View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
RY^glasnik hrvatske kulturne zajednice wiesbaden
IZBOR2015.Riječ
DAS WORT - MITTEILUNGSBLATT DER KROATISCHEN KULTURGEMEINSCHAFT WIESBADENhkzwiesbaden
Die Zeitschrift Das Wort – Riječ Nummer 47 wird auf dem Messestand der RepublikKroatien anlässlich der Internationalen Buchmesse in Frankfurt am Main am Samstag, den17. Oktober 2015. in der Halle 5.0 D117, ab 12:00 Uhr vorgestellt. Die Zeitschrift DasWort- Riječ konnte in der neueste Ausgabe ein Essay herausbringen über die Spiegelungder indischen Kultur in den kroatischen Literatur - dank der finanziellen Unterstützung desLandesamtes für die Kroaten außerhalb der Republik Kroatien.
Indien präsentierte sich im Jahr 2006 als Ehrengast auf der Frankfurter Buchmesse. Die indische Geschichte,Kultur und Kunst haben tiefe Spuren in der kroatischen Literatur hinterlassen. Die magische Welt des Orients istin kroatischen Volksliedern wieder zu finden. Das Thema Indien ist in den Werken von Marco Polo, Marin Držić,Mavro Vetranović, Ivan Gundulić und anderen enthalten. Benedict Kotruljević bringt bereits im 15. Jahrhundert inseinem Werk De Navigatione eine Beschreibung des Weges nach Indien, wo ein wenig später die kroatische RepublikDubrovnik eine Handelskolonie gründete. Die Tradition der Übersetzung wurde durch die mündliche Überlieferungsowie z.B. die Bildungsarbeit von Matija Antun Reljković abgerundet. Zeitgenössische Monographien, Sonderausga-ben von Fachzeitschriften und wissenschaftliche Beiträge der Mitarbeiter der Kroatischen Akademie der Wissen-schaften und Künste haben die Einblicke in die indische Kultur weiter vertieft. Neben Übersetzungen auseuropäischen Sprachen finden wir in der Literatur auch Werke kroatischer Autoren, in denen sich der Einfluss desindischen Kulturgeistes wieder findet, so z.B. in der Arbeit Jaša der Dalmatiner – Vizekönig von Gujarat von derAutorin Ivana Brlić Mažuranić. Die erste enzyklopädische Behandlung von Sprachen (das erste Sprachwörterbuchdes Sanskrit), die die indischen Traditionen in Europa zugänglich machte, wurde im 18. Jahrhundert veröffentlichtund stammt aus der Feder des kroatischen Missionars Ivan Philip Vezdin.
In Zusammenarbeit mit der Matrix Croticae Zagreb wurden Daten über fünfzig Autoren und mehr als hundertWerke der Literatur erhoben und verarbeitet.Die Zeitschrift Das Wort/Riječ (Ausgabe Nr. 47 für das Jahr 2015) bringt 45 Beiträge von zwanzig Autorinnenund Autoren auf 88 Seiten heraus. Das Magazin präsentiert literarische Beiträge von drei Generationen kroatischerEinwanderer. Dazu gehören Schülerbeitrage genauso wie professionelle Arbeiten von Universitäts- und Wissen-schaftsmitarbeitern. Durch die Zusammenarbeit mit dem Lehrkorpus des Kroatischunterrichts in Hessen sowie dieMitarbeit der Lehrerin Ana Kramarić als Chefredakteurin konnte das Mitteilungsblatt gute integrative Beiträgeleisten und sehr effizient arbeiten.
Die Zeitschrift enthält drei umfassende Essays: 1. eine Widerspiegelung der indischen Kultur in der kroatischenLiteratur, die in Zusammenarbeit mit der Matrix Croatiae aus Zagreb und dem kroatischen Alumni-Verband AMAC-Dauf der Frankfurter Buchmesse im Jahr 2006 präsentiert wurde. 2. eine Ergänzung zur Geschichte der kroatischenPerformance, die auf der Buchmesse im Jahr 2014 vorgestellt wurde von Dr. phil. Marianne Erstić, Professorin ander Universität Siegen, die die Rolle der Performance im politischen Leben Kroatiens aufzeigt. 3. eine Buchbespre-chung des Werkes Theoloige von Sünde und Gnade, eine Arbeit des Dr. theol. Luka Ilić über die Rolle des kroatischenTheologen Matthias Flacius in den Wirren der Reformation im 16. Jahrhundert im deutschsprachigen Raum.
Die meisten verarbeiteten Buchtitel sind nicht nur als Leseprobe dargestellt, sondern sie sind auch Teil derAktivitäten, die die Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. in der Öffentlichkeit anbietet. So gab es 15 verschiedeneVeranstaltungen dazu im vergangenen Jahr. (Das vereinseigene Internet-Portal:Literatur im Dialog [ http://www.hkz-wi.de/de.hkz/Literatur im Dialog/index.html ] zeugt von der Fähigkeit derKroatischen Kulturgemeinschaft, inmitten des deutschen kulturellen Lebens integrativ zu wirken.)Die Notwendigkeit einer solchen Arbeit wurde auch durch den Besuch von Redaktionsmitgliedern bei der Arbeits-gruppe für deutsch-kroatische parlamentarische Beziehungen im deutschen Bundestag im Jahr 2014 bestätigt(siehe Riječ 47).
Die Zeitschrift Das Wort/Riječ erscheint bereits im 24. Jahr mindestens zweimal jährlich.Sie ist in der Deutschen Nationalbibliothek in Frankfurt/M. unter der Numme: ISSN2196-6109 registriert und wirdvom Kroatischen Kulturverein e.V. Wiesbaden herausgegeben.
Alle Ausgaben der Zeitschrift sind in den elektronischen Archiven des Portals http://www.rijec.hkz-wi.de zu finden.
Ivica KošakKroatische Kulturgemeinschaft e.V.
i u svom najnovijem broju svjedočio kulturnom djelovanju hrvatskihiseljenika u Njemačkoj. Na 88stranica piše mlado i staro,pučkoškolci, sveučilišni nastavnici,
znanstvenici. Suradnja s Hrvatskom nastavom u Hessenu, aposebice s učiteljicom hrvatskog jezika Anom Kramarić,okosnica je uredničke koncepcije glasila Hrvatske kulturnezajednice u Wiesbadenu.U broj 47. tri su opsežna eseja. Ivica Košak ukazuje navišestoljetni duboki trag indijske kulture u hrvatskojknjiževnosti, počevši od Marka Pola, Marina Držića i IvanaGundulića pa sve do današnjih Vesne Krmpotić i Mislava Ježića.Marijana Erstić opisuje kako je zahvaljujući vojevanju velikogtalijanskog književnika Gabriela D’Annunzia grad i glavnahrvatska luka Rijeka prekršten u - Fiume.Knjiga (Teologija grijeha imilosti) doktorski je rad teologa Luke Ilića u kojem ovajgovori o ulozi hrvatskoga teologa Matije Vlačića Ilirika upreviranjima protestantskoga pokreta u 16. stoljeću, arecenzent ističe da je Vlačić svojim sve radikalnijimstavovima tijekom života ugrozio vlastiti ugled i ostavštinu.Većina tekstova iz su i dio istupa Hrvatske kulturnezajednice u javnosti. Na literarnim tribinama predstavili su,na njemačkom ili na hrvatskom, petnaestak književnih djelaiz Hrvatske i svijeta.Kroatische Kulturgemeinschaft e. V. kao nakladnikzahvaljuje
na novčanom doprinosu koji je redakciji Riječiomogućio rad u ovoj godini.
Red. [ ]
Izbor priloga o Sajmu knjiga u Frankfurtui promociji hrvatske literatureu Hrvatskoj kulturnoj zajednici
Wiesbaden
Kazalo:
I Naslovnica: Ivan Meštrović: Čovjek koji piše i Auguste Rodin: Mislilac (Collage: I.K.)
II Ivica Košak: Einleitung
1. Uvodna riječ
2. Ivo Andrijević: Dan Matice hrvatske ......................................................... Riječ, broj 20, 1998., Str. 16
8. Ivica Košak: Hrvatsko kulturno ušće...…................................................... Riječ, broj 29, 2001., Str. 30
10. Slavko Pantelić: Hrvatska knjiga most prema svijetu .............…....…… . Riječ, broj 35, 2003., Str. 36
11. Ivo Andrijević: Skrb za kulturnu prepoznatljivost hrvatskoga naroda ...... Riječ, broj 32, 2002., Str. 8
13. Ivica Košak: U ozračju hrvatske pisane kulture ............…........................ Riječ, broj 32, 2002., Str. 28
16. Marijana Dokoza: Sajam knjiga iz mog kuta ............................................ Riječ, broj 41, 2011., Str. 25
15. Julia Elena Košak: Bücher, Medien und Autoren ...................................... Riječ, broj 42, 2012., Str. 20
18. Marijana Dokoza: Knjige nas ujedinjuju ...............….…........................... Riječ, broj 43, 2013., Str. 17
19. Ivica Košak: Progovori ....….……..………………………....................... Riječ, broj 43, 2013., Str. 26
22. Ivica Košak: Drago Trumbetaš .…..……………….……..….….........….. Riječ, broj 44, 2013., Str. 18
23. Aleksandra Brnetić: NA MAGAREĆOJ KLUPI …..…….........….. Riječ, broj 45/46, 2014., Str. 11
25. Ivica Košak: Strani mediji u Njemačkoj: kritičan element integracije?.. Riječ broj 28, 2001., Str. 14
26. Ana Kramarić: Odraz literature u našoj Riječi ……….…….........….... Riječ, broj 45/46, 2014., Str. 4
III Impressum
IV Drago Trumbetaš: Autoportret
Redakcija RIJEČI
4
Riječ, broj 20, 1998.
Dan Matice hrvatskeHKZ-Wiesbaden je rado prihvatila obvezupripremanja trećeg susreta ogranaka i kolektivnihčlanova Matice Hrvatske u Njemačkoj na koji subili pozvani i uvijek nam dobrodošli gosti izdomovine, djelatnici Matice Hrvatske. Osim togadio susreta je bio otvoren najširoj publici, jer smoželjeli dati priliku svima, a osobito Hrvatima izWiesbadena i okolice, da u izravnom susretu spredstavnicima MH iz domovine, a i iz raznihkrajeva Njemačke, više saznaju o sadašnjici te stareza hrvatsku kulturu i buđenje nacionalne svijestitoliko zaslužne udruge. Poseban ugođaj susretu jedao raznolik kulturni program koji su svi zajedno -predstavnici, gosti i posjetitelji - s velikim užitkompratili. A da bi kulturna ponuda bila još potpunija,priređena je i izložba knjiga, gdje su ljubiteljihrvatske riječi mogli razgledati i prolistati mnogazanimljiva izdanja, od romana i zbirka pjesama doznanstvenih radova. Susretu, zamišljenom ipripremljenom na tako širokoj osnovi, s pravomsmo dali ime "Dan Matice Hrvatske".U subotu 17. listopada već u 9 sati ujutro članoviHK.Z Wiesbaden počeli su pripremati lijepudvoranu Roncalli-Haus-a na trgu Sankt Bonifatiusza susret a predvorje za doček, izložbu knjiga ikasniju okrepu jelom i pićem. Gosti iz Hrvatske suveć bili u Wiesbadenu, stigli su dan ranije, navečer.Očekivali smo ih nešto kasnije kako bi imalivremena odmoriti se i naspavati nakon dugog puta.Pomalo su pristizali predstavnici udruga i ogranakaiz Njemačke a i naši gosti su požurili - željeli suiskrcati brojne knjige i pripremiti izložbu. Pripremesu brzo završene pa kad se okupila većinanajavljenih predstavnika, zauzeli smo mjesta udvorani.Susret je počeo oko 10:30 sati a otvorila ga jepredsjednica Biserka Andrijević uvodnom riječi ukojoj je zahvalila nazočnima na odzivu i dolasku nasusret, te im zaželjela uspješan rad. Pozdravila jepredstavnike iz domovine: Stjepana Sučića,dopredsjednika MH, Vesnu Gregurović,predsjednicu ogranka MH u Krapini i KrešimiraKarduma, tajnika ogranka MH u Pakracu, zatimpredstavnika Poslanstva Republike Hrvatske uFrankfurtu, konzula Dragutina PenićBernharda inašeg župnika dr. fra Antu Bilokapića. Izvjestila jeskup o pozdravnom pismu Stjepana Šuleka,savjetnika za kulturu u Veleposlanstvu RepublikeHrvatske u Bonnu u kojem žali što je u zadnji časmorao otkazati dolazak, te želi da Dan MaticeHrvatske bude jedna uspješna manifestacija zaogranke Matice Hrvatske u Njemačkoj i Hrvatskukulturnu zajednicu u Wiesbadenu".
Otvaranje skupa
Uslijedilo je predstavljanje nazočnih predstavnikaogranaka i kolektivnih članova Matice Hrvatske uNjemačkoj iz Aachena, Dusseldorfa, Wiesbadena,Frankfurta,Koblenza, Darmstadta i Stuttgarta.
Riječ je zatim dobio dopredsjednik MH StjepanSučić. Pored ostalog posebno je istaknuo velikiizazov koji za Maticu predstavlja opskrbljivanjenovim knjigama mnogih knjižnica uništenih udomovinskom ratu. To opskrbljivanje još nijedovoljno uspješno jer su potrebe vrlo velike.Osvrnuo se i na položaj MH u hrvatskom društvu.Otvoreno je ukazao kako osim naklonosti, podrškei ugleda koji Matica uživa, postoje i određenenetrpeljivosti, ponekad čak neprijateljstva. Velikeuspjehe MH postiže u obraćanju užim sredinama, očemu najbolje svjedoči visok ugled koji ogranciMH i njihovi djelatnici uživaju u svojim manjimgradovima. Netrpeljivosti je MH izložena s dvijestrane. Jedna uglavnom nema razumijevanja zakulturu i odbojno gleda na kulturni rad smatrajućio nečim sporednim, nevažnim, nečim što možepričekati.Drugoj pak strani smeta predano zalaganje MH zahrvatsko kulturno blago pa je optužuju za pretjeraninacionalizam i desničarske nazore. Velikozadovoljstvo je Stjepan Sučić izrazio zbog svevećeg razumijevanja na koje MH nailazi kod VladeRepublike Hrvatske.Stjepan Sučić izvjestio je o smjeni u vodstvuNakladnog zavoda MH kojemu je sada na čelu NikoVidović. Odgovarajući na pitanja nazočnih Stjepan
5
Sučić je priznao i određene nesporazume izmeđudjelatnika MH i glavne urednice matičinog tjednikaza kulturu "Vijenac". Ta tiskanica po mišljenjumnogih nedovoljno izražava stavove MH inedovoljno se bavi radom MH. Kod takvog stanjane čudi što dolazi do nesuglasica.
