostvaren: knjiga se čita, ljubaznost širi, a pozitivne misli i načelo ljubaznosti zaživjeli su na našim školskim hodnicima i učionicama.

Osim toga, i dalje obnavljamo Facebook stranicu, objavljujemo u medijima, preporučujemo knjigu. Školska knjižničarka Koraljka Mahulja Pejčić također je pročitala knjigu, podržavala nas i obavijestila o našem malom projektu urednika hrvatskog izdanja u Fokus komunikacijama, koji je školu nagradio s 30 besplatnih primjeraka knjige.

„Čudo“ se čita u OŠ Ivana Zajca. Načelo je gospodina Brownea: “Svatko bi barem

jednom u životu trebao doživjeti ovacije“. Naš 3.a razred čitao je i doživio ovacije.

Valentina Borščak, dipl.uč.

Luka nas uvijek brani.

Kad sam bila bolesna, prijatelji su mi slali zadaću. Petra

Anamarija mi je poklonila sličice. Samuel Dorian mi je pokazao matematiku. Dino D. Prijatelji su me bodrili kad sam išao na

natjecanje u Omiš. Dorian Luka me naučio vezati tenisice. Dino M. Teina mama nas je naučila plesati potresujku. Mauro mi je šaptao kad nisam znala odgovor.

Mia Ravnateljica nas je častila muffinima. Tea mi je posudila šestar jer ja nisam

imao. Sven Učiteljica nas je častila pizzom.

12

Radeći u odgojno-obrazovnoj ustanovi, smatramo da je, uz poučavanje učenika o tome kako učiti te kako samostalno i kreativno koristiti naučeno, za njihov osobni razvoj važno i razvijanje vrlina te ponašanja u skladu s moralnim vrijednostima. Otuda i motivacija za pokretanje projekta „Kako biti bolji“.

Prema teorijama socijalnog učenja, moralni se postupci ponajviše razvijaju ovisno o okolini u kojoj dijete raste i o njegovim osobnim iskustvima. Razred je stoga idealno mjesto za razvoj moralnih vrijednosti, zbog toga što se tijekom svakodnevnog druženja s vršnjacima djeca suočavaju s mnogim moralnim dilemama. Postupno napreduju, tj. slične dileme rješavaju složenijim i djelotvornijim načinom rasuđivanja.

Projekt „Kako biti bolji“ započet je školske 2014./2015. godine, kada su u njemu sudjelovali svi učenici Osnovne škole „Drago Gervais“ Brešca od prvog do sedmog razreda. Kako bi se stekla neka vrlina, mora se ponavljati mnogo puta, te smo zbog toga projekt odlučili provoditi i dalje. Međutim, nastojali smo kod učenika izbjeći zasićenje, ali i obuhvatiti prelaske iz jedne u drugu fazu moralnoga razvoja pa smo, s obzirom na navedeno, odredili da u daljnjim godinama provedbe projekta sudjeluju učenici 3., 5., 6. i 7. razreda. Rad se izvodi kroz jednosatne tjedne radionice, a nositelji su projekta školske psihologinje i knjižničarka. Već treću godinu zaredom projekt sufinancira Primorsko-goranska županija.

Projektom obrađujemo temu empatije, poštivanja drugih, poštenja i odgovornosti, budući da te vrline čine temelj razvoja svih drugih moralnih vrlina.

Empatija podrazumijeva razumijevanje emocionalnog stanja i iskustva druge osobe i suosjećanje s njom, što omogućava prosocijalna ponašanja prema toj osobi u određenoj situaciji.

Poštivanje druge osobe znači prihvaćanje osobe onakve kakva jest, što je osnova za uspostavljanje kontakta i izgradnju odnosa.

Projekt „Kako biti bolji“ u OŠ „Drago Gervais“ Brešca

Poučavanje vrijednostima„Nemoralno ponašanje posljedica je neznanja i nerazumijevanja, i zato ljude treba učiti vrlini i odgajati moralno ponašanje.“

Konfucije

Poštenje podrazumijeva znanje o tome koja su ponašanja prihvatljiva, a koja neprihvatljiva u ostvarivanju onoga što želimo, čime se preveniraju sukobi i povreda drugih.

Odgovornost prema sebi i drugima jest svjesnost o alternativama koje su nam na raspolaganju i donošenje izbora kojim ćemo zadovoljiti svoju potrebu, a da pritom ne ugrožavamo potrebe drugih.

Krećemo s pričom

U prvom ciklusu provedbe projekta, radionice su strukturirane tako da se učenike kroz čitanje i pričanje priče uvodi u temu radionice. Priča uvijek služi kao povod za razgovor, kojim se dolazi do prepoznavanja ili uočavanja moralnoga problema. Opisane moralne dvojbe glavnog/ih junaka važno je što više povezivati s iskustvom djece i poticati ih na uživljavanje u situacije likova. Diskutira se o situacijama u kojima su učenici sami iskazivali moralno ili nemoralno ponašanje i o situacijama u kojima se netko drugi prema njima odnosio na moralan ili nemoralan način, kako bi se kod učenika osvijestila važnost moralnog ponašanja i proširio spektar situacija u kojima ga mogu iskazivati. Potičemo djecu na ustrajnost u moralnom ponašanju, ne iz poslušnosti, već zbog zadovoljstva koje će uslijediti kada budu uspjela svladati neku zapreku. Ne smijemo zaboraviti da djeci treba objasniti njihovu vlastitu dobrobit od moralnog ponašanja, koja je vrijedna truda. Voditelj sažima i ponavlja ideje i zaključke učenika te definira poučavanu moralnu vrlinu, nakon čega poučava učenike kako primijeniti određenu vrlinu te prikazuje ispravnu primjenu vještine na primjeru.

Igranje uloga

Učenicima zadajemo problemske zadatke kako bi, kroz neposredno iskustvo u manjim grupama, mogli isprobati različita ponašanja i naučiti primjereno ponašanje. Uvježbano ponašanje prikazuju pred razredom kroz igranje uloga. Razred raspravlja o prikladnosti izvedbe, a voditelj daje povratnu informaciju, kako bi se potvrdila primjerena ponašanja i korigirala ona koja je još potrebno razvijati. Na kraju sata učenici prilažu u svoje mape uratke, dojmove i odluke vezane uz obrađivanu temu. Teme projekta

13

odgovaraju sadržajima programa Građanskog odgoja i obrazovanja.

U kasnijim ciklusima provedbe, radionice su strukturirane tako da učenici stečeno teorijsko znanje praktično primjenjuju u konkretnim situacijama iz svakodnevnoga života. Učenici su tako, izradom ukrasnih predmeta za prodaju te volonterskim radom, sudjelovali u humanitarnom danu „I moje srce je velo“.

Na početku i na kraju školske godine učenici ispunjavaju upitnike o poznavanju pojmova empatije, poštivanja drugih, poštenja i odgovornosti te upitnike o vlastitom moralnom ponašanju radi evaluacije projekta.

Uključivanje roditelja

Budući da je uloga obitelji presudna u svim aspektima stvaranja potpunog čovjeka, intervencije razvoja moralnih vrlina mogu ostvariti najbolje rezultate jedino ako u njihovoj primjeni sudjeluju i obitelji djece koja su njima obuhvaćena. U skladu s tim, za roditelje smo pripremili predavanje u kojem smo im predstavili teorijsku podlogu moralnog razvoja, ukazali na dobrobiti moralnog ponašanja i pružili smjernice za moralni odgoj djeteta. Također, roditelji su se, zajedno s djecom, uključili u aktivnosti humanitarnog dana „I moje srce je velo“.

Temeljni savjet o odgoju moralnog djeteta jest uspostava tople emocionalne veze s djetetom. Dijete koje prve godine provede sa senzibilnim odgojiteljem, razvija unutarnji osjećaj pravednosti i dobrobiti, razvija povjerenje i osjetljivost za druge, uči da je dobro pomagati i biti uz osobu kojoj je to potrebno. Uz takve roditelje/odgojitelje dijete će biti sposobno voditi računa o tome kako će njegovi postupci utjecati na druge.

Važno je iskoristiti “poučavajuće” trenutke kako bismo dijete vodili kroz proces moralnog rasuđivanja:

• gledanje TV-serije može se iskoristiti i potaknuti razgovor: “Misliš li da je to što ova osoba čini u redu?”;

• dobro je poticati razgovor o trenutnim događanjima, kontroverznim osobama iz javnog života i sl.;

• važno je odgajati dijete tako da ima slobodu izraziti svoje mišljenje - veći su izgledi da razvije zrelije moralno prosuđivanje.

Postoji veza između roditeljskog stila odgoja i razvoja morala kod djece. Popustljivi roditelji odgajaju djecu sa stavom “Ja prvi”- djecu kojoj je primarni cilj brinuti o sebi, zanemarujući pritom potrebe drugih. Roditelji koji previše kontroliraju, stvaraju konformiste, tinejdžere koji ne misle “svojom glavom”, već se u potpunosti pokoravaju autoritetu. Konačno, roditelji koji omogućuju djeci sudjelovanje pri donošenju odluka, koji uz toplinu i potporu određuju granice i nadziru, stvaraju tinejdžere koji su u stanju moralno prosuđivati.

Kako pravilno reagirati na nepoželjna ponašanja?• Treba izbjegavati rečenicu “Sram te bilo”, koja

izaziva osjećaj stida, tj. negativan sud o vlastitoj osobnosti (dijete se osjeća bezvrijednim); djeca se stide, pa postaju agresivna, ili pokušavaju pobjeći od problema.

• Osjećaj krivnje podrazumijeva negativan sud o samom postupku, a ne o vlastitoj osobnosti te ga se možemo osloboditi dobrim ponašanjem.

• Najdjelotvornija reakcija jest pokazati razočaranje ponašanjem, tj. objasniti zašto je ponašanje loše, kako je utjecalo na druge i kako se stvari mogu popraviti. Izražavanjem razočaranja upućuje se poruka neodobravanja lošeg ponašanja, ali se ujedno ne napada osobnost, već se iskazuju visoka očekivanja i ističe mogućnost da se stvari poboljšaju: “Iako si bio/la grub/a, ti si dobra osoba i znam da možeš bolje od toga.”

Najvažnije je zapamtiti da djeca uče opažanjem te uskladiti ono što im govorimo s onime što sami činimo. Ako je suosjećajno, brižno i ljubazno ponašanje uobičajeno u djetetovoj okolini, ono postaje norma s kojom dijete počinje usklađivati vlastito ponašanje.

Mirjana Černeka Mikuličić, dipl. psiholog – prof. Mia Kovačević, dipl. psiholog – prof.

