Obitelji i mladi zajedno sa Svetim OcemPapa Benedikt XVI.

Projekt "Mala filozofija"Projekt "Bioindikatori u prirodi"

Projekt "Antika u Hrvatskoj"Projekt "Nasilje u mladenačkim vezama"

Projekti

Život i školovanje u PortugaluMoji ostvareni snovi

Učenice u razgledu nuklearke

Posjet Nuklearnoj elektrani Krško

Š Ko l s K I l I s t Ž e N s K e o P ć e g I M N a z I j e D r u Ž B e s e s ta r a M I lo s r D N I c a

B r o j 6 , l I Pa N j 2 0 1 1 . w w w. z o g . h r

Maturalno putovanje

svitanjaŠkolski list Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica

IZDAVAČ:Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti, ZagrebGundulićeva 10www.zog.hr

elektronska pošta: ss-zagreb-568@skole.t-com.hrzog@skole.t-com.hr

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA:s. Elizabeta Peršić, ravnateljica

UREDNIČKO VIJEĆE UČENICA:Martina Stvorić 3.bIva Šimić 3.aBenedikta Vilenica 3.a Lucija Ivanović 3.aKatarina Jambrošić 1.a

SURADNICI:Višnja Jukić, prof.s. Patricija Mađer, prof. Sara Kaurin 4.aMatea Šukan 4.aAntonija Jonjić 4.c Matea Katušić 4.c Corrina Rus 4.c Vrankić Ivana 3.aLucija Lukić 3.aLucija Judnić 3.b Jelena Petric 3.b Matea Barišić 2.aJustina Zefić 2.bMihaela Trčak 2.cKatarina Dragić 1.cMaja Tolić 1.c Dora Valter 1.b

LEKTURA I KOREKTURA:Višnja Jukić, prof.s. Danijela Dinjar, prof.Martina Bačani, prof.

PRIPREMA ZA TISAK:Martina Hajsig, bivša učenica

TISAK:Denona d.o.o.Časopis izlazi jednom godišnje.Naklada: 500 primjerakaISSN: 1331-5986

Fotografija na naslovnoj stranici: Maturantice pred katedralom u Reimsu, s. Stjepanka Stanić

I M P r e s s u M

Uzeo si ova slova u ruke i čitaš ih, zar ne? Znam da si tu i da čitaš. Možda čak i razmišljaš zašto ovo nije uvod na kakav si navikao. Ali ja imam jedan prijedlog:

NEMOJ ČITATI OVO!

Ne uvažavaš moj prijedlog? Ali zašto čitaš ovaj uvod? Stvarno ti kažem, ne čitaj ovo. Preskoči ovu stranicu, onako bez osjećaja. Svojom gipkom rukom pređi preko nje, kao da je nikad nije bilo. Zamisli da ne postoji. Hej, pa to je samo jedna stranica!

Stvarno čitaš ovo? Ne znam na koji način da ti objasnim da prestaneš. Nemoj ovdje umarati svoje oči! Još si ovdje? I čitaš? E pa, nemoj!!!

Stvarno ne misliš preskočiti stranicu? Onako, kao stranice lektire? Do-bro znaš tu strategiju.

Počinješ razmišljati da stvarno preskočiš ovo? Hajde, preskoči. Gle, ruka ti već bježi prema rubu stranice i prsti ju zakreću!

Zašto ne činiš to? Ostaješ sve do zadnjeg slova? Ne odustaješ?

Ponovno ti poručujem, nemoj čitati dalje! Još se stigneš ispraviti. Ako si skroz do ovog slova čitao, pruža ti se prilika da staneš! Svaki trenutak može biti odlučujući.

Ali, izgleda da si odlučio ostati. Još uvijek si tu.

Stvarno želiš pročitati ovo? Stvarno si vjeran svojoj odluci, tu si i čitaš. Ne prestaješ. Razmišljaš ima li ovo smisla i o tome da stvarno prestaneš čitati ovo? Ne polazi ti za rukom.

Zahvaljujem ti na strpljenju i čestitam na želji, koja je ostala živjeti u tebi.

U skladu s porukom ove priče, želim da se uvijek boriš do kraja i ne staneš, bez obzira na sve prepreke. Jer, trud se uvijek isplati. Prenesi tu istu svoju neustrašivu želju na tekstove koje su brižno prikupljali članovi naše velike obitelji i pročitaj ovu vrijednu zbirku uspomena do kraja. Jer, kako se kaže, šlag dolazi na kraju, a nekad i na početku…

Pozdrav svima do ponovne dileme između odluke "čitati uvod do kraja" ili "prestati čitati"!

Martina Stvorić, 3.b

u V o D N I K

uvodnik

4

Pro Deo et Patria Dobro nam došao, Sveti Oče!

Papin govor mladima

Duhovna događanja na kojima smo sudjelovali

Hodočašće u Rim

Draga Dunja

Vikend na drugačiji način

Boli glava od imperativa

Iz života školeMATURALAC

Maturalno putovanje 2010.

TERENSKA NASTAVA

Lužnički dnevnici jedne prvašice

Terenska nastava za druge razrede

Terenska nastava Đakovo – Vukovar

Povijest Like kroz terensku nastavu

PROJEKTI

Projekt: Nasilje u mladenačkim vezama

Projekt "Antika u Hrvatskoj": Antički lokaliteti srednje Dalmacije Bijeg iz svakodnevne kolotečine

Projekt "Antika u Hrvatskoj": Antičke utvrde Dalmatinske zagore Asseria, Burnum i Bribirska glavica

Postali smo GLOBE škola

Projekt "Mala filozofija"

Bioindikatori u prirodi

RADIONICE

Pletenje, zlatovez i mozaici

Kaligrafija

Posjetili su nas

Fotoskupina

Biseri

sadržaj55

6

8

11

13

14

15

1616

16

19

19

21

22

23

25

25

26

28

29

30

31

32

32

32

33

34

35

36

38

38

39

40

41

42

42

43

44

45

46

47

47

48

49

50

5151

52

53

56

5858

60

61

61

Posjet Nuklearnoj Elektrani Krško

Posjet Dječjem domu Vrhovec

Antički Grci na tlu Hrvatske

Obilježavanje 5. festivala židovskog filma Zagreb

Posjet zoološkom vrtu

Posjet botaničkom vrtu

Antika u Gliptoteci

Dramska skupina

Izložba "400 godina Hrvata u Beču"

VIII. susret zborova katoličkih škola Hrvatske

Cantare amantis est

Ekološki kviz "Lijepa naša"

MATURANTICE

Oproštaj od maturantica

4.a razred

4.b razred

4.c razred

IntervjuiIntervju s Benediktom Vilenicom – slikaricom

Intervju s Ivom Šimić – glumicom

Intervju sa sportašicama Ženske opće gimnazije

Fotogalerija

PriloziMoji ostvareni snovi

Moj dolazak i odlazak iz ŽOG-a

Ekološke vrećice– poziv za bolju budućnost

Maturalna večera

s a D r Ž a j

5

Hrvatske katoličke obitelji i mladi zajedno sa Svetim Ocem

Došao je i taj dan. Pomalo umorna i iscrpljena od priprema za doček ali radosna i vedra duha zapu-tila sam se sa svojim sestrama i "Zrinjevačkim mališanima" u subotu 4. lipnja na Zrinjevac kako

bi s mladima iz cijele Hrvatske pa i svijeta plesali, pjevali, pisali pismo Papi i "zagrijavali se" za večernje bdijenje.

Ni zločesto vrijeme nije uspjelo pokvariti raspoloženje pa je na kraju i ono odustalo te smo mogli bezbrižno uživati u duhovnim pjes-mama i čekati Svetoga Oca da nam se pridruži. Kada smo čuli informaciju da se Sveti Otac bliži trgu, adrenalin je porastao. Svi smo uperili oči u video zid i pratili svaki korak "Petra današnjih dana".

Imala sam čast vidjeti Svetog Oca na samo par metara od mene. Bio je to za mene jedan predivan trenutak pun emocija kojega ću nositi kroz cijeli život. Osmijeh na licu Svetog Oca bio je i više nego dovoljan da nam pokaže koliko voli hrvatski narod, a posebno mlade. Oko 30.000 mladih svojom šutnjom i uperenim pogledom u izloženo Presveto Tijelo na oltaru dokazalo je koliko im vjera znači u životu te su tako i potakli one koji su sjedili u kućnim naslonjačima

da dođu sljedećeg dana, 5. lipnja, na Prvi Nacionalni susret katoličkih obitelji na Hipodromu.

Moja obitelj i ja sudjelovali smo u predprogramu koji je započeo već u 3 sata ujutro. Zajedno s bendom Emanuel i velikim zborom katoličkih obitelji svojim lijepim glasovima uljepšali smo svaku deseticu krunice. Vrijeme je teklo brzo i približavao se početak zajedničkog Euharistijskog slavlja.

Poruke koje je uputio Sveti Otac ohrabrile su i ojačale vjeru svakog pojedinca i hrvatske obitelji. "Ne bojte se! Budite sol zemlje i svjetlo svijeta".

Nives Lončarec, 3.b

Dobro nam došao, sveti oče!zajeDNo u KrIstu

P r o D e o e t P a t r I a

Papin govor mladima na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 4.6.2011.

6

Papin govor mladimaDraga mladeži!Sve vas srdačno pozdravljam! Oso-bito sam zadovoljan što sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu često prevladava žamor i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazočnost gotovo pretvara u "hram", čiji je svod samo nebo, koje se večeras čini kao da se naginje nad nas. U tišini želimo primiti Riječ Božju koja je naviještena, kako bi prosvijetlila naš um i zagrijala naše srce.

Iskreno zahvaljujem monsinjoru Srakiću, Predsjedniku Biskupske konferencije, za riječi kojima nas je uveo u ovaj naš susret. Na poseban način pozdravljam dvoje mladih te im zahvaljujem što su nam dali svoja lijepa svjedočanstva. Dan-ielovo iskustvo podsjeća na ono svetoga Augustina; iskustvo je to traženja ljubavi negdje "vani", a poslije se otkriva da mi je bliže od mene samoga, "dodiruje" me u mojoj dubini i pročišćava… Mateja nam je

pak govorila o ljepoti zajednice koja otvara srce, um i narav… Hvala vam oboma!

Sveti nas je Pavao, u čitanju koje smo čuli, pozvao da se "radujemo u Gos-podinu uvijek" (Fil 4,4). Riječ je to po kojoj duša zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apostol naroda tu pos-lanicu piše kršćanima u Filipima dok je bio u zatvoru, u iščekivanju presude. On je okovan, ali navještaj i svjedočanstvo Evanđelja ne mogu biti zatočeni. Iskustvo svetoga Pavla pokazuje kako je, na našem putu, moguće očuvati radost i u mračnim trenutcima. Na koju on to radost misli? Svi znamo da u srcu svakog čovjeka boravi snažna čežnja za srećom. Svako djelo, svaka odluka, svaka nakana nosi u sebi tu skrivenu intimnu i prirodnu potrebu. Ali, vrlo često, primijetimo da smo pouzdanje položili u stvarnosti koje ne ispunja-vaju tu želju, nego štoviše, otkrivaju svu njihovu neizvjesnost. I upravo se u tim trenutcima osjeća potreba za nečim što "nadilazi", što daje smisao svakodnevnom životu.

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdo-blje vašega života u sebi nosi duboku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: "Što tražite?" (Iv 1,38). Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: "Što tražite?". Isus vam da-nas govori: putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega!

Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju

P r o D e o e t P a t r I a

raDujte se u gosPoDINu uVIjeK!

koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu

možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje.

Dragi mladi, ukorijenjeni u Kristu, moći ćete u punini živjeti ono što jeste. Kao što znate, na toj sam temi razvio svoju poruku za sljedeći Sv-jetski dan mladih, koji će nas okupiti u kolovozu u Madridu, i prema ko-jemu idemo. Pošao sam od snažnoga izraza svetoga Pavla: "Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri" (Kol 2,7). Rastući u prijateljstvu s Gospodinom, kroz Njegovu Riječ, Euharistiju i pripadnost Crkvi, uz pomoć vaših svećenika, moći ćete svima svjedočiti radost susreta s Njim koji vas uvijek prati, i zove vas živjeti u pouzdanju i nadi. Gospodin Isus nije Učitelj koji zavarava svoje učenike; On jasno kaže da hod s Njim zahtijeva zalaganje i osobnu žrtvu, ali se isplati! Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. Ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u posjedo-vanje, u materijalne stvari, odričući se slijediti istinu koja ide dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti. Dopustite da vas povede u Božje visine!U doba vaše mladosti, podupire vas svjedočanstvo brojnih Gospodinovih učenika, koji su živjeli u svom vre-menu noseći u srcu novost Evanđelja.

Sjetite se Franje i Klare iz Asiza, Ruže iz Viterba, Terezije od Djeteta Isusa, Dominika Savija.

Koliko mladih svetaca i svetica u velikom krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na blaženoga Ivana Merza. Sja-jan mladić, u potpunosti uključen u društveni život, koji nakon preminuća mlade Grete, njegove prve ljubavi, kreće sveučilišnim putom. U godinama Prvoga svjetskog rata nalazi se pred razaranjem i smrću, ali sve ga to oblikuje i izgrađuje,

dajući mu da nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. Ivanova je vjera toliko ojačala da se posvećuje proučavanju liturgije i započinje snažan apostolat među samim mladima. Otkriva ljepotu katoličke vjere i shvaća da je njegov životni poziv živjeti, i činiti da živi, pri-jateljstvo s Kristom. Koliko divnih djela ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 10. svibnja 1928., sa samo 32 godine, nakon nekoliko mjeseci bolesti, prikazujući svoj život za Crkvu i mlade.

Taj mladi život, darovan iz ljubavi, nosi Kristov miris, te je svima poziv da se ne bojimo povjeriti sebe Gospo-dinu, kao što to, na poseban način, razmatramo u Djevici Mariji, Majci Crkve, koja se ovdje ljubi i časti kao "Majka Božja od Kamenitih vrata" ("Madre di Dio della Porta di Pietra"). Večeras želim Njoj povjeriti svakoga od vas, da vas prati svojom zaštitom, a nadasve da vam pomogne susresti Gospodina i u Njemu pronaći puni smisao vašeg postojanja. Marija se nije bojala cijelu sebe darovati u Božji nacrt; u Njoj vidimo koji je naš cilj: puno zajedništvo s Gospodinom. Cijeli je naš život hod prema Jed-noj i Trojednoj Ljubavi koja je Bog; tako možemo živjeti u sigurnosti da nikada nećemo biti napušteni. Dragi mladi Hrvati, grlim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov.

"Radujte se u Gospodinu uvijek"! Nje-gova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga. Amen. Hvaljen Isus i Marija!

7

Radujte se u Gospodinu uvijek! Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga.

8

Tradicionalni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s maturantima grada Zagreba bio je u srijedu 27. listopada 2010. u crkvi Sveta Mati slobode na zagrebačkom Jarunu. Susret, na kojem se okupilo osamstotinjak maturanata i njihovih vjeroučitelja. Slo-gan susreta "Vrijedan si" bio je nadahnut biblijskim ulomkom iz knjige pro-roka Izaije. U prvom dijelu programa maturanti su scenski oživjeli i aktualizi-rati biblijski ulomak, dok su temu vrijednosti svakog čovjeka pred Bogom ob-radili meditacijom i krat-kim filmskim isječcima, te pjesama Nadbiskupijskog zbora mladih.

U dijelu programa mat-

urantima se obratio kar-dinal Bozanić i rekao kako je samo ljubav u stanju pobijediti strah, te im je ukazao na riječi "ne boj se, ne bojte se" koje se toliko puta ponavljaju u Bibliji. Postavivši pitanje boji li se današnji čovjek, kardinal je rekao da se nasuprot tolikih otkrića, nasuprot tako velikom napretku danas čovjek boji. Možda je strah danas prisutniji nego nekad. Čega se boji? Boji se onoga što je on napravio da ga to ne bi uništilo, boji se onoga što je stvorio, a možda se često puta boji i samoga sebe, primijetio je kardinal te istaknuo kako je stoga čovjeka potrebno osloboditi straha. Čovjeku je potreban Bog da bi se oslobodio straha, rekao je kardinal.

"Dragi mladi, vi ste svjedoci da čovjek u svom srcu nosi veliko blago, a to blago je dobrota, to blago je ljubav. Čovjek je golema ljubav, jer je stvo-ren da bude dobar. Mladi čovjek to na osobit način doživljava, jer vi očitujete onu ljudsku izvornost, vi ste oni koji tražite ljubav, jer osjećate da je vašem životu potrebna ljubav. Svakom čovjeku je ljubav potrebna, bez ljubavi ne može graditi budućnost. Vi ste dragi mladi u razdo-blju svoga života kad je potrebno tražiti smisao, spoznati smisao života. Zato, hrabro, ne bojte se", rekao je kardinal mat-urantima te ih podsjetio kako je Isus govorio "tko hoće ići za mnom neka uzme svoj križ i neka me

Susret maturanata s kardinalom Josipom Bozanićem

P r o D e o e t P a t r I a

Duhovna događanja na kojima smo sudjelovali

U više navrata posjetili smo spomen zbirku blaženog Alojzija Stepinca, koja se nalazi u dvorištu zagrebačke katedrale. U njoj se mogu vidjeti brojni dokumenti i predmeti kojima se za života služio kardinal Stepinac. Putem kratkog dokumentar-nog filma i fotografija posjetitelju se daje pobliži uvid u važne pojedinosti iz kardinalova života i djela koje nadahnjuje.

Posjetili smo spomen zbirku blaženog Alojzija Stepinca

Pripremila: s. Patricija Mađer

Foto

grafi

ja: P

etra

Udo

viči

ć, 3

.c

Foto

grafi

ja: P

etra

Udo

viči

ć, 3

.c

slijedi". Stoga, potrebno je prihvatiti konkretan život i ići naprijed, jer pobjeđuje onaj koji u ljubavi ide s Isusom i za Isusom. Stoga s odgovornošću koristite slo-bodu koju vam Krist daje i učite od Njega kako ljubiti, jer samo je ljubav ona koja pobjeđuje strah, rekao je kardinal Bozanić.

Nakon upućenih riječi kardinal je odgovarao na pitanja maturanata i potaknuo na odgoj za odgovornost. Na kraju sus-reta maturanti su kardi-nala zamolili da ih se sjeti u molitvama, što im je on i obećao te ih je blagoslovio.

Dragi mladi, vi ste svjedoci da čovjek u svom srcu nosi veliko blago, a to blago je dobrota, to blago je ljubav.

9

Gledali smo...

