Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic

1

2

Emir S. Nišić

STARI NIŠANI

u Đurđeviku Recenzija: Alija Arif Delić Lektura: C. Andrea N. Emir Fotografije: N. Emir Web: www.emirnisic.de.tl e-mail: [email protected] Objavljeno na :

Tuzla 2014.

3

UVOD Kada neko započne pisati knjige, on to sasvim sigurno i nastavi, najprije iz svog ličnog

zadovoljstva, ali i zbog zadovoljstva ljudi pred kojima se nađu ispisane stranice.Ovo je

moja četvrta knjiga, za koju se nadam da će vam ponuditi podatke koji su vam

potrebni, te mnogo toga što niste znali. Ovoga puta odlučio sam se pozabaviti

prošlošću moga užeg zavičaja, da bih se jednim dijelom odužio svome lijepom mjestu.

Ranije sam samo primjećivao stare nišane i nisam ništa znao o njima, ali je poštovanje

prema tim nadgrobnim spomenicima kod mene uvijek postojalo. Najupečatljiviji trag u

mome sjećanju ostavilo je staro mezarje u Kovačima pored kojeg sam od najranijeg

djetnistva prolazio, a koje danas skoro da i ne postoji. Uništavanje ovog groblja

nagnalo me da se posvetim njihovoj zaštiti, tj. evidentiranju i proučavanju. U mojoj

knjizi na početku ćete pročitati o mojim sjećanjima na moje prve susrete sa

nadgrobnim spomenicima, a kasnije vas očekuje puno toga o prošlosti Đurđevika.

Naime, pošto još uvijek niko nije napisao nikakvu monografiju moga mjesta, smatrao

sam se dužnim da u ovom djelu dam što više podataka o Đurđeviku, što će vjerujem

biti polazna osnova za neke druge autore. Nakon toga slijedi poglavlje o nišanima, o

njihovoj tradiciji, o oblicima, o vrsti izrade i slično. Što se tiče mojih opisa mezarja i

nišana na njima, ona su tu poredana onim redom kako sam ih i obilazio, a budući da je

Đurđevik nekada obuhvatao okolna mjesta, svoje istraživanje sam proširio na područje

Bašigovaca i Kovača. U svome radu nisam imao znatnih problema, a moj rad odobrio

je Medžlis islamske zajednice Živinice, na čemu im se mnogo zahvaljujem. U cilju što

boljeg prezentiranja moga rada uporedo sam radio dokumentarni serijal koji je

dostupan putem moje internet stranice. Vrlo je važno da jedno ovakvo istraživnje prati

i vizuelni materijal, tako da će se i u ovoj knjizi naći mnogo fotografija. U pogledu

klasifikacije nišana nisam se mogao osloniti na podjele nišana kakve su ustanovili

raniji autori, pa sam zbog toga formirao neku svoju klasifikaciju. Često se recimo kaže

da je nišan ulemanski, ali ako bih se raspitao o umrlom kome je podignut takav nišan

doznao bih da je to bio sasvim običan čovjek zemljoradnik koji možda tijekom svog

života nije držao puno do vjere, a samim tim pogotovo nije bio ulema (vrsni

poznavalac Islama, stručnjak za vjeru u neku ruku, veoma učen čovjek).Stvar je u

tome što je majstor odlučio napraviti takav nišan, ili su takav nišan zahtijevali

4

potomci. Zbog toga sam u svome radu odbacio podjele nišana na ulemanske, aginske,

derviške i slično, jer takva podjela na ovom području nema svoju naročitu primjenu,

mada ima pojedinčnih slučajeva gdje nišani odgovaraju toj podjeli, ali je to neznatan

broj. Također sam prilagodio izraze koji su do sada korišteni, recimo gužve na

turbanu, nazvao sam nabori na turbanu, što je dosta i ljepše i prikladnije. U svome radu

koristio sam termine: groblje, mezarje, mezarluk, harem i šehitluk, jer je po meni

sasvim svejedno kako nazivamo vječna počivališta naših ili tuđih predaka, važno je da

ih poštujemo i ne skrnavimo. Vjerujem da će biti onih koji će mi zamjerati na tome što

nešto nazivam drugačijim imenom od njih, ali ja nisam nikakav vjerski predstavnik,

već istraživač. Prvi lokalitet koji sam obišao bio je mezarje kod Stare džamije u

Musićima 13.01.2014. godine, a posljednji lokalitet na kojem sam bio s ciljem

prikupljanja materijala za ovu knjigu su mezarja u Kovačima, dana 18.03.2014.

godine. U tom vremenu prikupio sam jako puno materijala, napravio sam 932

fotografije, i 95 minuta video snimka. Od toga svega napravio sam pet epizoda svoga

dokumentarnog serijala. Bio sam čak i ondje gdje su mezarja nekad bila pa nestala.

Sva zapažanja sa terena poslužila su najviše za ovo pisano djelo. Svih tih sunčanih

dana u kojima sam se družio sa tragovima prošlosti po ovdašnjim mezarlucima, vratila

su me u prošlost, i uvijek sam osjećao blago zadovoljstvo od korisnosti moga rada.

Moj rad je bio zapažen, nekako pred sam završetak ove knjige, pojavio sam se u

najčitanijem dnevnom listu u državi „Dnevni avaz“, gdje su se mnogi upoznali sa

ciljevima moga rada koji je vezan za nadgrobne spomenike. Naravno, puno činjenica

vezanih za prošlost Đurđevika morao sam da odbacim, u prvome jer nisu tačne, a

zatim bih se i udaljio od svoje glavne teme. Očekujem da će ovo moje djelo biti prije

svega korisno, studentima, učenicima, stanovnicima Đurđevika, budućim naraštajima,

vjerskoj zajednici, a kao drugo nadam se da će se poboljšati odnos prema starim

nišanima te da će oni biti zvanično zaštićeni od nadležnih tijela. Treći cilj je da se na

naša mezarja barem u nekoj mjeri vrate oblici tradicionalnih nišana. Smatram da sam i

svojim evidentiranjem nišana kao i podacima o prošlosti Đurđevika mnogo doprinio, i

osjećam veliko zadovoljstvo zbog toga što sam napisao još jednu knjigu, a onda idem

lagano dalje. Puno je toga što trebam zapisati, dok sam živ.

Emir S. Nišić

5

RECENZIJA ZA ISTRAŽIVAČKI RAD O NIŠANIMA Autora Emira Nišića

Pohvalno je što pisci brižno oštre svoja pera i, onda nas ne treba čuditi što svakim

novim danom niču nova djela. Tako je i sa piscem Emirom Nišićem, njegov nerv

nikad ne miruje; svoju vrijednu istrajnost iznjedruje, iznosi pred mnenje, kao autor

nadahnute poezije i priče vješto ispričane, kao autor crtica kroz koje vješto kazuje

svoja zapažanja – svoj kratki, ali jasni umjetnički izraz, i kolumni, putopisa i zapisa

značajnih i historijskih mjesta koja je pohodio i istraživačkih postignuća, koja su, kao

pečat, dala smisao temi vrlo jasno i potvrdno, na kojim bi mu zavidili i divili se i

mnogo starije kolege – pisci.

Tako nam Nišić svojim sveukupnim umjetničkim izdizanjem, ponovo potvrdio da je

u dobi kada mu ne nedostaje stvaralačkog zamaha. Svojim istraživačkim radom

izdigao se iznad stvarnosti. Po ko zna koji put, Nišić potvrđuje da historija igra važnu

ulogu za sadašnjost i budućnost naroda o kojem se bavi i piše.

Dakle, u ovoj knjizi riječ je o nišanima koje je Nišić proučavao i istraživao u svome

užem zavičaju. To je štivo u kojem se opominju svi oni koji su trebali ili trebaju

povesti više djelovanja da takvo što, kao što su nadgrobni spomenici i obilježja, ne

prekrije maglena, bar da se sačuvaju u obliku trenutnog zatečenog stanja, jer, kako

ističe autor, mnogi su nišani, pa i stećci, vidno oronuli, u fazi zaborava i nestajanja. Ali

autor dopunjuje ovu istraživačku misiju, te iznosi monografsko kazivanje o

Đurđeviku, naseljenom mjestu općine Živinice, gdje je rođen i gdje živi. Pomno se

bavi, prije svega, ispravljanjem pogrešaka iz prošlosti i postavljanja u nizu

hronološkog dešavanja, u okvire tačnosti o svome prelijepom i pitomom mjestu

Đurđevik, kojeg čine MZ Stari Đurđevik i Đurđevik Dom. On opovrgava ili potvrđuje

činjenice i dokumentuje dokučena akta iz spisa do kojih se moglo doći. Naravno, i sva

druga obrađena mjesta u ovoj knjizi nisu zakinuta za objelodanjivanje o pojedinostima

iz svoje daleke i bliske prošlosti. Ovaj mali prostor gdje je Nišić vršio istraživanje, opit

i studiju o nadgrobnim spomenicima, nije umanjio željenu vrijednost, jer i da je uzet

širi teritorij ništa se, tako da kažem, primjetno ne bi promijenilo, osim eventualnog

broja te sakralnosti. Svugdje su nišani dovedeni do stanja „biti ili ne biti“. Kako rekoh,

Emir Nišić je na ovim prostorima rođen, a onda za očekivati je bilo da svoj istraživački

6

poriv sruči na uži zavičaj, koji je svakako historijski izuzetno bogat , a samim time i

svakojakim nišanima i stećcima. Jasno i poučno objašnjeno i razjašnjeno je sve u ovoj

knjizi o nišanima, a onda i mnogobrojne fotografije, koje zamjenjuju mnoge riječi...

Znači i sve rečeno, i sve fotografisano, i o nišanima, i u monografskom kazivanju o

autorskom rodnom mjestu Đurđevik. Naročito me dojmilo autorovo kazivanje o

nišanima sa epitafima. To je poseban izricaj i poriv svakog pjesnika. Sjetimo se

naslova nekrologija o živiničkim šehidima i poginulim borcima:

„Na krilu zemlje -

Za usnule

Čvrstim snom -

Kamen je odgovor Nebu.“

Ali i Maka Dizdara, Nijaza Alispahića, i mnogih drugih velikih pjesnika, koji pjevaše

o nadgrobnim spomenicima obilazeći šehitluke.

Tako je to, kroz mjesta kročio je Emir i bilježio vrstu nišana, tačan broj svih vrsta,

nestala mezarja, pa starost i šehitluka i nišana, a nije da toga nije od drevne prošlosti

do danas u svakom pohođenom mjestu... Naravno, kako je i sam autor rekao, razlika je

neminovna od mjesta do mjesta, pa i sela i grada, kada su nišani u pitanju, i vrsta, i

izgled, i veličina. No, bujrum autori – istaživači, ovo djelo dobro će vam doći, kao

podloga za početak ili bolje reći nastavak gdje je Nišić zaustavio se; ovakvih knjiga

nikad nije dosta, a ovu knjigu toplo preporučujem svima koji vole dobro i poučno

štivo.

Alija Arif Deli ć

7

Izučavanje stećaka

Bogumilski stećci su kod mnogih izazvali divljenje i ljubav prema povijesti.Interes za

stećke kod mene se probudio u osnovnoj školi. Naime

stećci su postojali i blizu moje kuće, na imanju Franje

Molana gdje ih je bilo pet, a koje je on iskopao iz zemlje

1960. godine jer ih je ranije zatrpala rijeka Gostelja

svojim nanosima.Iste stećke prvi je evidentirao dr. Ćiro

Truhelka 1895. godine, kada je i očitao natpis sa jednog

stećka, a to je danas jedini stećak sa natpisom na

podrućju općine Živinice. Ja ću se tek 1990-tih godina

igrati oko ovih stećaka ne znajući njihivu pravu namjenu

i vrijednost.