14

Higijena spavanja

Zzz... za zdravlje!Nedovoljno sna i njegova loša kvaliteta mogu imati ozbiljne posljedice za naše zdravlje, kao i negativno djelovanje na našu radnu sposobnost i pažnju. Ako spavamo samo sat i pol manje nego što je potrebno, pažnja tijekom dana smanjuje nam se za otprilike jednu trećinu, a pretjerana pospanost otežava pamćenje, sposobnost razmišljanja i obrade informacija te pridonosi povećanju rizika od ozljeda.

Potreba za snom varira ovisno o dobi: bebe spavaju između 16 i 18 sati dnevno, djeca predškolske dobi od 10 do 12 sati, a djeci školske dobi potrebno je oko 9 sati sna dnevno. Većina mladih odraslih ljudi spava oko sedam i pol sati tijekom radnog tjedna, a oko osam i pol sati vikendom. Odrasli spavaju oko 7 sati. No, individualne potrebe za snom razlikuju se. Više čimbenika utječe na količinu sna koja je čovjeku potrebna: genetsko nasljeđe, dnevni ritam, kvaliteta sna i higijena spavanja.

Higijena spavanja ima bitan utjecaj na kvalitetan i dobar san, koji će osigurati osjećaj svježine i budnosti tijekom cijeloga dana. To su navike, postupci i čimbenici okoline na koje je u velikom dijelu moguće utjecati. Za higijenu spavanja važan je dnevni ritam: što je stabilniji - san je bolji. Treba voditi računa i o ostalim čimbenicima, kao što su pušenje, konzumacija alkohola, vježbanje, navike (npr. gledanje televizije u krevetu, korištenje mobitela i sl.), koji također imaju velik utjecaj na duljinu i kvalitetu sna.

Tinejdžerske specifičnostiTeškoće sa spavanjem posebno se javljaju u doba

adolescencije. Za početak, ritam spavanja i budnosti kod tinejdžera drugačiji je nego kod odraslih. Zbog toga često kasno odlaze na spavanje te ujutro imaju potrebu duže spavati, što im je onemogućeno ili otežano zbog ranojutarnjeg ustajanja i odlaska u školu. Osim toga, prije spavanja, nerijetko i do kasno u noć, igraju računalne igre, surfaju internetom i koriste mobitele za razgovor na društvenim mrežama i aplikacijama. Dječaci prije spavanja češće igraju igre, a djevojke se češće dopisuju. Sve te radnje potiču pojačanu moždanu aktivnost, a potiskuju i remete normalni ciklus spavanja. No, i kad usnu, mogu im stizati poruke ili obavijesti da je netko od prijatelja nešto objavio na društvenoj mreži te im to prekida san, ometa spavanje i povećava umor tijekom sljedećega dana. Tinejdžeri koji prije spavanja koriste medije skloniji su razvijanju poremećaja manjka pažnje, kao i poremećaja hiperaktivnosti, a navedene aktivnosti mogu utjecati i na promjene raspoloženja (tjeskobu i depresiju).

Mladom organizmu je za rast, razvoj i normalno funkcioniranje, koje podrazumijeva budnost i aktivnost tijekom cijeloga dana, itekako potrebna dovoljna količina kvalitetnog sna. Stoga tinejdžera treba potaknuti da ide spavati uvijek u isto doba, navrijeme, savjetovati ga da prije spavanja ne

koristi mobitel, iz njegove sobe maknuti televizor i/ili računala te osigurati mir, omogućiti bavljenje sportom i boravak na svježem zraku tijekom dana. Teškoće spavanja mogu uzrokovati i problemi koje mladi doživljavaju, stoga o tome treba razgovarati i vidjeti kako pomoći i pružiti im podršku.

Opće preporukeBez obzira na dob, važno je osigurati dobre

preduvjete za kvalitetan san:• povoljnu mikroklimu u spavaćoj sobi (niti pretoplo

niti prehladno);• u krevetu ne jesti, raspravljati o problemima,

koristiti mobitel, laptop ili gledati televiziju;• izbjegavati tešku hranu prije spavanja, kao i

uzimanje tekućine iza 20 sati, jer to utječe na broj buđenja tijekom noći;

• ne preporučuje se dnevno spavanje, osim kratkog odmora, 10-15 minuta;

• izbjegavati uzimanje stimulansa, kao što su nikotin, kofein i alkohol, barem četiri sata prije spavanja, jer mogu uzrokovati glavobolju, pojačano znojenje i onemogućiti lagano usnivanje;

• prije spavanja izbjegavati intenzivno vježbanje, jer većinu ljudi ono razbuđuje;

• izbjegavati dijeljenje prostorije u kojoj spavamo s kućnim ljubimcem koji se po noći budi, a, osim toga, može izazvati alergiju te onemogućiti miran san;

• omogućiti mirnu atmosferu u domu, tj. prigušiti svjetla i zvukove;

• konzumirati lagan mliječni obrok, jer je poznato da mlijeko sadrži L triptofan za koji je dokazano da ima blago smirujuće djelovanje;

• osigurati odgovarajući madrac, jastuk i krevet kako bismo se ujutro probudili svježi i naspavani, bez bolova.

Natali Mićić, bacc.med.techn.

Zani

mlji

vost

i

Zašto se ujutro protežemo? Za vrijeme spavanja sve mišićne skupine relaksirane su ili paralizirane te nakon buđenja neke još nisu u potpunom tonusu. Protezanje nas dodatno razbuđuje jer živčani impulsi iz mišićnih vretena stimuliraju razbuđujući sustav mozga.

Zašto zijevamo? U stanju pospanosti relaksiraju se svi mišići, pa tako i mišići žvakači. Zbog toga se čeljust opušta i prijeti nam nevoljko otvaranje usta. Ali, kad zijevnemo, obnovimo tonus žvakača, učvrstimo čeljust te se pri tome kratkotrajno razbudimo zbog slanja živčanih impulsa iz žvakača prema razbuđujućem sustavu mozga.

15

PREVENCIJA I SUZBIJANJE ZLOPORABE DROGA

CENTAR ZA OVISNOSTIZavod za javno zdravstvo PGŽOdjel za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječnje bolesti ovisnosti Kalvarija 8, 51 000 Rijeka 051/ 327 160 Svaki dan 8 -20 sati

“DROP IN“ UDRUGE “TERRA”Uski prolaz 11, 51 000 Rijeka tel. 330 490 pon - pet 10:00 - 17:00 subota 16:00 - 19:00

UDRUGA ZA POMOĆ OVISNICIMA „VIDA“ RIJEKAPonedjeljak-Petak 08:00-16:00Slogin kula 12, RijekaTel: 051/371-089 e-mail: [email protected]

CENTAR ZA SAVJETOVANJE I TESTIRANJE HIV/AIDS I HEPATITIS B/C INFEKCIJANastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ Epidemiološki odjel Krešimirova 52 A, 51 000 Rijeka 051/ 358 798 Pon-sri 13:00 - 15:00

U.Z.O.R. Udruga za zaštitu obitelji - Rijeka Blaža Polića 2/1, 51 000 Rijekatel. 051/321-130, fax 051/[email protected] s kazneno prijavljenim mladima uključujući povremene uzimatelje droga – eksperimentatore tel. 051/321-131, 051/322-911 [email protected]

SAVJETOVALIŠTE KOMUNE MONDO NUOVOSamostan sestara milosrdnicaKresnikova 15, 51000 RijekaMob. 098/610-609

KBC RIJEKAKlinika za psihijatriju, Odsjek za bolesti ovisnosti Krešimirova 42, 51 000 Rijeka 051/ 658 645

PSIHIJATRIJSKA BOLNICA LOPAČAOdjel za ovisnosti 51 218 Dražice 051/ 652 200

PSIHIJATRIJSKA BOLNICA RABOdjel za ovisnosti Kampor 224, 51 280 Rab tel. 051/ 776 – 344

KRIZNA STANJA

SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska pravaUdruga za pomoć žrtvama nasilja Tel. 051/ 211 - 888

HRABRI TELEFON ZA ZANEMARENU I ZLOSTAVLJANU DJECU116 111 – Hrabri telefon za djecu 0800 0800 – Hrabri telefon za mame i tate(radnim danom od 9 do 20)

PLAVI TELEFON – linija pomoći i prijateljstvaIlica 36, Zagreb Telefon za korisnike: 01 48 33 888 Ured (tel/fax): 4831 677 E-mail: [email protected]

SOS TELEFON ZA ŽENE I DJECU ŽRTVE OBITELJSKOG I RATNOG NASILJA10 000 Zagreb (01) 4655 222

SOS TELEFON ZA ŽENE ŽRTVE NASILJA Udruga Ženska akcija Rijeka – ŽARBlaža Polića 2/II 051/ 322 393

KBC RIJEKAKlinika za psihijatriju Hitna ambulanta, tel: 658-323 pon-ned 00:00-24:00

POMOĆ I ZBRINJAVANJE ŽRTAVA NASILJA

DJEČJI DOM „TIĆ“ RIJEKABeli Kamik 1151 000 Rijekatel. 215 670, faks 215 678radno vrijeme: pon-pet od 8 do 19 h

SAVJETOVALIŠTE „SV. ANA“Osječka 84a (prizemlje zgrade Caritasa), 51 000 Rijeka Tel. 051/211 146 (7-15) 051/672 - 607 (7-19) 098/ 852 633 (0-24) Opis rada: telefonsko i/ili individualno savjetovanje žena i djece-žrtava obiteljskog nasilja

CARITASOV DOM ZA ŽENE I DJECU-ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA U RIJECIp.p. 76 tel. 051/672 607 (7-19) 098/ 852 633 (0-24) Faks: 051/211 146 Pon-pet 7-21 Sub 7-15 Opis rada: pružanje usluge smještaja i psihosocijalne rehabilitacije ženama i djeci-žrtvama obiteljskog nasilja

16

U.Z.O.R. Udruga za zaštitu obitelji - Rijeka Blaža Polića 2/1, 51 000 Rijekatel. 051/321-130, fax 051/321-151Sklonište i savjetovalište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja mob. 099 502-7553 SOS tel. 0800 333 883 [email protected] tretman počinitelja nasilja u obitelji tel. 051/321-130, fax 051/321-151 [email protected]

ODJEL ZA PODRŠKU ŽRTVAMA I SVJEDOCIMAŽupanijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7, 51000 Rijekatel: 051/[email protected]

NACIONALNI POZIVNI CENTAR ZA ŽRTVE KAZNENIH DJELA I PREKRŠAJAtel. 116-006 radnim danom od 8 do 20

OBITELJ, DJECA I MLADI

SAVJETOVALIŠTE ZA MLADERIJEKA, CRES, LOŠINJ, KRK, DELNICE Nastavni Zavod za javno zdravstvo PGŽ Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Fiorella la Guardie 23, 51 000 Rijeka 051/ 335 920