Stjepan SučićSkup je u ime Poslanstva Republike Hrvatske uFrankfurtu pozdravio konzul Dragutin PenićBernhard. Izvjestio je nazočne o velikomzanimanju poslanstva za uspješan rad kulturnihudruga i navijestio bližu suradnju poslanstva shrvatskim udrugama koje djeluju na područjuNjemačke za koje je poslanstvo u Frankfurtunadležno. Najpreči ciljevi te suradnje trebali bi biti:traženje načina za poboljšanje novčanog stanjakulturnih udruga, usklađivanje djelatnosti svihudruga područja, više spremnosti na snošljivost iizbjegavanje nesuglasica među udrugama. MaticiHrvatskoj je Dragutin Penić predložio uspostavuveza s Goethe-institutom. Važna novina u sadržajususreta bila je sudjelovanje ogranaka iz domovine,čime smo prvi put uspjeli uspostaviti izravne vezesa srodnim udrugama iz Hrvatske.
Jasno je zato da je njihovo predstavljanje dočekanos velikim očekivanjem i vrlo pozorno praćeno.Ogranak MH iz Krapine predstavila je njegovapredsjednica Vesna Gregurović. Započela je skratkim pregledom povijesti Krapine a zatim prešlana više od 150 godina dugu povijest djelovanja MHu Krapini. Početak je bio 1845. godine kad jeosnovan Hrvatski dom u kojem je, pored ostalihkulturnih zbivanja, djelovao i ogranak MH. Danasu ogranku djeluju pretežito vrlo mladi ljudi, što jedokaz zanimanja mladih za hrvatsku kulturu. Ipakse ne mogu previdjeti ni problemi mladih koji se pomišljenju Vesne Gregurović nalaze u rascjepuizmeđu potrošačkog mentaliteta i siromaštva zbognezaposlenosti usprkos često visokoj kvali kaciji.Suradnja krapinskog ogranka sa središnjicom u
Zagrebu je vrlo dobra, što najbolje pokazujuprojekti poput "l55 knjiga za 155 knjižnica" inajnoviji uspjeh u izdavanju knjige o svetištuMarija Bistrica u Hrvatskom zagorju. Ta vrlo lijepoopremljena i vrijedna knjiga, naslovljena "Početakboljega svijeta", dovršena je upravo pred drugiposjet Svetog oca pape Ivana Pavla II Hrvatskoj ipoklonjena mu prigodom njegovog posjeta MarijiBistrici. Vesna Gregurović je kraj svog izlaganjaposvetila predstavljanju te knjige. Ogranak MH izPakraca je predstavio tajnik tog ogranka KrešimirKardum. Naveo je da se naselje Pakrac prvi putspominje 1237. godine, da ogranak djeluje od 1958.godine, što znači da je osnovan u iznimno teškomvremenu za hrvatsku kulturu i sve hrvatsko, da jezabranjen 1971. i zatim obnovljen u progonstvu1992. godine. Pakrac je do "Bljeska" bio na prvojliniji bojišnice i zato pretrpio najteža razaranja, štodanas otežava ne samo rad ogranka nego i sav životu gradu. Ipak je i taj ogranak skupu predstavio svojenajnovije izdanje "Pjesme iz Pakraca". To je zbirkavrlo starih narodnih pjesama pakračkog kraja, kojesu još postojale samo u sjećanju starijih, te su ovomknjigom spašene od zaborava.
Na zamolbu ogranaka iz Petrinje i Križevaca čijipredstavnici nisu mogli doći na susret, StjepanSučić je ukratko predstavio njihov rad. OgranakPetrinja nije prestao s radom tijekom srpske agresijei okupacije nego je nastavio djelovati u izbjeglištvu.Izdali su knjige "Povijest Petrinje" i "Petrinjskižrtvoslov". Ova druga navodi brojne građanePetrinje stradale od komunističkog terora 1944. i1945. te 45 godina kasnije od četničkog nasilja1990-1992. Najnovije izdanje ogranka iz Petrinjekoji nakon "Oluje" opet uspješno djeluje u svomgradu je knjiga Ive Marojevića "Baština u ratu".Križevački ogranak MH je od 1990. godine razviovrlo bogatu djelatnost i izdao desetak knjiga.Stjepan Sučić je za podrobniji osvrt izabrao knjigu"Hrvatska riječ u Križevcima". U razgovoru koji jeuslijedio još je jednom istaknuta osobita vrijednostprisutnosti domovinskih ogranaka i izražena željada njihovo sudjelovanje bude usvojeno i nabudućim susretima.
Potaknut takvim ocjenama, Stjepan Sučić jepredložio kao mogući oblik produbljivanja veza sdomovinskim ograncima posjete ograncima uHrvatskoj i ponudio svoju pomoć pri dogovoru ipripremi prikladnih posjeta Vrijeme je bilo zaokrepu. No i stanka za objed je iskorištena za daljnjerazgovore, osvježivanje starih poznanstava isklapanje novih.
Nakon stanke trebalo je još zaključiti radni diosusreta. Dogovoren je sljedeći susret u Stuttgartu u
Riječ, broj 20, 1998.
6
proljeće iduće godine odmah nakon posjetahrvatske proslave na izvoru Dunava u Donau-Eschingen-u (HKZ Wiesbaden tom prilikom začlanove i prijatelje namjerava prirediti izlet). Upredvorju su se već okupljali prvi posjetitelji i uočekivanju početka kulturnog programarazgledavali izložbu knjiga ili se poslužili kavom,kolačima , čašom vina. U dvorani je radni diozaključen uz ugodan osjećaj uspješnog i plodnogsusreta i uz radovanje skorom početku kulturnogprograma. Stolovi su brzo premješteni i širomotvorena vrata pozivala posjetitelje iz predvorja.
Izvedba kulturnog programa je započelo oko 15sati. Prva je nastupila folklorna grupa Hrvatskekatoličke misije Wiesbaden čiji su mladi plesačiizvedbom plesova iz Slavonije i Posavine pokazalizavidnu umješnost.
Folklorna grupa HKM-aTo su im priznale i članice folklorne grupe HKZakoje su se našle među posjetiteljima, a koje bi isame rado bile nastupile da njihova voditeljica nijebila spriječena. Iza mladih plesača nastupio jeučenik Dinko Grgat, član Dječje kazališne grupeHKZ Wiesbaden. Pročitao je priču "Hrvatska bajka"koju je napisala Dinka Juričić.
Slušali smo Dinka kako priča o čežnji Hrvata zadomovinom gdje će zauvijek ostati, o njihovomushićenju kad je na obalama Jadrana njihovomlutanju došao kraj i o vili koja ih je upozorila kolikoće krvi morati proliti u obrani tako lijepe zemlje.Glazbeni prilog izveo je duet Martina i MarinaDekarin. Uz pratnju gitare otpjevale su nam nizpopularnih hrvatskih pjesama.
I naši gosti su dali svoj prilog kulturnom programu.Vesna Gregurović je čitala odlomke iz knjige"Početak boljega svijeta" u kojima je prikazanokoliko je puk Hrvatskog Zagorja prožet vjerom ivezan uz svoju crkvu. Stjepan Sučić nam je svojimputopisom kroz ogranke Matice Hrvatske prenio
duboke osjećaje proživljene u susretu s ljudimakojima je svako hrvatsko tlo plodno kad se radi onjezi hrvatske kulture.
Dinko Grgat
Uspjeli i lijepo provedeni Dan Matice hrvatskepribližio se kraju. Dok su neki od posjetitelja ipredstavnika još porazgovarali ili razgledali jošpokoju knjigu, drugi su se počeli opraštati. Razišlismo se u nadi da će se ovakvi susreti povezivanjaiseljenika i Hrvata iz domovine češće događati.
Ivo Andrijević
Riječ, broj 20, 1998.
7
Hrvatsko kulturno ušće 2001.Ušće je mjesto gdje se rijeka ili potok ulijevaju uveću rijeku ili more. Ušće spaja slivove voda ali irazdavaja kopno. Ušće Majne u Rajnu razdvaja trivelika njemačka kulturna centra. Dva pokrajinskaglavna grada Mainz i Wiesbaden od Frankfurta,poslovne metropole na Maj ni. Petnaestak tisućaHrvatica i Hrvata obitavaju, ako zanemarimo rijeke igeopolitičke podjele, na jedinstvenom urbanompodručju. Jedinstveno u mnogočemu. Suvremenakulturna zbivanja tih triju gradova odvijaju se naistovjetnoj razini. To ni u kom slučaju ne značipostojanje istovjetnog kulturnog razvoja. Tri gradana ušću prozirniju se međusobno ali miješaju i stranekulture, poput sjedinjavanja voda Majne i Rajne.Unatoč dobroj izmiješanosti voda, svaki analitičkilaboratorij u Amsterdamu, na ušću Rajne u Sjevernomore, će vam sa sigurnošću reći koje su česticepripadale kojoj rijeci, kojemu pritoku, slivu. Ono štoje značajno to ne gubi identitet. Arheološki nalazi uMainzu, Frankfurtu i Wiesbadenu otkrivaju tokove ipritoke kulture kroz stoljeća. Ostaci hramova poputnalazišta Nida-Heddernheim u kojima su slavljeniperzijski Mithra ili egipatski Isis-kult suprepoznatljive pritoke u more baština na koju jedanašnja njemačka kulturna zajednica ponosna. I 40milijuna europskih migranta od kojih gotovočetvrtina živi u Njemačkoj donose sa sobom ne samo"kovčege pune želja" nego i tekovine stoljetnebaštine. Pola tuceta hrvatskih kulturnih zajednica,društava i udruga u Frankfurtu, Mainzu i Wiesbadenusvjedoče, prate, raščlanjuju i bilježe protok, razinu,brzinu nanosa i ulaza kulture hrvatskih iseljenika ujezero njemačke baštine.
Kako i gdje ulazi hrvatsko književno stvaralaštvona njemačku literarnu pozornicuPremda posve i uvijek važećeg recepta nema, našanjemačka kolegica, gospođa Dagmar Schruf jepokazala kako ući na velika vrata. Hrvatski bestseller"Zašto sam vam lagala" autorice Julijane Matanovićje nakon pet hrvatskih izdanja izašao i na njemačkomjeziku, u prijevodu Barbare Antkowiak. Isključivoprofesionalni nastup literarnog agenta, gospođeSchruf potaklo je uglednu izdavačku kuću FrankfuterVerlagsanstalt da priredi njemačko izdanje. Direktortog poduzeća, gospodin Joachim Unsold priznao jekako ga je za usvajanje projekta navela - do tadaneviđena zaokruženost ponude koju je priredilaliterarna agentica.
Čarolija lažiPredstavljanje hrvatske kulture ima važno mjesto umeđudržavnom ugovoru Republike Hrvatske iSavezne Republike Njemačke o kulturnoj suradnji. Upokroviteljstvu teškom nekoliko tisuća maraka(prema povjerljivim izvorima) prikazan je u
Internacionalnom teatru u Frankfurtu igrokazkazališne produkcije Movens: Munchausen.Majstorski koredatelj i glumac Vili Matula prikazaoje majstora viteškog pretjerivanja. Laž je ušla podkožu međunarodne publike. Za trenutak je upolumraku zaboravljena svakodnevnica. Lucidnaigra bacila je u sjenu svjetla velegrada. (Na šetalištuuz obalu Majne te večeri se je održavao vatromet).Čarolija laži ima svoju cijenu. Zavaravanje je danasuslužna djelatnost. Zašto govoriti istinu dok se lažisplati? Zatajiti sebe da bi se na tekućem računu našlaponeka nula više. I dok je za veseljaka Carl Fridrich-abaruna Munchausen-a bilo dosta da mu netko plativečeru i piće, današnji matadori u zavaravanju suviše nego dobro plaćeni savjetnici poslovnog svijeta.Nažalost u tom kontekstu blijedi značenje pitanja-koliko smo spremni izdvojiti za kulturu1. GradFrankfurt novčano pripomaže izvođenje kulturnihdogađaja s dvije do tri stotine maraka po posjetiteljui predstavi u prosjeku, što znači kako nisu jednakocijenjene predstave u Staroj operi i one na malomscenskom kazalištu, kao što je to Internacionalnokazalište. U pozadini tog saznanja postavlja sepitanje, zašto Hrvatice i Hrvati ovakve događaje neprihvaćaju kao izražaj svoje kulture koji mora imatimjesto u životnom rasporedu svakoga? Naravnouseljenici i migranti na njemačkom govornompodručju izloženi su neprekidnom pritiskuasimilacije. Ne radi se tu o nekom direktnompolitičkom pritisku već jednostavno o pretrpanomstolu medijske ponude. Gospodarenje slobodnimvremenom ima svoje zakone. To je logika premakojoj nitko ne mora postavljati pitanje: čemu ugradskoj i prigradskoj prometnoj gužvi izgubiti sat-dva kako bi se na drugom kraju grada poslušala ividjela hrvatska predstava, bez obzira na kvalitetu,kada su 32 televizijska kanala (uključujući i HTV)dovoljna da ispune vrijeme i zaokupe sva čula.
Pogled na vrijemeUred za kulturu grada Wiesbadena i Generalnikonzulat Republike Hrvatske namijenili su izložbuHrvatskog fotografskog saveza hrvatsko-njemačkomsusretu. Sastav publike - većinom članovi kulturnihudruga iz Frankfurta, Mainza i Wiesbadena namećedvojbu: je li se tu stvarno radilo o susretu hrvatskonjemačke kulture ili pak - kao što smo često moglividjeti - o prikazu kulturnog bogatstva domovine zaiseljene Hrvate? Izložba, kao i uvodno predavanjekoje je održao profesor Vladimir Gudač, pokazalisuveć predstavljaju i dobru osnovu za višestranukulturnu suradnju. Idejna ostvarenja u Hrvatskojjednako kao i tehnička dostignuća prate na visokojumjetničkoj i tehničkoj razini razvoj fotografije odnjena početka u 19. stoljeću. Profesor Gudač je upredavanju "To see the time" ("Zeit zu sehen")prikazao kako u fotografiji ne nalazimo samo odrazprostora već i metaforu vremena. Promatraču izložbe
Riječ, broj 29, 2001.
