View
881
Download
4
Category
Preview:
Citation preview
Rani hominidi i prva litička industrija
Hominidi
svi dvonožni oblici primata koji se javljaju nakon odvajanja linije koja vodi k ostalim afričkim čovjekolikim majmunimasve vrste australopitecina i roda Homo, te neki novi nalazi iz miocena i ranog pliocena Afrike
Pitanja
tko su prvi hominidi?kada se pojavljuju?gdje su živjeli?kako su izgledali?jesu li imali veliki mozak?jesu izrađivali oruđa?kako su se mijenjali kroz nekoliko milijuna godina?
Kad se pojavljuju?
kasni miocen (prije cca. 6 milijuna godina)većina fosila hominida datira se u pliocen i pleistocen
Gdje?
uglavnom istočna i južna Afrika
Kronologija
pliocen cca. 5 – 2 mil. g. prije sadašnjosti
pleistocen cca. 2 mil.(1.8) – 10000 prije sadašnjosti
Pleistocen
donji c. 2 000 000 – 800 000
srednji c. 800 000 – 130 000
gornji c. 130 000 – 10 000
donji pleistocen: kasne autralopitecine i rani Homo
srednji pleistocen: Homo erectus, a u kasnoj fazi se javlja iHomo sapiens
gornji pleistocen: Homo sapiens
Wolpoff (1999)
00:00 postanak zemlje5:45 prvi fosili21:02 prvi kralješnjaci22:45 prvi sisavci23:43 najraniji primati23:58 najraniji hominidi23:59:24 Homo sapiens
Paleolitik - podjela
donji c. 2 500 000 – 250/200000srednji c. 250/200 000 – 40/30 000gornji c. 40/30 000 – 10 000
Pleistocen
Louis Agassiz – teorija ledenog doba (1837)Albrecht Penck & Eduard Brückner (1909): 4 glacijalne faze – Günz, Mindel, Riss, Würmuzroci klimatskih promjena i klimatskih fluktucija nisu još posve jasnijedna od teorija koja objašnjava porijeklo ledenih doba favorizira varijacije u geometriji Zemljine orbite, što bi onda utjecalo na količinu i distribuciju solarne energije na Zemlji
alpsko članjenje pleistocena temelji se na nekontinuiranoj stratigrafiji, za razliku od jezgri dubokomorskih sedimenata koje sadržavaju kompletnu stratigrafiju pleistocenajezgre dubokomorskih sedimenata i izotopi kisika
Dvonožnost
ključna odlika koja razlikuje rane hominide od čovjekolikih majmunanajranija pojava: Ardipithecus ramidus (5,8-4,4 mil.g.)
A. anamensis (4,2 mil. g.)Laetoli – fosilizirani otisci stopala dvije ili tri jedinkedatiranje: K/Ar metoda – vulkanski pepeo koji je prekrivao otiske
građa zdjelice, kukova, te kostiju noge i stopala nedvojbeno ukazuju na dvonožnost
prilagodba otvorenom okolišu savane
prednosti dvonoštva u ovakvom okolišu:mogućnost gledanja preko visoke travetransport hranesmanjena izloženost tijela solarnoj radijaciji (do 60% manja nego kod četveronožnog hodanja)
Spolni dimorfizam
spolni dimorfizam kod ranijih hominida naglašeniji je nego kod pripadnika roda Homoprimjer: kod A. africanus prosječna žena nema više od 60% prosječne težine muškarcadanašnji prosjek – žena ima 88% težine muškarcaA. afarensis muškarci 1,5 m i 45 kg, žene 1 m i 30 kg
Najraniji hominidi
Ardipithecus ramidus – prethodi ranim australopitecinamaprvi put otkriveni na nalazištu Aramis u Etiopiji (Berhane Asfaw, Gen Suwa, Tim White) starost 4.4 milijuna godina2001. otkriveni su novi fosili stari 5.8 mil. g. Toumai (Čad) – 6-7 mil. g. (?)