Naš poznati nogometaš Dario Šimić bio je u četvrtak 18. studenog 2010. gost prvog mjesečnog susreta srednjoškolaca i maturanata grada Za-greba. Susreti ugošćuju poznate osobe iz javnog života naše domovine koji mladima govore o važnosti prijateljstva s Bogom u njihovu životu i uspjehu. Dario Šimić mladima je posvjedočio koliko je za

Film "Misija" odgledali smo 22. listopada 2010. u Nad-biskupijskom pastoralnom institutu. Epska je to drama o isusovačkim misionarima na južnoameričkom kon-tinentu. Za vrijeme kolonijalnih pohoda Španjolske i Portugala sredinom 18. stoljeća mnoga su indijanska plemena završila u okovima. Vrijeme je to visokih ten-zija i netrpeljivosti između starosjedioca koji se bore za svoju zemlju i doseljenika koji im ju, ne birajući sred-stva, pokušavaju oduzeti. Rodrigo Mendoza (Robert DeNiro) je trgovac robljem koji je ubio vlastitog brata. Kako bi se iskupio za grijehe postaje isusovački mision-ar u samostanu oca Gabriela (Jeremy Irons) koji zago-vara mir i toleranciju u ophođenju sa starosjediocima i kolonizatorima. Usprkos različitosti, Gabriel i Mendoza pokušavaju spasiti starosjedioce. No, pregovaranja sa svim stranama oduzet će slobodu starosjediocima, a isusovcima ugroziti integritet.

Na drugom susretu srednjoškolaca i mat-uranata grada Zagreba, održanom u četvrtak 9. prosinca 2010., poseban gost bio je poznati tele-vizijski voditelj i autor mnogobrojnih emisija Robert Knjaz, koji je s mladima podijelio svoja životna i vjernička iskustva. Nakon pozdrava povjerenika za pasto-ral mladih Zagrebačke nadbiskupije Domagoja Matoševića, Robert Knjaz prisjetio se svojih tele-vizijskih početaka te života u zagrebačkom naselju Dugave. Popraćen smijehom, Knjaz je nazočnima ispričao i

nekoliko dogodovština iz mladenačkih dana. No "veseli dani u Novom Zagrebu", kako ih sam Knjaz zove, nisu bili baš dani bezbrižne mladosti. "Bilo je puno nestašluka. U jednom trenutku sam se našao u situaciji kada me trebala stići velika kazna – to je onaj trenutak kada ostaneš sam na svijetu; svi moji frendovi, svi oni za koje sam mislio da će stati iza mene, nisu to učinili; i što mi je ostalo? Ostalo mi je da se pomolim Bogu", iskren je bio Knjaz te priznao kako se prvi puta ispovjedio s 18 godina. Danas Bog ima posebno mjesto u njegovu životu.

Kada ga pitaju zašto ide na misu svake nedjelje, Knjaz odgovara vrlo sliko-vito. "Ideš s autom jednom godišnje na tehnički, a ovo je tjedni servis duše; dođeš tamo, zamisliš se nad sobom, uvijek izađeš barem zericu pametniji i pokušavaš biti bolji čovjek. Ne mogu zamisliti nedjelju bez mise, to te opomene koje su prave vrijednosti u životu", objašnjava. "Sve

lijepo dogodilo mi se u Crkvi", zaključio je Knjaz. Upozorio je mlade da u međuljudskim odnosima ne pridaju previše pažnje površnim stvarima, već da se usredotoče na vrijednos-ti druge osobe. Priznajući kako su mu klinci inspi-racija, Knjaz je mladima savjetovao da pokušaju "što duže ostati djeca jer to pomaže da sve probleme u životu prođeš neoštećen".

Srednjoškolci i maturanti Grada Zagreba s Robertom Knjazom

Nogometaš Dario Šimić posvjedočio važnost prijateljstva s Bogom

njegov osobni rast i profe-sionalni uspjeh bilo važno prijateljstvo s Bogom. Uz treniranje tijela i rad na svojim talentima neizosta-van je i trening duha, i to ne samo za sportaše nego i za svakog čovjeka, osobito mladog, poručio je Šimić mladima. Nakon predstav-ljanja i svjedočanstva o us-pjehu u nogometu, obitelji i poslu, mladi su postavljali razna pitanja.

Uz treniranje tijela i rad na svojim talentima neizostavan je i trening duha.

10

Tri prva ovogodišnja mjesečna susreta srednjoškolaca grada Zagreba održao je stu-dentski kapelan don Damir Stojić govorom o teologiji tijela, nauku Crkve o ljudskoj spol-nosti, predbračnoj čistoći i braku. Svaki novi susret uključivao je i sve veći broj učenika te u konačnici potpuno ispunio dvoranu Nadbiskupijskog pastoral-nog instituta. Povećanju brojnosti slušača doprinio je zanimljiv pristup i način govora predavača o području spolnosti.

O spolnosti govori na način uzvišenosti i svetosti sjedinjenja muškarca i žene koji stvaraju novi život i tako bivaju sustvaratelji Božji. Njihova uzajamna ljubav postaje slikom nep-rolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka.

Spolni odnos izaziva najdu-blje osjećaje jer bez tog čina mi ne bismo bili, a ne bi bilo ni naše vječnosti, kaže don Damir. Poimanja spol-nih odnosa različita su: od onih za koje je to samo vanjski čin do onih kojima je to užitak ili zadovoljenje

fizioloških potreba. Ali, kada bi to doista bilo tako, dovoljno bi bilo poticati mlade da se samo "zaštite". No, kao kršćani, vjernici, zauzimamo drugačiji stav temeljen na Bibliji. U tumačenju don Damir se osvrnuo i na čistoću prije

braka naglašavajući kako je čistoća "da" jednoj osobi i "ne" milijardama drugih. Ljubiti nekoga nije isto što i trebati nekoga. Ako je sve u trebanju, onda to prolazi, a ljubav je ona koja ostaje trajno, zaključio je don Damir Stojić.

Tvornica kulture u Zagre-bu ugostila je 4. studenog 2010. britanski sastav Hillsong London. Potpuno

rasprodan koncert svjedoči da se ovaj bend s razlogom smatra najpopularnijim predstavnikom suvremene

kršćanske glazbe u cijelom svijetu. U samo jednoj godini Hillsong London je svirao pred oko 330.000 ljudi u 57 gradova i 25 zemalja svijeta. Hillsong crkva je poznata kao "najraspjevanija" crkva na svijetu. Tamo je nas-tala pjesma "My Jesus, My Saviour" koja se pjeva po cijelom svijetu, ali i u Hrvatskoj ("Moj Isus, moj Gospod"). Hillsong je svjetski poznata glazbena skupina koja je u proteklih

20 godina izdala mnoge albume pjesama slavljenja (Worship) i osvojila brojne glazbene nagrade.

U prepunoj Tvornici kul-ture Peter Wilson, glavni vokal, istaknuo je da mu se čini da Bog radi nešto uzbudljivo u ovom narodu. "Ovo nije show. Niste došli večeras samo na koncert, niste došli samo zabaviti se. Tu smo da bismo slavili Boga zajedno. To je naš jedini cilj."

Srednjoškolski susreti s don Damirom Stojićem

Hillsong London u Zagrebu

Ovo nije show.

Niste došli večeras

samo na koncert,

niste došli samo zabaviti se.

Tu smo da bismo

slavili Boga zajedno.

asiz Četrdesetak učenica, profesora i roditelja zaputilo se 2. siječnja u Rim. Na početku smo odmah posjetili

gradić Asiz koji, osim što je smješten na brežuljku s kućama od bijeloga kamena, stoji kao simbol sv. Franje – toga velikog sveca kojega ne časti samo naša Crkva već i mnoge druge religije.

rimUvečer smo stigli do cilja. Nekada su Rimom jurile konjske zaprege u kojima su se vozali gradski suci i službenici, a danas su jurile Žogice sa svojim koferima do "Hrvatskog doma za hodočasnike bl. Ivana Merza". Natjecale su se koja će prije sjesti za večeru. Ukratko, večera i smještaj – kao doma!

11

Hodočašće u rim

P r o D e o e t P a t r I a

"Tko jednom zakorači u Rim morat će se vratiti – to je

grad gdje se iznova susreću antika i svijet danas."

Kako ste se osjećali dan poslije Nove Godine? Možda ste vi bili umorni, mamurni, ali Žogice su bile savršeno

odmorene i spremne za nove pustolovine! A ovo je bila

prava avantura!

12

Idućih dana posjetile smo najvažanije znamenitosti, nahodali se, zavirili u svaki kutak toga tajanstvenoga grada

nevjerojatne povijesti i slušali vodiča g. Slavu od tada među nama prozvan "hodajuća enciklopedija".

Bilo je previše toga: Sikstinska kape-la, bazilika Sv. Petra (pogled s kupole je neprocjenjiv!), Vatikanski muzeji, Forum romanum, katakombe, Svete stube – mjesto gdje je Krist išao prije osude, Koloseum. Zamislite gladi-jatore kako se bore s lavovima na život i smrt!

susret sa svetim ocemAli posjet Italiji obilježio je jedan susret s jednom posebnom osobom – našim sv. Ocem Benediktom XVI. koji nam je, mahnuvši, zaželio Božji blagoslov.

Pompeji i orvietoVeć sad ste očarani Rimom? Evo još jednog razloga da nam se pridružite sljedeći put – Pompeji – grad koji je godinama ležao ispod okamenjene vulkanske lave, a gdje su ostali ležati njegovi okamenjeni stanovnici, koji nisu uspjeli pobjeći pred erupcijom danas neaktivnoga vulkana Vezuva. Navratili smo i u mali gradić Orvieto na vrhu brežuljka, do kojega nas je dovezla uspinjača.

MontecassinoZa sad smo uživali u svim atrakci-jama i ponudama koje smo mogli

naći u Italiji, ali da se ne bi izgubili u vrevi gradske gužve potrebno je odmoriti i duh. Montecassino je za to najbolje rješenje. Benediktinski samostan također je smještene na vrhu brežuljka u čijem je podnožju smješten gradić Cassino. Kakav je to osjećaj kada stupite na bijeli samo-stanski kamen i zagledate se s terase u daljinu gdje su nebo i zemlja spo-jeni, a Vas miluju zadnje zrake sunca i njegov narančasti sjaj, jednostavno je neprocjenjiv!

sienaNaših tjedan dana obilaska Itali-jom je prošao, a na povratku smo navratili u gradić Sienu. Mislite da se možete sunčati samo ljeti na našoj Jadranskoj obali? Varate se. Žogice su iskorisitle priliku pa su se ispružile i sunčale na glavnom grads-kom trgu – što za taj gradić nije ništa neobično.

Ako niste nikad bili u Italiji, onda sljedeće putovanje sa ŽOG-om ne smijete propustiti, a i mi ćemo tamo biti, jer tko jednom zakorači u Rim morat će se vratiti – to je grad gdje se iznova susreću antika i svijet danas.

Rim je jednostavno mjesto gdje se vrijeme može "zaustaviti" – zato se i naziva "Vječni grad".

Napisala: Benedikta Vilenica 3.a Fotografije: s. Elizabeta Peršić

P r o D e o e t P a t r I a

Davno je pjesnik opjevao u pjesmi kako je "vrijeme da se dogodi napo-kon čovjek". U svojoj pjesmi dao je svu dramatiku čovjeka i življenja. Pisao je o tome kako "Čovjek nije običaj" kako "Čovjek nije upravitelj nego prijatelj". Napisao je i to da je vrijeme da se "događa ljubav", da se događa "putovanje". Pjesma je poduža, ali ovi izdvojeni stihovi pomoći će mi da ti kažem nešto.

Ovoj školi dogodila si se Ti, a mislim da si joj cijelom dušom i pripadala. Došla si u našu školu i tu bila Čovjek. Svojim utjecajem i osobnošću pobratimila si "pravila i ljudskost", beskrajni su primjeri koji to mogu potvrditi. Ja se još živo sjećam naših razgovora. Koliko ih je samo bilo, koliko su u meni prevrata samo napravili. Bili su ponekad i subver-zivni ali ipak nadasve sublimni.

Ti si naš prijatelj, ali ne mislim da će odlaskom naše prijateljstvo zamri-jeti, mislim da će se samo promijeniti mjesto gdje ćemo se sretati. Ali ipak došlo je vrijeme da se događa zapre-tena tuga. Ona se događa kada onaj koji odlazi shvati da je "vrijeme da se dogodi Putovanje" i kada oni koji nisu

na prekretnici ostaju pa se ustaljeni dodiri prekinu. Odlaskom iz škole otisnut ćeš se na novo Putovanje, ono je nepoznato to je sigurno, jer je sva-ko putovanje put u nepoznato. Tada se otkrivaju novi svjetovi, novi ljudi, novi običaji, tada nam se događaju nove sreće i nove rane. Ali zar to nije srž? Ne dopustiti ti da odeš isto je kao ne dopustiti cvijeću da miriše ili ne dopustiti ravnicama da budu ravnice nego posjedi. Čovjeka se ne smije posjedovati, to nije dobro i zato je posve jasno da je tvoj Put nemi-novnost. Ni ravnice se ne bi trebale posjedovati, ali to ljudi ipak čine.

Vrijeme je da se dogodi čovjekova "težnja i duh". Zato ti želimo sretan Put ma kamo krenula. Ne sumnjam da će stati tvoje "bodrenje i trajanje" na nekom drugom mjestu kod nekih drugih ljudi kojima treba više tvoja nazočnost.

Ali, molim Te, dopusti nam pokoji put da zavirimo u tvoj novi svijet, da "vidimo tvoje lice dok na njega budu silazile nepoznate godine" cit. Vesna Parun.

Višnja Jukić, prof.

Želimo da ti život bude "pun tihog sjaja", da odabereš vlakove po volji kako bi te odveli na željeno mjesto, kako bi i tamo gdje odeš opet pobratimila "pravila i ljudskost, zakone i cjelovitost". Želimo da naprosto budeš sretna. I da… nemoj smetnuti s uma da te volimo!

Djelatnici ŽOG-aU Zagrebu 6. rujna 2010.

Draga Dunja Draga Dunja, a što ti želimo? Na odlasku u mirovinu psihologinje škole prof. Dunje Krapac

P r o D e o e t P a t r I a

14

Do tada nisam bila upoznata s duhovnim centrom, ni s druženjima koja se tamo održavaju, znala sam samo da je riječ o tzv. "raju na zemlji".

Svatko tko je imao prilike posjetiti dvorac u potpunos-ti će razumjeti moje

divljenje, iako pravi dojam nadilazi riječi ili u ovom slučaju napisana slo-va. Prva pomisao pri dolasku bila je, kakav bajkovit dvorac i tek procvala priroda, a o atmosferi prepunoj mira i Božje prisutnosti mogla bih stranice napisati, no uvjerena sam da ste s tim već doista upoznati.

Započeli smo s kratkim obilaskom dvorca u kojem nas je dočekala hrpa grickalica i raznih slastica. Još mi uvijek nije jasno kako li se ta "hrpica" u samo par minuta misteriozno pretvorila u jedno veliko ništa. Napo-sljetku smo se uputile prema parku, udobno se smjestile na travu i složile "krug prijateljstva" koji je bio zaista originalna ideja. Međusobno smo se površno poznavale iako smo se sva-kodnevno mimoilazile na školskim hodnicima. No, to više nije bilo tako nakon ovoga dana. Ravnateljica nas je upoznala s cjelodnevnim programom uz obećanje drugačijeg i kvalitetno iskorištenoga dana. Obećanje se i više nego ispunilo.

Kasnije smo nazočile i zanimljivoj prezentaciji te kratkom predavanju na temu životnoga poziva. Nakon toga slijedila je misa s euharistijom pa ručak.

Došlo je potom vrijeme koje smo provele u šutnji, razmišljanju i molitvi. To su bile minute temeljite posvete, čas rasta u shvaćanju puta Božjega, bio je to bez iznimke tihi susret s Bogom. Čudesno je zapravo koje nam prekrasne spoznaje Gospodin probudi u minutama šutnje.

U kasnijem smo razgovoru zaključile da rijetko zastanemo i uživamo u prirodi, cvrkutu ptica ili proljetnom lahoru, u sunčevim zrakama i mirisu tek procvaloga cvijeća kao što smo to bile učinile toga dana.

P r o D e o e t P a t r I a

Mjesto: Duhovno-obrazovni centar "Marijin dvor", LužnicaVrijeme: Jedna sunčana subota u mjesecu ožujku

Glavni protagonisti: Grupa učenica ŽOG-a, ravnateljica s. Elizabeta i prof. s. Agnezija

Vikend na drugačiji način

26. ožujka 2011. toga sunčanog jutra, pune slatkog iščekivanja,

zaputile smo se vlakom put Brdovca, sve s istim ciljem, provesti jednu subotu na sasvim drugačiji način.

15

U zajedničkom razgovoru o životu, snovima, a ujedno i svakodnevnim problemima, pozorno i suosjećano slušajući jedni druge, počele su navirati emocije, pa čak i suze, ali upravo nas je taj trenutak neizmjer-no zbližio i povezao. Svaka je od nas u svojih par minuta otvorila svoje srce i podijelila svoja razmišljanja

i brige s ostalima, bez ikakvoga osjećaja srama ili straha. Križni mi je put ostao u najljepšem sjećanju, upravo zbog svoje posebnosti. Pod zalaskom sunca koračali smo parkom noseći križ i moleći na svakoj postaji za različitu nakanu. Kako se bližilo vrijeme za odlazak, uslijedilo je kratko slikanje sa sestrama, kojima

smo bile neizmjerno zahvalne na potpuno drugačijoj suboti. No, i bez fotografija koje su ovjekovječile taj poseban dan, ostaje nam prekrasna uspomena koja, vjerujem, neće tako brzo izblijediti.

Napisala: Lucija Lukić, 3.a Fotografije: s. Elizabeta Peršić

U gramatici je imperativ glagolski način kojim se izriče zapovijed. Na svu sreću hrvatski jezik ima još nekoliko glagolskih načina. Želimo li nešto, želju izričemo optativom, pogađamo li se, pogodbu izričemo kondicionalima, a tu je i indikativ koji još nazivamo izjavni način. Morat ćete se složiti da hrvatski jezik ima odgovor na sve komunikaci-jske nespretnosti, samo to trebamo naučiti. Komunikacijske vještine spadaju u tzv. generičke vještine. Danas je gotovo ključno imati spo-sobnost komuniciranja. Nije lako artikulirati misli u govor jer se ta vještina gradi godinama i to samo i samo čitanjem i govorenjem.

