View
228
Download
3
Category
Preview:
Citation preview
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVOOdgovori na vaπa pitanja
MKCK
Petorica ©vajcaraca (Anri Dinan, Gijom-Anri Difur, Gistav
Moanije, Luj Apia i Teodor Monoar) osnovali su 1863. godine
MKCK, Ëlanicu i osnivaËa Meunarodnog pokreta Crvenog krsta i
Crvenog polumeseca.
• MKCK je nepristrasna, neutralna i nezavisna humanitarna
institucija.
• Nastala je u ratnim okolnostima pre 140 godina.
• Po svom karakteru to je jedinstvena organizacija.
• Mandat joj je poverila meunarodna zajednica.
• Deluje kao neutralan posrednik izmeu zaraÊenih strana.
• Kao zagovornik i zaπtitnik meunarodnog humanitarnog prava,
nastoji da pruæi pomoÊ i zaπtitu ærtvama oruæanih sukoba,
unutraπnjih nereda i drugih sluËajeva nasilja unutar jedne zemlje.
MKCK deluje u viπe od 80 zemalja sveta, a njegovo osoblje broji
blizu 11,000 ljudi (kraj 2001.).
MKCK i Pokret
Meunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) i Nacionalna
druπtva Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, zajedno sa
Meunarodnom federacijom druπtava Crvenog krsta i Crvenog
polumeseca (Federacija), Ëine Meunarodni pokret Crvenog krsta
i Crvenog polumeseca. Predstavnici tih organizacija se, po
pravilu, svake Ëetvrte godine sastaju sa predstavnicima dræava-
potpisnica Æenevskih konvencija (u daljem tekstu: dræava) na
Meunarodnoj konferenciji Crvenog krsta i Crvenog polumeseca.
Osnove za delovanje MKCK-a
U vreme meunarodnih oruæanih sukoba, MKCK svoj rad zasniva
na Ëetiri Æenevske konvencije iz 1949. i na Dopunskom protokolu I
iz 1977. (vidi pitanje br. 4). Ti meunarodni ugovori utvruju pravo
MKCK-a da obavlja odreene delatnosti kao πto su: pruæanje
pomoÊi ranjenim, bolesnim ili u brodolomu stradalim pripadnicima
oruæanih snaga; posete ratnim zarobljenicima; pomaganje civilima
i, uopπte uzevπi, obezbeivanje odgovarajuÊeg postupka prema
svakome koga πtiti humanitarno pravo.
U vreme oruæanih sukoba koji nisu meunarodnog karaktera MKCK
svoj rad zasniva na »lanu 3, zajedniËkom za sve Ëetiri Æenevske
konvencije, kao i na Dopunskom protokolu II (vidi Indeks). »lan 3
takoe priznaje pravo MKCK-a da svoje usluge ponudi zaraÊenim
stranama kako bi uËestvovao u akcijama pomoÊi i poseÊivao lica
zarobljena u vezi sa oruæanim sukobom.
U situacijama koje karakteriπe nasilje, a koje ne doseæu nivo
oruæanog sukoba (unutraπnji neredi i sl.), MKCK svoj rad zasniva
na »lanu 5 Statuta Pokreta, koji, izmeu ostalog, utvruje pravo
MKCK-a na humanitarnu inicijativu. Na to pravo moguÊe je pozvati
se kako u sluËaju meunarodnih, tako i nemeunarodnih oruæanih
sukoba.
Skup svih navedenih Ëlanova i ugovora definiπe mandat koji je
Meunarodnom komitetu Crvenog krsta dodeljen od strane
meunarodne zajednice, odnosno, Dræava-potpisnica.
ME–UNARODNI KOMITET CRVENOG KRSTA (MKCK)
2
Meunarodni komitet Crvenog krsta
Juæni bulevar 144
11000 Beograd, Srbija i Crna Gora
T 381/(0)11 3441-522 F 381/(0)11 3440-833
E-mail: icrc.bel@eunet.yu
www.icrc.org
Original: ENGLESKI
oktobar 2002
MKCK
PREGLED PITANJA
3
1. ©ta je meunarodno humanitarno pravo? 4
2. Koja su osnovna pravila meunarodnog humanitarnog prava? 6
3. Koji su izvori meunarodnog humanitarnog prava? 8
4. Od kojih se meunarodnih ugovora sastoji meunarodno humanitarno pravo? 10
5. Koga obavezuju Æenevske konvencije? 12
6. ©ta su jus ad bellum i jus in bello? 14
7. U kojim je situacijama primenjivo humanitarno pravo? Kome je ono namenjeno i koga πtiti? 16
8. Da li je humanitarno pravo primenjivo na "novonastale" sukobe? 18
9. Kako se humanitarno pravo prilagoava novim situacijama i kakva je uloga MKCK-a u tom procesu? 20
10. ©ta humanitarno pravo predvia u pogledu materijalne pomoÊi ærtvama oruæanih sukoba? 22
11. ©ta humanitarno pravo predvia u pogledu ponovnog uspostavljanja porodiËnih veza? 24
12. Kakve su odredbe humanitarnog prava u vezi sa upotrebom znaka Crvenog krsta? 26
13. Kako humanitarno pravo πtiti izbeglice i interno raseljena lica? 28
14. Koje mere stoje na raspolaganju za sprovoenje humanitarnog prava? 30
15. Kakva je uloga MKCK-a u obezbeivanju poπtovanja humanitarnog prava? 32
16. Kako se, na osnovu meunarodnog humanitarnog prava, kriviËno gone ratni zloËinci? 34
17. Koja je razlika izmeu meunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava? 36
18. Moæe li se meunarodno humanitarno pravo primenjivati u operacijama za odræavanje i uspostavljanje mira koje izvode
Ujedinjene nacije ili se sprovode pod njihovim pokroviteljstvom? 38
19. ©ta humanitarno pravo kaæe o terorizmu? 39
Index 40
Bibliografija 41
©TA JE ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO?1
4
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Æeneva i HagMeunarodno humanitarno pravo (MHP) - poznato i kao pravo
oruæanih sukoba ili ratno pravo - (vidi "Terminologiju" na strani 5)
sastoji se od dve grane:
• Æenevskog prava ili humanitarnog prava u uæem smislu, koje je
namenjeno zaπtiti pripadnika oruæanih snaga koji viπe ne
uËestvuju u borbama, kao i lica (posebno civila) koja ne
uzimaju aktivno uËeπÊe u neprijateljstvima.
• Haπkog prava ili ratnog prava, koje utvruje prava i obaveze
zaraÊenih strana tokom izvoenja vojnih operacija, te ograniËava
naËine nanoπenja gubitaka neprijatelju.
Ove dve grane meunarodnog humanitarnog prava nazvane su po
gradovima u kojima su svojevremeno postavljeni njihovi temelji.
Usvajanjem Dopunskih protokola iz 1977. godine, koji povezuju
obe ove grane meunarodnog humanitarnog prava, razlika izmeu
njih se izgubila i danas ima Ëisto istorijski i didaktiËki znaËaj.
Ko su strane u sukobu?Meunarodni oruæani sukob podrazumeva borbu oruæanih snaga
najmanje dve dræave (treba napomenuti da su ratovi za nacionalno
osloboenje svrstani u meunarodne oruæane sukobe).
Nemeunarodni oruæani sukob podrazumeva borbu na podruËju
jedne dræave izmeu redovnih oruæanih snaga i naoruæanih grupa
koje se mogu identifikovati kao zasebni entiteti, ili izmeu
naoruæanih grupa koje se bore meusobno. Da bi stekle status
nemeunarodnog oruæanog sukoba, razmere borbi moraju dostiÊi
odreeni nivo i intenzitet, a one same moraju trajati odreeno vreme.
Unutraπnje nerede karakteriπe ozbiljno naruπavanje unutraπnjeg
poretka usled nasilnih postupaka koji ipak ne doseæu razmere
oruæanog sukoba (npr. nemiri, borbe izmeu pojedinih frakcija ili
protiv predstavnika vlasti).
Meunarodno humanitarno pravo Ëini vaæan
deo meunarodnog javnog prava (vidi stra-
nu 5) i sadræi pravila koja u vreme oruæanih
sukoba nastoje da zaπtite lica koja ne uËes-
tvuju, ili su prestala da uËestvuju, u neprija-
teljstvima, kao i da ograniËe metode i
sredstva ratovanja.
TaËnije, ono πto MKCK podrazumeva pod me-
unarodnim humanitarnim pravom primenji-
vim u oruæanim sukobima jesu meunarodni
ugovori ili obiËajna pravila direktno usmerena
na reπavanje humanitarnih pitanja koja ne-
posredno proizlaze iz oruæanih sukoba, bez
obzira na to da li su oni meunarodne ili
unutraπnje prirode. Iz humanitarnih razloga ta
pravila ograniËavaju pravo zaraÊenih strana
na koriπÊenje metoda i sredstava ratovanja po
njihovom slobodnom izboru, a πtite i lica i
imovinu koji su zahvaÊeni ili bi mogli biti
zahvaÊeni sukobom. (vidi pitanja br. 3, 6 i
17, koja nude korisna dodatna objaπnjenja).
Zbrinjavanje svih ranjenika na bojnom polju.
ICRC
5
Grocijus i pravo naroda (Jus Cogens)
Izraz "jus cogens" (pravo naroda) danas se po znaËenju
poistoveÊuje sa meunarodnim javnim pravom, ili
meunarodnim pravom, i predstavlja skup pravila kojima se
ureuju odnosi izmeu dræava, kao i izmeu dræava i drugih
Ëlanova meunarodne zajednice.
Tvorac ovog prava je pravnik i diplomata Grocijus (vidi Indeks).
Nakon reformacije koja je podelila zapadnu hriπÊansku crkvu,
zakljuËio je da pravo viπe nije izraz boæanske pravde, veÊ plod
ljudskog razuma i da viπe ne prethodi radnji veÊ iz nje proizlazi.
Otud je nastala potreba za pronalaæenjem nekog novog,
objedinjujuÊeg naËela u meunarodnim odnosima. To naËelo
trebalo je da obezbedi jus cogens. U svojoj knjizi "De jure belli
ac pacis" Grocijus je naveo pravila koja spadaju u najËvrπÊe
temelje ratnog prava.
Terminologija
Nazivi "meunarodno humanitarno pravo", "pravo oruæanih
sukoba" i "ratno pravo" mogu se smatrati istoznaËnim.
Meunarodne organizacije, univerziteti, pa Ëak i dræave, radije
upotrebljavaju termin "meunarodno humanitarno pravo" (ili
"humanitarno pravo"), dok preostala dva naziva ËeπÊe koriste
pripadnici oruæanih snaga.
IzbegliËkopravo
Pravoljudskihprava
Pomorskopravo
Pravo kojimse reguliπudiplomatski
odnosi
Pravo zaπtiteæivotnesredine
Pravo kojim sereguliπu
ekonomskiodnosi
Pravo kojimse reguliπekoriπÊenjevazduπnogprostora
Pravo kojim sereguliπu pitanja
dræavneodgovornosti
Pravo kojim sereguliπe
miroljubivoreπavanjesukoba
Pravo kojim se reguliπe statusmeunarodnih
organizacija
Meunarodnohumanitarno
pravo
Napomena: Ovaj prikaz ne treba shvatiti kao pokuπaj klasifikovanja ili rangiranja razliËitih grana meunarodnog javnog prava. Ovde
se samo navode neke od poznatijih meu njima.
KOJA SU OSNOVNA PRAVILA ME–UNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA?2
6
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
ZaraÊene strane moraju u svakom trenutku
da prave razliku izmeu civilnog stanov-
niπtva i boraca kako bi se poπtedelo civilno
stanovniπtvo i njegova imovina. Civilno sta-
novniπtvo ne sme biti predmet napada, ni u
celini, ni pojedinaËno. Napadi moraju biti
usmereni iskljuËivo na vojne ciljeve. Lica
koja ne uËestvuju, ili viπe ne mogu da
uËestvu-ju, u neprijateljstvima imaju pravo
na poπtovanje svog prava na æivot, kao i
svog fiziËkog i psihiËkog integriteta. Takva
lica moraju biti zaπtiÊena u svim okolnostima
i sa njima treba postupati humano, bez
ikakve diskriminacije koja bi iπla na njihovu
πtetu. Zabranjeno je ubijati ili ranjavati protiv-
nika koji se predao ili koji viπe nije u stanju
da uËestvuje u borbi.
Ni zaraÊene strane, ni pripadnici njihovih
oruæanih snaga, nemaju neograniËeno pravo
na izbor metoda i sredstava ratovanja.
Zabranjeno je koristiti oruæje ili metode rato-
vanja koji mogu prouzrokovati nepotrebne
gubitke ili prekomernu patnju.
Ranjene i bolesne mora sakupiti i zbrinuti
zaraÊena strana u Ëijoj se vlasti oni nalaze.
Sanitetsko osoblje, ustanove, materijalna i
transportna sredstva moraju biti poπteeni.
Crveni krst ili crveni polumesec na belom
polju predstavljaju jasan znak koji ukazuje
na to da navedena lica i objekti moraju uæi-
vati zaπtitu.
Zarobljeni borci i civili koji se zateknu u vlasti
protivniËke strane imaju pravo na poπtovanje
æivota, dostojanstva, liËnih prava, politiËkih,
verskih i drugih uverenja. Oni moraju biti
zaπtiÊeni od svih postupaka nasilja i odmaz-
de. Navedena lica imaju pravo da se dopi-
suju sa svojim porodicama i da primaju
pomoÊ. Takoe moraju uæivati i zaπtitu ele-
mentarnih sudskih garancija.
Navedena pravila, koja je uveo MKCK, saæimaju suπtinu
meunarodnog humanitarnog prava. Ona ne poseduju autoritet
pravnog instrumenta i ni na koji naËin ne pretenduju da
supstituiπu vaæeÊe meunarodne ugovore. Ta pravila su
saËinjena kako bi se olakπala primena meunarodnog
humanitarnog prava (vidi Indeks).
"... Ëim poloæe oruæje i predaju se, prestaju da budu neprijatelji ili njihovi zastupnici i ponovo
postaju obiËni ljudi, koje viπe nije opravdano liπiti æivota."
Thom
as
Piz
er/ICRC
7
Suπtinska naËela meunarodnog humanitarnog prava
SliËno Grocijusu (vidi str. 5 i Indeks), i mnogi drugi pravnici i
filozofi pokazivali su interesovanje za pravno regulisanje
sukoba, i to znatno pre nego πto je prva Æenevska konvencija
iz 1864. usvojena i razraena.
Æan-Æak Ruso je tako u 18. veku znatno doprineo tim
naporima, utvrdivπi sledeÊe naËelo koje se odnosi na razvoj
ratnog sukoba meu dræavama:
"Rat ni u kom sluËaju nije odnos izmeu ljudi, veÊ odnos
izmeu dræava u kome su pojedinci neprijatelji tek sticajem
okolnosti; ne kao ljudi, Ëak ni kao graani, veÊ kao vojnici
(...) Poπto je cilj rata uniπtenje neprijateljske dræave,
opravdano je ubijati njene branioce sve dok nose oruæje; ali
Ëim poloæe oruæje i predaju se, prestaju da budu neprijatelji, ili
njihovi zastupnici, i ponovo postaju obiËni ljudi, koje viπe nije
opravdano liπiti æivota."