SVEUČILIŠNI SAVJETOVALIŠNI CENTARPsihološko savjetovališteSveučilišni kampus na Trsatu, Zgrada Građevinskog fakulteta u Rijeci Radmile Matejčić 3, Rijeka tel. 051 / 265 - 841

SAVJETOVALIŠTE UDRUGE “TERRA“Krešimirova 12c, 51 000 Rijeka Pon, sri, pet. 9:00 - 16:00 Uto, čet. 13:00 - 20:00 tel. 051/ 337 400, 323 714

OBITELJSKI CENTAR PGŽFranje Čandeka 23 b, 51000 Rijeka Telefon: 051/338 526. Fax: 051/311 107.E-mail: [email protected], Uto, Sri, Pet: 08.00 – 16.00 h Čet: 08.00 – 19.00 h

OBITELJSKO I BRAČNO SAVJETOVALIŠTERiječka nadbiskupija Ivana Pavla II. br. 1, Rijeka Utorkom i četvrtkom od 9,00 do 12,00 sati, srijedom od 15,00 do 18,00 sati E-mail: [email protected] Tel.: 581-216

CARITAS NADBISKUPIJE RIJEKAOsječka 84b, 51 000 RijekaSavjetodavna i psihološka pomoć za korisnike CaritasaPonedjeljak i srijeda od 9,00 do 15,00 tel. za naručivanje 051/651-001

USTANOVA ZA SAVJETOVANJE I KOMUNIKACIJU “A.S.K. RI“Fiorello La Guardia 19, Rijeka 091 33 33 113

TEČAJ PSIHOFIZIČKE PRIPREME TRUDNICA ZA PORODKBC Rijeka Klinika za ginekologiju i porodništvo Rijeka, Krešimirova 42a 051/ 658-644

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PGŽ: ODJEL ŠKOLSKE MEDICINE● SUŠAK,Savjetovalište za školsku djecu, mladež i studente - Rijeka, Kumičićeva 8, tel. 218 620 radno vrijeme: srijedom od 13,00 do 19,30.● CENTAR,Savjetovalište za školsku djecu, mladež i studente - Rijeka, Studentska 1, tel. 335 028 i 339 864 radno vrijeme: srijedom od 13,00 do 19,30.● OPATIJA,Savjetovalište za školsku djecu, mladež i studente - Stube dr. Vande Ekl 1, 51 410 Opatija, Telefon: 711 292, 718 067 Fax: 718 069 Radno vrijeme: srijedom od 13,00 do 19,00

PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA SREDNJOŠKOLCE I ODRASLEDr. sc. Ana Kandare-Šoljaga, S. Krautzeka 45, 51 000 Rijeka e-mail: [email protected]

UDRUGE ZA PODRŠKU OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA

UDRUGA OSOBA SA CEREBRALNOM I DJEČJOM PARALIZOM RIJEKARužićeva 12/2, 51 000 RIJEKA Tel. 374-566 Fax. 374 282Ružićeva 12 51000 Rijeka 051/ 374-566

DRUŠTVO TJELESNIH INVALIDA GRADA RIJEKEUnapređenje kvalitete života tjelesnih invalida I. Ćikovića Belog 8a, 51000 Rijeka Tel. 051/ 633-067

UDRUGA INVALIDA DISTROFIČARA PGŽA. Peruča 2A, 51000 Rijeka Mob.098/ 918 65 44

UDRUGA INVALIDA RADA-RIJEKAKružna 3, 51000 Rijeka Tel. 051/ 371-174 Fax. 051/ 371-174

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJEV. C. Emina 9, 51 000 Rijeka Tel. 051/ 213-929 Fax. 051/ 213-929

17

UDRUGA SLIJEPIH PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE RIJEKAPavlinski Trg 4, 51 000 Rijeka Tel. 336-090, 337-905 Fax. 337-905

UDRUGA ZA SKRB AUTISTIČNIH OSOBA RIJEKASenjskih uskoka 1, 51000 Rijeka tel. 051/ 551-344 fax. 051/ 551-355

UDRUGA ZA TERAPIJSKO JAHANJE “PEGAZ” RIJEKAStrossmayerova 5, 51000 Rijeka tel. 051/ 372-006

PSIHOTERAPIJSKE EDUKACIJE

HUBIKOT - HRVATSKO UDRUŽENJE ZA BIHEVIORALNE I KOGNITIVNE TERAPIJEŠenoina 25, 10 000 Zagreb Tel. 091 164 59 26 http://www.cabct.hr

CENTAR ZA EDUKACIJU I SAVJETOVANJE „SUNCE“Albaharijeva 2, 10 000 ZagrebTel. 01/ 3837873Fax. 01/ 3837873www.ti-si-sunce.hr

UDRUGA ZA REALITETNU TERAPIJU REPUBLIKE HRVATSKEUlica Matka Laginje 13, 10 000 Zagreb Tel. 01 461 8389 Uto i čet 9 00 -11 00 srijedom 16 00 - 18 00 E-mail: [email protected] http://www.ring.net/hurt/index.htm

DRUŠTVO ZA KIBERNETIKU PSIHOTERAPIJE – RAZVIJANJE ŽIVOTNIH I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINARijeka, Verdijeva 11 Tel. 323 - 750 E-mail: [email protected]

UDRUGE ZA POMOĆ I POTPORU

UDRUGA ZA POMOĆ I EDUKACIJU ŽRTAVA MOBBINGADomobranska 4, 10 000 ZagrebTel. 01 3907 301E-mail: [email protected]

UDRUGA ZA PRAVA PACIJENATA – RIJEKAKrešimirova 60d1, RijekaTel. 051/ 212-240

UDRUGA ZA POMOĆ OBOLJELIMA OD AIDS-A Cambierieva 17, RijekaMob. 098/ 424 109

DRUŠTVO DIJABETIČARA RIJEKA MELLITUSVerdijeva 11Mob. 095/9027 678E-mail: [email protected]

LIGA PROTIV RAKA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE RIJEKAJadranski trg 4/III, Rijeka Tel. 338-091 Fax. 338-091Utorak 18-19

UDRUGA ŽENA OPERIRANIH DOJKI “NADA“ RIJEKAMilana Smokvine Tvrdog 5/I, Rijeka Tel./Fax: 051 371 049

UDRUGA DIJALIZIRANIH I TRANSPLATIRANIH BUBREŽNIH BOLESNIKA PGŽFrana Supila 13a, Rijeka Tel. 211-079

UDRUGA LIJEČENIH I OBOLJELIH OD HEPATITISA „HEPATOS“ RIJEKABlaža Polića 2/III, 51000 Rijeka Tel./Fax. 051 311 190 Mobitel: 091 4008 111 E-mail: [email protected] Web: www.hepatos-rijeka.hr

HUMANITARNE ORGANIZACIJE U PGŽ

DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJEMire Radune Ban 14, 51000 Rijeka Tel/Fax: 051/677-057

CARITAS NADBISKUPIJE RIJEKARijeka, Tizianova 11 Tel: 051/511-443 Fax: 051/513-603

CARITAS BISKUPIJE KRKKrk, Stjepana Radića 1 Tel/fax: 051/222-303

SOCIJALNA SAMOPOSLUGA “KRUH SV. ELIZABETE” RIJEKABrajda 7, Rijeka097 636 3946

PRIHVATILIŠTE ZA BESKUĆNIKE “RUŽE SVETOG FRANJE”Baštijanova 25a, Rijeka Tel. 099/3191-203 099/3191-201 [email protected]

18

KORISNE INTERNETSKE STRANICE

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJEwww.zzjzpgz.hr

KAKO REĆI NE, KLINIČKA BOLNICA “SESTRE MILOSRDNICE”http://klub.posluh.hr/droga/

MENTALNO ZDRAVLJE I PREVENCIJA OVISNOSTI – HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOhttp://javno-zdravlje.hr/category/mentalno-zdravlje-i-prevencija-ovisnosti/

URED ZA SUZBIJANJE ZLOUPORABE OPOJNIH DROGA REPUBLIKE HRVATSKEwww.uredzadroge.hr

PLAVI TELEFON – linija pomoći i prijateljstvahttp://www.plavi-telefon.hr

TELEFON ZA ZLOSTAVLJANU DJECUhttp://www.hrabritelefon.hr/

POZITIVNA PSIHOLOGIJAhttp://www.pozitivna-psihologija.com/

PRAVOBRANITELJICA ZA DJECUhttp://www.dijete.hr/

UNITED NATIONS OFFICE ON DRUGS AND CRIMEhttps://www.unodc.org/

PSIHOLOGIJSKI PORTAL http://www.psihoportal.com/index.php/hr/

POSITIVE PSYCHOLOGY CENTERhttp://ppc.sas.upenn.edu/

DRUŠTVO ZA PSIHOLOŠKU POMOĆhttp://www.dpp.hr

HRVATSKO PSIHODRAMSKO DRUŠTVOhttps://www.centar-psihodrama.hr/

HRVATSKI SAVEZ KLUBOVA LIJEČENIH ALKOHOLIČARAhttp://www.hskla.hr

ZAJEDNICA PET +http://www.petplus.hr/

RODITELJI U AKCIJIhttp://www.roda.hr

SUNCOKRET – CENTAR ZA HUMANITARNI RADhttp://www.suncokret.hr/

UDRUGA GRAĐANA ZA PREVENCIJU OVISNOSTI “NADA” DONJI MIHOLJAChttp://www.portalalfa.com/bolesti_ovisnosti/nada.htm

DRUGS.GOV – stranica Britanske vlade o prevenciji ovisnosti-zakoni, programi, smjernicehttp://www.drugs.gov.uk/

EUROPEAN MONITORING CENTRE FOR DRUGS AND DRUG ADDICTION – stranica Europske Unije o ovisnostima, praćenju, smjernicama, strategijihttp://www.emcdda.europa.eu

PARENTS- ANTI DRUGS- stranica o prevenciji ovisnosti i mladima posvećena prvenstveno roditeljimahttp://www.theantidrug.com/

NATIONAL INSTITUTE ON DRUG ABUSE – AMERIČKI INSTITUT ZA PREVENCIJU OVISNOSTIhttp://www.nida.nih.gov

SUBSTANCE ABUSE AND MENATAL HEALTH SERVICES ADMINISTRATION - Stranica Američke vlade o ovisnostima i mentalnom zdravljuhttp://www.samhsa.gov/

OREGON DEPARTMENT OF HUMAN SERVICEShttp://www.oregon.gov/DHS/

THE COCHRANE HEALTH PROMOTION PUBLIC HEALTH AND FIELDwww.cochrane.org

EVIDENCE FOR POLICY AND PRACTICE INFORMATION CENTREwww.eppi.ioe.ac.uk

THE CENTRES FOR DISEASE CONTROL AND PREVENTION GUIDE TO COMMUNITY PREVENTIVE SERVICESwww.thecommunityguide.org

THE NHS CENTRE FOR REVIEWS AND DISSEMINATIONhttp://www.york.ac.uk/crd/

THE SOCIAL AND EMOTIONAL LEARNING LIBRARY (THE COLLABORATIVE FOR ACADEMIC SOCIAL AND EMOTIONAL LEARNING)www.casel.org

THE IMPLEMENTING MENTAL HEALTH PROMOTION INTO ACTION (IMHPA) DATABASE IN EUROPEhttp://www.gencat.cat/salut/imhpa/Du32/html/en/Du32/index.html

19

Učenički dom „Kvarner“

Dom daleko od domaOdrediti ulogu učeničkog doma nije nimalo jednostavno jer se učenički dom susreće s mnogim izazovima i potrebama današnjega društva. Učenički domovi su srednjoškolske ustanove koje svoju zadaću ostvaruju u skladu s Zakonom o srednjem školstvu. Bez učeničkih domova razvoj hrvatskog školskog sustava ne bi bio dostupan mnogim učenicima. Rad u domu specifičan je jer obuhvaća puno toga: načela, metode, sredstva, oblike odgojnoga rada, uvjete i mogućnosti te organizaciju života i rada. Upravo se s tom širokom i kompleksnom slikom susreće domska pedagogija, čija je temeljna zadaća proučavanje tih specifičnosti i zakonitosti odgojnoga rada u domu.