Škola je jedno od mjesta gdje se uči kako iznositi svoje misli. U javnoj komunikaciji treba paziti kako i što govorimo. Složit ćete se sa mnom da je ljepše čuti ako jedni drugima ovako kažemo: željela bih da to… ili mogli bismo ili voljela bih ili bilo bi bolje…, ali kada se čuje: nemojte mi to…, rekla sam da to... napravite…, uradite… i kada je ton glasa grub i nametljiv, onda se ne treba čuditi da smo neprihvaćeni i neomiljeni. Naš

govor odaje kakvi smo jer zanema-rujemo onu lijepu poslovicu "ispeci pa reci". Jedan je veliki problem što ne krećemo od sebe i što najčešće imamo slab uvid u sebe. Ne čujemo se počesto što govorimo i kako gov-orimo. Osim odličnih kondicionala, koje preporučam tri puta dnevno od 500 mg, imperativ bih stavila po strani jer je to glagolski način koji valja koristiti kada ste posve svjesni što želite reći. Naći ćemo imperativa i u poeziji, ali kada ga pjesnik koristi to je doista njegov svjesni postu-pak. Imperativ ima u svojoj stilskoj pojavnosti značenje direktnoga obraćanja, ali u uobičajenoj komuni-kaciji počesto konzumiranje impera-tiva govori puno o čovjeku, govori kako je netko nesiguran pa nared-bodavnim tonom želi prikriti svoju nesigurnost ili, ne daj Bože, govori da čovjek možda poželi pozicije koje ga ne pripadaju. S obzirom da se u našoj školi svjesno njeguje diskurs služenja, svaki je član od učenika do profesora dužan graditi odnose koje u osnovi podrazumijevaju služenje nekomu ili nečemu, pogotovo zato što najviša glava naše škole uopće nema nastup nalogodavca, nego

iznimnog su-radnika. Da bi komunikacija bila uspješna nije dobro prejudicirati probleme i unaprijed naređivati da do toga nečega ne treba doći. Valja osluhnuti u kakvoj se sredini nalazimo, kakve ljude imamo ispred sebe, jer u protivnom neka će naredbodavna inicijativa biti smiješna i neuvjerljiva pogotovo ako takva vrsta procjene izostane.

Zato, ima lijeka protiv imperativa i vokativa, zove se kondicional. I da ne zaboravim, imamo dva oblika kondi-cionala (bih volio i bih bio volio), na nama je samo da posegnemo za njima. Naravno, pored one terapije tri puta dnevno po 500 mg kondi-cionala, preporučam pročitati barem jednu knjigu mjesečno jer je doista utvrđeno da ćemo lijepo naučiti gov-oriti samo ako puno čitamo.

Napisala: Višnja Jukić, prof.

Boli glava od imperativa

P r o D e o e t P a t r I a

Ima lijeka protiv imperativa i

vokativa. Tri puta dnevno po 500 mg

kondicionala.

Naš govor odaje

kakvi smo.

16

Osim zabave, zabave i zabave na ovom desetodnevnom putovanju djevojke imaju priliku toliko toga vidjeti i iskusiti. Ima tu za svakoga

ponešto, i za buduće povjesničarke, arhitektice, umjetnice pa i više.

gardalandNestrpljivo sjedimo u busu i iščekujemo naše prvo odredište – Gardaland gdje smo do kasnih noćnih sati iskušavale svoju hrabrost na brzim vlakovima smrti kao što su Mamut, Blue Tornado, Jungle Rapids, Colorado Boat i Magic Moun-tains. Većini se najviše svidio Mamut na kojem su se mnogi provozali i više od tri puta te primili cjeloživotnu dozu adrenalina.

avignon i carcassonneSljedeći dan nakon mirne noći u

busu čekala su nas dva prekrasna grada: Avignon gdje smo razgledali povijesnu jezgru i papinsku palaču (mnogi su bili iznenađeni ogromnom skulpturom slona koja je postavljena naopako) te Carcassonne u kojem smo se ponovno vratili u srednji vijek, doba vitezova i njihovih dama. Gledali smo kočije s konjima koje su stalna atrakcija u gradu. Grad je inače smješten na brdu te je zaštićen debelim impozantnim fortifikacijs-kim zidinama te se upravo zbog toga dominantno izdiže u krajoliku.

lourdesNavečer napokon Lourdes te smještaj u hotel. Prekrasno je što je tradicija maturalca odlazak u jedno ovakvo

Maturalno putovanje 2010.

I z Ž I V o t a Š K o l e

M a t u r a l a c

Vjerujem da je već od prvog dana upisa u

srednju školu san svake srednjoškolke odlazak na

to nezaboravno putovanje – maturalac. No svakako, sada iz vlastitog iskustva

mogu potvrditi da učenice Ženske opće gimnazije i imaju o čemu snivati.

17

I z Ž I V o t a Š K o l e

M a t u r a l a c

svetište svjetskih razmjera u kojem čovjek zaista može osjetiti pravu bit življenja te zahvaliti Bogu na svemu što ima. Svetište je prepuno bole-snika i volontera. Sudjelovali smo na večernjoj procesiji gdje toliki broj lju-di, različitih nacionalnosti zajedno, sa svijećom u rukama, moli krunicu. Svi toliko različiti, a opet s istim ciljem okupljeni na jednom mjestu. Imali smo priliku uvjeriti se u moć molitve, čuda i Božjeg milosrđa.

san sebastianNakon Lourdesa idemo na more, točnije Atlantik, San Sebastian.

Svima će u lijepom sjećanju ostati taj grad te cijelo popodne provedeno na pješčanoj plaži. Navečer smo svi za-jedno uživali u "Elvisovom" nastupu. Takav maturalac na kojem čak i Elvis oživi ne vrijedi propustiti.

ParizTri dana proveli smo u Parizu, no što se mene tiče ni trideset i tri ne bi bila dovoljna. To je grad u kojem cijeli jedan život ne bi bio dovoljan da se doživi sve što u Parizu vrijedi doživjeti. Što izdvojiti? Svi sada znamo pjesmu Champs-Élysées. Popeli smo se na brdo Montmartre,

a popeli smo se i na Eiffelov toranj. To je grad svjetla. Toranj Eiffel se u večernjim satima svakog punog sata ospe blještavim svjetlima.

Vozili smo se u brodu rijekom Seinom. Večerali smo u pariškom restoranu. Šetali smo ulicom Moulin Rouge te se slikali ispred slavnog crvenog tornja. Posjetili smo crkvu Sacré-Cœur na brdu Montmartre te promatrali ulične portretiste. Bili smo u katedrali Notre-Dame te u muzejima Louvre i d'Orsay. Pos-jetili smo grob svetog Vinka te crkvu posvećenu Gospi od čudotvorne medaljice u kojoj su nalazi stolac na

Tri smo dana

proveli u Parizu.

kojem je sjedila Marija za vrijeme ukazanja redovnici Katarini Labouré. Nakon ta tri dana došlo je i vrijeme odlaska. Nažalost, morale smo krenuti dalje iz Pariza što je značilo da se naše putovanje bliži kraju. Ostali su još samo Reims, Strasbourg i Salzburg.

reims i strasbourgTužni što odlazimo iz Pariza nismo ni znali da će nam sve do kraja, na ostatku putovanja biti skoro jednako lijepo kao i u Parizu, u San Sebas-tianu i Lourdesu.

U Reimsu, prijestolnici pokrajine Champagne, razgledali smo jednu od najljepših gotičkih katedrala Fran-

cuske te se zaputili u Strasbourg u kojem nas je dočekao lijep smještaj te večera u ugodnom restoranu. Uživali smo u specifičnom i jedinstvenom ugođaju tog grada u večernjoj šetnji.

Što više reći? Riječi nisu dovoljne da bi prenijele sve ono što se može doživjeti u tih deset dana. Prijateljstva očvrsnu, više se upoznamo jedne s drugima, a isto tako i s profesorima. Otvaramo jedno novo lijepo poglavlje u životu, a zatvaramo ovo noseći sa sobom samo lijepe uspomene.

Napisala: Sarah Kaurin, 4.aFotografije: s. Stjepanka Stanić

18

Riječi nisu dovoljne da bi prenijele sve

ono što se može doživjeti u tih deset dana.

19

srijeda, 22.rujna 2010.U srijedu ujutro došle smo na nas-tavu. Tih par sati odradile smo i brzo otišle kući po stvari. U 17:10h smo, prema dogovoru, bile ispod sata na ulazu u Glavni željeznički kolod-vor, sa svom potrebnom opremom: knjige, bilježnice, odjeća, društvene igre. I tako je 1.a krenuo vlakom na svoju prvu terensku nastavu u dvorac Lužnicu. Dvorac na brežuljku, jezerce kraj njega, mnogo šetnica koje primamljivo zovu na šetnju, Gospin kip koji doslovce zove na molitvu… Lužnica sama po sebi poziva na razmišljanje o nama i našoj povezanosti s Bogom. U dvorcu nas je dočekala naša ravnateljica, s. Elizabeta. Pozdravila nas je i objavila nam kako će ona biti naša službena fotografkinja sljedeća tri dana. Da, već je tu uslijedila prva zajednička fotografija.

Nakon večere na red je došlo kratko upoznavanje s terenskom nastavom pa i prva radionica, Zrcalo, u kojoj smo morale pratiti pokrete djevojke

ispred sebe, ali bez riječi, kao pred zr-calom. Na kraju smo samo zaključile kako je teško biti nečija "sjena".

Nakon toga, sve smo sjele na pod, u krug, ugasile svjetla i počele mo-liti. U tom smo trenutku zaista bile povezane, iako se nismo dovoljno poznavale, osjetile smo sigurnost da kažemo o sebi nešto. Nažalost, bilo je tu i suza, najviše nad vlastitim nevol-jama ili ružnim uspomenama.

Nakon molitve otišle smo u sobe i do 00:30h, uz dozvolu Ravnateljice, dobro se zabavljale. Iza nas je ostao jedan ispunjen dan…

Četvrtak, 23. rujna 2010.U 07:45h uslijedila je prva jutarnja tjelovježba. Nakon što smo se onako pospane, u magli ispred dvorca dovoljno razgibale, uslijedila je kratka jutarnja molitva pa potom i doručak.

A zatim – nastava. Ali da ne bismo rekle da nam je bilo dosadno ili nam

nešto nedostaje, s. Elizabeta nas je počastila keksima, bombončićima i sokom, (koje smo, ne biste vje-rovali, smjele konzumirati i tijekom nastave). I tako, nakon rješavanja par zadataka iz engleskog i pisanja vlastite bajke u prirodi na hrvats-kom, završen je obvezni dio nastave. Poslije ručka imale smo nešto slobod-nog vremena za odmor. I nakon što smo gotovo cijelo prijepodne provele u dvorcu, sve ostale radionice bile su na svježem zraku i toplom lužničkom suncu.

Dakle ovako, u iščekivanju psihologi-ca, zabavila nas je naša Ravnateljica. Nakon što smo se smjestile u veliku sjenicu ispred dvorca, podijelila nam je papire na kojima je svakoj od nas napisala ime kaligrafskim pismom. Imale smo i jednog dragog gosta – mrtvog miša koji je mirno ležao u sjenici. Uglavnom, papire smo vrtjele u krug i pisale na nj što mislimo o osobi čije ime piše na vrhu papira. Bilo je jako zanimljivo vidjeti koliko se dobro poznajemo već nakon tri tjedna nastave. U međuvremenu

lužnički dnevnici jedne prvašice

I z Ž I V o t a Š K o l e

t e r e N s K a N a s t a V a

20

su psihologice, prof. Dunja Krapac i prof. Iva Baričević te naša razred-nica prof. Monika Stipanović stigle u Lužnicu, pa smo mogle započeti raspravu o nasilju, bullyingu i os-talim oblicima psihičkog i fizičkog nasilja među vršnjacima. Bilo je različitih mišljenja.

U 19:00h smo se sve okupile u našoj učionici na 1. katu, i ŽOG traži zvijezdu je mogao početi! Imali smo pripremljene tri točke: "Bullying"; "Sahrana" te kratki isječak iz pred-stave "Mozak". U "Bullyingu" smo vidjeli nasilje među vršnjacima, ur-nebesno smiješna "Sahrana" nam je vjerno prikazala sprovod "pokojnog Pere", a u isječku iz predstave upoz-nale smo djevojku koja istinski želi imati normalne roditelje i normalnu obitelj. Sve u svemu, jako zanimljivo. Nešto kasnije, neke su se djevojke pa

i moja malenkost, okupile u učionici sa s. Elizabetom, pa smo ugodno razgovarale. Što smo pričale, neka ostane mala tajna. Na kraju smo se, naravno, i pomolile.

A onda, kada smo sve legle u krevet, s. Elizabeta nas je, kako je već ranije i obećala, došla blagosloviti. Kada je svakoj od nas napravila znak križa na čelu, ugasila je svjetlo i pustila nas da snivamo svoje velike snove…

Petak, 24. rujna 2010.Ovaj dan je bio vrlo sličan prethod-nom danu. U 07:45h tjelovježba nakon koje smo izmolile "molitvu suradnika sv. Vinka", uslijedio je doručak, zatim dva sata matema-tike i dva sata latinskog jezika. U 12:30h bio je ručak. U 14:00h smo se ponovno okupile u našoj učionici i

tako pogledale sve fotografije s naše prve terenske nastave u ŽOG-u.

U 15:10h imale smo vlak iz Brdovca te smo tako oko 15:45h sretne, zado-voljne i "s napunjenim baterijama", stigle u Zagreb.

P.s.Došle smo u Lužnicu gotovo kao pot-pune neznanke, a otišle smo kao je-dan složan razred. Nije to došlo samo od sebe, pa zato želim, u ime cijelog razreda, zahvaliti našoj ravnateljici, s. Elizabeti i našoj razrednici prof. Stipanović što su, prije svega, bile s nama ta tri dana te nam pomogle da upoznamo sebe i svoju okolinu te da spoznamo kako i zašto moramo biti jedna složna zajednica mladih djevo-jaka. Također veliko hvala našim pro-fesorima: prof. Vojvodić, prof. Bačani i prof. Meštriću, psihologicama, te naravno, sestrama kuharicama koje su nam spremale jutarnji čaj (kojim smo svi bili oduševljeni) i koje su pazile da ŽOG-ice ne ostanu gladne.

Nadam se da sam uspjela prenijeti barem dio onoga što smo radile i kako smo se osjećale za vrijeme boravka u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici.

Do sljedećeg puta, lijep pozdrav!

Napisala: Katarina Jambrošić, 1.aFotografije: s. Elizabeta Peršić

21

Krenule smo na put u to jesensko rano jutro u dobrom raspoloženju, iako priznajem, poprilično umorne. Prva stanica našeg putovanja bile su Varaždinske Toplice. Prošetale smo gradom i došle do novoiskopanih toplica. Izgledale su čudesno. Moć prošlosti prostirala se pred našim očima. Hodale smo po "prostorijama" u kojima su prije tisuću godina ho-dali naši preci. Pri povratku su neke učenice probale i hvaljenu vruću čokoladu koja ih je zadvila i zaoku-pila pa su zbog nje umalo ostale u Varaždinu. Srećom, izgubljene ovčice bile su nađene i sve zajedno smo nastavile put prema Varaždinskom

groblju. Groblje je bilo mirno, kako i treba biti, a onda su došle žogice. Vidjele smo stare grobove i divile se uređenju, no ipak kao da smo sve iščekivale Trakošćan.

U oazi mira i tišine, u prekras-noj prirodi uzdignuo se ponosno Trakošćan i to s razlogom jer je jedan od najatraktivnijih i najposjećenijih dvoraca u Hrvatskoj. Pregledale smo dvorac do sitnih detalja, a zatim nas-tavile druženje u njegovom perivoju. Sa sigurnošću mogu reći da je to bio najbolji dio dana. Uživale smo pored malog jezera u čijem su se odrazu ogledavale zlatne grane prave jesen-ske šume, i jedno, u granama sunce iznad njiih. Vrijeme nas je odlično poslužilo, dobrog društva nije nedostajalo, ponešto smo i naučile, a prije svega se dobro zabavile. Idealan recept za odličan izlet.

Napisala: Mihaela Trčak, 2.cFotografije: s. Elizabeta Peršić

terenska nastava za druge razrede

I z Ž I V o t a Š K o l e

t e r e N s K a N a s t a V a

Terenska nastava za druge razrede naše škole bila je održana u petak, 22. listopada 2010. godine.

22

terenska nastava Đakovo – VukovarI ova generacija četvrtih razreda je dočekala svoju terensku nastavu u Sla-voniji: Đakovo – Vukovar. Tog dana, 15. travnja., pomalo umorne, krenule smo na putovanje koje će nam trajno ostati u sjećanju kao dio naše povijesti. Kroz prozor auto-busa pratile smo prekrasna prostranstva Slavonije koja nas nisu ostavljala ravnodušnima. Prvo što smo posjetile bila je crkva, đakovačka katedrala, gdje nam je bogoslov pričao o osnutku katedrale i nas-tanku freski koje su krasile zidove katedrale. Zatim smo krenule prema Vuk-ovaru, simbolu stradanja naše domovine. Prvo smo posjetile crkvu sv. Filipa i Jakova, a zatim memori-jalnu bolnicu u kojoj nam je jedna liječnica govorila o teškim uvjetima u kojima

su bili bolesnici i ranjenici za vrijeme napada na Vuk-ovar. Potom smo se uputile prema Ovčari, masovnoj grobnici, gdje su stradali mnogi ranjenici odvedeni iz vukovarske bolnice. U tišini smo se pomolile za njihove duše u znak sjećanja na njih. I na kraju smo posjetile i vukovarsko groblje gdje su postavljeni mnogobrojni bijeli križevi za žrtve Domovinskog rata. I da naš dojam tuge bude još jači, bio je to dan kada je sud u Haagu osudio naše generale na ogromne kazne iako su u Domovinskom ratu branili svoju domovinu. Koliko god nam je bilo teško, ipak smo stekle jedno životno iskustvo kroz ovo put-ovanje koje ćemo zauvijek pamtiti.

Napisala: Antonija Jonjić, 4.c

I z Ž I V o t a Š K o l e

t e r e N s K a N a s t a V a

Iako Lika nema baš razvijenih gradova i puno stanovnika, bogata je mnogim povijesnim događajima i osobama koje su na neki način obilježile, ne samo hrvatsku nego i svjetsku povijest.

Po određenim pretpostavkama Lika je dobila ime po liku, što bi značilo - lijek, ili po grčkoj riječi lykos što znači vuk.

udbinaNaše prvo odredište bila je Udbina, grad u kojem je nedavno izgrađena crkva Hrvatskih mučenika po nadahnuću crkve Svetog Križa u Ninu iz 11. stoljeća. Crkva je izgrađena na samom brdu, vrlo je upečatljiva i simbolično je sagrađena blizu Krbavskog polja, koje je obilježeno velikom povijesnom bit-kom protiv Turaka.

Bitka na Krbavskom polju (9. rujna 1493.) bila je posljedica osmanlijskih nezadovoljstava i turske težnje za osvetom. Turci su pljačkali hrvatske gradove, na što su im Hrvati uzvra-tili i nisu išli s motivom pohlepe

ili osvete kao Turci, već su poka-zali junačko srce i domovinski duh, no njihovo naoružanje i iskustvo jednostavno nije bilo 'dovoljno' da odnesu pobjedu. Turci su bili bolje naoružani i uvježbani i s tim su imali više iskustva. Njihov vođa bio je Jakub-paša. Hrvata je bilo oko 10.000, no više od pola ih je pogi-

Povijest like kroz terensku nastavu

Treći razredi ovog su proljeća posjetili Ličko-

senjsku županiju.