Ardipithecus ramidus → Australopithecusanamensis → A. afarensis
Kenyanthropus platyops – otkriven 1999.g. na zapadnom dijelu jezera Turkana u sjevernoj Kenijistarost: 3.5 mil.potpuno nova grana u ranoj fazi razvoja ljudskog stabla? (Meave Leakey)
AustralopitecineA. anamensisA. afarensisA. africanusA. robustusA. boisei
često se koriste kolokvijalni termini: gracilne i robusne australopitecine
A. afarensis
Laetoli (sjeverna Tanzanija)Hadar (Etiopija)
Laetoli Hadar
3.8 – 3.6 mil. g. Mary Leakeyfosilizirane kosti i otisci stopala dvonožnih hominida (1979.)tri osobe i različite životinje
3.3 – 3.0 mil. g.Donald Johanson, M. Taiebostaci 35-65 individua“Lucy” – sačuvano 40% cjelokupnog skeleta
Južna Afrika
A. africanusA. robustus
Australopithecus africanusAustralopithecus robustus
Raymond Dart1924. Taungjužnoafričke australopitecine živjele su između 3 i 2 mil. godinanedostaju nam apsolutni datumistarost utvrđena na temelju stratigrafije
odnos između gracilnih i robusnih australopitecina nije još uvijek riješenmoguće je da su se razvile iz A. afarensis ili neke južnoafričke varijante A. afarensiszasebne vrste koje se vremenski preklapaju
vrsta starost (mil. g.p.s.) rasprostranjenost nalazišta težina (kg) veličina
mozga (cm3)
Homo sapienssapiens
100 000 do danas 60 1350
Pan troglodytes(čimpanza) suvremena 42 390
A. boisei 2.3-1.4 ist. AfrikaOlduvai,
ist. Turkana
39 490
A. robustus 1.8-1.0? juž. Afrika Kromdraai, Swartkrans 37 540
A. africanus 3.0-2.0 juž. AfrikaTaung,
Sterkfontein
36 490
A. afarensis 4.0-3.0 ist. Afrika Hadar, Laetoli 35 430
A. anamensis 4.2 -3.9 ist. Afrika Kanapoi - -
Ardipithecus ramidus 5.0-4.4 ist. Afrika Aramis - -
Apsolutno datiranje afričkih nalazišta
OH 5 (robusni australopitecin) je prvi apsolutno datirani nalaz (K-Ar)K/Ar metoda (40K→40Ar) – vulkanske stijene, lava, tuf)Ar/Ar metoda (39Ar→40Ar) – preciznija; zahtijeva manje uzorkefission-track metoda (temelji se na prirodnoj fisiji 238U)kronologija tefri u ist. Africi
Klimatske promjene
tri glavne klimatske promjene mogu se korelirati s ranim fazama evolucijskih promjena hominida:prije 10-5 mil. g. - hladnije i suše; širenje travnatih područja; pojava dvonožnosti; širenje bovida; produbljivanje Velike rasjedne dolineprije 3-2 mil. g. – hladnije i suše (s brojnim oscilacijama); formiranje ledenih kapa Arktika i Antarktika; pojava australopitecina i ranih pripadnika roda Homo; pojava prvih kamenih alatki
prije 1.7 mil. g. – još suše; širenje otvorenih staništa s C4 travama; okvirno vrijeme pojave Homo erectusa a uskoro nakon toga i ašelejenske industrije; pojava prvih hominida izvan Afrike (Dmanisi, Mojokerto, Ubeidya) događa se okvirno u ovo vrijeme ili kratko nakon toga
zapadno od rasjeda prostor je vlažan i šumovitistočno: suh i travnat (savana)kao rezultat toga dolazi do podjele zajedničkih predaka hominida i čovjekolikih majmuna