Povijest

Povijest Učeničkog doma „Kvarner“ jednom je riječju – bogata. Zgrada Doma izgrađena je 1894. godine, u vrijeme vlasti Austro-Ugarske Monarhije, za potrebe financijske uprave grada. Od 1948. godine u njoj je otvorena Vojnoindustrijska škola, u čijem je sastavu bio i dom za smještaj njenih 586 učenika. Dvije godine kasnije prestaje rad škole i doma pod vojnim zapovjedništvom, a upravu i brigu (zbog potrebe izobrazbe svojih kadrova) preuzima Brodogradilište „3. maj“. Tijekom narednih godina, Dom je doživio brojne promjene: sve do 1984. godine djeluje pod imenom Đački dom Brodograđevne industrijske škole, a zatim je preimenovan u Dom učenika usmjerenog obrazovanja.

Zbog iznimnog doprinosa u području odgoja i obrazovanja, 1986. g. Dom dobiva nagradu „Ivan Filipović“, što je samo jedan od pokazatelja uzajamne povezanosti i timskog rada u Domu. Od 1994. g. djeluje pod imenom Učenički dom srednjih škola, a 2006. g. Dobio je naziv koji nosi i danas – Učenički dom „Kvarner“. Iako je od osnutka bio muški učenički

dom, od 2000. g. otvara smještajne kapacitete i za prijem učenica i time postaje mješoviti učenički dom.

Raznolikost sadržaja

Pozitivnom razvoju i interesu u Učeničkom domu „Kvarner“ pridonosi bogatiji profil djelatnika, kao i adekvatnije integriranje domskog odgoja u sustav odgoja i obrazovanja. Polazeći od uvažavanja potreba i interesa mladih, pokrenute su razne aktivnosti koje su utjecale na život i boravak u Domu. S obzirom na to da učenici smješteni u Dom dolaze iz udaljenih krajeva, Učenički dom „Kvarner“ prvi je olakšao prijave i upis mnogim učenicima i njihovim roditeljima primjenjujući e-upise.

Svake godine Dom organizira projektne dane „Sidro u Kvarneru“ i „Kvarnerske priče“, kada se, uz sportske i kulturne aktivnosti, potiče suradnja sa školama, ostalim učeničkim domovima, udrugama i sl. Njegujući prirodne proizvode, Učenički dom „Kvarner“ već tradicionalno održava radionice izrade prirodne kozmetike. U suradnji s Medicinskim fakultetom University College London, prvi je u Hrvatskoj pokrenuo uređenje senzoričkih vrtova, čime se dodatno senzibilizirala briga za očuvanje okoliša.

Također, na vlastitu inicijativu, Učenički dom „Kvarner“ osmislio je i pokrenuo inovativan projekt „Karneval 2016.“, čime je postao prvi dom koji se uključio u Međunarodnu karnevalsku povorku, uz

suradnju nekoliko učeničkih domova iz Hrvatske i Slovenije. Zanimljivost je tog projekta što učenici sami izrađuju maske uz pomoć matičnih odgojitelja i voditelja projekta. Maškarana grupa učeničkih domova „Nevera iz Kvarnera“ drugu godinu zaredom broji oko 200 sudionika, čime su jedna od brojnijih karnevalskih grupa.

Uz poticaj odgojitelja, učenici su aktivno sudjelovali u humanitarnoj akciji „Mladi protiv gladi“, dobrovoljno prikupljajući osnovne potrepštine za

20

Nastojeći da Dom bude funkcionalno mjesto za smještaj i boravak učenika, sobe su dobile nove prozore, postavljene su kamere u zajedničkim prostorijama Doma, napravljen je ulaz za invalide, zajednički su prostori uređeni za slobodno vrijeme učenika, postavljena je staklena stijena s automatskim otvaranjem na ulazu, koja štedi energiju, i dr.

Ponosni smo što smo uspješno realizirali mnoge projekte, kontinuirano surađivali s ostalim domovima, školama, udrugama i dr. te ispunili vlastite prioritete u svrhu očuvanja kvalitete života i zdravlja mladih u Domu.

Nataša Vučinić, prof. odgojiteljica

potrebite. Ostvarena je i suradnja s osobama koje su obilježile područje umjetnosti i sporta, kao što su: nogometaš NK „Rijeka“ Leon Benko, rukometaš državne reprezentacije Dario Pešić, urednik Školskih novina Branko Nađ, modni dizajner Juraj Zigman, glazbenik Damir Urban i dr.

Poremećaji prehrane u sportaša

U zdravom tijelu zdrav duh (?)

Poremećaji prehrane u adolescentica česta su tema, ali se rijetko spominju u kontekstu sporta. Simptomima poremećaja prehrane u sportskoj populaciji bave se novija istraživanja, a poseban se naglasak stavlja na mlade sportaše, baš zato što su njihovi simptomi manje poznati te nerijetko zanemareni. Zbog takve situacije, sportašima se često ne nudi adekvatna pomoć, što povećava rizik od razvoja potpune kliničke slike poremećaja prehrane.

Ranjiva skupina

Istraživanja pokazuju da se poremećaji prehrane češće javljaju u sportskoj nego u općoj populaciji. Što sportaše čini tako ranjivom skupinom? Na samom početku valja spomenuti sveprisutni socijalni pritisak na mršavost, čija je uloga u razvoju simptoma poremećaja prehrane velika i važna. Mediji - televizija i popularni časopisi - izravno naglašavaju ideal mršavosti i mišićavosti, kao važne čimbenike životnoga uspjeha. No, važno je istaknuti i ulogu neposredne socijalne okoline. Za adolescente je od izuzetne važnosti vršnjački pritisak na mršavost, ali i utjecaj roditelja, što djeluje na stvaranje stereotipne slike idealnoga mršavog tijela.

Uz navedene socijalne pritiske, sportaši doživljavaju i pritisak koji dolazi iz sportskoga konteksta. Radi se o kriterijima trenera i sudaca koji pozitivnije vrednuju

mršavo žensko i mišićavo muško tijelo, o stereotipima izgleda sportaša te pritisku ekipe na usvajanje štetnih prehrambenih navika. Sportaši su izloženi i sportski specifičnim rizičnim faktorima, kao što su ograničenja težine zbog obilježja sporta te težinske kategorije u nekim sportovima (npr. džudo, boks i sl.). Osim toga, oni čine specifičnu skupinu ljudi koji dijele slične karakteristike ličnosti, koje im pomažu u ostvarivanju uspjeha u sportu: perfekcionizam i ustrajnost. Upravo im te osobine omogućuju postizanje izvrsnih rezultata u sportu te imaju važan doprinos u razvoju simptoma poremećaja prehrane.

Vanjski i unutarnji pritisak

Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu provedeno je istraživanje u kojemu su ispitani vanjski pritisci i osobine ličnosti mladih sportaša koji pridonose razvoju

21

simptoma poremećaja prehrane (kao npr. rigidne dijete, preskakanje obroka, prejedanje i povraćanje). Rezultati istraživanja pokazali su da najvažniji doprinos razvoju simptoma poremećaja prehrane ima socijalni pritisak na mršavost. Osobe koje se osjećaju debelo zbog pritiska od majke, oca, prijatelja, trenera i sveukupne socijalne okoline, te kojima je neugodno jesti pred drugima, iskazuju višu razinu simptoma poremećaja prehrane u usporedbi sa sportašima koji se ne osjećaju debelima zbog pritiska okoline. U sportaša je često prisutna želja za mršavošću radi poboljšanja sportske izvedbe, koja se odnosi na uvjerenja da mršavije tijelo omogućuje veći sportski uspjeh, zbog čega sportaši osjećaju pritisak za promjenom načina prehrane te učestalijim i intenzivnijim treninzima.

Perfekcionizam i reakcije trenera

Zanimljivo je bilo istražiti na koji se način određene karakteristike sportaša i trenerova odnosa prema sportašima povezuju s nezdravim navikama jedenja. Kada je riječ o osobinama sportaša, negativni perfekcionizam svakako zaslužuje središnje mjesto. Možemo ga prepoznati kao uobičajeni obrazac reagiranja na rezultat koji nije u skladu s očekivanjima, što u sportaša izaziva izrazitu uznemirenost, nezadovoljstvo, potištenost, samokritičnost i bijes. Negativni perfekcionizam povezan je i s izraženijom namjerom za ponašanjima koja dovode do mršavijega tijela i brojnijih simptoma poremećaja hranjenja (npr. provođenje ekstremne dijete, preskakanje obroka, povraćanje), s uvjerenjem da će biti ostvareni bolji sportski rezultati. Sportaši koji iskazuju više prethodno opisanih reakcija govore i o većoj prisutnosti neprimjerenih trenerovih ponašanja (npr.

vrijeđanje, ruganje), što je već ranije utvrđeno nizom istraživanja.

Zbog gotovo svakodnevnoga, intenzivnog i specifičnog kontakta trenera i sportaša, od iznimne je važnosti ispitati kako sportaši doživljavaju trenerove namjere i ponašanje. Posebno su zanimljive situacije u kojima je trenerova uloga dati povratnu informaciju o nezadovoljavajućim rezultatima. Stoga je ispitano smatraju li sportaši da je njihovim trenerima stalo samo do pobjede, omalovažavaju li ih treneri verbalno te kažnjavaju li ih čak i fizički. Pokazalo se da sportaši koji iskazuju više simptoma poremećaja hranjenja, izvještavaju o više negativnih reakcija trenera, u usporedbi sa sportašima koji iskazuju manje simptoma poremećaja hranjenja.

