Marjan Drmač, „Božino groblje-srednjovjekovna nekropola kod Fojnice (Čišćenje lokaliteta i evaluacija nekropole)“, Članci i rasprave, Društvo za proučavanje srednjovjekovne

DRUŠTVO ZA PROUČAVANJE SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE HISTORIJE ----------------------------------------------------------------

ELEKTRONSKO IZDANJE SERIJA: ČLANCI I RASPRAVE

----------------------------------------------------------------

Marjan Drmač

Božino groblje – srednjovjekovna nekropola kod Fojnice (Čišćenje lokaliteta i evaluacija nekropole)

SARAJEVO 2015

SOCIETY FOR THE STUDY OF MEDIEVAL BOSNIAN HISTORY ----------------------------------------------------------------

Electronic editions

Series: Essays and Discussions

Marjan Drmač BOŽINO GROBLJE – THE MEDIEVAL NECROPOLIS NEAR FOJNICA

(CLEANING THE SITE AND EVALUATION OF THE NECROPOLIS)

----------------------------------------------------------------

Urednik: Dženan Dautović

UREDNIČKO VIJEĆE

Dubravko Lovrenović, Esad Kurtović, Emir O. Filipović, Sejfudin Isaković, Eldin Baljević

Izdavač: Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije

Dževdeta Numića 28, 71 000 Sarajevo www.stanak.org

1

Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije ''STANAK'', Članci i rasprave, 1-16 Society for the Study of Medieval Bosnian History ''STANAK'', Essays and Discussions, 1-16

Marjan Drmač, MA Osnovna škola ''Ivan Goran Kovačić'', Gojevići-Fojnica Gojevići bb. 71275, Bosna i Hercegovina [email protected]

Božino groblje – srednjovjekovna nekropola kod Fojnice (Čišćenje lokaliteta i evaluacija nekropole)

Abstrakt: Na ovom mjestu se predstavlja srednjovjekovna nekropola stećaka, pod nazivom Božino

groblje, koja se nalazi u općini Fojnica. Ista nije na adekvatan način evidentirana u stručnoj literaturi, te je

zbog toga iznimno vrijedna spomena. Inače, lokalitet je vrlo kratko spomenuo etnograf Vlajko Palavestra

kojemu je, kako se čini, odgovarajuće podatke ustupio arheolog Pavao Anđelić. Iz tog konteksta se može

nazrijeti kako je Anđelić u svakom slučaju posjetio lokalitet 1959. g., ali, nažalost, o njemu nikada ništa nije

objavio u literaturi. Zbog takve činjenice ukazala se potreba za detaljnijim i konkretnijim predstavljanjem

nekropole, kao i stanja u kojemu se ona danas nalazi. Ista se, također, nastoji smjestiti u mogući vremenski

i prostorni povijesni kontekst. Obzirom da o lokalitetu i užem području na kojem se nalazi nema pisane

povijesne građe, ostaje jako malo prostora za razvijanje teorije kojom bi se srednjovjekovna prošlost ovog

mjesta predstavila u većoj mjeri. Osnovu za pisanje ovog rada čine materijalni ostatci, toponomastika i

usmena predaja.

Ključne riječi: Lokalitet, nekropola, groblje, stećak, ornament.

Lokalitet je spomenut u radu: Vlajko PALAVESTRA, „Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i okolini“, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), Etnologija, Nova serija, sv. XXVII./XXVIII., Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1973., str. 145., 148., 152. Prilično se pouzdano može konstatovati da je Palavestri podatke o lokalitetu ustupio Pavao Anđelić. Iste je zabilježio u svom tekstu, Terenski podaci 1959., koji je sačinio na temelju terenskih obilazaka fojničkog kraja. Koliko mi je poznato taj tekst nije nikada objavljen, nego je ostao u rukopisu. Na ovom mjestu, napominjem kako nekropola ni u kojem slučaju nije pobrojana u djelima: Šefik BEŠLAGIĆ, Stećci-Kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971; Arheološki Leksikon Bosne i Hercegovine, Knjiga III, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1988. Osim navedene osnove temeljem koje je pisan rad, pri posjeti nekropole autor je vodio razgovor s mještaninom Bracom Orozom (rođ. 1964.). Isti je odrastao i boravio u neposrednoj blizini lokaliteta, pa je samim tim bio u mogućnosti pružiti nekoliko korisnih informacija o nekropoli koje su uporabljene u tekstu.

