View
13
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Antonia Dušman
POREZ NA IMOVINU: POREZ NA NEKRETNINE I POREZ
NA NETO BOGATSTVO
Diplomski rad
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
POREZ NA IMOVINU: POREZ NA NEKRETNINE I POREZ
NA NETO BOGATSTVO
Diplomski rad
Kolegij: Usporedni porezni sustavi
Mentor: prof.dr.sc. Helena Blaţić
Student: Antonia Dušman
JMBAG: 0081111641
Smjer: Gospodarstvo EU
Rijeka, srpanj 2013.
SADRŢAJ
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraţivanja ............................................................................ 1
1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................ 1
1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja ............................................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................... 2
1.5. Struktura rada .................................................................................................................. 2
2. POREZ NA IMOVINU .......................................................................................................... 3
2.1. Obiljeţja poreza na imovinu ............................................................................................ 3
2.2. Vrste poreza na imovinu .................................................................................................. 8
3. POREZ NA NEKRETNINE ................................................................................................ 13
3.1. Osnovne značajke poreza na nekretnine ........................................................................ 13
3.2. Porez na nekretnine u „starim“ zemljama članicama EU .............................................. 19
3.3. Porez na nekretnine u „ novim“ članicama EU ............................................................. 32
3.4. Fiskalno značenje poreza na nekretnine u Europskoj uniji ........................................... 37
4. POREZ NA NETO BOGATSTVO ...................................................................................... 43
4.1. Zemlje Europske unije sa porezom na neto bogatstvo .................................................. 44
4.2. Fiskalno značenje poreza na neto bogatstvo .................................................................. 47
5.ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 50
LITERATURA
POPIS TABLICA
POPIS GRAFIKONA
1
1. UVOD
Oporezivanje imovine je jedan od najstarijih poreznih oblika, a javlja se još od vremena
privatnoga vlasništva. Imovina je bila prvotni pokazatelj snage i bogatstva, te je kao takva
postala predmet oporezivanja, kako bi se osigurala ravnopravnost svih stanovnika u
sufinanciranju na području odreĎene lokalne samouprave. Postupno se porez na imovinu
počinje javljati u svim nacionalnim poreznim sustavima. Danas u svijetu gotovo da i ne
postoji zemlja koja nema barem neki oblik poreza na imovinu. MeĎutim, pojavom novčanog
plaćanja, njegova uloga slabi te ga zamjenjuje porez na dohodak i potrošnju. Iako potisnut i
zamijenjen i danas se javlja u svim poreznim sustavima. Porez na imovinu je u suvremenim
poreznim sustavima ostao jedan od vaţnijih izvora sredstava financiranja najčešće lokalnih
vlasti i jedinica te u novije vrijeme ponovo dobiva na vaţnosti.
1.1. Problem, predmet i objekt istraţivanja
Problem istraţivanja provedenoga u ovome diplomskome radu odnosi se na utvrĎivanje
razloga i opravdanosti uvoĎenja i odrţavanja pojedinih oblika poreza na imovinu u poreznim
sustavima zemalja članica Europske unije. Predmet istraţivanja se stoga odnosi na
istraţivanje, analiziranje i definiranje osnovnih značajki poreza na imovinu, poreza na
nekretnine i poreza na neto bogatstvo te njihova fiskalnoga značaja u „starim“ i „novim“
zemljama članicama Europske unije. Objekt istraţivanja jesu porez na nekretnine i porez na
neto bogatstvo.
1.2. Radna hipoteza
Radna hipoteza ovoga rada, sukladno iznesenoj problematici istraţivanja, glasi: konzistentnim
spoznajama o osnovnim značajkama poreza na nekretnine i poreza na neto bogatstvo te
sustavnom analizom poreznih oblika zastupljenih u poreznim sustavima pojedinih zemalja
članica Europske unije, uz analizu njihovoga fiskalnoga značaja, moţe se utvrditi njihova
vaţnost i značaj u poreznim sustavima „starih“ i „novih“ zemalja članica Europske unije
2
1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja
Osnovna svrha ovoga istraţivanja je odrediti specifičnosti poreza na imovinu, te njegovih
osnovnih vrsta: poreza na nekretnine i poreza na neto bogatstvo. Sukladno definiranim
značajkama ovih dvaju oblika moguće je analizirati njihovu fiskalnu vaţnost. Cilj ovoga
istraţivanja je stoga utvrditi specifičnosti oporezivanja imovine u „starim“ i „novim“
zemljama članicama Europske unije. Stoga je potrebno odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. Koje su osnovne značajke poreza na imovinu?
2. Koje su osnovne značajke poreza na nekretnine i poreza na neto bogatstva?
3. Kako se oporezuju nekretnine u „starim“ zemljama članicama Europske unije?
4. Kako se oporezuju nekretnine u „novim zemljama članicama Europske unije?
5. Kako se i u kojim zemljama oporezuje neto bogatstvo?
6. Koje su fiskalne značajke poreza na nekretnine i poreza na neto bogatstvo?
1.4. Znanstvene metode
Prilikom pisanja ovoga diplomskoga rada korištene su slijedeće znanstveno-istraţivačke
metode: metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda analiza i
sinteze, metoda klasifikacije, statistička metoda.
1.5. Struktura rada
Rad je sastavljen od pet tematski povezanih cjelina. Počinje UVODOM u kojemu je definiran
problem, predmet i objekt istraţivanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraţivanja, znanstvene
metode korištene u radu te struktura rada. Drugi dio rada, naziva, POREZ NA IMOVINU,
analizira osnovne značajke poreza na imovinu te vrste poreza na imovinu o kojima će i
naknadno u radu biti govora. Treći dio rada, POREZ NA NEKRETNINE, definira ovaj oblik
poreza na imovinu, te analizira porez na nekretnine u „starim“ i „novim“ zemljama članicama
3
Europske unije. U ovome je dijelu takoĎer analiziran fiskalni značaj ovoga poreznoga oblika.
Četvrti dio rada, POREZ NA NETO BOGATSTVO, donosi kratku definiciju ovoga
poreznoga oblika te zemlje u Europskoj uniji koje primjenjuju ovaj porezni oblik, kao i
fiskalni značaj poreza na neto bogatstvo. Rad završava ZAKLJUČKOM u kojem je sinteza
svih poglavlja obraĎivanih u radu.
2. POREZ NA IMOVINU
Kako bi se shvatila fiskalna uloga poreza na imovinu, potrebno je shvatiti sam pojam
imovine, a potom svrhu oporezivanja iste. Imovina se definira kao skup pokretnih i
nepokretnih dobara i prava ili ukupnost njihove vrijednosti kojom raspolaţe neka pravna ili
fizička osoba u promatranom periodu (Jelčić, 2001., str. 41). Imovina se moţe javljati u
materijalnom obliku, kojega čine zemljišta, graĎevine, postrojenja, zalihe robe, materijala i
drugo, te u nematerijalnom obliku kojega čine goodwill, trgovačka marka i slično. Bitna je
karakteristika imovine sa stajališta poslovnoga subjekta, postojanje odreĎenog stupnja
izvjesnosti da će se njezinom uporabom ostvariti buduća ekonomska korist. Nekada je
imovina bila predmet trgovine (robna razmjena) te su rijetko kada postojali novčani dohoci.
Sa ciljem osiguranja ravnopravnosti i jednakosti, imovina je od davnina postala predmet
oporezivanja te su u ovome poglavlju na temelju prethodnog pojmovnog odreĎenja imovine,
definiran pojam, osnovne značajke te vrste poreza na imovinu.
2.1. Obiljeţja poreza na imovinu
Oporezivanje imovine je jedan od najstarijih poreznih oblika. U ljudskoj prošlosti je bilo
znatno jednostavnije oporezivati imovinu, s obzirom da su novčani dohoci i transakcije bili
znatno rjeĎa pojava te se nečije bogatstvo ili dobitak mjeri posjedovanjem stoke, nekretnina i
sličnih dobara. UvoĎenju ovoga poreznoga oblika posebice je pogodovala pojava privatnoga
vlasništva te se prvi spomen ovakvoga oblika poreza javlja još iz vremena prije Krista.
Postupno se taj porezni oblik, koji je u to vrijeme predstavljao jedan od vodećih poreznih
4
prihoda drţave, zamjenjuje porezom na dohodak. Neovisno o tome porez na imovinu se
zadrţao u velikom broju zemalja, te je i danas uvršten u gotovo svim nacionalnim poreznim
sustavima, oporezujući ili cijelu imovinu ili samo odreĎeni dio imovine. UvoĎenjem poreza
na dohodak, porez na imovinu postaje dopunski porez uz porez na dohodak.
Industrijalizacijom je većina stanovništva počela privreĎivati nekakav dohodak te je on postao
vaţniji porezni izvor od tadašnjeg glavnog poreznog objekta - imovine. Porez na imovinu kao
glavni porezni oblik se u 20.stoljeću zadrţao samo u dvije drţave - SAD-u i Švicarskoj. To je
bilo moguće jer se u narodu duboko drţao odbojan stav prema birokraciji te je odreĎivanje
visine poreznoga opterećenja u potpunosti bilo prepušteno graĎanima, koji su to smatrali
počasnom zadaćom. Najvaţnija je činjenica što se u tim dvjema drţavama najdulje zadrţalo
stajalište da je vrijednost imovine neovisna o prihodima te imovine nego je oporezovana
vrijednost bila trţišna vrijednost imovine u tom trenutku. Posljedica je bio porez na imovinu
koji je postao najvaţniji i jedini direktni porez u njihovim poreznim sustavima (Jelčić, 2001.,.
str. 67). Iako na njega otpada manji udio od ukupnih poreznih prihoda drţavi, rezultira sa
relativno visokim opterećenjem za obveznika, koji porez najčešće plaća jednokratno i po
prilično visokim stopama.
Porez na imovinu je porezni oblik kod kojega je predmet oporezivanja imovina, te se njime
oporezuje imovina u njezinom statičnom obliku (Jelčić, Jelčić, 1998., str. 261). Imovina koja
podlijeţe oporezivanju podrazumijeva novčanu vrijednost ekonomskih dobara u trenutku
nastanka porezne obveze. Imovina se redovito doţivljava kao pokazatelj bogatstva i njezino
oporezivanje moţe se opravdati načelom ekonomske snage prema kojemu bogatiji trebaju
snositi i više poreza, s obzirom da oni imaju više koristi i očekivanja od dobara i usluga koje
pruţa zajednica, pa je samim time razumljivo da u financiranju zajednice trebaju sudjelovati u
većem iznosu (Kordić, Podborkić, 2010., str. 106). Bogatiji ujedno imaju i veća očekivanja i
koristi od javnih dobara i usluga što ih pruţa zajednica pa u njezinu financiranju trebaju i
sudjelovati u većem iznosu. Stoga bi se moglo reći da se oporezivanjem imovine ispunjava
jedno od glavnih načela fiskalne politike - ravnopravnost.
Za opravdanje uvoĎenja poreza na imovinu navode se dva kriterija (Musgrave, R&P., 1993.,
str.440-441):
5
Kriterij koristi, koji se zasniva na činjenici da bolje komunalne usluge znače i veću
vrijednost nekretnina pa njihovu cijenu stoga trebaju snositi vlasnici tih nekretnina. S
obzirom na veću vrijednost imovine kojom raspolaţu, oni imaju i snaţniju potrebu za
zaštitom vlasništva, koju im pruţa drţava, zato i u financiranju drţavnih potreba
trebaju sudjelovati u većem iznosu.
Kriterij porezne snage koji promatra imovinu kao pokazatelj bogatstva pojedinca.
MeĎutim, s obzirom da je široko prisutna dilema o tome u kolikoj je mjeri imovina
stvarna ekonomska snaga poreznoga obveznika, taj argument imao je više smisla u
vrijeme kad je imovina (npr. zemljište ili stoka) doista bila pokazatelj porezne
sposobnosti. U suvremenim okolnostima glavnina dohotka pritječe u novcu pa je
poreznu sposobnost sve teţe mjeriti imovinom kojom obveznik raspolaţe, te definicija
imovine.
Oporezivanje imovine uglavnom se opravdava potrebom za uvoĎenjem veće pravednosti u
sustav oporezivanja, i to prema oba navedena kriterija pravednosti (Kesner-Škreb, 2002., str.
895). Jedna od temeljnih uloga drţave jest zaštita vlasništva, pa vlasnici moraju platiti drţavi
troškove koje ona ima u zaštiti njihove imovine: troškove sudstva, policije i drţavne
administracije. Osim pruţanja sigurnosti i zaštite imovine, drţava pruţa vlasnicima odreĎene
usluge koje povećavaju vrijednost imovine, ali i koriste njezinu vlasniku.
Porez na imovinu spada u skupinu subjektnih poreza, koji se odnose na fizičku osobu kao
poreznog obveznika. Uz ovaj oblik poreza subjektnim se porezom smatra i porez na
nasljedstva i darove i porez na dohodak, jer se kod oporezivanja u obzir uzimaju osobna
svojstva poreznog obveznika. S obzirom da se porez na imovinu ubire prema načelu plaćanja
po ekonomskoj snazi, definira se kao direktni porez kojim se ţeli zahvatiti ekonomska snaga
poreznog obveznika koja proizlazi iz imovine, pri čemu se kod utvrĎivanja poreznog
opterećenja uzimaju u obzir neke osobne okolnosti poreznog obveznika relevantne za
oporezivanje (Jelčić, Jelčić, 1998., str. 261).
6
UvoĎenje ovoga poreznoga oblika zasniva se na poreznoj snazi vlasnika koja proizlazi iz
imovine. Kako se navodi u literaturi porez na imovinu je porezni oblik kod kojega je predmet
oporezivanja imovina, povod njezinu oporezivanju je imovina kao takva, dok je porezna
osnovica njezina vrijednost (Jelčić, Jelčić, 1998., str. 261). Osnovica oporezivanja primjenom
poreza na imovinu je u pravilu neto imovina, to jest ona imovina kakva nastaje nakon što se
od ukupne aktive odbije ukupna pasiva. Točnije, porezna osnovica bi bila neto vrijednost
oporezovane imovine odnosno razlika njezine bruto vrijednosti i obveza koje tu imovinu
opterećuju. Prilikom odreĎivanja imovine javlja se nekoliko problema. Naime imovina se
definira kao skup pokretnih i nepokretnih dobara i prava ili ukupnost njihove vrijednosti
kojim raspolaţe neka pravna ili fizička osoba u promatranom razdoblju, dok se oporeziva
imovina definira kao vrijednost ekonomskih dobara izraţena u novčanom obliku a postoji u
trenutku nastajanja porezne obveze (Fatur, Ţiković, 2009., str. 2). Kada se govori o imovini
kao poreznom objektu, tada porezni objekt nije ukupna vrijednost svih imovinskih dobara
koja su u vlasništvu jednog subjekta, nego se kao porezni objekt javljaju pojedina imovinska
dobra, odnosno pojedini dijelovi imovinske mase. Stoga se imovinom za potrebe oporezivanja
nazivaju samo pojedina imovinska dobra, predmeti i prava u vlasništvu jednog subjekta.
Prvi problem koji se pojavljuje kod oporezivanja imovine je da treba prvo utvrditi koji
dijelovi imovine će biti obuhvaćeni porezom na imovinu. Drugi problem je taj da treba
pronaći zajednički nazivnik svoj imovini, a najprikladniji nazivnik je novac, s obzirom da se u
novcu moţe izraziti bilo koji oblik imovine, neovisno bilo to zemljište, nekretnina, umjetnički
predmet, stroj ili vozilo. Tri su koncepcije koje se koriste za odreĎivanje vrijednosti imovine
koju obuhvaća porez na imovinu (Jelčić, 2001., str. 293):
Vrednovanje na osnovi trţišne cijene imovinskih predmeta (fair market value),
Vrednovanje prema veličini prihoda od imovinskih predmeta,
Vrednovanje prema vrijednosti kapitala.
Prva je koncepcija najčešća i prevladava u svim suvremenim drţavama gdje se primjenjuje
porez na imovinu jer je trţišna cijena imovine u odreĎenom trenutku i realna porezna
osnovica objekta oporezivanja.