Rekonstrukcija paleookoliša
jezgre dubokomorskih sedimenata i izotopi kisikakopnena prašina u dubokomorskim bušenjimaizotopi ugljika u zemljanim karbonatimaizotopi ugljika u kostima i zubimapaleobotanički pokazateljifosilni životinjski ostaci
Jezgre dubokomorskih sedimenata i izotopi kisika
sadrže ljušture mikroskopskih morskih organizama (foraminifera) u kojima su vidljive globalne klimatske promjenena temelju omjera izotopa 16O i 18O moguće je razlikovati glacijale i interglacijale
Kopnena prašina u bušenjima dubokomorskih sedimenata
nošena vjetrom tijekom sušnih razdobljapovećane koncentracije u određenim razdobljima (prije 2.8, 1.7 i 1 milijuna godina)
Izotopi ugljika u zemljanim karbonatima
omjer izotopa ugljika 12C i 13C mogu ukazivati na omjer tzv. C3 i C4 biljakanjihov omjer indikator je zatvorenog ili otvorenog okoliša
Izotopi ugljika u kostima i zubima
omjer izotopa ugljika u kostima biljojeda pokazatelj je relativnog odnosa C3 i C4 biljaka u prehrani, a prema tome i okoliša
Paleobotanika i fosilni životinjski ostaci
fosilni polen, sjemenke, drvo, lišće, fitoliti mogu nam dati važne podatke o biljnim zajednicama koje su postojale u određenom prapovijesnom kontekstufosilni životinjski ostaci na temelju analogija sa suvremenim životinjskim zajednicama daju nam podatke o okolišu analize izotopa
Strategije preživljavanja kod australopitecina
temelj je hrana biljnog porijeklalov malih i sporih životinja?
lešinarenje
zubalo nam ukazuje na snažno žvakanjedugotrajno, snažno žvakanje dovelo je do promjene i prilagodbe pretkutnjaka i kutnjakana nove uvjetemasivni zubi, čeljusti te facijalne i kranijalnestrukture sugeriraju snažno drobljenje i mljevenje
rod Homo
zašto, kako i kad se dogodilo razdvajanje australopitecina i pripadnika roda Homo?još uvijek ne znamo
različiti modeli različito objašnjavaju ovo razdvajanje
Johanson & White (1979): A. afaransis se cijepa u dvije grupejedna grupa, preci pripadnika roda Homo, pojavljuje se kasnije kao H. habilistermin H. habilis uvode L. i M. Leakey za prvog pripadnika roda Homo, i direktnog pretka H. erectusadruga grupa razvija se u različite vrste australopitecina
Homo habilis
c. 1.9 – 1.6 mil. g. p.s.rani pripadnici roda Homo i A. boiseikoegzistiraju u istočnoj Africi
KNM-ER 1470
1972. Richard Leakey & Bernard NgeneoKoobi Foraovaj nalaz privukao je veliku pažnjuneobična kombinacija velikog obujma mozga (775 cm3) i vrlo velikih molaranisu pronađeni postkranijalni ostaci
KNM-ER 1813 KNM-ER 1470
Interpretacija
R. Leakey ga ubraja u pripadnika roda Homo, ne pripisujući određenoj vrsti, a većina autora u to doba ubraja ga u H. habilismozak → Homokutnjaci → hiperrobusne australopitecinestarost: 1,8 mil. godina