Biti vjetar u leđa

Utvrđena je mala statistički značajna razlika u učestalosti pojave simptoma poremećaja prehrane kod djevojaka u odnosu na mladiće, što upućuje na to da su i mladići u velikom riziku od razvoja simptoma poremećaja prehrane. Nije pronađena razlika u učestalosti simptoma poremećaja prehrane s obzirom na vrstu sporta kojim se bave, što upućuje na to da su, suprotno očekivanjima, i sportaši stereotipno nerizičnih sportova (kao npr. nogomet, košarka, rukomet) u jednakom riziku kao i sportaši stereotipno rizičnih sportova (kao npr. balet i gimnastika).

Zaključno, rizičniji su za razvoj patoloških obrazaca hranjenja sportaši koji doživljavaju više negativnih emocija zbog omalovažavanja i vrijeđanja od prezahtjevnih trenera i oni sportaši nezadovoljni vlastitim (ne)uspjehom. Stoga je izrazito važno da osobe značajne u životu mladih sportaša, posebice treneri i profesori, osvijeste snagu i značajnost vlastite uloge te način na koji mogu utjecati na štetne navike hranjenja i cjelokupni rast i razvoj posebno ranjive skupine mladih sportaša.

Iva Drašković, mag. psih.Josipa Vukman, mag. psih.

Prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac – Bulian

22

Program Relax Kids

Svjesna pažnja u funkciji zdravljaŽivimo u vremenu kada često možemo čuti: „Nemam vremena!“. Je li to zaista tako? Svako jutro kad se čovjek probudi, pred sobom ima 24 sata. Jednako ih imaju uspješni, nezadovoljni, bogati, znanstvenici, djeca, učitelji, poduzetnici, oni sretni i oni tužni... svi. Pitanje je: kako koristimo te dragocjene sate?

Vjerojatno već uviđate da nije stvar u vremenu. Ključno je sljedeće: za što MISLIMO da nemamo vremena? Postoje aktivnosti za koje uvijek pronalazimo vrijeme: moramo jesti, piti i spavati da bismo mogli obavljati sve ostale aktivnosti u našem životu. Kakvu kvalitetu života želite iskusiti, ovisi o izboru ostatka vaših dnevnih aktivnosti. Stoga, zapitajte se upravo sada: kakav život vodite? Želite li takav život i svojoj djeci?

Pomoć u procesu odrastanjaSvaki roditelj želi svom djetetu samo najbolje, ali

kakav je stvarni život i koja slika se odvija pred očima djece? Kada shvatite da ste primjer koji djeca upijaju i prenose u svoj život, posvetit ćete više pažnje načinu na koji vodite život. Na temelju svega što vaša djeca vide od vas, oni zamišljaju i ostvaruju svoje živote. Svoju radost, svoje interese prenosite na svoju djecu, jednako kao i svoju neurednost, ili stres i ponašanje pod stresom. Nasreću, danas niste sami u istraživanju i ostvarivanju načina na koji djeci osigurati oazu mira za sretno odrastanje. Dijete možete jednostavno povesti na jednu od radionica koje mu pomažu da odraste u smirenu i samouvjerenu osobu. Iskoristiti takvu mogućnost ni u kom slučaju ne znači da nešto nije u redu, već samo da znate iskoristiti prednosti današnjega vremena i učiniti svoj život i život svoje djece ljepšim i kvalitetnijim.

U Rijeci se odvija jedan od takvih programa: program Relax Kids, koji pomaže djeci u dobi od 3 do 16 godina da se što lakše nose sa svakodnevnim izazovima. Program je osmislila Marneta Viegas, 2001. godine, u Velikoj Britaniji, a danas se primjenjuje u preko pola milijuna domova i škola širom svijeta. Nakon tri godine svakodnevne primjene u Sylvester School (Liverpool, UK), praksa udaljavanja s nastave potpuno je ukinuta. Odlično ga je ocijenio i OFSTED (Office for Standards in Education, Children’s Services and Skills), zbog zalaganja za emotivnu dobrobit djece.

Program Relax Kids zabavan je, ispunjen kretanjem, vježbama istezanja i disanja, afirmacijama i igrom. Razvija dječju kreativnost, samopoštovanje, koncentraciju, jednostavnu vizualizaciju, pružajući djeci vještine za cijeli život. Karakterizira ga jedinstveni sustav od 7 koraka kroz koje djeca prolaze na svakom satu, čime se iz stanja „viška energije“ dovode u stanje opuštenosti. Provodi se u manjim grupama djece, približno jednakog uzrasta. Ovisno o uzrastu, djeci se pristupa na njima zabavan i kreativan način, učeći ih jednostavnim, djelotvornim tehnikama opuštanja, svjesne pažnje i kontrole stresa.

Tijek radioniceNa početku svakog sata posvetimo pažnju tijelu

i lagano se zagrijavamo. Kako svako dijete dolazi u svom raspoloženju, sa svojim brigama i izazovima tog dana, naš je prvi korak ukloniti višak energije, što postižemo kroz aktivne vježbe pokreta, trčkaranja i skakanja. Svaki korak u Relax Kidsu predstavljen je svojom bojom: višak energije raspršujemo pokretom i, iz žarkocrvene boje prvog koraka, ulazimo u polje narančaste boje, kad zajednički odigramo neku od igara kako bismo se povezali i zabavili. Kroz treći korak, koji prati žuta boja, posvećujemo se istezanju tijela i povezujemo ga s umom. Svjesno usmjeravamo pažnju na utjecaj koji pojedina vježba ostavlja na tijelo. U toj se fazi energija grupe lagano usklađuje te su djeca spremna za zelenu oazu, kada u tišini uživamo u blagodatima masaže. Djeca zamole partnera, ili mamu, ako se radi o djeci mlađoj od pet godina, da im nacrtaju nešto na leđima. Ta je aktivnost prekretnica sata, kada smo svi maksimalno usmjereni na osjećaje tijela. Zelena oaza divan je uvod u peti korak-plavetnila, kada se posvećujemo vježbama disanja. Učimo pravilno disanje i osvještavamo važnost mira, snage i života koji unosimo u sebe svojim dahom. Kroz čitav se sat prati razgovor

djece, riječi koje se upotrebljavaju, rješavamo izazove s kojima se susreću i na taj način gradimo samopouzdanje, samopoštovanje i pozitivan pogled na svijet. Pozitivnu sliku o sebi snažimo u šestom, tamnijeplavom koraku, idući korak dublje i svjesnim pozitivnim izjavama budimo unutrašnju snagu i vjeru u sebe. Posljednji korak, boje lavande, unosi nas u svijet mašte, gdje kroz vizualiziranje pozitivnih priča postižemo stanje opuštenosti i dopuštamo da se sve blagodati protekloga sata umire i ispune dječja srca. Kroz vizualizaciju djeca razvijaju maštu radi pozitivnog razmišljanja, uče kako mislima opustiti tijelo i razvijaju vještine slušanja i koncentracije.

23

Na samom kraju uvijek ostane dovoljno vremena za sva pitanja, dodatne smjernice i pažnju koja je djeci potrebna. Upravo stoga grupe se sastoje od najviše osmero djece, da bi bilo dovoljno vremena da svako dijete dođe na red i postavi svoje pitanje, obrati se voditelju (Coachu) te se osjeća ugodno i podržano od svakog člana avanture Relax Kids.

Djeca odlaze sa satova smirena i opuštena. U početku znaju biti iznenađena učinicima programa Relax Kids, no što češće dolaze, to brže i lakše uspostavljaju stanje opuštenosti i, što je još važnije, koriste te tehnike da u svakodnevnim izazovima postignu stanje opuštenosti.

Smjernice za svakodnevni životUpravo u svakodnevnim situacijama korisne su

vježbe disanja i svjesne pažnje (engl. mindfulness). Mindfulness, ili svjesna pažnja, označava kontinuirano osvještavanje sadašnjeg trenutka: svojih misli, emocija, tijela i disanja. Kada smo na taj način svjesni, zaista možemo uživati u životu i ne dopustiti da nas preuzmu mobiteli, televizija, brige, posao.

Postizanje i održavanje stanja opuštenosti jedan je od temelja zdravlja. Brzina, strka i stres svakodnevnog užurbanog života drže nas u stanju neprestane uzbune, što dovodi do pretjeranog lučenja adrenalina i kortizola, a posljedično utječe na obrambeni sustav našeg organizma, mentalno, emotivno i psihičko zdravlje. Upravo usmjerenost na disanje pomaže nam u eliminiranju stresa.

Nježno zatvorite oči. Duboko udahnite i polaaako i njeeežno izdahnite. Postanite svjesni svog tijela i područja u kojima osjećate napetost. Lagano popustite, opustite i otpustite. Udahnite... izdahnite. Usmjerite pažnju na zvukove koji dopiru do vas iz prostorije u kojoj se nalazite. Usmjerite pažnju na zvukove koji dopiru izvan prostorije. Postanite svjesni trenutka i zvukova unutar vašega tijela. Usmjerite pozornost na svoj um. Dopustite da postane miran, stabilan.

Dok duboko i polako dišete, zamislite da udišete ogromnu količinu mira, koja ispunjava svaki djelić vašega tijela. Kad izdišete, mirom ispunite prostor u kojem se nalazite. Ponovite to barem tri puta, ili onoliko koliko vam je potrebno dok ne osjetite kako vas mir preuzima i opušta.

S vremenom će potreban broj udisaja i izdisaja opadati i sve ćete brže uspostaviti svoj mir, a i sve rjeđe ga gubiti zbog vanjskih okolnosti. Kada uspostavite ravnotežu, ponovite u sebi sljedeće afirmacije: Sve je dobro. U mom svijetu sve se odvija za moje dobro. Ja sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sigurna sam. Polako i u miru pronalazim rješenja. Volim svoj život i zahvalna sam na svemu što već imam. Na svakom koraku uočavam bogatstvo života.

Kao što biramo zdravu hranu kako bi se naše tijelo što bolje razvijalo, jednako trebamo birati i zdrave misli kako bi se naša svijest što bolje razvijala, a mi osjećali sretnije i zadovoljnije. Rečenice ispunjene pozitivnim stavom djeluju umirujuće, a istovremeno pojačavaju vjeru u sebe. Pokušajte se sada zaustaviti i doživjeti svoj trenutak svjesne pažnje.