7
Poreznoga obveznika poreza na imovinu je teško definirati, te ga odreĎuju porezni oblici
poreza na imovinu i specifični zakoni pojedine zemlje. Ovisno prema obliku, porezni
obveznici mogu biti i fizičke i pravne osobe koje posjeduju imovinu- predmet oporezivanja.
Oporezivanje pravnih osoba ovim poreznim oblikom je definirano nacionalnim
zakonodavnim sustavima i specifičnostima svake pojedine zemlje, te nije jednostrano
odreĎeno. S obzirom da se ubiranje ovoga poreza oslanja na plateţnu sposobnost poreznoga
obveznika, pravne bi osobe bile podloţne dvostrukom oporezivanju. Naime, vlasnici
poduzeća, su fizičke osobe, podloţne plaćanju poreza na imovinu, te bi plaćanjem poreza na
imovinu korporacije nanovo bile oporezovane. TakoĎer, postoji mogućnost plateţne
nesposobnosti poduzeća, što bi dovelo do prevaljivanja obveze plaćanja poreza na vlasnike, ili
pak u povećanoj cijeni proizvoda ili usluga, kojom se prevaljuje obveza na potrošače. Proces
oporezivanja porezom na imovinu obavlja se sukladno nacionalnim zakonodavnim
odredbama. U svim suvremenim zemljama prevladava koncept vrednovanja imovine na
osnovi trţišne cijene. Prema Općem poreznom zakonu (NN 147/08) trţišnom se cijenom
smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu, u vrijeme kada
se vrednovanje obavlja. Obveza plaćanja poreza na imovinu dobije se mnoţenjem stope
poreza i procijenjene vrijednosti imovine, odnosno vrijednost imovine što je odredi lokalna
vlast. U većini slučajeva lokalna vlast pokušava procijeniti vrijednost te imovine u skladu s
trţišnom vrijednosti. MeĎutim, ako je to nemoguće porezna uprava ne zna točnu vrijednost i
zbog toga treba obaviti procjenu na osnovi trţišne vrijednosti odgovarajuće imovine koja je
nedavno prodana (Rosen, Gayer, 2010., str.525-526).
Porez na imovinu najčešći je prihod lokalnih jedinica što kao najznačajniju posljedicu ima
decentralizaciju poreznog sustava, odnosno uvoĎenjem ovoga poreznog oblika stvara se prava
autonomija lokalnog sektora. Lokalna samouprava ima potpunu autonomiju kod uvoĎenja,
odreĎivanja visine porezne stope i ubiranja poreza na imovinu, te ima potpunu autonomiju
kod rasporeĎivanja i trošenja tih sredstava (Drezgić, 2009.). U najčešćim slučajevima drţave
odreĎuju raspon poreznih stopa u kojima će se kretati stope poreza na imovinu, dok lokalne
vlasti imaju potpunu autonomiju u odreĎivanju primjene tih stopa.
8
2.2. Vrste poreza na imovinu
Dugovječnost poreza dovela je do razlikovanja cijeloga niza poreznih oblika. Porezi na
imovinu se mogu razmatrati u širem i uţem smislu. Imovinski porezi u širem smislu odnose
se na poreze na net bogatstvo, porez na nepokretnu imovinu (nekretnine), porez na nasljedstva
i darove, porez na financijske i kapitalne transakcije te ostale jednokratne i periodične poreze
na imovinu. Porezi na imovinu u uţem smislu javljaju se u poreznim sustavima suvremenih
zemalja, a to su porez na neto bogatstvo (neto imovinu) i porez na nepokretnu imovinu
(nekretnine) (Blaţić, Grdinić, 2011., str.2).
Porez na imovinu se moţe podijeliti na više vrsta, prema tome na kojem se kriteriju ta podjela
temelji. Najčešći su kriteriji klasifikacije poreza na imovinu slijedeći (Jelčić, Jelčić, 1998., str.
269-273):
Izvor oporezivanja,
Učestalost ubiranja,
Obuhvat objekta oporezivanja,
Mjesto i uloga koju taj porez ima unutar poreznog sustava,
Prema načinu utvrĎivanja porezne osnovice,
Porezni obveznik,
Objekt oporezivanja,
Namjena trošenja poreznih sredstava,
Subjektni i objektni kriterij,
Primijenjena porezna stopa i
Porezni tretman zaduţenja imovine.
Prema kriteriju izvora oporezivanja razlikuju se:
Realni porez na imovinu i
9
Nominalni porez na imovinu.
Realni porez na imovinu kao osnovicu oporezivanja uzima imovinu , tako da se prilikom
oporezivanja uzima cjelokupna imovina poreznoga obveznika, te se zalazi u supstanciju uzete
imovine i na taj način se smanjuje obujam iste, točnije ona se ne troši. Ovaj se oblik
oporezivanja koristi samo u izvanrednim situacijama iz razloga jer smanjuje vrijednost
imovine što ga čini problematičnim i njegovu primjenu čini ograničenom ili pak
jednokratnom. Smanjenje vrijednosti imovine potiče na odustajanje od štednje i smanjenje
formiranja kapitala. Porezni dug ovoga oblika je veći od poreznih prihoda pa se zbog
podmirenja obveze koristi dohodak ili se pak prodaje imovina.
Nominalni pak porez na imovinu takoĎer kao osnovicu plaćanja poreza uzimaju imovinu, ali
se porez plaća iz prihoda od imovine, odnosno iz dohotka. Dakle, naplaćuju se na način da se
ne zadire u supstanciju imovine, odnosno imovina ostaje netaknuta kao takva jer se oporezuju
samo dohoci ostvareni korištenjem te imovine. Takvo je oporezivanje prihvatljivo i moţe se
koristiti u normalnim, uobičajenim okolnostima.
Prema kriteriju učestalosti, porezi na imovinu se dijele na (Kordić, Podborkić, 2010., str.
108):
Periodične (tekuće) poreze na imovinu i
Jednokratne poreze na imovinu.
Tekući, odnosno periodični porezi na imovinu se ubiru u pravilu svake godine. MeĎutim,
pritom se radi o nominalnim porezima na imovinu sa niskim poreznim stopama. Razlog
ubiranja ovih poreza je stajalište da treba jače opteretiti fundirane prihode sa jedne strane,
odnosno manje opteretiti nefundirane prihode (poput prihoda od rada) sa druge strane. Njihov
je zadatak ispunjenje fiskalnih ciljeva ali i u odreĎenoj mjeri redistribucijskih ciljeva.
Jednokratni porezi na imovinu se u pravilu uvode kao realni porezi na imovinu najčešće nose
naziv doprinosi ili davanja, a ne porezi na imovinu, te im je zadatak da u nestašici sluţe kao
instrument prikupljenja potrebnih sredstava te kao instrument preraspodjele imovine.
10
Prema obuhvatu objekta oporezivanja porezi na imovinu se javljaju u dvojakoj formi
(Kordić, Podborkić, 2010., str. 106):
Jedinstveni (sintetički) porezi na imovinu i
Parcijalni (analitički) porezi na imovinu.
Jedinstvenim porezom na imovinu se oporezuje cjelokupna imovina, ali ona koja je i kolika je
utvrĎena poreznim propisom, a ne sva imovina koju porezni obveznik posjeduje. S druge
strane, parcijalni porez na imovinu oporezuje samo odreĎene dijelove imovine. Poseban se
problem javlja pri definiranju obuhvata imovine, zbog postojanja takozvane neopipljive
imovine, zbog čega porezni sluţbenici često preskaču vrednovanje i oporezivanje te
nevidljive imovine, narušavajući na taj način osnovni zahtjev za pravednosti.
Prema mjestu i ulozi koju taj porez ima unutar poreznog sustava, porezi na imovinu se dijele
na (Kordić, Podborkić, 2010., str. 106):
Glavne poreze na imovinu i
Sporedne poreze na imovinu.
Glavni porezi na imovinu zauzimaju vaţniju poziciju u poreznom sustavu, te se s obzirom na
prikupljena sredstva smatraju izdašnijim porezima. S druge strane sporedni porezi, kako i sam
naziv kaţe, zauzimaju sporedne pozicije u poreznom sustavu te su s obzirom na prikupljena
sredstva, koja su manje izdašna, sporedni porezni oblici.
Prema načinu utvrĎivanja porezne osnovice, porez na imovinu moţe biti (Kordić, Podborkić,
2010., str. 107):
Ad valorem porez na imovinu i
Specifični porez na imovinu.
Kod ad valorem poreza na imovinu porezna se osnovica odreĎuje na temelju vrijednosti
imovine, dok se kod specifičnoga poreza porezna osnovica utvrĎuje na osnovi nekih mjernih
jedinica.
Prema odreĎenosti poreznoga obveznika razlikuje se (Bajo, Alibegović, 2008., str. 79):
11
Porez na imovinu fizičkih osoba i
Porez na imovinu pravnih osoba.
Porezu na imovinu fizičkih osoba moţe podlijegati pojedinac ili grupa (obitelj ili češće
supruţnici). Oporezivanje porezom na imovinu fizičkih osoba izuzima imovinu drţave, javnih
poduzeća, centralne drţavne banke, javnih ustanova, političkih stranaka i raznih udruţenja te
druga imovina ali pod uvjetom da se njezini vlasnici njome ne koriste u svrhu ostvarivanja
dobiti.
Prema objektu oporezivanja porez na imovinu moţe obuhvaćati (Bajo, Alibegović, 2008., str.
83):
Oporezivanje nekretnina,
Oporezivanje pokretne imovine i
Oporezivanje prava.
Najčešće se oporezuju zemljišta, šume, zgrade i slične nekretnine, dok je porezna evazija
lakše moguća kod oporezivanja pokretne imovine nego kod oporezivanja nekretnina.
TakoĎer, oporezivanje nekretnina se smatra najnepravednijim poreznim oblikom, i često sa
značajnim svotama puni proračun.
Prema kriteriju namjene trošenja sredstava ubranih oporezivanjem imovine razlikuje se
(Kordić, Podborkić, 2010., str. 106):
Opći porez na imovinu i
Namjenski (posebni) porez na imovinu.
Opći porez na imovinu se javlja ako su sredstva prikupljena oporezivanjem imovine
proračunski prihod i sluţe financiranju svih proračunskih rashoda. Poseban ili namjenski
porez na imovinu javlja se ako su porezna sredstva, djelomice ili u potpunosti, prihod nekoga
fonda, institucije ili drugo te sluţe za financiranje točno utvrĎenih rashoda.
12
Porez na imovinu moţe biti oporezovan kao (Jelčić, 2001., str.64):
Subjektni porez na imovinu i
Objektni porez na imovinu.
Porez na imovinu fizičkih osoba je subjektni porez na imovinu, pri utvrĎivanju kojega se vodi
računa o nekim osobnim svojstvima poreznog obveznika, prema kojima se utvrĎuje odreĎena
porezna osloboĎenja i olakšice. S druge strane porez na imovinu pravnih osoba je objektni
porez, te se pri oporezivanju imovine takvim porezom vodi računa samo o činjenicama
vezanima isključivo uz predmet oporezivanja, neovisno o vlasniku.
Prema kriteriju primijenjene porezne stope razlikuju se dva oblika poreza na imovinu (Jelčić,
2001., str.67):
Nominalni (proporcionalni) porez na imovinu i
Progresivni porez na imovinu.
Progresivni porez na imovinu se javlja uvijek kod oporezivanja imovine fizičkih osoba, čak i
kada je propisana stopa proporcionalna, jer se zbog poreznih osloboĎenja i olakšica stvarno na
imovinu veće vrijednosti plaća relativno veći iznos poreza, što se naziva indirektna progresija.
Imovina pravnih osoba se u pravilu oporezuje primjenom proporcionalne stope. Porezne stope
su u pravilu vrlo niske i rijetko prelaze visinu od 1% vrijednosti oporezivane imovine.
Prema kriteriju poreznog tretmana zaduţenja imovine razlikuju se (Bajo, Alibegović, 2008.,
str. 84):
Neto porez na imovinu i
Bruto porez na imovinu.
Neto porez na imovinu podrazumijeva da se od porezne osnovice odbijaju svi dugovi koji
terete oporezivu imovinu. Porez na imovinu je u pravilu neto porez na imovinu. Bruto porez
na imovinu je porez kod kojega se od osnovice ne odbijaju dugovi.
13
Neovisno o obliku poreza na imovinu kojim se oporezuje imovina fizičkih ili pravnih osoba,
ovaj je porezni oblik, nakon svojega povijesnoga puta, pronašao mjesto u gotovo svim
poreznim sustavima svijeta, sa temeljnim ciljem borbe protiv nepravednosti i osiguravanja
jednakosti za svakoga pojedinca. Iako neznatno pridonosi punjenju proračuna, uz svoju
fiskalnu ulogu doprinosi i kreiranju dodatnih najčešće lokalnih prihoda. Porez na imovinu se
javlja u gotovo svim zemljama Europske unije, u nekome od dvaju oblika: porez na
nekretnine i porez na neto bogatstva. U nastavku ovoga diplomskoga rada elaboriran je svaki
pojedini oblik poreza na imovinu u zemljama Europske unije, i njegove temeljne značajke.
3. POREZ NA NEKRETNINE
Porez na nekretnine je jedan od oblika poreza na imovinu. Iako je porez na imovinu imao fazu
u kojoj je isključivan iz nacionalnih poreznih sustava, porez na nekretnine je vjerni
„stanovnik“ svih poreznih sustava. Ovakav sustav objašnjava se diferenciranim poreznim
sustavima unutar Europske unije. Porez na imovinu tako moţe poprimiti dvojake oblike:
porez na neto imovinu ili porez na nekretnine. U nekima je zemljama članicama Europske
unije u primjeni samo opći porez na imovinu, u drugima se primjenjuje uz opći i posebni
porez na imovinu, dok se treće zemlje odlikuju primjenom samo pojedinačnih poreza na
pojedine dijelove imovine, poput poreza na nekretnine. U ovome su poglavlju definirane
osnovne značajke poreza na nekretnine, te je analiziran porez na nekretnine u starim
zemljama članicama, novim zemljama članicama kao i fiskalno značenje poreza na
nekretnine.
3.1. Osnovne značajke poreza na nekretnine
Sam pojam nekretnine podrazumijeva izgraĎeno ili neizgraĎeno zemljište ili pak objekt,
točnije graĎevinsku česticu. S obzirom da je nekretnina jedan od oblika materijalne imovine,
podlijeţe oporezivanju imovinskim porezom točnije porezom na nekretnine. Porez na
nekretnine općenito se smatra naknadom za pruţene lokalne usluge i dobara te je zato prihod
14
lokalne uprave, koja kroz prikupljene poreze, pruţa usluge i dobra, izravno utječući na
pruţanje kvalitete ţivota, a time i vrijednosti nekretnina. Stoga je onda i logično da je
vrijednost nekretnine porezna osnovica za utvrĎivanje visine poreza na nekretnine. Porez na
nekretnine ustvari tereti korištenje ili posjedovanje nekoga oblika nekretnine, te se ubire na
vlasništvo/korištenje nekretnine na području gdje se ona nalazi, neovisno o prebivalištu
vlasnika. Porez na nekretnine je američki tip poreza na imovinu te ne posjeduje sintetičke
vrline poreza na neto bogatstvo, ali mu je osnovna prednost vidljivost porezne osnovice, pa
samim time i lakoća obuhvata iste, koja smanjuje mogućnost porezne evazije na minimum.
Kao osnovne značajke poreza na nekretnine se navode (Blaţić, Grdinić, 2011., str. 2-3):
Razrezuje se na zemlju i zgrade,
Moţe biti u obliku postotka vrijednosti imovine koja se procjenjuje s obzirom na
prodajnu cijenu, rentu ili kapitaliziranu zaradu, ali moţe ovisiti i o drugim
karakteristikama,
Obveznici takvih poreza mogu biti vlasnici, korisnici ili oboje,
Moguće je da ih jedna razina vlasti plaća drugoj, s obzirom da je imovina pod
jurisdikcijom ove druge,
Dug se ne uzima u obzir pri razrezivanju poreza, odnosno oporezivu osnovicu čine
nekretnine neovisno o dugovima kojih ih terete.