23

I z Ž I V o t a Š K o l e

t e r e N s K a N a s t a V a

nulo. Bitka se vodila cijeli dan i noć i ostavila je katastrofalne posljedice - smrt velikog broja ljudi, poraz i mnoge druge nesreće što donose ratovi i bitke.

smiljan

Putujući dalje, došli smo do maloga mjesta Smiljan (okolica Gospića) koje je naizgled siromašno i jednostavno, ali opet posebno jer je tu rođen jedan od najvećih znanstvenika svijeta - Nikola Tesla. Rođen je 1856. godine i bio je dijete pravoslavnoga svećenika Milutina i majke Georgine. Zanimljiva je i vrlo poznata Teslina izreka: "Ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom." To čudo od djeteta od samoga djetin-jstva ukazivao je na posebne talente istraživanja, promišljanja i bilježenja pojedinosti koje je on smatrao vrijed-nima pažnje i razmišljanja. Poznat je po otkriću izmjenične struje, okretnoga magnetnog polja i slično. Tesla je preminuo u SAD-u 1943. kao veliki znanstvenik. Naravno, osim Tesle poznati Ličani bili su i Ante Starčević, Miroslav Kraljević, Mari-jan Matijević i drugi.

senjPut nas je dalje vodio sjevernije prema gradu Senju. Senj je poznat još iz srednjega vijeka po glagoljici, pismu koje najvjerojatnije datira još iz 9. stoljeća, a njime je napisana Bašćanska ploča. U Senju je radila i glagoljska tiskara, koja je osnovana oko 1494. godine. Po povijesnim iz-vorima, bila je među prvim tiskara-ma u jugoistočnoj Europi, a poznate su i 2 tiskane inkunabule: Senjski glagoljski misal i Spovid općena.

Simbol grada Senja je tvrđava Nehaj, koja je sagrađena 1558. pod nadzo-rom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII. Tvrđava je četvrtastoga oblika i orijentirana je po stranama svijeta. U unutrašnjosti se nalazi cisterna - zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapeta-na Ivana Lenkovića, u sredini grb austrijskoga nadvojvode Ferdinanda I. te desno grb senjskoga kapetana Herbarta VIII. Na vrhu je vidikovac koji je danas plijeni pozornošću jer nudi prekrasan pogled na Kvarner i na obližnje otočje.

Nakon Senja završili smo našu turneju kroz Ličko-senjsku županiju i krenuli za Zagreb. Bilo kako bilo, lička povijest je ujedno i hrvatska povijest, a u hrvatskoj povijesti je obilježeno bogatstvo događaja, bitki, ratova, postignuća, izuma i drugih pojedinosti koje su stvorile Domov-inu na koju bi svaki Hrvat trebao biti ponosan.

Napisala: Iva Šimić, 3.a

24

25

U veljači i ožujku održane su u trećim razredima naše škole radionice o nasilju. Ostajale smo poslije šestoga sata na njima i osvjedočile se da naslov "Kako protiv nasilja" u pot-punosti slijedi sadržaj. Na radionicu sam došla s velikom dozom skepse. Pitala sam se koliko će mi uopće koristiti jer nisam imala svijest da ću išta naučiti. Međutim, unatoč mojim predikcijama, radionice su bile veoma poučne.

U prvoj i drugoj smo odgovarali na pitanja s "da" i "ne" i vidjela sam koliko se uistinu razlikujemo u mišljenjima. Svatko je svoj odgovor obrazložio i argumentirao te se moglo jasno vidjeti da su razlozi "za" i "protiv" prilično argumentirani. Djevojke su žestoko branile svoje stavove, ali su i naučile koji je ispra-van. U tome su nam pomogle naše dvije voditeljice koje su, na taj način, zaista odradile svoj posao.

U trećoj radionici vježbale smo kako djelovati u nekoj situaciji, a da ne

povrijedimo svoje želje i želje drugih. Problem se, dakako, morao riješiti razgovorom i u tome smo uspjele.

Najviše me se dojmila zadnja ra-dionica u kojoj je dana konkretna situacija s pitanjima na temu. Od nas se tražilo da simuliramo kako bismo mi djelovale da se ta situacija dogodila pred našim očima. Vjeru-jem da se na konkretnim situacijama može najviše naučiti bez obzira na suprotna stajališta. Smatram da je svatko na kraju prosudio u skladu sa svojim uvjerenjima.

Sve u svemu radionice su za mene bile korisne. Potaknule su i pokren-ule aktivniji odnos kako reagirati u nasilnim, potencijalno nasilnim ili sličnim situacijama.

Uvjerena sam da ću znati reagirati ispravno i pomoći onima koji se nađu u sličnim nevolja-ma.

Napisala: Doroteja Novosel, 3.aFotografije: Iva Baričević, prof.

Nasilje u mladenačkim vezama

ProjeKt:

I z Ž I V o t a Š K o l e

Psihologinja Škole Iva Baričević organizirala je suradnju ŽOG-a i Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta. Učenice 3. razreda naše škole ove su godine bile uključene u projekt prevencije nasilja u mladenačkim vezama, koju organizira Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta. Studentice Deja Koren i Marija Biuk kreativno i odgovorno vode radionice u trećim razredima na obostrano zadovoljstvo i učenica i voditeljica.

Dojam o radionicama

Mislim da su radionice bile jako kreativne i zanimljive, a još više korisne. Doris Ostreš 3.c

P r o j e K t I

26

Bijeg iz svakodnevne kolotečine

I z Ž I V o t a Š K o l e

Subota je, 23.listopada 2010. Stanje se ne popravlja. Svake minute nas sa svih strana napadaju, ne daju nam disati, ni mirno živjeti po-roci današnjega svijeta. Strah od ožiljaka i gu- bitka voljen- ih, prev-elik je.

Mnogi se oglušuju na opasnosti, kiše granata, bombe i ostala zla. Budimo se nevoljko s nadom da će ovaj dan biti bolji. Rana je zora, sviće. Već smo na nogama, užurbano stavljamo u torbe os-novne stvari potrepštine. Trčimo da ne zakasnimo. Trčimo da pob-jegnemo!

Na starom mjestu na tom nemirnom tlu Gundulićeve ulice,

čeka nas ostatak ekipe. Vođe puta: s. Elizabeta, profesorica

Vojvodić i profesorica Burić s velikim tamnoljubičastim podočnjacima razgo-varaju o posljednjim sitnicama prije polaska, raspravljaju o mnogim stvarima i razumiju svijet. Želja je jača od razuma. Nitko više ne želi čekati. Ulazimo u vozilo, osjeća se napetost u zraku. Desna noga na gasu i već smo na po-drhtalom tlu auto-ceste. Nismo stali sve do odmorišta.

Od tolike vožnje stvarno treba

odmora. Ne valja postati ovisan o kožnim automo-bilskim sjedalima

za tako kratko vrijeme. Prazan mjehur, gorka kava i kolačić uz to osigurali su nam siguran i brz put dalje.

Moje ruke opet brižno čuvaju torbu prof. Vojvodić, ali to nije sve. Sad sam dobila naredbu 'generala' ovog putovanja da čitam engleski naglas i usput prevodim. Stvarno nisam očekivala propitivanje moga znanja engleskoga, pogotovo ne u tim jutarnjim satima. Hej, devet je sati ujutro, prerano je! No, dobro, bilo je to jedno neobično iskustvo, a o uspjehu simultanoga prevođenja pitajte prof. Irenu.

Sada konačno shvaćamo da smo pobjegli od naše svakodnevice, da nema više ničega opasnoga po život. Ostavljene smo na mi-lost i nemilost našim vođama. Spremamo kišne oblake s neba, da imamo rezerve vode, pa na sve smo mislile! Stavljamo sunce tamo gore, da isparava tu istu vodu i da nas grije. Bliži se mje-sec studeni, a naše sunce je malo nostalgično za prošlim ljetom pa je u toj zamišljenosti i sjetnosti malo pretjeralo s količinom žive u termometru! Skidamo jakne da ne bismo postale kuhane žabe!

Prvom našem skloništu Trogir je ime. Stupamo lijevom i desnom nogom preko predivnoga drvenog mosta, kako bismo došli na po-luotok, gdje se nalazi stari grad. Pozdravljaju nas kameni zidovi, nastali u 3. st. pr. Kr. Skrivamo se u samoj jezgri grada. Leđa nam čuva trogirska katedrala, ponajviše

P r o j e K t I

ProjeKt "aNtIKa u HrVatsKoj": aNtIČKI loKalItetI sreDNje DalMacIje

27

njezin portal majstora Radovana. Ne stajemo niz male ulice prema obali. Tvrđava Kamerlengo, koja nas tamo čeka, više ne služi za smještaj mletačke vojne posade. Sada upotpunjuje trenutke duševne radosti, zabilježene fotoaparatom.

Vrijeme je da se krene dalje. Kožna sjedala su opet prilijepljena za naša leđa. Bez plana puta smo, ali sa željom da još uživamo. Naša izmorena tijela konzumiraju neke sendviče, kako bismo imali energije za dalje. Mislim da ne bih smjela spominjati onaj dio kada smo se izgubili. Ipak smo stigli do te 'famozne' Salone.

Hm... Ispred nas je hrpa uzavreloga kamenja i neki lik što previše priča i spominje istu tu preveliku hrpu kamenja, bez da ga itko sluša. No, nije bilo dugo tako neprimamljivo. Ubrzo smo se našle na terenu. Sad je sve na nama, moramo proći još ovaj trening… Ili smo bar tako mislile... Stupale smo kiklopskim zidinama, razgledavale prostrans-

tva, došle do oskudnih ostataka amfiteatra i zamišljale kako je to zapravo izgledalo, glumile i prošle na audiciji. Tražile smo neke prečace za povratak, lutale po vr-tovima i na kraju shvatile da taj car Dioklecijan i nije bio tako lud, kada je dao sagradio takvo odmorište za svoje stare dane. Kraj našega treninga obilježila je Dioklecijano-va palača u Splitu. Taj je nadobudni car, osim svojih predivnih termi u Saloni, imao još ljepše svakidašnje prebivalište. Profesorica Vojvodić nam je bila izvrstan vodič. Nema te stvari koja bi joj mogla maknuti titulu generala toga putovanja. Lat-inski nazivi svih vrata palače bili su dosta da se oglušimo na sve ostalo.

Dočekale smo taj konačni odmor. Ispijanje kavice na splitskoj Rivi. Pa da vidimo... Konobar? Najživčaniji i najnestrpljiviji čovjek, kojega smo ikada vidjele (ma, nismo ga mi iživcirale s onim: „Svaka plaća svoje…“, a da ne spominjem koliko smo čekale da dobijemo kavu. No dobro, taj kofein nas je malo razbu-

dio pa smo sa smijehom dočekale zalazak sunca. Razlivene sunčeve boje kao na kakvom slikarskom platnu pozdravljaju naš odlazak.

Povratak je došao prebrzo kao i uvijek. U taj čas našle smo se na odmorištu iznad Skradina, naše posljednje odredište prije povratka u svakodnevicu.

Zadnji ulazak u vozilo, zadnji osjećaj kožnih sjedala na tijelu, zadnji razgovori, koji sve više završavaju preglasnom tišinom. Da, nije nam drago što se vraćamo opet u ratnu zonu, što nas opet vrebaju opasnosti sa svih strana i što opet treba biti oprezniji no ikad. Ali, shvatile smo važnu istinu. Istinu o tome, da će ratne zone u našim životima uvijek postojati i da ih neće riješiti nikakav bijeg. Ali će bi-jeg kroz neki drugi pogled na život dati i te kako snage za nastavak, kao što je dao i nama.

Napisala: Martina Stvorić, 3. b

28

Predivan dan 16. travnja 2011. bio je obilježen novom pustolovinom pod vodstvom profesorice Irene Marije Vojvodić koja je grupu antike odvela na Asseriu, Burnum, Bribirsku gla-vicu i u Skradin. Profesorica Vojvodić u pratnji profesorice Ive Baričević i ravnateljice s. Elizabete, osim što su nas čuvale, također su s nama proživljele ovo iskustvo. Tako smo se mi, u ranim jutarnjim satima, uputile prema Dalmaciji. Kako bismo se razbudile i protegnule noge, prvi put smo zastale u jednom drevnom restoranu. Nakon njega zaputile smo se u Asseriu. Uza sve krasote kame-nih ostataka tamošnjih građevina dočekala nas je i bura zbog koje smo se skrivale iza zidina. Asseria se nalazi u blizini Benkovca, a naučile smo da je ona napušteno i razrušeno liburnsko i rimsko naselje.

Profesorica nam je dala nekoliko in-formacija o Asseriji, a onda smo kren-ule dalje. Naša sljedeća destinacija bio je Burnum. Ne možemo se poh-valiti da nas je tamo dočekalo ljepše vrijeme, samo dobra stara bura. Zbog nje smo svaki put popravljale frizure. Naravno, sve to nije ostalo nezapaženo jer je naša ravnateljica sa sobom ponijela neizostavan predmet,

a to je fotoaparat. Bura, i mi s njom, ostale smo zabilježene. Na prostoru Burnuma dočekali su nas ostaci vojnog logora. Još uvijek se tamo rade iskapanja i istraživanje je još uvijek u tijeku. Vozile smo se prema rijeci Krki i vidjele smo jako dobro očuvane lukove koji su nam dali pravi doživljaj tog vremena. Prošle smo pored lukova i parkirale se. Išle smo na vidikovac rijeke Krke. To je pravi doživljaj, barijere u različitim oblicima pred nama, šuma, žubor vode, jednostavno predivno. Sjele smo na klupice koje gledaju prema rijeci, zatvorile oči i samo slušale.

Nakon kratkog uživanja krenule smo na Bribirsku glavicu. Nakon parki-ranja išle smo u obilazak. To mjesto je poznato pod imenom ''Hrvatska Troja'', kako ju je od milja zvao fra Lujo Maruna. Jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj na kojem se može pratiti slijed življenja iz pretpovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti te ranog i kasnog srednjeg vijeka. Kada smo obišle Bribirsku glavicu krenule smo u Skradin. To je 20 minuta vožnje. U Skradinu nas je dočekalo lijepo vrijeme. Ušle smo na kratko u samostan kako bismo

se s našim profesoricama dogovo-rile kada ćemo se naći, jer smo bile gladne i pomalo umorne. Dobile smo sat i pol vremena slobodno i svaka je sa svojom grupicom krenula u kratki slučajni obilazak dok smo tražile neki restoran s finom hranom. Naš restoran je bio pronađen. Uska ka-mena uličica, u blizini rive, s lijepim stolicama i stolovima i mirisom svježe lavande. Tu smo pojele našu hranu koja je bila vrlo ukusna. Dok su neke djevojke dovršavale jelo, ostale su krenule u stvarni kratki obilazak. Došlo je vrijeme da se nađemo s našim profesoricama u crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije. S profesoricama i ravnatelji-com također nas je dočekao i jedan mladi svećenik koji nam je pokazao crkvu i dobro poznate orgulje.

Poslije tog kratkog razgledavanja krenule smo prema našem Zagrebu. Bio je to jedan predivan dan u kojem smo nešto naučile i vidjele. Nadamo se da će i sljedeće godine biti isto takvih putovanja u kojima ćemo naučiti puno o našoj lijepoj domo-vini.

Napisale: Katarina Dragić i Maja Tolić, 1.c

asseria, Burnum i Bribirska glavica

I z Ž I V o t a Š K o l e

P r o j e K t I

ProjeKt "aNtIKa u HrVatsKoj": aNtIČKe utVrDe DalMatINsKe zagore

29

U travnju ove školske godine naša se gimnazija uključila u međunarodni znanstveno-obrazov-ni program GLOBE.

GLOBE (The Global Learning and Observations to Benefit the Environ-ment = Cjelovito učenje i opažanje za dobrobit okoliša) znanstveno je obrazovni program, namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola, koji u svom neposrednom okolišu obavljaju različita mjerenja, prim-jerena svojoj dobi i interesima te mogućnostima škole. Prikupljeni se podaci, putem interneta unose u jedinstvenu svjetsku bazu podataka. Vršeći opažanja u okolišu škole, učenici upoznaju svoje okruženje, znanstvene metode mjerenja, prika-zivanja i tumačenja podataka, pove-zuju školska znanja s praktičnim i terenskim radom te razvijaju osjetlji-vost i pozitivan odnos prema okolišu. Znanstvenici, koji surađuju s pro-gramom GLOBE priređuju protokole za mjerenja i prikaze dobivenih re-zultata, a učenički im podaci koriste za bolje razumijevanje i tumačenje stanja te predviđanje promjena globalnog okoliša. Koristeći inter-net, učenici mogu komunicirati izravno sa znanstvenicima i drugim školama iz cijelog svijeta uključenim u GLOBE program, primjenjujući najsuvremenije tehnologije. GLOBE ostvaruje zamisao: "Misli globalno, djeluj lokalno".

razvoj svijesti o potrebi očuvanja i zaštite lokalnog i globalnog okoliša

osposobljavanje učenika za mjerenja i opažanja koja će pridonijeti boljem znanstvenom razumijevanju različitih ekosus-tava i cjelovitog sustava planeta Zemlje

omogućavanje učeničke surad-nje sa znanstvenicima i drugim školama

obogaćivanje i nadopunjavanje nastavnih programa iz biologije, kemije, fizike, geografije, matema-tike, informatike i engleskog jezika

Program GLOBE obuhvaća mjerenje i opažanja u području atmosfere, površinskih voda, tla i zemljišnog pokrova. Za svaku vrstu mjerenja i opažanja postoje propisani protokoli, instrumenti i dinamika mjerenja. Škola odabire broj i vrstu mjerenja koja će provoditi, prema interesu i tehničkim mogućnostima.

Temeljna svrha programa GLOBE je obrazovna. Učenici prikupljajući po-datke uče o okolišu. Pobuđuje se nji-hovo zanimanje za rezultate mjeren-ja. Potiče ih se na korištenje baze podataka za vlastita istraživanja te na suradnju s drugim GLOBE školama u zemlji i inozemstvu.

Učenički projekti izrasli iz programa GLOBE, najviša su razina njegove obrazovne komponente. Oni potiču dublje razumijevanje i analizu dobivenih rezultata, povezivanje i primjenu temeljnih školskih znanja u rješavanju konkretnih problema u svojoj sredini. Kroz njih se razvija prosuđivanje i ostvaruje istraživački pristup učenja, unapređuje se vještina komuniciranja i vježba tim-ski rad.

I z Ž I V o t a Š K o l e

Postali smo gloBe škola

Napisala: Mirjana Krpan, prof.