MARJAN DRMAČ: BOŽINO GROBLJE – SREDNJOVJEKOVNA NEKROPOLA KOD FOJNICE

2

Opći podaci o lokalitetu

Božinim grobljem se naziva lokalitet koji se nalazi oko 15 kilometara jugoistočno od

Fojnice. Sam naziv nekropole je uvriježen među mjesnim stanovništvom i ne može se pouzdano

ustvrditi njegovo porijeklo. Sa druge strane, na nadgrobnicima nekropole ne postoje natpisi

temeljem kojih bi se eventualno moglo doznati izvorno ime groblja. Inače, lokalitetu se prilazi

vicinalnom cestom koja spaja Fojnicu i Kreševo. Ista od fojničke strane vodi prema selima Dusina

i Deževice, ali se za Kreševo skreće nešto ranije na lijevu stranu. U nastavku, na dijelu ceste koja

prolazi kroz naselje Podgora, na lijevu stranu se odvaja makadamski put pored katoličkog groblja i

njime se otprilike nakon 1 kilometar stiže do nekropole koja se nalazi s desne strane u neposrednoj

blizini vikendice Brace Oroza. Inače, ta dionica puta je u dosta lošem stanju, mada se njome

terenskim vozilima u produžetku može stići u sela Ponjušina i Djedov Do. Lokalitet se u nalazi na

jednom proplanku koji je obrastao relativno mladom šumom miješane vrste drveta (grab, breza,

hrast) na nadmorskoj visini od 895 m u zaseoku zvanom Orozi. Oko 500 m južnije od nekropole

uzdiže se kraška glava, u narodu poznata kao Orozova stijena (kota 971 m), obrasla šumom, ali ipak

nedovoljno da bi se njene litice na prvi pogled uočile. Uglavnom, konfiguracija terena sama po sebi

odmah navodi na pomisao da se možda podno tih vapnenačkih stijena nalazio kamenolom gdje su

se na licu mjesta klesali stećci i dopremali na lokalitet. To mišljenje jednim dijelom potkrijepljuje i

činjenica da je na samoj nekropoli veći broj stećaka (sandučari i sljemenjaci) upravo od takve vrste

kamena. Konkretniji dokaz za tu teoriju se nametnuo u činjenici da se oko 100 m podno Stijene u

smjeru nekropole nalazi usamljeni stećak sljemenjak, koji je nesumnjivo bio predviđen za

potencijalnog pokojnika, međutim iz nejasnih razloga je ostao neiskorišten za tu svrhu. Prema

tome, nije teško zaključiti kako su se iz neposredne blizine dopremili stećci na nekropolu. Inače,

Pavao Anđelić je obišao područje oko Stijene i ustvrdio da su oko nje u određenoj mjeri evidentni

ostatci prapovijesne keramike. Pored toga, očuvalo se zanimljivo narodno predanje, prema kojem

se navodno negdje u toj Stijeni nalazi pećina unutar koje na zidovima postoje određeni crteži.

Na ovom mjestu također je važno naglasiti kako nisu svi stećci na nekropoli od vapnenca.

Ploče su primjerice klesane od kamena škriljevca kojeg također ima, takoreći, u izobilju okolnog

područja, zbog čega se bez velike dileme može konstatirati kako su se i ti spomenici na nekropolu

dopremali s okolnih brda na kojima su vjerojatno klesani. Prema saznanju od mještanina Brace


3

Oroza u obližnjem kraju ima još par manjih nekropola s jednim ili nekoliko srednjovjekovnih

nadgrobnika od kojih ni jedna, kako se čini, nije adekvatno evidentirana u stručnoj literaturi. Neke

od njih spominje i sam Vlajko Palavestra, služeći se Anđelićevim terenskim podatcima, pri čemu

bilježi kako na lokalitetu Tvrdalj postoje 3 sljemenjaka, a na Raskršću 5-6 kamenih nadgrobnih

spomenika. Takve usmene informacije i podatci iz literature sami po sebi nameću potrebu za novim

terenskim obilascima, kao i detaljnijom evidentacijom stećaka čitavog fojničkog područja.