Za sluËajeve koji nisu obuhvaÊeni humanitarnim pravom,
Fjodor Martens je 1899. izloæio sledeÊe naËelo: "(...)
stanovniπtvo i uËesnici u ratu ostaju pod zaπtitom i u
delokrugu naËela meunarodnog prava, onakvim kako ona
proizlaze iz obiËaja ustaljenih meu prosveÊenim narodima, iz
naËela ËoveËnosti i iz onoga πto nalaæe javna savest."
U vreme kada je 1977. navedeni tekst, poznat kao Martensova
klauzula, unet u 2. stav »lana 1 Dopunskog protokola I (vidi
Indeks), on se veÊ duæe vreme smatrao sastavnim elementom
obiËajnog prava.
Dok su Ruso i Martens ustanovili naËela ËoveËnosti, autori
Petrogradske deklaracije (vidi pitanje br. 4) na sledeÊi naËin
su, i eksplicitno i implicitno, uobliËili naËela razlikovanja, vojne
nuænosti i spreËavanja nepotrebne patnje:
"ImajuÊi u vidu (...) da jedini legitimni cilj, Ëijem bi ostvarenju
dræave u ratu trebalo da teæe, jeste slabljenje vojnih snaga
neprijatelja;
da je u tu svrhu dovoljno onesposobiti najveÊi moguÊi broj
ljudi;
da bi taj cilj bio prekoraËen koriπÊenjem oruæja koje nepotrebno
poveÊava patnje onesposobljenih ljudi ili njihovu smrt Ëini
neizbeænom."
Dopunski protokol I iz 1977. godine potvrdio je i razradio ova
naËela, a posebno naËelo razlikovanja: "(...) Strane u sukobu
treba u svako doba da prave razliku izmeu civilnog
stanovniπtva i boraca, i izmeu civilnih objekata i vojnih
objekata, i da, shodno tome, usmere svoje vojne operacije
samo protiv vojnih objekata." (»lan 48 Protokola I; vidi takoe
»lan 13 Protokola II).
KonaËno, suπtinsko naËelo proporcionalnosti nastoji da
uspostavi ravnoteæu izmeu dva suprotna interesa - jednog
nametnutog zahtevima vojne nuænosti i drugog zahtevima
ËoveËnosti u okolnostima kada prava ili zabrane nisu
apsolutni.
(vidi takoe str. 9).D
om
inic
Sanso
ni/IC
RC
KOJI SU IZVORI ME–UNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA?3
8
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Da bismo na ovo odgovorili, moramo posta-
viti joπ neka pitanja.
Na koji su naËin sukobi bili pravno
ureeni pre pojave savremenog
humanitarnog prava?
Pre svega, postojala su nepisana pravila za-
snovana na obiËajima kojima su bili ureeni
oruæani sukobi. Zatim su postepeno stupili
na snagu bilateralni ugovori (karteli), razra-
eni u razliËitom stepenu. Ponekad su ih
zaraÊene strane ratifikovale nakon zavrπetka
borbi. Osim toga, postojala su i uputstva koja
su dræave delile sopstvenim jedinicama (vidi
Liberov kodeks na str. 9). Prema tome, neka-
daπnje pravo primenjivo u oruæanim sukobi-
ma bilo je ograniËeno prostorno i vremenski
na samo jednu bitku ili pojedinaËni sukob.
Pravila su se takoe razlikovala u zavisnosti
od istorijskog razdoblja, podruËja, vaæeÊe
etike i dostignutog civilizacijskog nivoa.
Ko su bili prethodnici savremenog
humanitarnog prava?
Suπtinsku ulogu u stvaranju humanitarnog
prava odigrala su dva Ëoveka: Anri Dinan i
Gijom-Anri Difur (vidi str. 2). Dinan je svoju
ideju uobliËio u svom delu "SeÊanje na Solfe-
rino", objavljenom 1862. Na osnovu sops-
tvenog ratnog iskustva general Difur mu je
odmah pruæio aktivnu moralnu podrπku, pre
svega tako πto se prihvatio da predsedava
Diplomatskom konferencijom 1864. godine.
Dinan: "U izvesnim posebnim okolnostima,
kao, na primer, kada se sastanu vojskovoe
razliËitih naroda (...), zar ne bi bilo poæeljno
da oni iskoriste priliku koja se pruæa na takvim
susretima kako bi uobliËili neka meunarodna
naËela, potvrena konvencijom i nepovrediva
po prirodi, koja bi, nakon πto budu dogovore-
na i ratifikovana, mogla predstavljati osnovu
druπtava za pruæanje pomoÊi ranjenicima u
razliËitim evropskim zemljama?"
Difur (Dinanu): "Moramo videti, na primeri-
ma jednako potresnim kao πto su ovi o
kojima ste nas vi izvestili, koliko muka i suza
koπta slava steËena na bojnom polju."
Kako je ova ideja postala stvarnost?
Na inicijativu pet Ëlanova osnivaËa MKCK-a
(vidi str. 2), πvajcarska vlada je 1864. saz-
vala Diplomatsku konferenciju na kojoj je 16
Dræava-uËesnica usvojilo Æenevsku konven-
ciju za poboljπanje poloæaja ranjenika u
oruæanim snagama u ratu.
©ta je novo donela ta Konvencija?
Æenevska konvencija iz 1864. postavila je
temelje savremenog humanitarnog prava.
Njene glavne odlike su:
• izrada pisanih pravila univerzalnog
dometa kojima se πtite ærtve sukoba;
• njena multilateralna priroda, otvorena za
sve dræave;
• obaveza pruæanja pomoÊi, bez
diskriminacije, ranjenim i bolesnim
pripadnicima oruæanih snaga;
• poπtovanje i oznaËavanje medicinskog
osoblja, transportnih sredstava i opreme
(znakom c. krsta na beloj pozadini).
"... da jaki ne tlaËe slabe"
Humanitarno pravo pre kodifikacije
Bilo bi pogreπno tvrditi da je osnivanje Crvenog krsta 1863. ili
usvajanje prve Æenevske konvencije 1864. predstavljalo
poËetak meunarodnog humanitarnog prava kakvo danas
poznajemo. Baπ kao πto nema nijednog druπtva koje nema
sopstvena pravila, tako nikad nije bilo ni rata koji nije imao
neka, bilo okvirna bilo sasvim razraena, pravila o
otpoËinjanju, voenju i okonËanju neprijateljstava.
"U celini gledano, ratna praksa drevnih naroda ilustruje razliËite
vrste meunarodnih pravila rata koja i danas poznajemo:
pravila o razlikovanju vrsta neprijatelja; pravila koja utvruju
okolnosti, proceduru i ovlaπÊenja za otpoËinjanje i okonËanje
rata; pravila koja opisuju ograniËenja u pogledu izbora lica,
vremena, mesta i metoda voenja rata; pa Ëak i pravila kojima
se rat u potpunosti stavlja van zakona." (Kvinsi Rajt)
Prva ratna pravila proglasile su velike civilizacije nekoliko
milenijuma pre naπe ere: "Donosim ove zakone kako bih
spreËio da jaki tlaËe slabe." (vavilonski kralj Hamurabi)
Mnoπtvo drevnih tekstova, kao πto su "Mahabharata", "Biblija" i
"Kuran", sadræe pravila koja pozivaju na poπtovanje
neprijatelja. Na primer, "Vikajet" - spis saËinjen krajem 13.
veka, na vrhuncu arapske vladavine ©panijom - sadræi pravi
kodeks pravila ratovanja. Prema tome, Konvencija iz 1864,
saËinjena u obliku multilateralnog ugovora, kodifikovala je i
ojaËala dotadaπnje drevne, fragmentarne i razasute ratne
zakone i obiËaje koji πtite ranjenike i one koji se o njima
staraju (vidi str. 8).
Liberov kodeks
Od poËetaka ratovanja pa sve do pojave savremenog
humanitarnog prava zabeleæeno je viπe od 500 tzv. "kartela",
kodeksa ponaπanja, ugovora i drugih tekstova namenjenih
pravnom ureivanju voenja neprijateljstava. Meu njih spada
i "Liberov kodeks" (vidi Indeks), koji je stupio na snagu u
aprilu 1863, a znaËajan je po tome πto predstavlja prvi
pokuπaj kodifikacije postojeÊih ratnih zakona i obiËaja.
Meutim, za razliku od prve Æenevske konvencije (usvojene
godinu dana kasnije), Kodeks nije imao status meunarodnog
ugovora, poπto je bio namenjen iskljuËivo vojnicima Unije u
AmeriËkom graanskom ratu.
9
OD KOJIH SE ME–UNARODNIH UGOVORA SASTOJI ME–UNARODNOHUMANITARNO PRAVO?4
10
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
"... Deportovanje jevrejskih porodica iz varπavskog geta u Drugom svetskom ratu."
ZaËeto u obliku prve Æenevske konvencije
iz 1864. godine, savremeno humanitarno
pravo razvijalo se postepeno, i to Ëesto
tek nakon dogaaja koji su prosto vapili
za njime, kako bi zadovoljilo sve veÊu
potrebu za humanitarnom pomoÊi
proizaπlu iz razvoja vojne tehnike i pojave
novih vrsta sukoba. Slede najznaËajniji
meunarodni ugovori poreani hronoloπ-
ki, prema godini usvajanja:
1864 Æenevska konvencija za poboljπanje
poloæaja ranjenika u oruæanim
snagama u ratu;
1868 Petrogradska deklaracija (o zabrani
upotrebe odreenih vrsta projektila u
ratu);
1899 Haπke konvencije koje se odnose,
izmeu ostalog, na zakone i obiËaje
rata na kopnu i na prilagoavanje
naËela Æenevske konvencije iz
1864. na pomorski rat;
1906 Revizija i razrada Æenevske konven-
cije iz 1864;
1907 Revizija Haπkih konvencija iz 1899.
i usvajanje novih konvencija;
1925 Æenevski protokol o zabrani upotre-
be zaguπljivih, otrovnih i drugih
gasova, kao i bakterioloπkih metoda
ratovanja;
1929 Dve Æenevske konvencije:
• Revizija i razrada Æenevske kon-
vencije iz 1906;
• Æenevska konvencija o postupanju
sa ratnim zarobljenicima (nova);
1949 »etiri Æenevske konvencije:
I Konvencija za poboljπanje poloæa-
ja ranjenika i bolesnika u oruæanim
snagama u ratu;
II Konvencija za poboljπanje poloæa-
ja ranjenika, bolesnika i brodolom-
nika oruæanih snaga na moru;
III Konvencija o postupanju sa ratnim
zarobljenicima;
IV Konvencija o zaπtiti civila za vreme
rata (nova);
1954 Haπka konvencija o zaπtiti kulturnih
dobara u sluËaju oruæanih sukoba;
1972 Konvencija o zabrani razvoja, pro-
izvodnje i skladiπtenja bakterioloπ-
kog (bioloπkog) i otrovnog oruæja i
o njihovom uniπtavanju;
1977 Dva Dopunska protokola Æenevskim
konvencijama iz 1949, koji potenci-
raju zaπtitu ærtava meunarodnih
(Protokol I) i nemeunarodnih (Pro-
tokol II) oruæanih sukoba;
1980 Konvencija o zabrani ili ograni-
Ëavanju upotrebe odreenih vrsta
konvencionalnog oruæja za koje se
moæe smatrati da prouzrokuje
prekomerne traumatske efekte ili da
deluje neselektivno u pogledu izbo-
ra cilja, a koja ukljuËuje:
• Protokol (I) o fragmentima oruæja
koji se ne mogu otkriti;
• Protokol (II) o zabrani ili ogra-
niËavanju upotrebe mina, mina
iznenaenja i drugih eksplozivnih
sredstava;
• Protokol (III) o zabrani ili ograniËa-
vanju upotrebe zapaljivih oruæja.
ICRC
11
1993 Konvencija o zabrani razvoja, pro-
izvodnje, skladiπtenja i upotrebe he-
mijskog oruæja i o njegovom uniπta-
vanju;
1995 Protokol o laserskom oruæju za os-
lepljivanje (Protokol IV [novi] Kon-
vencije iz 1980);
1996 Revidirani protokol o zabrani ili
ograniËavanju upotrebe mina, mina
iznenaenja i drugih eksplozivnih
sredstava (Protokol II [revidiran]
Konvencije iz 1980);
1997 Konvencija o zabrani upotrebe,
skladiπtenja, proizvodnje i prometa
antipersonalnih mina, i o njihovom
uniπtavanju.
1998 Rimski statut Meunarodnog kriviË-
nog suda.
1999 Protokol o Konvenciji za zaπtitu kul-
turnih dobara iz 1954.
2000 Fakultativni protokol o Konvenciji za
zaπtitu prava deteta u vezi sa uËeπ-
Êem dece u oruæanim sukobima.
2001 Amandman »lana 1 Konvencije o
zabrani ili ograniËavanju upotrebe
odreenih vrsta konvencionalnog
oruæja za koje se moæe smatrati da
prouzrokuje prekomerne traumatske
efekte ili da deluje neselektivno u
pogledu izbora cilja.
Predistorija konvencija iz 1949.
Diplomatska konferencija, sazvana 1874. u
Briselu na inicijativu ruskog cara Aleksandra
II, usvojila je Meunarodnu deklaraciju o
zakonima i obiËajima rata. Meutim, sam
tekst nije ratifikovan, jer neke vlade nisu bile
voljne da se obaveæu meunarodnim
ugovorom. Uprkos tome, Briselski nacrt
predstavlja znaËajnu etapu u kodifikaciji
ratnog prava.
Na temelju nacrta koji je izradio MKCK, 15.
Meunarodna konferencija Crvenog krsta,
odræana u Tokiju 1934, odobrila je tekst
Meunarodne konvencije o poloæaju i zaπtiti
civila-dræavljana neprijateljske dræave koji se
nalaze na podruËju koje je okupirala druga
zaraÊena strana ili koje joj pripada. U vezi sa
tim tekstom takoe nisu preduzete nikakve
aktivnosti, poπto su vlade odbile da sazovu
diplomatsku konferenciju na kojoj bi odluËile
o njegovom usvajanju. Rezultat toga je bio
da Tokijski nacrt nije primenjivan tokom
Drugog svetskog rata, πto je za rezultat ima-
lo veÊ svima dobro poznate posledice.
Predistorija protokola iz 1977.