Porez na nekretnine je dobro prilagoĎeni izvor prihoda za lokalnu upravu, koji moţe posluţiti
kao sredstvo za provoĎenje fiskalne autonomije lokalne uprave. To je slučaj u onim zemljama
gdje lokalne uprave imaju moć odlučivanja u pogledu poreza na nekretnine i gdje su primici
iz ovoga poreznoga oblika značajni. Ovaj oblik poreza, kao imovinski porez, spada meĎu
najstarije porezne oblike, koji su postupno, kako je prethodno spomenuto bili mijenjani
porezom na dohodak i danas predstavljaju samo dodatni izvor javnih prihoda. MeĎutim, ovaj
oblik poreza i danas ostaje vaţan izvor sredstava za lokalnu upravu. Osnovna prednost ovoga
oblika poreza je njegov doprinos poreznoj pravednosti, primjerice kroz primjenu načela
korisnosti. Istovremeno, porez na nekretnine stimulira racionalnije i efikasnije korištenje
imovine. Glavni nedostatak ovoga poreznog oblika je dvostruko oporezivanje, s obzirom da
je nekretnina kupljena iz već oporezovanoga dohotka. Ovaj je porezni oblik izrazito
15
nepopularan u krugovima poreznih obveznika i upravljanje njima moţe biti skupo. Razlog
omraţenosti ovoga poreznog oblika odnosi se u prvome redu na činjenicu da predstavlja
veliki jednokratni teret poreznim obveznicima (Kesner-Škreb, 2009., str.2). Radi se o porezu
koji se obračunava na godišnjoj razini i ubire se jednokratno te kao takav predstavlja veliki
teret za pojedinoga poreznoga obveznika. TakoĎer, uvoĎenje ovoga oblika poreza redovit
smanjuje štednju a povećava potrošnju jer ako se oporezuju nekretnine porezni obveznici će
višak svojih sredstava usmjeravati ka trošenju tih sredstava, a ne ulagati u nekretnine i time
plaćati veće poreze. Otuda proizlazi negativan efekt koji ovaj porezni oblik ima na štednju i
rast gospodarstva. TakoĎer se navodi da će porez na nekretnine utjecati na to da porezni
obveznici sredstva ulaţu u druge oblike imovine (vrijednosni papiri) što moţe izazvati
pozitivne implikacije na gospodarstvo. Promatrano sa gledišta onih koji ubiru taj porez,
lokalne uprave, prihodi od poreza na nekretnine predstavljaju stabilan izvor sredstava lokalnih
proračuna. Kako je ovo izrazito vidljiv oblik imovine, nemoguća je, ali gotovo nemoguća,
porezna evazija (Sedmihradska, 2010., str. 8).
Predmet oporezivanja porezom na nekretnine moţe biti zemljište, stanovi i kuće namijenjeni
stanovanju, te poslovne nekretnine. Ova tri oblika imovine nisu jednaka po svojoj namjeni i
ekonomskim karakteristikama pa porezna teorija sugerira i različiti porezni tretman tih
imovinskih oblika (Kukić, Švaljek, 2012., str. 53). Osnovica poreza na nekretnine moţe biti
procijenjena ili rentna vrijednost nekretnine koja se oporezuje. U većini zemalja porezna
osnovica je trţišna ili procijenjena vrijednost nekretnine. Porez na promet nekretninama se
razlikuje od zemlje do zemlje, što dovodi do razlikovanja i porezne obveze, koja je odreĎena
rentnim vrijednostima koje nekretnine postiţu na trţištu (Fatur, Ţiković, 2009., str. 4).
Porezna osnovica, je nakon porezne stope, vodeći faktor koji utječe na ukupne porezne
primitke. Prikladna baza za porez na nekretnine je krucijalno vaţna ekonomska i politička
odluka. Osnovica utemeljena na trţišnoj vrijednosti upoznaje administratore poreza sa
izazovima odrţavanja točne procjene i suočavanja sa političkim poteškoćama promjena u
poreznim obvezama koje odraţavaju promjene u vrijednosti imovine. Osnovica koja nije
utemeljena na trţišnoj osnovi, poput arbitraţnih iznosa dodijeljenih po jedinicama područja,
mogu izbjeći probleme nestabilnosti, ali rijetko povećavaju vaţne prihode, te su kao
proizvoljne namete politički prihvatljivi samo kada ostaju na nacionalnim razinama
16
(Youngman, Malme, 2001.). Osnovica poreza na nekretnine moţe biti samo zemljište,
zemljište i zgrade, ili razne permutacije tih čimbenika (FAO, 2013.).
Dakle, prethodno je spomenuti da je ovisno o širini porezne osnovice, porez na imovinu
moguće podijeliti na dvije temelje vrste (Kordić, Podborkić, 2010., str. 107):
Opći porez i
Selektivni porez.
Porez na nekretnine je selektivni oblik poreza na imovinu, koji se nameće na točno odreĎenu
podskupinu imovine, u ovome slučaju na nekretninu (Real estate property tax). Unatoč
činjenici da većina zemalja prezentira navedene oblike poreza pod nazivom „porez na
imovinu“, preciznije rečeno radi se ili o porezu na graĎevinu (nekretninu) ili zemljište.
TakoĎer, poreznu osnovicu je moguće razlikovati i prema načinu na koji je izraţena, te se na
taj način razlikuje ili novčana ili fizička jedinica. Porezi na nekretnine utvrĎeni prema
vrijednosti nekretnina nazivaju se i ad valorem porezima na nekretnine, dok se porezi na
nekretnine utvrĎeni prema odreĎenim fizičkim obiljeţjima nekretnine nazivaju i specifičnim
porezima na nekretnine (Kukić, Švaljek, 2012, str. 63).
Ako je porezna osnovica izraţava u monetarnim jedinicama, najvaţniji dio procesa
oporezivanje je odreĎivanje vrijednosti. Za razliku od ostalih poreznih oblika, gdje se porezna
osnovica moţe direktno mjeriti, kod ovoga poreznoga oblika, se vrijednost porezne osnovice
moţe samo procijeniti. Nekoliko je pristupa procjenjivanju vrijednosti imovine (nekretnine)
(Rosen, Gayer, 2010., str. 45):
Troškovni pristup,
Dohodovni pristup i
Pristup trţišnim podacima.
Korištenjem troškovnoga pristupa, ili u domaćoj literaturi nazvanoga metoda troškova
gradnje, vrijednost imovine je jednaka trenutnim troškovima stvaranja nekretnine,
17
umanjenima za deprecijaciju, koja odgovara novim oblicima imovine ili imovini specijalne
namjene. Korištenjem dohodovnoga pristupa, ili metode kapitalizacije dohotka, vrijednost
imovine se temelji na mogućim neto zaradama od vlasništva. Korištenjem pristupa trţišnim
podacima, ili metoda usporedivih prodaja, imovina se vrednuje na temelju nedavne prodaje
neke usporedne imovine na trţištu. Posebno je vaţno napomenuti da se ovaj pristup koristi
isključivo kada trţište nekretnina dobro funkcionira.
Tri navedene metode procjene vrijednosti nekretnina nazivaju se i tradicionalnima i kod njih
se procjena zasniva na nekom obliku usporedbe čiji je cilj ocjena trţišne vrijednosti. Osim tih
metoda postoje i metode ili modeli koji nastoje analizirati trţište imitirajući misaoni proces
sudionika na trţištu kako bi odredili točku u kojoj dolazi do razmjene. Takvi modeli zasnivaju
se na kvantitativnim metodama kao što su metoda hedonističkih cijena, metoda prostorne
analize, auto-regresivni integrirani model pomičnih prosjeka (ARIMA), metoda umjetnih
neutralnih mreţa i metoda neizrazite logike (fuzzy logic), i još se nazivaju naprednim
metodama (Kukić, Švaljek, 2012, str. 65).
Vrednovanje se moţe izvršiti i korištenjem administrativnih pristupa, koje kako sama riječ
kaţe primjenjuju administrativne funkcije prilikom odreĎivanja porezne osnovice. U tom
slučaju razlikuju se dva tipa: kategorizacija imovine i cjenovne mape. Kategorizacija imovine
koristi sloţeni set kategorizacija i koeficijenata imovine, poput lokacije, veličine, namjene.
OdreĎivanje putem cjenovne mape, kada se odreĎuje cijena nekretnina diljem zemlje, što u
konačnici ne dovodi do realnoga vrednovanja nekretnine. Ukoliko je osnovica izraţena u
realnim jedinicama koristi se sustav raznovrsnih koeficijenata, poput koeficijenata prethodno
opisanih. Osnovni nedostatak ovoga sustava odreĎivanja osnovice je taj da se porezna
osnovica u pravilu ne mijenja, te u uvjetima stabilnih poreznih stopa i niskih stopa inflacije
moţe dovesti do brzoga smanjenja poreza na nekretnine.
Kod procjene vrijednosti nekretnine osobito je osjetljivo pitanje o upotrebi nekretnine.
Moguća su dva osnovna pristupa kojima se nekretnina vrednuje u ovisnosti o njezinoj
upotrebi: procjena vrijednosti prema sadašnjoj upotrebi nekretnine i procjena vrijednosti
nekretnine prema ekonomski najisplativijoj zakonski dopuštenoj upotrebi (prema „najvišoj” i
18
„najboljoj” upotrebi). Primjena drugog pristupa je uobičajena i ona ima za cilj ukloniti
neučinkovito korištenje nekretnina i drţanje nedovršenih graĎevina.
Porezna je osnovica poreza na nekretnine odreĎena uglavnom putem dva faktora:
kompleksnosti dokazivanja i opsegom izuzeća. Najčešći način odreĎivanja porezne osnovice i
poreznog obveznika je korištenje katastra. Opseg izuzeća se razlikuje od zemlje do zemlje. U
pravilu su odreĎeni vlasnici nekretnina, poput drţave ili lokalne samouprave izuzeci. Od
obveze plaćanja poreza najčešće je izuzeta drţavna imovina te objekti prometne
infrastrukture. Budući da jedinice lokalne uprave, kojima uglavnom pripada prihod od poreza
na vlasništvo nad nekretninama, zbog takvih izuzeća ostaju bez dijela poreznih prihoda, u
takvim slučajevima često središnja drţava lokalnoj iz svojega proračuna nadoknaĎuje
izgubljene prihode (Kukić, Švaljek, 2012, str. 71). U nekim zemljama, izuzeća nisu direktno
vezana za poreznog obveznika, nego na namjenu ili svrhu korištenja imovine (nekretnine). Uz
navedena izuzeća, u mnogim zemljama javljaju se izuzeća na temelju socijalnog stanja.
Porezna izuzeća su većinom odreĎena nacionalnom legislativom.
Uz poreznu osnovicu od posebnoga je značaja spomenuti i porezne stope poreza na
nekretnine. OdreĎivanje stope poreza na nekretnine ovisi o načinu na koji se izraţava porezna
osnovica (u fizičkim ili novčanim jedinicama), te se stopa poreza na nekretnine izraţava ili u
novčanim jedinicama po kvadratnom metru, ako se radi o izraţavanju porezne osnovnice u
fizičkim jedinicama, ili u postotcima, ako se radi o izraţavanju porezne osnovice u novčanim
jedinicama. U većini zemalja se razlikuje dvije grupe poreznih stopa na nekretnine: uniformne
i diferencirane. Uobičajeno je da se diferencirane porezne stope primjenjuju za razne oblike
imovine (nekretnina). Porez na nekretnine je u pravilu proporcionalan ali se u novije vrijeme
javlja progresivno oporezivanje nepokretne imovine. Kod ovoga oblika poreza ne postoji
egzistencijalni minimum, ali su kako je i navedeno moguća izuzeća. Niz je drugih osobitosti
koje jednako tako utječu na odreĎivanje porezne stope, a neke od njih se vezuju za poreznoga
obveznika.
Porezni obveznik poreza na nekretnine moţe biti fizička ili pravna osoba koja u svojem
vlasništvu ima odreĎenu nekretninu. Kako je prethodno i spomenuto, ovaj oblik poreza je
19
meĎu najomraţenijim porezima, jer predstavlja neizbjeţan veliki teret za vlasnika nekretnine,
koji plaća jednokratno.
3.2. Porez na nekretnine u „starim“ zemljama članicama EU
U ovome dijelu rada definirane su osnovne značajke poreza na nekretnine u starim zemljama
članicama Europske unije. Naime, porez na vlasništvo nad nekretninama ne predstavlja
inovativan način prikupljanja javnih prihoda. On je u različitim oblicima i pod raznim
nazivima prisutan u većini zemalja gdje se pojavio mnogo prije poreza na dohodak ili poreza
na promet. Uslijed posljednje globalne kriza taj porez dobiva na vaţnosti, pa se inicijativa za
uvoĎenje poreza na vlasništvo nad nekretninama podudara s prevladavajućim trendovima
kada je riječ o poreznoj politici. Porez na nekretnine moţe osigurati razmjerno izdašne
porezne prihode jer je volumen porezne osnovice velik. S obzirom na to da danas u većini
zemalja porezi na nekretnine nisu visoki, u oporezivanju nekretnina krije se nezanemariv
potencijal prikupljanja većih iznosa poreza. Nakon izbijanja globalne gospodarske krize
posebna je pozornost bila usmjerena upravo stabilizacijskoj ulozi poreza, pri čemu se porez na
nekretnine, kao porez čija je osnovica široko rasprostranjena, mogao olakotno provoditi i
naplaćivati.
Porezni sustav u svim članicama Europske unije, kao jedinstvenoga fiskalnoga teritorija,
odlikuje proces harmonizacije u poreznim sustavima, kojima svaka zemlja članica mora
uskladiti svoj porezni sustav sa zakonskim odredbama Unije. MeĎutim harmonizacija je
karakteristična za poreze na dodanu vrijednost i trošarine, dok se ostali porezni oblici
reguliraju primjenom niza bilateralnih ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja na
nivou Unije. Porez na nekretnine je parcijalni oblik oporezivanja porezom na imovinu i nalazi
se u većem dijelu zemalja Europske unije. Opisuju ga za taj oblik poreza karakteristične
osobine, u vidu relativno niskih poreznih stopa te ne toliko značajnih poreznih prihoda kojima
pune drţavnu blagajnu.
20
U Austriji se nepokretna imovina koja se nalazi na teritoriju zemlje oporezuje porezom na
nekretnine dok se prodaja nekretnina oporezuje porezom na promet nekretnina1. Porez na
nekretnine se plaća na poljoprivredna zemljišta i šume, korištena i nekorištena zemljišta,
zgrade koje su pod najmom i poslovne zone. Vrijednost nekretnine se računa na temelju
standardne vrijednosti odreĎene od strane Odbora za procjene. Porezne stope se kreću u
rasponu od 0,5 do 2% (European Commission, 2013b.). Vrijednost dobivena oporezivanjem
poreznom stopom se mnoţi koeficijentom koji ovisno o lokalnoj vlasti seţe od 300% do
500%. Porezni obveznici su vlasnici nekretnina, a porez se plaća samo na nekretnine u
Austriji, i to četiri puta godišnje (15.02., 15.05.,15.08.,15.11.). Iznimka od ovoga plaćanja je
kada iznos poreza na prelazi 75 eura, te se tada plaća do 15.05 tekuće godine. Izuzetak su od
plaćanja ovoga poreza nekretnine koje su u vlasništvu lokalne i drţavne vlasti ili se koriste u
javne svrhe, nekretnine neprofitnih organizacija te diplomata i konzula (Ţunić Kovačević,
2007., str.8).