Homo rudolphensis (1986)
Homo habilis ↔ Homo rudolphensis
rudolphensis je živio ranije i predak je habilisuvisoki stupanj spolnog dimorfizma: muški i ženski predstavnik iste vrste (H. habilis)različite vrste koje koegzistiraju vremenski i prostornoneki smatraju da se radi o neobičnom obliku australopitecinadebata se nastavlja!jedini sigurni zaključak je da nekoliko različitih vrsta hominida živi u Africi prije i nakon pojave roda Homo
Klanac Olduvai
100 m dubok, 50 km dug klanac u sjevernoj Tanzanijiprvi ga opisuje entomolog Wilhelm Kattwinkel 1911.Hans Reck poduzima prva istraživanja 1913.L. i M. Leakey utvrdili su stratigrafski slijed do starosti od 1.85 mil.godina (Bed I)
Osteodontokeratofirska kulturaRaymond Dart (1893-1988) – definirao i pripisao australopitecinamafaunističke nalaze pronađene zajedno s njihovim ostacima smatrao je alatkamanjegova teorija je srušenatafonomske analize pokazale su da su ostaci pronađene faune plijen grabežljivaca
Tafonomija je znanstvena disciplina koja na osnovi oštećenja kostiju rekonstruira procese koji su na njih djelovali od trenutka deponiranja na nalazištu do samog pronalaska
Upotreba ili proizvodnja
do upotrebe određenih predmeta kao alatki moglo je doći i prije nego što su alatke izrađivanevažno je razlikovati uporabu od proizvodnje alatki
Najstarije alatke
Bouri (Etiopija):lubanja australopiteka (A. garhi) u kontekstu
sa životinjskim kostima (antilope i konji) koje su rezane i razbijane kamenim alatkamaotkriveno 1999.indirektan dokaz o upotrebi kamenih alatki prije 2.5 mil. g.ovaj kontekst ne znači da je alatke koristio baš taj australopitecin
Najstarije alatke
Gona (Etiopija):1997. Sileshi Semaw obznanio je pronalazak najstarijih alatkipronađeno je c. 1000 alatki s dva nalazišta, a prikupljen je i veliki broj na površini oko mjesta iskopavanjajezgre i odbojcistarost: 2.6-2.5 mil. godina prije sadašnjostidatiranje: K/Ar i paleomagnetizam
Oldovanska litička industrija
1931. g. L. i Mary Leakey u klancu Olduvaj pronalaze jednostavne alatke i uvode termin oldovanska industrijatipične alatke su sjekač (chopper) i odbojci odbijeni od oblutka sjekač je jednostrano obrađen, a kad se radi o dvostranoj obradi govorimo o sjeckalu (chopping tool)najstarije alatke iz Olduvaja datirane su prije 1.8 mil. godina
Nalazišta oldovanske industrije u istočnoj AfriciEtiopija Kenija Tanzanija Uganda
Gona (2.6-2.5) *
Omo (Shungura E, F) (2.4-2.3)
Fejej (2.3) zap. Turkana (Lokalalei) (2.3)
Hadar (2.3) Kaanjera (2.2)
ist. Turkana (Koobi Fora) (1.9-1.3)
Olduvai (1.85-1.35)
Chesowanja (1.5) Peninj (1.6-1.4) Nyabusosi (1.5)
*brojevi u zagradama označavaju starost u milijunima godina
Nalazišta oldovanske industrije u sjevernoj Africi
Ain Hanech i El-Kherba (Alžir) 1.8 mil.Casablanca slijed (Maroko)?