Radna posjeta nekropoli

Dana 25. travnja 2015. g. u naselju Gojevići kod Fojnice, u jutarnjim satima, se okupilo

oko pedeset entuzijasta za očuvanjem kulturne baštine fojničkog kraja. To su uglavnom bili članovi

Ekološko-humanitarne udruge „Gotuša“ koju je predvodio Robert Oroz i Franjevačke mladeži

Fojnica (Frama) kojom je tom prigodom rukovodio fra Domagoj Šimić. Struktura grupe se sastojala

od najmlađih do najstarijih Fojničana, koji su na volonterskoj osnovi toga dana odlučili očistiti

lokalitet oko i unutar nekropole. Dolaskom u neposrednu blizinu lokaliteta, groblje je gotovo još

uvijek bilo neprimjetno jer je u velikoj mjeri zaraslo u šipražje i drveće, a spomenike je prekrilo lišće

i mahovina. Ipak, na prostoru manjem od pola hektara i rubnom dijelu šume, s desne strane

makadamskog puta koji od Podgore vodi ka Djedovom Dolu konačno se ugledala izvjesna

srednjovjekovna nekropola, Božino groblje, kod lokalnog stanovništva također poznata i pod

imenom Mašeti. Na prvi pogled činilo se da ima svega 4-5 stećaka, međutim nakon čišćenja

lokaliteta, ispostavilo se da ih je znatno više. Naime, vrijedna grupa volontera odmah je prionula

na posao s unaprijed pripremljenim alatom i strojevima. Prateći razvoj radne akcije moglo se

uvidjeti kako motorne pile relativno velikom brzinom raščišćavaju lokalitet koji je iz sata u sat

postajao sve pregledniji. Sve u svemu, može se reći kako je ova radna akcija ujedno bila i preduvjet

da bi se u konačnici moglo izvršiti preciznije prezentiranje općeg stanja nekropole.

Evaluacija lokaliteta

Nakon raščišćavanja lokaliteta, moglo se ustvrditi kako se na nekropoli nalazi ukupno 12

nadgrobnika, od čega 2 sljemenjaka, 7 sandučara i 3 ploče. Inače, ovaj lokalitet je tijekom 20.

stoljeća u više navrata prekopavan. Temeljem raznih praznovjerja ispod stećaka se tražilo tobožnje


4

blago ili su im se pak otucali ornamenti zbog vjerovanja da donose nesreću. Prema riječima Brace

Oroza ispod spomenika je u prošlosti kopano najmanje u dva navrata. Prvi put je to učinjeno 20-

ih, a drugi put 70-ih godina 20. stoljeća. Upravo zbog te rabote više primjeraka je prevrnuto i

oštećeno ljudskom krivicom koju je također u tome u izvjesnoj mjeri potpomogao i neizbježni zub

vremena. Osim leda, snijega, kiše i vjetra, tu se nametnulo i drveće čije su se žile ispreplitale između

većine spomenika da ih doslovce dave. Takvi prirodni čimbenici su također doprinosili pomjeranju

i svojevrsnom paranju stećaka. U svim tim opažanjima nije bilo teško ustanoviti da je ipak

posredstvom ljudskog djelovanja nekropola mnogo više oštećena u posljednjih stotinu godina u

odnosu na onih četiri ili pet stoljeća prije toga. Nažalost, suštinski se može konstatirati da je

materijalno stanje nadgrobnika prilično loše. Izvorno su na lokalitetu svi spomenici bili orijentirani

sjever-jug, ali je očigledno ljudski čimbenik dva komada zakrenuo u smjeru zapad-istok. Također

je vrlo važna činjenica da na tri primjerka postoje isklesani ornamentirani simboli, a to su u ovom

slučaju predstave polumjeseca, križa i štita. Spomenici su vjerojatno klesani u kasnom srednjem

vijeku, krajem 14. ili u 15. st., u vrijeme gospodarskog uspona fojničkog rudarskog pojasa. Sve u

svemu, obrada im je osrednja. Na ovom mjestu je još jednom važno ukazati na to da je neophodno

evidentirati i ostale nepoznate nekropole okolnog područja te načiniti što detaljniji popis i

valorizaciju s ciljem preventivnog djelovanja glede njihove bolje prezentacije i zaštite.