Nekretnine koje se nalaze u Danskoj podlijeţu oporezivanju porezom na nekretnine. Porezni
obveznik je vlasnik nekretnine. U svrhe općinskog poreza na nekretnine, oporeziva osnovica
je vrijednost zemljišta. Do 2013.godine se vrijednosti zemljišta oduzimala vrijednost zgrade,
što više nije slučaj. Stope općinskog poreza na nekretnine variraju u rasponu od 1,6% do
3,4%. Zemljišta koja se koriste u poljoprivredne svrhe, trgovi, i slično oporezuju se stopama
za 1,48% niţe od maksimalnih stopa utvrĎenih od strane općina. Stope poreza na zemljišta
korištenih u poljoprivredne svrhe ne smiju prelaziti 1,23%. Uz ovaj oblik poreza javlja se i
financijski namet, koji se plaća na zemljište i na razliku vrijednosti izmeĎu vrijednosti
zemljišta i nekretnine sagraĎene na njemu. Financijski namet na zemljište iznosi polovičan
iznos općinskog poreza na zemljišta, ali ne prelazi 1,5%. Financijski namet na razliku
vrijednosti ne prelazi 0,875% (European Commission, 2013b.). Nerezidenti koji borave u
Danskoj plaćaju porez na nekretnine samo za one nekretnine koje se nalaze na području
Danske. Nacionalni porez na nekretnine se obračunava na vrijednost stambenoga prostora ili
više njih u kojima vlasnik ţivi. Danski rezidenti su obveznici poreza na nekretnine na svu
1 Drugi oblik poreza je porez na promet nekretnina, gdje je predmet oporezivanja prodaja nekretnine, a porezna
osnovica je prodajna vrijednost nekretnine. Porez snose i prodavatelj i kupac. Stope poreza na promet nekretnina
iznose 2% ako je transakcija izmeĎu članova obitelji te 3,5% u ostalim slučajevima. Porez se plaća najkasnije
mjesec i 15 dana od završetka mjeseca u kojem je prodaja obavljena. Fizičke osobe, vlasnici pravnih subjekata,
porez na promet nekretnina plaćaju se samo za one nekretnine koje se koriste u poslovne svrhe. Ukoliko se radi o
oporezivanju nekretnina nerezidenta, oporezuju se samo nekretnine koje se nalaza na teritoriju Austrije
21
nepokretnu imovinu u cijelom svijetu, dok nerezidenti, kako je rečeno plaćaju porez na
nekretnine koje su u Danskoj. Oporeziva nekretnina ubraja samostojeće objekte, dvojne
objekte, stanove, ljetnikovce.
U Finskoj je porez na nekretnine obvezan za bilo koju vrstu imovine koja se nalazi u zemlji
neovisno o njihovoj funkciji, pa čak i na zgrade koje se nalaze na iznajmljenom zemljištu.
Izuzeti su od oporezivanja porezom na nekretnine šume, vodena područja i poljoprivredna
zemljišta, javna mjesta, ulice, groblja te nekretnine u vlasništvu diplomata i konzula. Svake
godine općina odreĎuje primjenjive stope poreza unutar zakonskih granica. Općina odreĎuje
minimalno dvije porezne stope: opću poreznu stopu na nekretnine i poreznu stopu za zgrade
koje se primarno koriste kao trajno boravište. Opća porezna stopa se kreće u rasponu od 0,6%
-1,35%, dok se stopa na trajno boravište kreće u rasponu od 0,32% do 0,75% (European
Commission, 2013b.). Općina moţe donijeti odluku o većim stopama koje se primjenjuju na
zgrade korištene kao sekundarno boravište (kuće za odmor). Te stope ne smije biti više od
0,6% iznad stope za trajno boravište. Općina moţe donijeti odluku o stopama poreza na
postrojenja elektrana, koja ne smije preći 2,85%, a primjenjuje se na hidroelektrane i
vjetroelektrane maksimalne snage do 10 megavolta. Specijalne se stope donose i za prazne
zgrade, a kreću se u rasponu od 1% iznad opće porezne stope i 3% . Porez se plaća
jednokratno ako je manji od 170 eura, ukoliko je iznos veći moţe se plaćati u dva puta.
Obveznik poreza je osoba koja na početku kalendarske godine posjeduje nekretninu. Stope
poreza na nekretnine odreĎuju jedinice lokalne uprave koje su ujedno i korisnici prihoda od
ovoga poreza.
Francuski porezni sustav razlikuje porez na zemljište, porez na zgrade i porez na stambeni
prostor. Porez na zemljište se godišnje ubire od vlasnika zemljišta koje nije u korištenju, osim
ukoliko postoji dozvola za privremenim izuzećem. Vrijednost zemljišta se utvrĎuje prema
katastarskoj vrijednosti zemljišta. Katastarska vrijednost se povećava svake godine
primjenom standardnih koeficijenata. Lokalne vlasti imaju mogućnost povećavanja porezne
osnovice za odreĎena potencijalna graĎevinska zemljišta. Izuzeća od ovoga poreznog oblika
javljaju se u obliku trajnih izuzeća zemljišta koja se koriste u javne svrhe, zemljišta odreĎenih
institucija, … TakoĎer moguće je i vremensko izuzeće od 8, 10, 15, 30 ili 50 godina. Iznos
22
poreza se odreĎuje mnoţenjem katastarske vrijednosti zemljišta sa stopama izglasanima od
strane beneficirane lokalne vlasti za svaku godinu.
Porez na zgrade se računa na osnovicu koja iznosi 50% vrijednosti nekretnine koju odreĎuje
katastar u usporedbi sa sličnim graĎevinama ili prema izravnoj procjeni. Porez na iznajmljene
zgrade se računa na vrijednost najma, koji se od bazne godine povećava primjenom
odgovarajućih koeficijenata. Iznosi ovoga poreznoga oblika se računaju jednako kao i
prethodni porez na zemljišta. Kod poreza na zgrade javlja se cijeli niz izuzeća (European
Commission, 2013b.):
Trajna izuzeća za javne i poljoprivredne graĎevine
Dvogodišnja izuzeća za novo izgraĎene kuće
Izuzeće ili olakšice odobrene starijima osobama ili osobama sa invaliditetom
Petogodišnje izuzeće za zgrade koje se nalaze u radnim zonama,
Petnaestogodišnje izuzeće za novoizgraĎene zgrade čiju su izgradnju financirale
centralne vlasti
Dvogodišnje izuzeće za novopokrenute poslove, uz odobrenje lokalnih vlasti
Sedmogodišnje izuzeće uz odobrenje lokalnih vlasti i ispunjavanje odreĎenih uvjeta, i
niz drugih olakšica.
Porez na stambeni prostor je takoĎer godišnja porezna obveza na lokalnoj razini koju je duţna
platiti svaka osoba, koja zauzima stambeni prostor od 01.siječnja svake godine, neovisno o
vlasništvu nad prostorom. Oporezivanju podlijeţe ureĎeno mjesto stanovanja, garaţa, vrt,
parkirno mjesto i sve što dolazi uz stan. Porez se računa na vrijednost najamnine stana koju
odredi lokalna vlast. Olakšice se dodjeljuju u ovisnosti komu je iznajmljen stan. Tako se od
plaćanja poreza na stambeni prostor izuzimaju studenti, diplomati, starije osobe, udovci i
udovice, osobe sa invaliditetom, civili, osobe slabijeg imovinskog stanja. TakoĎer se
izuzimaju i prostori namijenjeni za javne institucije (zdravstvo, školstvo,…).
23
U Njemačkoj se porez na nekretnine obračunava na godišnjoj razini te ga obračunavaju
lokalne jedinice na iznose nepokretne imovine neovisno bila ona u privatnom ili pak
poslovnom posjedu. Dva su oblika poreza na nekretnine i porez na promet nekretnina2.
Porez na nekretnine se računa kroz tri koraka (European Commission, 2013b.):
postupak odreĎivanja procijenjene vrijednosti,
postupak utvrĎivanja relevantnih vrijednosti, koje se temelje na procijenjenoj
vrijednosti,
postupak kojim se utvrĎuje porezna obveza, koja koristi relevantne vrijednosti.
Za odreĎivanje procijenjene vrijednosti koriste se početne vrijednosti, koje se razlikuju u
ovisnosti o prirodni nekretnine. Jedini izuzetak su nekretnine u vlasništvu javnih vlasti, crkve
ili dobrotvornih institucija. Računanje poreza na nekretnine iz procijenjene vrijednosti ili
prilagoĎene ekonomske vrijednosti obavlja se prema slijedećim stopama (European
Commission, 2013b.):
Od 2,6 do 3,5 promila za nekretnine u bivšem saveznom području, ovisno o vrsti
nekretnine,
Od 5 do 10 promila za nekretnine u novim pokrajinama u skladu sa vrstama i
kategorijama općine;
6 promila za sve poljoprivredne i šumarske subjekte.
Općinske vlasti imaju dozvolu odreĎivanja stopa poreza kojim se oporezuju nekretnine.
Općina potom primjenjuje na porez multiplikator utvrĎen od strane općinskog vijeća. Kako
općine mogu samostalno utvrditi multiplikator, porezno opterećenje se moţe razlikovati u
većoj ili manjoj mjeri iz jedne općine u drugu. U 2011.godini prosječan općinski
2 Porez na promet nekretnina plaćaju osobe koje obavljaju kupoprodaju nekretnina, s time da se mogu
sporazumno dogovoriti da porez preuzme jedna od njih. Ovaj porezni oblik oporezuje sve transakcije u kojima
se mijenja identitet vlasnika nekretnine. Osim samoga procesa kupoprodaje, porez se obračunava i na brojne
druge transakcije, kao što je prijenos vlasništva u vezi s oduzimanjem nekretnina, najveća ponuda na prodaji
putem javne draţbe koju je sud odredio, izravna ili neizravna promjena u sastavu tvrtke kao rezultat prijenosa ne
manje od 95% dionica u vlasništvu tvrtke novim suradnicima, prijenos beneficiranoga vlasništva nekretnina, …
Porez na promet nekretnina obračunava se na vrijednosti dane naknade. U nekoliko posebnih slučajeva,
primjerice u slučaju transformacije imovine ili prijenos imovine u zamjenu za dionice, porez se obračunava na
vrijednost nekretnina. Porez se obračunava po standardnoj stopi od 3,5% te se plaća u toku mjesec dana nakon
obavljene kupoprodaje.
24
multiplikator na bivšem saveznom području iznosio je 313% za razred A nekretnina
(poljoprivredni objekti i šumarstvo) i 419% za razred B (osim nekretnina), te u novim
pokrajinama 284% za klasu A i 414% za klasu B. Porez se plaća kvartalno (15.02,15.05,
15.08, 15.11). Fizičkim osobama se porez na nekretnine moţe odbiti ako je nekretnina
korištena za trgovinu ili posao, te stvara prihode, a odbijanje se odbijanjem od poreza na
dohodak (Lovrinčević, 2011., str.422).
U Grčkoj se plaća porez na nekretnine, kojega su duţne platiti sve osobe, fizičke i pravne,
neovisno o nacionalnosti, i rezidentnosti, koje posjeduju nekretninu u Grčkoj. Ovim se
poreznim oblikom oporezuje vlasništvo i korištenje nekretnine uključujući i korištenje
parkirališta, komunalnih prostora, skladišta i bazena. Osnovica za oporezivanje je vrijednost
nekretnine i ostaloga vezanoga s njima na dan 1. siječnja svake porezne godine, počevši od
2010.godine. Stope se razlikuju ovisno o tome da li je porezni obveznik pravna osoba ili
pojedinac. Za pravne osobe stope su slijedeće (European Commission, 2013b.):
0,6 % na oporezivu vrijednost bilo koje nekretnine, u vlasništvu pravnih subjekata,
0,3% na oporezivu vrijednost nekretnine u vlasništvu domaćega ili stranog subjekta a
koje sluţe u obrazovne, religiozne ili humanitarne svrhe
0,1% na oporezivu vrijednost graĎevina koje:
o Koriste poduzeća za obavljanje djelatnosti,
o Koriste neprofitne organizacije,
o Koriste lokalne vlasti, fondovi svih tipova, institucije socijalne zaštite,
trgovinske unije, Banka Grčke,
o Su oporeziva vrijednost nekretnine uključenih u imovinu poduzeća za
investiranje u nekretnine ili fondova zajedničkih nekretnina.
Porez na ukupnu vrijednost nekretnine poreznog obveznika ne moţe biti manji od 1 eura po
kvadratnom metru.
25
Porezne stope za pojedince su progresivne, a osloboĎenje od plaćanja poreza je za sve
nekretnine čija je vrijednost manja od 200.000 eura. Tablica 1 pokazuje porezne stope poreza
na nekretnine u Grčkoj.
Tablica 1. Stope poreza na nekretnine u Grčkoj
Širina poreznog
razreda(€)
Porezna
stopa (%)
Iznos poreza
(€)
Ukupno
oporezivo (€)
Ukupno
porez (€)
<200.000,00 0 0,00 200.000,00 0,00
slijedećih 300.000 0.2 600,00 500.000,00 600,00
slijedećih 100.000 0.3 300,00 600.000,00 900,00
slijedećih 100.000 0.6 600,00 700.000,00 1.500,00
slijedećih 100.000 0.9 900,00 800.000,00 2.400,00
Iznad 1.0
Izvor: European Commission, (2013b.), Taxation and Customs Union, Taxes in Europe
Database, http://ec.europa.eu/taxation_customs/tedb/taxDetails.html
Posebno za 2010.,2011. i 2012.godinu se na svaku oporezivu osnovicu vrijednosti iznad
5.000.000 eura obračunava stopa od 2%. Dodatno se na ovaj porez u slučaju kašnjenja
pridodaju dodatni porezi. Rasponi dodatnoga poreza postoje u tri oblika: 2,5%, 2% i 1%.
Osim poreza na nekretnine javlja se i porez na glavne nekretnine. Porezno obveznici ovoga
poreznoga oblika su sve osobe vlasnici nekretnina čija vrijednost imovine prelazi iznos od
243.600 eura (za bračni par 487.200 eura), svi pravni subjekti i društva neovisno o vrijednosti
njihovih nekretnina. Porezna osnovica su vrijednosti nekretnina i ostalog pokretnog vlasništva
koje nije opterećeno hipotekama, na dan 01.siječanj svake porezne godine. Razlikuje se stopa
poreza za pojedince i pravne osobe. Tablica 2 pokazuje stope i proces računanja poreza na
velike nekretnine pojedinaca.
26
Tablica 2. Obračunavanje i stope poreza na glavne nekretnine u vlasništvu pojedinaca %
Širina poreznog
razreda (€)
Porezna stopa
(%)
Iznos
poreza
Ukupno
oporezivo
Ukupan
porez
<146.750 0,354 519,5 146750 519,5
Idućih 146.750- 0,472 692,66 293500 1212,16
Idućih 146.750- 0,59 865,83 440250 2077,99
Idućih 293500- 0,708 2077,98 733750 4155,97
Idućih 293500- 0,826 2424,31 1027250 6580,28
iznad 0,944
Izvor: European Commission, (2013b.), Taxation and Customs Union, Taxes in Europe
Database, http://ec.europa.eu/taxation_customs/tedb/taxDetails.html
Za razliku od pojedinaca, pravni subjekti su oporezovani stopama od (European Commission,
2013b.):
0,826% i
0.413 % za grčke ili inozemne neprofitne organizacije.
U Grčkoj se takoĎer plaća i jedinstveni porez na imovinu. Obveznici plaćanja jedinstvenoga
poreza na imovinu su sve fizičke i pravne osobe koje imaju imovinu u Grčkoj od 01.siječnja
porezne godine. Objekt oporezivanja je vlasništvo ili pravo uţivanja u nekretnini, dok se kao
osnovica oporezivanja uzima vrijednost nekretnine ili vlasništva na dan 01.siječnja svake
porezne godine. Porezne stope kojima se oporezuje imovina su slijedeće (European
Commission, 2013b.):
0,1 % na cjelokupnu vrijednost zgrada isključujući rezidencije u vlasništvu fizičkih
osoba izuzete od oporezivanja,
0,6 % na cjelokupnu vrijednost zgrada u vlasništvu zakonskih subjekata,
0,3 % na cjelokupnu vrijednost nekretnine u vlasništvu neprofitnih organizacija,
poznatih religija i vjerovanja, muzeja i institucija javnoga interesa,
0,1% na imovinu koju vlasnik koristi za potrebe proizvodnje ili komercijalnu
djelatnost, na imovinu neprofitnih organizacija koje koristi vlasnik, svu ostalu imovinu
27
u vlasništvu pravnih osoba navedenu u kategorijama poreznih olakšica koja nije
osloboĎena poreza (osim vlasništva muzeja, poznate religije i vjerovanja), nekretnine
uključene u imovini investicijskih društava i investicijski fondovi za upravljanje
nekretninama, zgrade pod leasing ugovorom za razdoblje trajanja financijskog najma,
pod uvjetom da nisu u podnajmu, a da se koriste za proizvodnju ili za komercijalnu
djelatnost.