Æenevske konvencije iz 1949. oznaËile su
bitan napredak u razvoju humanitarnog
prava. Meutim, nakon dekolonizacije, no-
vonastale dræave nisu rado prihvatale
obavezu povinovanja odredbama meuna-
rodnih ugovora u Ëijem nastajanju one sa-
me nisu uËestvovale. Osim toga, pravila iz
meunarodnih ugovora o voenju neprija-
teljstava nisu unapreivana joπ od Haπkih
konvencija iz 1907. No, poπto je revizija
Æenevskih konvencija mogla ugroziti neka
dostignuÊa ostvarena 1949, odluËeno je da
se ipak ojaËa zaπtita ærtava oruæanih
sukoba, i to usvajanjem novih tekstova u
obliku Protokola kojima Êe se dopuniti
Æenevske konvencije (vidi pitanje br. 9).
Æenevske konvencije iz 1949. i njihovi Dopunski protokoli iz 1977. sadræe gotovo 600 Ëlanova i glavni su instrumenti
meunarodnog humanitarnog prava.
Dogaaji koji su podstakli razvoj MHP-a
Ovaj spisak jasno pokazuje da su neki oruæani sukobi imali
manje-viπe direktan uticaj na razvoj humanitarnog prava.
Na primer:
Prvi svetski rat (1914-1918) obeleæilo je koriπÊenje metoda
ratovanja koje su bile, ako ne potpuno nove, onda u svakom
sluËaju primenjivane u dotad nevienim razmerama. Meu
njima su bili i bojni otrovi, prva bombardovanja iz vazduha i
stotine hiljada ratnih zarobljenika. Meunarodni ugovori iz
1925. i 1929. bili su odgovor na takav razvoj dogaaja.
Drugi svetski rat (1939-1945) karakterisalo je izjednaËavanje
broja poginulih civila i pripadnika oruæanih snaga, nasuprot
odnosu 1:10 iz Prvog svetskog rata. Na te tragiËne brojke, a
posebno na uæasne posledice koje je rat imao po civilno
stanovniπtvo, meunarodna zajednica je odgovorila 1949.
godine revizijom vaæeÊih konvencija i usvajanjem novog
instrumenta: »etvrte Æenevske konvencije za zaπtitu civila.
Kasnije, 1977. godine, Dopunski protokoli su bili odgovor na
humanitarne posledice ratova za nacionalno osloboenje koje
su Konvencije iz 1949. samo delimiËno obuhvatile.
KOGA OBAVEZUJU ÆENEVSKE KONVENCIJE?5
12
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Potpis, ratifikacija, pristup, rezerve, sukcesija
Multilateralni meunarodni ugovori izmeu dræava, kao πto su
Æenevske konvencije i njihovi Dopunski protokoli, zahtevaju
dva posebna postupka:
a) potpis, nakon kog sledi ratifikacija
Iako potpis ne vezuje dræavu, on je ipak obavezuje da vodi
raËuna o tome da svojim ponaπanjem ne obezvreuje suπtinu
ugovora, poπto Êe dræava kasnije ratifikacijom preuzeti
obavezu da poπtuje ugovor.
b) pristup
Tim Ëinom dræava koja nije potpisala tekst ugovora u trenutku
njegovog usvajanja prihvata obavezu da ga poπtuje. Pristup
ima iste konsekvence kao i ratifikacija.
Novonastala nezavisna dræava moæe notifikacijom o sukcesiji
izraziti æelju da ostane vezana meunarodnim ugovorom koji
se primenjivao na njenom podruËju pre nezavisnosti. Ona isto
tako moæe da izjavi kako Êe privremeno primenjivati
meunarodne ugovore dok ih ne prouËi pre pristupanja njima
ili sukcesije.
Tokom pomenutih postupaka i pod izvesnim uslovima, Dræave
mogu izraziti odreene rezerve u pogledu odredbi
meunarodnih ugovora kako bi iskljuËile ili modifikovale neke
od njihovih pravnih posledica. Glavni uslov je da takve rezerve
ne budu u suprotnosti sa suπtinskim postavkama ugovora.
KonaËno, nacionalno-oslobodilaËki pokreti koje obuhvata 4.
stav »lana 1 Protokola I mogu da poËnu da primenjuju
Konvencije i sam Protokol dræeÊi se posebnog postupka, koji je
utvren 3. stavom »lana 96 Protokola I.
Jedino dræave mogu biti potpisnice meu-
narodnih ugovora, tako da se to pravilo
primenjuje i na Æenevske konvencije i nji-
hove Protokole. Sve strane koje uËestvuju u
nekom sukobu, meutim - bilo da je reË o
dræavama ili ne - obavezne su da poπtuju
meunarodno humanitarno pravo.
PoËetkom 2002. godine gotovo sve dræave
sveta - taËnije, njih 189 - bile su potpisnice
Æenevskih konvencija. »injenica da te
Konvencije spadaju u meunarodne ugo-
vore koje je prihvatio najveÊi broj dræava
svedoËi o njihovoj univerzalnosti. ©to se tiËe
Dopunskih protokola, u navedeno vreme
bilo je 159 dræava-potpisnica Protokola I i
151 potpisnica Protokola II.
"... da radi na razumevanju i πirenju znanja o meunarodnom humanitarnom pravu..."
Luc
Ches
sex/
ICRC
13
»ija je duænost da πiri znanja o Konvencijama i
Protokolima?
Dræave imaju zakonsku obavezu da πire znanje o
Konvencijama i Protokolima.
"Visoke strane ugovornice obavezuju se da u svojim zemljama
vrπe, za vreme mira kao i za vreme rata, πto je moguÊe πire
upoznavanje stanovniπtva sa tekstom ove Konvencije, a
naroËito da prouËavanje njenih odredaba unesu u programe
vojne nastave a, po moguÊstvu, i graanske nastave, kako bi
s naËelima Konvencije bilo upoznato celokupno stanovniπtvo,
naroËito oruæane snage koje uËestvuju u borbama, sanitetsko
osoblje i vojni sveπtenici." (»l. 47 Prve, »l. 48 Druge, »l. 127
TreÊe i »l. 144 »etvrte konvencije.)
"Visoke strane ugovornice preuzimaju na sebe da i u vreme mira
i u vreme oruæanog sukoba πto je moguÊe viπe vrπe
upoznavanje sa Konvencijama i ovim Protokolom u svojim
zemljama, a naroËito da ukljuËe njihovo prouËavanje u svoje
programe vojne nastave i da podstiËu to prouËavanje meu
civilnim stanovniπtvom, kako bi ti instrumenti postali poznati
oruæanim snagama i civilnom stanovniπtvu." (»l. 83, Protokol I)
"Upoznavanje s ovim Protokolom vrπiÊe se na πto je moguÊe
πiroj osnovi." (»l. 19, Protokol II)
MKCK i zadatak πirenja znanja o humanitarnom pravu
U skladu sa Statutima Meunarodnog pokreta Crvenog krsta i
Crvenog polumeseca, meu zadacima MKCK-a jeste i sledeÊe:
"(...) da radi na razumevanju i πirenju znanja o
meunarodnom humanitarnom pravu primenjivom u oruæanim
sukobima, kao i da priprema njegov dalji razvoj." (»l. 5 st. 2g)
"(...) [da odræava bliske veze sa nacionalnim druπtvima] (...)
u pitanjima od zajedniËkog interesa, kao πto su: pripreme za
delovanje u vreme oruæanih sukoba, poπtovanje, razvoj i
ratifikacija Æenevskih konvencija, i πirenje suπtinskih naËela
meunarodnog humanitarnog prava." (»l. 5 st. 4a)
Did
ier
Bre
gnard
/ICRC
1 ©TA SU JUS AD BELLUM I JUS IN BELLO?6
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Cilj meunarodnog humanitarnog prava je
da u maksimalnoj moguÊoj meri πtiti i
pomaæe ærtve rata kako bi ograniËilo njihovu
patnju. Zbog toga se to pravo bavi
realnostima koje nosi sukob, ne razmatrajuÊi
pritom razloge ili zakonitost pribegavanja sili.
Ono ureuje samo one vidove sukoba koji su
od humanitarnog znaËaja. Ovo se naziva jus
in bello (pravo u ratu). Odredbe meuna-
rodnog humanitarnog prava primenjuju se
na zaraÊene strane bez obzira na razloge
sukoba i pravednost ciljeva za koje se one
bore.
U sluËaju meunarodnog oruæanog sukoba
Ëesto je teπko odrediti koja je strana kriva za
povredu Povelje Ujedinjenih nacija (vidi
pitanje br. 18). Primena meunarodnog
humanitarnog prava ne podrazumeva
proglaπavanje bilo koje od zaraÊenih strana
krivom za sukob, poπto bi to moglo izazvati
opreËna tumaËenja i onemoguÊiti primenu
humanitarnog prava, jer bi svaka strana
tvrdila kako je upravo ona ærtva agresije.
©taviπe, humanitarno pravo je namenjeno
zaπtiti ærtava rata i njihovih suπtinskih prava,
bez obzira na stranu kojoj pripadaju. Upravo
zato jus in bello mora ostati nezavisno od jus
ad bellum ili jus contra bellum (pravo
upotrebe sile ili pravo spreËavanja rata).
Jus in bello: zaπtita i pomoÊ ærtvama oruæanih sukoba.
14
Dom
inic
Sanso
ni/IC
RC
O zabrani rata
Do zavrπetka Prvog svetskog rata, pribegavanje oruæanoj sili
nije smatrano protivpravnim Ëinom, veÊ prihvatljivim
naËinom reπavanja sporova.
Pakt Druπtva naroda iz 1919. i Pariski ugovor (Brijan-
Kelogov pakt) iz 1928. pokuπali su da rat stave van zakona.
Usvajanje Povelje Ujedinjenih nacija 1945. godine potvrdilo
je ta nastojanja: "»lanovi Organizacije Êe se u svojim
meunarodnim odnosima uzdræavati od pretnje silom ili od
primene sile (...)."
Meutim, kada jednu dræavu, ili viπe njih, napadne druga
dræava ili grupa dræava, Povelja Ujedinjenih nacija daje
napadnutima pravo na pojedinaËnu ili zajedniËku
samoodbranu. Savet bezbednosti UN, postupajuÊi na osnovu
Poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija (vidi pitanje br. 18),
moæe isto tako da odluËi o zajedniËkoj primeni sile. To moæe
da ukljuËi:
• prinudne mere protiv dræave koja preti meunarodnoj
bezbednosti, donesene u cilju ponovnog uspostavljanja
mira;
• mere za oËuvanje mira u obliku posmatraËa ili misija za
odræanje mira.
SledeÊi primer nalazimo unutar principa o pravu naroda na
samoopredeljenje: u Rezoluciji 2105 (XX), usvojenoj 1965,
Generalna skupπtina Ujedinjenih nacija "priznaje legitimitet
borbe koju vode narodi pod kolonijalnom vlaπÊu radi
ostvarenja svog prava na samoopredeljenje i nezavisnost
(...)." (vidi str. 16)
15
Halv
or
Foss
um
Lauritz
en/ICRC
U KOJIM JE SITUACIJAMA PRIMENJIVO HUMANITARNO PRAVO? KOME JE ONO NAMENJENO I KOGA ©TITI?7
16
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Meunarodno humanitarno pravo prime-
njivo je u dve situacije; odnosno, ono nudi
dva sistema zaπtite:
a) Meunarodni oruæani sukobi (vidi str. 5)
U navedenim situacijama primenjuju se Æe-
nevske konvencije i Dopunski protokol I.
Humanitarno pravo je prvenstveno name-
njeno zaraÊenim stranama i πtiti svakog
pojedinca ili kategoriju lica koja ne uËes-
tvuju u sukobu ili su prestala da to aktivno
Ëine, to jest:
• ranjene ili bolesne pripadnike oruæanih
snaga u ratu na kopnu, kao i Ëlanove
vojnog sanitetskog osoblja;
• ranjenike, bolesnike ili brodolomce oru-
æanih snaga u pomorskom ratu, kao i
Ëlanove njihovog sanitetskog osoblja;
• ratne zarobljenike;
• civilno stanovniπtvo, na primer:
- strance na teritoriji zaraÊenih strana,
ukljuËujuÊi izbeglice;
- civile na okupiranim podruËjima;
- civilne zatvorenike i internirce;
- sanitetsko i versko osoblje ili jedinice
civilne zaπtite.
Ratovi za nacionalno osloboenje, na
naËin na koji su definisani u »lanu 1 Pro-
tokola I, svrstavaju se u meunarodne oru-
æane sukobe (vidi str. 12).
b) Nemeunarodni oruæani sukobi
(vidi str. 5)
U sluËaju nemeunarodnog oruæanog
sukoba, primenjuje se »lan 3, koji je za-
jedniËki za sve Ëetiri Æenevske konvencije, i
Protokol II.
Treba istaÊi da su uslovi primene Protokola
II stroæi od onih predvienih »lanom 3 (vidi
str. 19). U takvim situacijama, humanitar-
no pravo je namenjeno oruæanim snagama
koje uËestvuju u sukobu, bile one redovne
ili ne, i πtiti svakog pojedinca ili kategoriju
lica koja ne uËestvuju u sukobu, ili su to
prestala da aktivno Ëine, na primer:
• ranjene ili bolesne borce;
• lica koja su, kao posledica sukoba,
liπena slobode;
• civilno stanovniπtvo;
• sanitetsko i versko osoblje.
Zaπtita sanitetskog osoblja...
Urs
ula
Mei
ssner
/ICRC
Humanitarno pravo i nemeunarodni oruæani sukobi
»lan 3, zajedniËki za sve Ëetiri Æenevske konvencije, smatra se
odreenom vrstom ugovora u malom (vidi str 19). »ak ako se
uzmu u obzir i odredbe Protokola II, pravila o unutraπnjim
sukobima nepotpunija su od pravila kojima su ureeni
meunarodni oruæani sukobi (vidi str. 16). Zbog naËela
dræavnog suvereniteta pokazalo se da je u nemeunarodnim
oruæanim sukobima teπko ojaËati sistem zaπtite.
Pravila sadræana u »lanu 3 smatraju se obiËajnim pravom i
predstavljaju minimalni standard od koga zaraÊene strane ne
bi trebalo nikad da odstupe.
Koje se pravo primenjuje na unutraπnje nerede i druge
situacije unutraπnjeg nasilja?
Meunarodno humanitarno pravo ne primenjuje se na situacije
koje po intenzitetu nasilja ne doseæu nivo oruæanog sukoba.
SluËajevi te vrste ureeni su odredbama prava ljudskih prava
(vidi pitanje br. 17) i merama domaÊeg zakonodavstva
primenjivim u navedenim situacijama.
17
...lica liπenih slobode ...civila ...ranjenih ili bolesnih boraca.
Thie
rry
Gass
mann/ICRC
Nic
k D
anzi
ger
(Conta
ct P
ress
Im
ages
)/IC
RC
Bjo
rn F
jortoft/
ICRC
DA LI JE HUMANITARNO PRAVO PRIMENJIVO NA "NOVONASTALE" SUKOBE?8
18
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Danas se uveliko govori o "novonastalim" ili
"novim" sukobima. Taj izraz obuhvata dve
vrste sukoba: prvi su poznati kao "anarhiËni",
dok drugi imaju za cilj uspostavljanje grup-
nog identiteta. Oba naziva koriste se priliËno
neodreeno.