Osim toga pred mojom školom bilo je oko 15 stećaka, i

kao takvi skrivali su mnoštvo tajni i ja sam jedva čekao šesti razred kada ćemo učiti o

njima. Prva važnija saznanja o stećcima naučio sam od naše nastavnice Safete Delić, a

kasnije i od Huseina Redžića kada sam se i uključio u historijsku sekciju, a vrijednost

stećaka spoznao sam od velikog umjetnika i zaljubljenika u Bosnu i Hercegovinu,

njene starine, tradiciju i običaje Rahmana Šabanovića. Nekako na proljeće 2000.

godine počelo se sa prenosom stećaka sa lokaliteta Vrpolje (imanje Franje Molana), u

naše školsko dvorište u svrhu očuvanja spomenika. Ovoj akciji dao sam svoj doprinos,

onoliko koliko sam mogao obzirom da sam bio učenik šestog razreda. Ovdje je ostao

jedan stećak koji nikada nije izmješten.Od toga doba stećci su me oduvijek zanimali,

čitao sam o njima, obilazio lokalitete gdje se nalaze, fotografisao ih, a najviše o njima

doznao dok sam studirao historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Još uvijek nisam

napisao niti jedno djelo o stećcima, a to ne mora značiti da to neću učiniti kada se

ukaže prilika i potreba.

8

Sjećanje na krečenje nišana

Moj prvi ozbiljniji susret sa starim nišanima bio je u osnovnoj školi kada sam kao član

„Historijske sekcije“ učestvovao u krečenju starih nišana.Historijsku sekciju predvodio

je nastavnik Husein Redžić poznatiji kao Huso, koji nam je jednoga dana došao s

prijedlogom da uradimo nešto konkretno u vidu zaštite kulturnih spomenika.Ispričao

nam je ukratko o nekadašnjem običaju krečenja starih nišana pred Bajram i predložio

da mi okrečimo nišane kod Stare džamije u Đurđeviku. Moji školski drugovi i ja samo

se okupili kod džamije 20.02.2002. godine, a koliko se sjećam prisutni članovi sekcije

su bili:Mirna, Amra, Dino, Semir i još dvoje čijih se imena ne mogu sjetiti.Vrijeme je

bilo vedro i sunčano a ponegdje je bilo ostataka snijega koji nas je spriječio da akciju

izvedemo ranije.Uz pomoć našeg nastavnika pripremili smo kreč, uzeli četke i kante,

pa smo vrijedno krenuli na posao.Naše radove pratio je mujezin Stare džamije u

Musićima Sakib Musić, ovom prilikom nam se zahvalio na našem trudu i naveo da su

sada stari nišani „okupani“ pred nadolazeći praznik. Ovaj posao oko krečenja nama

đacima je predstavljao nešto značajno i davao nam određen osjećaj korisnosti društvu i

nauci.Sa ove vremenske distance ne mogu puzdano odrediti da li smo nišane krečili

dva sata ili duže, ali znam da je naša akcija naišla na pohvale direktora škole, ostalih

nastavnika, kao i mještana Đurđevika. Tad, prije 12 godina ja nisam mogao naslutiti i

znati da ću baš ove 2014. godine ovdje doći kao neko ko iza sebe ima dva historijska

rada, neko ko je ozbiljan istraživač, a valjda sve to ide u prilog mome tadašnjem

nastavniku Husi a sada dobrom znancu i prijatelju,

koji je znao prepoznati talente za nauku koju je

predavao.

Sjećam se da sam na jednom od nišana pronašao

reljef sablje pa sam to prijavio nastavniku koji je

nešto zapisao u rokovnik, danas evo ja u rokovnik

zapisujem reljefne ukrase i karakteristike sa

nišana.Osim toga prijavljivali bi mu i natpise za koje bi rekli da nešto piše na turskom

a on bi to ispravljao učeći nas da se radi o arapskom pismu koje su ovdje donijeli

Turci, pa da zbog toga dolazi do zabune.

Danas su eto stari nišani tema moga izučavanja.

9

ĐURĐEVIK

Đurđevik ili Gjurgjevik kako se to nekada pisalo, spada u red najstarijih naselja na

ovom području.Svjedočanstvo tome daju mnogobrojni ostaci materijalne kulture, prije

svega stara Gradina u Nevrenči, zatim nekropole stećaka, Stara džamija, kao i mnogi

lokal-toponimi koji žive u narodu. Osim toga ni pisani tragovi o Đurđeviku nisu

rijetki. Đurđevik danas administrativno pripada Općini Živinice, koja je u sastavu

Tuzlanskog kantona, a sam Đurđevik kao veliko mjesto podijeljen je na dvije mjesne

zajedinice i to : MZ Đurđevik Dom i MZ Stari Đurđevik.Ako izuzmemo te

administrativne podjele Đurđevik je jedno veliko mjesto koje se prostire na obalama

rijeke Gostelje, po kojoj je nekada ime nosila i srednjovjekovna župa Gostilj. Ovdje

vlada umjereno-kontinentalna klima gdje su zime umjerno hladne,a ljeta dosta topla i

duga.Najkišovitiji mjesec je juni, a mjesec sa namjanje padavina je januar. Zadnjih

godina ovdje je jako čest grad u ljetnim mjesecima koji nanosi ogromne štete

poljoprivrednim imanjima, kao i na ostaloj imovini žitelja ovog područja.Godišnje

padavine iznose 864 l/m2, a od toga na proljće otpada 238l/m2 ili 27.2%, zatim na ljeto

271 l/m2 ili 31,0 %, na jesen 192 l/m2 ili 21,9%, i na zimu 163 l/m2 ili 19,9 %.

Prosječna godišnja temperatura zraka je oko 10,2 C. Vegetativni period traje 246

dana,(od 14.03. do 16.09.) što pogoduje povoljnom razvoju poljoprivrede. U

Đurđeviku preovladavaju sjeverozapadna strujanja vjetra HW=29,7%, zatim

jugoistočni SE= 22,8%, i sjeveroistočni

HE=15,4%, ovo područje spada u

umjereno vjetrovito.1

Iznad Đurđevika nalazi se masiv Konjuh

planine, a veći dio ovoga mjesta otvoren

je prema Sprečkoj dolini, reljef je

mješoviti, ima brežuljaka, a velika je i

dolina rijeke Gostelje, prosječna

1 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, grupa autora, Živinice, 1988.

10

nadmorska visina je oko 240 metara, mjesto je gusto naseljeno. Prosječna dubina

snijega tijekom zime ovdje je oko 20 cm, a on se zadržava oko 60 dana,a najveće

snježne padavine zabilježene su u decembru 1999. i januaru 2000. godine kada je

visina snijega varirala između 60-120 cm.2 Tip zemljišta je uglavnom hidromorfno tlo,

aluvij i dolinski dulovij. Dok je samo mjesto poznato po ogromnim naslagama ugljena.

Dolina rijeke Gostelje izložena je i povremenim poplavama s početka ljeta, većeg ili

manjeg razmjera.Na ovom području postoji i nekoliko aktivnih klizišta koja

ugrožavaju puteve i stambene objekte. Zagađenje vazduha ima negativan i rastući

trend. Broj stanovnika utrvrđen zadnjim popisom stanovništva iz 2013. godine po

dostupnim preliminarnim rezultatima nikako nije tačan. U tom popisu se navodi da

Đurđevik ima 3.319 stanovnika, a od toga 1.022 domaćinstva, dok se recimo za

Kovače navodi da imaju 4.105 stanovnika i 1.143 domaćinstva!? Ovdje je sigurno pod

stavkom Kovači uračunato i stanovništvo Starog Đurđevika, jer realno gledajući

Kovači ne mogu imati više od 1800 stanovnika, budući da su u svim ranijim popisima

imali od 200-800 stanovnika. U Đurđevik

su u prošlosti spadala i okolna mjesta,

koja su poslije postale samostalne mjesne

zajednice među kojima su i Kovači.

Prema pouzdanim procjenama iz 2004.

godine u Starom Đurđeviku je živjelo

3.218 stanovnika, a u Đurđeviku 4.562,

dok je prema procjenama iz 2011. godine na području Starog Đurđevika bilo 3.278

stanovnika, a na području Đurđevika 4.647 stanovnika. Ove procjene treba uzeti kao

pouzdane i tačne za sva buduća istraživanja, a zvanični popis iz 2013. godine treba

uzimati sa velikom rezervom naročito kod nacionalne strukture stanovništva, te se kao

autor i za ubuduće ograđujem od svih podataka iz popisa stanovništva iz 2013. godine,

prvenstveno jer sam bio žrtva isceniranog popisa, zatim u podacima koji su mi

trenutno dostupni ustanovio sam nebrojeno mnogo pogrešaka. Đurđevik se navodi kao

mjesto urbanog tipa, a Stari Đurđevik kao mjesto mješovitog tipa.Po zvaničnim

prognozama postoje pretpostavke da će 2032. godine, u Starom Đurđeviku živjeti oko

2 Prostorni plan Općine Živinice,Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.

11

3.520 stanovnika, a Đurđevik Dom će brojati 4.990 stanovnika, sve ukupno 8.510

stanovnika.Ured Mjesne zajednice Đurđevik Dom raspolaže sa prostorom od 20m2, a

tu je i matični ured, dok mjesna zajednica Stari Đurđevik ima svoje prostorije u

čitaonici na Brodu nepoznate površine koje nisu adekvatne za korištenje, a ranije je

imala svoje prostorije u Staroj školi površine oko 90m2 koje je usptupila za potrebe

otvaranja ambulante. Od svoje prošlosti Đurđevik je bio ekonomski jako središte, do

osmanske okupacije ovdje se uzgajala i vinova loza i pravilo kvalitetno vino, a to je

prestalo pod pritiskom okupatroskih vlasti u vidu velikih poreza i vjerskih propisa koje

su donijeli sa sobom. Najveći razvitak Đurđeviku donio je rudnik koji je ovdje otvorila

firma A.D. Kroacija iz Zagreba još 1936. godine. U Đurđeviku postoji i Nogometni

klub Omladinac RMU Đurđevik, a

ovdje djeluje i lovačka sekcija LD

Toplice Živinice. Đurđevik je

mjesto koje je prvo na području

općine Živinice dobilo svoj

suvremeni vodovod, 1972. godine, a

na čelu akcije izgradnje vodovoda

nalazio se Muharem Nišić. Danas je

vodosnadbijevanje riješeno sa

izvorišta: Sinac-rijeka, Djedinski vodovod, Arzina voda, Zmajevac(Zmajevača),

Fazlićka voda.

Vjerska i nacionalna struktura stanovništva u Đurđeviku je šarolika, uz visok stupanj

uvažavanja i tolerancije, na šta treba biti ponosan. U pogledu vjerske pripadnosti tu su

Muslimani, Katolici, Pravoslavci i ateisti, dok je nacionalna struktura dosta šarolika:

Bošnjaci, Bosanci, Romi,Hrvati, Srbi, Jugosloveni, Talijani, Albanci, Crnogorci...