Treći oblik poreza na nekretnine je porez na promet nekretnina.3
Uz navedene postoji lokalna i drţavna obveza za nekretnine koju plaćaju i fizičke i pravne
osobe. Drţavna obveza za nekretnine se računa na temelju onoga dijela površine zgrade koji
je opskrbljen električnom energijom, poreznom stopom koja odgovara vrijednosti kvadratnog
metra a koja se primjenjuje na mjestu gdje je zgrada locirana. Za zgrade sagraĎene u
posljednjih 25 godina, konačna vrijednost obveze se povećava i do 25% ovisno o godini kada
je zgrada sagraĎena. Zgrade koje se koriste u industrijske svrhe, za stočarstvo i slične namjene
su izuzete.
Lokalna obveza za nekretninu se plaća godišnje lokalnim vlastima. Računa se na temelju
vrijednosti nepokretne imovine, uključujući zgrade. Stopu postavlja lokalno vijeće, a ona
varira od 0,025% do 0,035% od ocijenjene vrijednosti imovine. Ovaj iznos obveze je moguće
odbiti kod obračunavanja poreza na dobit poduzeća.
Uz poreze i obveze za nekretnine u Grčkoj se javlja i poseban oblik poreza na nekretnine
pravnih osoba, prema kojem poduzeća i sve legalne formacije uključujući trustove sa pravima
vlasništva nad nekretninama ili pravima uţivanja u nekretninama koje su na području Grčke
podlijeţu plaćanju godišnjega poreza u iznosu 15% na vrijednost nekretnine u vlasništvu. Pod
vrijednosti se računa objektivna vrijednost. Ovaj se porez ne odnosi na poduzeća čijim se
dionicama trguje, poduzećima koja obavljaju komercijalne, industrijske ili usluţne djelatnosti
čiji su prihodi od nekretnine manji od prihoda iz tih izvora, brodarske poduzeća s sjedištima u
Grčkoj koje pod posebnim poticajnim reţimima koriste nekretnine u poslovne svrhe ili
najmovi takvim tvrtkama za ured ili skladištenja, drţavna poduzeća, religijski entiteti, Grčka
drţava ili druge drţave, poduzeća koja samostalno grade vlastite prostorije (u periodu 7
3 Ovaj porez snosi kupac nekretnine, a računa se na temelju trţišne vrijednosti ili na temelju vrijednosti odreĎene
objektivnim evaluacijskim sustavom, ili pak prema ugovorenoj cijeni koju je platio kupac, ako je ona viša od tih
vrijednosti. Stope oporezivanja porezom na promet nekretnina su 8% za prvih 20.000 eura i 10% za dio
vrijednosti iznad. Dodatni porez u korist općine je takoĎer nametnut po stopi od 3%. Postoje situacije kada se
stope smanjuju (primjerice kada je vlasništvo podijeljeno).
28
godina od izdavanja graĎevinske dozvole), poduzeća sa registriranim udjelima ili partnerske
unije u direktnom ili indirektnom vlasništvu zaklada, grčka ili europska poduzeća ili
partnerstva, pod uvjetom da su osobe koje su krajnji dioničari (za korporacije, dionice moraju
biti registrirane) stekle porezni registracijski broj u Grčkoj, …
Početkom lipnja 2013.godine predloţen je zakon o uvoĎenju novoga jedinstvenoga poreza na
imovinu koji bi zamijenio i ujedinio sve dosadašnje poreze i obveze vezane za nekretnine.
Ukoliko parlament prihvati novi porez on će biti uveden 2014.godine sa slijedećim osnovnim
značajkama (Pediaditaki, T., 2013.):
Nema osloboĎenja od poreza i porez se nameće od 1 eura po metru kvadratnom ili ralu
Oporezivanje će se takoĎer odnositi i na profesionalne farmere,
Biti će usvojene posebne odredbe s ciljem zaštite ugroţenih skupina stanovništva
(nezaposleni, invalidi, …)
Urbana obiljeţja: porez od EUR 1/m2, koji će biti povećan za 1-3 eura, ovisno o
karakteristikama imovine (poput starosti, lokacije, stropa, komercijalne i objektivne
vrijednosti, ...)
Zemljišta: oporezivanje će se temeljiti na i do 33 različita kriterija kao što su mjesto
(zemljište na otoku ili turističkom području, pored autoceste, oranica i sl.) bez
izuzetaka (i poljoprivredna parcela će se oporezivati).
Očekuje se da će nove mjere povećati prihode za čak 800 milijuna eura od porezivanja
zemljišta i parcela, te 500 milijuna eura od oporezivanja vlasništva pravnih subjekata,
udvostručujući na taj način dosadašnje prihode.
U Irskoj, se porez na nekretnine plaća u dva oblika, jedan je porez na sporedno privatno
prebivalište i drugi porez poznatiji kao „stope“ („rates“). Prvi porezni oblik snose vlasnici
nekretnina u kojima ne ţive, odnosno koje im nisu primarno prebivalište. Naplaćuje se u
odnosu na mogućnosti najma privatnog prebivališta, kuće za odmor i ostalih nekretnina
upraţnjenih svojstava, što se ne odnosi na primarno prebivalište i njegove prostorije. Godišnja
cijena je 200 €. Naknade za zakašnjela plaćanja od 20 € mjesečno se primjenjuju na svaki
trošak koji ostaje neplaćen nakon dospijeća. Drugi porezni oblik je „rates“ ili stope. Stope se
29
procjenjuje na temelju vrijednosti nepokretne imovine, kao što su zgrade, tvornice, trgovine,
ţeljeznica, kanali, rudnici, šume, ribarska prava, prava vlasništva nad zemljištem i drugom
zemljom razvijenom za druge svrhe osim poljoprivrede, hortikulture, šumarstva ili sporta.
Vrednovanja imovine za ocjenjivanje provodi povjerenika za vrednovanje na razini cijele
drţave. Godišnja stopa procjene vrijednosti je postavljena od strane pojedinih vlasti koje
imaju mogućnost ocjenjivanja (njih 88 ukupno) u godišnjim proračunima. Ova godišnja stopa
za ocjenu vrijednosti primjenjuje se na ocijenjenu vrijednost imovine za odreĎivanje iznosa
poreza ili „rates“ (European Commission, 2013b.).
Općinski porez na nekretnine se obračunava na temelju posjedovanja nepokretne imovine
koja se nalazi u Italiji. U Italiji se plaća općinski porez (IMU) i općinski porez na graĎevinske
dozvole. Općinski porez plaćaju svi vlasnici graĎevina, graĎevinskih zemljišta i zemljišta za
točno utvrĎenu namjenu (poslovanje, proizvodnju). Porez se plaća za svaku kalendarsku
godinu na proporcionalnoj mjesečnoj osnovi tijekom perioda u kojem je nekretnina u
vlasništvu poreznog obveznika. Oporeziva vrijednost graĎevine se računa povećavanjem
katastarske vrijednosti za 5%, osim za povijesne graĎevine i umjetničke graĎevine čija se
oporeziva vrijednost umanjuje za 50%. Oporeziva vrijednost zemljišta se računa povećanjem
registrirane vrijednosti zemljišta za 25%. Općine mogu mijenjati osnovne porezne stope
utvrĎene od strane domaćeg zakonodavca u unaprijed odreĎenom rasponu. Općine mogu
povećati ili smanjiti stopu za 0,2 postotnih poena. Kao posljedica toga, stopa moţe varirati od
minimalno 0,2% do najviše 0,6% (European Commission, 2013a.). Plaćanju poreza podlijeţu
i sve nove gradnje, izmjene ili izgradnje na postojećim objektima. Osim navedenih poreznih
oblika u Italiji se javlja i namet za brigu oko javnih površina na provincijskoj i općinskoj
razini, koji se plaćaju direktno na račun provincije /općine u fiksnom iznosu.
U Portugalu se općinski porez na nekretnine (IMI) odreĎuje godišnje prema nepokretnoj
imovini koja se nalazi u odgovarajućoj lokalnoj jedinici. Porez se obračunava osobi koja je
registrirana kao vlasnik ili korisnik najkasnije do 31.12. tekuće porezne godine i ta ga osoba i
plaća. Porezna osnovica urbanih nekretnina se odreĎuje u vrijeme transfera, prema formuli
(European Commission, 2013b.):
Vt=Vc*A*Ca*Cl*Cq*Cv,
30
pri čemu je
Vc = temeljna vrijednost graĎevine koja korespondira do 1,25 puta sa prosječnom
graĎevinskom cijenom, A = ukupno područje graĎevine, Ca = vrsta korištenoga koeficijenta
koji varira u ovisnosti o graĎevinama (1,10 za usluţne graĎevine, 0,60 za industrijske
graĎevine i skladišta, 1,0 za boravišta, …) , Cl = lokacijski koeficijent koji varira od 0,35 za
izolirane boravišne graĎevine u ruralnim područjima do 3,5 za graĎevine locirane u
područjima visoke trţišne vrijednosti nekretnina, Cq = standardni koeficijent kvalitete koji
varira u rasponu od 0,5 do 1,7 (veći koeficijent ima više sadrţaja- bazen, sportski tereni, …),
Cv = koeficijent starosti graĎevine, koji se kreće u rasponu od 0,40 za graĎevine starije od 60
godina do 1,0 za graĎevine mlaĎe od dvije godine.
Porez se odreĎuje na temelju upisane porezne vrijednosti zgrada, stanova, zemljišnih parcela i
ruralnih zemljišta, koje se usklaĎuju svake tri godine na 75% indeksa godišnje inflacije koje
objavljuje vlada. Razlikuje se oporeziva vrijednost ruralne i urbane imovine i načini
obračunavanja iste. Vrijednost ruralne imovine je 20 puta veća od godišnjeg simboličnog
dohotka od najamnine, vrijednost urbane imovine ima za cilj fiksirati oporezivu vrijednost na
80 do 90% trţišne vrijednosti imovine. IMI stope su (European Commission, 2013b.):
0,3% do 0,5% za gradske zgrade upisane u katastar i/ili koje su u vlasništvu od
1.12.2003.,
0,5% do 0,8% za gradske zgrade koje podlijeţu tranzicijskoj shemi vrednovanja;
0,8% za ruralne imovine i
7,5% za urbanu i ruralnu imovinu koja je u posjedu bilo kojega rezidenta iz popisa.
Ako se imovina ne koristi više od 1 godine, stope je povećana na 2%.
Urbana imovina podlijeţe tranzicijskoj shemi povlastica iz zaštitne klauzule pod uvjetom da
obvezan porez u bilo kojoj godini ne smije biti veći od 15 eura nego prethodne godine.
Zaštitna klauzula se primjenjuje od 2011.godine. OdreĎena je imovina djelomice ili u
potpunosti osloboĎena plaćanja IMI-ja, a to su (Lovrinčević, 2011., str.422):
Svaki stambeni prostor za koji se smatra da je boravište poreznog obveznika,
Zgrade sa kvalifikacijom povijesnog vlasništva,
31
Nepokretna imovina koju posjeduju investicijski fondovi nekretnina ili mirovinski
fondovi osnovani prema portugalskim zakonima,
Nepokretna imovina koju posjeduju trgovačka društva nekretnina.
IMI je trošak koji se odbija u svrhu IRC.
Porez na posjedovanje nepokretne imovine u Španjolskoj lokalne jedinice na godišnjim
osnovicama. Vrijednost se usklaĎuje svakih 8 godina u odnosu na trţišnu vrijednost imovine,
uključujući vrijednost zemljišta i zgrade. Općenito stope poreza su 0,4% za gradska vlasništva
(0,5% za 2012., i 0,6% za 2013.) i 0,3% za seoska vlasništva, ali se mogu primijeniti i više
stope, prema odredbama lokalne vlasti. Najveći porast u stopama (10%) javio se prije
2002.godine. U Španjolskoj se oporezuje i povećanje vrijednosti urbanoga zemljišta.
Maksimalna stopa koja se primjenjuje za oporezivanje moţe dosegnuti i do 30%. Osnovica
oporezivanja ovim oblikom je povećanje u vrijednosti zemljišta (European Commission,
2013a.).
Nacionalni porez na nekretnine u Švedskoj se odreĎuje na sve vrste nepokretne imovine:
privatne domove, stambene zgrade, komercijalne nekretnine, industrijske nekretnine,
hidroelektrane i vjetroelektrane. Porezna osnovica je vrijednost imovine, odreĎena kao 75%
od trţišne vrijednosti nekretnine. Svakih šest godina se obavlja generalna procjena realne
vrijednosti nekretnine, te se tri godine nakon toga se provodi pojednostavljena porezna
procjena. Nove kuće su izuzete od plaćanja poreza pet godina dok slijedećih pet godina
plaćaju samo polovičan iznos poreza. Stopa poreza je 0.5% za industrijsku imovinu te 1% za
poslovne prostore. Porez se odbija kod računanja oporezivog dohotka od poslovanja. Od
01.01.2008. ukinut je onaj dio poreza koji se odnosi na stambeni prostor, te je zamijenjen
naknadom koja se plaća lokalnoj jedinici. Naknada se temelji na procijenjenoj vrijednosti
,imovine sa maksimalno SEK 7,074 ili 0,75% od procijenjene vrijednosti za jednu ili dvije
obiteljske kuće. Za stambene zgrade se naknada računa kao SEK 1,210 ili 0,3% od
procijenjene vrijednosti stana. Naknada za hidroelektrane se računa kao 2,8% vrijednosti, dok
za vjetroelektrane vaţeća stopa iznosi 0,2% (European Commission, 2013a.).
32
Moguće je odgoditi oporezivanje na kapitalnu dobit od prodaje privatnog stambenog prostora
pod uvjetom da je to stalni stambeni prostor poreznog obveznika, da kapitalni dobitak prelazi
SEK 50 000, da porezni obveznik kupuje novi stalni stambeni prostor. MeĎutim, odgaĎanje je
ograničeno na iznos do SEK 1,60 milijuna i podlijeţe godišnjoj kamatnoj stopi od 0,5%. U
trenutku oporezivanja, naknada do 10% je nametnuta na odgodu kao dodatak porezu na stope
koje su dane u tom trenutku (Lovrinčević, 2011., str.424).
U Velikoj Britaniji se porez na nekretnine naziva „Council Tax“ ili porez Vijeća. Bitno je
naglasiti da Škotska i Wales imaju odvojene ali slične porezne sustave. Ovaj se porez plaća za
svaki stan, a duţna ga je platiti osoba koja u stanu boravi. Porez se odreĎuje na godišnjoj
razini na razini pojedine proračunske jedinice a na temelju njihovih budţetskih zahtjeva.
Svaki stan je vrednovan i smješten u odreĎenu vrijednosnu zonu, što odreĎuje iznos poreza
koji treba platiti za stan (European Commission, 2013b.). Stopa poreza je postavljena svake
godine od strane lokalnih vlasti, iako lokalna biračka tijela imaju ovlasti odobriti ili staviti
veto na pretjerani porast stope. Prekomjerno povećanje je definirano razinama ("načelima")
koja se godišnje predlaţu od strane drţavnog tajnika i to samo uz suglasnost Doma
Parlamenta.
3.3. Porez na nekretnine u „ novim“ članicama EU
U većini novih zemalja članica Europske unije, koje su pristupile Uniji u njezinom zadnjem
ujedno i najvećem proširenju, usklaĎivanje poreznih politika je pokrenuto već u procesu
priprema za punopravno članstvo. U većini novih članica Unije moguće je zamijetiti sličan
trend kao i u razvijenim zemljama u pogledu oporezivanja nekretnina, čiji je financijski
značaj vrlo skroman, pa čak i skromniji u odnosu na financijski značaj koji ostvaruju stare
zemlje članice. U zakonodavstvima novih zemalja članica takoĎer se javlja dvostruka
progresija te je prisutna neujednačenost u definiranjima predmeta oporezivanja (graĎevine i
zemljišta, promet, nasljeĎivanje) i pri utvrĎivanju visine poreza, koja je nekim zemljama u
postotku vrijednosti, a u nekima u fiksnom iznosu (Blaţić, Grdinić, 2011.).