8
kao i poznavatelju priprema za nju nameće se pitanjeje li izložba pripremljena "zeitgemaß" Eksponati iz1895. i 1951. pokazuju vrhunske domete. Ali želi lise porukom izložbe ući u maticu kulturnih tokova,nije dovoljno samo naći izjednačenu razinuvodostaja, nego i stvoriti dovoljan pritisak kako bi sesvladao otpor na uskom grlu ušća. Medijska najavaizložbe bila je ravna nuli. Posljednje desetljećeintenzivnog rada hrvatskih kulturnih društavapokazalo je kako za svladavanje otpora mrtvila,bezvoljnosti i nezainteresiranosti publike nijedovoljno samo poslati pozive i očekivati odaziv tepublike. Kulturni odgoj nije samo zadovoljavanjeduhovnih potreba već i njihovo buđenje.
Kultura gostoprimstvaMigracija u Europi jeste demografska realnost kojapodliježe više tržišnim nego pravnim zakonima.Hrvatsko iseljeništvo nema u odnosu na ostale"Gastarbeiter-e" u Njemačkoj (a još manje u drugimzemljama) poseban, povlašteni položaj. DodušeHrvati imaju - punktualno bonus prijateljstva,kulturne suradnje i dobrih odnosa, ali koji se uglobalnim razmjerima hrvatsko-njemačkih odnosa nipo čemu ne razlikuju od obostranih odnosaNjemačke i drugih manjina na području SRNJ. Jedandjelić takvog bonusa je prijateljstvo gradova Mainzai Zagreba. Nažalost taj bonus nije iskorišten kodproslave desete godišnjice rada Hrvatske kulturnezajednice u Mainzu. Srdačno gostoprimstvo jedneHrvatske zajednice može biti korito, prenosnosredstvo, ali ne i sadržaj hrvatske kulture. Isto takoetnografija i folklor kao prepoznatljivi elementinacionalne kulture mogu biti samo pratilje kulturnogsadržaja cjelokupnog umjetničkog i znanstvenogstvaralaštva.Da je takva sprega potrebna ukazao je stručniseminar o ulozi medija na stranim jezicima uNjemačkoj u svibnju ove godine u Mainzu. Zahtjevikao - Stranci se ne smiju izdvojiti iz njemačkemedijske sredine! (Prof. S. Quandt, sveučilišteGieBen) nisu samo zapovjed za asimilaciju stranaca,nego i podloga s koje migranti mogu postavitizahtjev za ravnopravan odnos prema socijalnim iradnim, znanstvenim i umjetničkim dostignućimakako migranata tako i njihove domovinske zajednice.
Hrvatska utopijaNajveći svjetski velesajam knjiga u Frankfurtu nudise kao godišnja smotra i za hrvatsku književnost zaHrvate u dijaspori. Zajednica nakladnika iz godine ugodinu, od sajma do sajma potvrđuje profesionalnostnastupa. Program nakladnika na hrvatskomnacionalom štandu (Croatian publishers at theFrankfurt Book Fair, 2001) s pravom kazuje kakofrankfurtski sajam knjiga nije samo "festival"izdavačke djelatnosti već i svjetske kulture. Krozknjiževnost bilježimo stvaralaštvo pisaca, ali iznanstvenika, umjetnika, novinara... Izlog hrvatskog
stvaralaštva pokazuje kako pored poslovnog značajai ovogodišnji sajam igra ulogu prijenosa i razmjenenadahnuća i poduzetnosti. Brojne aktivnostiodržavane su i izvan sajamskih hala. Na Odjelu zakulturu jezika Sveučilišta Johann Wolfgang Goetheu Frankfurtu održano je predavanje na temu"Hrvatska suvremena literatura". Gost-predavač jebio prof. dr. Ante Stamać, književni teoretičar ikritičar. Profesor Stamać je biši stipendistHumboltove zaklade i poznat je njemačkoj publici iiz vremena kada je predavao kao gost-docent naSveučilištu u Oldenburgu. Suvremena hrvatskaknjiževnost ima prema Stamaću jedno zajedničkoobilježje: nedostatak vizije. Povijest je izvornimaterijal iz kojeg književnici kao što su Barbieri,Bauer, Gavran, Mihalić, Blažević, Golub i dr.oblikuju svoje viđenje svijeta. - Hrvatska utopijaknjiževnosti ne postoji. Promocija knjige "Kroatien"profesora Ludwiga Steindorffa kao da potvrđuje tutezu. U organizaciji alumna - bivših studenatahrvatskih sveučilišta -održano je predstavljanjeupravo s geslom: Učiti iz povijesti kako se ona ne biponavljala! Prof. dr. Ludwig Steindorff jepovjesničar, slavist i germanist i redovni je profesorna katedri za istočnoeuropsku povijest na SveučilištuChristian-Albrecht u Kielu. O raznim problemimahrvatske povijesti objavio je veći broj zapaženihradova. Između ostaloga, pisac je do danas jedineznanstveno zasnovane studije o Hrvatskom proljeću.Predavanje prof. Steindorff-a pratila je u Hrvatskojkatoličkoj misiji Frankfurt, Riister Str. 5 i prigodnaizložba knjiga u suradnji sa Zajednicom hrvatskihizdavača i nakladnika iz Zagreba što je omogućilouvid u suvremeno književno stvaralaštvo u Hrvatskoji izvan sajamskog prostora. Prisutnost hrvatskekulturne baštine u internetu možemo na ovom mjestutakođer zahvalti radu prof. Steindorffa. Zapisi sovogodišnjeg studijskog putovanja studenataseminara Kroatistike u Hrvatsku objavljene su idostupne na internetu. Mogu se jednostavno naćipomoću hvperlinka imena mjesta: kao. npr. Zadar,Split i si. Profesor Steindorff je pripremioovogodišnje studijsko putovanje uz suradnjuNjemačke službe za akademsku razmjenu DAAD ipotporu društva bivših studenata hrvatskihsveučilišta AMAC e.V.
Ivica Košak
Riječ, broj 29, 2001.
9
Hrvatska knjiga - most prema svijetu55. Međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu
Srijeda, 08.10.2003, započela je u Mainzuturbulentno. žurim u sredi te grada u uredCroatia Antiqua, zaboravio sam jednu knjigu,usput rješavam nekoliko problema kodprevođenja u susjednom prevodilačkom ureduLingua et Jus i potom žurim u Mainz-Bretzenheim gdje me čeka na a asistenticaMilka Sergo. Zajedno vozimo auto- cestom A66 za Frankfurt i ostavljamo auto naparkirali tu jednog hotela u blizini sajma. Naglavnom ulazu, registriramo se kao izlagači iuzimam još jednu dnevnu kartu za na usuradnicu Vedranu Češljar. Vruće mi je,mada je vrijeme prohladno, valjda je to od ovejurnjave, a mislim da je malo i od uzbuđenja.Ljubazna gospođa na blagajni predaje mikarte i uz simpatično siktanje traži 152,- €.Što „samo“ 152,- € ! Sad mi je hladno, novrijeme pritišće i u moru ljudi treba pronaćiVedranu. Dobro je da danas imamo mobilnetelefone jer inače bi ju još dugo tražio. Sviskupa užurbanog koraka krećemo ka hali 5.Još samo pokretnim stubama do prizemlja inapokon smo tu, na hrvatskom štandu. Kodizložbenog prostora Croatia Antiqua nasočekuje gosp. Ivica Košak koji je upravoizložio knjige izdavačke kuće Kalke izStuttgarta. žurno izlažem vlastite primjerke inapokon dolazim do daha i malo mira, aline za dugo. U 10 sati je uslijedilo svečanootvaranje hrvatskog izložbenog prostora odstrane ministra kulture Republike Hrvatskegosp. Antuna Vujića. Nakon kraće stankezapočelo je predstavljanje djela hrvatskih autoraJulijane Matanović, Nedjeljka Fabrija iZorana Ferića, koje su prisutnima predstaviliAlida Bremer i Srećko Lipovčan.Poslijepodnevne sate ispunili su zvucidomovine kantautora Ibrice Jusića. Njegovovirtuozno sviranje gitare, misaono pomnitekstovi i izražajno pjevanje dotaknulo je dušemnogih. Četvrtak je započeo predstavljanjemknjige recepata Canzoniere derDalmatinischen Küche autora Veljka Barbierauključujući i degustaciju specijaliteta koji semogu naći u knjizi. Uz dobro iće ide i dobropiće. Gosp. Barbieri je i na to mislio te nampredstavio svoj izbor hrvatskih vina. Upopodnevnim satima slijedio je muzičkiprogram Ibrice Jusića. Ovaj poznati hrvatski
umjetnik na kraju se oduševljenoj publicizahvalio svojim autogramima, a svi oni koji suto željeli mogli su za uspomenu ponijeti izajedničku sliku s umjetnikom. Petak jeobilježen projektom Mali jezici - velikeliterature u kojem su predstavljeni LaszloDarvasi (Mađarska) i Lena Divani (Grčka)pod vodstvom Susane Bindermann (Njemačka)i Theoklis Koujalis (Cipar) i Artur DanielLiskowacki (Poljska) pod vodstvom GesineDammes (Njemačka). U subotu popodneAMAC je organizirao čitanje na temu Hrvatskaknjiga - most prema svijetu u kome susudjelovali dr. Dragica Anderle (Wiesbaden),Anka Krstić-Legović (Stuttgart) i EdvinBukulin (Flörsheim). Dr. Jozo Marević održaoje kratko predavanje o životu, radu i naučnomistraživanju rano preminulog StjepanaPantelića. Navečer je poslanik Hrvatskeprivredne komore gosp. Rajko Naprta pozvaočlanove AMAC-a Vedranu Češljar, RenatuBarišić, Ranka Četkovića i mene na završnusvečanost humanitarne organizacije za istočnuEvropu Palais Jalta. Nedjeljno prijepodneodvijalo se u razgovorima i uspostavljanjunovih kontakata s posjetiteljima sajma. Upopodnevnim satima, na osobni poziv,posjetila nas je talijanska delegacija i uzdegustaciju hrvatskih vina izrazila je svojeoduševljenje hrvatskim narodom, čiju suotvorenost, srdačnost i mediteranski duh naveliko hvalili. Za uspomenu na zajedničkodruženje od talijanske delegacije dobili smodva povijesna djela i dokumentarni CD oiskapanjima u antičkom gradu Pompeji. Uponedjeljak prijepodne sajmom je dominiralaneobična praznina, samo je osoblje bilo u žurbi,jer došlo je vrijeme da se štandovi pospreme imore knjiga pripremi za povratak kući. Tako jei izložbeni prostor Croatia Antiqua polakonestajao s lica 55.- tog Međunarodnog sajmaknjiga u Frankfurtu. Kad je sve bilo spakiranopozvao sam gosp. Rajka Naprtu u zajedničkiobilazak grada Frankfurta. U kasnim večernjimsatima bio sam napokon i ja u Mainzu, kodkuće. Pun dojmova, još uvijek neprorađenihzgoda, novih kontakata i novih zanimljivihsaznanja. Sve u svemu, bio je to za nas jedanveliki poduhvat i vrlo uspje no predstavljanjena sajmu knjiga u Frankfurtu. Croatia AntiquaMainz e.V.
Slavko Pantelić
Riječ, broj 35, 2003.
10
Utemeljenje Matice hrvatske davne 1842. godine bilo jeod neprocjenjive vrijednosti za hrvatski narod. Ovegodine navršava se 160. obljetnica utemeljenja, 160godina predanog rada na očuvanju i jačanju hrvatskogsamosvojstva uzdizanjem razine kulture i prosvijećenostihrvatskog naroda. Najveći dio tog vremena Maticahrvatska je činila ono što tuđinska vlast nije htjela, jer jelakše vladala što je narod bio zaostaliji. Otežavala jestoga djelovanje Matice hrvatske, a u obje Jugoslaviječak ni pred nasiljem i zabranom rada nije prezala. Tekzadnjeg desetljeća, utemeljenjem Republike Hrvatskesviće Matici hrvatskoj nova zora, ali odmah nailazi i nanove teške preprjeke velikosrpske osvajačke nasrtaje zbog kojih mnogi ogranci rade u izbjeglištvu. 160.obljetnica je svjedočanstvo ustrajnosti svimneprijateljstvima usprkos, radosna izvjesnost da jedošlo vrijeme ubiranja plodova, moralna obveza da usvojoj državi svoju kulturu dovedemo do procvata.
Renata Husinec
Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden kao prijašnjikolektivni član MH (promjenom statuta sukladnohrvatskom zakonu o udrugama to više nije moguće) i
danas čvrsto vezana uz Maticu suradnjom iprijateljstvom, osjećala je i želju i obvezu obilježiti 160.obljetnicu Matice hrvatske na prikladan način. I što jeprirodnije nego opet potražiti suradnju Matice hrvatske udomovini? Suradnja je i ostvarena, ne samo sdomovinom nego i s hrvatskim udrugama u susjednomMainzu i Frankfurtu, ali i u udaljenijem Dusseldorfu, štoju čini osobito vrijednom. Konačno je opet jednomuspjela suradnja hrvatskih udruga na jednomzajedničkom projektu, a posebno istaknimo da nas jeokupila upravo Matica hrvatska.
U našoj proslavi u Wiesbadenu, održanoj u subotu 23.studenoga u hrvatskom župnom domu "Kardinal FranjoKuharić" sudjelovali su djelatnici Matice hrvatskeRenata Husinec i Davor Salopek, oboje na visokimdužnostima u središnjici u Zagrebu i u svojim ograncima.Gospođa Husinec, profesor na Visokom gospodarskomučilištu u Križevcima, je članica Upravnog odboraMatice hrvatske i predsjednica ogranka u Križevcima.Gospodin Salopek, dipl. inž. arhitekture, je također članUpravnog odbora i predsjednik ogranka u Petrinji.Otvarajući proslavu zahvalio sam Matici hrvatskoj štonas ona sama povezuje s domovinom više nego sve ostaleudruge, savezi, uprave i ministarstva zajedno. Potom jeRenata Husinec održala vrlo zanimljivo predavanje opovijesti, razvoju i značaju Matice hrvatske, o plodovima160-godišnjeg djelovanja i o zadatcima koje pred njupostavlja novo vrijeme.Matica je utemeljena s glavnim zadaćama da hrvatskomnarodu omogući upoznavanje najboljih djela hrvatske isvjetske kulturne baštine, da skrbi za hrvatsku kulturnuprepoznatljivost i da Hrvatsku uključi u europskekulturne stvaralačke razvoje. Sveukupno Matičinokulturno nastojanje proželo je sve društvene slojeve ipridonijelo između ostalog oblikovanju hrvatskogškolstva te kulturnih, prosvjetnih i znanstvenih društavai ustanova. Matica je hrabrila hrvatski narod izvanHrvatske da ne poklekne pred nasiljem što je osobito
Skrb za kulturnu prepoznatljivosthrvatskoga naroda
HKZ je u župnom domu "Kardinal Franjo Kuharić" upriličila proslavu 160. obljetnice utemeljenja idjelovanja Matice hrvatske s gostima iz Hrvatske, voditeljima ogranaka u Križevcima i Petrinji, ujedno i
visokim dužnosnicima u središnjici MH-a u Zagrebu
1842. - 2002.