MZ Đurđevik Dom

U najnovijem statutu iz 2013. godine stoji naziv MZ Đurđevik, ali zbog lakšeg

razlikovanja i zbog ranijeg naziva po kome je poznata ova mjesna zajednica koristit ću

12

naziv Đurđevik Dom. Formirana je 27.12.1965. godine a obuhvatala je naselja:

Đurđevik, Bašigovci, Donja Lukavica, Djedino, Nevrenča, Kuljan, Kovači, Odžak i

Zukići. Vremenom su se ova mjesta

izdvajala u samostalne mjesne

zajednice tako da danas MZ Đurđevik

obuhvata mjesta: Nevrenča, Medovići,

Magistralni put, Vrnojevići,

Boškovići, Kotornica, Juroševići, Stari

rudnik, Djedino, Dunajevići, Savino

brdo, Živčići i Fazlići. Granice mjesne

zajednice su : granična područja na

mostu Kotornica, na Magistralnom putu Tuzla-Sarajevo, a zatim ide uzvodno rijekom

Gosteljom do mosta za područje Jelaha, ide Jelaškim potokom do sredine puta, odatle

južno prema "Halilčevića pećini" do kompleksa "Šumarstva Svatovac", te

jugozapadnom granicom između privatnih posjeda naselja Djedino i šumskog

kompleksa lokalnog puta koji vodi za Budakovac. Istim putem produžava na zapad i

spušta se na sjever, presijeca put za Djedino, nastavlja pored Zenunovačke vodenice i

koritom Zenunovačke rijeke, ide do njive Slavke Markovića prema zapadu izlazi na

Zenunovački put ispod Paleža nastavlja putem, skreće putem prema sjeverozapadu te

starim putem kroz Palež do njiva "Haluge", a zatim sredinom velikog jezera ide prema

nekad postojećoj kući Mujke Bećirovića i nastavlja prema sjeveru do raskršća puteva

Odžak-Alići, ide pravcem prema rudničkoj trafo-stanici i nastavlja putem prema

istoku, međom njive Mehmedalije Taletovića i pravcem privatnih njiva Avdić Ramiza

do Mag. puta granicom posjeda Musić Halida. Presjeca Magistralni put prema ivici

starog kamenoloma ispod Islamskog centra, te kroz privatne posjede izlazi na put za

Savino brdo i ide prema raskršću puta za Bašigovce na "Kršu" i nastavlja prema

13

istoku, skreće južno šumskim putem prema brdu "Golubinjak" koji polovi i nastavlja

ka raskršću "Stare kuće" put "Crvena vodica", dalje nastavlja putem do Dunajevića

prema "Planama", odatle prema lovačkoj kući kod potoka "Kotornica" i istim koritom

do mosta Kotornica na Magistralnom putu Tuzla – Sarajevo.3

Prezimena u ovoj MZ-e

uglavnom su: Trumić,

Džihanović, Jagodić,

Goletić, Nišić, Jurić,

Halilović, Čerkezović,

Žigić, Jurošević, Okić,

Habibović, Avdić,

Memišević, Krbuljić,

Mijatović, Jovanović,

Simić, Trišić, Zukić,

Zenunović, Huseinović,

Putica, Kulović, Musić, Osmanović, Butković, Isaković...

Ova mjesna zajednica nekada je dobijala značajna priznanja i to 1977. godine Spomen

plaketu, 1979. godine dobija Republičku povelju. U ovoj mjesnoj zajednici snimana je

i nekad jako popularna emisija RTV Beograd, „Znanje imanje“ 1977. godine., što je u

to vrijeme bilo jedno veliko nezvanično priznanje razvitku jednog mjesta. Nekada se

ovo mjesto zvalo samo Nevrenča, a sadašnji Stari Đurđevik nosio je naziv Đurđevik,

tek će izgradnjom Zadružnog doma u Đurđeviku, ovaj dio koji se nekada zvao

Nevrenča dobiti naziv Đurđevik Dom, što danas ipak nije službeni naziv. Prostor ove

mjesne zajednice vremenom se smanjivao jer su se određena mjesta izdvajala u

samostalne mjesne zajednice: Bašigovci,Podgajevi, Kovači, Stari Đurđevik i Šahići.

Aktuelni predsjednik savjeta MZ-e Đurđevik je Mevludin Ferhatović.

3 Statut MZ Đurđevik, 2013.

14

MZ Stari Đurđevik

Nekada se pisalo Đurđevik stari (stari malim početnim slovom), u doba kada je

službeni naziv gornjeg dijela ovog naselja bio Đurđevik Dom. Danas je službeni naziv

ove mjese zajednice Stari Đurđevik, a mjesna zajednica osnovana je 01.01.1982.

godine, kada se formira i MZ Kovači, čime nekadašnji Đurđevik gubi na svojoj

administrativnoj veličini, a sve je počelo još 15.03.1968. godine kada su se Bašigovci

izdvojili u samostalno mjesnu zajednicu.Danas ova mjesna zajednica u svom sastavu

ima slijedeća naseljena mjesta: Musići, Salkići, Nukići, Husinovići, Brod, Aljići,

Pasik, Cesta (Sejdići,Stara škola, Energopetrol), Stara Pruga i Bare.

Granice mjesne zajednice su :

Magistralni put M18, kuća

Halida Musića prema istoku

preko bivšeg kamenoloma

izlaz na put: Sejdići, Savino

brdo, skreće na sjever parc.

Šefitovo brdo i Čifluci izlaz

na put Kovači i nastavlja

preko Mlenica granicom

Luga, izlaz na bivšu

ind.prugu nastavlja na zapad putem do Magistralnog puta M18, prelazi M18 i

željezničku prugu ide na zapad granicom skladište Energopetrola, skreće prema

Gostelji i izlazi na put Tresulje gdje skreće na istok do odžakove poraslice, na sjever

kipom, stadionom Omladinac, prelazi Gostelju i dolazi do početne tačke Magistralni

put M18 (Tuzla-Sarajevo).4

Prezimena u Starom Đurđeviku su : Aljić, Alić,Bajrić,Balkić, Bećirović, Bedić,Begić,

Bešić, Brkić, Butković, Čokić, Dautović, Emkić, Fehrić, Fejzić, Fočić, Gogić, Goletić,

Habibović. Halilović, Hamidović, Hasanović, Hašimbegović, Hodžić, Humić, Huskić,

Ibrahimović, Imamović, Islamović, Išerić, Jagodić, Kalajevac, Kamberović, Klepo,

Klopić, Krbuljić, Ligić, Mahmutbegović, Mešanović, Mešković, Mrvalj, Mujić,

4 Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.

15

Mujkanović, Muminović, Muratbegović, Musić, Mušić, Nišić, Nukić, Nurkić,

Osmanović, Pajić,Paprikić, Podgorčević, Ramić, Rehić, Rossi, Sakić, Salkić, Sarajlić,

Sećnjak, Smajić, Šehić, Šišić, Talović, Taletović, Trumić, Umihanić, Užičanin,

Vejzović, Zenunović, Zukić i Žabić.

Aktuelni predsjednik MZ Stari Đurđevik je Emin Paprikić.

Đurđevik u prošlosti

Drago mi je što ovim radom mogu ispraviti konačno pogrešku mnogih autora, pa i

mene samog, da se Đurđevik prvi puta pominje 1711. godine, naime to nije tačno.

Najstariji izvor koji sam do sada pronašao i u kome se pominje Đurđevik je Sumarni

popis zvorničkog sandžaka koji su sačinile osmanske vlasti 1519. godine. U tom

popisu stoji u popisu nahije Drametin i navodi se da je to džemat vlaha: Đurđevik i

Drapčići pripada prihod od 3330 akči,5 ovo je skoro pa najveći prihod u ovoj nahiji

odmah poslije Godovića-3.432 akče, što govori o veličini i ekonomskoj snazio ovoga

mjesta. Danas je selo koje se u ovom popisu pripisuje uz Đurđevik nepoznato, i pojam

Drapčići se ne nalazi ni u lokal-toponimima na ovom području. Vjerovatno je to jedno

od manjih sela koja su uvijek gravitirala uz Đurđevik kao recimo Nevrenča ili

Dunajvići. U ovom popisu pominju se u nahiji Gostilj i selo Gračanica sa prihodom od

2.788 akči, Didino sa 1.824 akče, Selo Lukavica

sa prihodom 3.492 akče.

Također i u popisu iz 1533. godine prolanazimo

Đurđevik i to ovako: Timar Hasana,sina Hamze-sa

drugovima, selo Đurđevik, pripada Drametinu:

muslimanskih kuća 6,neoženjenih 1,baština 1;

hrišćanskih kuća 30,neoženjenih 8, baština 15.

Prihod 5600, dio imenovanog 1.400 akči.6

Osim toga u popisu se navodi Timar Jusufa,

Zvornik, posadnik u tvrđavi Telčak, dio sela

5 Dva prva popisa zvorničkog sandžaka, Adem Handžić, Sarajevo,1986. 6 Isto

16

Đurđevik,pripada Drametinu, iznos 1.400 akči; Timar Alija, posadnik u tvrđavi

Telčak, dio sela Đurđevik, u nahiji Drametin, iznos 1.400 akči, zatim Timar Fetija, sin

Alija, posadnik u spomenutoj tvrđavi, dio sela Đurđevik, pripada Drametinu, iznos

1.400 akči. To su popisi koji sadrže sumarne feudalne prihode izražene u akčama, prvi

popis dao je samo popis mjesta sa prihodima, dok je drugi iz 1533. godine znatno

opsežniji i dao je demografsku sliku, broj kuća, imena timara i slično. Prvi popis iz

1519.godine se zvanično zove: Sumarni popis zvorničkog sandžaka zajedno sa haskim

domenima u Brevniku.Drugi popis je završen u mjesecu aprilu 1533. godine.Ova dva

popisa jako su važna da nam pomjere do sada navedenu granicu o prvom pomenu

mjesta Đurđevik. Gradina u Nevrenči još

uvijek nije istražena, a za nju se često kaže

da je iz srednjeg vijeka, no ona se kao

gradina sa stalnom vojnom postavom ne

pominje u osmanskim popisima, što znači

da je to vjerovatno bila tvrđava u kojoj je

ranije bila bosanska vojska, ili su to pak

ostaci rimske utvrde. Često se u literaturi

može naći pretpostavka da je gradina u Nevrenči rimska utvrda, koja je vjerovatno

nekad i bila obnovljena za vrijeme Kraljevine Bosne. Pored ove gradine nalaze se i

četiri stećka, ali o tome ću govoriti detaljnije u poglavnju o stećcima. Saznanja koja

imam vezana za Gradinu u Nevrenči jako su oskudna, znam da je bilo pojedinačnih

slučajeva pronalaska starih novčića, ali mi njihova daljna sudbina nije poznata.U svim

istraživanjima ova Gradina ostala je zapostavljena od strane arheologa i nadležnih

institucija. U Arheološkom leksikonu stoji ovako: GRADINA, Đurđevik, Živinice.