Ain Hanech
Nalazišta oldovanske industrije u centralnoj Africi
Senga 5A (Kongo) 2.3 – 2?Mwimbi (Malavi) 1.6oba nalazišta datirana su na temelju korelacije faune
Tipologija
M. Leakey (1971):heavy-duty toolslight-duty toolsutilized artifactsdebitagemanuports
ova tipologija vrlo često je korištena u izvornom obliku ili je prilagođena od strane mnogih istraživača
prema M. Leakey u klancu Olduvaj mogu se razlikovati:
1. oldovanska industrija s dominantnim sjekačima
2. razvijena oldovanska industrija (strugala, zašiljeni komadi, viši postotak sferoida i subsferoida na nekim nalazištima, mali broj loše izrađenih ručnih klinova/šačnika)
većina znanstvenika danas olodovan i razvijeni oldovan grupira u oldovanski industrijski kompleks
varijacije koje se javljaju u oldovanskoj industriji mogu se objasniti različitim svojstvima korištenog sirovinskog materijala na različitim nalazištima (veličina, oblik i svojstva lomljenja) i različitim stupnjem redukcije
Olduvai – ostaci izumrlih slonova i olodovanskih rukotvorinaKoobi Fora – ostaci nilskog konja i olduvanskih alatkiNicholas Toth i Kathy Schick pokazali su svojim eksperimentom da su eksperimentalno izrađeni odbojci primjenom najstarije tehnologije vrlo djelotvorne alatke, a ne otpadni materijal kako se dugo mislilo
Mikroskopske analize rukotvorina
Koobi Fora analizirana su 54 artefakta starosti 1.9 – 1.4 mil. g.9 artefakata imalo je tragove korištenjaodbojci i ulomci odbojakafunkcija: mesarenje, obrada drveta, rezanje biljaka
Tko izrađuje oldovanske alatke
australopitecine, H. habilis, H. rudolphensis, H. ergaster/erectus?eksperimenti s modernim čovjekolikim majmunima pokazali su da imaju kognitivne i biomehaničke sposobnosti za izradu i upotrebu alatki, pa prema tome i rani dvonožni hominidi su imali najmanje jednake sposobnosti
Nalazišta – kako nastaju
riječne terase, rukavci, jezera, delte rijeka, krške pećine (južna Afrika)kako nastaju ove koncentracije?M. Leakey & Glynn Isaac: staništa slična onima suvremenih lovaca i sakupljača (“home base”)Glynn Isaac – “central place foraging” –mjesta otkud hominidi odlaze u potragu za hranom i kamo se vraćaju procesuirati i konzumirati hranu
Lewis Binford: ostaci mesojeda koje zaposjedaju hominidi, prvenstveno u potrazi za koštanom sržiRichard Potts: “stone cache” – ostavljanje sirovinskog materijala u područjima gdje ga nema ili u blizini područja u kojima se kreću u potrazi za hranomRobert Blumenschine: mjesta gdje hominidi donose svoj lešinarski plijen i procesuiraju ga
Kathy Schick: “favored places” – kosti i rukotvorine su donešene na mjesta koja pružaju određene prednosti (sjena, zaštita, voda ili neki drugi izvori)
Lovci ili lešinari
kontekst kamenih rukotvorina i životinjskih kostijupočetkom 80-ih godina 20.st. počelo se debatirati o značenju ovog kontekstaprije 80-ih: zajednička pojava rezultat je lova i jedenja mesahipoteza “Man the Hunter” pojavljuje se 60 ih godina 20.st. kako bi objasnila pojavu kostiju na nalazištima
Lewis Binford (1981): pretpostavka o lešinarenjus vremenom sve više znanstvenika zastupa Binfordovu hipotezu R. Blumenschine snažan je zagovornik koji svoje stavove gradi na empirijskom istraživanju grabežljivaca i lešinara u ist. Africi, kao i na proučavanju oldovanskih nalazišta
Early Access model
Henry Bunn, Manuel Dominguez-Rodrigo, Travis Pickering lov i lešinarenjekosti na nalazištima često predstavljaju najhranjivije dijelove životinjskog kostura (gornje dijelove ekstremiteta, lubanje), a tragovi rezanja ukazuju na odstranjivanje velikih mesnatih mišića
prema ovo modelu rani hominidi su efikasni dobavljači hrane s ranim ili primarnim pristupom životinjskim truplima, prije nego lešinari s kasnijim ili sekundarnim pristupom već opustošenom truplu
Upotreba vatre
Swartkrans – spaljene kosti u slojevima s kamenim rukotvorinama i kostima s tragovima rezanjaKoobi Fora (FxJj 20) – nekoliko mrlja spaljenog sedimenta; nekoliko artefakata također pokazuje tragove gorenjarezultat prirodnog gorenja?
Recommended