Nadalje, važna komponenta naša 24 sata svakako je san. No, da bismo zaista imali kvalitetan san, potrebno je prije spavanja uložiti malo truda. Vrijeme prije spavanja provedite u razgovoru o danu koji je iza vas, daleko od televizije i mobitela. Preporučuje se „priča za laku noć“, kojom ćete dijete kroz fizičko, mentalno i emotivno opuštanje uvesti u smiren i regenerirajući san. Potaknite dijete da svjesno napne cijelo tijelo, šake, lice i tako napeto ostane nekoliko sekundi, a potom se opusti. Na taj način pojačavate oslobađajući osjećaj opuštanja. Potom neka dijete zatvori oči i povedite ga u kratku vizualizaciju.

Zamisli da gledaš oblake. Smiren si i opušten dok ih promatraš. Lagano klize mijenjajući oblike i ostavljajući trag na plavetnilu neba. Iznenada uočavaš ljestve od bijelih obaka koje se spuštaju do tvojih stopala. Polako ustaješ i počinješ se penjati uz ljestve. Već na prvoj stepenici osjećaš se lagano poput oblaka. Penješ se do samog vrha. Nebo je tiho. Čak se ni ptice ne čuju koliko je visoko. Sviđa ti se što si okružen svim tim paperjastim oblacima. Mekani su na dodir, gotovo nestvarni. Kad budeš spreman, lezi i uživaj u mekanom oblaku. Osjeti kako ti se cijelo tijelo opušta dok si na njemu. Ostani na svom oblaku i sanjaj čarobne snove.

Odlučite u svoja 24 sata unijeti korake koje koristimo u programu Relax Kids. Neka to bude poput hrane, pića, disanja i spavanja: obvezan sastojak vaših dnevnih aktivnosti. Prakticiranjem opisanih tehnika opuštanja, vaša će 24 sata s vremenom postati dan ispunjen ljepotom života. Toliko smo usmjereni na obrazovanje naše djece, učenje stranih jezika od malih nogu, sport, pisanje imena i slova prije nego krenu u školu, a ono bitnije odrađujemo usput. Dok obrazujemo dječji mozak, od vitalne je važnosti ne zanemariti i obrazovanje djetetova srca. Opuštanje, svjesna pažnja i pozitivan pogled na svijet ključni su za dobro stanje duha, samopoštovanje i emotivni oporavak. Krenimo od toga, jer sve ostalo je još bolje, lakše i ljepše kad su temelji zdravi.

Ines Božinovski, dipl. oecc.Heal Your Life® trener po licenci Louise L. Hay i

Relax Kids CoachCiruss – centar za razvoj svijesti i stvaralaštva

Scarpina 5, Rijeka

24

Udruga za Pet therapy Indeficienter* (*UPTIV) osnovana je 2012. Godine kao prva udruga u Republici Hrvatskoj registrirana za djelatnost provedbe intervencija potpomognutih životinjama (eng. pet therapy), a od 2014. godine filijala je R.E.A.D.®-a za Hrvatsku. Provodi program “Čitaj (o) psu”, koji se izvodi u knjižnicama i školama, s trenutno deset aktivnih volonterskih R.E.A.D.® timova na području Pule, Pazina, Labina, Rijeke, Krka, Šibenika, Osijeka i Zagreba. U program je dosad uključeno 500-tinjak djece školskog i predškolskog uzrasta. R.E.A.D.® u svoj proces uključuje skup edukativnih i terapijskih aktivnosti, čiji je zajednički cilj funkcionalno uključivanje kućnih ljubimaca kroz emocionalne, kognitivne i socijalne procese.

Funkcionalno uključivanje životinja u programe odgoja i obrazovanja, kao aktivnih sudionika izvođenja nastavnoga plana i programa, u Hrvatskoj je relativno nov koncept. Reading Education Assistance Dogs® licencirani je program za povećanje čitalačkih sposobnosti i komunikacijskih vještina, registriran pri Intermountain Therapy Animals u SAD 1999. godine. Od 2016. program R.E.A.D.® – Čitaj (o) psu ima suglasnost Ministarstva obrazovanja i znanosti te pozitivno stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje. Terapijski pas, voditelj terapijskog psa te stručni tim škole, uključeni u aktivnosti edukacije i terapije, sudjeluju u programu volonterski.

Bez osude

R.E.A.D.® - Čitaj (o) psu dio je intervencija potpomognutih životinjama koje uključuju kućne ljubimce, odnosno certificirane timove. Nažalost, mnogi još uvijek ne znaju područja primjene te komplementarne terapije, a samim time nemaju informaciju o učinku prisutnosti životinje u neposrednoj blizini djeteta. Često djeca koja tek uče čitati imaju loše rezultate, ne zato što nisu u stanju čitati, već zato što se uznemire, osjete nelagodu, brinu o tomu hoće li pogriješiti… te kombinacija tih osjećaja onemogućava usredotočenost na čitanje. Mnoga djeca imaju strah od čitanja naglas pred kolegama iz razreda do te mjere da se “blokiraju”.

Pas je prije svega motivator. Kroz program R.E.A.D.® dokazano je da su psi, ali i ostali kućni ljubimci, savršeno

Program R.E.A.D.® - “Čitaj (o) psu”

Nova uloga čovjekovog najboljeg prijatelja

društvo za čitanje jer slušaju s pažnjom, ne osuđuju, ne podsmjehuju se i ne kritiziraju. Psi su poput sigurnog utočišta i sigurnog polazišta, ne ispravljaju i ne remete mir. Štoviše, stvara se pozitivna radna atmosfera, a čitanje postaje zabavno. Terapijski psi nadahnjuju, opuštaju, motiviraju, pouzdani su, pozivaju na milovanje i dodirivanje. U njihovom je društvu čitanje uzbudljivo i jedinstveno. Što je čitanje zabavnije i više opuštajuće, to je veći interes djeteta za tu aktivnost. U dinamičnom i brzom svijetu, u kojem nedostaje dobre komunikacije, upravo nas životinje mogu podučiti već davno zaboravljenim vrlinama: strpljenju i slušanju.

Kada dijete čita psu, ono se opusti od prvog trenutka, ne osjeća neugodu niti nervozu i može se koncentrirati na čitanje. Često dijete koje čita mazi psa, a upravo ta jednostavna gesta dovodi do opuštanja, smanjuje krvni tlak i broj otkucaja srca. Stoga je jedna od specifičnosti programa R.E.A.D.® - Čitaj (o) psu ta da se odvija na podu, kako bi se djeca osjećala što udobnije i opuštenije, ali i bliže objektu čitanja, tj. psu. I prije negoli to osvijesti, dijete se u potpunosti usredotočuje na čitanje.

25

Iako pas ne može čitati, izvrstan je slušatelj, koji razumije boju glasa, ton i emociju. Osim toga, velik je i prijatelj, kojemu dijete vjeruje, uz kojeg se osjeća sigurno.

Dva oblika rada

R.E.A.D.® se provodi u knjižnicama i u školama. U knjižnicama se provodi motivacijski oblik, djeci poučan i zabavan. Obično se održava jednom tjedno, jednom mjesečno ili prema dogovoru, bez specifično određenih ciljeva. Takav oblik programa naziva se Aktivnost uz pomoć životinja (eng. Animal Assisted Activity, AAA). Znanje čitanja i poznavanje pisma nisu uvjet da bi djeca bila uključena u tu aktivnost. Dijete koje se uključuje u program ima slobodu izbora uključiti se aktivno ili pasivno. Primjer su djeca vrtićkog uzrasta koja ne znaju čitati, ali se mogu uključiti kroz aktivnosti prepričavanja ilustracija iz slikovnica odabranih za njihov uzrast.

U školama se R.E.A.D.® odvija u suradnji timova sa stručnom osobom (defektolog, psiholog, pedagog, logoped) koja prati i dokumentira djetetov napredak, uz unaprijed određene ciljeve. Takav oblik programa naziva se Terapija uz pomoć životinja (engl. Animal Assisted Therapy, AAT).

Knjige koje će se čitati/prepričavati odabire stručni suradnik ustanove (knjižničar/defektolog/logoped), u skladu s uzrastom sudionika u aktivnosti te njihovom primjerenošću djeci s poremećajima, kao što su disleksija, disgrafija i slične teškoće u čitanju, pisanju i učenju. Susret traje 45 minuta do sat vremena.

Ciljevi i rezultati

Ciljevi programa R.E.A.D.® - Čitaj (o) psu mnogostruki su: poboljšanje sposobnosti usmenog izražavanja, poticanje i promicanje navike čitanja, povećanje samopoštovanja i samopouzdanja, poboljšanje koncentracije, motivacije i pažnje, kao i razumijevanja pročitanih tekstova, smanjenje

stresa i tjeskobe, poticanje ugodnog i opuštenog učenja, poticanje socijalne interakcije i komunikacije, promicanje mentalne stimulacije, poboljšanje školskog uspjeha, razvijanje osobne inicijative kroz izbor tekstova i tema od interesa te povećanje atraktivnosti i znatiželje o svijetu pasa i prirode općenito.

Djeca koja sudjeluju u programu R.E.A.D.® - Čitaj (o) psu postižu izniman napredak čitalačkih sposobnosti, komunikacijskih vještina, razvijaju povjerenje, samopoštovanje, samopouzdanje te općenito poboljšavaju socijalne vještine i empatiju.

Odgovorno i profesionalno

Iako se za program R.E.A.D.® - Čitaj (o) psu ne naplaćuje naknada, on nipošto nije neformalan, trivijalan ili nemaran. Naši timovi (volonter i njegov pas-ljubimac) prošli su edukaciju te evaluaciju od savjetnika za ponašanje pasa pri Udruzi za pet

therapy Indeficienter, moraju proći kroz određen broj supervizijskih sati te ponovnu evaluaciju svake dvije godine, uz detaljnu pripremu za svaki susret s korisnicima. Daju sve od sebe kako bi se ponašali odgovorno i profesionalno, ali ne samo prema korisnicima, već kao primjer i prema kolegama psima uključenim u terapijsko okruženje. Udruga pravilnikom određuje standard da psi-ljubimci uključeni u programe trebaju biti osigurani od odgovornosti prema trećim osobama te provode obvezni sistematski pregled svakih šest mjeseci, za što ugovorni veterinar izdaje potvrdu o prikladnosti. Osim navedenoga, trebamo imati na umu da većina školskih statuta i pravilnika o kućnome redu ne dopušta životinjama ulazak u prostore škole, no kako bi svi naši članovi nesmetano mogli provoditi R.E.A.D.®, na predstavljanju programa

učiteljskim/nastavničkim vijećima donosi se odluka o promjeni pravilnika u koji se uvodi stavak prema kojem je boravak psa u osnovnoj školi dopušten isključivo u edukativne svrhe te uz pratnju voditelja.