Rimsko utvrđenje (?) i nekropola sa stećcima. Gradina se sastoji od dva uzvišenja. Na

većem je srednjovjekovno groblje; sačuvana su 4 stećka u obliku stela.7

7 Arheološki leksikon BIH,Sarajevo, 1988.

17

Popis stanovništva 1879. godine

Za potrebe svog istraživanja prikupio sam i neke od popisa stanovništva Bosne i

Hercegovine, koji su mi bili dostupni, i od toga ću načiniti jedan manji pregled onoga

što u tim popisima stoji. Prvi popis stanovništva koji je uradila Austro-Ugarska

monarhija bio je 1879. godine.; pošto je Đurđevik u određenim periodima uz sebe

imao i neka manja sela koja su popisivana kao zasebne cjeline, ovdje sam ih računao

zajedno sa Đurđevikom kako i treba. Recimo u prvom popisu iz 1879. pronalazim

pored Đurđevika,Dedino i Vrnojeviće kao zasebne cjeline, ali ta sela u to vrijeme bila

su u sastavu Đurđevika, kako tad tako i sad. U ovom popisu nisam ubrajao Kovače ili

Bašigovce koji su vremenom gravitirali prema Đurđeviku kao svojevernom centru,

njih ću navesti s razlogom tek u narednim popisima. Mjesto Gjurgjevik kako to stoji u

popisu iz 1879. godine imalo je 114 kuća, a u njima 129 stanova, stanovnika muškog

spola 353, žena 318, svega ukupono 671 stanovnik, a od toga je bilo Muslimana

(Muhamedanaca) 632, a drugih vjera 39. Za Dedino stoji da je imalo 18 kuća, 43

stanovnika muškog spola i 47 ženskog, što je ukupno 90 stanovnika, i svi su bili

Muslimani. Vrnojevići su imali 13 kuća,33 muškarca, 35 žena, što je svega 68

stanovnika i svi su bili Pravoslavci.8Iz zbira rezultata ovog popisa možemo zaključiti

da je Đurđevik sa svojim zaseocima Djedinom i Vrojevićima imao ukupno 145 kuća,

160 stanova, ukupno 829 stanovnika, a od toga je bilo 429 muškaraca,i 400 žena.

Muslimana je bilo 722, Pravoslavaca 68

i pripadnika ostalih vjera 39. Ovim

popisom je ustanovljeno da nije bilo

Katolika u Đurđeviku.

8 Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.

18

Popis iz 1885. godine

U ovom popisu u grupu sela koja pripadaju Đurđeviku pominju se Djedin i

Vrnojević.Na osnovu ovoga znamo da je te godine Gjurgjevik imao 131 kuću, sa 187

stanova, ukupno 688 stanovnika, a svi su bili iste vjere,Muhamedanske, muškaraca je

bilo 368,a žena 320, od toga neoženjenih 377, oženjenih 276, obudovjelih 35. Osim

toga zanimljivi su podaci o zanimaju stanovništva, gdje se navodi da svećenika ima 1,

2 učitelja, 158 težaka, tvorničara ili trgovaca 6, pomoćnih radnika ili sluga 1. Prema

ovom popisu u Đurđeviku je bio ukupan broj žena i djece 316. Djedin(o) je prema

ovome popisu imalo 21 kuću, 18 stanova u njima, u kojima je živio ukupno 91

stanovnik.Od tog broja bilo je 47 muškaraca i 44 žene, a žena i djece ukupno

68.Neoženjenih je bilo 51, oženjenih 34,a obudovjelih 6. I ovdje su svi bili iste vjere,

također Muhamedanske.9 Težaka je bilo 23, a ostala zanimanja nisu evidentirana jer ih

vjerovatno nije ni bilo. Selo Vrnojević(i) te iste godine imalo je 80 stanovnika koji su

živjeli u 17 kuća, muškog spola 35, a ženskog 45, dok je ukupno žena i djece bilo 52.

Osim toga u ovome malom zaseoku svi žitelji su bili iste vjere, u ovom slućaju

Pravoslavne, oženjenih je bilo 42, a neoženjenih 34, obudovjelih 4. Kmetova je bilo

28, a ostalih zanimanja nije bilo. Ako sumiramo rezulatate za ova tri mjesta koja se

navode pod grupom sela koja spadaju u Gjurgjevik, dobit ćemo podatke da je

Đurđevik te godine imao ukupno: 169 kuća, 222 stana, muškaraca 350, žena 409,

ukupno žena i djece 636. Muhamedanaca ili Muslimana je bilo 779,a Pravolsavaca 80.

Ukupno težaka je bilo 181, kmetova 28, trgovaca 6, radnika 1, učitelja 2, svećenika 1.

Neoženjenih je bilo 470, oženjenih 344, obudovjelih 45. Ovo nam sve daje i podatak

da je Đurđevik te godine imao ukupno 859 stanovnika, što je za 30 više u odnosu na

prvi popis iz 1879. godine.

Popis stanovništva iz 1895.

Ovaj popis je razbacao sela koja pripadaju Đurđeviku po drugim mjestima, jer se

vjerovatno potkrala greška u raporedu, ili je to odredba tadašnjih organa da baš tako

9 Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.

19

razvrstaju sela.Ovdje pod političkom općinom ili džematom Bašigovci nalazimo i

Nevrenču, tačnije piše Nevrenče (Medović)- Cigani,Nevrenče (Medović).10 Tu stoji da

je Nevrenča imala 19 kuća, i dvije napuštene kuće, od toga ukupno 21 kuću, ukupan

broj žiteljstva bio je 90, muškaraca 50, žena 40, Muhamedanaca (Muslimana) 75,

Pravoslavaca 2, i Katolika 13. Slobodnih zemljodjelaca bilo je 56, kmetova 6, ostalih

6.Ukupan broj stanovnika koji se bave poljoprivredom je 72, i ostalih djeletnosi 18.

Pod općinom Crijevčić pronalazimo i staro Đurđevičko selo Dunajeviće, koji se u

ovom popisu zovu Dunajević, a tada su imali 8 kuća, zatim jednu napušenu, ukupno 9,

broj stanovnika je bio 56, muškaraca 29, žena 27, a svi su bili Pravoslavci.Kmetova je

bilo 26, ostalih 30, a broj stanovništva koje se bavi poljoprivredom je 56. Pod

tadašnjom opštinom Gjurgjevik pronalazimo mjesta Djedina, Gjurgjevik i Vrnojević.

Ovdje pod mjestom Gjurgjevik su nabrojana sastavna mjesta: Alići, Durakovići,

Galovići, Hanovi (na kladanjskoj cesti), Hodžak, Kišići, Mušići, Pasik, Šahići, Živčići.

Iz ovoga se doznaje da je mjesto Djedina (Djedino) imalo 19 naseljenih i 4 napuštene

kuće, tj. ukupno 23, sa 20 stanova, u kome je živjelo 88 žitelja.Muškaraca je bilo 46, a

žena 42, svi su bili Muhamedanci. Slobodnih zemljaka u Djedinu je 1895. godine bilo

80, kmetova 7 i ostalih 1. Dok su se svi bavili poljoprivredom.

Mjesto Đurđevik ili Gjurgjevik sa ranije nabrojanim sastavim mjestima imao je 143

naseljene i 16 napuštenih kuća, što je ukupno 159. Ukupan broj žitelja bio je okruglo

800, od ćega 412 muškaraca i 388 žena. Muhamedanaca je bilo 786, Pravoslavaca 2,

Katolika 9, Jevreja 3. Broj slobodnih zemljaka bio je 746, kmetova 25, i ostalih 1, dok

je broj stanovnika koji se bave poljoprivredom 779, a ostalog civilnog stanovništva je

21. Ovdje se navodi i zemlja ugarske krune sa ukupnim brojem 12, ali bez jedinice

mjere. Selo Vrnojević te iste godine imalo je 16 kuća u kojima se živjelo i 2 napuštene

tj. ukupno 18. Broj stanovnika je 88, od čega 41 muškarac i 47 žena, svi su bili

Pravoslavne vjere, slobodnih zemljaka 6, kmetova 79, ostalih 3, ukupan broj

stanovnika koji se bave poljoprivredom je 88.

Po ovom popisu tj. po zbroju podataka o selima koja su oduvijek pripadala Đurđeviku,

uprkos činjenici što ih je popis razdvoijo, dobijamo podatke da je Đurđevik u svojim

sadašnjim granicama 1895. godine, imao: 205 kuća u kojima se živjelo, zatim 25

10 Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.

20

napuštenih, što je ukupno 225 kuća sa 227 stanova. Muškaraca je bilo 578, a žena 544,

pripadnika Muhamedanske vjere 949, Pravoslavne vjere 148, Katolika 22 i Jevreja 3.

Broj slobodnih seljaka je 888, kmetova je bilo 143, ostalih 41. Onih koji se bave

poljoprivredom bilo je 1083, ostalih 39. Zemlje koja pripada ugarskoj kruni u

Đurđeviku je bilo 12, vjerovatno hektara. Ukupan broj stanovnika ustanovljen ovim

popisom na području koje i sada obuhvata Đurđevik je 1122.

Popis stanovništva iz 1910. godine

Nažalost, do originalnog popisa ili barem nekog detaljnog prijepisa nisam mogao doći

sve do kraja svog istraživanja. Jedini dostupan podatak bio mi je da su Živinice imale

1706 stanovnika, od toga 1056 Muhamedanaca, 615 Katolika i 23 Pravoslavca. Ovo su

zasigurno podaci za mjesto Živinice, a ne za cjelokupnu općinu. Tako da nam broj

stanovnika kao i ostali podaci o Đurđeviku iz ove godine ostaju nepoznanica.


U ovome popisu se ne navode odvojeno mjesta koja pripadaju Đurđeviku, već se samo

pominje Đurđevik, sa skoro istim brojem stanovnika kao i 1885. godine. Iz ovog

popisa doznajemo da je Đurđevik imao 1124 stanovnika, od toga Pravoslavaca 95,

Katolika 6 i Muslimana 1023. Osim izjašnjavanja o vjeri, nova država u svoj popis je

uvrstila i pitanja o nacionalnosti, pa je u Đurđeviku te godine bilo Srba ili Hrvata (tako

stoji u popisu) 1117, Mađara 1, Nijemaca 2 i Arnauta 4.11 Do ostalih podataka iz

popisa nisam mogao doći,ali je moguće da oni nisu ni objavljeni, jer je državama koje

su ponikle na nacionalnim interesima u popisima jedino važna nacionalna struktura

stanoviništva, i sama državna i ekonomska politika prožete su isključivo nacionalnim

interesima.

11 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.

21


I za ovu godinu popisa, prikupio sam samo šture podatke za Živinice. Te godine

Živinice a i sam Đurđevik bili su u sastavu Drinske banovine u Kraljevini

Jugoslaviji.Područje Živinica imalo je ukupno 10.091 stanovnika, a od toga 839

Pravoslavaca, 1.610 Katolika, Protestanata 5, ostalih 472 i Muslimana 7.158, te 7

nepoznate vjerske orjentacije. Sudeći po poznatim podacima, tek će od 1933. godine

kada počinju istraživanja ugljene rude u Đurđeviku, ekomonske migracije stanovništva

dovesti mnoge u ovaj naš kraj.


Nova narodna vlast, odlučila je izvršiti popis stanovništva 1948. godine, u ratom

razrušenoj zemlji, kako bi prije svega imala pravu sliku stanja u kojem se nalazi, i

podatke na osnovu kojih će planirati daljni razvoj i donositi strategije.