33
Vlasnici nepokretne imovine u Bugarskoj duţni su plaćati porez na nekretninu. Porezna se
osnovica odreĎuje na temelju procijenjene vrijednosti imovine, te se oporezuje stopama u
rasponu od 0,01% do 0,45% . Stope odreĎuju lokalne vlasti , te se porez plaća polugodišnje
u jednakim ratama. Iznimno, ako se porez plati jednokratno do kraja oţujka postoji
mogućnost odobravanja popusta u iznosu od 5%. Izuzeće se odnosi na one obveznike plaćanja
poreza koji na imovini koja je u njegovom vlasništvu imaju stalno boravište (Blaţić, Grdinić,
2011.).
U Češkoj se oporezuju i zgrade i zemljišta. Porez na zemljište plaća vlasnik, osim kada je
zemljište drţavno vlasništvo, tada porezni teret pada na korisnika. Porezna osnovica poreza na
zemljište odreĎuje se mnoţenjem površine zemljišta sa kupovnom cijenom jednoga metra
zemljišta. Ukoliko su zemljišta korištena u komercijalne svrhe (ribarstvo i stočarstvo) porez se
odreĎuje mnoţenjem površine sa utvrĎenim iznosom po kvadratnom metru (CZK 3.80)
(European Commission, 2013b.). Porezne stope koje se primjenjuju pri oporezivanju jesu:
0,75% za oranice, vinograde, vrtove, travnjake, 0,25% za šume i bare koje se koriste za
ribarstvo, za graĎevinska zemljišta u iznosu od CZK 2 po metru kvadratnom te za ostala
zemljišta CZK 0,2 po metru kvadratnom. Ove se stope mnoţe odgovarajućim koeficijentima
koje odobrava lokalna uprava u rasponu od 2 do 5, a ovisi o veličini lokalne jedinice, koja
ujedno ima pravo smanjiti ili povećati koeficijent unutar izvjesnih granica. Porez na zgrade
plaća vlasnik, s time da pod odreĎenim okolnostima korisnik moţe plaćati porez. Oporeziva
osnovica je općenito površina prizemlja, dok se za stanove i odvojene nestambene prostore
kao oporeziva osnovica računa površina kata pomnoţena sa koeficijentom 1,2. Stope kojima
se oporezuju nekretnine variraju od CZK 2 po metru kvadratnom za stambene prostore i CZK
10 po metru kvadratnom za poslovne prostore. Stope se mnoţe koeficijentima od 2 do 5
ovisno o veličini općine (European Commission, 2013b.).
U Češkoj se plaća i porez na promet nekretnina, kojega snosi jedna od ugovornih strana.
Postoji minimalno deset načina oporezivanja ovim porezom, ali se najčešće koristi onaj kod
kojega je osnovica prodajna cijena. Stopa po kojoj se porez obračunava je 4%.
Porez na nekretnine u Estoniji je ustvari godišnji porez na zemljište koji odreĎuju lokalne
jedinice. Računa se na trţišnu vrijednost zemljišta osim ako nije posebno izuzet. Stope poreza
34
odreĎuju općinska vijeće i moţe varirati u rasponu od 0,1% do 2,5%. . Zemljišta na kojima su
ograničene gospodarske djelatnosti se oporezuju smanjenom stopom u iznosu od 50%
(European Commission, 2013b.).
Porez na nekretnine u Latviji odreĎuju lokalne vlasti na sve nekretnine. Porezna osnovica se
računa prema katastarskoj vrijednosti zemljišta ili zgrade na koju se obračunavaju stope od
1,5%. Od 2013. godine su prava odreĎivanja poreznih stopa u rukama općina, koje mogu
stope odrediti u rasponu od 0,2% do 3%. Stope poreza su slijedeće (European Commission,
2013b.):
0,2% na katastarsku vrijednost ispod 40.000 LVL
0,4% na katastarsku vrijednost od 40.000 LVL do 75.000 LVL
0,6% na katastarsku vrijednost preko 75.000 LVL.
Lokalne vlasti mogu za neke skupine obveznika odobriti smanjenje poreza od 25%, 50%,
70% ili 90%. Ova smanjenja ne smiju prekoračiti zakonski maksimum, mjere drţavne
pomoći i ostale meĎunarodne ugovore. Osnovna porezna izuzeća odnose se na zemljišta na
kojima je gospodarska aktivnost zakonski zabranjena, spomenici kulture, sportski i
rekreacijski prostori, zemljišta sa novo zasaĎenom šumom, te obnova zgrade završena nakon
01.01.2001. izuzeta od poreza jedne godine. Ovaj je porez moguće oduzeti od porezne
osnovice dohotka ako se nepokretna imovina koristi u poslovne svrhe.
U Litvi se javljaju dvije vrste poreza na nekretnine: porez na nepokretnu imovinu i porez na
zemljište. Porez na nekretnine plaćaju sve fizičke i pravne osobe. Fizičke osobe ne moraju
plaćati porez na nekretninu koju posjeduju u Litvi a koja se koristi u komercijalne svrhe ili je
komercijalne prirode, odnosno taj porez snose pravne osobe. Porez ubiru lokalne jedinice, po
stopi od 0,3% do 3% na prosječnu trţišnu vrijednost u skladu sa svrhom i lokacijom. Fiksna
stopa od 1% je odreĎena za nekretnine fizičke osobe koje se koriste u nekomercijalne svrhe.
Porezni obveznik moţe zatraţiti da se primjeni vrijednost koju su dobili vlastitom procjenom
ako se ta vrijednost razlikuju za više od 20% od prosječne trţišne vrijednosti. Lokalne vlasti
imaju pravo smanjiti porez ili dodijeliti izuzeće. Porez na zemljište plaćaju fizičke osobe
rezidenti ili nerezidenti koji podlijeţu porezu na zemljište koje se prikuplja u općinskom
35
proračunu u odnosu na zemljište koje posjeduju u Litvi. Porezna osnovica se odreĎuje na
temelju vrijednosti prema utvrĎenim propisima. Porezna osnovica je prosječna vrijednost,
utemeljena kroz petogodišnji period masovnom procjenom. Izuzeća su javne prometnice i
šume. Godišnja stopa poreza kreće se u rasponu od 0,01 do 4% od oporezive vrijednosti koja
se odreĎuje u skladu s normama koje utvrĎuje vlada, a uvjete odreĎivanja i plaćanja
postavljaju lokalne vlasti (European Commission, 2013b.).
Porez na nekretnine u Slovačkoj obuhvaća oporezivanje zemljišta, stanova i zgrada. Porezna
obveza nastaje na početku godine, a računa se na imovinu stečenu u prethodnoj godini.
Porezna osnovica utvrĎuje se za zemljišta kao vrijednost zemljišta, za graĎevine kao veličina
u kvadratnim metrima dok se za stanove koristi veličina etaţe u kvadratnim metrima. Opća
stopa poreza na na zemljište iznosi 0,25% od vrijednosti zemljišta, a 0,033 eura po metru
kvadratnom za zgrade i stanove. Lokalne vlasti imaju mogućnost povećanja i smanjenja ovih
stopa. Poreznih izuzeća nema (European Commission, 2013b.).
Slovenski porezni sustav sadrţi porez na prodaju nekretnine. Stope poreza odreĎuju lokalne
jedinice. Porez na imovinu se obračunava za fizičke osobe koji posjeduju i prodaju imovinu ili
pak prenose prava na nekretninu na neku drugu osobu, a u skladu sa trţišnom vrijednosti.
Porezna osnovica je prodajna cijena nekretnine, dok je porezna stopa 2% (European
Commission, 2013b.).
U MaĎarskoj nepokretna imovina podlijeţe dvama oporezivanju porezom na zgrade. Vlasnik
zgrade je porezni obveznik koji na početku kalendarske godine posjeduje imovinu. Porezna
osnovica se računa na fer trţišnu vrijednost zemljišta i graĎevinskih objekata ili prema metru
kvadratnom zgrade. Porez na zgrade se odreĎuje u maksimalnom iznosu od 1100 HUF po
metru kvadratnom ili 3,6% od fer trţišne vrijednosti. Odbitak poreza smiju napraviti samo
poduzetnici ali ako imovinu koriste u poduzetničkoj djelatnosti (Blaţić, Grdinić, 2011.).
36
Porez na nekretnine se javlja i u Poljskoj, gdje se obračunava i plaća na godišnjoj razini
lokalnim vlastima. Porezni obveznici su pravne i fizičke osobe te organizacije. Procjena
osnovica za oporezivanje vrši se na temelju područja za zemljišta, uporabljivog prostora za
zgrade te vrijednosti za graĎevine. Stope oporezivanja ovim oblikom poreza su (European
Commission, 2013b.):
PLN 0,88 za 1 kvadratni metar zemljišta koje se koristi za ekonomske aktivnosti
PLN 0,45 za 1 kvadratni metar zemljišta rezervata ili vodenih postaja,
PLN 0,45 za metar kvadratni ostalih zemljišta,
PLN 0,73 za metar kvadratni korisnoga prostora u zgradama
PLN 22,82 za metar kvadratni korisnoga prostora za zgrade koje se koriste u
ekonomske svrhe,
PLN 10,65 za kvadratni metar zgrade koja se koristi u ekonomske svrhe (materijalni
marketing)
PLN 4,63 za metar kvadratni za zgrade povezane sa ekonomskim aktivnostima kod
pruţanja zdravstvene skrbi
PLN 7,66 za metar kvadratni drugih zgrada
2% vrijednosti za graĎevinske objekte.
Nepokretna imovina se u Cipru oporezuje porezom na nekretnine, koji se odreĎuje na temelju
procijenjene trţišne vrijednosti imovine na dan 01.siječnja 1980. Od 2012.godine se stope
kreću od 0% na prvih 120 000 eura do 0,8% na svaki iznos preko 800 000 eura. Porez se plaća
koncem rujna svake godine, i nema mogućnosti odbijanja ovoga poreza od poreza na dohodak
(European Commission, 2013a.).
Porez na nekretnine u Rumunjskoj se odnosi na lokalni porez na zgrade koje plaćaju vlasnici.
Porez se računa na vrijednost zgrade s obzirom na njezine lokacije, površinu, godinu
izgradnje i namjenu. Porez je odreĎen stopama od 0,25% do 1,5 % za poduzeća i 0,1% za
37
pojedince s time da ukoliko jedan vlasnik posjeduje više graĎevinskih objekata lokalni se
porez uvećava za 65% do 300% za svaku slijedeću imovinu. Porez na zemljište se računa po
metru kvadratnom i plaćaju ga vlasnici zemljišta koji se nalaze u urbanim područjima. Stope
kojima se oporezuje ovise o kvadraturi, lokaciji, zoni i kategoriji korištenja. Koncesionari,
stanovnici, korisnici ili administratori zemlje pod drţavnim vlasništvom plaćaju naknadu,
izračunatu slično kao i porez na zemljište. Od 2012.godine je uveden 5% porez na nekretnine
za one zgrade koje se smatraju turističkim i koje se ne koristi cijele godine (Blaţić, Grdinić,
2011.). TakoĎer, u slučaju revalorizacije zgrade starije od 5 godina stopa je izmeĎu 30% i
40% (European Commission, 2013b.).
3.4. Fiskalno značenje poreza na nekretnine u Europskoj uniji
Iako su svojim stopama i ubranim prihodima neznatni, porezni prihodi od poreza na
nekretnine ipak pridonose punjenju drţavne blagajne. Osnovna prednost korištenja ovoga
poreznoga oblika je vidljivost i lakoća obuhvata porezne osnovice koja smanjuje mogućnost
evazije na minimum. Porez na nekretnine, kao oblik porezne imovine, zauzima vaţniju
poziciju u stvaranju ukupnih poreznih prihoda u odnosu na porez na neto imovinu (neto
bogatstvo). Ukupni udjeli poreza na nekretnine u ukupnom porezu u ovom tisućljeću kreću se
u rasponu od 0,5% do preko 9%, ali su najčešće izmeĎu 1% i 2%. Porezi na nekretnine, kako
je i prethodnom analizom po zemljama članicama Europske unije čine najučestaliji pojavni
oblik poreza na imovinu. U nastavku ovoga dijela rada provest će se analiza fiskalnoga
značenja ovoga oblika poreza. S tim ciljem je u tablici 1 najprije analiziran udio ukupnoga
poreza na imovinu u porezima europskih zemalja.
38
Tablica 3. Porez na imovinu kao udio u ukupnim poreznim prihodima, 2005.-2011., (%)
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
Belgija 6,9 7,2 7,2 7 6,9 7,2 7,3
Bugarska 1,3 1,9 2,1 2,2 1,9 1,9 2,1
Češka 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,3 1,6
Danska 5,1 5,2 5,2 5,6 5,5 5,5 5,6
Njemačka 2,3 2,3 2,3 2,2 2,2 2,2 2,2
Estonija 0,9 0,8 0,7 0,9 1 1 1
Irska 2,1 2,1 2,1 2,5 4,4 4,3 4
Grčka 3,8 5 5 5 4,3 2,8 5
Španjolska 8,6 9 8,3 7,2 6,9 6,8 6,4
Francuska 6 6 6,2 5,9 6,1 6,8 7,2
Italija 5 4,9 4,8 4,1 5 4,3 4,9
Cipar 5,3 3,6 5 3,6 2,4 2,7 2,2
Litva 2,3 2 3 2,3 2,7 3,1 3,5
Latvija 1,5 1,4 1,2 1,3 1,7 2 1,8
Luksemburg 3,7 3,9 4,3 3,4 3 2,9 3,2
MaĎarska 2,2 2,1 1,9 2,1 2 3 3
Malta 4,8 4,6 4,8 3,9 3,2 3,2 3,1
Nizozemska 5,1 4,3 4,3 3,9 3,4 3,3 2,9
Austrija 1,3 1,3 1,3 1,2 1,2 1,2 1,2
Poljska 4 3,7 3,4 3,6 3,9 3,8 3,8
Portugal 4 4 4,3 4 3,8 3,8 3,3
Rumunjska 2,5 2,9 3,3 3 2,9 3,1 2,9
Slovenija 1,5 1,6 1,6 1,5 1,6 1,6 1,6
Slovačka 1,6 1,5 1,4 1,3 1,5 1,5 1,5
Finska 2,7 2,5 2,6 2,6 2,6 2,7 2,6
Švedska 2,9 2,9 2,4 2,2 2,3 2,3 2,3
Ujedinjeno
Kraljevstvo 12 12,3 12,5 15,1 12,4 11,9 11,5
Izvor: Izrada studentice prema podacima dostupnima u European Commission, 2013a.
Taxation Trends in the European Union, Eurostat Statistical Book, online:
http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economic_analy
sis/tax_structures/2013/report.pdf (10.05.2013.)
Tablica 1. prikazuje kretanje ukupnoga poreza na imovinu kao udjela u ukupnim porezima u
pojedinim zemljama Europske unije. Moguće je zamijetiti kako ne postoji unificirani trend
kretanja udjela ovoga oblika poreza. Velika Britanija ima najznačajnije udjele poreza na
39
imovinu u ukupnim porezima, dok su u Estoniji ti udjeli najmanji iako imaju tendenciju
porasta. Promjene u promatranom periodu ne označavaju veliki rasponi. Tablica 2 pokazuje
udjele koje porezi na nekretnine imaju u ukupnim poreznima pojedine zemlje članice
Europske unije.