Stećak 1. je najreprezentativniji primjerak na nekropoli. To je monolitni sljemenjak klesan

od kamena vapnenca. Obrada mu je dosta dobra i nesumnjivo posjeduje masu od nekoliko tona.

Danas, on je prevrnut na lijevu stranu i znatno je utonuo u zemlju, međutim to nimalo ne umanjuje

njegovu grandioznost. Do prevrtanja je vjerojatno dovelo kopanje ispod stećka kojemu je cilj bio

traženje grobnih priloga, temeljem čega se može zaključiti kako je izvjesni kopač nakon obavljenog

posla ostavio spomenik prevrnutim. Ono što je važno naglasiti je činjenica da se na južnoj strani

ovog spomenika nalazi motiv polumjeseca, promjera od oko 40 cm. Simbol je prilično ispran od

utjecaja vremenskih nepogoda, ali još uvijek uočljiv u znatnoj mjeri. Čini se da natpisa nema, ali

ipak treba imati u vidu da se jedna strana spomenika ne vidi jer je pod zemljom. Dimenzije

nadgrobnika su 200x100x150 cm. Obzirom na njegovu veličinu i kvalitetnu obradu, može se

pretpostaviti da je ispod njega sahranjena značajnija osoba iz tog kraja.


5

Stećak 2. je nadgrobnik koji se u principu sastoji iz dva dijela. Njegov donji dio predstavlja

ploču sa znatnim oštećenjima sa svih strana, klesanu od kamena škriljevca, dimenzija 170x70x30

cm. Pokraj nje se nalazi gornji dio, odnosno sanduk, klesan od vapnenca, s uočljivim većim

oštećenjima, dimenzija 150x70x30 cm. Izvorno, ovaj sanduk je stajao na ploči koja je prekrivala

tijelo pokojnika. Međutim, očigledno je da se i pod ovim nadgrobnikom u prošlosti vršilo

potkopavanje i prekopavanje tla, zbog čega je isti danas prevrnut i utonut u zemlju. Ornamenata i

natpisa na ovom primjerku nema, a njegova obrada je osrednja.

Stećak 3. predstavlja stećak sandučar bez postolja, dimenzija 160x80x60 cm, osrednje

obrade od kamena vapnenca, potpuno pomjeren s groba nad kojim je stajao. Po konfiguraciji terena

se da nazrijeti da je izvorno postavljen manje-više u redu s prva dva spomenika, ali je prekopavanjem

tla potputno pomjeren naprijed i okrenut za 90 stupnjeva. Ploča koja je vjerojatno kao postolje

stajala ispod njega, kao i u prethodnom primjeru, je pod zemljom ili uopće više nije na lokalitetu.

Na spomeniku su uočljiva oštećenja sa svih strana. Iako je u znatnoj mjeri utonuo u zemlju, čini se

da ornamenata i natpisa na ovom primjerku nema.

Stećak 4. je prevrnuti nadgrobnik koji također ima dvodijelnu formu. Donji dio predstavlja

ploča od kamena škriljevca, dimenzija 150x100x40 cm. Ista je prilično oštećena i utonuta u zemlju.

S nje je prevrnut sanduk i zaokrenut za 90 stupnjeva. Inače, isklesan je od vapnenca, a njegove

dimenzije su 130x50x50 cm. Njegova obrada je osrednja i na njemu nema natpisa. Međutim,

njegovu vrijednost na ovoj nekropoli predstavlja činjenica da na gornjoj strani posjeduje isklesan

motiv kalvarijskog križa. To je latinski oblik križa s postoljem na donjem kraku, koje u ovom slučaju

predstavljaju dva mala kraka. Manje dimenzije nadgrobnika navode na pomisao da je možda ispod

njega pokopano dijete.

Stećak 5. podrazumijeva spomenik kojemu je sanduk također prevrnut s ploče. Inače, ovaj

primjerak je u ogromnoj mjeri oštećen. Prema informacijama koje je ispričao Braco Oroz, ovaj

stećak je u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) pogođen ručnim bacačem M-57.

Tu tvrdnju argmentira činjenicom da je upravo kraj njega pronašao ostatak granate od te vrste

oružja. Naime, ista je pri eksploziji sanduk prepolovila, a sjevernu polovicu ploče potpuno uništila.