Ovdje nažalost nisam pronašao detaljan popis, ali barem imam podatke o ukupnom

broju stanovnika po mjestima koja su u to vrijeme pripadala Đurđeviku. U dostupnim

podacima za NR Bosnu i Hercegovinu iz ovog popisa doznajemo da je Đurđevik imao

1174 stanovnika, Dunojevići 98, Djedino 245, Kovači 294 i Vrnojevići 139. Sve to

daje konačnu cifru od 1950 stanovnika koliko je živjelo na području današnjeg

Đurđevika. Osim toga broj domaćinstava u Đurđeviku bio je 317, Dunojević 17, u

Djedinu 37, u Kovačima 50 i Vrnojević 27. Svega ukupno 448 domaćinstava.


Pet godina poslije, proveden je novi popis stanovnišva u FNR Jugoslaviji, koja je iste

godine donijela i novi Ustav. Došao sam do iste količine podataka kao i za prethodni

popis gdje stoji da je Đurđevik imao 2184 stanovnika, Dunojević 109, Djedino 293,

Kovači 305 i Vrnojević 183. Gledano usporedno došlo je do velikog povećanja broja

stanovnika, prije svega osnaživanjem industrije i rudarstva na ovim prostorima. Ovo

sve daje i konačan rezultat da je Đurđevik tada imao 3074 stanovnika. Broj

22

domaćinstava utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 414, Dunojević 19, Djedino 46,

Kovači 55 i Vrnojević 33. Ukupan broj domaćinstava utvrđenih popisom iz 1953. je

567.


Zanimljive i dosta detaljne podatke dobio sam iz ovog popisa. Ukupan broj stanovnika

po naseljenim mjestima utvrđen ovim popisom je: Đurđevik 2811, Dunojevići 161,

Djedino 388, Kovači 399, Vrnojevići 239, što je ukupno 3997 stanovnika na području

Đurđevika. Ovdje treba pomenuti i broj stanovnika Bašigovaca 1337, i Donje

Lukavice 658, koji će 1965. godine ući u stastav Mjesne zajednice Đurđevik, što će

opet dati podatak da je 1965. godine ova mjesna zajednica brojala otprilike oko 5900

stanovnika, dok su same Živinice imale oko 4000 stanovnika. Splet okolnosti oko

jačanja rudnika, zemljoradničke zadruge i drugih vidova privrijeđivanja, bile su

pokazatelj da bi se Đurđevik uskoro mogao izdvojiti u posebnu općinu, pripajajući

sebi i sela iznad Podgajeva. Ovakvo nešto nisu dozvolile tadašnje vlasti, kojima je bilo

u interesu da Živinice ostanu velika općina, pa su 1968. godine iz mjesne zajednice

Đurđevik izdvojile Bašigovce, Donju Lukavicu, zatim Podgajeve (sa grupom sela) i

Kovače 1982. godine.Obzirom na ovo i svoja istraživanja o starim nišanima usmjerio

sam i na neka mjesta koja su nekada pripadala Đurđeviku.

Nadalje treba reći da je popis 1961. godine ustanovio da u Đurđeviku ima 521

domaćinstvo, u Dunajevićima 33, Djedinu 70, Kovačima 69 i Vrnojevićima 47, što je

ukupno 740 domaćinstava. Broj muškaraca u Đurđeviku je bio 1428, u Dunajevićima

85, u Djedinu 200, u Kovačima 69, a broj mušaraca u Vrnojevićima bio je 118, što je

davalo zbir od 2038 muškaraca u cijelom Đurđeviku. Broj žena u Đurđeviku bio je

1383, u Dunajevićima 96, Djedinu 188, Kovačima 192, Vrnojevićima 120, a sve

ukupno 1979. Zanimljivi podaci su i o dobnoj strukturi stanovništva, pa tako prema

godinama od 0-4 u Đurđeviku je bilo 547 djece, u Dunojevićima 44, Djedinu 79,

Kovačima 72, Vrnojevićima 48, a ukupno 790. Broj djece od 5-9 godina je 441 u

Đurđeviku, 30 u Dunajevićima, 56 u Djedinu, 57 u Kovačima, 41 u Vrnojevićima, a

ukupan broj je 625 djece ove dobi na području Đurđevika. Djece u dobi od 10-14

23

godina te godine je bilo u Đurđeviku 346, Dunojevićima 19, Djedinu 53, Kovačima

53, Vrnojevićima 30, što je ukupno 501. Omladine u dobi od 15-19 godina bilo je 243

u Đurđeviku, 6 u Dunojevićima, 35 u Djedinu, 37 u Kovačima i 17 u Vrnojevićima, a

svega ukupno 338. Stanovnika u dobi od 20-24 godine bilo je u Đurđeviku 261,

Dunojevićima 13, Djedinu 34, Kovačima 52, Vrnojevićima 18,12 odnosno 378 ukupno.

Broj stanovnika evidentiran popisom iz 1961. u dobi od 25-29 godina je u Đurđeviku

230, Dunojevićima 25,Djedinu 32, Kovačima 23, Vrnojevićima 25,a ukupno 335. Broj

stanovnika u dobi od 30-34 godine bio je 189 u Đurđeviku, u Dunojevićima 17, kao i u

Djedinu isto 17, u Kovačima 28, u Vrnojevićima 16, ukupno 267. Broj stanovnika u

dobi od 35-39 godina je: Đurđevik 128, Dunojevići 8, Djedino 24, Kovači 28,

Vrnojevići 13, ukupno 201. Stanovnika starosti od 40-44 godine bilo je 91 u

Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 10 u Djedinu, 7 u Kovačima, 8 u Vrnojevićima, a

ukupan broj je 117. Broj stanovnika dobi od 45-49 godina bio je 88 u Đurđeviku, u

Dunojevićima 3, u Djedinu kao i u Kovačima po 12, a u Vrnojevićima 7, što daje zbir

od 122. Stanovnika od 50-54 godine bilo je 87 u Đurđeviku, 7 u Dunojevićima, 14 u

Djedinu, 7 u Kovačima i 6 u Vrnojevićima, sve ukupno 121. Od 55-59 godina bilo je

53 stanovnika u Đurđeviku, 3 stanovnika u Dunojevićima, 9 stanovnika u Djedinu, 5 u

Kovačima i 4 u Vrnojevićima, dok je ukupan broj stanovnika ove dobne skupine na

području Đurđevika bio 74. Stanovnika dobi 60-64 godine bilo je 58 u Đurđeviku, 5 u

Dunojevićima, 8 u Djedinu, 11 u Kovačima, 4 u Vrnojevićima, ukupno 86. Dobne

skupine iznad 65 godina bilo je 47 u Đurđeviku, 1 u Dunojevićima, 6 u Djedinu, 7 u

Kovačima, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 64. Broj osoba za koje nije bilo moguće

ustanoviti dob bilo je samo 3 u Đurđeviku. Ovaj popis imao je i podatke o

djelatnostima stanovništva, pa tako doznajemo da je broj zaposlenih u rudarstvu u

Đurđeviku bio 217, Dunojevićima 22, Djedinu 24, Kovačima 20, Vrnojevićima 23,a

ukupno 306. U industriji je radilo ukupno 157 stanovnika od čega u Đurđeviku 125,

Kovačima 28 i Vrnojevićima 4. Poljoprivredom se bavilo 450 stanovnika u Đurđeviku,

26 u Dunojevićima, 82 u Djedinu, 65 u Kovačima i 44 u Vrnojevićima, a svega

ukupno na ovom području 667. Broj onih koji rade u šumarstvu je 2 u Đurđeviku, 1 u

Dunojevićima i 1 u Vrnojevićima, ukupno 4. Zaposlenih u graditeljstvu bilo je 68 u

12 Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.

24

Đurđeviku, 25 u Djedinu, 2 u Kovačima i 4 u Vrnojevićima, što daje ukupan broj od

99. Radnika u saobraćaju bilo je 15 u Đurđeviku, po 2 u Dunojevićima i Djedinu,

zatim 1 u Kovačima i 5 u Vrnojevićima, ukupno 25. Zaposlenih u trgovini i

ugostiteljstvu bilo je 16 u Đurđeviku i 1 u Kovačima, što daje zbir od 17. Zanatlija je

bilo 7 u Đurđeviku i 1 u Dunojevićima, svega ukupno 8 zanatlija u cijelom Đurđeviku.

Onih koji pružaju lične usluge bilo je jedno i to u Kovačima. Komunalnom djelatnošću

bavilo se 7 žitelja Đurđevika i jedan Dunojevića, ukupno 8. U državnoj upravi i

pravosuđu radilo je 4 stanovnika iz Đurđevika i 2 iz Kovača, ukupno 6. U kulturno-

prosvjetnoj djelatnosti radilo je 12 stanovnika Đurđevika, ostalim djelatnostima se

bavilo dvoje stanovnika i to iz Kovača. Nepoznate djelatnosti zastupljene su sa brojem

76 u Đurđeviku, 2 u Dunojevićima, 4 u Djedinu, 13 u Kovačima i 3 u Vrnojevićima,

ukupno 98. Broj lica sa ličnim prihodom bio je 64 u Đurđeviku, 5 u Dunojevićima, i

po 3 u Djedinu, Kovačima i Vrnojevićima, ukupno 78. Izdržavanih lica bilo je 1746 u

Đurđeviku, 122 u Dunojevićima, 247 u Djedinu, 261 u Kovačima i 151 u

Vrnojevićima, što daje ukupan broj 2527. Po dostupnim podacima iz ovoog popisa

dobili smo dosta preciznu sliku o Đurđeviku iz tog perioda. Ovdje su uglavnom

najvažniji podaci koje treba da obuhvata jedan popis.


I ovaj popis čudno je razvrstao sela u Đurđeviku, neki manji zaseoci prvi puta se

pominju kao zasebna sela. Gornja i Donja Brnjica su popisane odvojeno, ovo je

urađeno prije svega da se dobije što više mjesta u kojima će pojedini narodi biti

dominantni, reći će moderni povjesničari.Mišljenja sam da za ovo postoje neki drugi

razlozi, prije svega neznanje, što je čest uzrok pogreškama i u ranijim popisima, zatim

su postojale određene kvote po kojima su se sela u sastavu drugih sa određenim

brojem stanovnika izdvajala kao zasebna. Popisne jedinice određivali su nestručni

ljudi, koji se nisu obazirali na neke povijesne činjenice iz ranijih popisa.Postojala je i

ranija tendencija da se širenje Đurđevika po broju stanovnika umanji na najmanju

moguću mjeru, zato su mala sela koja su u sastavu ovog mjesta uvijek izdvajali u

popisima što su više mogli. Pošto su se Kovači osamostalili tek 1982. godine i u ovaj

25

popis sam ih morao uračunati kao sastavno selo Đurđevika. Gornju i Donju Brnjicu

sam računao kao jedno selo. Broj stanovnika ustanovljen ovim popisom je 785 za

Brnjicu, 204 za Dunojeviće, 592 za Djedino, 3947 za Đurđevik, 515 za Kovače, 255 za

Vrnojeviće, što će reći da je Đurđevik 1971. godine imao 6298 stanovnika. Broj

pripadnika Hrvatskog naroda ustanovljen ovim popisom je 2 u Brnjici i 123 u

Đurđeviku, što je ukupno 125. Muslimana je prema ovom popisu bilo 378 u Brnjici,

528 u Djedinu, 3661 u Đurđeviku, 512 u Kovačima i 14 u Vrnojevićima, što nam daje

ukupan broj od 5093. Onih koji su se izjasnili kao Srbi bilo je 394 u Brnjici, 202 u

Dunojevićima, 63 u Djedinu, 102 u Đurđeviku i 204 u Vrnojevićima, što nam daje

ukupan broj od 1001. Pored toga u Đurđeviku je živjelo 6 Albanaca, 28 Roma.13 Broj

Jugoslovena bio je 6 u Brnjici, 1 u Dunojevićima, 11 u Đurđeviku, odnosno ukupno

18.