"AnarhiËni" sukobi, Ëije je πirenje bez sum-
nje posledica okonËanja hladnog rata, Ëesto
su obeleæeni delimiËnim, a ponekad i
potpunim slomom dræavnih struktura. U tak-
vim situacijama naoruæane grupe koriste
prednosti koje im nudi politiËki vakuum u
nastojanju da prigrabe vlast. Meutim, tu
vrstu sukoba u prvom redu obeleæava
slabljenje ili prekid komandnog lanca unutar
samih naoruæanih grupa.
U sukobima Ëiji je cilj uspostavljanje grupnog
identiteta Ëesto se nastoji da se protivnik
eliminiπe sprovoenjem tzv. "etniËkog Ëiπ-
Êenja". Ono se sastoji u prisilnom rase-
ljavanju ili Ëak istrebljenju stanovniπtva. Pod
uticajem zahuktale propagande, nasilja i
mrænje, ta vrsta sukoba podgreva oseÊaj gru-
pe da je ugroæen njen nacionalni identitet, pri
Ëemu se iskljuËuje svaka moguÊnost zajed-
niËkog æivota sa drugim grupama.
Meunarodno humanitarno pravo se ipak
primenjuje i u tim "anarhiËnim" sukobima ili
onima koji su vezani za pitanja identiteta, jer
je u njima civilno stanoviπtvo posebno
izloæeno nasilju. ZajedniËki »lan 3 (vidi str.
19) nalaæe da sve naoruæane grupe, bez
obzira na to jesu li u pitanju pobunjenici ili
ne, poπtuju one koji su poloæili oruæje, kao i
one, na primer civile, koji ne uËestvuju u
neprijateljstvima.
Prema tome, slabljenje ili nepostojanje
dræavnih struktura ne znaËi ujedno i pravni
vakuum na podruËju meunarodnog huma-
nitarnog prava. Naprotiv, upravo u takvim
situacijama humanitarno pravo u potpunosti
dolazi na svoje.
Istini za volju, primena humanitarnog prava
u takvoj vrsti sukoba postaje oteæana.
Nedostatak discipline meu zaraÊenim
stranama, naoruæavanje civilnog stanovniπ-
tva u okolnostima u kojima oruæje preplav-
ljuje celo podruËje, kao i sve teæe raz-
likovanje izmeu boraca i civila, Ëesto imaju
za posledicu izuzetnu svirepost sukoba u
kojima ostaje malo prostora za vladavinu
prava.
Stoga je, posebno u takvim situacijama,
neophodno uloæiti napore kako bi se meu
stanovniπtvom πirila znanja o humanitarnom
pravu. Kao πto je poznato, bolje poznavanje
zakonskih odredbi neÊe reπiti suπtinske
probleme koji su doveli do izbijanja sukoba,
ali Êe najverovatnije bar donekle ublaæiti
njegove teæe posledice.
Till
Maye
r/IC
RC
Humanitarna pravila moraju vaæiti Ëak i u "anarhiËnim" sukobima.
19
ZajedniËki Ëlan 3: Ugovor u malom
"U sluËaju oruæanog sukoba koji nema karakter meunarodnog sukoba i koji izbije na teritoriji jedne od Visokih strana
ugovornica, svaka od strana u sukobu biÊe duæna da primenjuje bar sledeÊe odredbe:
1) Prema licima koja ne uËestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumevajuÊi tu i pripadnike oruæanih snaga koji su
poloæili oruæje i lica onesposobljena za borbu (hors de combat) usled bolesti, rana, liπenja slobode ili iz bilo kojeg drugog
uzroka, postupaÊe se, u svakoj prilici, ËoveËno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji koæe, veri ili
ubeenju, polu, roenju ili imovinskom stanju, ili bilo kom drugom sliËnom merilu.
U tom cilju zabranjeni su i zabranjuju se, u svako doba i na svakom mestu, prema gore navedenim licima sledeÊi postupci:
a) povrede koje se nanose æivotu i telesnom integritetu, naroËito sve vrste ubistava, sakaÊenja, svireposti i muËenja;
b) uzimanje talaca;
c) povrede liËnog dostojanstva, naroËito uvredljivi i poniæavajuÊi postupci;
d) izricanje i izvrπavanje kazni bez prethodnog suenja od strane redovno ustanovljenog suda i propraÊenog svim sudskim
garantijama koje civilizovani narodi priznaju za neophodne.
2) Ranjenici i bolesnici biÊe prihvaÊeni i negovani.
Svaka nepristrasna humanitarna organizacija, kao πto je Meunarodni komitet Crvenog krsta, moæe da ponudi svoje usluge
stranama u sukobu.
Strane u sukobu Êe se truditi, s druge strane, da stave na snagu, putem posebnih sporazuma, jedan deo ili i sve ostale odredbe
ove Konvencije.
Primena prethodnih odredaba neÊe imati uticaja na pravni poloæaj strana u sukobu."
(Videti stranice 16 i 17)
KAKO SE HUMANITARNO PRAVO PRILAGO–AVA NOVIM SITUACIJAMA I KAKVA JE ULOGA MKCK-A U TOM PROCESU?9
20
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Primer Dopunskih protokola Æenevskim konvencijama pruæa uvid
u naËin na koji nastaje humanitarno pravo, od poËetne zamisli do
njegovog usvajanja.
• na temelju nacrta pravila pripremljenih 1956, kao i rezolucija
usvojenih tokom πezedesetih godina na dve Meunarodne konfe-
rencije Crvenog krsta i na Meunarodnoj konferenciji o ljudskim
pravima odræanoj u Teheranu 1968, MKCK je razmotrio moguÊ-
nost dopuna Konvencija usvojenih 1949;
• 1969. godine u Istanbulu MKCK je na 21. meunarodnoj konfe-
renciji Crvenog krsta zvaniËno izneo navedenu zamisao; u skladu
s tim, uËesnici konferencije, ukljuËujuÊi dræave-potpisnice Æenev-
skih konvencija, dali su MKCK-u odgovarajuÊi mandat, a potom
su pravnici MKCK-a zapoËeli pripremni posao;
• izmeu 1971. i 1974. MKCK je organizovao nekoliko savetova-
nja sa Pokretom i vladama dræava; Ujedinjene nacije su redovno
dobijale izveπtaje o tome kako posao napreduje;
• 1973. u Teheranu je 22. meunarodna konferencija Crvenog krsta
razmotrila nacrt teksta i u potpunosti podræala obavljeni posao;
• u februaru 1974. πvajcarska vlada je, kao depozitar Æenevskih
konvencija iz 1949, u Æenevi sazvala Diplomatsku konferenciju
o reafirmaciji i razvoju meunarodnog humanitarnog prava pri-
menjivog u oruæanim sukobima; Konferencija se sastojala od Ëe-
tiri zasedanja, a okonËana je u junu 1977.
• na zavrπnom zasedanju Konferencije opunomoÊenici 102
zemlje uËesnice usvojili su 102 Ëlana Protokola I i 28 Ëlanova
Protokola II.
Meunarodno humanitarno pravo razvijaju
dræave putem kodifikacije ili prakse dræava.
Ova dva procesa se obiËno preklapaju.
©iroko rasprostranjena praksa dræave moæe
dovesti do toga da se iz nje iskristaliπe obi-
Ëajno meunarodno pravo. Praksa dræava,
koja ponekad moæe biti kombinovana sa
aktivnostima nevladinih organizacija, takoe
moæe inicirati kodifikovanje meunarodnog
prava. To kodifikovanje ima oblik ugovornih
dokumenata poput konvencija, sporazuma,
protokola ili paktova. Jedan broj dræava je,
tako, joπ ranije usvojio nacionalne zakone
kojima se implicitno ili eksplicitno zabranjivala
upotreba antipersonalnih mina. Poπto to,
meutim, nije postala raπirena praksa, nije ni
doπlo do uspostavljanja nekog obiËajnog
prava na tu temu. Tek 1997. sazvana je
konferencija na kojoj je koncipirana konkretna
konvencija kojom su sve dræave koje su je
ratifikovale zabranile upotrebu, skladiπtenje,
proizvodnju i promet antipersonalnih mina.
Uloga koju MKCK ima u razvoju meuna-
rodnog humanitarnog prava jeste da:
• prati promene prirode oruæanih sukoba;
• organizuje savetovanja radi iznalaæenja
moguÊnosti za postizanje sporazuma o novim
pravilima;
• priprema nacrte tekstova koje podnosi
diplomatskim konferencijama.
Sporazum iz Otave zabranjuje upotrebu antipersonalnih mina.
Céd
ric
Galb
e/IC
RC
Najnovija kretanja (vidi takoe pitanje br. 4)
Protokol o laserskom oruæju za oslepljivanje, usvojen na BeËkoj
diplomatskoj konferenciji u oktobru 1995, zabranjuje upotrebu i
promet laserskog naoruæanja, kome je jedna od posebnih
borbenih funkcija izazivanje trajnog slepila. Ovaj Protokol
takoe zahteva od dræava da preduzmu sve potrebne mere
opreza, ukljuËujuÊi i obuku oruæanih snaga, kako bi se izbeglo
uzrokovanje trajnog slepila zakonitom upotrebom ostalih
laserskih sistema.
Kada je reË o minama, podruËje primene Protokola II
Konvencije iz 1980. godine (vidi str. 10) proπireno je 3. maja
1996. godine u Æenevi usvajanjem izmenjene verzije Protokola
o zabrani ili ograniËavanju upotrebe mina, mina iznenaenja i
drugih naprava. Osim toga, Konvencija o zabrani upotrebe,
skladiπtenja, proizvodnje i prometa antipersonalnih mina i o
njihovom uniπtavanju, koju je u Otavi 3. i 4. decembra 1997.
potpisala 121 zemlja, u potpunosti zabranjuje antipersonalne
mine. Konvencija takoe predvia uklanjanje mina i pomoÊ
ærtvama mina.
Ugovori meunarodnog humanitarnog prava koji sadræe pravila
primenjiva na zaπtitu æivotne sredine ukljuËuju i »lan 55
Dopunskog protokola I i Konvenciju o zabrani primene vojne ili
bilo koje druge agresivne tehnike kojom se menja æivotna
sredina od 10. decembra 1976.
Meutim, rat u Persijskom zalivu 1991. godine ukazao je na to
da su ta pravila slabo poznata, a ponekad i nedovoljno
precizna. Zbog toga je MKCK, na inicijativu Generalne skupπtine
Ujedinjenih nacija i uz pomoÊ struËnjaka iz te oblasti, 1994.
godine izradio nacrt Uputstava za vojne priruËnike i obuku o
zaπtiti Ëovekove sredine u vreme oruæanog sukoba.
Novijeg je datuma i PriruËnik iz San Rema o meunarodnom
pravu primenjivom u oruæanim sukobima na moru. ZnaËaj tog
poduhvata Meunarodnog instituta za humanitarno pravo, uz
podrπku MKCK-a, priznale su vlade rezolucijom usvojenom na
26. meunarodnoj konferenciji Crvenog krsta i Crvenog
polumeseca, odræanoj u Æenevi 1995. godine.
Mada Æenevske konvencije i njima pridodati Protokoli ne
zabranjuju izriËito upotrebu nuklearnog naoruæanja, u takvim
sluËajevima se primenjuju opπta naËela meunarodnog
humanitarnog prava (vidi str. 7). Izmeu ostalog, navedena
naËela zahtevaju od zaraÊenih strana da u svako doba razlikuju
borce od civila i zabranjuju upotrebu oruæja koje bi moglo da
prouzrokuje nepotrebne patnje. Primenu tih naËela na nuklearno
naoruæanje potvrdio je 1996. godine i Meunarodni sud pravde
u Hagu.
SledeÊi momenat u razvoju MHP-a nastupio je 17. jula 1998.
usvajanjem Statuta Meunarodnog kriviËnog suda. Ovaj Statut
predstavlja vaæan korak u pravcu smanjenja moguÊnosti
izbegavanja sankcija za krπenje MHP-a i njegovog veÊeg
poπtovanja. Ovaj novi sud Êe biti nadleæan za ratne zloËine
poËinjene kako u vreme meunarodnih, tako i u vreme
nemeunarodnih oruæanih sukoba. Iako MHP veÊ sada nalaæe
obavezu kriviËnog gonjenja ratnih zloËinaca, ovaj novi sud
dopunjuje spektar pravnih instrumenta koji u tom pogledu stoje
na raspolaganju.
Poslednji dogaaj na ovome planu odnosi se na borbena
sredstva. Decembra 2001. godine, proπiren je delokrug
Konvencije UN iz 1980. o zabrani ili ograniËavanju upotrebe
odreenog konvencionalnog oruæja. »lan 1 ove Konvencije,
koja je do tada vaæila samo za meunarodne oruæane sukobe,
izmenjen je na Drugoj revizionoj konferenciji tako da sada
pokriva i nemeunarodne oruæane sukobe.
21
MKCK kao promoter humanitarnog prava
Prema Statutima Meunarodnog pokreta Crvenog krsta i
Crvenog polumeseca (vidi str. 13), jedan od zadataka MKCK-a
jeste pripremanje moguÊeg razvoja meunarodnog
humanitarnog prava. U tom smislu, MKCK je promoter
meunarodnog humanitarnog prava.
©TA HUMANITARNO PRAVO PREDVI–A U POGLEDU MATERIJALNE POMO∆I ÆRTVAMA ORUÆANIH SUKOBA?10
22
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Dræave-potpisnice Æenevskih konvencija
ærtvama oruæanih sukoba priznaju pravo
da primaju materijalnu pomoÊ neophodnu
za preæivljavanje. Navedeno pravo razra-
eno je usvajanjem Dopunskih protokola
1977. godine.
U sluËaju meunarodnog oruæanog suko-
ba, pravo na pomoÊ posebno ukljuËuje:
• slobodan prolaz poπiljki koje sadræe
odreena dobra neophodna za opstanak
civilnog stanovniπtva (Ël. 23 »etvrte
konvencije koji se odnosi na blokade);
• duænost okupacione sile da obezbedi
snabdevanje stanovniπtva na okupira-
nim podruËjima osnovnim æivotnim
namirnicama (Ël. 55 »etvrte konvencije);
ukoliko je njeno snabdevanje nedovolj-
no, okupaciona sila se mora saglasiti da
prihvati pomoÊ obezbeenu iz spoljnih
izvora (Ël. 59 »etvrte konvencije).
Protokol I (Ël. 69 i 70) ojaËao je skup
pravila usvojenih 1949. godine. Na primer,
Dræava u ratu mora prihvatiti nepristrasne
programe pruæanja humanitarne pomoÊi,
koji se bez diskriminacije sprovode u korist
stanovniπtva na njenom podruËju, u skladu
sa sporazumom izmeu strana kojih se
takve akcije pomoÊi tiËu. Meutim, ukoliko
su navedeni uslovi zadovoljeni, bilo bi
pogreπno odbiti takve programe pomoÊi
koji se ne smatraju meπanjem u sukob niti
neprijateljskim Ëinom.