Tablica 4. Udio poreza na nekretnine u ukupnom poreznom opterećenju, 2005.-2011., %
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Belgija 2,8 2,8 2,8 2,8 3,0 3,0 3,0
Bugarska 0,4 0,5 0,5 0,6 0,9 1,0 1,1
Češka 0,4 0,4 0,4 0,4 0,5 0,7 0,6
Danska 3,6 3,7 3,7 4,0 4,4 4,4 4,4
Njemačka 1,2 1,2 1,1 1,1 1,2 1,2 1,2
Estonija 0,9 0,8 0,7 0,9 1,0 1,0 1,0
Irska 2,1 2,1 2,1 2,5 3,2 3,4 3,3
Grčka 0,3 0,7 0,7 0,7 0,8 0,8 3,3
Španjolska 2,0 2,0 2,0 2,4 2,9 3,0 3,2
Francuska 3,2 3,2 3,2 3,3 3,8 4,2 4,3
Italija 2,0 1,9 1,9 1,4 1,4 1,5 1,5
Cipar 1,8 2,5 3,6 2,5 1,6 1,8 1,5
Latvija 2,3 2,0 2,6 2,0 2,4 2,8 3,1
Litva 1,2 1,1 1,0 0,9 1,2 1,4 1,2
Luksemburg 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2
MaĎarska 0,6 0,6 0,6 0,7 0,8 0,8 0,9
Malta 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Nizozemska 1,9 1,2 1,2 1,2 1,3 1,3 1,4
Austrija 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5
Poljska 3,9 3,6 3,4 3,5 3,8 3,7 3,6
Portugal 1,7 1,7 1,8 2,0 2,0 1,9 2,0
Rumunjska 1,8 2,0 2,3 2,1 2,3 2,5 2,4
Slovenija 1,1 1,2 1,1 1,1 1,3 1,3 1,3
Slovačka 1,5 1,5 1,4 1,3 1,5 1,5 1,4
Finska 1,0 1,1 1,1 1,1 1,3 1,5 1,5
Švedska 1,9 1,8 1,8 1,6 1,7 1,7 1,8
Ujedinjeno
Kraljevstvo 9,1 8,8 8,8 8,7 10,1 9,6 9,4
Izvor: Izrada studentice prema podacima dostupnima u European Commission: 2013a,
Taxation Trends in the European Union, Eurostat Statistical Book, online:
http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economic_analy
sis/tax_structures/2013/report.pdf (10.05.2013.)
40
Tablica 2. pokazuje udjele poreza na nekretnine u ukupnom poreznom opterećenju u svakoj
pojedinoj zemlji članici. U Ujedinjenom Kraljevstvu je udio poreza na nekretnine u
promatranom periodu uzeo značajne udjele u ukupnom poreznom opterećenju, što je
naknadno rezultiralo i relativno visokim poreznim prihodima od ovoga oblika poreza. Od
ostalih zemalja kod kojih porezi na nekretnine imaju nešto veći udio u ukupnim porezima
potrebno je spomenuti Francusku, Belgiju, Dansku, Španjolsku te Grčku koja je 2011.godine
uslijed gospodarskoga sloma i prezaduţenosti drţave uvela stopu poreza na nekretnine te time
povećala udio poreza na nekretnine na čak 3,3 u odnosu na nekadašnjih 0,8%. Malta nema
nikakvu stopu poreza na nekretnine. U tablici 3 analiziran je fiskalni značaj poreza na
nekretnine u BDP-u zemalja članica.
Tablica 5. Udio poreza na nekretnine u BDP-u 2005.-2011., (%)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Prosjek
Belgija 1,2 1,2 1,2 1,2 1,3 1,3 1,3 1,24
Bugarska 0,1 0,2 0,2 0,2 0,3 0,3 0,3 0,23
Češka 0,1 0,2 0,2 0,2 0,3 0,3 0,3 0,23
Danska 1,8 1,8 1,8 1,9 2,1 2,1 2,1 1,94
Njemačka 0,5 0,5 0,4 0,4 0,5 0,5 0,5 0,47
Estonija 0,3 0,2 0,2 0,3 0,4 0,4 0,3 0,30
Irska 0,6 0,7 0,7 0,8 0,9 1 0,9 0,80
Grčka 0,1 0,2 0,2 0,2 0,2 0,3 1,1 0,33
Španjolska 0,7 0,7 0,7 0,8 0,9 1 1 0,83
Francuska 1,4 1,4 1,4 1,4 1,6 1,8 1,9 1,56
Italija 0,8 0,8 0,8 0,6 0,6 0,6 0,7 0,70
Cipar 0,6 0,9 1,5 1 0,6 0,6 0,5 0,81
Latvija 0,7 0,6 0,8 0,6 0,6 0,8 0,9 0,71
Litva 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,4 0,3 0,31
Luksemburg 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,10
MaĎarska 0,2 0,2 0,3 0,3 0,3 0,3 0,3 0,27
Malta 0 0 0 0 0 0 0 0,00
Nizozemska 0,7 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5 0,53
Austrija 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2 0,2 0,20
Poljska 1,3 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,21
Portugal 0,5 0,6 0,6 0,6 0,6 0,6 0,7 0,60
Rumunjska 0,5 0,6 0,7 0,6 0,6 0,7 0,7 0,63
Slovenija 0,4 0,4 0,4 0,4 0,5 0,5 0,5 0,44
Slovačka 0,5 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,4 0,41
Finska 0,5 0,5 0,5 0,5 0,6 0,7 0,6 0,56
Švedska 0,9 0,8 0,8 0,7 0,8 0,8 0,8 0,80
Ujedinjeno
Kraljevstvo 3,2 3,2 3,2 3,3 3,5 3,4 3,4 3,31
41
Izvor: Izrada studentice prema podacima dostupnima u European Commission: 2013a,
Taxation Trends in the European Union, Eurostat Statistical Book, online:
http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economic_analy
sis/tax_structures/2013/report.pdf (10.05.2013.)
Tablica 3. prikazuje udjele koje porez na nekretnine u zemljama članicama Europske unije
ima u BDP- u zemlje članice. Velika Britanija, što se i dalo naslutiti s obzirom na visok udio
poreza na imovinu i poreza na nekretnine u ukupnim porezima, ima najznačajnije udjele
poreza na nekretnine u BDP-u. U promatranom periodu se udjeli poreza na nekretnine u
BDP-u mijenjaju, iako su promjene neznatne te predstavljaju tek manje oscilacije oko
odreĎene srednje vrijednosti. U pravilu se udjeli poreza na nekretnine u ukupnom poreznom
opterećenju kreću oko vrijednosti u rasponu 0% do 2%. Posljednji stupac prikazuje prosječni
udio poreza na nekretnine u BDP-u za promatrani period. U većini zemalja se ta prosječna
vrijednost nalazi u rasponu od 0% do 1%, te je svega nekoliko zemalja prešlo taj prag, i
prosječna vrijednost iznosi više od 1%. U nastavku je grafikon 1 koji pokazuje ostvareni
porezni prihod od poreza na nekretnine u promatranim zemljama.
42
Grafikon 1. Prihod od poreza na nekretnine u milijunima eura, 2011.godina
Izvor: Izrada studentice prema podacima dostupnima u European Commission: 2013a,
Taxation Trends in the European Union, Eurostat Statistical Book, online:
http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economic_analy
sis/tax_structures/2013/report.pdf (10.05.2013.)
43
Velika Britanija ostvaruje najveće prihode zahvaljujući porezu na nekretnine, što je i
prikazano prethodnom tablicom gdje su udjeli poreza na nekretnine u Britaniji iznad 30% u
ukupnim porezima. Ostale zemlje koje ostvaruju značajnije udjele u ukupnim poreznim
prihodima ubiranjem poreza na nekretnine jesu Francuska i Italija. Malta je jedina zemlja koja
nema poreza na nekretnine. MeĎu zemljama koje takoĎer ostvaruju relativno značajne prihode
ubrajaju se i Belgija, Danska, Švedska, Poljska i Nizozemska. Porez na nekretnine se u
kriznim godinama javio kao izvrsno sredstvo za ubiranje dodatnih sredstava koji bi punili
proračunske manjkove. Stoga je u većini zemalja zamjetan rast ovoga oblika poreza u
ukupnim poreznim prihodima, te na taj prevladavanje strukturalnih poteškoća lokalne vlasti.
4. POREZ NA NETO BOGATSTVO
S obzirom da se porezi na imovinu dijele u uţem smislu na porez na neto bogatstvo ili neto
imovinu i porez na nepokretnu imovinu ili porez na nekretnine, potrebno je analizirati
osnovne značajke i drugoga poreznoga oblika, poreza na neto bogatstvo. Porez na neto
bogatstvo je opći, odnosno sintetički i subjektni porez na imovinu analogan sintetičkom
porezu na dohodak (Kordić, Podborkić, 2010., str.113). Njime je obuhvaćena sva pokretna i
nepokretna imovina fizičke osobe ili pravne osobe ako se imovina odnosi na korporacije. Iako
je sveobuhvatan , nema konkretne definicije što bi sve predstavljalo imovinu, nego se to
definira u zakonodavstvu svake zemlje jednostavnim nabrajanjem imovine. U ovome se
obliku poreza javlja odreĎeni minimalni iznos imovine koji se izuzima od oporezivanja.
TakoĎer se prilikom odreĎivanja porezne osnovice vodi računa i o drugim osobinama
poreznog obveznika. Oporezuje se u pravilu progresivnim stopama, odnosno proporcionalnim
ako se radi o poduzećima. Iako je ovaj porez jedan od pravih poreza na imovinu tehnički su
razlozi (nemogućnost obuhvata cjelokupne imovine) doveli do povlačenja ovoga europskoga
poreza na imovinu u korist poreza na nekretnine. U nastavku ovog rada analiziran je porez na
neto bogatstvo u zemljama koje ga primjenjuju te fiskalno značenje poreza na neto bogatstvo.
44
4.1. Zemlje Europske unije sa porezom na neto bogatstvo
Porez na neto bogatstvo ili opći porez na imovinu rijetko je prisutan ne europskom tlu. Zbog
neodreĎenosti obuhvata, i drugih poteškoća isključen je iz poreznih sustava. Ukidanje poreza
na neto bogatstvo trend je koji je zahvatio veliki dio Unije, dok su ga preostale zemlje ukinule
kasnije. Porez na neto bogatstvo je porez koji ubire drţavna vlast, a ne lokalna kao što je
slučaj kod poreza na nekretnine. Danas je Francuska jedina europska zemlja koja je
nametnula standardni model oporezivanja bogatstva od 1981.godine. Na europskom
kontinentu još Norveška i Lihtenštajn imaju odreĎene verzije tog poreza, Švicarska nameće na
razini kantona uglavnom niţe razine, a Španjolska je ponovno uvela ovaj porezni oblik od
sredine 2011. godine. Nekoliko zemalja je ukinulo svoje vlastite verzije poreza u nekoliko
proteklih godina, uključujući Austriju (1994.), Dansku, Njemačku (1997.), Nizozemsku
(2001.), Finsku (2006.), Švedsku (2007.) i Grčku (2009.). Druge zemlje, uključujući Britaniju
i Belgiju, nikada nisu niti imale takav oblik poreza, iako su slični oblici bili implementirani. U
današnjim vremenima globalne ekonomske krize, javljaju se sve veći zahtjevi za uvoĎenjem
ovoga oblika poreza, s obzirom da on oporezuje prema vlasništvu, a smatra se da bi bogatiji
bili ti koji trebaju snositi veće terete (Blaţić, Grdinić, 2011.).
U Francuskoj se ova vrsta poreza obračunava samo na fizičke osobe, te poreznu osnovicu
čini cjelokupna imovina poreznog obveznika na datum 01.01. porezne godine, umanjena za
obveze, pod uvjetom da je neto vrijednost imovine veća od 1.300.000 eura. Porezni obveznik
ovoga oblika poreza je fizička osoba, a porezna osnovica je trţišna vrijednost imovine
umanjena za obveze. Od oporezivanja se izuzima sva imovina vrijednosti manje od 1 300 000
eura, takoĎer izuzećem se smatra i odbitak u iznosu od 30% od osnovice za imovinu u kojoj je
prebivalište, dok se potpuno ili djelomično izuzeće ostvaruje na imovinu koja sluţi u poslovne
svrhe, umjetnička djela, police ţivotnoga osiguranja, udjele u poduzeću članova uprave koji
su veći od 25%. Porez se računa prema poreznim razredima oporezujući ih progresivnim
poreznim stopama, od 0% do 1,80% (Kesner-Škreb, 2009., str.2). Tablica 4 pokazuje porezne
stope poreza na neto bogatstvo u Francuskoj.
45
Tablica 6: Porezni razredi i stope poreza na neto bogatstvo u Francuskoj
Vrijednost imovine izraţeno u EUR Porezna stopa (%)
Do - 800.000 0
800.000 - 1.300.000 0,55
1.310.000 - 2.570.000 0,70
2.570.000 - 5.000.000 1,00
5.000.000 - 10.000.000 1,25
10.000.000 - 1,50
Izvor: European Commission, (2013b.), Taxation and Customs Union, Taxes in Europe
Database, http://ec.europa.eu/taxation_customs/tedb/taxDetails.html (26.05.2013.)
Tijekom 2012.godine došlo je do promjena u poreznim stopama, te se iznosi koji su ispod 1,3
milijuna eura izuzimaju od plaćanja poreza odnosno oporezuju stopom od 0%. Iznosi od 1,3
do 2,57 milijuna eura se oporezuju stopom od 0,70%, dok se iznosi iznad 2,75 do 5 milijuna
eura oporezuju stopom od 1,00%. Maksimalna stopa je 1,50% a njome se oporezuju iznosi
veći od 10 milijuna. OdreĎene su promjene planirane tijekom 2013.godine u pogledu ovoga
poreznog oblika. Oporezivanje neto bogatstva u Francuskoj naziva se „solidarity tax on
wealth“ odnosno solidarni porez na bogatstvo. Iako su stope po kojima se računa neznatne,
zbog veličine porezne osnovice doprinosi punjenju drţavnog proračuna.
U Luksemburgu se porezom na neto bogatstvo oporezuju pravne osobe sa sjedištem u
Luksemburgu. Neto porez na bogatstvo se obračunava u iznosu od 0,5% godišnje na ukupnu
imovinu rezidentnih kompanija, odnosno neto vrijednost poduzeća. Ovaj porezni oblik moţe
biti u potpunosti ili barem djelomice smanjen ako poduzeće stvori i odrţi tijekom pet godina
specifična rezervna sredstva koja pokrivaju petogodišnji porez na neto bogatstvo. Porez na
neto bogatstvo pojedinca nerezidenta je ukinut početkom 2006.godine. (Deloitte.com, 2012. )
U Islandu, iako Island nije zemlja članica Europske unije, ali se nalazi na europskom
kontinentu u susjedstvu zemalja članica Europske unije, je porez na neto bogatstvo
privremeno uveden od 2010.godine do 2014.godine. Izuzeća od plaćanja poreza na neto
46
bogatstvo odnose se na neto bogatstvo koje ne prelazi iznosi ISK 70 milijuna za pojedince i
ISK 100 milijuna za zajedničke parove u 2010 i 2011.godini. Tijekom 2012.godine a i
2013..godine, izuzeća se javljaju kada neto bogatstvo ne prelazi ISK 75 milijuna za pojedince
i ISK 100 milijuna za parove. Ukoliko preĎe te iznose oporezuje se porezom po stopi od 1,5%
u 2010.i 2011.godini. Godine 2012. i 2013., stopa iznosi 1,5 za neto bogatstvo u iznosu 150
milijuna u vlasništvu pojedinaca. Neto bogatstvo iznad ISK 150 milijuna za pojedince i ISK
200 milijuna za parove oporezuje se po stopi od 2 %. Porez se odnosi na imovinu u Islandu i u
inozemstvu koju posjeduju rezidenti zemlje (European Commission, 2013a.).
U Španjolskoj je porez na neto bogatstvo odlukom španjolske vlade nanovo uveden
2011.godine, nakon što je od 2008. godine ostavljen bez ikakvog efekta uslijed odobravanja
100% poreznog kredita. Porez se u pravilu treba primjenjivati za porezno razdoblje 2011. i
2012.godine. Ovaj porez se obračunava na rezidentovu svjetsku imovinu. OdreĎivanje i
oporezivanje porezom provodi se od strane nadreĎenih autonomnih regija. Regije su ovlaštene
da odreĎuju vlastite porezne stope i izuzeća, dakako uz postojanje odreĎenih ograničenja.