Popis koji je mjesta u Đurđeviku definirao kao i popisi koje je provodila Austro-

Ugarska monarhija. Broj stanovnika mjesta koja su u sklopu Đurđevika bio je: 167 u

Dunojevićima, 716 u Djedinu, 4655 u Đurđeviku, 323 u Vrnojevićima i 643 u

Kovačima, ako to sve sabaremo doznat ćemo da je Đurđevik imao 6504 stanovnika. I

ovdje su mi bili dostupni samo rezultati o nacionalnoj strukturi, a žalim za tim što

nisam mogao dobiti podatke o dobnoj strukturi stanovništva kao i o djelatnostima

žitelja Đurđevika. Broj Hrvata 1981. godine bio je 1 u Djedinu, 121 u Đurđeviku i 2 u

Kovačima, ukupno 124. Muslimana je bilo ukupno 5549, a od toga, 681 u Djedinu,14

4217 u Đurđeviku, 15 u Vrnojevićima i 636 u Kovačima. Srba je bilo 167 u

Dunojevićima, 29 u Djedinu, 74 u Đurđeviku, 308 u Vrnojevićima i u Kovačima 1,

dakle ukupno 579. Osim toga bilo je i Roma u Đurđeviku 53, zatim 5 Jugoslovena u

Djedinu, 189 u Đurđeviku i 4 u Kovačima, što daje ukupan broj od 198 Jugoslovena u

Đurđeviku.

13 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena administracija, Beograd 14 Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.

26


Posljednji popis stanovništva proveden u SFR Jugoslaviji, bio je važan samo za

nacionalni sastav stanovništva koji je često „friziran“ u zavisnosti od područja, jer se

na ovim prostorima tada spremao krvav rat, pa je nacionalni naboj bio osobito izražen.

I na ovom popisu izdvaja se Brnjica kao zasebno selo, na što će opet neko reći da se

time nastojalo postići što veći broj Srba, što nikako nije tačno jer rezultati su pokazali

da je ove godine u Brnjici većinsko bilo Muslimansko stanovništvo.No da se ostavim

polemike i politiziranja o nacionalnoj strukturi koja je ovdje uvijek bila osjetljivo

pitanje, prelazim na konkretne rezultate popisa. Godine 1991. Brnjica je imala 817

stanovnika, Dunajevići 125, Djedino 820, Đurđevik 4477, Vrnojevići 340, što jasno

govori da je te godine Đurđevik imao 6579 stanovnika.

Nacionalna struktura ustanovljena popisom jasno je rekla da je broj onih koji su se

izjasnili kao Hrvati 1 u Brnjici, 53 u Đurđeviku, 3 u Vrnojevićima, a ukupno 57. Broj

Muslimana bio je 489 u Brnjici, 783 u Djedinu, 4190 u Đurđeviku i 1 u Vrnojevićima,

što je dakle 5472 u cijelom Đurđeviku. Broj Srba bio je 312 u Brnjici, 123 u

Dunojevićima, 36 u Djedinu, 82 u Đurđeviku i 330 u Vrnojevićima, što daje zbir od

883. Broj pripadnika ostalih naroda je 2 u Brnjici, 32 u Đurđeviku, ukupno 34.15 Broj

Jugoslovena 1991. bio je 4 u Brnjici, 32 u Đurđeviku i 6 u Vrnojevićima, ukupno 42.

U ovom popisu pominje se i zanimljiv podatak o površini sela, tako da se za Brnjicu

navodi površina od 1254 ha, Dunajeviće 302 ha, Djedino 1258 ha, Đurđevik 1254 ha i

Vrnojeviće 227 ha, iz ovoga doznajemo i ukupnu površinu Đurđevika koja je 4295 ha.

STEĆCI U ĐURĐEVIKU

Stećci su nadgrobni spomenici koji potječu iz srednjeg vijeka, masivnih su dimenzija u

obliku su stupova, sarkofaga, križeva, stela, sljemenaka, ploča i slično. Podizani su na

grobovima umrlih pripadnika bosanske bogumilska crkve, najčešće onim imućnijim, a

što je stećak više ukrašen ili ako pak ima natpis tim je i pokojnik bio imućniji. Prve

15 Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine

27

pisane podatke o stećcima dao je Benedikt Kupreškić 1530. godine, i stećci od tada

predstavljaju naučnu enigmu. Za ove spomenike u

narodu se vežu brojne predaje i vjerovanja. Tek će sa

Austro-Ugarskom okupacijom naše zemlje ovi

spomenici biti istraženi, a najveći opseg istraživanja ovih

spomenika će biti u vrijeme SR Jugoslavije. Narod

stećke naziva maramorovi, mramorje, grčko groblje,

kaursko groblje, pasiji grobovi, mađarsko groblje,

svatovsko groblje i slično. Procjenjuje se da je oko 1950.

godine na području Općine Živinice bilo je oko 350

stećaka,16 ali se njihov broj smanjivao zbog uništavanja,

izgradnje prometnica, ubrzanom urbanizacijom,

eksploatacijom ugljena, ratnim dejstvima i slično. Čest slučaj bio je razbijanje stećaka,

s ciljem ugradnje istih u stambene i pomoćne objekte, mnogi su i zatrpani riječnim

nanosima, kao i izgradnjom vještačkih nasipa i slično. Godine 1981. bilo je oko 266 na

području općine Živinice, a prema zadnjim podacima

iz 2007. godine utvrđen je broj od 305 stećaka na

području naše općine,17 ovdje se radi o dosta

detaljnijem istraživanju. Sudeći po ranijim

nepreciznim procjenama i istraživanjima, možemo

smatrati da je broj stećaka bio dosta veći od

navedenog.Na području Đurđevika 1981. godine

navedene su slijedeće nekropole: nekropola Veselica u

šumi M. Lazića u Vrnojevićima sa 16 stećaka,

nekropola Trijebnik njiva S. Džihanovića 11 stećaka,

dvorište-park A. Memiševića 11 stećaka, nekropola

Gradina u njivi R. Goletića 7 stećaka, školsko dvorište

OŠ Đurđevik, Hrastik šuma između Djedina i Vrnojevića 5 komada, nekropola Rakuše

u blizini Djedina 5 stećaka, Vrpolje njiva Franje Molana 5 stećaka, Brezje njiva

16 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalistićku izgradnju,Grupa autora, Živinice, 1988. 17 Stećci na području Općine Živinice, Seudin Muratović, Zahudin Maslić, Živinice,2008.

28

Juroševića 3 komada, Musički stećak kod Džamije. Osim ovoga u istom izvoru

pomenute su i okolne gradine među prvima Gradina u Nevrenči, Grad Jasičak iznad

Bašigovaca, Džbarska gradina,Djedinska gradina, Grad Čaršija iznad Gornje Višće,

ovako velik broj gradina na ovako malom prostoru daje akcenat na značaj područja u

prošlosti. U pogledu stećka samca u Musićima koji se pominje i u još nekim izvorima,

nisam pronašao nikave tragove o njegovom postojanju, ili je vremenom uništen ili je

krivo zabilježeno. Detaljnija istraživanja koja su izvršili uvaženi profesori Seudin

Muratović i Zehudin Maslić dala su nove podatke o stećcima na našem području, oni

su na području Đurđevika ustanovili ove nekropole i stećke : Osnovna škola Đurđevik

14 stećaka, Trijebnik 11 stećaka, nekropola Stupovi 10 stećaka, Gradina njiva Rame

Goletića 4 stećka, Pezino brdo u Vrnojevićima 6 stećaka, Veselica u Vrnojevićima 16

stećaka, Jelah Vrnojevići 6 stećaka, Husinović Djedino 5 stećaka, Trijebnik Đurđevik

1 usamljeni stećak , Krčevina Đurđevik 1 usamljeni stećak. Na području Đurđevika

nalazi se jedini stećak sa epitafom na području općine Živinice a to je stećak sa

nekadašnje nekropole Vrpolje, koji je 2002. godine izmiješten pred O.Š. Đurđevik.

Tekst na ovom spomeniku koji na prednjoj strani ima reljef konjanika sa dugim

kopljem prvi je očitao dr. Ćiro Truhelka 1895. godine, kada je jašući pored jedne

vodenice na rijeci gostelji zapazio 5 stećaka. (svo ovo je objavio u Glasniku

zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1895. godine).Natpis na ovome stećku glasi:“

Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji, na plemenitoj, se postavi Ostoja brat jegov“,

tekst je naravno ispisan bosančicom. Ove stećke vremenom su zatrpali i pomjerili

riječni nanosi, pa je iste pronašao i otkopao Franjo Molan 1960. godine, a priča o

iskopanim đurđevičkim stećcima našla se i u dnevnom listu „Politika“. Tek je godine

2002. odlučeno da se stećci sa ove nekropole izmjeste zbog ugroženosti, a ovom

prilikom odnijeta su samo četiri stećka dok je jedan ostao zatrpan. Od tada nekropola

Vrpolje ne postoji. Ispred osnovne škole nalaze se stećci prenijeti sa drugih nekropola

sa područja Đurđevika. Ovdje se izdvaja i jedan prelijep stećak sa motivima vinove

loze, koji se sada nalazi u holu škole. Brojnost stećaka na području Đurđevika još više

baca svjetlost na slavnu i bogatu prošlost ovog mjesta.

Gospodin, doktor Ćiro Truhelka je o đurđevičkom stećku sa natpisom napisao 1895.

godine slijedeće:

29

S desne strane ceste, kojom se ide iz Tuzle u Kladanj, kod petnaestog kilometra, leži u

selu Gjurgjevik u donjo-tuzlanskom kotaru, pod jednim mlinom na rijeci Gostilji,

stećak na oblik sarkofaga.Mjeri po dužini 2,06 m (na osnovi), a 2.32 (na šljemenu);

visok je 84 cm, a širok 70 cm.U čelu stećka uklesan je stojeći konj, okružen

izreskanim okruglim đerdanom, na strani je poduboko i razgovijetno uklesan ovaj

natpis: Ase leži Stojan

Utolović na svojoj zemlji, na

plemenitoj, se postavi Ostoja

brat jegov.18

Ovdje neću ulaziti i detaljnije

opise stećaka, a ni nekropola,

jer ih nisam nisam ni istraživao

s ciljem da se nađu u ovoj

knjizi, prvenstveno što je o

njima toliko toga do sada

rečeno. Meni su poznati svi

stećci na ovome području, a

reći ću da brojni stećci postoje

od Podgajdeva do Džebara i da

svi oni koje zanimaju obavezno

posjete lokalitete na tom

području, a stećci postoje i u

Bašikovcima kao i u Lukavici. Za sve one koje zanima nešto više o stećcima u

Đurđeviku, predlažem da pročitaju knjigu Stećci na području općine Živinice, čiji su

autori cijenjene kolege Maslić i Muratović.

18 Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Natpisi iz Sjeverne i Istočne Bosne, dr. Ćiro Truhelka, Knjiga 3, Sarajevo, 1895. godina.