GLOBE The Global Learning and Observations to Benefit the Environment

Sadržaj i provedba programa GLOBE

Ciljevi programa GLOBE

P r o j e K t I

GLOBE ostvaruje

zamisao: „Misli

globalno, djeluj lokalno.“

30

Uz vodstvo profesorice filozofije Ja-kice Lovrić održali smo sat na temu Vrijednosti u OŠ J. J. Strosmayera. Predavanje smo održale u 4. razredu na satu vjeronauka koji inače vodi sestra Miroslava Crljenković i ovim joj putem zahvaljujemo na suradnji.

Temu su izlagale Matea Katušić i Blažena Zrnić, učenice 4. c razreda, i Petra Udovičić, učenica 3. c razreda. Za sat smo se dobro pripremile i zadanu temu obradile na temelju basne Pas i vuk, mitske priče o kralju Midi te kratkim prikazom života filozofa Diogena.

Razmišljale smo kako što bolje prikazati temu primjerenu desetogodišnjacima i nadale se suradnji učenika. Bilo nas je pomalo strah, nismo znale kako će nas prim-iti, hoće li tema biti dosadna, možda

im se ne ćemo svidjeti. Pokazalo se da o razredu nismo trebali brinuti jer su djeca odlično reagirala i surađivala te smo čuli mnogo znatiželjnih i pametnih pitanja, a i odgovora.

Temu smo započeli basnom Pas i vuk te razgovorom o vrijednostima koje oni poznaju i koje su im važne te pitanjem je li sloboda važna u životu. Djeca su bila pažljiva i na sva su pitanja spremno odgovarala. Učenici su dobili zadatak da ukratko prepričaju priču o Ježevoj kućici i uvide što je zajedničko vuku i ježu. Tako smo došli do naslova naše teme Vrijednosti.

Pomoću teksta o kralju Midi i filo-zofu Diogenu pokušali smo ukazati na to da se vrijednosti razlikuju i da postoje iskrivljene i prave vrijed-nosti. Istaknuli smo razliku između duhovnih i materijalnih vrijednosti.

Tako se Ante prisjetio da je na poklon dobio jednu plavu dekicu koja mu puno znači, a Mia se čudila djevojčici koja je plakala na izlogu jer joj mama nije htjela kupiti igračku i ukazala da igračke i materijalne vrijednosti u životu nisu važne, nego je važno da ih roditelji vole. Bilo je još primjera

učenika koji su nas iznenadili svojom zrelošću i uljepšali nam i olakšali izlaganje.

Na kraju smo svi bili opušteni i sretni pa nam je Tvrtko rekao kako ga riječ filozof asocira na njegovu mamu koja uvijek filozofira, a Lucija se sjetila da je Ruđer Bošković poznati hrvatski filozof. Bravo, Lucija!

U anketi koju smo proveli učenici su pokazali da su im u životu najvažnije duhovne vrijednosti kao što su ljubav prema roditeljima, prijateljstvo u raz-redu, drage sitnice koje ih podsjećaju na drage ljude, vjera itd.

Ovo je bilo divno iskustvo koje nas je obogatilo. Imale smo priliku biti u ulozi učitelja i uvidjele da to nije nimalo lak posao. Zahvalne smo profesorici što nas je odabrala za ovaj projekt i nadamo se da smo oprav-dale povjerenje.

Na kraju sata učenici su nas počastili zajedničkom fotografijom, pjesmom i koreografijom koju su pripremili sa sestrom Miroslavom. Uživali smo!

Napisala: Matea Katušić, 4.cFotografije: Matea Katušić, 4.c

Projekt "Mala filozofija"

I z Ž I V o t a Š K o l e

P r o j e K t I

U svijetu postoji mnogo programa nastave filozofije

za djecu pa smo i mi poželjeli barem jedan sat

biti dio tog procesa.

Ovo je bilo divno iskustvo koje nas je obogatilo. Imale smo priliku biti u ulozi učitelja i uvidjele da to nije nimalo lak posao.

31

ProjeKt uDruge "ŠKolsKo zVoNo" u suraDNjI sa Žog-oM

Bioindikatori u prirodi

Biološka skupina Ženske opće gimnazije, pod vodstvom prof. Ive Janjiš, uključila se, ove školske go-dine, u veoma interesantan projekt "Bioindikatori u prirodi" u suradnji s udru-gom "Školsko zvono" koja je inicijator i nositelj ovog projekta.

Ciljevi programa "Bio-indikatori u prirodi" su upoznavanje učenika sa raznolikošću danjih i manje uočljivih, a daleko brojnijih noćnih leptira, s raznolikošću orhideja, s ekologijom leptira i potočnog raka, s met-odologijom laboratorijskog rada, s vrijednostima sus-tavnog istraživačkog rada te poticanje istraživačkog duha i entuzijazma kod učenika.

Projekt vodi tim stručnjaka s dugogodišnjim obra-zovnim i pedagoškim

iskustvom. Autori i voditelji programa Udruge: Vladimir Hršak, Iva Mihoci i Petar Vrkljan te dugogodišnji profesor naše gimnazije, Nenad Marković.

Učenice su tijekom školske godine sudjelovale na nekoliko teoretskih sati nastave na zadanu temu, te u proljeće izišle na dvije terenske nastave na Slje-menu.

U prvom odlasku na Sljeme proučavale su orhideje, a u drugom odlasku tema su im bili riječni rakovi.

Takav praktično osmišljeni nastavni sat od velike je koristi i nastavnicima i učenicama. Kroz praktični timski rad učenice raz-vijaju samopouzdanje i proširuju već znane infor-macije te stječu iskustva na samom terenu.

Bioindikatori u prirodi - interdisciplinarni program odabranih sadržaja iz entomologije, zoologije, botanike i ekologije.

I z Ž I V o t a Š K o l e

P r o j e K t I

Učenice su sudjelovale na dvije terenske nastave u prirodi na Sljemenu.

32

Ove godine u ŽOG-u su or-ganizirane mnoge odlične kreativne radionice, a među njima i radionice pletenja, zlatoveza i mozai-ka. Tako smo u studenom prvi put imale priliku pos-jetiti radionicu pletenja. Na prvoj radionici okupilo se nas desetak, a voditeljica Blagica Kramar nam je po-kazala osnove "heklanja". Gospođa Kramar nas je zadivila kapama i šalovima koje je izradila, neke od nas su ih i isprobale, a naša ravnateljica s. Elizabeta je sve odmah ovjekovječila svojim fotoaparatom! Već na drugoj radionici naučile smo izrađivati "heklane" cvjetiće, a pred Uskrs smo radile šećerne ukrase za kolače. Radionicu smo također imali i na Danu otvorenih vrata naše škole.

U veljači je održana radi-

onica zlatoveza pod vod-stvom gospođe Marijane Kovačić. Na prvoj radionici okupilo nas se sedam, a među nama i bivša učenica Dina Pavković, gospođa Kramar i prof. Višnja Jukić. Nakon upoznavanja s tehnikom polako i strplji-vo počele smo raditi prve bodove zlatnim nitima. Prekrasan način vezenja sve nas je oduševio. Održano je ukupno šest radionica na kojima smo mi, uz nezaobilaznu kavu i odlične kolače koje je ispekla gospođa Kramar, polako usavršavale svoje radove.

U isto vrijeme je prof. Ivana Gagić-Kičinbači održala radionice u kojima su učenice izvrsno svladale tehniku mozaika.

Svoje prve radove odlučile

smo pokloniti školi i oni sada krase školske pro-storije. Nadamo da će i sljedeće školske godine radionice nastaviti s radom kako bismo mogle još više upotpuniti i usavršiti ove lijepe i vrijedne vještine koje smo naučile.

Napisala: Katarina Kralj, 2.b

Pletenje, zlatovez i mozaici

Sve je počelo kad smo mi učenice vidjele krasopis

u imeniku. Valjda su se djevojke raspitivale kako to sestre pišu i kako se to može naučiti, s. Eliza-beta i s. Ivana došle su do zaključka da bi kaligrafiju mogle staviti kao slobodnu aktivnost. Prijavilo se jako puno učenica i to je sestre sigurno jako obradovalo. U prvom polugodištu s. Elizabeta i s. Ivana održale su s nama prvi sastanak.

Taj sastanak bio je samo dogovor kad će se prvi sat kaligrafije održati i tko bi s čim pisao. Neke djevojke iz-abrale su flomaster, a druge pera za kaligrafiju. Prvi sat kaligrafije se održao tamo negdje u drugom polugodištu, ali odmah nakon mjesec, dva došla je ekipa s HRT-a i snimala naš sat kaligrafije i naše radove. Novinarka je s nekima od

nas i razgovarala. Ženska opća gimnazija je jedina škola u Zagrebu koja ima u školi kaligrafiju kao slobodnu aktivnost. Naša škola je na to jako ponosna. Nadam se da će se kaligrafi-ja kao slobodna aktivnost i dalje nastaviti u našoj školi, naravno, ako djevojke to žele, a vjerujem da žele.

Napisala: Anita Stojak, 2.b

Kaligrafija

I z Ž I V o t a Š K o l e

r a D I o N I c e

radionice

33

Posjetili su nas

Prof. Višnja Jukić u suradnji s Maticom hrvatske organizirala je književni susret s akademikom Stamaćem. Učenice su imale oso-bitu čast prisustvovati predavanju akademika Stamaća na temu Ante Branko Šimić koje je održao u Ženskoj općoj gimnaziji. U vrlo ugodnoj atmosferi ponajprije nas je prof. I. Janjić upoznao s ustanovom i djelovanjem Matice hrvatske, a potom je dr. Stamać prikazao A. B. Šimića u jednom novom svjetlu. Zah-valjujemo dr. Stamaću za dragocjene informacije i vrijeme koje je posvetio našim učenicama.

Učenice prvih i drugih razreda imale su priliku susresti se u našoj školi s književnicom i sveučilišnom profesoricom Julijanom Matanović. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Bestseleri su joj: Zašto sam vam lagala, Bilješka o piscu, Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka i One misle da smo male. U vedrom i opuštenom razgovoru doznale su kako su nastajali književni radovi književnice, te su mogli postavljati pitanja koja su ih interesirala.

Vjeroučiteljica s. Patricija Mađer orga-nizirala je susret svih učenica ŽOG-a s don Damirom Stojićem – kapelanom zagrebačkih studenata kojeg mladi rado slušaju. Tako je bilo i u ŽOG-u. Mogli bismo reći da se susretu odazvalo 90,9% učenica. Don Damir je govorio o teologiji tijela i ljudskoj spolnosti. U otvorenom dijalogu učenice su postavljale pitanja. Bilo je tu i pozornog slušanja kao i smijeha i šale sa strane don Damira. Susret je trajao dobrih 2 sata i nikome se nije žurilo. Stoga smo ga odmah unaprijed zamolili za novi zajednički susret u jesen, čim bude imao vremena.

akademik ante stamaćKnjiževnica julijana Matanović

Don Damir stojić

I z Ž I V o t a Š K o l e

Posjetili su nas don Damir Stojić – kapelan zagrebačkih studenata, književnica i

sveučilišna profesorica Julijana Matanović i akademik Ante Stamać.

34

Fotoskupina je počela s radom početkom drugog polugodišta školske godine 2010./2011.

Započele smo uvodnim predavanjem i "prošetale" kroz povijest fotografije, nastanka fotoaparata te se upoznavale s vlastitim fotoaparatima na zadatku po centru grada.

Do sada smo imale dva terenska susreta. Prvi je bio 26. ožujka. 2011. kada smo bile u ranu zoru na Bundeku kako bismo "uhvatile" ranojutarnje zimsko sunce!

Nakon toga smo 9. svib-nja bile na kuglanju gdje je zadatak bio snimiti trenutke sreće zbog uspjeha, neugode zbog neuspjeha i generalnog veselja zbog druženja! U tome smo i uspjele jer se po završetku nametnulo pitanje: "Kad ćemo opet? Ovo je super!"

U međuvremenu smo 1. travnja fotografski pratili "Dan otovorenih vrata" ŽOG-a te koncert "Susret katoličkih zborova", koji je održan 14. svibnja u našoj školi.

Planova i ideja za nove terenske zadatke imamo puno, a svakim novim zadatkom, osim što se zabavljamo, mi i napredu-jemo!

Voditeljica fotoskupineIva Baričević, psiholog

Fotoskupina započela svoj rad

Fotoskupina

I z Ž I V o t a Š K o l e

"...poziv na fotoavan-turu, za članove fo-toskupine! Ponedjeljak, 9.5.2011. Vraćamo se u kasnim popodnevnim satima! P.S. Ponesite svoje fotoaparate...!“

Tako je otprilike glasio poziv prof. Baričević. Prvo upitnici u mo-jim očima, a zatim profesoričino objašnjenje kako je ova destinacija iznenađenje!

Već me ulovila znatiželja. Zanimalo me što to može trajati nekoliko sati i za što nam treba nešto malo novaca? Mnogo-brojna nagađanja su bila bezuspješna. Odlučila sam zaboraviti na sve obaveze i provjeriti koliko sam bila blizu u svojim nagađanjima.

Krenule smo tog ponedjeljka tramvajem prema Črnomercu a po-tom autobusom do West

Gate-a. Saznala sam da idemo u ni manje ni više, nego u kuglanu.

Hm... na prvi glas pris-jetila sam se američkih filmova s tim sportom. Uštogljeno, dosadno, trošenje vremena, uglavnom sve samo ništa zanimljvo. Tada je profesorica Baričević stala na kraj tim neute-meljenim mišljenjima i počela nam pripovijedati svoje iskustvo. Ohrabrila nas je i osvijetlila nam vi-dike. Ubrzo smo se našle za blagajnom kuglane. Preuzele smo presmiješne cipele za kuglanje, od ko-jih je jedna plava, a druga crvena, i naši trenuci su se počeli odbrojavati.

Prvi pokušaji obaranja deset nemilosrdnih čunjeva bili su popraćeni ogromnim količinama smijeha. Kako smo počele rušiti prve čunjeve, adrenalin se povećavao.

Fotoavantura

...poziv na fotoavanturu, za

članove fotoskupine...

P.S. Ponesite svoje

fotoaparate!

BIserI

35

Svakim srušenim čunjem u meni se povećavala želja za rušenjem onih ostalih. Natjecale smo se, birale teže ili lakše kugle i pokušavale otkriti pravu strategiju za rušenje kugla. Taj osjećaj je neopisiv.

Na monitoru je napisano moje ime, a ja primam kuglu. Uzimam zalet i

pokušavam se zaustaviti prije nego što napravim prijestup te uz sve još i pokušavam pogoditi barem jedan čunj. Odaberem tre-nutak kada ću pustiti kuglu i spustim ju ravno. U meni raste želja da ih srušim sve do jednog. U sebi navijam za tu kuglu kao da je živo biće. Ona se približava i obara ih "s nogu" sve do

jednog. I tako tri puta za redom. To je stvarno bio razlog za sreću. Prilično smo dobro obavile taj posao, s obzirom da smo u tome tek početnice.

Bila sam ugodno iznenađena i prilično zado-voljna što sam pristala poći na tu avanturu. A kako svemu lijepom brzo dođe

kraj, tako je došao i ovome.

Puna dojmova krenula sam kući i brzo javila svima kakvu sam predobru stvar iskusila. Nadam se da će me taj isti pod ponovno ugledati što prije i da će moja ruka obarati čunjeve bolje nego ikad!

Napisala: Martina Stvorić, 3.b

Doris: "Profesorice jeste li donijeli testove?"Profesorica kemije: "Nisam, ali idemo dalje; koga nema?"Doris: "Nema testova!!!"

Profesorica sociologije: "Obitelj je…?"Doris: "Institucija koja dijeli režije!"

Profesorica sociologije: "U kakvom su odnosu profesori i učenici?"Petra: "Feudalnom!!!"

Učenica L.: "Profesorice, mogu li do WC-a, molim vas?"Prof. Burić: "Evo smiješ čim završi sat!"

(Prof. Andretić govori o biografiji jednog glazbenika)Prof. Andretić: "... s 15 godina od bake dobiva..."Učenica B.: "200 kn!"

Učenica M.: "Nije to pola litre, to je nula pet!"

Učenica L.: "Znaš kak me živciraju naočale!"Učenica A.: "Pa pij tablete za smirenje!"

Naš je izlet započeo u Tehničkom muzeju gdje smo pogledale kratak film o NE Krško i gdje nam je vodič objasnio osnovne nuklearne procese koji se tamo odvijaju te njihov utjecaj na okoliš. Sada smo se s dobrim predznanjem mogli zaputiti prema Krškom, malom mjestu u Sloveniji

udaljenom dvadesetak minuta od hrvatsko-slovenske granice. Na-kon kraćeg putovanja stigli smo na odredište – Nuklearna elektrana Krško. Na prvi pogled sve nam je bilo vrlo zanimljivo, od samog izgleda kompleksa pa sve do vinograda koji bez problema uspijeva u blizini nuk-learne elektrane.

A sada najzanimljiviji dio. Prije no što smo krenule u razgledavanje nuk-learke dobile smo sigurnosne kacige i kartice koje doslovno otvaraju svaka vrata. Nakon prolaska detektora metala, koji je za nas predstavljao još jednu atrakciju, slijedio je kratak uvod o radu NE Krško, količini ener-gije koja se tamo proizvodi, smje-rovima u kojima putuje električna energija, što je za nas bilo vrlo važno. Naime, NE Krško je u zajedničkom vlasništvu Hrvatske i Slovenije pa proizvedena elekrična energija ide u smjeru Zagreba i Maribora.

Slijedio je razgled zgrade gdje se nalaze turbina i generator te kom-

andna soba koja nam je svima ostala u najboljem sjećanju. Tamo se 24 sata na dan nadgleda rad nuklearne elektrane. Pristup glavnom nuklear-nom reaktoru zabranjen je "običnim" ljudima radi sigurnosti tako da smo ga vidjele samo izvana.

Nakon razgledavanja bile smo pune dojmova. Vjerujem da su neke dobile želju za učenjem nuklearne fizike kako bi mogle tamo raditi, a i za to postoji rješenje. U cijelom je kom-pleksu izgrađen i prostor za obra-zovanje novih radnika pa tko voli, nek' izvoli.

Nuklearne elektrane sigurno imaju i pozitivnih i negativnih strana. Za

Posjet Nuklearnoj elektrani Krško

Svi znamo da se trud uvijek nagrađuje, ali ponekad ta nagrada nikako ne

dolazi. Srećom, ovo nije naša priča. Naše muke s učenjem nuklearne fizike

itekako su se isplatile, a nagrada je stigla vrlo

brzo - posjet Nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji. Tridesetak je sretnica uživo moglo doživjeti ono o čemu

smo učili.

36

I z Ž I V o t a Š K o l e

razliku od ostalih vrsta elektrana koje ispuštaju štetne plinove u atmos-feru, nuklearke su puno čišće i ispuštaju mini-malnu količinu štetnog zračenja u okoliš koje nema velikog utjecaja na ljude.