Dina Dežmar, mag.rehab.educ.Aleš Furlan, voditelj terapijskih pasa

Goranka Rosanda Furlan, prof.

26

Osvrt učitelja: Promocija zdravlja u školskom okruženju razvojem socioemocionalnih kompetencija učenika

Sadržaji integrirani u školsku svakodnevicu

zdravstvu, javnoj upravi i organizacijama civilnoga društva radi razvoja specifičnih vještina potrebnih za bolje razumijevanje i provođenje promocije zdravlja u školskom okruženju, što najprije provode učitelji i stručni suradnici. Stoga smatram da su prijedlozi promicanja zdravlja ponajprije namijenjeni poboljšanju poučavanja u svakodnevnom nastavnom radu učitelja i stručnih suradnika, na dobrobit naših učenika.

Iskustvo promicanja zdravlja

U okviru Nastavnoga plana i programa za osnovnu školu, mentalno zdravlje nije posebno izdvojeno kao predmet ili tema, ali su sadržaji vezani uz mentalno zdravlje bili dijelovi programa i dosad. Drugim riječima, socioemocionalno učenje možda je za neke učitelje nov termin, ali ne i sadržaj. Dijelovi sadržaja socioemocionalnog učenja i mentalnoga zdravlja i dosada su bili implementirani u nastavne sadržaje pojedinih predmeta, ali ne u proširenom obliku. Dobro je da se više prostora i vremena posveti pravilnom ponašanju, odupiranju i prepoznavanju ovisnosti te jačanju vlastitih potencijala. Treba inzistirati na promicanju mentalnoga zdravlja i socioemocionalnih kompetencija u školskom okruženju jer to u konačnici rezultira i boljim akademskim uspjehom učenika. Programi promocije zdravlja i razvoja socio-emocionalnih kompetencija primjer su cjeloživotnog učenja i brige o zdravlju, što ga podržava Svjetska zdravstvena organizacija.

Sve smo svjesniji činjenice koliko zdravlje, a posebno mentalno, utječe na svakodnevni život i rad pojedinca ili na učenika u školskom okruženju. Najnovija istraživanja potvrđuju da različiti programi socijalnog i emocionalnog učenja kod djece i mladih smanjuju problematična ponašanja te poboljšavaju njihov školski uspjeh kroz proces koji uključuje stjecanje znanja, stavova i vještina razumijevanja i upravljanja emocijama, postavljanja i ostvarivanja ciljeva, odgovornog odlučivanja te ostvarivanja i održavanja pozitivnih odnosa s drugima. Upravo bi zato socioemocionalne kompetencije trebalo uklopiti u cijeli nastavni proces.

U pojedinim županijama velik je naglasak na provođenju različitih preventivnih programa, koji izuzetno dobro razvijaju socioemocionalne kompetencije djece školske dobi. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava i manjka stručnog kadra u manjim sredinama (kako učitelja, tako i stručnih suradnika), ti programi nisu svuda dovoljno zastupljeni. Jedan od načina dodatnog educiranja učitelja i stručnih suradnika jest program cjeloživotnog učenja „Promocija zdravlja razvojem socio-emocionalnih kompetencija u školskom okruženju“.

Nove obrazovne mogućnosti

U obveznom obrazovanju učitelja pri učiteljskim studijima postoje predmeti koji osposobljavaju učitelje za razumijevanje rizičnih ponašanja učenika. Korak više učinjen je programom „Promocija zdravlja razvojem socioemocionalnih kompetencija u školskom okruženju“. Radi se o programu cjeloživotnog učenja, akreditiranom u okviru projekta „Cjeloviti pristup liječenju te socijalnoj i ekonomskoj reintegraciji ovisnika o drogama“, održanom u svibnju 2016. godine, na Medicinskom fakultetu u Rijeci, na Katedri za socijalnu medicinu i epidemiologiju. Namijenjen je stručnjacima u obrazovanju,

27

Kao učitelj, svaki dan sam svjesna da na navedenim znanjima u smislu odgoja i obrazovanja treba uvijek dodatno raditi, kroz klasični oblik poučavanja ili kroz različite preventivne programe. O mentalnom zdravlju djecu poučavam u okviru nastavnih predmeta, zatim na satovima razrednika te kroz određene oblike terenske nastave, kroz integrirane nastavne dane, kroz školske preventivne programe, kao što su „Trening životnih vještina“ i CAP-program. U protekle dvije školske godine teme mentalnoga zdravlja obrađivane su kroz Zdravstveni odgoj u svim osnovnim školama RH. Svaka nastavna jedinica evidentira se pod rednim brojem sata i nastavnog predmeta, u obliku nastavne teme koja se taj dan obrađuje, te se dodatno bilježi da je tema vezana za promicanje zdravlja i zdravstveni odgoj kraticom ZO (Zdravstveni odgoj). Npr. drugi razred osnovne škole, nastavni predmet Priroda i društvo, nastavna tema Prehrana, nastavna jedinica Prehrana i zdravlje, obrada, ključni pojmovi: obroci, namirnice, prehrana (ZO).

Prema mojem iskustvu, učenici pokazuju velik interes za sve teme vezane za zdravlje općenito, kao i za mentalno zdravlje. Svjesni su važnosti mentalnoga zdravlja za čovjekov život i aktivno sudjeluju u radu, što često nije slučaj tijekom rada na drugim nastavnim temama. Osobito dobro prihvaćaju radionički tip rada. Stoga sadržaje vezane za mentalno zdravlje valja redovito integrirati u sve nastavne sadržaje, kad god je to moguće tijekom nastavnoga procesa. Time učenici na neposredan i posredan način usvajaju temeljna znanja o mentalnom zdravlju te postižu višu razinu usvojenosti tog znanja, kao i vrijednosti, vještina i stavova, a ujedno razvijaju pozitivne strane ponašanja i ličnosti.

Kada, kako?

Osnovnoškolska i srednjoškolska dob najprimjerenije su razdoblje za upoznavanje i usvajanje sadržaja socioemocionalnog učenja.

Osnovnoškolsko obrazovanje obvezno je za sve i prilika da sva djeca budu obuhvaćena nekim od preventivnih programa kroz radionički tip, pri čemu se socioemocionalno učenje stalno odvija u okviru redovne nastave. To se može nastaviti kod mladih ljudi u srednjim školama, naravno, uz složenije ciljane ishode učenja.

Bilo bi optimalno da svaki učitelj ima slobodu u kreiranju i autonomiju pri odabiru načina kako određene nastavne sadržaje iz područja mentalnoga zdravlja realizirati u razrednom odjelu te koliko će vremena i prostora za određenu temu utrošiti.

Plan za evaluaciju postignuća podrazumijeva vrednovanje i procjenu učeničkih znanja prema očekivanim ishodima. U tu svrhu, svaki učitelj može samostalno voditi pisane provjere, prezentacije učeničkih projekata, grupne radove, različite radionice, izrade plakata, usmena izlaganja, debate. Svaki će učitelj za svoj predmet bilježiti kako je pojedini učenik usvojio pojedine teme iz ciklusa mentalnoga zdravlja. Roditelj će, putem e-imenika

ili na individualnim informacijama, biti upoznat s napredovanjem svog djeteta.

Zahtjevnost primjene programa socioemocionalnog učenja primjerena je obrazovnom statusu učitelja ili stručnih suradnika, koji ga mogu samostalno provoditi, uz permanentne stručne edukacije, prezentacije dobre prakse na stručnim skupovima za učitelje i stručne suradnike, kako bi što bolje približili mentalno zdravlje svojim učenicima i razvijali njihove socioemocionalne kompetencije.

Objektivne okolnosti u školi važna su pretpostavka uspješnog provođenja socioemocionalnog učenja. Prije svega, važna je motivacija učitelja i stručnih suradnika. Učitelj, svjestan da razvoj

socioemocionalnih kompetencija na višoj razini znači boljeg, uspješnijeg i motiviranijeg učenika u njegovom razredu ili školi, neće razmišljati o dostupnosti učionice ili projektora u učionici. Usmjerit će se na to da učenik postane samosvjestan pojedinac, odgovoran i aktivan član društva, koji promiče zdravlje, prije svega mentalno, kao neizostavnu komponentu u kvaliteti svog života.

Zaključak

Svaki stručnjak koji radi u odgojno-obrazovnom sustavu ima kompetencije kreirati odgojno- -obrazovne sadržaje primjenjujući načela i iskustva promicanja zdravlja. Uz primjere dobre prakse i kritičko promišljanje, u sklopu postojećeg odgojno- -obrazovnog sustava moguće je provoditi program promicanja zdravlja kao cjeloživotnoga učenja.

Irena Budiša, mag.prim.educ.

28

Prvi Mentalfest u Rijeci

Osobe, a ne dijagnozeSvjetski dan mentalnoga zdravlja obilježava se u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje od 1992. godine, 10. listopada svake godine. Opći je cilj obilježavanja podizanje svijesti o problemima mentalnoga zdravlja u cijelome svijetu te mobiliziranje resursa za podršku mentalnome zdravlju. Taj je dan prilika svim dionicima koji se bave područjem mentalnoga zdravlja da progovore o svom radu, učine ga vidljivim i dostupnim onima koji imaju potrebu za nekim oblikom pomoći.

Svjetski dan mentalnoga zdravlja 2016. godine obilježen je pod izvornim nazivom „DIGNITY IN MENTAL HEALTH – PSYCHOLOGICAL & MENTAL HEALTH FIRST AID FOR ALL“, dovodeći, dakle, dostojanstvo u vezu s mentalnim zdravljem. Upravo je dostojanstvo osoba koje imaju iskustvo poteškoća mentalnoga zdravlja bila misao vodilja Domu za odrasle osobe „Turnić“ i brojnim partnerima koji su od 10. do 15. listopada 2016. g. u Rijeci i okolici organizirali prvi Festival mentalnoga zdravlja – Mentalfest.

Dostojanstvo je u pozadini procesa deinstitucionalizacije, u kojem se nalaze ustanove socijalne skrbi koje brinu o osobama s iskustvom mentalnih poteškoća. Jedna od tih ustanova je i Dom za odrasle osobe „Turni“, ustanova socijalne skrbi, jedina u Primorsko-goranskoj županiji koja pruža usluge dugotrajnog smještaja i usluge u zajednici namijenjene navedenoj populaciji.