30

ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU

Uvijek s ponosom ističem činjenicu da je u Đurđeviku otvorena prva škola na

području naše općine. Na zahtjev naprednih seljaka i trgovaca iz ovog kraja, Austro-

Ugarska je izgradila školu 1910. godine, a otvaranje škole dobro će doći i šumskim

radilištima na Mačkovcu,Miljkovcu, Stuparima i Bišini gdje se već ukazala potreba za

radnicima koji znaju čitati i pisati. U ovu školu uspisali su se pored učenika iz

Đurđevika,učenici sa šireg područja, uglavnom iz ovih mjesta: Lupoglava, Vrnojevića,

Brnjice, Podgajeva, Djedina, Višće, Bašigovaca, Kovača, Lukavice i Živinica. Tek u

trećoj generaciji upisuju se i prve učenice, među kojima: Rasema Ramić,Razija

Hašimbegović,Razija Čokić, Ferida Nišić...19

Već je mnogima

poznato ime prvog

učitelja naše škole, a

to je bio Smail

Divanefendić iz

Tuzle, a osim njega u

ovoj školi su

islamski vjeronauk

predavali hafizi

Mustafa Butković i

Muhamed Žabić, dok

je pravoslavni

vjeronauk predavao pop Jovo Kaljević.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije se puno izmijenio školski susatav, osim što je

vjeronauka postala zastupljenija u odnosu na ostale predmete. U ovom periodu

otvorena je i četverorazredna škola u Podgajevima 1938. godine.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, školska zgrada u Đurđeviku bila je smještaj za

nacističku vojsku, pored koje su imali visoku osmatračnicu.Poslije oslobođenja naše

zemlje, tj. poslije Drugog svjetkog rata, i ovdje započinju analfabetski tečajevi sa


31

proširivanjem osnovnog znanja, u cilju povećavanja razine pismenosti kod

stanovništva. Osim toga ova škola dobiva ime po narodnom heroju, pa će se sve do

početka rata na području Jugoslavije ova škola zvati O.Š. Rade Marjanac Đurđevik.

Zbog politike opismenjavanja stanovništva otvara se i radnička škola u Živčičima, u

kojoj su radili Sjepan Varga i Miladin Pelemiš. U periodu poslije drugog svjetskog rata

škole u Podgajevima i Đurđeviku nisu imale kapaciteta da prime sve učenike, pa se

otvara škola u Nevrenči, u koju se upisuje oko 200 učenika, dok je u to vrijeme škola u

Đurđeviku brojala oko 350 učenika, a škola u Podgajevima 150. Za to vrijeme u školi

u Đurđeviku su radili: Smail Divanefendić(mlađi), Brano Dmitruk, Jovo Marković i

Miladin Pelemiš. U novoj školi u Nevrenči radile su samo učiteljice i to: Stana

Marković, Stojanka Krišan,Ružica Mijatović. Učitelj u Podgajevima bio je Selimir

Gorušanin. Škola u

Kuljanu se otvara

školske godine

1950/51. , i to u

prostorijama

mekteba, prvi

učitelj ove škole bio

je Enes Aganović iz

Gračanice. Školu u

Kuljanu pohađala su

djeca iz mjesta:

32

Džebari, Gladojevići,Naseoci, Kršići i Brgule. Osim toga pomenut ću da je 1953.

godine otvorena i četverorazredna škola u Bašigovcima, isto u prostorijama mekteba, u

koju je išlo oko 150 učenika, prva učiteljica ove škole bila je: Jovanka Radojević,

poslije stižu

Milena i

Dragoslav

Petrović.

Osmogodišnja

škola u

Bašigovcima

otvorena je

1980. godine.

Šestorazredna

škola počinje

sa radom u Đurđeviku 1953. godine, a 1964. otvorena je osmogodišnja škola. Godine

1985. otovorena je nova školska zgrada u Starom Đurđeviku i to pored stare škole,

mada je po projektu bilo planirano da se nova školska zgrada gradi na jednoj poljani

na Staroj Pruzi, ali se od toga odustalo, jer se nastojala zaštititi poljoprivredna

proizvodnja. Pored ove školske zgrade u periodu od 1982-1986. izgrađene su i škole u

Podgajevima, Svojatu i Donjim Dubravama. Osmogodišnja škola u Đurđeviku dobija

fiskulturnu dvoranu, a priključena je i na sustav grijanja RMU Đurđevik. Prema popisu

iz 1971. godine na području općine Živinice bilo je 7.059 nepismenih, ili 24% od

ukupnog broja stanovništva, a 1.917 u dobi od 18-35 godina, prilikom čega je donesen

Akcioni plan za opismenjanavnje radno-aktivnog stanovništva, a svoj doprinos u

ostvarivanju ovog plana uzele su škole, kao i škola u Đurđeviku. Broj nepismenih po

naseljima 1971. godine ukazao je na to da je broj nepismenih u Đurđeviku 207,

Podgajevima 129, Bašigovcima 120,Kuljan 27 i Stari Đurđevik 21. Broj nepismenih u

ostalim naseljima bio je : Živinice selo 245, Gračanica selo 186, Tupkovići 172, G.

Dubrave 137, Živinice mjesto 132, Svojat 96, D. Dubrave 94, Šerići 93,Suha 66,

Priluk 62, D. Višća 43.

33

U periodu od 1971-1981. godine provedbom Akcionog plana osnovnu školu je

završilo više od 2500 radno-aktivnog stanovništva,a najveće rezultete u tome je

postigla O.Š. Rade Marjanac Đurđevik.

Ova škola oduvijek je

nizala uspijehe, a

privremeno je

obustavila svoj rad

tokom posljednjeg

rata, a u prostorijama

škole bile su smeštene

i izbjeglice. Škola je

izdavala i svoj list

„Đurđevak“, ovdje je

osnovana i zavičajna

zbirka, njegovanje kluturnih spomenika uvijek je bila prioritet. Što se tiče nastavnog

kadra, u ovoj školi uvijek su radili kvalitetni nastavnici, a školom su rukovodili

sposobni direktori. Došao sam do nekih podataka iz 2003. godine iz kojih doznajemo

da je ova škola imala ukupno 780 učenika, raspoređenih u 32 odjeljenja, prosječan broj

učenika po odjeljenju je 24,38. Površina škole u Đurđeviku je 2696,5m2 , napominjem

da postoje dvije školske zgrade sa velikim dvorištem, zatim tu je velika fiskulturna

sala (420m2), velik sportski poligon sa tribinama (1200m2), zatim prelijep park sa

stećcima, fontanom, dosta cvijeća, voća, kao i crnogoričnog drveća, površina dvorišta

je 13.200m2. Škola u Starom Đurđeviku ima površinu od 442,6 metara kvadratnih, a tu

je također lijepo školsko dvoršte sa poligonom (površina poligona 2706m2), ovdje nije

uračunata površina stare škole u kojoj je sad ambulanta, površina školskog dvorišta je

1854m2. Površina škole u Podgajevima je 442 metra,a površina školskog dvorišta

(poligona) je 2270m2. Prosječna kvadratura učionica O.Š. Đurđevik je 56m2,a površina

biblioteke je 56m2. U ovoj školi danas je zaposleno 70 ljudi, od čega 51 nastavnik.

Podaci iz 2007. govore da školu pohađa 1086 učenika u 45 odjeljenja, u školi je

zaposleno 80 ljudi, od čega 61 nastavnik.

34

Pošto sam ponosni učenik ove škole za ovu priliku pomenut ću imena svojih

nastavnika kojih se sjećam u prvom redu moga dobrog učitelja koji evo već dugo nije

živ, a koji bi bio naročito ponosan na sva moja djela, a to je Šahbaz Halilović, moji

ostali nastavnici bili su:

Jagodić Nađija, Goletić

Maida, Avdić Nezir, Maksida

Alibašić, Abdurahman

Šabanović, Dino Muminović,

Sabit Sejfić, Alić Halida,

Cvija Barišić, Mirzeta

Butković, Sabiha Šišić,

Halida Hašimbegović, Hazim

Fehrić, Besima Jagodić,

Amira Hašimbegović, Huesin Redžić, Rasim Softić, Trumić Hanifa, Safeta Delić,

Džafer Hodžić, Hamzagić Abdel, Nermina Mujić, Sanela Krajišnik, Mujagić Ismet,

Džemo Brčaninović, Ibrahim Kalajdžić, Ibrahim Džihanović, Lejla Jusufović, Azim

Hurić i još nekoliko njih kojima ne pamtim prezimena: Mirsada, Derva, Edina,

Damir... Ovim putem im hvala na svemu što su me naučili.

Poljoprivreda,trgovina, ugostiteljstvo

Sasvim je sigurno da je i u rimskom dobu u Đurđeviku najzastupljenija bila

poljoprivredna djelatnost, uzoj žitarica, vinove loze, stočarstvo i slično. Rijeka

Gostelja ma kako se zvala u prošlosti bila je dobrim dijelom izvor hrane za ovdašnje

stanovništvo, jer je vjerovatno obilovala ribom. Kako je vrijeme odmicalo, zbog raznih

utjecaja broj ribljih vrsta a samim tim i cio riblji fond u ovoj rijeci je spao na jako

nisku razinu. Što se tiče vinogradarstva ono je izgubilo svoj značaj u vrijeme

osmanske okupacije. U toku ovog doba ovdje je bio i čuveni kamenolom od čijeg je

kamena građena i tuzlanska tvrđava.Nekadašnji kamenolom u Đurđeviku bio je na

mjestu gdje se sada nalazi nova džamija. Ne postoje tačni podaci o nekadašnjim

35

zanatlijama na ovom prostoru, o prvim trgovinama, ali se zna da je u srednjem vijeku

postojao Nevrenča-han sa dućanom koji se nalazio ispod puta niže sela Živčići i išao u

pravcu starog rudnika.Njega su držali vlasnici iz Nevrenče, domaći Muslimani, a

kasnije taj han-dućan prerasta u „Kafu“ tj. kafanu koju je držao Avdo Medović, po

kome se i dio Nevrenče naziva Medovići.Dućan je bio snadbjeven domaćim

proizvodima. U periodu između dva svjetska rata u Đurđeviku je bilo sedam dućana,

ali i po jedan u Bašigovcima i Podgajevima. Godine 1945. formira se Seljačka

radnička zadruga Đurđevik, s ciljem socijalističkog preobražaja sela i uspostavljanja

socijalističkih društvenih odnosa. Naravno SRZ je vršila otkup poljoprivrednih

proizvoda : sijena, šumskih plodova, ljekovitog bilja, voća i slično. Ono po čemu je

SRZ Đurđevik bila poznata je uzgoj šljive požegače, prerada iste u sušionama, te

proizvodnja nekad poznate Đurđevičke šljivovice. Osim toga, SRZ Đurđevik

snadbijevala je stanovništvo: alatima, poljoprivrednim mašinama, priborom,

sjemenima, đubrivom. Poslje raspada SRZ koje su bile kopija sovjetskih kolhoza,

formira se Zemljoradnička zadruga Đurđevik, 1952. godine, sa novim smjernicama i

suvremenijim pristupom poljopriovredi primjerenijem za naše krajeve i prilike.