Riječ, broj 32, 2002.
11
vrijedilo za krajeve pod fašističkom vlašću. Zalaganjem zadostojanstvo umjetničke riječi i slobodu kulturnoga izrazaMatica hrvatska je dala svoj prilog europskim kulturnimvrijednostima. Renata Husinec među nebrojenim izdanjimaMatice hrvatske ističe neka najvažnija poput biblioteke "Petstoljeća hrvatske književnosti", nove još iscrpnije "Stoljećahrvatske književnosti", te više od dvadeset biblioteka oglazbi, filozofiji, povijesti umjetnosti i drugom. Na krajuizlaganja o Matici Renata Husinec se uzda da je pred namarazdoblje kada ćemo moći još potpunije upoznavatihrvatsko kulturno blago i kada ćemo ga moći još mnogobolje predstaviti svijetu. U kratkom se osvrtu na radkriževačkog ogranka osjeća promjena u načinu izlaganjakoje svojim intimnijim pristupom otkriva svu privrženost,predanost i osobnu zauzetost govornice projektima ogrankaod zamisli do oživotvorenja. A križevački se ogranak možepodičiti vrijednim izdanjima i priznanjima kako u oblikunagrada i odlikovanja tako i rasprodanim nakladama.
Davor SalopekDavor Salopek je izlaganje svoje prethodnice izvrsnopotkrijepio stvarnim događajima iz života jednog ogrankasa svom njegovom burnom prošlošću najtješnje povezanoms prošlošću grada u kojem djeluje. Upravo je Petrinja postradanjima svog građanstva primjer stradanja hrvatskognaroda. Svojim povijesnim spomenicima svjedoči oiscrpljujućoj borbi s Turcima, u njoj je izdajom završilapobuna Eugena Kvaternika protiv carske vlasti, spomenikkoji su petrinčani podigli Stjepanu Radiću, ubijenom pokraljevskom nalogu, komunistički režim je maknuo naskrovito mjesto, 1971. mnogi su u Petrinji izbačeni s posla,proganjani i zatvarani, a od 1991. do 1995. velikosrpski sunapadači pokazali svoje pravo lice, porušivši i spalivši starugradsku jezgru Petrinje, a crkvu Svetog Lovre poravnavši
sa zemljom. Kao i grad trpila je Matica hrvatska carskunepovjerljivost, komunistički režim se 1971. posebnookomio na članove Matice hrvatske, a tek što jeogranak, obnovljen 1990., počeo djelovati, članstvomu je protjerano u izbjeglištvo. Davor Salopek priča otome kako su tražili jedni druge i okupljali se da i podgotovo nemogućim uvjetima nastave rad uizbjeglištvu. Usprkos toga što se izbjeglištvoprodužavalo iz godine u godinu, ni trenutka nisuposumnjali u povratak, nego skupljali fotografije ipripremali nacrte za obnovu Petrinje kao da jepovratak pitanje tjedana ili najviše mjeseci. Dojamsvojih riječi osnažio je prikazom diapozitiva koji sunas odveli u staru Petrinju i upoznali nas s njenimznamenitim građanima. Ni nakon Oluje i povratka nijebilo predaha za ogranak Matice hrvatske, uključili suse svim raspoloživim snagama u obnovu grada, zakoju je dio planova već čekao dovršen. Posebno jezorno predočio izgradnju zbrisane crkve SvetogLovre, za koju su prekopavanjem morali tražitipreostale temelje. Usprkos svim nedaćama petrinjskiogranak je imao snage za kulturni i nakladnički rad paje Davor Salopek s opravdanim ponosom mogaopredstaviti knjige koje su izdali i dodati zanimljivepriče vezane uz nastajanje svake od njih. Priča opetrinjskom ogranku najbolji je dokaz povezanostiMatice s hrvatskim narodom, o dijeljenju dobra i zla,o hrabrosti i ustrajnosti. To je priča koja pomnoženastotinu i dvadeset puta, koliko ogranaka ima,nedvojbeno kazuje o ulozi i značenju Matice hrvatskeu prošlih 160. godina i uzdanju u usješno 21. stoljeće,za Maticu i za cijeli hrvatski narod u njegove objedomovine. Gosti iz domovine imali su vremena i zaodgovore na pitanja posjetitelja, a mnoga daljnjapojašnjenja davali su kasnije pri razgledavanju knjigana prigodnoj izložbi Matičinih izdanja križevačkog ipetrinjskog ogranka. Da su ta pojašnjenja bila živa izanimljiva svjedoči i lijep broj kupljenih knjiga!Još jednom izložbom te večeri se moramo pohvaliti.Radi se o zbirci starih, dijelom čak povijesnih izdanjaMatice hrvatske koju je uz pomoć MH u Zagrebuprikupila udruga bivših studenata hrvatskih sveučilištaAMAC, a koja bi, uspije li naum, trebala postati jezgrojedne mnogo šire zbirke, doduše raštrkane na raznevlasnike, ali okupljene na jedno mjesto u računalu idostupne preko interneta. Zamisao "virtualneknjižnice" predstavio je Ivica Košak, predsjednikAMACa, a naša udruga mu je obećala podršku.Proslava ovakvog značenja s tako sadržajnimizlaganjima mnoge dojmove ostavi na posjetitelja, anajbolje je dati im oduška u razgovoru i druženju. Uzmali domjenak, večer je nastavljenja razmjenommišljenja, dodatnim pojašnjenjima, ali i dobromraspoloženju i prepričavanju šaljivih zgoda, kojenipošto nisu rijetke u ispunjenom životu matičara.
Ivo Andrijević
Riječ, broj 32, 2002.
12
Frankfurtski sajam knjiga sa 6375 izlagača iz 110zemalja svijeta je najveća izložba knjiga u svjetskim razmjerima. Sajam knjige je ove godinezabilježio porast posjetitelja unatoč globalnoj financijskoj krizi. 265 tisuća gostiju, od kojih jeznačajan udio stručne publike, posjetio je sajam.Hrvatski nakladnici i pisci predstavili su ne samonove naslove već i donijeli ozračje hrvatske kulture. Hrvatski "štand" na velesajmu je uredilaZajednica nakladnika i knjižara koja djeluje priGospodarskoj komori. Zajednica broji više od115 izdavača i knjižara. Na zajedničkom hrvatskom štandu je i ove godine izlagalo i nekolikosamostalnih izlagača. Ukupan broj hrvatskih naslova predstavljenih na našem štandu iznosio je2,5 promila izdanih naslova na sajmu.1
Obzirom da građani Republike Hrvatskepredstavljaju tek cca 0,75 promila svjetskogpučanstva, izloženi naslovi potvrđuju bogatu tradiciju hrvatske pisane kulture. Izabrana bi-bliografija prikazuje 55 naslova hrvatskeknjiževnosti na njemačkom jeziku, izdanih u razdoblju od 1990. do 2002. U tom popisu knjiganalazi se i katalog izložbe Drei Schriften - DreiSprachen, (Kroatische Schriftdenkmahler undDrucke durch Jahunderte).2
Na velesajamskoj tribini hrvatske književnosti jepored Sibile Petlevski, Bore Ćosića, JuricePavičića i Ede Popovića nastupio i ovogodišnjidobitnik Herderove nagrade Nedjeljko Fabrio.Nagrada je bila uručena 3. svibnja 2002. nasveučilištu u Beču. Znalci i kritičari hrvatskeknjiževnosti ubrajaju Nedjeljka Fabria, koji jedobitnik i nagrade Ksaver Šandor Gjalski za2002. godinu, u birani krug hrvatskih književnihsuvremenika. Fabrio je sveobuhvatni pisac, zas-
tupljen na svim književnim poljima, pa radi ikao kritičar i publicist Prestižna Herderovanagrada je priznanje koje jamči "primjerenuknjiževnu recepciju i čitalački horizont".3
Nedjeljko Fabrio
Hrvatskoj publici u rajnsko - majnskompodručju pružena je mogućnost susreta s hrvatskom književnošću i književnicima i izvansajma, na tradicionalnoj književnoj tribinikoju upriličuje Društvo bivših studenta hrvatskih sveučilišta (AMAC e.V.) u Frankfurtu.Tribina je održana u Subotu, 12. listopada2002. u prostorijama Hrvatske katoličkemisije (u neposrednoj blizini velesajams-
1 Izvor: Katalog Zajednice hrvatskih izdavača, Program nasajmu knjiga u Frankfurtu 2002.
2 Izložba je održana od 26 travnja do 8 lipnja u Berlinu.Vidi izvješće u prošlom broju Riječi
3 Prigodna brošura Nakladnog zavoda Matice hrvatske, Zagreb2002. Vidi i Krešimir Nemac: Historiografska fikcija NedjeljkaFabria, Republika, br. 1-2, Zagreb 1996.
U ozračju hrvatske pisane kulture
Hrvatska knjiga na sajmu u Frankfurtu
13
kog prostora) na temu: Hrvatska knjiga na sajmuu Frankfurtu, u suradnji sa Zajednicom hrvatskihnakladnika.
Prof. dr. Srećko Lipovčan je izvijestio o raduhrvatskih nakladnika i njihovom nastupu na hr-vatskom štandu 2002. Iznesen je kratak prikaz160 godina rada Matica hrvatske, uz prigodnuizložbu knjiga. Dr. Dragica Anderle je prikazalaznanstveni rad Die Loggia communis, u kojoj jepredstavljena značajna sastavnica urbane kulturena hrvatskoj obali Jadrana. Zdravko Luburić jekrasnoslovio iz svog bogatog opusa lirike, a kojaje objavljena na njemačkom jeziku. M.Tomašević je prikazao znanstveni rad Credit Rating vor dem Hintergrund von Basel II autoriceZdenke Blažević. Gospodin Hrvoje Ježić jepredstavio svoga oca, prof. Slavka Ježića i kaopisca stihova za djecu.
Uz glazbeni ugođaj predstavljen je umjetnički iznanstveni rad Lidije Bajuk s osvrtom naknjiževnu obradu hrvatske etnološke baštine uknjizi Kneja.
Prof. dr. C.V. Wilkes/Oxford, prof. dr. H. Kačić iprof. dr. V. Šakić su predstavili znanstveni zavod
"Ivo PILAR" i englesko izdanje Serving mycountry, rad prof. Kačića.
Velesajam u Frankfurtu otvara svoještandove svjetskoj literaturi sljedeće 2003.godine od 8. do 13. listopada. Ruska federaci-ja će imati sljedeće godine ulogu gostujućezemlje. Ovogodišnji uspjeh predstavljanjaRepublike Litve potvrdio je potrebu za konti-nuitetom nacionalnih nastupa. A vjerovalo sekako su takvi nastupi zastarjeli! U tom svjetlutreba promatrati izjave iz prošle godine, zadijasporu iznenađujuće, od strane istaknutihliterata kao što je npr. prof. Stamać ili čakdirektor HAZU dr. Bogičević koji su javno iuz značajan odjek u tisku obznanjivali kakoHrvatska nije stasala za ulogu gosta. Nakonovogodišnjeg uspjeha Litve na Sajmu knjigeu Frankfurtu vidi se ne samo potreba nego imogućnost za nacionalni nastup Hrvatske.
Ivica Košak
Riječ, broj 32, 2002.
14
Knjiga će nadživjeti sve one kojijoj sada proriču skoru smrt -rekao je njemački ministar vanjs-kih poslova Guido Westerwelle nasvečanosti otvaranja 62. Frank-furtskog sajma knjiga komentira-jući time rasprave o budućnostitiskane knjige.Njegova je izjava bila izazvananapisima kako će elektronskaknjiga zamijeniti tiskanu. Te će sedvije forme, ističe, samo upotpu-niti.Jedna od glavnih temaovogodišnjeg Frankfurtskog saj-ma knjiga bila je i budućnost digi-talnih nosača pisane riječi.Frankfurtski sajam je najvećatržnica knjiga, najveća knjižarana svijetu u kojoj se nekoliko danakoliko traje okupe svi koji se baveknjigom - izdavači, knjižari, auto-ri, kritičari, novinari i čitatelji.Počasni je gost ove godine bilaArgentina. Na 172 tisućečetvornih metara predstavilo seoko sedam tisuća izlagača iz 111zemalja, među njima i Hrvatska.Naša se domovina predstavila, is-tina na manjem prostoru negoprijašnjih godina, ali s lijepim ibogatim programom. Predstavlje-na su 232 naslova od 30-ak hrvat-skih nakladnika. Kroz književnesu fo-rume bili zastupljeni velikihrvatski pjesnik Tin Ujević, zatimknji-ževnici Edo Popović, LudwigBauer, Miro Gavran, SanjaLovrenčić i Ivana Šojat-Kuči tekao šlag na kraju hrvatska knji-ževnica Irena Vrkljan koja ovegodine slavi svoj 80. rođendan.No, to su informacije koje jesvatko mogao ovih dana pročitatiu tiskanim medijima ili na inter-netskim web portalima.