Kao i kod ostalih primjeraka sanduk je klesan od vapnenca, a ploča od škriljevca. Dimenzije

sanduka (dok je bio čitav) su bile 185x50x80 cm, a ploče 190x140x40 cm. Sve u svemu, ako se


6

zanemari opisano oštećenje, obrada stećka i nije tako loša. Ploča je u znatnoj mjeri utonula u zemlju,

a ornamenata i natpisa na nadgrobniku nema.

Stećak 6. je primjerak sanduka koji je iznimno utonuo u zemlju. Upravo iz tog razloga

čišćenjem i pažljivim kopanjem oko njega nije se uspjelo doći do ploče. Ista je negdje duboko u

zemlji ili je uopće nema na lokalitetu. Svakako, sudeći prema ostalim primjercima na nekropoli,

ovaj sanduk je bez velike sumnje ispod sebe imao ploču na koju je bio naslonjen, a ista je prekrivala

tijelo pokojnika. Moglo bi se reći da je obrada spomenika osrednja, ali i on na sebi ima veće

oštećenje s jugozapadne strane. Klesan je od kamena vapnenca, a dimenzije su mu 185x80x70 cm.

Ornamenata i natpisa na nadgrobniku nema.

Stećak 7. je spomenik koji je u znatnoj mjeri okrnjen sa sjeveroistočne i južne strane što

mu na prvi pogled kvari opći dojam. Sastoji se iz dva dijela, odnosno sanduka klesanog od vapnenca

pod kojim je ploča izrađena od kamena škriljevca. Sanduk je skošen prema dnu sa istočne i zapadne

strane dok je ploča ravna sa strana. Prilikom čiščenja je pronađena u cjelosti pod zemljom nakon

čega je pažljivo otkopana. Iako su dimenzije sanduka 170x80x50 cm, a ploče 195x110x40 cm, on

je zbog svojih skošenja nagazio isključivo na ploču koja je prekrila tijelo pokojnika. Obrada ovog

nadgrobnika je osrednja, a ornamenata i natpisa na njemu nema.

Stećak 8. predstavlja primjerak koji na prvi pogled dosta podsjeća na prethodni spomenik.

Otprilike, jedina razlika među njima je ta što je ovaj malo manjih gabarita kao i znatno manjih

oštećenja. To je sanduk polegnut na ploču, rađen od kamena vapnenca, pri čemu je ona klesana od

škriljevca. Dimenzije donjeg dijela nadgrobnika, odnosno ploče su 180x90x40 cm, a gornjeg, tj.

sanduka 170x70x50 cm. I u ovom slučaju sanduk je skošen prema dnu s istočne i zapadne strane,

zbog čega je nalegao isključivo na ploču. Obrada spomenika je osrednja pri čemu je ploča utonuta

u zemlju. U izvjesnoj mjeri je oštećen sa sjeverne strane. Ornamenata i natpisa na nadgrobniku

nema.

Stećak 9. je u principu ploča, dimenzija 190x100x40 cm. Na njoj u manjoj mjeri postoje

vidna oštećenja sa svih strana načinjena zubom vremena. I ona je isklesana od kamena škriljevca.

Obzirom da nema sanduka ipak joj je obrada znatno bolja od drugih ploča na groblju koje su

namijenjene da budu samo postolje sanduku. Zašto na ovom primjeru nije predviđen sanduk koji


7

bi nalegao na ploču ostaje nepoznato. Ista je gotovo u cjelosti utonula u zemlju, ali je prilikom

čišćenja lokaliteta pažljivo otkopana. Bez obzira na izvjesno utonuće, može se konstatirati da

ornamenata i natpisa na nadgrobniku nema.

Stećak 10. u znatnoj mjeri podsjeća na prethodno opisani spomenik. Sve u svemu radi se

o ploči dimenzija 210x120x40 cm. Na njoj su evidentna oštećenja svih strana uzrokovana

vremenskim utjecajima. Ni uz ovaj primjer nadgrobnika također nije bio predviđen sanduk.

Upadljivo je kako je u ovom slučaju ploča nešto gabaritnija od prethodnih jer se možda radilo o

krupnijem pokojniku. Inače, primjerak je klesan od kamena škriljevca i prilično je utonut u zemlju.