No, isto tako trebamo se zapitati bismo li bili sretni da živimo u susjed-

stvu nuklearne elektrane kada dođe do nuklearne katastrofe.

Sve u svemu izlet je bio vrlo poučan, a na nama je da donesemo odluku podržavamo li izgradnju nuklearnih elektrana ili ne.

Napisala: Marija Vincek, 4.b

37

Foto

grafi

je: N

E Kr

ško

i Kon

trol

na so

ba N

E Kr

ško,

izvo

r: w

ww

.nek

.si

38

Svanuo je i taj dan. Sestra Agnezija, 2.b razred i nekoliko učenica 3.a odlaze u dugo iščekivan posjet u dječji dom Vrhovec.

Pri dolasku u dom srdačno su nas primile sestre karmeličanke, koje su

nas nakon kratkog razgovora odvele k djeci. U sobi su nas željno iščekivala djeca predškolske dobi i ona nešto mlađa. Naše zajedničko druženje je započelo. Otišli smo u park koji je u sklopu doma i tamo se zabavljali nezaboravna dva i pol sata. Vrijeme

je tako brzo proletjelo u društvu te djece. Posjet domu jako nas je razveselio i već ga sljedeći tjedan planiramo ponoviti.

Karmen Penić, 2.b

Humanitarna skupina naše škole pod vodstvom sestre Agnezije Colarić, u vrijeme Božića, posjetila je dječicu jednog doma i obradovala ih "slatkim božićnim darovima". Bilo je to za naše mlade djevojke jedno lijepo i ugodno iskustvo ljubavi i darivanja. U igri i radosti provele su popodne s dječicom i stekle lijepe i plemenite dojmove o tom susretu.

Dana 3. prosinca 2010. antička se grupa, uz pratnju profesorice Irene Vojvodić te naše školske tajnice Mirele Kovačić, zaputila na izložbu pod nazivom "Antički Grci na tlu Hrvatske" u Galeriji Klovićevi dvori.

Posjet Dječjem domu Vrhovec

I z Ž I V o t a Š K o l e

KarItatIVNI KutaK:

Nakon napornog dana u školi odlučile smo se malo opustiti i uživati u grčkom stvaralaštvu u Hrvatskoj.

Stara Grčka bila je civilizacija koja je ostavila golem trag u umjetnosti, filozofiji, obrazovanju i arhitekturi te smo se, u želji da saznamo više, zaputile prema Klovićevim dvorima. Vrijeme nas nije poslužilo, no ni to nas nije pokolebalo u naumu da steknemo novo znanje o antičkoj Grčkoj. Nakon što smo se, teškom mukom, popele te konačno stigle, ostavile smo svoje stvari u sigurnim rukama i krenule u čudesan grčki svijet.

Predmeti s izložbe obuhvaćali su razdoblje od 12. st. pr. Kr. pa sve do

1. st. pr. Kr. Vodič nam je objasnio sve pojedinosti za određeni pred-met i spremno odgovarao na naša pitanja. Bilo je stvarno svega! Od oružja i vojne opreme, kamenih nat-pisa i žrtvenika pa sve do malenih novčića i prekrasnog nakita. Vidjele smo i zbirku amfora te zadivljujuće crvenocrne keramičke posude s izra-zito lijepim motivima.

Sve nas je najviše zadivio izgled tadašnjih ljudi. Brončana glava božice Mjeseca Artemide, za koju nije u potpunosti utvrđeno da joj pri-pada, očarala nas je sitnim detaljima koji su naglašavali njezinu ljepotu. Također, zainteresirala nas je i skulp-tura lošinjskog Apoksiomena pored kojeg smo se fotografirale jer je bilo zanimljivo čuti da je pronađen 1996.,

a izronjen tek tri godine kasnije. Čuli smo i razne mitove s područja religije te tako upotpunili svoje znanje o grčkim bogovima.

Izložbi je došao kraj, a neke od nas ostale su pogledati kratki film o grčkoj umjetnosti, dok se drugi dio zaputio kući. Pri izlasku dočekale su nas snježne pahulje kojima smo se razveselile. Neke od nas ovaj su po-hod zapečatile silaskom u uspinjači što je bio prekrasan doživljaj.

Taj petak bio je veoma poseban jer smo mnogo toga naučile o nama još nepoznatom svijetu antičkih Grka na tlu naše domovine.

Napisala: Manuella Jambrečec, 1.c

antički grci na tlu HrvatskeIzloŽBa:

39

Tema ovogodišnjega 5. festivala židovskog filma Zagreb bila je "Žene u Holokaustu". Kada sam od profesorice čula za ovu temu ona me asocirala na moj ne tako davni turistički posjet Poljskoj. Naime, ta tema me podsjetila na jednu prostoriju muzeja u Aus-chwitzu. Budući da me zanima židovska povijest, u ponedjeljak 23.5. uputila sam se s još nekim djevojkama u kino "Europa".

Predavanje je bilo osmišljeno kao edukacijski program koji je vodio prof. Frank Stern. Profesor nas je uveo u temu, a nakon toga smo pogledali dva kratkometražna filma. Poslije gledanja razvila se zanimljiva rasprava.

Prvi film, "Prisustvo ženstve-nosti" na jedan fiktivan način

prikazuje sjećanja jedne mlade djevojke na židovsku kulturu i način života koji su nacisti željeli uništiti. Nakon toga smo po-gledali film "Recite svojoj djeci". Taj film prikazuje masovno ubojstvo koje se dogodilo 1945. u Budimpešti na obali rijeke Dunav. Osim toga prikazano je kako se jedna četverogodišnja djevojčica morala odvojiti od svoje majke. Na svu sreću ta djevojčica je uspjela preživjeti i prikazano je kako se u starosti morala suočiti s huliganima. Ovaj film na snažan način progovara o tome što su Židovi proživjeli u prošlosti i s kakvim se situacija-ma suočavaju u današnje vrijeme.

Smatram da je ovaj festival bio poučan za mlade, ne samo da nauče što se dogodilo u prošlosti,

nego da se u njima razvije svijest da svaki čovjek ima prava koja su nepovrediva, te da vide kako semitizam i danas postoji iako se o tome gotovo ni ne govori.

Predsjednik Festivala Branko Lustig naglasio je važnu činjenicu kako mladi ljudi ne znaju za ovaj Festival premda se odvija već petu godinu zaredom. Zadivila me jedna njegova izjava s kojom želim i završiti, a ona glasi: "Ali ja se ne predajem, ne odustajem i dokle god sam živ govorit ću o užasima Holokausta koje sam i sam osobno doživio – o patnji i otporu o nemoći i nadi, o smrti i snazi, o situacijama koje život znače i život spašavaju… Da se ne zaboravi u ime svih nevinih žrtava i da se ne ponovi u ime budućih generacija".

obilježavanje 5. festivala židovskog filma zagreb Ovaj je festival bio poučan za mlade, ne samo da nauče što se dogodilo u prošlosti, nego da se u njima razvije svijest da svaki čovjek ima prava koja su nepovrediva.

I z Ž I V o t a Š K o l e

Napisala: Klara Hlobik, 3.b

40

Tamo su zastupljene sljedeće skupine životinja: sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe i beskralješnjaci. Pošto je jedna velika cjelina o kojoj smo učili bila carstvo životinja u koje spadaju spomenute skupine, to nam je bila izvrsna prilika da utvrdimo gradivo, ali i naučimo nešto novo.

Najviše smo se zadržali kod maj-muna naravno, koji su se vjerojatno pribojali da se slučajno ne nastanimo u njihove nastambe. Haha!

Nadalje, vidjeli smo medvjede, koje nije uopće zanimalo hoće li ih netko uhvatiti kako se samo izležavaju. Zatim, tu su još bili lavovi za koje bi se očekivalo kako će puni energije hodati po svojoj nastambi, no oni su spavali.

U tropskoj kući naišli smo na zanim-ljive životinje, još zanimljivijih imena poput afričke kućne zmije.

No, susreli smo i tuljane, ždralove, sove, krokodile, nilske konje, vukove, lisice i dr.

Nažalost, nismo vidjeli žirafe i slo-nove koji su uginuli.

Dvosatno razgledavanje uz zabavu i smijeh prošlo je kao tren.

Napisala: Matea Barišić, 2.a

Ovoga polugodišta 2.a razred išao je u

razgledavanje zagrebačkog zoološkog vrta u

Maksimiru.

Posjet zoološkom vrtu

I z Ž I V o t a Š K o l e

Ovo je bila izvrsna

prilika da utvrdi-

mo gradivo, ali i

naučimo nešto novo.

Dvosatno razgleda-

vanje uz zabavu i smijeh

prošlo je kao tren.

41

Posjet botaničkom vrtu

Naime, nakon redovite nastave u školi, svaki razred zasebno uputio se u "zelenu avanturu" botaničkog vrta.

Nije to ništa neobično! Prof. Iva Janjiš, koja je inače još kao studen-tica bila stručni vodič u botaničkom vrtu, povela nas je u jednosatnu šetnju kroz zelenilo.

Prepoznali smo nama već poznate biljke, upoznali nove, naučili razliku

Ovog proljeća naša profesorica biologije Iva

Janjiš omogućila nam je sat biologije bitno drugačiji od

onog u učionici.

Biologija izvan učionice

između engleskog i francuskog tipa vrta, kušali šumske jagode…

Ovaj zeleni svijet povezali smo s gradivom o biljkama koje obrađujemo u učionici i složili smo se kako je brži i lakši put pamćenja ako te biljke u stvarnosti i vidimo.

Uživali smo u svemu: druženju, šetnji po hladovini i samo poručujemo – radujemo se nastavi na otvorenom...

Katarina Kralj, 2.b

I z Ž I V o t a Š K o l e

42

Došle smo prvi put na Lidrano i izazvale veliko čuđenje, jer nisu znali tko smo, i odakle sad Ženska opća gimnazija??? Mislim da je to zbog toga što smo tamo bile prvi put, ali i zbog toga što smo katolička i ženska škola. Mnogima je to nepoznato. Također nam je bilo teško zato što smo bile neis-kusne. Ali sve se mijenja, pa tako i naša skupina.

Sljedeće godine bilo je puno bolje. Bile smo zrelije, iskusnije, došle su nam nove glumice itd. Sama audicija bila je vrlo zanimljiva. Mogu reći da je bio veliki odaziv djevojaka, koje su se bez ikakvog razloga uplašile same audicije. Na-kon uspješne audicije krenule smo na posao. Ideje su samo dolazile! Tako smo snimale radioemisiju "Omen est nomen" koju je grad Za-greb predložio za državnu razinu Lidrana. Snimile smo i film pod nazivom "Ivica i Marica", napravile novu predstavu za Lidrano pod nazivom "Vrijeme je, zar ne?" s kojom smo došle do županijske razine.

Također smo u samo nekoliko dana smislile skeč koji predstavlja crtice iz života naše škole o 15. obljetnici postojanja ŽOG-a pod nazivom "Onamo želim, Gospo-

dine!" Navedeni skeč izvele smo na Danu otvorenih vrata. Ali to nije sve. Tu imamo i prošlogodišnje predstave. Predstavu "Imati srca" koju smo izvele na ovogodišnjem Božićnom koncertu, a prošle go-dine smo je izvele na Lidranu. Tu imamo i predstavu "Ivica i Marica" koju smo spremale za Dan škole. Pripremajući tu predstavu dobile smo i ideju za istoimeni film.

Za sve te ideje, naravno zaslužna je i naša voditeljica, profesorica hrvatskog jezika Helena Marić. Ona nije voditeljica koja zapovi-jeda, nego baš suprotno. Sretna je kada dođemo s novim idejama i vrlo ih rado prihvaća. Ali i mi prihvaćamo njezine ideje. Kasnije sve to obrađujemo, prerađujemo, dodajemo i sl. Mogu reći da nam je vrlo zabavno i da nas sve to veseli. Vesele nas naši nas-tupi, naše probe i naša druženja. Posebno smo bile sretne što nas je ocjenjivačka komisija na ovogodišnjem Lidranu posebno pohvalila i rekla da smo u odnosu na prošlu godinu jako napredovale u svemu. Također smo došle do županijskog natjecanja.

Za kraj ću samo reći da nam je vrlo zabavno i da ideje samo dolaze pa od nas možete očekivati svašta. Od radioemisija, radio-drama, TV reportaža, reklama do predstava i samostalnih izvedbi. Ako želite, slobodno nam se pridružite, mi ćemo vas vrlo rado primiti. Ako izaberete dramsku skupinu, nećete pogriješiti jer svake godine smo sve bolje i bolje, tko zna gdje ćemo biti sljedeće godine!

Napisala: Lucija Ivanović 3.a

Dramska skupina ponovno se aktivno uključila u život Škole 2009. godine. Prva

godina bila nam je najteža. Bila nam je teška zbog toga

što smo bile početnice.

Dana 8. travnja antička grupa, predvođena profesoricom Irenom Vojvodić, uputila se prema Med-vedgradskoj ulici. Nakon duge i brze ''šetnjice'' Gornjim gradom uspjele smo pronaći Gliptoteku.

Pri dolasku dočekala nas je ljuba-zna gospođa vodič i krenule smo u obilazak. Samim ulaskom u dvoranu ostale smo bez teksta. Tamo su se nalazile sve poznate skulpture antičkog kiparstva. Obilazak je trajao 45 minuta. U tih 45 minuta pokazale smo svoje bogato znanje povijesti. Profesorica Irena bila je ugodno iznenađena kada je čula koliko zapravo mi puno znamo.

Nakon obilaska fotografirale smo se za uspomenu i s osmjehom na licu, pune novih spoznaja i znanja, kren-ule svojim kućama.

Napisala: Anamaria Malešević, 1.c

antika u gliptoteci

Dramska skupina

I z Ž I V o t a Š K o l e

43

U sklopu nastave njemačkog jezikaIzložba "400 godina Hrvata u Beču"

Namjera izložbe bila je ukazati na višestoljetnu nazočnost hrvatske manjine u Beču, te na dokaze koji potvrđuju postojanje Hrvatskog Sela, Krowotendörfela, na području nekadašnjeg bečkog predgrađa Spit-telberga. Slika Hrvatskog Sela prvi se put pojavljuje na bakrorezu iz 1609., a njegovo se ime prvi put navodi 1683.

Postoje mnogi prikazi no-vovjekovnog Beča, ali za Hrvate su najbitniji oni dvorskog slikara Ja-koba Hoefnagela, te onaj Suttingerov iz 1683. godine. U prvome je prika-zano i samo Hrvatsko Selo, kasnije razrušeno u turskoj opsadi, dok se u drugom ističe kuća Adama Zrinskog. U kronici druge opsade Beča vide se i ograde te kolibe majura Hrvatskog

Sela, a navodi se da je jedan od glavnih branitelja Beča bio i hrvatski plemić Karlo Kolonić Kolegrad-ski. Poznato je da su na području Hrvatskog Sela bile carske staje, blizu kojih se nalazila kuća Zrinskih. Tamo je kao dječak stanovao Nikola Zrinski Sigetski, koji se kao mladić istaknuo u obrani grada Beča, za što je ga je odlikovao car Karlo V. Za Beč se borio i kralj Matija Korvin, o čijim bitkama svjedoče i razne slike i prikazi. I Krsto Frankopan bio je s Matijom Korvinom u Beču.

U povijest grada bili su uključeni i brojni Hrvati, među kojima i Ruđer Josip Bošković, o čijem djelovanju u Beču svjedoči i spomen-ploča postavljena na mjestu gdje je on tada živio u Hrvatskom Selu, nedaleko župne crkve sv. Ulrika. U Hrvatskom Selu postojao je i Hrvatski bečki kolegij. Značajan je i prikaz generala Hrvata Isolanija, koji je imao dvore u podnožju Hrvatskog Sela, a čije čete su nosile rupce oko vrata (kravate).

Osim velikaša, na izložbi su se mogli vidjeti i prikazi tadašnjeg pučanskog stanovništva u odjeći, poslovima i s predmetima tipično vezanima za Hrvate. Dokaz o hrvats-kom stanovništvu u Austriji su i bečki Hrvati koji su svoj autohtoni

gradišćansko-hrvatski govor sačuvali i do današnjih dana. Uz to što je bio naseljen Hrvatima, Beč je hrvatske tradicijske elemente poput crveno-bijele šahovnice integrirao i u svoje građevinarstvo, pa se zidovi urešeni kombinacijom crvenih i bijelih kvadrata mogu naći na Crvenom tornju (Rotenturm), u jednome od mnogih prikaza vizure grada Beča toga vremena.

Logotip izložbe sastavljen je od hrvatskog banderija (ratne zastave) kakvog nalazimo u Beču 1529., te grba predgrađa Spittelberga – prijašnjeg Hrvatskog Sela.

Izložba je informacijama i prikazima pružila zanimljivu dopunu nastavi njemačkog jezika, te je kod učenica potaknula želju za boljim upoznavan-jem njemačkog jezika i vlastite kul-turne baštine, te naposljetku pružila čvrste dokaze o prisutnosti Hrvata u Austriji i povezanosti austrijske i hrvatske tradicije koje su napokon postale predmetom proučavanja.

Napisala: Marija Zrnić, 2.c

U utorak, 12. travnja, učenice 2.c razreda Ženske

opće gimnazije posjetile su izložbu galerije Matice

hrvatske, "400 godina Hrvata u Beču", u pratnji

profesorice njemačkog jezika, Jasne Finka.

I z Ž I V o t a Š K o l e

Izložba je informacijama i prikazima pružila zanimljivu dopunu nastavi njemačkog jezika

44

VIII. susret zborova katoličkih škola Hrvatske

Na ovom koncertu nastupilo je devet zborova: Pazinski kolegij, Klasične gimnazije iz Dubrovnika, Splita, Sinja i Zadra, potom Ženska opća gimnazija i Nadbiskupska klasična

gimnazija Zagreb, te Isusovačka klasična gimnazija iz Osijeka i klasična gimnazija iz Virovitice. Preko 300 mladih pjevača družilo se kroz pjesmu i radost.

Na početku koncerta mlade je poz-dravio biskup Ivan Šaško riječima sv. Augustina "Cantare amantis est" ili u hrvatskom jeziku "Pjevanje je svojst-veno onome koji ljubi". Biskup Šaško naglasio je kako se kroz zajedničko pjevanje uči slušati drugoga i razvija umijeće zajedništva.

U dvorištu škole učenice i njihove mentorice pripremile su izložbu zlatoveza, mozaika i vitraja kao plod radionica u ovoj školskoj godini. Pro-fesorice Ženske opće gimnazije pri-

premile su "tonu" finih i raznovrsnih kolača, te za simboličnih 5 kn priku-pljale pomoć za tri obitelji kojima je neophodna naša pomoć.

I nakon koncerta u školskom dvorištu razvilo se kolo prijateljstva sve do odlaska u autobuse. Kakav je "štimung" bio, prosudite sami!