U sluËaju nemeunarodnih oruæanih
sukoba, Protokol II (Ël, 18), izmeu osta-
log i uz pristanak zaraÊenih strana, utvr-
uje da Êe se, ako civilno stanovniπtvo pre-
komerno pati zbog nestaπice sredstava
neophodnih za golo preæivljavanje, predu-
zeti akcije pomoÊi koje su iskljuËivo huma-
nitarnog i nepristrasnog karaktera i koje se
sprovode bez ikakve diskriminacije (vidi
str. 21). Danas je opπteprihvaÊen stav da
iskljuËivo humanitarne akcije pomoÊi takve
vrste dræava mora da ovlasti.
Ærtve rata imaju pravo da primaju materijalnu pomoÊ neophodnu za preæivljavanje.
Sea
mus
Conla
n/W
orld P
ictu
re N
ews
Martin
Hahn/ICRC
23
Humanitarno pravo i "pravo na intervenciju iz
humanitarnih razloga"
Ukoliko se "pravo, ili Ëak obaveza, na intervenciju" koristi kao
opravdanje za oruæanu intervenciju preduzetu iz humanitarnih
razloga, onda to nije u nadleænosti humanitarnog prava, veÊ u
domenu pravila o zakonitosti upotrebe oruæane sile u
meunarodnim odnosima, odnosno, spada u okvir jus ad bellum
(vidi pitanja br. 6 i 18).
Ukoliko iz humanitarnih razloga bude pokrenuta oruæana
intervencija, MKCK mora, u skladu sa svojim mandatom (vidi
Indeks), da obezbedi da svi koji su ukljuËeni u takvu intervenciju
poπtuju merodavne odredbe meunarodnog humanitarnog prava;
MKCK isto tako mora da nastoji da pomogne ærtvama sukoba.
MKCK nije ni za, ni protiv "prava na intervenciju". Prema
njegovom sopstvenom iskustvu, to je politiËko pitanje i MKCK se
u njega ne moæe upuπtati a da time ne ugrozi svoj humanitarni
rad.
MKCK i pravo na pomoÊ
MKCK u svakom sluËaju ima pravo na inicijativu (vidi str. 2) koja
mu omoguÊava da zaraÊenim stranama ponudi svoje usluge,
posebno radi pruæanja pomoÊi ærtvama sukoba. Prema tome,
ponuda MKCK-a (bez obzira na to da li je reË o pomoÊi ili drugim
delatnostima) ne predstavlja meπanje u unutraπnje poslove jedne
dræave, poπto je predviena humanitarnim pravom.
Paul G
rabhorn
/ICRC
©TA HUMANITARNO PRAVO PREDVI–A U POGLEDU PONOVNOGUSPOSTAVLJANJA PORODI»NIH VEZA?11
24
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Jedna od posledica oruæanih sukoba je ta
da se ratni zarobljenici i civilni internirci
razdvajaju od svojih najmilijih, porodice se
cepaju, a ljudi nestaju. Æenevske konven-
cije i Protokol I sadræe nekoliko pravnih
odredaba za zaπtitu tih ærtava. One se pri-
menjuju u sluËaju meunarodnih oruæanih
sukoba i ovlaπÊuju MKCK da obavlja
sledeÊe zadatke:
1. Prosleivanje porodiËnih poruka i drugih
obaveπtenja (Ël. 25 »etvrte konvencije).
Ovo ukljuËuje:
• prijem i registraciju liËnih kartona ratnih
zarobljenika i kartona interniranih gra-
anskih lica, Ëije se kopije πalju poro-
dicama navedenih lica;
• prosleivanje korespondencije izmeu
lica liπenih slobode i njihovih porodica;
• prosleivanje porodiËnih obaveπtenja
(poruka Crvenog krsta) izmeu razdvo-
jenih Ëlanova porodice, ukoliko su uobi-
Ëajena sredstva poπtanskog saobraÊaja
nepouzdana;
• prijem i prosleivanje obaveπtenja o smrti.
Generalno uzevπi, Centralna sluæba tra-
æenja MKCK-a deluje kao posrednik izmeu
zaraÊenih strana, taËnije reËeno, izmeu
njihovih nacionalnih Biroa za obaveπ-
tavanje (vidi str. 25) u cilju razmene oba-
veπtenja o licima koja su pod zaπtitom
meunarodnog humanitarnog prava.
2.Traganje za nestalim licima (Ël. 33 Pro-
tokola I i Ël. 26 »etvrte konvencije)
3.Spajanje razdvojenih porodica (vidi str.
25, kao i Ël. 74 Protokola I i Ël. 26 »etvrte
konvencije)
Ovakvu vrstu posla MKCK je zapoËeo tokom Francusko-pruskog
rata 1870. godine. DelujuÊi kao posrednik, sluæba traæenja
MKCK-a, osnovana u Bazelu sa ciljem obnavljanja veza izmeu
ratnih zarobljenika i njihovih porodica, zapoËela je sa razmenom
spiskova ranjenika izmeu zaraÊenih strana. Od tada je Centralna
sluæba traæenja MKCK-a znatno proπirila svoje delatnosti.
»lanove porodica koje je rastavio sukob treba ponovo spojiti.
Boris
Heg
er/ICRC
Afe
rdita
Ibra
him
aj/IC
RC
25
Nacionalni biroi za obaveπtavanje
TreÊa Æenevska konvencija (Ël. 122) propisuje da je
neposredno po otpoËinjanju neprijateljstava svaka zaraÊena
strana, kao i svaka neutralna sila na Ëijem se podruËju nalaze
dræavljani neprijateljske dræave, obavezna da osnuje
informativnu sluæbu za ratne zarobljenike koji se u njoj nalaze.
Svaka zaraÊena strana mora da obavesti sopstvenu sluæbu za
obaveπtavanje o svim zarobljenicima koje dræe njene oruæane
snage, kao i da dostavi sve raspoloæive pojedinosti u vezi sa
identitetom zarobljenika kako bi njihovi najbliæi roaci bili πto
je moguÊe pre obaveπteni o njihovoj sudbini. Ukoliko takva
sluæba ne postoji, πto je Ëest sluËaj u sukobima, MKCK na
sebe preuzima da prikuplja obaveπtenja o licima koja uæivaju
zaπtitu Æenevskih konvencija.
Centralna sluæba traæenja
"U nekoj neutralnoj zemlji Êe se ustanoviti Centralna agencija
za obaveπtenja o ratnim zarobljenicima. Meunarodni komitet
Crvenog krsta predloæiÊe zainteresovanim Silama, ako to
smatra potrebnim, organizovanje jedne takve agencije. Ta
agencija Êe imati za zadatak da prikuplja sva obaveπtenja o
ratnim zarobljenicima do kojih moæe doÊi zvaniËnim ili
privatnim putem; ona Êe ih dostavljati πto je moguÊe bræe
zemlji porekla zarobljenika ili Sili Ëiji su oni pripadnici (...)"
(Ël. 123 TreÊe konvencije)
Razdvojene porodice
"Svaka strana u sukobu Êe olakπavati istraæivanja koja
preduzimaju Ëlanovi porodica koje je rat rasturio da ponovo
dou u vezu jedni s drugima i da se sastanu ako je moguÊe
(...)" (Ël. 26 »etvrte konvencije)
Ric
hard
Fra
din
/ICRC
Marw
an
Naam
/ICRC
KAKVE SU ODREDBE HUMANITARNOG PRAVA U VEZI SA UPOTREBOMZNAKA CRVENOG KRSTA?12
26
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Æenevske konvencije navode da postoje tri
znaka: crveni krst, crveni polumesec i crve-
ni lav i sunce, iako Pokret trenutno koristi
jedino prva dva kao znakove nacionalnih
druπtava.
Konvencije i Dopunski protokoli sadræe ne-
koliko Ëlanova o upotrebi znaka. Njima se,
izmeu ostalog, detaljno utvruje upotreba,
veliËina, svrha i mesto na koje se znak pos-
tavlja, lica i imovina koje on πtiti, lica ovlaπ-
Êena da ga koriste, obaveze koje poπtovanje
znaka podrazumeva, i kazne u sluËajevima
njegove zloupotrebe (vidi str. 27).
U vreme oruæanih sukoba znak u zaπtitne
svrhe mogu koristiti jedino:
• sanitetske sluæbe oruæanih snaga;
• nacionalna druπtva Crvenog krsta i
Crvenog polumeseca, priznata i propisno
ovlaπÊena od svojih vlada za pruæanje
pomoÊi sanitetskim sluæbama oruæanih
snaga; nacionalna druπtva mogu koristiti
znak u zaπtitne svrhe jedino za ono
osoblje i opremu koji pomaæu sanitet-
skim sluæbama za vreme rata, pod uslo-
vom da se navedeno osoblje i oprema
koriste iskljuËivo za te zadatke, te da se
pri tom povinuju vojnim zakonima i
pravilima;
• civilne bolnice i druge medicinske usta-
nove priznate kao takve od svojih vlada
i propisno ovlaπÊene da istiËu znak u
zaπtitne svrhe (stanice za prvu pomoÊ,
ambulantna kola itd.)
• druge dobrovoljne sluæbe za pruæanje
pomoÊi, uz iste uslove kao i nacionalna
druπtva; one moraju biti priznate i
ovlaπÊene od strane vlade, mogu koristiti
znak jedino za osoblje i opremu dode-
ljenu iskljuËivo medicinskim sluæbama i
moraju se povinovati vojnim zakonima i
pravilima.
Meunarodno humanitarno pravo takoe
propisuje da je svaka dræava-potpisnica
Æenevskih konvencija duæna da preduzme
mere kako bi se spreËila i kaznila zlou-
potreba znaka, kako u vreme rata tako i u
miru, kao i da donese zakon o njegovoj
zaπtiti.
Znaci koji πtite.
Franço
ise
Bory
/ICRC
Rola
nd B
igle
r/IC
RC
27
Upotreba znaka
Upotreba znaka u zaπtitne svrhe predstavlja vidljivo isticanje
zaπtite koju Æenevske konvencije pruæaju sanitetskom osoblju,
jedinicama i transportnim sredstvima.
Upotreba znaka u svrhu raspoznavanja, kako u vreme rata
tako i u miru, oznaËava da su neko lice ili neki deo imovine
povezani sa Meunarodnim pokretom Crvenog krsta i Crvenog
polumeseca.
MKCK je ovlaπÊen da u svako doba koristi znak, kako u
zaπtitne tako i u svrhe raspoznavanja.
Zloupotreba znaka
Svaka upotreba znaka za koje meunarodnim humanitarnim
pravom nije dobijeno izriËito ovlaπÊenje predstavlja njegovu
zloupotrebu. Postoje tri vrste zloupotrebe:
• imitacija, predstavlja upotrebu oznake koja svojim oblikom
i/ili bojom moæe zabunom biti poistoveÊena sa znakom;
• uzurpacija, tj. upotreba znaka od strane neovlaπÊenih lica ili
organizacija (komercijalnih firmi, farmaceuta, privatnih
lekara, nevladinih organizacija, obiËnih graana itd.);
ukoliko lica propisno ovlaπÊena da koriste znak to ne Ëine u
skladu sa pravilima Konvencija i Protokola, to takoe
predstavlja uzurpaciju;
• perfidija, tj. upotreba znaka u vreme sukoba sa ciljem da se
zaπtite borci ili vojna oprema; perfidna upotreba znaka
predstavlja ratni zloËin kako u meunarodnim, tako i u
nemeunarodnim oruæanim sukobima.
Zloupotreba znaka u zaπtitne svrhe u vreme rata ugroæava
sistem zaπtite ustanovljen meunarodnim humanitarnim
pravom.
Zloupotreba znaka u svrhu raspoznavanja podriva njegov
ugled u oËima javnosti, pa prema tome umanjuje njegovu
zaπtitnu moÊ u vreme rata.
Dræave-potpisnice Æenevskih konvencija obavezale su se da Êe
usvojiti kaznene mere kako bi se spreËila i suzbila zloupotreba
znaka, kako u vreme rata tako i u miru.
Urs
ula
Mei
ssner
/ICRC
Thie
rry
Gass
mann/ICRC
KAKO HUMANITARNO PRAVO ©TITI IZBEGLICE I INTERNO RASELJENA LICA?13
28
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Izbeglice su lica koja su bila prinuena da
napuste sopstvenu zemlju, dok su interno
raseljena lica oni koji nisu napustili podruËje
sopstvene zemlje.
Izbeglice uæivaju zaπtitu koju im pre svega
pruæa izbegliËko pravo (vidi str. 29), kao i
mandat Visokog komesara Ujedinjenih nacija
za izbeglice (UNHCR). Ukoliko se nalaze u
zemlji zahvaÊenoj oruæanim sukobom, izbe-
glice su zaπtiÊene i meunarodnim huma-
nitarnim pravom. Pored generalne zaπtite koju
civilima pruæa MPH, izbeglice posebno πtite i
»etvrta Æenevska konvencija i Protokol I. Ova
dodatna zaπtita istiËe ugroæenost izbeglica kao
tuinaca u rukama strane u sukobu, a u
odsustvu zaπtite njihove matiËne dræave.
Interno raseljena lica πtiti obimna pravna re-
gulativa, a pre svega nacionalno pravo, pravo
ljudskih prava, kao i meunarodno humani-
tarno pravo (ukoliko se takva lica nalaze u
zemlji zahvaÊenoj oruæanim sukobom).
Ako se interno raseljena lica nau u zemlji
zahvaÊenoj oruæanim sukobom, onda se
ona smatraju civilima (pod uslovom da ne
uËestvuju aktivno u neprijateljstvima), koji,
kao takvi, uæivaju punu zaπtitu na koju
civilno stanovniπtvo ima pravo.
Ukoliko se poπtuju, ove odredbe igraju vaænu
ulogu u spreËavanju iseljavanja, do koga
Ëesto dolazi upravo usled krπenja ovih
odredbi. Osim toga, meunarodno humani-
tarno pravo izriËito zabranjuje svaki pokuπaj
prisiljavanja civila da napuste svoja ognjiπta,
osim u sluËajevima kada to nalaæu razlozi
njihove bezbednosti ili neizbeæni vojni
razlozi.
Ako ipak doe do njihovog raseljavanja,
interno raseljena lica uæivaju zaπtitu od
posledica neprijateljstava koju im pruæaju
gorenavedena opπta pravila zaπtite civila i
humanitarne pomoÊi.
Ukoliko se poπtuju, te opπte odredbe, kojima
meunarodno humanitarno pravo πtiti civile,
mogu da spreËe iseljavanje. Ako u tome ne
uspeju, onda bar nude zaπtitu u vreme tra-
janja raseljenja. Ovde treba posebno istaÊi
odredbe kojima se zabranjuje sledeÊe:
• napadi na civile i civilne objekte, kao i
neselektivno sprovoenje neprijateljskih
akata;
• izglaivanje civilnog stanovniπtva i uniπ-
tavanje dobara neophodnih za njihovo
preæivljavanje;
• njihovo kolektivno kaænjavanje koje Ëesto
poprima oblik uniπtavanja stambenih
objekata.