Ništa novo. Ono što niste moglipročitati, osjetiti niti uočiti akoniste nazočili svom tom prediv-nom knjiškom šušuru koji je trajaoovih šest dana jest spoznaja dajoš ima mladih ljudi koji vole knji-gu i žive za knjigu. Ne govorim tozbog onih prvih pet dana trajanjasajma u kojima se izmjenjuju onikoji se moraju izmjenjivati poradivlastitog posla. Jer novinari tumožda ne bi bili da ih urednici nisuposlali, izdava-či moraju biti jerim je to posao, autore i kritičareizuzmimo, i držimo se običnogčovjeka i čitatelja bez kojih au-tori i kritičari ne bi ni postojali.Istina, teška su vremena, ubrza-na, financijski, a i emocionalnouništavaju čovjeka pa je sajamknjiga pozitivan znak u ovimteškim vremenima u kojima pros-tora za knjigu, ponekad se čini,sve manje ima. Ali, ipak, ima. Akojoj dopustite knjiga će doći dovaših srca i pronaći vremena zakojeg mislite da ga nemate.Ovih sam dana na Sajam knjigaodlazila vlakom. Čovjek uistinumože svašta naučiti u samo jednojvožnji vlakom.U tridesetminutnoj vožnji koja jepobila moje dotadašnje mišljenjekako nove generacije nisu dovolj-no zainteresirane za knjigu. Usamo jednoj tridesetminutnojvožnji, u jednom vagonu vlakauočila sam čak pet mladih ljudi,mladića i djevojaka koji su čitaliknjigu. Bilo mi je neobično dragojer nisu zaokupljeni slanjem SMS-ova već, bilo je očito, radnjomknjige. Shvaćala sam kako umnonisu prisutni nego proživljavajuknjigu. Bilo mi je drago jer se radio mladićima i djevojkama nove
generacije i jer su baš oni pronašlivremena za knjigu.Peti dan sajma, odnosno današnjime najviše oduševio jer obični ječovjek posjetio knjigu. Brojnimladi ljudi koji su radoznalo raz-gledavali paviljone oduševljavajućise knjigom i komentirajući knjigu.Nebitno o kakvoj se knjizi radi,stručnoj literaturi, trilerima,psihološkim romanima, dječjojknjizi ili tek kuharicama.Knjiga je oduševljavala. Paviljoni-ma su se šetali brojni knjiški likovipoput Petra Pana, Harrya Pottera,Huckleberry Finna, Toma Sawye-ra, Heidi, pa čak i Crvenkapice iSnjeguljice, ali i kojekakvih novi-jih fantasy likova koje su utjelo-vili mladi ljudi, pa čak i nekistarije generacije koji voleKNJIGU. Mnogi će kazati kako jeto djetinjasto, kako to pripadasamo djeci, ali zar ima neštoljepše nego radovati se kao dije-te, učiti kao dijete, zar dječjaiskrenost ne oduševljava, zar imanešto ljepše nego voljeti knjigukao što dijete voli omiljenu bajku,priču, slikovnicu? Zar ima neštoljepše nego živjeti knjigu kao štoto čini dijete, zar nismo bili djecai proživljavali omiljene bajke?
Zar nije čarobno proživljavatiknjigu onako kako smo jeproživljavali kad smo bili djeca?Mislim da jeste jer knjiga zapisu-je vrijeme, ona je ta koja priča ibez koje ne bi imali prošlost. Sto-ga je trebao voljeti i čuvati kaošto to čini dijete sa svojom omil-jenom bajkom.
SAJAM KNJIGA IZ MOG KUTA
Riječ, broj 41, 2011.
15
Bücher, Medien und Autoren“ war der Titel
der diesjährigen Veranstaltung der Mittwochsgesellschaft im Rahmen der Interkulturellen Woche in Idstein,am Mittwoch, den 28. September in der Stadtbücherei Idstein.
Herr Dr. Asghar Fassihi, Mitglied des Ausländerbeirats der Stadt Idstein, Dipl. Ing. Ivica Košak, Vorsitzenderder Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. und Dieter Kunz, Sprecher der Idsteiner Mittwochsgesell-schafthaben mit der Vorstel-lung von fünf ausgewählten Werken der internationalen Literatur, unter anderem vonSamule P. Huntington und Amartya Sen, die Grundlage zu einer angeregten und anregenden Diskussion geliefert.
Die Wahl dieses Themas wurde durch den algerischen Buchautor Boualem Sansal, diesjährigen Empfängerdes Friedenspreises des Deutschen Buchhandels, angeregt. Mit literarischen Mitteln kämpft Boualem Sansalgegen alles, was von seinem Volk als Unterdrückung erlebt wird. Seine virtuos geschriebenen und atmosphä-risch dichten Bücher spiegeln die Erfahrungen einer geopferten Generation wider. Sein literarisches Wirken,das zu Beginn der Veranstaltung von Dipl. Ing. Ivica Košak vorgestellt wurde, sei die Suche nach einer
, die es immer noch neu aufzubauen gelte.
Im Verlauf des Abends präsen-tierte Dr. Asghar Fassihi dieWerke des Züricher Profes-sors Georg Bossong:
und. Seit dem 8. Jahr-
hundert war der Islam für rund900 Jahre auf der IberischenHalbinsel präsent. In dieserZeit kam es zu einem einzigar-tigen Miteinander von Musli-men, Christen und Juden undeiner Blüte von Wissenschaft,Philosophie, Literatur undKunst. Die Moschee von Cordo-ba und die Alhambra von Grana-da zeugen bis heute von diesem"Goldenen Zeitalter". Der kul-turelle Niedergang erfolgtedurch die Vertreibung von Ju-den und Muslimen von der Ibe-
rischen Halbinsel. Es traf insbesondere die spanischen Juden – Sepharden die fortan zerstreut in den Länderdes Osmanischen Reiches Zuflucht fanden. Auch in der neuen Heimat trugen die Sepharden entscheidend zurMultikulturalität bei. Zu sehen war dies besonders in den Grenzländern des Osmanischen Reiches wie Bosnienund die Herzegowina, die im regen Austausch mit benachbarten christlichen Ländern standen. So avancierteSaloniki zum "Jerusalem des Balkans". Im 20. Jahrhundert traf der Holocaust die Sepharden bis ins Mark.Vertreibung und Vernichtung zerstörten ein über Jahrhunderte andauerndes Zusammenleben.Mehr als 60Jahre nach dem Zweiten Weltkrieg geht die Forschung über das Schicksal der Juden in Europa weiter. DieGeschichtswissenschaftlerin Dr. Esther Gitman erforscht die Wege, auf denen die überlebenden Juden inKroatien gerettet worden waren. Geboren in Sarajevo und Überlebende des Holocausts schreibt sie in ihrem
Riječ, broj 42, 2012.
Ivo Cenkovčan, Ivica Košak, Lidija Pansegrau Hadrović, Gerhard Krum,Dr. Asghar Fassihi und Dieter Kunz
16
am Mittwoch im Rahmen der Veranstalung von HerrnKošak vorgestellten Buch „
, dass auch in dendunkelsten Momenten der Geschichte das Licht derGroßzügigkeit der Menschen leuchten würde“. Pog-rome des 2. Weltkriges haben dazu geführt, erinnertsich Esther Gitman , dass bis zum Ende des Krieges75 Prozent der jüdischen Bevölkerung im Gebiet desKroatien und Bosnien und Herzegowina getötet wur-den. Aber 9500 von ihnen überlebten, wie sie sagt,"aufgrund der Aufopferung ihrer Mitbürger."
Dieter Kunz stellte ein Erklärungsmodell von Profes-sors Samuel P. Huntington vor, welches die Zeit nachdem Zusammenbruch des Kommunismus betrifft. DerHarvard-Professor verkündete in seinem Werk„
einen Paradigmenwechsel.Eine völlig neue Form der internationalen Auseinan-dersetzungen beherrscht seiner Meinung nach dasinternationale Geschehen: Unterschiedliche Kultur-kreise, die einander feindlich gegenüber stehen,prägen die Konfliktszenarien.
Als Gegenposition stellte Dipl. Ing. Ivica Košak dasBuch: „
des Autors Amartya Sen vor. DerNobelpreisträger aus West Bengalen kritisiert mit Recht Samuel Huntigons populäre These vom Kampf derKulturen. Amartya Sen zeigt in seinem Buch, dass diesen „Kriegder Kulturen“ konstruiert und zugleich fatal vorantreibt. Sen zeigt nicht nur, wie die Spirale aus Identitätund Gewalt entsteht, sondern auch, wie sie durchbrochen werden kann.
Zum Schluss wurde das Buch der Autorin Karin Richter „Krabat und die Schwarze Mühle“ vorgestellt. Dieliterarische Figur des Krabat alias Ivan Sajatović als Reiterobrist rettete einst Johann August III. vor dertürkischen Gefangenschaft.. Johannes Schadowitz wurde wegen seiner ungewöhnlichen Größe, Verhaltenswei-se und seinem Wissen, das er auf vielen seiner früheren Reisen erwarb, als Zauberer angesehen. Die Bauernnannten ihn den „Kroat“ (sorbisch Chorwat), später entwickelte sich daraus der heute bekannte Name Krabat.Nach seinem Tod wurde aus Johannes Schadowitz der Zauberer Krabat, der von den Sorben noch heute alsSchutzpatron verehrt wird. Die Krabat-Legende, deren erste Fassung aus dem 19. Jahrhundert stammt, kannvon uns als Beispiel einer gelungenen Integration angesehen werden.Mit der Vorstellung dieses Buches schloss Ivica Košak die Vortragsreihe ab. Modelle und Materialien für denLiteraturunterricht, so wie es Karin Richter aufbereitete, werden besonders akzentuiert und mit Informati-onen zur Geschichte und Kultur der Umgang mit den Minderheiten dargestellt.
Die Veranstaltung mit angeregten und anregenden Diskussionen im Anschluss an die kurze Vortragsreihewurde durch die Anwesenheit des Bürgermeisters Gerhard Krum und der Konsulin der Republik Kroatien, FrauLidija Pansegrau Hadrović aus Frankfurt, besonders geehrt.
Als weitere Ehrengäste haben der bekannte kroatische Künstler Ivo Cenkovčan aus Berlin und der HerrJürgen Helbach, Vorsitzender des Kulturellen Arbeitskreises Mittelrhein „Die Treidler“ St. Goar e.V., an derVeranstaltung teilgenommen.
Riječ, broj 42, 2012.
17
Međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu 2012.
Knjige nas ujedinjujuJedan od najistaknutijih turskih pisaca, nobelo-vac čija su djela prevedena na dvadesetak jezikaOrhan Pamuk je jednom prilikom rekao: Postojinešto u Frankfurtu što podsjeća na džamiju, crkvu ili hram, nešto što poziva osobu da budeskromna. Poput velikih knjižnica koje sadrže sveknjige svijeta i odražavaju beskonačnost vremena i svemira, ovo obilje knjiga podsjeća nas da –iako podijeljeni po nacionalnosti, povijesti i jezi-ku – svi nalikujemo jedni drugima, dijelimo isteosjećaje i težnje.Njegove su riječi, doista, na ispravan način utkane u police ove svjetske knjižnice koja ujedin-juje sve nacije, vjere i narode. Pisana riječ imaveliku moć. Iako to mnogi ne priznaju niti jojdaju značaj, pokušavaju je osporiti, postaviti nakoljena, zamagliti oči raznim modernim tvore-vinama, naposljetku se sve opet vraća pisanojriječi jer u nju utkani svi ljudski osjećaji, a oni suisti bez obzira o kojem se narodu radilo. Vidljivoje to bilo i na ovogodišnjem Sajmu kojeg jeposjetilo više od 300 tisuća posjetitelja, 9 000novinara, 1 000 autora iz čak 111 zemalja svijeta.Među njima najzvučnija imena su bila RichardaForda, Herte Müller i Martina Walsera i dakakoholivudskog glumca Arnolda Schwarzeneggerakoji je na Sajmu promovirao svoju biografijunaslova Total Recall – My Unbelievably TrueLife Story i svojim likom i djelom privukaonajveći broj posjetitelja u prestižni treći paviljonSajma u kojem je kratko boravio.Značajno je napomenuti da se u pet dana Sajmaodržalo čak 3000 književnih događanja, odrađenisu brojni intervju, čitanja i političke rasprave, azemlja partner je bila Novi Zeland iz kojeg jedošlo 70 autora. Hrvatsku su ove godine naSajmu predstavljali autori Zoran Ferić, EdoPopović, Ivana Sajko, Franjo Janeš. DubravkaUgrešić je dobila nagradu Jean Améry za esejistiku za njemačko izdanje knjige Karaoke kultura.Iako je hrvatski štand bio u njenom znaku, ona sena isti nije pojavila. Kaže da ne želi biti nacional-no etiketirana, pa eto zato.
Ali, svaka pohvala nakladnicima hrvatskogdječjeg štanda u trećem paviljonu koji su nacionalno etiketirani kao Hrvati, međutim, su itekako
prisutni na internacionalnim događanjima, njiho-ve se knjige i autorski uradci nalaze na policamabrojnih svjetskih knjižara, na web portalimaprestižnih dječjih nakladnika u Njemačkoj, ali iEngleskoj. Spomenimo samo Andru PetrlikHuseinović nakladnicu i autoricu brojnihnagrađivanih dječjih slikovnica. Njene slikovniceće uskoro ući i u knjižnicu Gutenberovog muzejau Mainzu za što je već dobila poziv.
Mn: Kupovanje i čitanje knjiga nije isto
Mučno je ponekad čitati kako se knjige ne čitajuu toliko mjeri kao nekada. Što se promijenilo?Ljudi ili kvaliteta knjiga, vrijeme ili svo troje?Činjenica jeste da je ove godine na Sajmu bilomanje izlagača od prijašnjih godina. Nekištandovi, većinom međunarodnih nakladnika, subili poluprazni. No, to ne znači da se u njihovimzemljama knjige ne čitaju. Znači samo da im jebili preskupo doći na Sajam zbog trenutačneekonomske krize. Još je mučnije pročitati kako suHrvati nacija koja po nekoj statistici najmanječita knjige. Jesmo li doista? Volim vjerovati danismo, da nas je samo trenutačna neimaština,ekonomska kriza kojom su nas ovili odijelila odkupnje knjiga. Lijepo je čuti i pročitati da je npr.zadarska Gradska knjižnica jedna odnajposjećenijih u Hrvatskoj, da knjižnice dobivaju nagrade. To znači da se čita i da svakakonismo nacija koju ne zanimaju knjige.
Marijana Dokoza
Riječ, broj 43, 2013.
18
PROGOVORIOtvara li literatura nove perspektive
bolje nego politička akcija?Boualem Sansal
Savezna Republika Njemačka posvećuju tjedanuoči Blagdana plodova šarenom mnoštvu grašanaiz redova doseljenika i migranata. To je tzv. Tjedaninterkulture - Interkulturalni tjedan. Različite organizacije koriste ovu prigodu za tematiziranje problemastranaca, migranata i useljenika. Ne mali broj (20%)stanovnika Njemačke stranog je porijekla. Mnogi suovdje našli utočište pred progonom, bilo u vlastitojdomovini, bilo da je matična zemlje doživjela stranuagresiju. Petak na kraju Tjedna interkulture posvećenje upravo tim izbjeglicama. Ovogodišnji moto za spo-men Interkulturalnog tjedna glasio je: Dobro sidošao, ma otkuda bio!