14. svibnja 2011. održan je VIII. susret zborova

katoličkih škola Hrvatske. Svake godine u jednom

gradu Hrvatske gdje djeluje katolička škola održava se susret zborova. Svaki od tih koncerata susret je radosti

i pjesme.

PsallIte Deo Nostro

I z Ž I V o t a Š K o l e

Svaki od ovih koncerata susret je radosti i pjesme.

45

I z Ž I V o t a Š K o l e

Sve vas srdačno pozdravljam u ime naših biskupa i ravnatelja katoličkih škola te se radujem što mogu dijeliti s vama vašu pjesmu i zajedništvo zbo-rova naših škola. Zborovi u školama, koje u svome identitetu nose odliku katoličkoga, odražavaju puno više od izvježbanosti sluha i glasa. Odgoj za pjevanje je ujedno i odgoj za nutarnje slušanje.

Među Augustinovim mislima koje se tiču pjevanja najdraža mi je ona koja kaže: "Cantare amantis est". – "Pjevanje je vlastitost onoga tko ljubi". (S. Augustinus Hipponensis, Sermo 336, 1: PL 38, 1472) Izvorište pjevanja je ljubav, a ono je ujedno i izražaj ljubavi.

Tomu dodajem i drugu Augustin-

ovu riječ: "U nama postoji glas koji pjeva, jer u nama postoji i Netko tko nas sluša". Pjevanje je odgoj za slušanje Božjega glasa u čovjeku, za osluškivanje glasa srca i za nošenje toga glasa drugima. Pjevanje je odgoj za zajedništvo, jer zbor zahtijeva od svakoga pojedinoga člana pozornost za drugoga, pozornost usmjerenu prema skladatelju, drugim glasovi-ma, prema ravnatelju ili ravnateljici zbora. Pjevački zbor je paradigma usklađenosti, suzvučja, konzonant-nosti, cjeline koju zovemo glazbom, odnosno kulturom. Pjevanje postaje osjetljivost za život i zajednički hod.

Uz dobru glazbu, dakle, uče se i druge vrijednosti mira, poštovanja, nesebičnosti, otvorenosti za potrebe drugih. To su odlike koje kršćanstvo

i katolička kultura odražava glazbom koju njeguju i katoličke škole. One ne guše kreativnost i maštovitost, jer bi time zanijekale Duha Svetoga koji sve pokreće i koji je najljepši ton i melodija, skladba i ritam Boga Stvoritelja i Otkupitelja. Njega grčkim imenom zovemo dynamis, otkrivajući da je on dinamika naših životnih melodija; on je spiritus, dah koji pokreće žice životnih instrume-nata i glasnice očitovanja ljubavi; on je virtus, snaga koja nas upozorava na stvarnost, da bismo živjeli krj-eposno i radosno.

Hvala svima koji se brinu za takvu glazbu i koji promiču takvo pjevanje. Ne dopustite da mladi budu izloženi glazbi bez plemenitosti na koju nas poziva Bog. I uvijek se sjetite da životnu melodiju ne možemo odsvirati sami i da je na početku i na završetku uvijek isti skladatelj i diri-gent – Bog Stvoritelj, milosrdni Otac i njegov Duh koji nam daje disati, i u glasnice našega života udahnjuje vječnost, kada nas pritisnu zemaljske brige i kada se umorimo.

Neka ovo bude odraz istoga raspoloženja u kojemu ćemo se uskoro zajedno naći u slavljima sa Svetim Ocem Benediktom ovdje u Zagrebu!

Nosite u sebi i nosite drugima istinu da je pjevanje vlastitost onih koji ljube. Naša Crkva i Domovina treba takve glasove ljepote. Hvala i neka vas Bog blagoslovi!

cantare amantis estPozdravne riječi biskupa Ivana Šaška na Smotri zborova katoličkih škola HrvatskeZagreb, Frankopanska, subota, 14. svibnja 2011. u 18 sati

Izvorište pjevanja je ljubav, a ono je ujedno i

izražaj ljubavi.

Ekološki kviz "Lijepa naša" u pi-sanom i usmenom dijelu obuhvaća 5 zadanih (tematskih) područja: priroda, biologija, kemija, geografija, vjeronauk. Natjecanje uključuje i PowerPoint prezentaciju (prikaz ost-varenog praktičnog rada učenika pod motom "Istražili smo-uradili smo-

predlažemo"). Svaka škola odabire sadržaj rada iz nekog od sljedećih područja: uređivanje okoliša, biološka raznolikost, spomenička baština, gospodarstvo, stanovništvo i okoliš.

Nakon što smo na županijskom natjecanju održanom u veljači u O.Š. Rudeš zauzele 2. mjesto u kat-egoriji srednjih škola, plasirale smo se na državno natjecanje. Ono se održavalo u Primoštenu od 20. - 22. ožujka 2011. Natjecanje je otvoreno svečanim programom koji su pri-redili učenici škole domaćina. Nakon ocjene praktičnog rada i pisanog dijela, s velikim iščekivanjem uputile smo se u organizirani poludnevni izlet u Primošten i njegovu okolicu.

Okružen sa sedam otočića, Primošten je poseban dar prirode koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kamene kuće, crkve i uličice savršeni su sklad prošlosti i sadašnjosti. Od

nekadašnjeg ribarskog mjestašca Primošten se razvio u značajno turističko odredište.

Po povratku s izleta napokon smo saznale rezultate. Od 34 srednje škole zauzele smo 8. mjesto!

Na povratku prema Zagrebu posjetile smo izvorišta rijeke Gacke i uživale u prekrasnim pejzažima.

Sudjelujući na ovome natjecanju stekle smo nove prijatelje, ponijele s njega lijepe uspomene, a svoje znanje obogatile novim spoznajama.

Ponovilo se dogodine s još boljim rezultatima!

Napisale: Monika Suknaić, 1.b Mateja Pavlović-Senčić, 2.c Jelena Radoš, 3.a Antonija Jonjić, 4.cFotografije: Mirjana Krpan, prof.

46

I z Ž I V o t a Š K o l e

ekološki kviz "lijepa naša"Ove školske godine naša se škola uključila u natjecanje pod nazivom ekološki kviz "Lijepa naša". Takav kviz

uključuje natjecanje u znanju iz nekoliko školskih

predmeta koji svojim gradivom zaokružuju sadržaje iz područja

zaštite prirode i okoliša (ekologije).

47

oproštaj od maturantica

Još jedna generacija maturantica napustila je školu. Ispratili smo ih molitvom, pjesmom i suzama. Pred njima je državna matura. Neka ih dobri Bog blagoslovi da uspješno završe svoje srednjoškolsko obrazovanje!

I z Ž I V o t a Š K o l e

M a t u r a N t I c e

48

I z Ž I V o t a Š K o l e

M a t u r a N t I c e

s. Danijela Dinjar

natalija Barišić

Polona štemBerger

ivana jašek

ana-marija milošević

ivana manDić

natalija PaPić

marija Pavković

marta Zmajlović

leonarDa Zaninović

anđela čuljak

nikolina Panijan

Dajana gavrić

ivana linDe

ivona Berulec

marta horvat

matea šukan

kovačić katarina

Francy marković

janja čeko

ana trčak

laura Pavić

sarah kaurin

kristina BroZ

iva BiloBrk

4.a razredRazrednica: s. Danijela Dinjar

49

I z Ž I V o t a Š K o l e

ljuBica Borčić

M a t u r a N t I c e

martina mlinarić

Doris moDrušan

marina nikić

martina sakač

mateja katić

anamaria ivanko

ema Došenović

kata šiPić

marija kovačević

irena hranjec

anamarija gregorić

kristina taDić

manuela Paić

valentina jaklić

ana raDman

mirela matejka

marina Perić

carolina renić

marija vincek martina Pustički

ivana kralj

antonija Pismarović

matea smetiško

ana erDelja

4.b razredRazrednica: Ljubica Borčić

50

I z Ž I V o t a Š K o l e

M a t u r a N t I c e

maja jugović

marta goluBić

lea kottek

ivana Brletić

corrina rus

anamarija caPlić

Blažena Zrnić

matea ristevski

katarina raDovanić

jelena Bošnjaković

anamarija Pavljašević

mateja Pilatuš

katarina Borčić

marija hloBik

ivana ivanić

nikolina vrBat

maja vujaklija

nikolina gelo

matea katušić

mirna svoBoDa

anDrea toPalović

marija Barun

marija jurišić

antonija jonjić

iva Bašić

sara klarić

eleonore cunj

karla kotnik

4.c razredRazrednica: Maja Jugović

Kada si otkrila svoj talent?

Benedikta: Već od najranije dobi. Rijetko sam išla u vrtić, ostajala sam doma i gledala crtiće (koji su u ono vrijeme bili lijepi, a ne kao danas) i imala sam veliku kutiju s bojicama i flomasterima te sam konstantno crtala.

U vrtiću su se moji radovi uvijek is-ticali od radova ostale djece – bili su ljepši. Tako sam od samoga početka shvatila kako mi je Bog podario taj divan talent.

Jesi li razmišljala o tome da se time baviš konstantno u svom životu?

Benedikta: Naravno da sam i o tome razmišljala. Bilo bi lijepo otići na likovnu akademiju.

Kako god bilo, ovo će mi umijeće služiti kao razonoda i bit će moj hobi u cijelom životu.

Čiji su ti radovi uzor?

Benedikta: Nemam uzora. Zanimljivi su mi svi radovi, a tako je i najbolje naučiti neke tehnike slikanja.

Na radovima promatram poteze, tehniku i stil pa onda sve to ukom-poniram u neko svoje djelo.

Možeš li se prisjetiti svoje prve izložbe?

Benedikta: Od malena su moji radovi bili izloženi u školi, ali najradije se sjetim 2008. godine kada sam na Novigradskom proljeću napravila svoju prvu slikovnicu koja je između ostaloga bila najbolja.

Crtaš li po nadahnuću?

Benedikta: Kao neiscrpna tema su mi slike iz života sv. Franje Asiškog, Krista i priroda koja me svakodnev-no okružuje.

Kako su ljudi reagirali na tvoju izložbu?

Benedikta: Drago mi je čuti svaku pohvalu za svoj rad jer znam da sam u svako djelo uložila puno truda i vremena, a pohvale koje mi ljudi daju još me više motiviraju za daljnje slikanje.

Koja ti je najdraža tehnika?

Benedikta: Radim sa svim tehni-kama. Među najdražima su mi ulje i akvarel, ali mogu i od jednoga komada gline napraviti neku malu skulpturu.

Koji je tvoj sljedeći rad, ako se naravno smije znat?

Benedikta: U zadnje vrijeme dosta razmišljam o radu na slikovnicama jer ih sama pišem i ilustriram.

51

I N t e r V j u I

Benedikta Vilenica učenica je 3.a razreda i od malih se nogu bavi likovnom

umjetnošću. Nadahnuće je pronašla u crtanim

filmovima, radi sa svim tehnikama i već je sa svojh 17 godina imala nekoliko

izložbi u školama.

Intervju s Benediktom Vilenicom – slikaricom

Razgovarala: Ivana Vrankić, 3.a

52

I N t e r V j u I

S koliko si se godina počela baviti glumom?

Iva: Počela sam se s njome baviti u 6. razredu osnovne škole, točnije s jedanaest godina.

Što te potaklo na glumu?

Iva: Potakla me moja starija sestra kojoj je oduvijek bio san postati glumica, ali pošto je ona već bila prestara za ZKM mene je nagovarala, a i uspjela je.

Kakvi se osjećaji u tebi bude ti-jekom izvođenja svoje uloge?

Iva: O! Tu se javlja invazija osjećaja. Od treme, uzbuđenja, neizvjesnosti hoće li sve ispasti dobro, hoću li igdje pogriješiti, ali su to većinom osjećaji prije nastupa. Na daskama je pot-puno drugačije iako je doza treme još uvjek prisutna.

Smatraš li da bi mogla uspjeti na sceni?

Iva: Smatram da za taj posao treba biti izrazito uporan kao i u svakom poslu. Rijetki glumci u Hrvatskoj

baš uspiju, ali sam jako oduševljena kad vidim ljude koji imaju privatna kazališta, male plaće, no opet uživaju u tom poslu. Mislim da je to ono pravo ispunjenje koje može pružiti posao- da si sretan i zadovoljan onim što radiš.

Tko ti je najveći uzor u glumi?

Iva: Uzor su mi svi marljivi, talen-tirani i komični glumci. Na primjer od stranih glumaca Will Smith, a omiljeni Jim Carrey. Od hrvatskih su mi najdraži: Ana Bagić i Lela Margetić.

Što učiniš ako tijekom izvedbe zaboraviš tekst?

Iva: (Smijeh), to mi se par puta dogodilo, no treba biti spreman i na takve stvari. Jednostavno se mora improvizirati i preuzeti stvar u svoje ruke.

Imaš li tremu prije predstave i kako je se rješavaš?

Iva: Uvijek prije nastupa imam tremu, nekad veću, a nekad manju, ali rijetko je nema. Uvijek imam osjećaj da se to užasno vidi na meni, jer opuštenost je vrlo bitna tijekom izvedbe. Trema je vrlo opasna, no mora je se moći i znati savladati, re-cimo, uvijek prije nastupa kad imam tremu razmislim kako na ovom malom svijetu ima 10 puta gorih stvari od javne blamaže, obavezno se pomolim i stavim sve u Božje ruke. On ipak zna kako je najbolje! I kao što sam rekla u jednom od prošlih pitanja, kada prođe 1. scena, ostale idu 100 puta lakše.

Jesi li ikad htjela odustati?

Iva: Gluma je oduvijek bila oko mene i da sam službeno odustala od nje, vjerujem da bi se kad-tad vratila, jer sada se više ne mogu zamisliti da svoje slobodno vrijeme ne provodim u kazalištu.

Tko ti pruža najveću podršku u glumi?

Iva: Naravno moje žogice, moje sestre, mama, prijatelj iz osnovne, profesorica s dramske Helena Marić i Irena Kolar Vudrag, voditeljica grupe u ZKM-u.

Što preporučaš mladim žogicama koje znaju glumiti ili barem misle da znaju glumiti, a sram ih je doći na dramsku skupinu?

Iva: Smatram da se nikako ne smiju ustručavati doći, dapače, svoje tal-ente nikad ne trebamo skrivati, jer za koga ih onda držimo!? Sigurno ne same za sebe. Zato se ne trebaju sramiti i treba im dati podršku koju im ja upravo dajem.

Koja je najveća tajna dobre iz-vedbe?

Iva: Opuštenost, mimika lica i cijelog tijela, dodavanje nekih vlastitih dijelova koji uopće ne postoje u dramskom tekstu, jer upravo na taj način se potpuno posvećujemo liku.

Koje uloge su ti najdraže?

Iva: Najdraže su mi uloge bakica, zlikovaca, nespretnjakovića i čudaka. Tu se nekako baš nalazim (smijeh).

Iva Šimić učenica je 3.a razreda naše škole i bavi se glumom. Član je naše

školske dramske grupe, ali glumi i u Zagrebačkom

kazalištu mladih (ZKM-u).

Intervju s Ivom Šimić – glumicom iva šimić

Razgovarala: Ivana Vrankić, 3.a

Irena Hranjec I tako smo hodajući školom, naišli na prvu djevojku 4.b razreda Irenu Hran-jec, maturanticu, koja nam je ukratko i sa smiješkom odgovarala na sva zadana pitanja.

Što treniraš i koliko dugo?

Treniram kran maga – izraelski način samoobrane.

Kako uspijevaš uskladiti svoje školske obveze i treninge?

Profesori mi izlaze u susret i uz puno truda, stižem nadoknaditi sve propušteno gradivo.

Koji su tvoji uzori u sportu?

Moji najveći uzori su moj otac i moj instruktor.

Koliko često treniraš na tjedan?

Imam treninge 3 do 5 puta tjedno.

Kakvi su tvoji daljnji planovi vezani uz sport kojim se baviš?

Namjeravam se upisati na arhitektu-ru i uz obveze na fakultetu kanim se nastaviti baviti sportom koji volim.

Mateja Pavlović senčićPošto smo Irenu ostavili u njenom razredu, krenuli smo u daljnju potragu za ostalim sportašicama, i tako došli do drugih razreda gdje smo pronašle dvije djevojke koje smo tražile. Ušli smo na sat kemije 2.c razreda i sa sata izvukli još jednu djevojku. Mateju Pavlović Senčić koja nas je gledala kompletno zbunjena no i o njoj smo doznali par zanimljivosti.

Treniram streličarstvo a uz ovaj sport rekreativno se bavim odbo-jkom i rukometom. Treniram već 5 godina, a sport i školu zasada dobro balansiram i mogu reći da su mi pro-fesori izašli u susret, jer znaju koliko mi je sport bitan. Imam odgovaranje po dogovoru i sve stignem naučiti iako izostajem zbog natjecanja.

Moji najveći uspjesi u sportu su osvojeno treće mjesto na Europskom kupu, a na državnim natjecanjima osvojila sam također prvo i treće mjesto. Moj jedini uzor je moja trenerica koja me podučava Ivana Buden.

Treniram svakodnevno po 2 sata, što je ponekad iscrpljujuće, ali sve odrađujem sa smiješkom. Izlazim većinom subotom, ali ako imam

53

Zadatak da sa sportašicama ŽOG-a napravimo intervju

o njihovim sportskim i školskim uspjesima, doimao se poprilično lagan, ali uhvatiti te prezaposlene djevojke, bilo je dosta teško, ali mi smo se

ipak potrudile.

Intervju sa sportašicama Ženske opće gimnazije

I N t e r V j u I

mateja Pavlović senčić

irena hranjec

mene i podržavaju me ("oćeš nećeš, moraju!").

Moj uzor je jedan grčki karataš, najbolji je, zove se George Tszanos.

Imam treninge tri puta tjedno po dva sata. Natjecanja su mi gotovo svaki vikend, a kada imam nešto kao europsko natjecanje onda imam i treninge i pripreme čak i po šest puta tjedno.

Izlazim li? Pa i ne baš, ja sam predana treninzima i nije da ne želim, nego trebam biti spremna za natjecanja, koja su, kako sam već rekla, vikendima što je još otežavajuće za izlaske. Cilj mi je u sportu nastaviti osvajati medalje (pogotovo državnu medalju) i nara-vno uz sve to i redovno pohađati fakultet.

Nemam baš puno slobodnoga vre-mena, ali kada završim srednju školu i kada prođe sve to oko upisa, imam pripreme koje će trajati tijekom 8. mjeseca i bavit ću se većim dijelom vremena isključivo njima, no ni od-mora neće izostati.

neko natjecanje koje mi je bitno nikad ne ostajem predugo da bih se mogla naspavati i odraditi to kako treba. Planiram i dalje trenirati a idući cilj su mi Olimpijske igre. Što se škole tiče, još sam drugi razred i mis-lim da je rano govoriti o fakultetu, ali trenutno me zanima politologija.