Uz ove, postoje i odredbe koje stranama u
sukobu nalaæu da dozvole poπiljkama hu-
manitarne pomoÊi da stignu do ugroæenog
civilnog stanovniπtva.
Poπtovanje meunarodnog humanitarnog prava onemoguÊava nasilno izmeπtanje stanovniπtva.
Will
em S
mit/
ICRC
29
Definicija izbeglice
U skladu sa »lanom 1 Konvencije UN iz 1951. godine, koja
definiπe status izbeglice, ovaj pojam se primenjuje na bilo koje
lice koje se nalazi izvan zemlje Ëiji je dræavljanin, zbog
osnovanog straha od progona zasnovanog na pripadnosti
odreenoj rasi, veroispovesti, nacionalnosti, druπtvenoj grupi ili
zbog politiËkog miπljenja, a kome je, iz navedenog straha,
nemoguÊe da koristi, ili ne æeli da koristi, zaπtitu te zemlje;
odnosno, na lice bez dræavljanstva, koje se, iz navedenih
razloga, nalazi izvan zemlje svog ranijeg redovnog boravka, a
ne moæe, ili iz straha ne æeli, da se vrati u tu zemlju.
Konvencija Organizacije afriËkog jedinstva o problemima
izbeglica u Africi iz 1969. godine i Kartaginska deklaracija o
izbeglicama iz 1984. proπirile su navedenu definiciju i na lica
koja su izbegla usled dogaaja koji ozbiljno naruπavaju javni
red, kao πto su oruæani sukobi i neredi.
Boris
Heg
er/ICRC
30
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Moraju se primeniti sledeÊe mere:
Preventivne mere, zasnovane na duænosti
dræava da se pridræavaju meunarodnog hu-
manitarnog prava (MHP). Ove mere uklju-
Ëuju:
• πirenje znanja o meunarodnom
humanitarnom pravu;
• obuku struËnog osoblja radi lakπeg spro-
voenja meunarodnog humanitarnog
prava i imenovanje pravnih savetnika u
oruæanim snagama;
• usvajanje pravnih i statutarnih odredbi,
kako bi se obezbedila njihova usagla-
πenost sa meunarodnim humanitarnim
pravom;
• prevoenje tekstova Konvencija.
Mere nadzora nad pridræavanjem odredbi hu-
manitarnog prava za vreme trajanja sukoba:
• akcije sila zaπtitnica ili njihovih zamenika;
• akcije MKCK-a (vidi pitanje br. 15).
Represivne mere, zasnovane na duænosti
zaraÊenih strana da spreËe, odnosno, zaus-
tave sva krπenja MHP-a. Ovi represivni me-
hanizmi ukljuËuju:
• obavezu nacionalnih sudova da suzbijaju
teπke povrede MHP-a koje se smatraju
ratnim zloËinima (meunarodni sudovi su
obraeni u pitanju br. 16);
• kriviËnu i disciplinsku odgovornost
naredbodavaca i duænost vojnih
komandanata da suzbijaju povrede MHP-
a i da na njih ukazuju;
• uzajamnu pomoÊ dræava oko kriviËnih
predmeta.
Osim πto predstavljaju bitan deo svakog
pravnog sistema, ove represivne mere takoe
sluæe i kao sredstvo odvraÊanja od pribe-
gavanja zloËinu.
Postoje i druge izvrπne mere koje obuhvataju
mere prevencije, kontrole i represije; posled-
nje dve grupe mera uglavnom proistiËu iz
duænosti dræava da obezbede poπtovanje
humanitarnog prava. One ukljuËuju:
• istraæni postupak;
• Meunarodnu komisiju za utvrivanje
Ëinjenica;
• razmatranje primene i tumaËenja pravnih
odredbi;
• saradnju sa Ujedinjenim nacijama.
Diplomatski napori i pritisak medija i javnog
mnjenja takoe pomaæu da se obezbedi
sprovoenje humanitarnog prava.
©irenje znanja o meunarodnom humanitarnom pravu.
14 KOJE MERE STOJE NA RASPOLAGANJU ZA SPROVO–ENJE HUMANITARNOG PRAVA?
Prisk
a S
poer
ri/ICRC
31
Pravne odredbe za sprovoenje humanitarnog prava
Napomena: vidi Ëlanove koji se odnose na unapreenje znanja o
Konvencijama i Protokolima na str. 13
"Visoke strane ugovornice Êe (...) i u doba mira nastojati da (...)
obuËe kvalifikovano osoblje da bi olakπale primenu Konvencija i ovog
Protokola (...)."
(»l. 6, Protokol I)
"Visoke strane ugovornice obavezuju se da Êe poπtovati ovu
Konvenciju i da Êe joj obezbediti poπtovanje u svakoj prilici."
(»l. 1, zajedniËki za sve Ëetiri Konvencije)
"Visoke strane ugovornice Êe u svako doba, a strane u sukobu u
vreme oruæanog sukoba, obezbediti da pravni savetnici budu na
raspolaganju, kada je to potrebno, radi davanja saveta vojnim
komandantima na odgovarajuÊem nivou o primeni Konvencija i ovog
Protokola i o odgovarajuÊim uputstvima koja treba da se daju
oruæanim snagama o tom pitanju."
(»l. 82, Protokol I)
"Visoke strane ugovornice, Ëije zakonodavstvo ne bi veÊ sada bilo
dovoljno, duæne su preduzeti potrebne mere kako bi spreËile i suzbile
u svako doba svaku zloupotrebu znakova za raspoznavanje" (...).
(»l. 45, Druga Æenevska konvencija)
"Visoke strane ugovornice dostavljaÊe jedna drugoj preko ©vajcarskog
federalnog veÊa, a za vreme neprijateljstava posredstvom Sila
zaπtitnica, zvaniËne prevode ove Konvencije, kao i zakone i pravilnike
koje bi donele u cilju da obezbede njenu primenu."
(»lanovi 48/49/128/145, zajedniËki za sve Ëetiri Æenevske konvencije)
"Visoke strane ugovornice obavezuju se da Êe preduzeti svaku
zakonodavnu meru radi propisivanja odgovarajuÊih kriviËnih sankcija
protivu lica koja su izvrπila ili koja su izdala nareenja da se izvrπi
koja od teπkih povreda ove Konvencije (...) Svaka Strana ugovornica
biÊe duæna da pronalazi lica osumnjiËena da su izvrπila, ili da su
naredila da se izvrπi, koja od teπkih povreda, i ona Êe biti obavezna
da ih izvede pred svoje sopstvene sudove, bez obzira na njihovo
dræavljanstvo."
(»lanovi 49/50/129/146, zajedniËki za sve Ëetiri Æenevske
konvencije)
"Ova Konvencija Êe se primenjivati uz sudelovanje i pod nadzorom
Sila zaπtitnica Ëija je duænost da πtite interese strana u sukobu. U tom
cilju, Sile zaπtitnice Êe moÊi, pored svog diplomatskog ili konzularnog
osoblja, da naimenuju delegate meu svojim sopstvenim
dræavljanima ili meu dræavljanima drugih neutralnih Sila."
(»l. 8, Prve, Druge i TreÊe, te »l. 9 »etvrte Æenevske konvencije)
"Dræave ugovornice moÊi Êe se u svako doba sporazumeti da vrπenje
zadataka koje ova Konvencija postavlja Silama zaπtitnicama povere
jednoj organizaciji koja pruæa sva jemstva za nepristrasno i uspeπno
sprovoenje tih zadataka u delo (...). Ako zaπtita na taj naËin ne
moæe da se obezbedi, Sila koja dræi ranjenike, bolesnike ili
brodolomnike ili Ëlanove sanitetskog i verskog osoblja, biÊe duæna da
zatraæi od neke humanitarne organizacije, kao πto je Meunarodni
komitet Crvenog krsta, da primi na sebe humanitarne duænosti koje na
osnovu ove Konvencije leæe na Silama zaπtitnicama (...)."
(»l. 10 Prve, Druge, TreÊe i »l. 11 »etvrte Æenevske konvencije)
"Depozitar ovog Protokola sazivaÊe sastanak Visokih strana
ugovornica na traæenje jedne ili viπe pomenutih Strana i uz odobrenje
veÊine pomenutih Strana radi razmatranja opπtih problema primene
Konvencija i Protokola."
(»l. 7, Protokol I)
"Odredbe ove Konvencije ne predstavljaju smetnju za humanitarnu
delatnost koju Meunarodni komitet Crvenog krsta, kao i svaka druga
nepristrasna humanitarna organizacija, budu preduzimali, po
odobrenju zainteresovanih strana u sukobu, u cilju zaπtite i pruæanja
pomoÊi ranjenicima i bolesnicima, kao i Ëlanovima sanitetskog i
verskog osoblja."
(»l. 9, Prva konvencija)
"U situacijama teπkih povreda Konvencija ili ovog Protokola, Visoke
strane ugovornice preuzimaju na sebe obavezu da deluju, zajedniËki
ili pojedinaËno, u saradnji sa Ujedinjenim nacijama i u skladu sa
Poveljom Ujedinjenih nacija."
(»l. 89, Protokol I)
"Visoke strane ugovornice Êe pruæati jedna drugoj u najveÊoj meri
pomoÊ u vezi s kriviËnim i sudskim postupcima koji se odnose na
teπke povrede Konvencija ili ovog Protokola (...). Kada to okolnosti
dozvole, Visoke strane ugovornice Êe saraivati u pitanju ekstradicije.
(...)."
(»l. 88, Protokol I)
"OsnovaÊe se Meunarodna komisija za utvrivanje ËinjeniËnog
stanja (...), koja Êe se sastojati od 15 Ëlanova visokog
moralnog ugleda i priznate nepristrasnosti. (...) Komisija Êe biti
nadleæna da: i) ispituje sve Ëinjenice za koje se tvrdi da
predstavljaju teπke povrede definisane u Konvencijama i ovom
Protokolu ili druge ozbiljne povrede Konvencija ili ovog
Protokola; (...)"
»l. 90, Protokol I)
KAKVA JE ULOGA MKCK-A U OBEZBE–IVANJU PO©TOVANJAHUMANITARNOG PRAVA?15
32
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Kao promoter i zaπtitnik meunarodnog
humanitarnog prava, MKCK ima obavezu
da podstiËe njegovo poπtovanje. On to Ëini
tako πto πiri znanje o humanitarnim pravi-
lima i podseÊa strane u sukobu na njihove
obaveze.
©irenje znanja i savetodavna uloga
MKCK-a
Poπto je nepoznavanje humanitarnog
prava i njegovih odredbi jedna od prepreka
za njegovu primenu, MKCK podseÊa dræa-
ve da su preuzele obavezu da πire znanje o
njemu. U tu svrhu, MKCK i sam preduzima
odreene aktivnosti (vidi str. 13). Osim
toga, on podseÊa dræave da moraju pre-
duzeti sve neophodne mere kako bi
obezbedile da se humanitarno pravo
delotvorno primenjuje i, shodno tome, poπ-
tuje. MKCK to Ëini uglavnom putem svoje
Savetodavne sluæbe za meunarodno hu-
manitarno pravo, Ëiji je cilj da dræavama
obezbedi tehniËku pomoÊ i da njihovim
vlastima pomogne oko usvajanja nacional-
nih zakona i propisa vezanih za MHP.
PodseÊanje strana u sukobu na
njihove obaveze
Na osnovu zakljuËaka izvedenih iz
aktivnosti koje sprovodi na planu zaπtite i
pruæanja pomoÊi, MKCK, u sluËajevima
krπenja humanitarnog prava, upuÊuje
poverljive predstavke nadleænim vlastima.
Ukoliko su takva krπenja ozbiljna, ako se
ponavljaju i ako se sa sigurnoπÊu moæe
ustanoviti da je do njih zaista doπlo, MKCK
zadræava pravo da o tome javno iznese svoj
stav; on to Ëini iskljuËivo onda kada proceni
da Êe ta vrsta publiciteta biti u interesu
oπteÊenih, odnosno, ugroæenih. Iz tog
razloga, ovoj meri se pribegava samo u
izuzetnim sluËajevima.
MKCK podseÊa strane u sukobu na njihovu obavezu da dozvole registraciju i repatrijaciju ratnih zarobljenika.
Mic
hael
Kle
iner
/ICRC
33
MKCK kao Ëuvar meunarodnog humanitarnog prava
Humanitarno pravo omoguÊuje MKCK-u da obezbedi
poπtovanje humanitarnih pravila.
"Predstavnici ili delegati Sila zaπtitnica ovlaπÊeni su da
poseÊuju sva mesta gde se nalaze ratni zarobljenici, naroËito
mesta gde su oni internirani, zatvoreni i gde rade; (...)." I joπ
jednom: "Iste povlastice uæivaÊe i delegati Meunarodnog
komiteta Crvenog krsta." (»l. 126, TreÊa konvencije)
Napomena: »lan 143 »etvrte konvencije sadræi sliËne odredbe
koje se odnose na internirane civile.
Statuti Pokreta propisuju da je jedna od uloga MKCK da:
"preduzima zadatke koji su mu povereni Æenevskim
konvencijama, da radi na doslednoj primeni meunarodnog
humanitarnog prava primenjivog u oruæanim sukobima, kao i
da vodi raËuna o svim prituæbama zasnovanim na navodnim
krπenjima tog prava." (»l. 5, st. 2c)
Nic
k D
anzi
ger
(Conta
ct P
ress
Im
ages
)/IC
RC
KAKO SE, NA OSNOVU ME–UNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA,KRIVI»NO GONE RATNI ZLO»INCI?16
34
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Napad na civile ili njihovu imovinu ratni je zloËin.
Jeff
Danzi
ger
/ICRC
35
©ta je ratni zloËin?
Pod ratnim zloËinima se generalno podrazumevaju teπke povrede
meunarodnog humanitarnog prava poËinjene u vreme
meunarodnih ili nemeunarodnih oruæanih sukoba. Postoji
nekoliko pravnih tekstova koji u sebi sadræe definicije ratnih zloËina,
a to su: statut Meunarodnog vojnog tribunala osnovanog u
Nirnbergu po zavrπetku Drugog svetskog rata, Æenevske konvencije
i njihovi Dopunski protokoli, statuti Meunarodnih kriviËnih tribunala
za bivπu Jugoslaviju i Ruandu, kao i statut Meunarodnog
kriviËnog suda. Definicije samog pojma ratnog zloËina takoe su
navedene u zakonodavnoj materiji mnogih zemalja. Ovde je vaæno
napomenuti da i samo jedno delo moæe biti okvalifikovano kao
ratni zloËin.