Zajednička organizacija

Dan Doma za odrasle osobe „Turnić“ također se obilježava 10. listopada, na Svjetski dan mentalnoga zdravlja. Proteklih nekoliko godina organiziramo stručna događanja kojima želimo javnosti ukazati na važnost dostojanstvene skrbi o mentalnome zdravlju. Obilježavanje tog dana 2016. godine uključilo je jednu vrlo važnu iznimku, koja je prigodu učinila posebnom, ali i potencijalno vrlo važnom za budućnost skrbi o mentalnome zdravlju na području grada Rijeke i okolice. Naime, prvi put je Svjetski dana mentalnoga zdravlja obilježen u zajedničkoj organizaciji Doma za odrasle osobe „Turnić“ i suradničkih ustanova koje su vrlo važni čimbenici za skrb o mentalnome zdravlju. Osobito treba istaknuti povezivanje sa sustavom zdravstva, jer upravo nepovezanost (ili nedovoljna povezanost) sustava socijalne skrbi i zdravstva čini skrb o osobama s teškoćama mentalnoga zdravlja nedovoljno učinkovitom. Tako su partneri Mentalfesta bili KBC Rijeka, Klinika za psihijatriju, Medicinska škola u Rijeci, Odjel za zaštitu mentalnoga zdravlja

i vanbolničko liječenje bolesti ovisnosti NZJZ PGŽ, Psihijatrijska bolnica Lopača, Sveučilište u Rijeci - Filozofski fakultet te Udruga za pomoć ovisnicima “Vida”.

Tijek Mentalfesta

Aktivnosti unutar programa bile su raznovrsne i mnogobrojne – uključivale su znanstvenu, informativnu i kreativnu komponentu. Na otvorenju u Gradskoj vijećnici, na samom početku tjedna moglo se puno čuti o mitovima o teškoćama mentalnoga zdravlja, predrasudama, ali i utjecaju medija na formiranje slike o mentalnome zdravlju. Početak je obilježilo i emitiranje prve radijske emisije koju uređuju i vode osobe s teškoćama mentalnoga zdravlja, koja se emitira jednom mjesečno na Radiju Rijeka. Emisija nosi naziv „Tko je ovdje lud“ i dio je regionalnog projekta emitiranja takvih emisija.

Daljnji tijek Mentalfesta obilježio je simpozij s brojnim izlagačima i raznovrsnim temama iz područja mentalnoga zdravlja, koji je održan na Filozofskom fakultetu.

Mnoge su ustanove cijeli tjedan imale „otvorena vrata“ za one koji žele saznati više o njihovom radu, zatražiti pomoć anonimno ili se jednostavno informirati i savjetovati. Na riječkome Korzu bili su postavljeni

29

štandovi na kojima su organizatori Mentalfesta među građanima provodili anketu „Što je za vas mentalno zdravlje?“ i zauzvrat im dijelili jabuke kao simbol

zdravlja. Sve je bilo praćeno glazbenom pozadinom brojnih pjesama spjevanih o temi ludosti.

Izložbom u Zapadnom trgovačkom centru „I na ovaj način mogu izraziti što osjećam“ prikazani su radovi djece iz Dječjeg vrtića „Radost“ i pacijenata Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju KBC Rijeka.

Jedna od kreativnih aktivnosti unutar Mentalfesta, koja je privukla mnoge goste, bila je Živa knjižnica – Lude knjige, održana u Book Caffeu „Dnevni boravak“. Osobe s iskustvom mentalnih teškoća predstavljale su knjige koje se moglo „iznajmiti“ te s njima popričati uz piće i tako saznati nešto o iskustvima bolesti, liječenja, oporavka.

Stand up Cabaret, koji je glumačka družina Doma „Turnić“ izvela u kazalištu „Kalvarija“, bio je iznenađenje za gledatelje, a ujedno dobra prigoda za neočekivanu zabavu.

Krajem tjedna, na zatvaranju službenoga dijela programa Mentalfesta, na Botelu „Marina“, mogli smo čuti rezultate ankete s Korza, prezentaciju istraživanja o stavu prema duševno oboljelima koje je provela Klinika za psihijatriju, ali isto tako vidjeti kratki igrano-dokumentarni film mladih autorica Ane Butigan i Nensi Radman, učenica Prirodoslovne i grafičke škole, koje su volonterski snimile taj film tijekom održavanja Mentalfesta.

Tjedan Mentalfesta zaključen je održavanjem druženja „Ludo, ali moguće, na boćalištu Doma „Turnić“, gdje su osobe s iskustvom mentalnih teškoća, ali i profesionalci s područja mentalnoga zdravlja, proveli ugodno prijepodne uz sportske igre i karaoke.

Povećati vidljivost

Povodom održavanja te manifestacije, Primorsko- -goranska županija tiskala je majice s natpisom

„Izbliza nitko nije normalan“. Nadalje, leci i plakati s programom te knjižica s informacijama o tome gdje se na području županije može potražiti pomoć u slučaju poteškoća mentalnoga zdravlja učinili su cijeli tjedan vidljivijim u javnosti. Treba istaknuti da su događanja tijekom cijeloga tjedna bila dobro zastupljena u svim medijima, koji su ih sa zanimanjem popratili.

Organizacijom Mentalfesta želja nam je bila brojnim aktivnostima potaknuti javnost na prihvaćanje osoba s mentalnim poteškoćama te postići smanjenje predrasuda i stigme. Takvo obilježavanje, u kojem su u partnerstvu ustanove socijalne skrbi, zdravstvene ustanove, nevladine udruge i javne ustanove, ima snagu utjecati na formiranje, odnosno

promjenu stavova javnosti.Na kraju, treba istaknuti kako Mentalfest nije bio

tek jednokratan događaj, već će, nadamo se, postati tradicija, jer vjerujemo da proces deinstitucionalizacije,

kroz koji Dom za odrasle osobe „Turnić“ intenzivno prolazi, ne znači samo seljenje korisnika dugotrajnog smještaja u stambene zajednice, već i mijenjanje stava zajednice prema osobama koje imaju teškoće. Zato je važno iskoristiti zajedništvo partnerskih organizacija, koje je cijelom obilježavanju dalo snagu i vidljivost, te nastaviti zajednički rad.

Vidimo se na sljedećem Mentalfestu koji će se održati od 9. do 15. listopada 2017.godine!

Martina Kalčić, dipl. soc. radnica,ravnateljica Doma za odrasle osobe „Turnić“

30

Slušanje kao temelj dobre komunikacije

Trenutak zbližavanjaKomunikacija je mnogo više od razgovora. Riječi čine samo mali dio razmjene sadržaja u komunikaciji. Najveći dio sačinjavaju položaj tijela, kretnje, kontakt očima, ton i boja glasa, osjećaj prisutnosti…To su neverbalni znakovi komunikacije.

U dobroj komunikaciji najvažnije je slušanje, i to ne u smislu pukog primanja zvučnih signala. Slušanje se može nazvati vještinom koja zahtijeva vježbu da bismo je svladali. Ono je sposobnost da točno primimo i interpretiramo poruke u procesu komunikacije. U suprotnom, lako se dogodi nerazumijevanje. Da bismo bili dobri slušači, moramo obratiti pažnju.

Poticanje

Kad se blago nagnemo prema osobi koja govori i gledamo je u oči (no, ne netremice), neverbalno ju potičemo da se izrazi. Sugovorniku trebamo pokazati da nam je stalo do onoga što nam govori. To možemo učiniti tako da ga otvoreno pozovemo da govori, riječju ili dvjema kažemo neka nastavi, otvorenim pitanjima i dopuštanjem tišine. Jedan od primjera kako osobu možemo potaknuti na razgovor jest: „Izgledaš kao da te nešto brine. Bi li htio pričati o tome?“. Pritom je osobi važno ostaviti vremena da odluči želi li to. Ako netko odluči odbiti takav poziv, ne treba ga siliti na razgovor. Kratki odgovori koji potiču osobu da nastavi govoriti jesu: „mm-mmm“, „oh?“, „stvarno?“, „i?“, „slobodno nastavi“, „reci mi više“ i

sl. Time ne izražavamo niti slaganje niti neslaganje sa sadržajem, nego šaljemo poruku: „Čujem te, molim te nastavi.“

Govoriti ili šutjeti?

Dobar slušač pažljivo koristi pitanja, jer pitanja skreću fokus razgovora s govornika na slušača. Bolje je pitanja postavljati rijetko i postavljati otvorena pitanja. Primijetite razliku između sljedećih dvaju pitanja: „Osjećaš li se napeto zbog sutrašnjeg ispita?“ i „Kako se osjećaš zbog sutrašnjeg ispita?“. Drugo navedeno pitanje ostavlja govorniku prostor da se izrazi kako on želi.

Znati kada šutjeti, moćan je komunikacijski

alat. Tišina dopušta sugovorniku da osvijesti svoje osjećaje, pomnije ih istraži i nastavi dalje svojim tempom. Mnogim slušačima tišina bude neugodna pa je imaju potrebu prekinuti komentarom ili pitanjem. To obično omete govornika. Pustite sugovorniku da se do kraja izrazi i strpljivo čekajte svoj red.

Prepreke

Često u komunikaciji nestrpljivo čekamo svoj red da nešto kažemo. Skloni smo davati savjete, osuđivati, analizirati, skretati s teme. Razmislite: kako se sami osjećate kada govorite nekome tko ne obraća pažnju na vas? Osjećaji frustracije, odbačenosti, straha otežavaju komunikaciju. Dobra komunikacija zbližava ljude.

Iva Vukušić, mag.psych.

31

Priča iz života

Balon od sapunice

Trideset mi je godina. Čudno

je da sam ih uopće dočekao. Pitate se zašto? Jednom riječju –

heroin! Prah koji uništava živote, kako onih koji se „navuku“, tako i njihovih obitelji.

Ja sam imao sreće i volje da prestanem „jahati“, ali mnogi, nažalost, nisu.

Prvi put sam „zajahao“ s 14 godina i, iskreno, nije mi se svidjelo. Ali... starije društvo, starci ne kuže, rat i eto... odjednom „jašeš“ kao profesionalac. A predviđali su mi da ću biti doktor ili kapetan! Daaa... doktor, ali za „dop“! A moglo bi se reći i kapetan budući da sam, kako to već ide, krenuo dilati. I to vrlo „dobro“ i puno! Izgubio sam prave prijatelje, dobio lažne. I lažan osjećaj moći, sigurnosti. Tada nisam shvaćao (jer tako je kada si na dopu) da je moj život balon od sapunice. Ali, eto, sada to shvaćam. Visoko sam letio i na kraju pao. Zatvor, krize... fuj!

Na dan 1. studenoga navršit će se 11 godina kako sam čist. Nisam bio u komuni, iako nemam ništa protiv, dapače. Sve što može pomoći da se

netko riješi dopa dobrodošlo je. I zato, ljudi, razmislite o svojim životima jer život je

samo jedan! Hvala ako ste pročitali cijeli tekst!

Documents

Rizik 20 – PDF - Nastavni Zavod za javno zdravstvo PGŽ