U nizu programa kulturnih društava, socijalnihorganizacija i vjerskih zajednica, u Njemačkoj se togdana sa posebnim naglaskom razmatraju problemi;uzroci i posljedice, a koje nastaju u samom progonu ilisu vezeni na diskriminirajući karakter nasilja. U ratnom se pak nasilju ističe posebno položaj žena kaovišestruke žrtve. Povijest međuljudskih sukoba bilježiseksualno nasilje nad ženama u svim epohama kaoneku vrst kolateralne štete. Nova je kategorija u vred-novanju zlostavljanje žena nastala u ratu na teritorijibivše Jugoslavije, gdje se silovanje upotrebljavalo kaooružje u strategiji etničkoga čišćenja.Progovoriti o toj temi kroz literaturu i filmsku umjet-nost, više je nego otvaranje nove perspektive, kako jeto ukazano na Znanstvenoj radionici o ženama u ratu2010. godine na Sveučilištu Siegenu.1A literarna tribina pod naslovom Progovori – fikcio-nalni odraz genocidnog zlostavljanja žena tijekomrata je bio jedan lokalni doprinos Hrvatske kulturnezajednice u Njemačkoj u okviru Interkulturalnogtjedna 2012. Na ovogodišnjoj tribini promoviran jezbornik radova s navedenog znanstvenog skupa Ženau ratu. Zbornik radova izdaje se u knjizi pod naslo-vom: „Žrtve - plijen - glasnogovornice humanizaci-je? (Opfer - Beute - Boten der Humanisierung?2) uizdanju koautorice i voditeljice znanstvene radioniceu Siegenu, dr. sc. Marijane Erstić.U toj je radionici obrađen pristup u književnosti ifilmu prema seksualnom nasilju nad ženama u ratu.
Tim znanstvenih radnika i publicista posvetio je svojeistraživanje, ne na izvornu dokumentaciju ili osobneiskaze žrtava, nego analizu odraza njihove patnje uknjiževnim i filmskim radovima.3 Takav pristup
1 Quelle: http://www.uni-siegen.de/start/news/oeffentlichkeit/314865.html2 Slavija Kabic, Marijana Erstic (Hrsg):Opfer - Beute -Boten der Humanisierung? Zur künstlerischen Rezeptionder Überlebensstrategien von Frauen im Bosnienkrieg undim Zweiten Weltkrieg. Transcript 2012.
3 Elisabeth von Erdmann: Vergewaltigung als Kommu-nikation zwischen Männern. Kontexte und Auseinander-setzung in Publizistik und Literatur. Marijana Erstić:„Glück“ (2009) – Eine Skizze zu Ferdinand von SchirachsKurzgeschichte miteinem Blick auf den gleichnamigenSpielfilm von Doris Dörrie (2011). Uta Fenske: DenKrieg bezeugen:STURM (2009). Walburga Hülk,GregorSchuhen: Wie stereotyp darf ein Kriegsfilm sein? MaxFärberböcks ANONYMA – EINE FRAU IN BERLIN(2008). Slavija Kabić: Namenlos, gesichtslos,austauschbar‘:Menschlichkeit und Bestialität im RomanAls gäbe es mich nicht von Slavenka Drakulić. HermannKorte: Aktivierung des Weißraums. Zur Typographie desSchweigens in E 71. Mitschrift aus Bihać und Krajina.Britta Künkel: BERLIN `36.Erfahrungen einer jüdischenSportlerin in der NS-Zeit und die filmische Umsetzung.Dunja Melčić: Die post-jugoslawischen Kriege in denMassenmedien. Eine kommunikationstheoretische Be-trachtung mit besondererBerücksichtigung der Massenver-gewaltigung. Tanja Schwan: „Die Grenzen meinerSprache sind die Grenzen meines Körpers“.Zur filmischenInszenierung von Schmerz in ESMAS GEHEIMNIS.Ludwig Steindorff: Der Krieg in Bosnien-Herzegowina.Mehr als Konkurrenz der Erinnerungen. Natasza Stelmas-zyk: Die Antigone von Katyń. Die Frauenporträts in Andrzej Wajdas Film DAS MASSAKER VON KATYŃ.
Riječ, broj 43, 2013.
19
omogućava, prije svega lakši pristup za publiku.Knjiga ili film postaju na takav način posrednikom u javnoj komunikaciji ili pak odnosu premažrtvi, ali isto tako i prema počiniteljima. Mi svakodnevno susrećemo žrtve i počinitelje. Jedni idrugi dijele našu svakodnevnicu bez prepoznatlji-vog vanjskog obilježja. A zadaća je umjetničkogdjela da se ne zaboravi ono što žrtve ne mogupotisnuti u zaborav.I u suvremenim sukobima, u kojima su žene i daljemanjina među borcima i onima koji idu u rat, ipak onetrpe najveću štetu. Žene se suočavaju sa specifičnim iponižavajućim oblicima seksualnog nasilja, koje sevrši sistematski sa ciljem ostvarivanja vojnih ilipolitičkih ciljeva.Rat je uvijek utjecao na muškarce ižene na drugačije načine. Muškarci se iz rata vraćajukao heroji, žene ostaju žrtve. Žene su prve kojepogađa raspad infrastrukture, jer se bore da održeobitelji i brinu za stradale. I po okončanju sukoba,žene ostaju posljedice seksualnog nasilja, uključujućineželjene trudnoće, spolno prenosive infekcije.
U patrijarhalnim, dakle maskulino dominantnomdruštvom prijeti i stigmatizacija. Prijetnja seksual-nog nasilja može se nastaviti i dalje, ili čak se ipojačati nakon prestanka sukoba, kao posljedica nesigurnosti i nekažnjivosti. Žene se mogu naćiprinuđene da se okrenu seksualnoj eksploataciji kakobi preživjele i izdržavale obitelji. Glasnija od porukesudskih optužnica jeste javno iznošenje svih dimenzi-ja tragedije koju trpe žene, ali koja pogađa cijelodruštvo.
Fikcionalni odraz genocidnog zlostavljanja ženatijekom rata, glasio je hrvatski podnaslov poziv-nice na tribinu. Zašto fikcija? Fikcija predstavljapričanje priča koje nisu u potpunosti bazirane načinjenicama. Bolje rečeno, fikcija je formaizmišljene naracije, jednog od četiri glavnaretorička načina. Iako riječ fikcija potiče iz latinske riječi fictio, "formirati, stvoriti", fiktivni radovi ne trebaju u potpunosti biti nestvarni, te moguuključivati stvarne ljude, mjesta i događaje. Fikcija može biti pismena ili usmena. Iako svakafikcija nije nužno umjetnička, fikcija se smatrakao forma umjetnosti i/ili zabave.4
Kada se govori o Lejli, romanu o bosanskoj djevojčicikoja je pretrpjela višegodišnje zlostavljanje (romanAlexandre Cavelius5) pomalo je riskantno uvestipojam fikcije i sjećanja. Sjećanje ovdje nije bilo motor
stvaralaštva, nego u mnogo većoj mjeri radi se otraumi. Da bi se trauma prebrodila, potrebno je o njojgovoriti. U romanu je Leila prvo zanijemjela, a i kadje progovorila, ona priča u trećem licu. "Kao da menema" - prema istoimenom romanu SlavenkeDrakulić. Spisatelljica Cavelius izlaže u prvom licu,što bi bio jednostavan izazov za empatiju da tu nije"time line" fiktivnog dnevnika mame koji nas vraća izfikcije u zbilju. Urušavanje (Kristaliner Verfall6)zbivanja se ne događa u sjećanju, nago u zbilji svakodnevnice. Povijest (zapis sjećanja) je u pravilu epopeja (nostalgija?) herojskih djela. Ako pravilnoshvaćamo ono što kaže Deleuze: "...begegnet manunterhalb des Mythos ebenfalls der Unmittelbarkeitdes rohen Triebes und der sozialen Gewalt da derTrieb im gleichen Maße »kulturell« wie die Gewalt»natürlich« ist. Es gibt verschiedene Weisen, aus demMythos ein gegenwärtiges Erleben zu ziehen, daszugleich die Unmöglichkeit zu leben bezeichnet..."7
Onda Metafora stvarnosti (Zeit-Bild) ostaje prikazjedne sudbine (Leile) ali u kristalu naracije AlexandreCavelius. I upravo ta kristalina struktura fikcije namdopušta da iz priče (Mythos) doživimo (empatički)jednu stvarnost koju je (bi) inače (bilo) nemoguće
4 http://de.wikipedia.org/wiki/Fiktion5 Andrea Cavelius: Leila - ein bosnisches Mädchen, Ull-stein 2001.
6 Marijana Erstić: Kristalliner Verfall: Luchino Viscontis(Familien-)Bilder al di là della fissità del quadro, Univer-sitätsverlag Winter 2008.7 Gilles Deleuze: Das Zeit-Bild, Kino 2, Suhrkamp Ver-lag Frankfurt am Main I991, S. 282
Riječ, broj 43, 2013.
20
živjeti. Kod spisateljice Cavelius heroji ne postoje! Leila susreće samo trivijalne protagoniste humanizma,one koji u svakom trenutku mogu iznevjeriti i postati nasilnici.I poslije završetka rata nastavlja se sukob konkurencije sjećanja.8 Ovaj sukob nastaje u ne nužnoj razlicivrednovanja historiografskih činjenica, a kod kojega svako pronalazi svoju priču. Opasnost i prijetnja suživotupredstavlja burna rasprava o povijesnoj slici na Balkanu, a koja dokazuje napetost između povijesti u smisluidentiteta memorije i historiografije kao objektivirane zapisa. Ova diskusija, koja se vodi ne samo kod JužnihSlavena, je slika slijepog patriotizma kao vječno ponavljani pokušaja konzervativaca da ostvare političkeciljeve, tako da povijest instrumentaliziraju kao nacionalnu svijest i stvore nekakvu vrst kolektivnog sjećanja.Ili kako nam porućuje nobelovac Amartya Sen: Iluzija (povijesnog) identita je iskonski izvor nasilja, a nenepostojeći sukob civilizicija!9Ovara li literatura nove perspektive bolje ode političkih akcija? Ovo je pitanje, a koje je postavio BoualemSansal, Alžirski pisac i primatelj prošlogodišnje (2011.) Mirovne nagrade Saveza njemačkih knjižara uFrankfurtu. Ovogodišnja Mirovna nagrada Njemačkih knjižara dodijeljuje se kineskom piscu Liao Yiwu10,koji je, nakon što je bio izložen političkom progonu u Kini, prošle godine emigrirao u Njemačku. Liao Yiwuse iskazao kao glasnogovornik onih koji su u nemoći nanesene patnje zašutjeli.2012. godina je proglašena – Godinom kulturnog dijaloga između Europske unije i Narodne Republike Kine,tako ovogodišnja dodjela nagrade za mir nije samo provokacija tipična za samovjerene predstavnike Zapadnihdemokracija, nego uistinu iskorak iz šutnje. Kineski disident Liao Yiwu je proveo četiri godine u zatvoru, anjegove su knjige u Kini zabranjene. Unatoč zabrani izlaska iz zemlje, on je uspio doći u Njemačku. Bijeg LiaoYiwua uslijedio je nakon snažna pritiska kineskih vlasti da se njegova nova knjiga o boravku u zatvoru nakongušenja demokratskog pokreta 1989. ne objavi u inozemstvu.„Tražim slobodu da pišem i objavljujem“ - ovo pravo, a koje zahtjeva Liao Yivu ima svoje opravdanje i uproglašavanju Europskog dana učenja stranih jezika, a koje se obilježilo upravo u srijedu, 26. rujna – nadan održavanje javna tribine u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice iz Wiesbadena. Promociju djela LiaoYiwua izveo je iranski disident, dr. Asghar Fasihi.Najnoviji izraz sukoba konkurentnih sjećanja jeste oživljavanje spora kako bi se obezvrijedila međunarodnapravna osuda rata. U napetosti između povijesti i pamćenja, postavlja se pitanje kakav razvoj nacionalnogsjećanja je moguć, kada je kolektivno sjećanje jednog dijela stanovništva u suprotnosti s drugim dijelomdruštva i u uvjetima gdje vladajuća partija nameće svoju verziju istine? Samo jedno kritičko preispitivanjesjećanja može obraniti historiografiju od dogmatskih zaključaka. Tomu treba suprotstaviti zajedničku percepciju povijesti, njenih vrijednosti te identičnih povijesnih samo po sebi razumljivosti za sve zajednice,narode ili pojedince.Sadašnjost se u zajednici treba tumačiti na razini zajedničkog razumijevanja prošlosti. Neispunjene potrebe, akoje su dovele do identifikacije (s vlastitom pričom) mogu podijeliti društvo i prema S. Freudu dovesti dopsihičkih poremećaja pojedinaca.11 U tom svjetlu treba promatrati sposobnost ljudske vrste da reagira nasvaki izazov agresivno, a kako je to zapazio Alexander Mitscherlich: „Kulturna je pak zadaća svake civilizacije da, nakon što su savladane elementarne ljudske potrebe, pristupi ublažavanju neprijateljstva i svakeagresivne forme ponašanja i to kroz jačanje suosjećanja za druge te razumijevanje i tuđih motiva.“12 O tometreba govoriti, a ne šutjeti! Utisak umjetničke obrade na publiku nije manje bolan od direktnog sučeljavanjasa iskazom žrtve, ali olakšava da se iz uvjetne anonimnosti usmjeri pozornost na tragediju podnesenoganasilja. Umjetnost ovdje služi kao medij ali i uputa, kako da se podnese nepodnošljivo i kako živjeti unatočbolnom sjećanju!13
Ivica Košak8 Cf. Thomas Güde: Erinnern an Okinawa: Konstruktion von nationalem Gedächtnis in einer Gesellschaft konkurrie-render kollektiver Gedächtnisse. Grinverlag 2011.9 Amartya Sen: Die Identitätsfalle: Warum es keinen Krieg der Kulturen gibt, Deutscher Taschenbuch Verlag 2010.10 Liao Yiwu: Fräulein Hallo und der Bauernkaiser: Chinas Gesellschaft von unten, S. Fischer Verlag; Auflage 2009.11 Sigmund Freud: Die Verdrängung. In: Das Unbewußte. Schriften zur Psychoanalyse. S. Fischer Verlag 1963, Seite69, zuerst erschienen in: Zeitschrift f. Psychoanalyse 1915, Bd. III; Gesammelte Werke, S. Fischer, Bd. X12 Alexander Mitscherlich: Über Feindseligkeit und hergestellte Dummheit. Europäische Verlagsanstalt, Hamburg1993.13 Epilog: Svjedočanstvo žrtava nasilja (iz logora Omarska, ljeto 1992.) pred UN tribunalom doprinijelo je i novomvrednovanja u međunarodnom pravu: silovanje u ratu je danas u međunarodnom pravu okarakterizirano kao ratnizločin!