Ivana IdžanovićZavršivši razgovor s Matejom, produžili smo samo do susjednih vrata, pokucali i ušli u 2.b te smo sestri Danijeli sa sata oduzeli još jednu sportašicu Ivanu Idžanović. Vedra i nasmijana Ivana nije se zbunila i otkrila nam je kako napre-duje. Od nje doznajemo.

Treniram karate već tri i pol godine. Uz trud profesora tu je dakako i moj, jako mi je naporno uskladiti školske obveze s treninzima. Stignem napraviti sve i za školu, a i odraditi treninge.

Moji uspjesi… bila sam dva puta druga na Zagrebačkom natjecanju i na Školskoj ligi.

Uzor mi je u sportu moj trener koji radi sa mnom i polaže velike nade u mene, Damir Burić. Treniram svaki dan po dva sata.

Izlazim prije treninga jer ne stignem nakon, ali većinom odem u neku šetnju ili na kavu s društvom jer ako imam neko važno natjecanje moram biti odmorna.

Moji daljnji planovi vezani uz sport su vrlo jednostavni, nastavljam trenirati ali naravno škola i fakultet su mi prioriteti samo što sam izbor fakulteta ostavila za kasnije jer ne znam još što bih studirala.

Ivona BerulecOstavili smo Ivanu i shvatile smo da su nam ostale još dvije djevojke koje tre-bamo intervjuirati. Djevojke su dosada bile jako simpatične i nije bilo nikakvih problema s našim pitanjima. Ušle smo u "desetku" i upale na vjeronauk 4.a, ses-tri Patriciji koja nam je s oduševljenjem prepustila Ivonu Berulec. Ivona nas je dobro nasmijala i sve nam je potanko objasnila.

Treniram karate već četiri i pol godine.

A na pitanje kako uspijevam uskladi-ti školu i sport odgovorit ću: "Ah, pa tajna je u organizaciji vremena, nara-vno. Imam i odgovaranje po dogov-oru, što mi je pomoglo, a i profesori mi izlaze već 4 godine u susret".

Što se tiče mojih uspjeha, jao hm, hm ovako to nekako izgleda… krenimo. Na europskom sam nivou, imam tri seniorske medalje, bila sam treća u državi na juniorskom prvenstvu i prva u Zagrebu. Zanimljiva je stvar da sam imala i okršaj s Ivanom. Tko je pobijedio? Neću vam reći!

Moji su prijatelji jako ponosni na

54

ivona Berulec

ivana iDžanović i ivona Berulec

Petra PlavecIvonu smo ostavili na satu vjeronauka i vratili se u svoj razred. Tamo smo intervjuirali i posljednju ali ne i manje bitnu sportašicu, učenicu našega raz-reda, Petru Plavec iz 3.b. Zatekli smo je na njenom mjestu i odmah je, kao i ostale djevojke, sve preispitale. Petra se nije dala omesti i odgovarala nam je sa smiješkom na sva pitanja.

Treniram mažoretkinje već osam godina i trenutno se nalazim u formaciji.

Škola i mažoretkinje su ostvarive uz puno truda, ali ja često izostajem zbog nastupa, lijena sam za učenje, iako moj školski uspjeh pokazuje suprotno, ponekad čak i ne spavam da bi u školu došla spremna i bez zaostataka. Imala sam dosta us-pjeha, ali ono čime se doista ponosim su županijsko, regionalno i državno osvojeno prvo mjesto. I naravno europski naslov s prvim mjestom.

Prijatelji su mi oduševljeni i nisu ljubomorni na moje uspjehe. Cijene moj trud i zalaganje i ponosni su ne mene. A najviše vole kad u školu dođem u uniformi i štapom koji odmah dograbe i porazbijaju pola učionice.

Imam treninge dva puta tjedno po tri sata, no kad imam nastupe imam treninge čak i dva puta na dan.

Izlazim subotom kada mi dopuštaju obveze koje imam prema

mažoretkinjama i ako mi se ne pok-lope neki nastupi ili natjecanja.

Imam dosta planova s mažoretkinjama koje bih voljela ostvariti i ne mislim još odustajati. Upravo sam se vratila s Europskoga natjecanja i odmah sam se počela pripremati za novi naslov u svom gradu Zagrebu.

Ovo ljeto neće biti ništa manje radno od prošloga, nema odmora što se tiče treninga. Kada završi škola, krećem na turneje i natjecanja. To su razlozi zbog kojih se vraćam ranije s maturalca te nakon svega toga. Tek ću se onda smjestiti na neku plažu i uživati!

Okončavši razgovor s našom Pet-

rom, završila je naša „potraga“ za sportašicama. Zahvaljujemo im se na susretljivosti, bile su simpatične, vedre, komunikativne i rado su nam sve ispričale. Ako smo nešto krivo napisale, neka nam se ne zamjeri jer teško je zaista zapamtiti sve te uspjehe kojih je vjerujte nam, bilo mnogo, ove su ih djevojke zaista samo nizale! Nisu opasne iako se bave takvim sportovima. Ostavile su na nas dubok dojam i bilo nam je sjajno družiti se s njima.

Maturanticama želimo uspjeh kod upisu na fakultet i neka se i za nas zabave na maturalnoj! Do idućeg puta…

55

I N t e r V j u I

Petra Plavec

Razgovarale: Lucija Judnić i Jelena Petric, 3.b

56

F o t o g a l e r I j a

Foto

grafi

ja: D

ora

Valte

r, 1.

b - N

ad Z

agre

bom

Mat

ea Š

ukan

, 4.a

57

Foto

grafi

ja: J

ustin

a Ze

fić, 2

.bFo

togr

afija

: Jus

tina

Zefić

, 2.b

Moji ostvareni snoviSjećam se, prije sedam godina bilo je europsko prvenstvo u nogometu u Portugalu. Sjedila sam s mamom, tatom i sestrom u dnevnom boravku i čekali smo utakmicu Hrvatska-Engleska. Gledali smo emisiju o Portugalu i prvi put sam gledala slike Lisabona, Coimbre, Porta, Algarva, prvi put sam čula taj prekrasan jezik, i to je bilo dovoljno da se zaljubim u tu prekrasnu zemlju i da stvorim svoj san o životu tamo.

U 1. razredu gimnazije upisala sam se u školu stranih jezika na portu-galski i učeći taj jezik moja želja za Portugalom je postajala sve veća i veća. Moja najstarija sestra mi je za šesnaesti rođendan poklonila put u Lisabon na sedam dana. To je bilo definitivno najljepše put-ovanje u mom životu koje mi je dalo još veći poticaj za to da jednog dana živim tamo.

Jednog dana hodala sam školom i na oglasnoj ploči ugledala letak od AFS-a na kojem piše da provode interkulturalno učenje u

puno zemalja. Među svim tim zemljama sam vidjela i Portugal. Istog trena nazvala sam svoju mamu i pročitala joj sve što na tom letku piše. Ona je bez razmišljanja rekla: "Prijavi se!"

I tako je došao 10. 9. 2010., dan mog odlaska u Portugal. Prvi tjedan mi je, priznajem, bilo jako teško. Prvi dan škole me je bilo jako strah, izgubila sam se tražeći učionicu A2, nisam još dobro razumjela portugalski, primijetila sam da su me svi u školi gledali kao da sam došla s Marsa, a ne

države udaljene samo nekoliko tisuća kilom-etara. No već taj prvi dan škole pronašla sam prijatelje koji su mi puno pomogli da se snađem i što brže uklopim u život. Što su tjedni prola-zili to sam imala sve više prijatelja i sve sam bolje počela govoriti i razumije-vati portugalski.

Primijetila sam puno različitosti među kultura-ma. Npr. Hrvati su više zatvoren i hladan narod za razliku od Portugalaca koji su otvoreni i spremni širokih ruku prihvatiti novine. Najviše mi se svi-

djela simpatičnost Portu-galaca, kada bi god nekoga novog upoznala uvijek bi slijedio poljubac. Što mi se nije svidjelo? Prvo i osnovno to što Portugalci jako puno jedu, a večera je glavni obrok, a ja to inače ne prakticiram. Također mi se nije svidjelo to što jedu jako puno riže pa sam se pomalo počela osjećati kao da sam u Kini. Ima još malih sitnica koje mi se nisu svidjele, ali to nije važno spomenuti.

Velika je razlika i u školovanju. Smatram da je u Hrvatskoj škola puno teža nego u Portugalu.

58

P r I l o z I

U 1. razredu gimnazije upisala sam se u školu stranih jezika na portu-galski i učeći taj jezik moja želja za Portugalom je postajala sve veća i veća. Moja najstarija sestra mi je za šesnaesti rođendan poklonila put u Lisabon na sedam dana. To je bilo definitivno najljepše put-ovanje u mom životu koje mi je dalo još veći poticaj za to da jednog dana živim tamo.

Jednog dana hodala sam školom i na oglasnoj ploči ugledala letak od AFS-a na kojem piše da provode interkulturalno učenje u puno zemalja. Među svim tim zemljama sam vidjela i Portugal. Istog trena nazvala sam svoju mamu i pročitala joj sve što na tom letku piše. Ona je bez razmišljanja rekla: "Prijavi se!"

I tako je došao 10.09.2010., dan mog odlaska u Portugal. Prvi tjedan mi je, priznajem, bilo jako teško. Prvi dan

škole me je bilo jako strah, izgubila sam se tražeći učionicu A2, nisam još dobro razumjela portu-galski, primijetila sam da su me svi u školi gledali kao da sam došla s Marsa a ne države udaljene samo nekoliko tisuća kilom-etara. No već taj prvi dan škole pronašla sam prijatelje koji su mi puno pomogli da se snađem i što brže uklopim u život tamo. Što su tjedni prola-zili to sam imala sve više prijatelja i sve sam bolje počela pričati i razumije-vati portugalski.

Primijetila sam puno različitosti među kultura-ma. Npr. Hrvati su više zatvoren i hladan narod za razliku od Portugalaca koji su otvoreni i spremni širokih ruku prihvatiti novine. Najviše mi se svi-djela simpatičnost Portu-galaca, kada bi god nekoga

novog upoznala uvijek bi slijedio poljubac. Što mi se nije svidjelo? Prvo i osnovno to što Portugalci jako puno jedu, a večera je glavni obrok što ja inače ne prakticiram. Također mi se nije svidjelo to što jedu jako puno riže pa sam se pomalo počela osjećati kao da sam u Kini. Ima još malih sitnica koje mi se nisu svidjele ali to nije važno spomenuti.

Velika je razlika i u školovanju. Smatram da je u Hrvatskoj škola puno teža nego u Portugalu. Ovdje imam 16 predmeta i svaki dan moram učiti jer su svaki dan usmeni ispiti. U Portugalu sam imala 7 predmeta, bez usmenih ispita ali sam zato cijeli

dan provodila u školi koja počinje u 8:30 ujutro a završava oko 17 ili 18 sati navečer.

Između brojnih smjerova koji se mogu odabrati u toj gimnaziji koju sam pohađala, izabrala sam znanstveni smjer gdje je matematika bila dosta teška, ali smo često vri-jeme provodili u laborato-rijima za kemiju i biologiju što je oduzimalo puno vre-mena ali je znalo ponekad biti i jako zabavno.

Ovdje imam 16 predmeta i svaki dan moram učiti jer su svaki dan usmeni ispiti. U Portugalu sam imala 7 predmeta, bez usmenih ispita, ali sam zato cijeli dan provodila u školi koja počinje u 8:30 ujutro, a završava oko 17 ili 18 sati navečer.

Između brojnih smjerova koji se mogu odabrati u toj gimnaziji koju sam pohađala, izabrala sam znanstveni smjer gdje je matematika bila dosta teška, ali smo često vri-jeme provodili u laborato-rijima za kemiju i biologiju što je oduzimalo puno vre-mena, ali je znalo ponekad biti i jako zabavno.

U početku sam slabo razumijevala predavanja, ali što je vrijeme prolazilo to sam više i bolje razu-mijevala pa sam čak na kraju i iz ispita dobivala jako dobre ocjene. Pod odmorima i pauzom za ručak kartali bi se, neki bi igrali ping-pong, nogomet

ili odbojku na igralištu, a neki bi jednostavno sjedili u obližnjem kafiću i pili kavu.

Kao što sam već i spo-menula na početku, stekla sam jako puno dobrih prijatelja i svi su mi od početka pružili ruku i pomagali sve do kraja da se što bolje snađem i da mi moja tri mjeseca u Por-tugalu ostanu u što boljem sjećanju.

Često mnogi studenti AFS-a nisu zadovoljni sa svojom host-obitelji. Ja sam imala sreće. Mis-lim da sam dobila jednu od najboljih obitelji. S mlađom sestrom Taniom sam se jako dobro slagala i ona mi je dosta poma-gala oko škole. Moja host-mama Martina mi je uvijek znala ispričati dobre tračeve o ljudima iz Seie (mjestu u kojem

sam živjela), a host-tata je uvijek bio raspoložen da mi pokaže najljepše strane Portugala i tako sam uz njegovu pomoć vidjela ljepote Coimbre, Porta, Fatime, Lisabona, Visea, Serra da Estrele, itd.

Moj san je oduvijek bio up-oznati i živjeti u Portugalu što se i dogodilo. Ja ću i dalje sanjati o tome da se ponovo vratim i ostanem zauvijek, jer moja mama mi je uvijek govorila: "Ako nešto zaista želiš, onda će ti se to i ostvariti". U ta tri mjeseca sam potvrdila sve ono što sam uvijek mis-lila o Portugalu, i sada je moja želja da živim tamo dvostruko veća i jača. Ako ne prije, mislim na to da se vratim ovo ljeto i

tome se jako veselim. Ali naravno, moj san će i dalje ostati isti: doći i zauvijek ostati u Portugalu.

Corrina Rus, 4.c

59

60

Moj dolazak i odlazak iz Žog-a

I tek kad sam se uklopila, put me odveo u Beograd gdje sam opet nastavila školovanje na engleskom jeziku. Nakon četiri godine opet sam se vratila u Zagreb i posljednja dva razreda osnovne škole završila ovdje.

Bilo mi je jako teško, jer nisam dobro znala hrvatski jezik. Teško sam se uklapala u društvo u razredu i često sam plakala. Škola me nije veselila.

Zatvarala sam se u sebe, u svoj svijet, izbjegavala sam sve oko sebe. No sve se promijenilo kada sam se upisala u Žensku opću gimnaziju. Ova škola je bila moj izbor. Veselila sam se već od samog početka što su primjećivali i moji roditelji. Postala sam vesela, vedra i nasmijana. Počela sam se veseliti svakom novom danu i susretu sa svojim prijateljicama i profesorima.

S radošću sam kod kuće prepričavala svaki detalj koji mi se u školi dogodio te su i moji roditelji postali sretni. Otvorila sam se, postala komuni-kativna i nasmijana. Možda je tome razlog i moje odrastanje, drugačije poimanje svijeta oko mene, ali vjerujem da je najveću ulogu u tome odigrala baš moja Ženska gimnazija. Ljudi često o njoj imaju predrasude i misle da se ovdje školuju samo buduće časne sestre, ali to nije tako. Razlika između ove gimnazije i neke druge jedino je u tome što nema dječaka. Istina je da i mi, djevojčice,

znamo biti nestašne i brbljave, ali dječaci su ipak nešto drugo.

Zahvalna sam ovoj školi na svakom danu koji sam u njoj provela. Zah-valna sam i na svim pohvalama i pokudama jer su bile dobronamjerne.

Sada se opet nalazim na prekret-nici jer ću sljedeće godine nastavu pohađati u jednoj gimnaziji u Beču. Tamo ću slušati njemački jezik kojeg ne znam baš dobro, ali vjerujem da ću ga svladati i uklopiti se u novi razred. Veselim se i ne veselim tome. Ponekad me malo strah, ali, ipak, volim izazove, a ovaj će za mene biti nov i uzbudljiv.

Ostat ću zahvalna svojoj Ženskoj općoj gimnaziji u Zagrebu što me naučila mnogome i što me učinila sretnom, a što će mi koristiti u novoj sredini. Svima veliko hvala i puno sreće i uspjeha u budućnosti!

Jelena Lončar, 1.a

Rodila sam se u Aucklandu, na Novom

Zelandu, živjela u Chicagu, a školovanje sam započela

u Oslu, u Norveškoj na engleskom jeziku da bih se nakon godinu dana vratila

u Zagreb i tu nastavila školovanje na hrvatskom

jeziku.

P r I l o z IP r I l o z I

61

P r I l o z I

S početkom svibnja jedan od nama najdražih trgov-ina predstavla je svoju akciju za bolju budućnost.

Inicijativu u našoj školi potakla je prof. engleskog i njemačkog, Antonija Gra-dac. Cilj akcije bio je zami-jeniti mnoštvo plastičnih za platnene, (dizajnerske!), ekološke vrećice. Naša ideja bila je na jedan cijeli tjedan zamijeniti svoje uobičajene školske torbe za eko-vrećice i promovirati ovu odličnu ideju.

Inicijativa je bila radosno prihvaćena i puno Žogica pohrlilo je u dućane

– poziv za bolju budućnostekološke vrećice

nadajući se svojoj novoj vrećici. Ali za mnoge od njih uslijedilo je razočaranje. Jer, većina naših građana prepoznala je ovu akciju i stotinu tisuća vrećica nestalo je u trenu. Je li u pitanju stvar-no bila probuđena ekološka svijest naših sugrađana ili jednostavno želja za nečim besplatnim? To će ostati tajna. Ali sigurno je da se nešto pokrenulo.

Ekološka vrećica pokazala je da svatko od nas može promijeniti svijet svojim malim doprinosom jer svi zajedno krojimo budućnost naše Zemlje.

Za kraj bih htjela naglasiti da smo možda ostale bez eko-vrećica, ali ne smi-jemo ostati bez eko-duha. Svaka od nas može skrojiti i napraviti svoju originalnu eko-vrećicu i ponosno ju prošetati ulicama našega grada znajući da činimo nešto dobro.

Napisala: Marija Topolovec, 3.b

Možda smo ostale bez eko-vrećica,

ali ne smijemo ostati bez eko-duha!

62

Svečanost maturalne večere održana je 8. lipnja u hotelu Pan-orama u Zagrebu.

Nakon ispita državne mature, u "gala izdanju" maturantice su zaključile pjesmom i plesom svoje srednjoškolsko obrazovanje. Uz prisustvo roditelja svaki razred svečano je pozdravljen ušao u plesnu dvoranu nakon čega je uslijedio pozdrav ravnateljice roditeljima, raz-rednicama i maturanticama. Potom su na plesnom podiju zaplesali valcer očevi i kćeri. Lijep i dirljiv završetak jednog životnog razdoblja.

Maturalna večera

P r I l o z I

8. lipnja 2011.

Hotel Panorama

63

64

Najvažnije stvari u životu ne stoje ništa jer su preskupe za prodaju!Terezija Klaić (bivša ŽOG-ica)