Velik značaj ovom spomeniku pridodaje ornamentna obrada. Naime, radi se o gruboj obradi

nadgrobnika s gornje strane koju je prilično oštetilo vrijeme. Kada se pažljivije analizira eliptična

forma, dobivena spomenutom obradom, može se zaključiti da je tu zapravo riječ o motivu štita.

Natpisa na spomeniku nema.

Stećak 11. u suštini predstavlja jedan od bolje izrađenih spomenika na nekropoli. To je

ustvari sljemenjak koji je prevrnut na desnu stranu s ploče na koju je bio naslonjen. Obrada gornjeg

dijela nadgrobnika je dosta dobra. Inače, posjeduje nešto manje oštećenje sa sjeverne strane. Donji

dio (ploča) na kojem je sljemenjak stajao je osrednje obrađen s blagim oštećenjima svih strana

prouzrokovanih zubom vremena. Ta je ploča u znatnoj mjeri utonula u zemlju i obrasla

mahovinom. Dimenzije su joj 165x100x40 cm, a sljemenjaku 165x80x90 cm. Ploča je isklesana od

kamena škriljevca, a sljemenjak od vapnenca. Unatoč utonuću ploče i činjenici da je gornji dio

nadgrobnika prevrnut na desnu stranu čini se da ornamenata i natpisa na ovom primjerku nema.

Stećak 12. u ovom slučaju podrazumijeva posljednji nadgrobni spomenik na nekropoli. To

je ploča isklesana od kamena škriljevca. Obrada spomenika u odnosu na ostale ploče i nije tako

loša. Čak što više prilično je precizno i profinjeno isklesana. Posjeduje blaga oštećenja na ivicama

uz činjenicu da je znatno utonuta u zemlju s istočne strane. To utonuće je donekle konzerviralo i

sačuvalo spomenik oko kojeg se ipak prilikom čišćenja lokaliteta zemlja pažljivo otkopala kako bi

posjetiocima bio vidljiv. Dimenzije ovog nadgrobnika su 190x85x40 cm. Ornamenata i natpisa

nema.


8

Umjesto zaključka

Iz gospodarstvene povijesti srednjovjekovne Bosne, prilično je poznato da je fojničko

podneblje od druge polovice 14. st. imalo razvijenu rudarsku djelatnost, koja je manje-više

funkcionirala i tijekom 15. stoljeća. Upravo u tom kontekstu, između ostalog, bogatilo se

stanovništvo čitavog područja, pa su takve okolnosti omogućile masovniju gradnju stećaka u tom

kraju. Lokalitet predstavljene nekropole je tek koji kilometar od Deževica i Dusine, poznatih

rudarskih centara ovog razdoblja. U tom smislu vrlo je moguće da su pojedini od sahranjenih

pokojnika, onovremenim metodama, crpili rudu iz rudarskih jama u tim mjestima. Osim toga ova

i spomenute druge (u literaturi slabo ili nikako poznate) okolne nekropole ukazuju na pretpostavku

da je u njihovoj neposrednoj blizini postojalo određeno naselje u srednjem vijeku, čiji su pokojnici

pokapani na te lokalitete.

Područje Božinog groblja gravitira i vrlo je blizu današnjeg sela Djedovog Dola koje je

također u arheološkom smislu manje-više nepoznato, ali njegov toponim aludira na Djeda,

predvodnika srednjovjekovne Crkve bosanske, odnosno djedovsko sjedište. Pored toga susjedno

selo Djedovom Dolu je Otigošće. Ono također u svom toponimu posjeduje morfem „gošće“,

odnosno „gosti“ (prilično dobro poznati službenici unutar Crkve bosanske), što sve skupa navodi

na pomisao da je taj kraj u razvijenom srednjem vijeku predstavljao svojevrsno vjersko središte, ali

ipak treba priznati da je za takvu hipotezu neophodno čvršće uporište u povijesnim izvorima. Iznad