Riječ, broj 43, 2013.
21
Drago Trumbetaš ist ein unbestechlicher Beobachter der Gesellschaft. Die sozialkritischen Zeichnungen seines„Gastarbeiter-Zyklus“ machen ihn zu einem wichtigen Künstler und Chronisten seiner Zeit, genauer der„Gastarbeiterzeit“, der er einen großen und wichtigen Teil seines künstlerischen Schaffens gewidmet hat. „DieArbeiten Drago Trumbetaš‘ wurden bisher in den späten 1970er Jahren vorwiegend in kleinen Autorengalerienund Kulturzentren gezeigt.
Nach Deutschland kam der kroatische Künstler Drago Trumbetaš 1966 als „Gastarbeiter“. Der gelernteSchriftsetzer war zunächst als Bügler und Packer in einer Fabrik für Damenmäntel beschäftigt, bevor er späterbei der Frankfurter Rundschau und der Bild-Zeitung arbeitete. Sehr schnell wurde für Trumbetaš die absurdeSituation der „Gäste, die arbeiten“ zur Grundlage seines künstlerischen Schaffens. Er dokumentierte mittelsunterschiedlichster Medien vom Jahr seiner Ankunft bis 1985 das Leben der Gastarbeiter in Frankfurt. Sosammelte er unzählige Zeitungsausschnitte und Dokumente, notierte verschiedenste Situationen aus Arbeit und
Freizeit und fertigte zahlreiche Fotografien an.Dieser dokumentarische Ansatz ist es, der ihn zueinem umstrittenen sozialkritischen Künstler undDokumentarist der damaligen bundesdeutschenGesellschaft macht. „Ich beabsichtige nicht, dieGastarbeiterzeit nachträglich zu deuten, sondernzu zeigen, wie es wirklich war.“ Damit wirddeutlich, wie stark Trumbetas‘ künstlerischesVerfahren seiner Absicht geschuldet ist, nur dieDinge zu zeichnen, die er wirklich wahrgenommenhat: „Ich habe nur die Sachen gezeichnet, die icherlebt habe oder dokumentarisch belegen kann.“So geben seine detailgenauen Zeichnungen undCollagen, die sich aus dem gesammelten Materialzusammensetzen, dem Betrachter eineneindrucksvollen Blick in die häufig prekäre Weltder Gastarbeiter und lassen ihn nachvollziehen, wiesich der Gastland Deutschland denNeuankömmlingen in jenen 1 Jahren präsentierte. Mit der Veranstaltung in der Interkulturelle Wocheknüpft die Kroatische Kulturgemeinschaftthematisch an seine Auseinandersetzung mit einerdiversifizierten Stadtgesellschaft an, die stark durchZuwanderung geprägt ist und an die darausentstehende Frage nach einer gemeinsamenstädtischen Identität. Dazu gehört es auch,marginalisierte Positionen darzustellen undkritische Blicke auf das Gastland zuzulassen.
PresseinformationIvica Košak
Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.Redaktion RIJEČ http://www.hkz-wi.de/rijec/index.html
Mail: info@hkz-wi.deTel.. 06126-8145
INTERKULTURELLE WOCHEIDSTEIN 2013
DRAGO TRUMBETAŠ: GASTARBEITERKultur der Befreiung - ARCHIPEL GASTARBEITER,
zur Biographie und zu den Werken des kroatischen Künstlers Drago Trumbetaš
Riječ, broj 44, 2013.
22
NA MAGAREĆOJ KLUPI
Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga 2013.
Punih je deset dana prošlo od Frank-furtskog sajma knjiga a ja nikako da seoslobodim jedne slike i da zaboravimjednu izjavu.
Gledam u nju, u tu klupu izzagrebačkog parka Zrinjevac, i čujemkako mi Neven Antičević, predsjednikZajednice nakladnika i knjižara Hrvat-ske gospodarske komore, govori: „Mi-nistarstvo je tako htjelo. Osim toga, svismo mi u Zajednici volonteri!“Za prvi hrvatski samostalni nastup, abilo je to daleke 1992., netko se odnakladnika dosjetio i na sajam dovukaojednu drvenu klupu sa Zrinjevca. Klu-pa je za čas postala hit u paviljonu broj5. Svi su stalno svraćali do nje i samoškicali kad će se netko dignuti, a hrvat-ski su nakladnici naveliko kovali pla-nove o Hrvatskoj kao zemlji domaćinuna jednom od idućih sajmova.Danas, kad konačno imamo ključevetog toliko žuđenog zdanja zvanog Eu-ropska unija, možemo zapisati u analeda ovogodišnji hrvatski nastup uFrankfurtu nikad nije bio toliko nepre-poznatljiv, razmrvljen, raštrkan,začudan, gotovo šizofreničan. Bilo gaje i nije ga bilo.
I ove je godine štand Zajednice bio uPetici, na prvom katu. U ćošku, alidobro uočljiv već s pomičnih stepeni-ca. Površina mu je bila puno, punomanja od lanjskoga – 48 m2, no raspo-red funkcionalan, kompaktan. Sve jebilo tu što treba, police s knjigama, trimala okrugla stolića s nešto stolica,informativni punkt. Svoja je izdanjaizložilo osam nakladnika – Algoritam,Kršćan-ska sadašnjost, Meandar, Me-dicinska naklada, Naša djeca, Školskaknjiga, Tri M, V.B.Z.
Na štandu je stalno bio neki muving,dolazilo se i odlazilo, živo razgovaralo.Međutim, nije bilo posjetitelja, bio tohrvatski građanin koji desetljećimahodočasti na sajam ili netko sa susjed-nih štandova, bosansko-hercegvačkog,turskog, slovenskog, koji se nije čudiošto se na štandu ne događa – ništa. Nijedan hrvatski književnik nijeokupljenima pročitao ni retka iz svojenajnovije knjige, nijedan se izdavačnije javno pohvalio najnovijom knji-gom, nitko nije organizirao ni jednu
diskusiju. Na štandu institucije koja jedesetljećima nositelj inozemnih nastu-pa uzalud smo tražili naznaku da jeCROATIA, što je blistala s krovaštanda, postala članicom Europske uni-je.U razgovoru s Nevenom Antičevićemsaznah da je ove godine zadaća Zajed-nice kao člana Hrvatske gospodarskekomore da bude tehnički servis naklad-nicima te da je za oblikovanje progra-ma hrvatskog nastupa Ministarstvokulture zadužilo Alidu Bremer, kurato-ricu kulturnoga projekta Kroatien Kre-ativ 2013 i mrežu Traduki u kojoj onaradi, a organizaciju službenog štandaprepustilo Hrvatskoj udruzi nakladnikadječje knjige.
Ministarstvo je Zajednici drastičnosmanjilo financijska sredstva. Oni kaovolonteri ne mogu ništa uraditi bezikakvih subvencija. Razvija g. Anti-čević jedan argument za drugim, nizan-ih na nepreglednu nisku odgovora napitanje zašto se ništa ne događa. Od pukog zaprepaštenja nad ovakoposloženim outsorcingom promocijehrvatske knjige i posvemašnjim miren-jem s propisanom sadržajnom pasivi-zacijom zaboravih priupitati: – Tko jeZajednici onemogućio da se na štanduizvjesi transparant na kojem bi netkosvojom pa makar i nevještom rukom natri, četiri jezika – na njemačkom,engleskom, francuskom, španjolskomi, naravno, hrvatskom – ispisao: Halo!
Mi smo tu. Dobar vam dan! Evo nas!,ili tako nekako.!?Tko im to nijedošapnuo da su mogli ukazati na nastu-pe hrvatskih književnika diljem sajmapa i u gradu?! Da su na jednu policumogli staviti najnovije njemačke prije-vode hrvatskih knjiga i djela njemačkihknjiževnica hrvatskog podrijetla! I dato sve skupa ne mora niš’ koštati!
S romanom prvijencem Olivas Gartenu izdavačkoj kući Eichborn pojavila seAlida Bremer, Splićanka koja živi uMünsteru i svima nama znana kaouspješna promotorica hrvatskeknjiževnosti u Njemačkoj. U okviruovoga Sajma organizirala je niz forumai rasprava na kojima su se predstavljalihrvatski književnici. Olivas Garten jeobiteljska saga koja seže u razdobljetalijanske i austrijske vladavine nadhrvatskim Jadranom a počinje s pričomo Hrvatici koja živi u Njemačkoj i jed-noga dana saznaje da je od pokojnebake Olive naslijedila maslinik s dvijestotine zapuštenih ali još dobrih masli-na, tamo negdje u Vodicama.
Romanu Simiću je u njegovognjemačkog nakladnika Voland & Quistizašao roman „Nahrani me“. U zbirciod jedanaest priča – u prijevodu Bri-gitte Döbert i njemačkog naslova „Vonall den unglaublichen Dingen“ –čitamo o autorovu iskustvu i djeteta iroditeljstva.
Riječ, broj 45/45, 2013.
23
U knjizi Was will Europa? – Rettetuns vor den Rettern (na hrvatskom bito glasilo: „Što želi Europa? – Spasitenas od spasitelja)“ izdavačke kućeLaika Verlag filozof i publicistSrećko Horvat i slovenski filozof Sla-voj Žižek pro-mišljaju Europu u tre-nutku kad Hrvatska postaje njenomčlanicom. Između ostaloga se pitajuse što je preostalo od slobodarskihideja kad kapital svime vlada i kakoopet relevantnima učiniti interesevećeg dijela stanovništva.Od izdavačke kuće Hoffmann undCampe Zajednica je mogla posuditi iizložiti jedan primjerak novog roma-na „Restaurant Dalmatia“ u kojemJagoda Marinic, njemačkaknjiževnica i kolumnistica čiji su ro-ditelji Hrvati, piše o domovini i iden-titetu kao preduvjetima za ispunjeniživot.
U ovom nabrajanju ne smijem ni ukojem slučaju zaboraviti najnovijibroj uglednog književnog časopisa„Neue Rundschau“ koji nakladnik S.Fischer izdaje već 122 godina. Naslo-vnicu ovogodišnjeg 3. broja, izašlogza sam Sajam, na tamnoplavoj podlo-zi krasi naslov Kroatien in der EU.Alida Bremer je okupila trinaestknjiževnica i književnika pa takoizmeđu ostaloga Marka Pogačara,Ivanu Simić Bodrožić, NadežduČačinović do Renata Baretića, Zvon-ka Makovića i Anđelka Milardovića.Odgovarajući na pitanje što Europamože naučiti od Hrvatske oni u eseju,fikcionalnoj priči, glosi, dokumentu
pišu o socijalnoj hladnoći u hrvats-kome društvu, nedostatku solidarnos-ti, bezperspektivnosti političkihodluka koje su donesene jer se navod-no moralo povinovati diktatu tržišta,o ksenofobiji.O svim tim navedenim knjigama naštandu Zajednice ni traga.
Štand Hrvatske dječje knjige bio je uTrici, punoj prepunoj posjetitelja gdjena pola prostora carevaše knjige zadjecu i mlade. Pozivajući se na Mi-nistarstvo kulture Republike Hrvats-ke, HINA je bila najavila da jehrvatski nastup u cijelosti posvećenpredstavljanju knjiga za djecu i mladei da će se u sklopu programa predsta-viti autori Margareta Peršić, Zdenka
Bilušić, Andrea Petrlik, KašmirHuseinović i Davor Peršić.Svratih na svečano otvaranje hrvats-kog štanda. Na štandu gužva, svi segrle i ljube, vidim i predsjednika Hr-vatskog društva pisaca NikoluPetkovića. Tu je i Dubravka ĐurićNemec, načelnica Sektora zaknjiževno-nakladničku i knjižničnudjelatnost Ministarstva kulture od ko-je dan ranije saznah da je Ministarstvobilo raspisalo natječaj za organizacijunacionalnog nastupa na koji se javilaAlida Bremer i Hrvatska dječja knji-ga. Do uha mi dođe da se očekujeBerislav Šipuš, zamjenik ministrice.
Govora nismo dočekali, programajoš manje. Jedino je neumorni Magis-terLudiManBand, neprekidno udaraopo svom instrumentu instalaciji izkućne radinosti davši priliku odraslojdjeci da se ljulja i plješće u ritmuhrvatskih i svjetskih hitova.
I što reći na sve ovo?Alidi petica za gospodski provedenukoncepciju, a sve one koji se u Mi-nistarstvu kulture Republike Hrvatskebrinu o knjizi, kao i čelnike i VijećeZajednice nakladnika i knjižara Hr-vatske gospodarske komore namagareću klupu. Na Zrinjevcu.
piše:1 Aleksandra Brnetićfoto: Ivica Košak
1 Objavljeno s ljubaznim dopuštenjemHrvatskoga glasa Berlin:http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=128525
Riječ, broj 45/45, 2013.
24
Strani mediji uNjemačkoj: kritičanelement integracije?