U definiciju ratnih zloËina uneta su, izmeu ostalih, i niæe navedena
dela:
• namerno ubistvo zaπtiÊenog lica (na pr. ranjenog ili bolesnog
borca, ratnog zarobljenika, civila...);
• muËenje zaπtiÊenog lica ili neËoveËno postupanje prema njemu;
• namerno uzrokovanje teπkih patnji, ili povreda fiziËkog integriteta,
ili zdravlja zaπtiÊenog lica;
• napadi na civilno stanovniπtvo;
• deportacija ili nezakonito raseljavanje;
• upotreba zabranjenog oruæja ili metoda ratovanja;
• neprimerena upotreba znaka crvenog krsta ili crvenog
polumeseca, odnosno, drugih zaπtitnih znakova;
• perfidno ubijanje ili ranjavanje pripadnika suparniËke nacije ili
vojske;
• pljaËkanje javne ili privatne imovine.
Treba napomenuti da je Meunarodni kriviËni tribunal za bivπu
Jugoslaviju zakljuËio da pojam ratnog zloËina prema
meunarodnom ugovornom pravu takoe ukljuËuje i teπke povrede
poËinjene za vreme nemeunarodnih oruæanih sukoba. Statut
Meunarodnog kriviËnog suda i statut Meunarodnog kriviËnog
tribunala za Ruandu, svaki u svom popisu ratnih zloËina, takoe
navode i one ratne zloËine koji su poËinjeni za vreme unutraπnjih
oruæanih sukoba.
Pristupanjem Æenevskim konvencijama,
dræave prihvataju obavezu da preduzimaju
zakonodavne mere neophodne da bi se
kaznila lica odgovorna za teπke povrede
Konvencija. Dræave su isto tako obavezne
da pred sopstvene sudove izvedu sva lica
osumnjiËena za teπke povrede Konvencija,
ili da ih izruËe drugoj dræavi radi suenja.
Drugim reËima, poËiniocima teπkih povreda,
to jest ratnim zloËincima, mora se suditi u
svako doba i na svakom mestu, a dræave su
odgovorne za sprovoenje ove obaveze.
Uopπte uzevπi, kriviËno pravo neke dræave
primenjuje se jedino na zloËine poËinjene na
njenom podruËju, odnosno jedino na njene
dræavljane. Meunarodno humanitarno
pravo tu ide i dalje, utoliko πto od dræava
zahteva da progone i kazne svako lice koje
je poËinilo teπke povrede MHP-a, bez
obzira na njegovo dræavljanstvo ili mesto
gde je zloËin poËinjen. Ovo naËelo univer-
zalne jurisdikcije bitno je radi obezbeenja
efikasnog suzbijanja teπkih povreda Æenev-
skih konvencija.
Ovu vrstu kriviËnog gonjenja mogu vrπiti
nacionalni sudovi razliËitih dræava ili pak
meunarodni organi. Tako je Savet bez-
bednosti Ujedinjenih nacija 1993. i 1994.
osnovao Meunarodne kriviËne sudove za
bivπu Jugoslaviju i Ruandu, radi suenja
optuæenima za ratne zloËine poËinjene za
vreme sukoba u tim zemljama.
Zaπto se pravila humanitarnog prava ne poπtuju uvek
i zaπto se njihovo krπenje ne suzbija svaki put?
Na ovo pitanje moæe se odgovoriti na razliËite naËine. Jedni
tvrde da je za to u najveÊoj meri krivo nepoznavanje prava,
dok drugi smatraju da to proizlazi iz same prirode rata, ili da
je razlog to πto meunarodno pravo, pa tako i meunarodno
humanitarno pravo, nema jedan delotvoran centralizovani
sistem za sprovoenje kaznenih mera, izmeu ostalog i zbog
postojeÊe strukture meunarodne zajednice. Kako bilo da bilo,
u ratnim situacijama i u miru, bez obzira na to da li je reË o
nacionalnoj ili meunarodnoj jurisdikciji, zakoni se krπe, a
zloËini Ëine.
Meutim, bilo bi nedopustivo jednostavno se pomiriti s takvim
povredama prava i obustaviti svaku akciju usmerenu na
obezbeenje veÊeg poπtovanja humanitarnog prava. Zbog
toga, dok se ne usvoji delotvorniji sistem njihovog
sankcionisanja, takve postupke treba bez milosti osuivati i
preduzimati korake da se oni spreËe i kazne. Suzbijanje ratnih
zloËina putem kriviËnih sankcija stoga mora biti jedan od
vidova primene meunarodnog humanitarnog prava, bilo da se
to Ëini na nacionalnom ili internacionalnom nivou.
I konaËno, meunarodna zajednica je u tom cilju osnovala
stalni Meunarodni kriviËni sud koji Êe biti nadleæan za
suenje poËiniocima ratnih zloËina, zloËina protiv ËoveËnosti i
genocida.
KOJA JE RAZLIKA IZME–U ME–UNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA I PRAVA LJUDSKIH PRAVA?17
36
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Meunarodno humanitarno pravo i meuna-
rodno pravo ljudskih prava (u nastavku:
"ljudska prava") meusobno se dopunjuju.
Iako iz razliËitih perspektiva, oba nastoje da
zaπtite æivot, zdravlje i dostojanstvo pojedinca.
Humanitarno pravo primenjuje se u
situacijama oruæanih sukoba (vidi pitanje br.
7), dok ljudska prava, ili barem neka od njih,
πtite pojedinca u svako doba, kako za vreme
rata, tako i u miru. Neki od ugovora o zaπtiti
ljudskih prava, meutim, omoguÊavaju vla-
dama da odstupe od propisanih naËela
poπtovanja pojedinih prava u sluËajevima
kada nastupi neka vanredna situacija. To nije
sluËaj i sa meunarodnim humanitarnim
pravom koje tu ne dopuπta nikakva odstu-
panja, jer je ono upravo koncipirano za okol-
nosti vanrednih situacija, naime, oruæanih
sukoba.
Humanitarno pravo ima za cilj da zaπtiti lica
koja ne uËestvuju, ili viπe ne uËestvuju, u
neprijateljstvima. Pravila koja obuhvata MHP
nameÊu obavezu svim stranama u sukobu.
Ljudska prava, koja su koncipirana da se
primenjuju prvenstveno u mirnodopskim
uslovima, vaæe za sve. Njihov glavni cilj je
da pojedince πtite od samovolje njihovih
sopstvenih vlasti. Cilj ljudskih prava nije da
ureuju naËin na koji se vode vojne
operacije.
Primena meunarodnog humanitarnog
prava i prava ljudskih prava prevashodno je
obaveza dræava. Humanitarno pravo nalaæe
dræavama da u tom smislu preduzmu
praktiËne i zakonske mere, kao πto su
primena kaznenog zakonodavstva i πirenje
znanja o MHP-u. SliËno tome, pravo ljudskih
prava obavezuje dræave da svoje nacionalno
zakonodavstvo usklade sa meunarodnim
obavezama. MHP tu nudi nekoliko konkret-
nih mehanizama kojima se olakπava nje-
gova primena. Naime, dræave su duæne da
obezbede da i druge dræave poπtuju MHP.
Postoje i odredbe koje predviaju istraæni
postupak, mehanizam Sila zaπtitnica, kao i
Meunarodnu komisiju za utvrivanje
Ëinjenica. Pored ovoga, MKCK-u je dodeljena
kljuËna uloga u obezbeivanju poπtovanja
humanitarnog prava.
Mehanizmi za primenu ljudskih prava
izuzetno su raznovrsni i, za razliku od MHP-
a, ukljuËuju i regionalne sisteme. Nadzorna
tela, poput Komisije za ljudska prava
Ujedinjenih nacija, svoje utemeljenje nalaze
u Povelji UN, ili u specifiËnim sporazumima
(na primer, Komitet za ljudska prava je
zasnovan na Meunarodnom paktu o
graanskim i politiËkim pravima iz 1966.g.).
Komisija za ljudska prava i njene potkomisije
razvile su jedan mehanizam saËinjen od
"specijalnih izvestilaca" i radnih grupa, Ëiji je
zadatak da nadziru i izveπtavaju o stanju
ljudskih prava po pojedinim zemljama, ili po
konkretnim temama. ©est najvaænijih ugovo-
ra o ljudskim pravima takoe predviaju i
osnivanje komiteta (poput, recimo, Komiteta
za ljudska prava) sastavljenih od nezavisnih
struËnjaka, a Ëiji je zadatak da nadziru
I deca imaju svoja prava.
Did
ier
Bre
gnard
/ICRC
37
Instrumenti za zaπtitu ljudskih prava
Meu brojnim tekstovima koji su danas na snazi postoje:
a) Univerzalni instrumenti
• Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena na
Generalnoj skupπtini Ujedinjenih nacija 1948. godine
• Konvencija o spreËavanju i kaænjavanju zloËina genocida iz
1948. godine
• Meunarodni pakt o graanskim i politiËkim pravima iz
1966.g.
• Meunarodni pakt o socijalnim i ekonomskim pravima iz
1966.g.
• Konvencija o iskorenjivanju svih oblika diskriminacije prema
æenama iz 1981. godine
• Konvencija protiv muËenja i drugih surovih, neËoveËnih ili poni-
æavajuÊih oblika postupanja ili kaænjavanja iz 1984. godine
• Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima deteta iz 1989. godine
b) Regionalni instrumenti
• Evropska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. godine
• AmeriËka konvencija o ljudskim pravima iz 1969. godine
• AfriËka povelja o ljudskim pravima i pravima naroda iz
1981. godine
"Tvrdo jezgro" ljudskih prava
Meunarodni instrumenti za zaπtitu ljudskih prava sadræe klauzule
koje daju ovlaπÊenja dræavama suoËenim sa ozbiljnom pretnjom
javnom poretku da suspenduju pojedina prava utvrena tim
instrumentima. Izuzetak predstavljaju odreena osnovna prava
predviena u svakom meunarodnom ugovoru, koja se moraju
poπtovati u svim okolnostima i koja nije moguÊe ukinuti, bez
obzira na meunarodni ugovor u kom su sadræana. To su
posebno pravo na æivot, zabrana muËenja i neËoveËnog
kaænjavanja, zabrana ropstva i robovanja, kao i naËela zako-
nitosti i neretroaktivne primene zakona. Ova temeljna prava koja
su dræave duæne da poπtuju u svim okolnostima - Ëak i u sluËaju
sukoba ili nemira - poznata su kao "tvrdo jezgro" ljudskih prava.
Dodirne taËke
Poπto se humanitarno pravo primenjuje upravo u vanrednim
situacijama koje se kvalifikuju kao oruæani sukob, sadræaj prava
ljudskih prava koje dræave moraju poπtovati u svim okolnostima
(tj. njegovo "tvrdo jezgro") bitno se pribliæava suπtinskim i
pravnim garancijama koje predvia humanitarno pravo, npr.
zabrana muËenja i pogubljenja po kratkom postupku (vidi str. 21;
»l. 75 Protokola I i »l. 6 Protokola II).
primenu ljudskih prava. Pored toga, pojedini
regionalni ugovori (evropski i ameriËki)
ustanovljuju i sudove za ljudska prava. Kan-
celarija Visokog komesara UN za ljudska
prava (UNHCHR) ima kljuËnu ulogu u ukup-
noj zaπtiti i unapreivanju ljudskih prava. Ta
uloga podrazumeva pospeπivanje delotvor-
nosti sistema UN za zaπtitu ljudskih prava i
izgradnju nacionalnog, regionalnog i inter-
nacionalnog kapaciteta za unapreivanje i
zaπtitu ljudskih prava, kao i za πirenje infor-
macija i tekstova o ljudskim pravima.
MOÆE LI SE ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO PRIMENJIVATI U OPERACIJAMA ZA ODRÆANJE I USPOSTAVLJANJE MIRA KOJE IZVODE
UJEDINJENE NACIJE ILI SE SPROVODE POD NJIHOVIM POKROVITELJSTVOM?18
38
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
U okolnostima meunarodnog ili nemeu-
narodnog oruæanog sukoba, pripadnici oru-
æanih snaga koje uËestvuju u nekoj mirovnoj
operaciji moraju poπtovati meunarodno
humanitarno pravo u svakoj prilici kada se
aktivno upuste u oruæani sukob sa nekom od
strana u sukobu. U situacijama kada to ne
Ëine, smatraju se civilima sve dok se date
okonosti ne izmene.
Svaki vojni kontingent mora primenjivati
meunarodno humanitarno pravo u skladu sa
meunarodnim obavezama koje vaæe za
konkretnu zemlju Ëije trupe uËestvuju u mi-
rovnoj misiji. Dræave Ëije jedinice uËestvuju u
takvim operacijama moraju se starati da
pripadnici tih jedinica budu upoznati sa
humanitarnim pravilima.
Obaveza pridræavanja odredbi meunarodnog
humanitarnog prava od strane oruæanih
snaga koje deluju pod komandom i kon-
trolom Ujedinjenih nacija dodatno je potvr-
ena Biltenom koji je 6. avgusta 1999. g.
objavio Generalni sekretar UN povodom obe-
leæavanja 50. godiπnjice usvajanja Æenev-
skih konvencija iz 1949.
U ovom Biltenu, Ëiji naslov glasi "Poπtovanje
meunarodnog humanitarnog prava od
strane snaga Ujedinjenih nacija", naveden je
Ëitav niz temeljnih principa i odredbi
meunarodnog humanitarnog prava. Ove
principe, kao minimalan standard, moraju
primenjivati snage UN gde god se kao borci
angaæuju na aktivnom sprovoenju svoje
misije, ili kada deluju u samoodbrani tokom
neke mirovne operacije, i to u meri koja je
srazmerna intenzitetu i trajanju oruæanog
sukoba.
Obaveza snaga UN da poπtuju principe i
odredbe meunarodnog humanitarnog prava
uneta je i u nedavne sporazume koje su
Ujedinjene nacije sklopile sa zemljama na
Ëijoj su teritoriji angaæovane trupe UN.
Razlike i definicija
Svrha operacija za odræanje mira jeste da obezbede poπtovanje
prekida vatre i linija razgraniËenja, kao i sklapanje ugovora o
povlaËenju jedinica. Tokom poslednjih nekoliko godina obim
operacija proπiren je i na druge zadatke, kao πto su nadgledanje
izbora, dostavljanje humanitarne pomoÊi, kao i podsticanje
procesa nacionalnog pomirenja. Upotreba sile dozvoljena je
jedino u sluËaju zakonite samoodbrane. Takve operacije se
odvijaju uz pristanak svih strana na terenu.
Operacije za uspostavljanje mira, koje potpadaju pod Poglavlje
VII Povelje Ujedinjenih nacija, izvode snage Ujedinjenih nacija ili
pojedinih dræava, grupa dræava ili regionalnih organizacija, bilo
na poziv neke dræave ili uz ovlaπÊenje Saveta bezbednosti
Ujedinjenih nacija. Tim snagama poveren je borbeni zadatak i
one su ovlaπÊene da koriste prinudne mere kako bi izvrπile svoj
mandat. Pristanak strana ovde nije nuæan. Poslednjih godina sve
je teæe razlikovati ove dve vrste operacija, a odnedavno je u
upotrebu poËeo da ulazi i termin "operacije za podrπku miru".