Oporeziva osnovica je vrijednost neto imovine na dan 31.12. svake godine. Izuzeća
podrazumijevaju nenavedene udjele i usporedive interese u kompanijama u kojima porezni
obveznik drţi više od 5 % kapitala i menadţersku funkciju koja je izvor za više od 50%
njegova dohotka. Supruţnici se pak oporezuju svaki zasebno, pri čemu se javljaju dvije
mogućnosti. Ako su vjenčani u sustavu zajedničkog vlasništva svakome se obračunava
polovična vrijednost. Ako su pak vjenčani u sustavu pojedinačne imovine, svakome se
pripisuje onaj dio imovine i poreza na nju koja mu vlasništvom pripada. Ukoliko regija ne
postavi samostalno svoje stope, primjenjuje se standardna progresivna stopa koja trenutno
polazi od 0,2% (167.129.450 eura) do 2,5% (10.695.996,06 eura) (Deloitte.com, 2013.).
U Italiji se od 01.siječnja 2012.godine primjenjuje oblik poreza na neto bogatstvo za
nekretnine smještene u inozemstvu (IVIE). Porezni obveznici su pojedinci rezidenti u Italiji,
dok je porezna osnovica oporezivi dio nekretnina u vlasništvu rezidenata a koje su smještene
u inozemstvu (u drugim zemljama članicama EU ili Europskog ekonomskog područja). Kao
vrijednost se uzima katastarska vrijednost nekretnine. Stopa kojom se oporezuje vrijednost
nekretnine je sa 0,76% smanjena na 0,4% za imovinu koja se koristi kao glavno prebivalište
(u ovom slučaju, iznos 200 € odbija se od iznosa IVIE koji će biti plaćen) (European
47
Commission, 2013.). U Italiji se takoĎer plaća porez na financijsku imovinu u inozemstvu
(IVAFE), gdje je temelj oporezivanja imovina vrednovana po fer trţišnoj vrijednosti na kraju
svake godine na mjestu gdje se sredstva nalaze. Ukoliko ovakav način mjerenja nije moguć,
nominalna vrijednost imovine ili povrata, porez se računa u proporciji sa vlasničkom kvotom i
periodom posjedovanja. Oporezuje se porezni stopama od 0,1% za 2012.godinu, 0,15% s
početkom u 2013.godini. TakoĎer se ubire i porez, odnosno taksa na bankovne račune i
uštede na temelju paušalnog iznosa (34,20 €) (European Commission, 2013b.).
Porez na neto bogatstvo je u posljednjim godinama, jednako kao i porez na nekretnine, počeo
zauzimati značajnije mjesto u poreznim sustavima. Opravdanje tomu, moţe biti u široj
poreznoj osnovici koja bi omogućila ubiranje većega prihoda od ovoga poreznoga oblika, te
na taj način pomogla stabilizaciji drţava, najčešće na račun bogatijih, što se prema načelima
pravednosti u oporezivanju smatra pravednim. U nastavku ovoga rada provedena je analiza
fiskalnoga značenja poreza na neto bogatstvo.
4.2. Fiskalno značenje poreza na neto bogatstvo
Porez na neto bogatstvo je rjeĎi oblik poreza na imovinu te je za razliku od poreza na
nekretnine njegov doprinos punjenju proračuna drţavnih vlasti znatno manji. Ovaj oblik
poreza se računa po niskim stopama, te je od nekadašnjega široko primjenjivanog poreza
danas u potpunosti zamijenjen porezom na nekretnine. S obzirom da se odnosi na cjelokupnu
imovinu poreznoga obveznika, za očekivati je da veći obuhvat nosi i veće prihode. MeĎutim,
upravo je neodreĎenost osnovice bila karika koja je presudila ovom poreznom obliku. Stoga
je u većini europskih zemalja ovaj europski tip poreza zamijenjen prethodno promatranim
porezom na nekretnine. Ipak nekolicina zemalja još uvijek u svojim poreznim sustavima
oporezuje cjelokupnu imovinu koju fizičke ili pravne osobe posjeduju. Štoviše, pojedine su
ga zemlje ponovo tj. nedavno uvele. U nastavku ovoga dijela dan je pregled prihoda od poreza
na neto bogatstvo u europskim zemljama koje ga ubiru, što prikazuje tablica 7.
48
Tablica 7. Udio prihoda od poreza na neto bogatstvo u BDP-u, 2000-2011., %
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
Austrija 0,001 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
Belgija 0,036 0,037 0,038 0,038 0,052 0,062 0,066 0,075 0,07 0,061 0,066 0,069
Finska 0,136 0,092 0,079 0,068 0,077 0,082 0 0 0 0 0 0
Francuska 0,168 0,177 0,159 0,148 0,155 0,177 0,203 0,231 0,214 0,189 0,229 0,214
Njemačka 0,021 0,014 0,011 0,011 0,004 0,004 0,001 0 0 0 0 0,023
Grčka 0,048 0,041 0,024 0,033 0,038 0,066 0,205 0,219 0,213 0,211 0,179 ..
Island
0,757 0,76 0,725 0,346 0,366 0,281 0,004
-
0,001
-
0,001 0,001 0,251 0,323
Italija 0,001 0,001 0,001 0 0 0 0 0 0 0,433 0,136 0,324
Luksemburg
2,878 2,727 2,258 2,002 2,027 2,304 2,36 2,341 1,839 1,914 2,063 2,017
Nizozemska
0,197 0,02 0,011 0,008 0,009 0,006
-
0,001 0,005 0,003 0,004 0,004 ..
Norveška 0,52 0,52 0,547 0,548 0,567 0,546 0,531 0,574 0,575 0,567 0,562 0,584
Slovenija 0,024 0,063 0,033 0,006 0,043 0,011 0 0 0 0 0 0
Španjolska
0,188 0,171 0,158 0,151 0,144 0,152 0,167 0,193 0,218 0,009 0,01 0,005
Švedska 0,363 0,276 0,161 0,192 0,2 0,18 0,209 0 0 0 0 0
Švicarska 1,21 1,296 1,318 1,305 1,302 1,257 1,263 1,284 1,232 1,253 1,228 1,226
Izvor: Izrada studentice prema podacima dostupnima na OECD Stat.Extracts, online:
http://stats.oecd.org/Index.aspx?QueryId=21699 (10.05.2013.)
Prema podacima prikazanima u Tablici 5. moguće je zaključiti kako u većini zemalja porez na
neto bogatstvo ne postoji, a ukoliko je postojao ukinut je. Danas se ovaj porezni oblik zadrţao
samo u Norveškoj i Francuskoj koje oporezuju fizičke osobe, Luksemburgu u kojem se
oporezuje imovina pravnih osoba. Ovaj oblik poreza je nanovo uveden u Španjolskoj ali na
privremeno razdoblje (do 2014.godine) te u Islandu.
Belgija je ukinula ovaj porezni oblik te se pod prihodima od ovoga poreznog oblika
obračunavaju zaostatci. I kod zemalja koje primjenjuju ovaj oblik je zamjetan pad udjela
prihoda u ukupnom BDP-u zemlje. Stope ovoga poreza su relativno niske, posebice unatrag
nekoliko godina. Iznimka je Luksemburg koji oporezuje jedino i isključivo pravne osobe
ovim poreznim oblikom. Tako visoko opterećenje u zemlji moguće je zbog vrlo povoljnih
49
poreznih aranţmana u okviru meĎunarodnoga oporezivanja dobiti, koji rezultiraju i vrlo
niskim udjelom poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima.
Porez na neto bogatstvo je zbog svojih karakterističnosti unatrag nekoliko godina izgubio
poziciju u većini nacionalnih sustava te je zamijenjen porezom na nekretnine, čiji se udio u
ukupnim porezima povećava. Ovaj oblik poreza stoga tek neznatno doprinosi poreznim
prihodima, osim u Luksemburgu gdje su ovi porezi značajni. S obzirom na krizno stanje
kakvo se javlja za očekivati je da bi ovaj porezni oblik ponovno mogao zauzeti svoje mjesto
te djelomice doprinijeti povećanju prihoda. Tome ide u prilog njegovo uvoĎenje u nekolicini
razvijenijih zemalja, koje su i prije imale ovaj porezni oblik u svojim sustavima. Prikladnost
ovoga poreznoga oblika za punjenje proračuna pripisuje se njegovim relativno niskim
poreznim opterećenjima, zbog niţih stopa, ali poreznoj izdašnosti zbog široke porezne
osnovice, odnosno njegova poreznoga obuhvata. Moguće je zamijetiti da razvijenije i
naprednije europske zemlje u svojim poreznim sustavima tradicionalno imaju ovaj porezni
oblik. Osnovne elemente ovoga poreza odreĎuje središnja vlast u zemljama, koja ga jednako
tako i ubire.
50
5. ZAKLJUČAK
Porez na imovinu je porezni oblik koji svoje mjesto u poreznim sustavima zahvaljuje
prošlosti, kada je imovina bila vodeći instrument kupoprodaje i plaćanja općenito. Ovaj
porezni oblik se od davnina zadrţao u gotovo svim zemljama Europske unije, te se
manifestira u nekom od svojih oblika. Nije čudno da se u porezni sustav uvodi porez na
imovinu kao jedan od vodećih mehanizama provoĎenja pravednosti, s obzirom da se na
temelju bogatstva više moţe opterećivati one koji su bogatiji od onih koji su siromašniji.
Porez na imovinu se moţe razlikovati prema nekolicini kriterija, meĎu kojima je vaţniji
kriterij obuhvata porezne osnovice, gdje se razlikuje porez na nekretnine i porez na neto
bogatstvo. Porezom na imovinu se oporezuje imovina koja se prema zakonskim odredbama
smatra oporezivom. Porez na imovinu snosi porezni obveznik, te se plaća za odreĎeno
kalendarsko razdoblje. Porezni prihodi od poreza na nekretnine pune lokalne proračune, dok
se porezi od neto bogatstva slijevaju u drţavne blagajne. Oporezivanje imovine danas je
prisutno u svojem dominantnom obliku, kao porez na nekretnine. Oporezivanje je u
Europskoj uniji harmonizirano te su sve zemlje članice duţne usklaĎivati svoje zakonodavne
sustave u tom pogledu ali imaju pravo na vlastito odreĎivanje zakona. PrilagoĎavanje
poreznoga sustava se počinje odvijati već u fazi pregovora za pristupanje Europskoj uniji.
Osnovni oblik usklaĎivanja na razini Europske unije odnosi se na usklaĎivanje putem
meĎunarodnih ugovora.
U zemljama članicama Europske unije prisutna su dva oblika poreza na imovinu. Prvi, porez
na nekretnine je znatno češći, i primjenjuju ga sve zemlje osim Malte, koja pak ne oporezuje
imovinu. S druge strane porez na neto bogatstvo je rijetko primjenjivan, te se jedino u
Francuskoj primjenjuje tradicionalno na fizičke osobe, a u Luksemburgu na pravne. Glede
poreza na nekretnine, uočljiv je trend povećanja prihoda od ovoga poreznoga oblika posebice
u periodu velike ekonomske krize, što se opravdava širokom osnovicom koja se oporezuje i
koja ima potencijal generiranja novih dodatnih prihoda. TakoĎer je moguće primijetiti da je
kod definiranja porezne osnovice poreza na nekretnine jako teško odrediti uniformnu
definiciju porezne osnovice. U novim članicama Europske unije je tako zamjetan trend
povećanja broja i obujma izuzeća od ovoga poreznoga oblika. S druge strane u starim
51
zemljama članicama porezi na nekretnine ostvaruju sve veće udjele u ukupnim poreznim
prihodima, te se i u budućnosti očekuje ovakav trend. U pogledu poreza na neto bogatstvo, tek
nekoliko zemalja još uvijek ima ovaj porezni oblik u svojim poreznim sustavima. MeĎu
značajnijima su Francuska i Luksemburg. MeĎutim, očekuje se da će ovaj porezni oblik u
budućnosti ostvarivati značajnije udjele, s obzirom da su odreĎene zemlje počele isti vraćati
natrag u svoje porezne sustave, i time dodatno puniti proračun.
52
LITERATURA
Knjige:
1. Bajo, A., Alibegović, D., (2008.) Javne financije lokalnih jedinica vlasti, Školska
knjiga, Institut za javne financije, Zagreb
2. Jelčić, B., Jelčić, B., (1998.) Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb
3. Jelčić, B., (2001.) Javne financije, RriF, Zagreb
4. Musgrave, R&P. (1993.) Javne financije u teoriji i praksi, Institut za javne financije,
Zagreb
5. Rosen, H.J., Gayer, T. (2010.) Javne financije, Institut za javne financije, Zagreb
6. Sedmihradska, L., (2010) Property Rax in Economies in Transition, Selected Case
Studies, NISPAcee, Budapest
Članci:
7. Blaţić, H., Grdinić, M., (2011.) Porezi na imovinu u EU- rad u objavi
8. Drezgić, S., (2009.) Porez na imovinu lokalnih jedinica, Zbornik referata III
Konferencije Urvatski javni sektor u aktualnim gospodarskim uvjetima, RIF, Opatija
9. Fatur, T., Ţiković, S., (2009.) Porez na imovinu u Republici Hrvatskoj-stvarnost i mit,
RriF, Zagreb
10. Kesner-Škreb, M. (2002.) Porez na imovinu, Institut za javne financije, Zagreb
11. Kesner-Škreb, M., (2009.) Što sve treba znati o oporezivanju nekretnina, Institut za
javne financije, Zagreb
12. Kordić,G., Podborkić, R., (2010.) Oporezivanje imovine: Hrvatska praksa i europska
iskustva, Ekonomska misao i praksa, br.1, str. 105-120
53
13. Kukić, N., Švaljek, S., ( 2012.), Porez na nekretnine: osnovne značajke i rasprava o
uvoĎenju u Hrvatskoj, Stručni rad, Privredna kretanja i ekonomska politika 132 /
2012.
14. Lovrinčević, V., (2011.) Porez na nekretnine u EU i implikacije za Hrvatsku,
Ekonomski vjesnik, br.2/2011., str. 419-428
Internet izvori:
15. OECD (2013.) OECD Stat.Extracts, online:
http://stats.oecd.org/Index.aspx?QueryId=21699 (10.05.2013.)
16. Deloitte.com(2013) Taxation and Investment Guide, 2012., online:
http://www.deloitte.com/taxguides/ (10.05.2013)
17. European Commission, (2013a.) Taxation Trends in the European Union, Eurostat
Statistical Book, 2013., online:
http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economi
c_analysis/tax_structures/2013/report.pdf(10.05.2013)
18. European Commission, (2013b.), Taxation and Customs Union, Taxes in Europe
Database, http://ec.europa.eu/taxation_customs/tedb/taxDetails.html (26.05.2013.)
19. FAO Corporate Document Repository, What is Tax Property, online:
http://www.fao.org/docrep/005/Y4313E/y4313e05.htm (10.05.2013)
20. Youngman, J., Malme, J., Tax Property in a New Envioronment: Lessons from Tax
Reform Efforts in Transition Economies, online:
http://aysps.gsu.edu/isp/files/0449_Youngmann_Malme_Edited_.pdf (10.05.2013.)
21. Opći porezni zakon, Narodne novine, NN 147/08, Zagreb
22. Pediaditaki, T.,( 2013), Greece: New single property Tax proposed- details, IBFD
54
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1 Stope poreza na nekretnine u Grčkoj 25
2 Obračunavanje i stope poreza na velike nekretnine u
vlasništvu pojedinaca u Grčkoj, %
26
3 Porez na imovinu kao udio u ukupnom porezu, 2005.-2011.,
(%)
36
4 Udio poreza na nekretnine u ukupnom poreznom
opterećenju, 2005.-2011., %
37
5 Udio poreza na nekretnine u GDP-u 2005.-2011., (%) 38
6 Porezni razredi i stope poreza na neto bogatstvo u
Francuskoj
42
7 Udio prihoda od poreza na neto bogatstvo u GDP-u, 2000-
2011., %
45
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov grafikona Stranica
1 Prihod od poreza na nekretnine u milijunima eura,
2011.godina
39
55
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POREZ NA IMOVINU: POREZ NA
NEKRETNINE I POREZ NA NETO BOGATSTVO izradila samostalno pod voditeljstvom
prof. dr. sc. Helene Blaţić. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraţivačkog
rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. TuĎe spoznaje, stavove,
zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu
na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Antonia Dušman
Recommended