15. svibnja 2001. je u Mainzu održanstručni seminar o ulozi medija na stranim jezicima u Njemačkoj
Izvješće, ne samo ono novinarsko, mora unačelu zadovoljiti temeljna pitanja: tko,gdje, kada, kako i što! Ovih pet pitanjanalaze se na prvim stranicama svakog tele-fonskog imenika, pored pozivnih brojevapolicije, hitne pomoći i vatrogasaca. (Be-kannt sind uns diese Fragen auch als fiinfW: Wer? Wo? Wann? Wie? Was? )Primjećujete li? Pitanje zašto(?) (=warum?)nedostaje! Kada se žuri, u izuzetnim okol-nostima i policija i vatrogasci ne pitajuzašto! Međutim u svakodnevnici, kakvu sisvi priželjkujemo, bez jurnjave i žurbe,moralo bi postojati vremena da se stane iupita: Zašto?Zašto državna služba jedne njemačke pokrajine postavlja pitanje: Jesu li novine nastranom (npr. hrvatskom) jeziku za nasHrvate u Njemačkoj "smetnja ili utočište"?Iz pozdravne riječi gospođe Weber moglismo razabrati kako se u današnje vrijeme iu Njemačkoj globalizira medijsko tržište.Strani su mediji stasali uz bok njemačkimizdanjima. Etnička kultura useljenika imasvoja sredstva izražavanja. Koči li taj proces integraciju ili je on brana protiv asimi-lacije? Ne zaboravimo: 9 milijuna stranacai migranata u Njemačkoj predstavljaju višeod 10% potencijala kupovne moći i nakiosku. Unatoč tome, prema izvorimaNjemačkog savjeta za novinstvo (DeutschePresserat) tendencija uporabe njemačkihmedija kod stranaca raste. 86% "stranih"domaćinstva ima priključak na kablovskuteleviziju. Gospodin Ahmet Kulahçi, vodi-telj berlinske redakcije turskog dnevnika"Hürriyet" navodi kako preko 80% Turakau Njemačkoj prati njemačke medije.Unatoč tom trendu promatra profesor. nakatedri za novinarstvo s Justus-Liebigsveučilišta u Gießenu, gospodin dr. Siegfried Quandt, strane medije i kao - smetnjuza integraciju. - Stranci se ne smiju izdvoji-ti iz njemačke medijske sredine! Pojavenetrpeljivosti u njemačkom, posebicežutom tisku, prema strancima objašnjavaprof Quant kao pojavu prirodne ksenofobi-je, dok je ispoljavanje vlastitog nacional-nog ponosa stranaca - glatka netrpeljivostkojoj nema mjesta u prodajnoj mreži slo-bodnog tržišta. Nadalje tvrdi prof. Quantkako je ekvidistanca između dvijukultura nemoguća.Multietničnost je prema njemu nemogućastvar. A kao pozitivni primjer navodi 2milijuna poljskih migranata koji su sepočevši od 1910. useljavali u Njemačku iprošli kroz uspješan postupak asimilacije.Nasuprot takvom stavu iznio je prof. dr.KarlHeinz MeierBraun iz međunarodneredakcije SWR-a, u Stuttgarttu, primjere
uspješne suradnje sa strancima u kulturnimprogramima.No i on primjećuje kako upravo u regalimastranog tiska prevladava karakter žuteštampe (Bullewardpresse).Iz publike je naglašeno kako je kvalitetamedijske kulture bitni preduvjet i za inte-graciju etničkih manjina bez asimilacije.Politički odgoj u demokraciji iodgovarajuća školska izobrazba bitni sutemelji suživota, neodvisno od ciljeva inte-gracije ili asimilacije. A tek 10% mladihstranog podrijetla završava gimnaziju uNjemačkoj. Kod mladih Nijemaca iznositaj broj više od 40%. Raskorak u raziniškolskog odgoja je veća prepreka za normalan suživot od dvojezičnosti. Sve dokviše od 30% mladih stranaca ne završavanikakvu školsku izobrazbu postojati će potencijal razdora između kulturnih sredinazemlje domaćina i došljaka. Gospodarskaintegracija prvih "Gastarbeitera" u vrijemepotpune zaposlenosti je bila preduvjet zazadovoljstvo i slaganje s njemačkom unutarnjom politikom.U pozadini pojačane potražnje za stručnomradnom snagom (Greencard), za Njemačkuje nedopustivo da postoji promidžba kul-turnih i političkih neslaganja u stranim medijima. Zamislite si nedoumicu mladogznanstvenika iz npr. Hrvatske koji je stigaou Mainz i tamo našao hrvatsku zajednicukoja broji preko tri tisuće ljudi. Iz te populacije je tek dvoje mladih Hrvatica i Hrvatau Mainzu završilo gimnaziju u školskojgodini 2000./2001. Njemački bi prosjekiznosio 1020 maturanata na tri tisuće stanovnika! Zar se ne bi taj mladi znanstvenikmorao upitati: Zašto sam ja tu potreban,kada potencijal iseljenika (koji bi se moglii morali kvalificirati) već ovdje živi?Na međunarodnom seminaru u Manizu susa hrvatske strane sudjelovali: fra AntoBatinić, urednik Žive zajednice, lista Hrvat-skih katoličkih zajednica, BiserkaAndrijević, urednica Riječi, glasnika Hr-vatske kulturne zajednice Wiesbaden, teIvica Košak urednik Glasnika AMAC-aDeutschland.1
Störfreid oder Begleiter?
Die fremdsprachigen Medien imIntegrationsprozess
… Etwa 5.000 Akademiker, Absolventender kroatischen Universitäten, leben zur-zeit in Deutschland. Die Ausländer, habenwir jetzt gehört, sind gut für Konflikte,Folklore und Kulturaustausch. Aber eswurde vergessen zu sagen, dass die meisteneinen bodenständigeren Grund haben,hierher zu kommen, und das ist die wirt-schaftliche Lage in ihrem Heimatort.
Wir leben hier in einem Land, dessen Bür-ger zu jenen 20 Prozent der Weltbevölke-rung gehören, die 80 Prozent derWeltressourcen verbrauchen. Das sind so-wohl Natur- als auch Human-Ressourcen.Dass im Schlepptau dieses wirtschaftlichenSogs auch Randgruppen kommen, ist ver-ständlich. 5000 Ingenieure, Arzte undZahnärzte kamen aus Kroatien hierher - siesind dem dortigen Wirtschaftssystem entzo-gen worden. Laut einer Studie, die derGIT-Verlag veröffentlich hat, haben wir inder Bundesrepublik ein Verhältnis voneinem Ingenieur zu etwa 80 Facharbeitern.Wenn zwei-oder dreitausend Ingenieureaus Kroatien in andere Länder abwandern,egal ob nach Deutschland, in die USA odernach Kanada, dann heißt das, bezogen aufdas oben genannte Zahlenverhältnis, dassmindestens ein 80-faches Volumen an sol-chen Leuten mitkommen wird, die - einfachgesagt -mitgerissen worden sind.Wir reden über die Wirtschaft. Jemand hathier gesagt, man redet wenig von der tür-kischen Wirtschaft, von türkischen Res-sourcen, aber man fährt gerne dorthin inUrlaub, man isst gerne in einem Kebab-haus. Eine Verzerrung des Marktes findetstatt, das wertschöpfende Natur- und Hum-anressourcen-Management und dieschlecht bezahlte Dienstleistung driftenauseinander. Dass man aber auf diese Wei-se die Bodenständigkeit der Leute vor Ortdurch das Verschieben von Ressourcen ru-iniert hat, darüber gibt es zu wenig Diskus-sionen, auch in der so genanntenausländischen Presse nicht. Wer weißschon, dass in Kroatien dringend Arbeiterfür die Werften gesucht werden, ebensoBauarbeiter für den Straßenbau. Ein ko-misches Auswanderungsland, würde manmeinen. Die Entwicklung vieler Länder wiePolen, Tschechien und Ungarn zeigt, dassdiese Länder ihre Fachkräfte brauchen.Noch etwas zur Formulierung der Kolleginvon vorhin, "zur Armut verdammt": 40.000Türkinnen und Türken haben eigene Unter-nehmen in der Bundesrepublik. Sie erwirt-schaften für sich einen Wohlstand. Auchwenn dieses eine Minderheit unter den tür-kischen Migranten ist, zeigt es, dass esauch anders gehen kann.Ich wehre mich gegen generelle Feststel-lungen, denn sie schaden der Kommunika-tion. Dass es Arme gibt und dass manchesehr schwer leiden, das ist richtig. Mit Res-sourcen verschiebt man auch die Wohl-standgrenze: Zum einem zwischenentwickelten und unentwickelten Ländern,zum anderen aber auch in jedem Land zwi-schen Armen und Reichen. Das heißt, wirhaben eine gemischte Situation. Und wennman nur die Probleme pointiert und in pro-blematische Formeln fasst, dann kommenwir nicht weiter…2
1 Ivica Košak: Strani mediji u Njemačkoj:kritičan element integracije?, Riječ broj 28,Wiesbaden 2001., str. 14.
2 Ivica Košak in Dokumentation der Fachta-gung: Störfreid oder Begleiter? Die fremd-sprachigen Medien im Integrationsprozess, 15.Mai 2001, Mainz, Seiten 29/30.
Riječ, broj 28, 2001.
25
Pisana riječ ima u Hrvatskojkulturnoj zajednici Wiesbadenizuzetno važnu ulogu i sva bitnakulturna događanja u zajednici iizvan nje popraćena su pisanimizvještajima. Vrijedni članoviHrvatske kulturne zajedniceWiesbaden već niz godinapohode i događanje koje je upotpunosti posvećeno pisanojriječi – Frankfurtski sajamknjiga i o tome ostavljaju pisanitrag u člancima objavljenima uRiječi. U člancima Ivice Košaka(Riječ br. 29 i 32) i SlavkaPantelića (Riječ br. 35) vidljivoje veliko zadovoljstvo pred-stavljanjem hrvatske knji-ževnosti na Frankfurtskomsajmu knjiga. Tih godina (2002.i 2003.) svoj rad predstavili su ičlanovi Hrvatske kulturnezajednice: Dragica Anderle iZdravko Luburić. Godine 2001.su osim predstavljanja hrvatskeknjiževnosti na sajmu održane ibrojne akivnosti izvansajamskog izložbenog prostorakoje su pridonijele promocijihrvatske književnosti i kulture uNjemačkoj.
U člancima Marijane Dokoze(Riječ br. 41 i Riječ br. 43) možese također iščitati zadovoljstvopredstavljanjem hrvatskeknjiževnosti na Frankfurtskomsajmu knjiga, ali autorica iznosiopasku kako je hrvatskaknjiževnost bila zastupljena umanjem obimu nego prijašnjihgodina. Autorica također skrećepozornost čitatelja na ono s čimese osim hrvatske suočavaju iknjiževnosti drugih naroda – padbroja čitatelja i neizvjesnabudućnost tiskane knjige.Osim sudjelovanjem na Frank-
furtskom sajmu knjiga, Hrvatskakulturna zajednica Wiesbadenpodupirala je hrvatsku književ-nost i kulturu i organiziravšimnogobrojna predavanja i pred-stavljanja knjiga te surađujući sMaticom hrvatsk-om.
Sve to dokumentirano je uprijašnjim brojevima Riječi.Suradnji s Maticom hrvatskomposvećeno je nekoliko članaka.Ivo Andrijević piše u Riječi br.20 o trećem susretu ogranaka ikolektivnih članova Maticehrvatske kojem je Hrvatskakulturna zajednica Wiesbadenbila domaćin. U članku senavodi kako je taj susret biopopraćen mnogobrojnim kulturnim događanjima: predavanja,izložba knjiga, nastup folklorašto je hvalevrijedno. DragicaAnderle piše u Riječi br. 26 osusretu ogranaka i kolektivnihčlanova Matice hrvatske 2000. uDortmundu, čije je tema bilapromicanje hrvatske knjižvnostiu inozemstvu.
Osobito značajno bilo jeobilježavanje 160. obljetniceMatice hrvatske o čemu piše IvoAndrijević u Riječi br. 32.Suradnja s tako značajnomkulturnom udrugom priznanje jekvalitetnom i predanom radučlanova Hrvatske kulturne
zajednice Wiesbaden.
Iz gore spomenutih članakaobjavljenima u prijašnjim broje-vima Riječi može se zaključitikako je Hrvatska kulturnazajednica Wiesbaden pozitivanprimjer kako se promičehrvatska kultura u inozemstvu.Članovi Zajednice trude se bitiprisutni na bitnim kulturnimdogađanjima na području nakojem zajednica djeluje, aFrankfurtski sajam knjiga jesvakako događanje koje nudinajviše mogućnosti što sučlanovi HKZ Wiesbadenprepoznali. HKZ Wiesbaden pri-jašnjih godina nije na tomvažnom kulturnom događanjubila prisutna samo kao posjetiteljnego i aktivni sudionik. Hvale-vrijedna je i suradnja s Maticomhrvatskom i potrebno ju jeponovno intenzivirati jer otvaramnoge mogućnosti za daljnjeprojekte. Iz članaka je vidljivokako je iza Hrvatske kulturnezajednice Wiesbaden periodpredanog rada na predstavljanju,njegovanju i stvaranju hrvatskeknjiževnosti i drugih vidovakulture u Njemačkoj i timstopama treba i dalje nastaviti.
Ana Kramarić
Odraz literature u našoj Riječi
Riječ, broj 45/45, 2013.
26
IMPRESSUMRIJEČ - glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden
DAS WORT - MITTEILUNGSBLATT DER KROATISCHEN KULTURGEMEINSCHAFT
Vol. XXV, Izbor - Sonderausgabe, Wiesbaden, MMXV
Adresa / Adresse:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.
c/o Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4, 65510 IdsteinTel: +49(0)6126-8145, E-Mail: info@hkz-wi.de
http://www.rijec.hkz-wi.deNakladnik / Verleger:
Hrvatska kulturna zajednica e.V. WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.
V.I.S.d.P.: Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4, D-65510 IdsteinE-Mail. ivica.kosak@online.de
Glavna urednica / RedaktionsleitungAna Kramarić
Članovi redakcije / RedaktionsmitgliederRužica Matanić, Silvija Šljivić, Nada Višak,
Slaven Ljiljanić, Ivan Matotek, Jakov Rimac, Branko VišakSuradnici / Miterbeiter
Aleksandra Brnetić, Marijana Dokoza, Marijana Erstić,Katica Kiš, Rajko Radišić, Jela Šare
Graphik Design / LayoutIvica Košak
Tisak / DruckKlicks GmbH, Ziegelhüttenweg 4, 98693 Ilmenau
Rukopisi se ne vraćaju. Za sadržaj napisa odgovaraju autori.Uredništvo se kao i izdavač ne mora nužno slagati s mišljenjem autora.
Für unverlangt eingesandte Manuskripte übernehmen wir keine Haftung und senden diese aus Zeit- und Kostengründen nicht zurück.
Für den Inhalt der Beiträge zeichnen die Autoren verantwortlich,auch spiegelt dieser nicht immer unbedingt die Meinung der Redaktion wider.
Vertrieb:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.
Oglasi / Anzeigen:1/1S: 100 €, 1/2 S: 50 €, 1/4 S: 25 €, 1/8 S: 13 €
Oglas u boji – dvostruka cijena. Farbdruck - das Doppelte des Preises für S/W DruckBanka / Bankverbindung:
Wiesbadener Volksbank e.G. WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.IBAN: DE30510900000021280500
BIC: WIBADE5WXXX
RIJEČ ISSN 21966109
Recommended