Pripadnici mirovnih misija moraju poznavati i primenjivati meunarodno humanitarno pravo.
Boris
Heg
er/ICRC
39
©TA HUMANITARNO PRAVO KAÆE O TERORIZMU? 19TeroristiËki akti mogu nastupiti u vreme oru-
æanih sukoba ili u vreme mira. Poπto se
meunarodno humanitarno pravo primenjuje
samo u oruæanim sukobima, ono ne pokriva
i teroristiËke akcije izvedene u doba mira.
Neophodnost uspostavljanja jasne razlike
izmeu civila i boraca, kao i zabrana napada
na civile, odnosno, neselektivnih napada,
leæi u samoj osnovi humanitarnog prava.
Pored izriËite zabrane svih vrsta dela kojima
je cilj da seju uæas meu civilnim stanov-
niπtvom (»lan 51, Stav 2, Protokola I i »lan
13, Stav 2, Protokola II), meunarodno
humanitarno pravo takoe zabranjuje sle-
deÊa dela koja se mogu smatrati teroristiËkim
aktima:
• napade na civile i civilne objekte (»lan 51,
Stavovi 2 i 52, Protokola I i »lan 13,
Protokola II);
• neselektivne napade (»lan 51, Stav 4,
Protokola I);
• napade na verske objekte (»lan 53,
Protokola I i »lan 16, Protokola II)
• napade na postrojenja i instalacije koje
sadræe opasne sile (»lan 56, Protokola I i
»lan 15, Protokola II)
• uzimanje talaca (»lan 75, Protokola I;
»lan 3 zajedniËki za sve Ëetiri Æenevske
konvencije i »lan 4, Stav 2b, Protokola II);
• ubijanje lica koja ne uËestvuju u
neprijateljstvima, ili su to prestala da Ëine
(»lan 75, Protokola I; »lan 3 zajedniËki za
sve Ëetiri Æenevske konvencije i »lan 4,
Stav 2a, Protokola II)
Osim πto zabranjuje gorenavedena dela, hu-
manitarno pravo sadræi odredbe kojima se
suzbija nepoπtovanje ovih zabrana, kao i
mehanizme za sprovoenje ovih obaveza. Te
obaveze su mnogo razraenije od bilo koje
njima sliËne obaveze sadræane u aktuelnim
meunarodnim konvencijama kojima se
spreËava i sankcioniπe terorizam.
"Dela koja seju uæas..."
ICRC
40
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
»lan 3 (zajedniËki), str. 2, 16, 17, 18, 19
Diplomatska konferencija, str. 8, 11, 20, 21
Definicija: Sastanak predstavnika dræava radi usvajanja
meunarodnih ugovora; na jednoj od njih su 1949. godine
usvojene Æenevske konvencije, a na drugoj Dopunski
protokoli 1977.
Dopunski protokoli i/ili Æenevske konvencije (vidi: "Æenevske
konvencije")
Grocijus (Hugo de Groot [1583-1645]), holandski pravnik i
diplomata Ëiji je rad izvrπio veliki uticaj na teoriju prava i dræave
uopπte, a posebno na meunarodno pravo, str. 5, 7
Haπko pravo, str. 4
Intervencija (pravo na ~), str. 23
Izbeglice, str. 16, 28, 29
Jus ad bellum/Jus in bello, str. 14, 23
Jus cogens (Pravo naroda), str. 5
Lica liπena slobode (ratni zarobljenici, civilni internirci,
zatvorenici), str. 16, 24, 25, 31, 33
Liber, Frensis (profesor na koledæu Kolumbija u Njujorku; na
zahtev Abrahama Linkolna saËinio niz uputstava za vojnike Unije
u vreme AmeriËkog graanskog rata; vidi takoe: Liberov
kodeks), str. 9
Liberov kodeks, str. 9 (vidi takoe: "Liber, Frensis")
Ljudska prava, str. 17, 35, 36, 37
Mandat, str. 2, 21, 23, 29, 31, 37
Martens, Fjodor (ruski pravnik i diplomata, autor istoimene
klauzule), str. 7
Meunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), str. 8, 11, 13, 19,
20, 21, 23, 24, 25, 27, 30, 31, 33, 36, 37
Meunarodni ugovori, str. 8, 9, 10, 11, 12, 15, 20, 21, 29, 30,
35, 37
Meunarodno javno pravo, str. 4, 5
Nacionalna druπtva, str. 2, 13, 26
NaËela (humanitarnog prava), str. 7
Neutralni posrednik, str. 2, 31
Obnavljanje porodiËnih veza, str. 24, 25
Operacije za odræanje/uspostavljanje mira, str. 36, 37
Oruæani sukobi (meunarodni/nemeunarodni/"novi"), str. 4, 10,
14, 15, 16, 17, 18, 22, 24
Petrogradska deklaracija, str. 7, 10
PomoÊ, str. 22, 23
Poπtovanje humanitarnog prava, str. 31, 33
Potpis, str. 12
Povrede/krπenja, str. 27, 30, 31, 32, 33, 35, 39
Pravila (humanitarnog prava), str. 6, 17, 33
Pravo humanitarne inicijative, str. 2, 23
Pravo naroda (jus cogens), str. 5
Pristup, str. 12
Raseljena lica, str. 16, 28, 29
Ratifikacija, str. 12
Ratni zloËini, str. 27, 33
Razvoj humanitarnog prava, str. 10, 11, 20, 21
Rezerve, str. 12
Ruso, Æan-Æak (pisac i filozof, rodom iz Æeneve [1712-1778],
autor "Druπtvenog ugovora", u kome objaπnjava svoja naËela),
str. 7
Sprovoenje humanitarnog prava, str. 30, 31
Strane (Dræave-potpisnice, Visoke strane ugovornice), str. 11,
12, 13, 14, 19, 22, 31, 32
Definicija: Dræave koje su, uz eventualno druge meunarodne
ugovore, ratifikovale Æenevske konvencije
Strane u sukobu, str. 7, 16, 19, 20, 31
Definicija: Dræave ili pokreti koji su se latili oruæja i
neposredno se ukljuËili u sukob
©irenje znanja, vidi "Unapreenje znanja"
Terorizam, str. 39
Ujedinjene nacije (UN), str. 14, 15, 20, 21, 28, 29, 30, 33, 36,
37
Uloga MKCK-a, str. 11, 13, 19, 21, 23, 24, 25, 29, 31, 37
Unapreenje/πirenje znanja, str. 6, 13, 31, 32
Definicija: Jedna od aktivnosti MKCK-a, koja se sastoji od
πirenja znanja o meunarodnom humanitarnom pravu,
Pokretu uopπte, a posebno o MKCK-u, kao i o osnovnim
naËelima kojima se oni rukovode u svom radu i delatnostima
usmerenim na ograniËavanje povreda prava, spreËavanje
patnji i olakπavanje humanitarnih akcija.
Znak, str. 6, 8, 26
Æenevsko pravo, str. 4
Æenevske konvencije i/ili Dopunski protokoli, str. 8, 9, 10, 11,
12, 13, 16, 17, 19, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 28, 31, 33, 39
Ærtve i njihove kategorije, str. 16, 19, 24, 28
INDEKS
Brojne publikacije iz razliËitih perspektiva razmatraju
meunarodno humanitarno pravo uopπte, pri Ëemu posebno
obrauju neke teme pomenute u ovoj broπuri. Ovde spadaju i
dolenavedeni Ëlanci i separati Meunarodne revije Crvenog krsta
(International Review of the Red Cross):
Abi-Saab, R: The "General Principles" of Humanitarian Law
According to the International Court of Justice; jul-avgust 1987.
Berman, P: The ICRC's Advisory Service on International
Humanitarian Law; the Challenge of National Implementation;
maj-jun 1996.
Bouvier, A: Recent Studies on the Protection of the Environment in
Time of Armed Conflict; novembar-decembar 1992.
Bugnion, F: The Red Cross and Red Crescent Emblems;
septembar-oktobar 1989.
Doswald-Beck, L. i Vité, S: International Humanitarian Law and
Human Rights Law; mart-april 1993.
Dutli, M.-T: Captured Child Soldiers; septembar-oktobar 1990.
Eberlin, P: The Identification of Medical Aircraft in Periods of
Armed Conflict; Identification of Hospital Ships and Vessels
Protected by the Geneva Conventions of 12 August 1949; jul-
avgust i novembar-decembar 1982.
Fleck, D: Setting up the International Institute of Humanitarian
Law (San Remo, Italy); Implementing International Humanitarian
Law: Problems and Priorities; mart-april 1991.
Forster, J: The emblem; Statement by Jacques Forster; decembar
2001.
Grossrieder, P: A Future For International Humanitarian Law and
Its Principles?; mart 1999.
Harroff-Tavel, M: Action Taken by the International Committee of
the Red Cross in Situations of Internal Violence; maj-jun 1993.
ICRC: ICRC Action in the Event of Violations of International
Humanitarian Law; mart-april 1981.
ICRC: National Measures to Implement International Humanitarian
Law; oktobar 1991.
ICRC: Internally Displaced Persons: The Mandate and Role of the
International Committee of the Red Cross; jun 2000.
ICRC: ICRC, Children and War; decembar 2001.
Jeannet S, i Mermet J: The Involvement of Children in Armed
Conflict; mart 1998.
Kosirnik R: The 1997 Protocols: A Landmark in the Development
of International Humanitarian Law; oktobar 1997.
Krill, F: The ICRC's Policy on Refugees and Internally Displaced
Civilians; septembar 2001.
Lavoyer, J.-Ph: Guiding Principles on Internal Displacement;
septembar 1998.
Lavoyer, J.-Ph: Refugees and Internally Displaced Persons,
International Humanitarian Law and the Role of the ICRC; mart-
april 1995.
Lavoyer, J.-Ph: National Legislation on the Use and Protection of
the Emblem of the Red Cross and Red Crescent; Model Law
Concerning the Use and Protection of the Emblem of the Red
Cross and Red Crescent; jul-avgust 1996.
Maurice, F. i de Courten, J: ICRC Activities for Refugees and
Displaced Civilians; januar-februar 1991.
Muntarbhorn, V: Protection and Assistance for Refugees in Armed
Conflicts and Internal Disturbances: Reflections on the Mandates
of the International Red Cross and Red Crescent Movement and
the Office of the United Nations High Commissioner for Refugees;
jul-avgust 1988.
Palwankar, U: Applicability of International Humanitarian Law to
United Nations Peace-keeping Forces; maj-jun 1993.
Pejic J: Accountability for International Crimes: From Conjecture
to Reality; mart 2002
Plattner, D: Assistance to the Civilian Population: The Development
and Present State of International Humanitarian law; maj-jun 1992.
BIBLIOGRAFIJA
41
42
ME–UNARODNO HUMANITARNO PRAVO
Rey-Schyrr C: The Geneva Conventions of 1949: A Decisive
Breakthrough; jun 1999.
Roberge M.-Cl: The New International Criminal Court - A
Preliminary Assessment; decembar 1998.
Ryniker A: Observance by United Nations Forces of International
Humanitarian Law: Comments on the Secretary General's Bulletin
of 6 August 1999; decembar 1999.
Sandoz, Y: Advisory Opinion of the International Court of Justice on
the Legality of the Threat or Use of Nuclear Weapons; februar 1997.
Sandoz, Y: "Droit" or "devoir d'ingérence" and the Right to
Assistance: The Issues Involved; maj-jun 1992.
Sassoli, M: The National Information Bureau in Aid of Victims of
Armed Conflicts; januar-februar 1987.
Sassoli, M: State Responsibility for Violations of International
Humanitarian Law; jun 2002.
Schindler D: Significance of the Geneva Conventions for the
Contemporary World; decembar 1999.
Sommaruga, C: Unity and Plurality of the Emblems; jul-avgust
1992.
Stroun J: International Criminal Jurisdiction, International
Humanitarian Law and humanitarian action; decembar 1997.
Torelli, M: From Humanitarian Assistance to "Intervention on
Humanitarian Grounds"? maj-jun 1992.
Verhaegen, J: Legal Obstacles to Prosecution of Breaches of
Humanitarian Law; novembar-decembar 1987.
International Institute of Humanitarian Law (San Remo, Italija);
Declaration on the Rules of International Humanitarian Law
Governing the Conduct of Hostilities in Non-international Armed
Conflicts; septembar-oktobar 1990.
Gorenavedena izdanja mogu se naruËiti na Internet-stranici
MKCK-a, Ëija je adresa www.icrc.org, ili direktno od:
International Committee of the Red Cross,
Production, Marketing and Distribution Division,
19, Avenue de la Paix,
1202, Geneva, Switzerland
T +41 22 734 6001
F +41 22 733 2057
E-mail: com_pmd.gva@icrc.org
Videti takoe sledeÊe publikacije:
Bouchet-Saulnier F: The Practical Guide to Humanitarian Law;
Lanham, Rowman & Littlefield, 2002.
Bugnion, F: Towards a Comprehensive Solution to the Question of
the Emblem; ICRC, 2000.
Gasser, H.-P: International Humanitarian Law - An Introduction;
Henry Dunant Institute / Haupt, 1993.
Green L: The Contemporary Law of Armed Conflict; Manchester
University Press, 2000.
Lindsey C: Women Facing War; ICRC, 2001.
Roberts A. i Guelff R: Documents on the Laws of War; Oxford
University Press, 2000.
Meunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) je nepristrasna,
neutralna i nezavisna organizacija Ëija je iskljuËivo humanitarna
misija da πtiti æivote i dostojanstvo ærtava sukoba i unutraπnjeg
nasilja i da im pruæi pomoÊ.
U okolnostima sukoba, on upravlja i koordiniπe meunarodne
humanitarne aktivnosti kojima rukovodi Pokret. Takoe nastoji da
spreËi ljudsku patnju promovisanjem i jaËanjem humanitarnog
prava i univerzalnih humanitarnih principa.
Osnovan 1863. MKCK je osnivaË Meunarodnog pokreta Crvenog
krsta i Crvenog polumeseca.
MISIJA
»ak i ratovi imaju granice... Meunarodno humanitarnopravo, utemeljeno na Æenevskim konvencijama, Ëini
skup odredbi kojima je cilj da zaπtite one koji neuËestvuju u neprijateljstvima, ili su to prestali da Ëine,
kao i da ograniËe sredstva i metode ratovanja.
Jedna od uloga Meunarodnog komiteta Crvenog krsta(MKCK) jeste da unapreuje meunarodno humanitarno
pravo, da radi na njegovoj primeni i da doprinosinjegovom daljem razvoju. "Meunarodno humanitarno
pravo - odgovori na vaπa pitanja" razmatra poreklo,razvoj i primenu ovoga prava.
Dodatne informacije moæete potraæiti na internet adresi:www.icrc.org
0703
/126
T
MKCK
Recommended