Djedovog Dola postoji brdo Gradac koje predstavlja vrlo malo istražen prapovijesni lokalitet. Inače,

u našim krajevima ovakvi toponimi (Grad, Gradac, Gradina) iniciraju na mjesta gdje su nekad

postojale prapovijesne naseobine na kojima se nerijetko znao očuvati kontinuitet življenja kroz

antiku i srednji vijek zbog čega su takvi lokaliteti danas u arheološkom smislu višeslojni. Ne treba

zanemariti ni činjenicu da je još od antičkih vremena ovim krajem prolazio karavanski put koji je

preko planine Pogorelice spajao dolinu Neretve i Ramu sa srednjom Bosnom. Sve u svemu

navedeno samo po sebi inicira na višestoljetni boravak čovjeka na ovom, odnosno užem području

nekropole. Unutar toga na ovom mjestu ostaje nepoznanica tko je bio Božo po kojem je lokalitet

dobio ime. Sve u svemu, pokojnici s ove nekropole su uglavnom živjeli od zemljoradnje i stočarstva

jer im je to nametnuo prirodni ambijent okoline koja ih je okruživala, a potom i od brojnih

rudarskih poslova kojih u to vrijeme nije manjkalo u ovom kraju.


9

PRILOG 1.


10

PRILOG 2.

Nekropola prije čišćenja lokaliteta

Nekropola tijekom čišćenja lokaliteta


11

Nekropola nakon čišćenja lokaliteta (fotografija br. 1)

(fotografija br. 2)


12

(fotografija br. 3)

Sanduk s motivom križa


13

Sljemenjak s motivom polumjeseca

Ploča s motivom štita


14

Usamljeni sljemenjak u podnožju Orozove stijene


15

LITERATURA:

- Đuro Basler, „Kreševo-Kiseljak-Fojnica“, GZM, Arheologija, Nova serija, sv. IX, Izdanje

Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1954., 299.-306.

- Enver Imamović, „Najstarije razdoblje (prethistorija i antika)“, Fojnica kroz vijekove,

Skupština opštine Fojnica-Veselin Masleša, Fojnica-Sarajevo, 1987., 9.-35.

- Enver Imamović, „Područje Fojnice, Kreševa i Kiseljaka u rimsko doba“, Naše starine, Broj

XIII, Zavod za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972., 193.-

204.

- Marjan Drmač, „Župa Lepenica“, Historijska traganja, Broj XIV, Institut za istoriju,

Sarajevo, 2014., 9.-99.

- Milo Jukić, Deževice (Pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, sastav i podrijetlo

stanovništva), HKD „Napredak“-podružnica Kiseljak, Kiseljak, 2001.

- Pavao Anđelić, „Arheološka ispitivanja“, Lepenica (priroda, stanovništvo, privreda i

zdravlje), Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963., 151.-193.

- Vejsil Ćurčić, „Prilozi poznavanju prehistorijskog rudarstva i talioničarstva broncanog

doba u Bosni i Hercegovini“, GZM, Godina XX, Knjiga 1., Izdanje Zemaljskog muzeja,

Sarajevo, 1908., 77.-90.

- Vlajko Palavestra, „Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i okolini“,

GZM, Etnologija, Nova serija, sv. XXVII./XXVIII, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo,

1973., 101.-153.

- Vladimir Dumbović, Toponomastika Kreševa i okoline, Posebni otisak iz „Dobrog pastira“,

Udruženje katoličkih svećenika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1975.

- Šefik Bešlagić, Stećci-kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.


16

Marjan Drmač

Božino groblje – the medieval necropolis near Fojnica

(Cleaning and evaluation of the locality)

Summary

In the paper, the author presents Božino groblje, the medieval necropolis which, the most

possibly, dates from the 15th century. It is located in the hills of Fojnica, about fifteen kilometres

away from the town, on the south-east side of it. It is especially significant to write about it because

there are almost no authors who write about it. The graveyard itself is considerably overgrown and

it is covered by plants, branches, leaves and moss. The local admirers of the cultural monuments

cleaned the graveyard on 25th of April in 2015., which was the necessary condition in order to start

writing about the locality more precisely. There are twelve evidently damaged monuments in the

necropolis. The damage was mainly caused by the weather conditions, but also the irresponsible

human factors may be the cause. However, we can say that originally, the formation of the

monuments was relatively good. The three of them, among these 12 monuments, are ornamented

by motives such as the image of the crescent, of the cross, or the helmet.

Keywords: locality, necropolis, graveyard, tombstone, ornaments.

Documents

Marjan Drmač, „Božino groblje-srednjovjekovna nekropola kod Fojnice (Čišćenje lokaliteta i evaluacija nekropole)“, Članci i rasprave, Društvo za proučavanje srednjovjekovne