Zemljoradnička zadruga Đurđevik imala je i svoje zemljište koje je 1962. godine

pripalo PD Spreča. Godine 1963. Zadruge Đurđevik i Dubrave se spajaju i jednu

zadrugu koja se zvala Poljoprivredna zadruga Jedinstvo-Živinice.20 Naša ZZ Đurđevik

imala je i svoje prodavnice u zadružnom domu u Đurđeviku i Svojatu, zatim je

izgradila prodavnicu u Bašigovcima, i kupila poslovni prostor u Živinicama. Sušiona

za sušenje šljiva koju je izgradila ZZ Đurđevik bila je za ono vrijeme velikog

kapaciteta sa tri kanala, raspolagala je sa velikim magacinskim prostorom, kupila

nekoliko traktora, jedan kamion i izgradila mehaničku radionicu.Poslije otvara svoje

prodavnice u Višći, Podgajevima i Đurđeviku u privatnim kućama koje su pored

stambenog imale i poslovni prostor. Velik ekonomski uspijeh obilježio je poslovanje

ove zadruge, koja je vršila otkup velikih količina šljive za izvoz.Osim toga, bavila se

otkupom drveta,drvne građe,šumskih plodova i ljekovitog bilja, zatim je organizovala

stručna predavanja o primjeni suvremenih agrotehničkih mjera i slično.Tokom 1950-

tih godina postojalo je nekoliko privatnih ugostiteljskih objekata koji su radili u


36

Đurđeviku, a jedan od poznatijih bio je i u kući Zarije Juroševića. Nešto kasnije po

skoro svim mjestima koja su pripadala Đurđeviku, svoje trgovine imalo je preduzeće

Trgozad, odnosno kasnije Živinicepromet.I danas se velik broj stanovništva bavi

poljoprivredom, najčešće za sopstvene potrebe,a nije bilo pokušaja udruživanja u

zadruge ili slično. Razlog tome leži u činjenici da su ljudi jako dobro živjeli od

rudnika, kao i od drvne industrije, tako da su njihove nekad visoke plate potisnule

poljoprivredne djelatnosti a zemlja im je ostajala neobrađena.Broj trgovina,

ugostiteljskih objekata, zanatskih radnji veoma je velik, a trenutno na području

Đurđevika rade i dvije apoteke. Postoji i određen broj privatnih preduzeća koje posluju

u obliku društava sa ograničenom odgovornošću, a koje se bave raznim djelatnostima.

Rudnik mrkog uglja Đurđevik

Neki imaju nepregleda žitna polja da ih hrane, neki more bogato ribom, a nas već

decenijama hrani naš rudnik. Godine, 1933. na području Đurđevika započinje

istraživanje naslaga ugljena, od strane Akcionarskog društva Kroacija iz Zagreba.

Istraživanja su dala dobre rezultate pa se pristupilo otvaranju rudnika 1936. godine.

Otvaranju rudnika pogodovalo je postojanje pružnih i putnih komunikacija, a firma

Kroacija otvorila je seperaciju ugljena u Živinicama, gdje je imala svoju električnu

centralu. Transport uglja vršen je specijalnim vagonima tzv. kištrama koji su

izrađivani u radionicama koje je posjedovala A.D. Kroacija. Rudnik Đurđevik

obuhvata istočni dio banovićkog ugljenog basena, od Živinica je udaljen 5km, a nalazi

se u slivu rijeke Spreče, odnosno njenih pritoka Oskove i Gostelje.Prostor rudnika

obuhvata površinu od oko 10km2 , prostor je trouglastog oblika. Ugljeni basen

Đurđevik nastao je taloženjem sedimenata mlađe serije, koja predstavlja podinu

ugljenog sloja. Direktna podina ugljenog sloja izgrađena je od pjeskovitih i

serpentisanih glina. Maksimalna debljina krovnih naslaga je 400-500 metara, dok je

debljina ugljenog sloja od 14 do 19 metara čiste ugljene supstance. Prema dostupnim

podacima ukupne rezerve ugljena 1985. godine iznosile su 68.022.000 tone ugljena.

Kontinuirana istraživanja u ovom rudniku vrše se od 1948. godine,na čemu su bila

angažirana mnogobrojna preduzeća a od 1979. godine istraživanja samostalno vrši

37

Rudnik Đurđevik. Prvi jamski kop koji je otvoren bio je Suhodanja 1936. godine , a

nešto kasnije Frelih 1938. godine, i to na području koje se danas naziva Stari rudnik.

Prvobitna eksploatacija ugljena vršena je primitivnim alatima, a transport ručno ili

zapregom, dok je sve vršeno putem prečnih metoda, prilikom čega je iz zemlje vađeno

oko 40% ugljene supstance. Godine 1939. u ovom rudniku proizvedeno je 145.973

tone ugljena, a 1940. ta brojka je bila 150.667 tona. Recimo da je 1968. godine

proizvedeno 453.651 tona ugljena, pošto nemam preciznijih podataka reći ću da je

rudnik radio u određenim kapacitetima i tokom rata tako da je 1994. godine ostvario

proizvodnju od 10.523 tone. Proizvodnja mrkog uglja u RMU Đurđevik, godine 2010.

iznosila je 523.004 tone. Vremenom su otvarani novi kopovi, kao što je Kažalj-potok,

Živčići, Potočari, Višća-I, Brezje, Bašigovci,Višća-II.

Rudnik je vršio

konstantno usavršavanje

svojih radnika, zatim se

ulagalo u

osavremenjavanje

proizvodnje i nabavku

mehanizacije. Godine

1951. kupljena su tri nova

bagera tipa PH zapremine

kašike od 1 do 1,7 m3, te

bager Damag sa

zapreminom kašike do 2m3, dok je 1952. godine kupljen i prvi bager na električni

pogon, dreglajn, tipa Marion M-7200, zapremine kašike 2,7m3. Od godine 1970.

Rudnik Đurđevik počinje sa nabavnkom najsuvremenije opreme. Na površinskom

kopovima od 1946. do 1963. godine vršen je transport prugama uskog kolosijeka u

drvenim vagonima zapremine od 1 do 12m3, koje su vukle male parne mašine. Od

1963. godine počinje se vršiti transport kamionima tipa Krupp i Maz, nosivosti od 25

do 59 tona, a od 1975. godine prelazi se na damper kamione raznih tipova nosivosti od

110 do 155 tona. Godine 1967. Rudnik Đurđevik izgradio je modernu teško-

tekućinsku separaciju U periodu socijalizma ovaj rudnik zapošljavao je oko 2300

38

radnika, tokom tog perioda izgrađen je moderan objekat društvene ishrane, formirani

su voćnjaci i farme za tov pilića, junadi i svinja na rekultivisanom tlu, sve za potrebe

rudnika. Počelo se sa organizovanim prijevozom rudara, otvorena je i ambulanta

unutar preduzeća u kojoj su radili jedan ljekar opće prakse, specijalista medicine rada

te stomatolog.Rudnik se pobrinuo i za stambeno zbrinjavanje radnika tako da je 1985.

godine Rudnik raspolagao sa 280 stanova, i imao stalnu dinamiku izgradnje od 20

stanova godišnje, ali su dodjeljivani i krediti za individualnu izgradnju stambenih

objekata. Ovo preduzeće imalo je i svoje odmarališta na moru u Podgori i Gradcu, koja

su nekada nosila naziv RZ „Đuro Salaj“. Naravno, zbog svojih potreba rudnik je

sagradio velike savremene tehničke radionice za održavanje i popravku mašina.Rudnik

je uvijek pomagao

kulturne i sportske

manifestacije, škole,

klubove, institucije i

mnoge projekte od

društvenog interesa.

Ovdje su

organizirane i

radničke sportske

igre, u đurđevičkom

rudniku bilo je

naravno i štrajkova, ali iznad svega uvijek je bilo puno radnih uspijeha. Danas je ovaj

rudnik u sastavu J.P. Elektroprivreda BIH d.d. Sarajevo.

39

Elektrifikacija na podru čju Đurđevika

Elektrifikacija sela bila je ambiciozan i pohvalan projekat u socijalizmu. Godine 1938.

počelo se sa izgradnjom dalekovoda od Malina prema Živinicama i prema Rudniku

Đurđevik, čime su se zadovoljili apetiti tadašnje industrije, ali domaćinstva dugo

poslije toga nisu imala električnu energiju.Od svih mjesta na području naše općine

najprije je električnom energijom osvijetljen Đurđevik, preciznije sadašnji Stari

Đurđevik, gdje je Rudnik Đurđevik u blizini Stare škole izgradio trafo-stanicu,

prilikom čega se stvorila mogućnost da se osvijetli i jedan dio Kovača. Bilo je to 1946.

godine, a nešto kasnije započet će se sa mnogobrojnim akcijama dovođenja električne

energije u ostala mjesta naše općine, jer je godine 1955. u Živinicama izgrađena velika

trafo-stanica koja je omogućila sprovođenje ovih akcija. Danas je naravno nezamislivo

živjeti bez električne energije,a zbog svega toga želio sam ovdje istaći činjenicu da je

Đurđevik prvo mjesto na području živiničke općine dobilo električnu energiju u

domaćinstvima, odmah nakon Drugog svjetskog rata.

Zdravstvo u Đurđeviku

Svima je poznato da na području Đurđevika danas postoje tri ambulante, dvije su u

sklopu porodične medicine koju implementira Dom zdravlja Živinice, a jedna je u

sklopu RMU Đurđevik, gdje ordiniraju ljekari za potrebe uposlenika ovog kolektiva.

Prve sektorske ambulante na području naše općine otvaraju se 1956. godine, i to u

Đurđeviku i Dubravama. Rudnik Đurđevik je još ranije imao svog ljekara tj.

ambulantu i apoteku, koja se 1966. godine integrira sa Zdravstvenom stanicom

Živinice. U prostorijama Stare škole u Starom Đurđeviku otvara se 2009. godine

ambulanta porodične medicine za mjesta Stari Đurđevik i Kovači. Danas ambulanta u

mjestu Đurđevik Dom raspolaže sa 70m2 prostora i svojim radom obuhvata 1551

zdravstvenog osiguranika,dok ambulanta u Starom Đurđeviku raspolaže sa 85m2

prostora i obuhvata oko 1554 zdravstvenih osiguranika.

40

Sport

O sportskim aktivnostima na našem području nabolje mogu ispričati trofeji N.K.

Omladinac RMU Đurđevik.Slavna je tradicija igranja nogometa na ovom području

koje je dalo dosta dobrih nogometaša u brojnim ligama,a neki su karijeru nastavljali i u

europskim klubovima. Godine 1936. osnovano je RSD Kroacija Živinice, a među

prvim fudbalerima bio je Franjo Molan iz Đurđevika. Osim nogometa nije bilo

oraniziranog igranja nekog od sportova. Poznat je i ljetni malonogometni turnir koji se

svake godine tradicionalno održava u Đurđeviku. O.Š. Đurđevik organizirala je u

okviru svojih mogućnosti školu karatea, zatim školu odbojke i košarke. Svi oni koji su

se željeli baviti nekim sportom morali su svoje profesionalne želje zadovoljiti

posredstvom klubova u Živinicama i Tuzli.

Štrajkovi u Rudniku Đurđevik

Teška socijalna situacija često je rudare primoravala da se svojim legitimnim

radničkim pravom,štrajkom, bore za bolje uvjete rada i življenja. Sindikalno

udruživanje rudari u Đurđeviku ostvarili su 1937. godine kada su se priključili

šumsko-pilanskim radnicima, a već 30.07.1938. održavaju svoj sindikalni sastanak na

kojem osnivaju Podružnicu jugoslovenskog radničkog raveza koji je bio poznat pod

skraćenicom JUGORAS.Na prvom stastanku raspravljalo se o ekonomskom položaju

rudara u Đurđeviku, te je donijeta odluka o organiziranju štrajka zbog teških životnih i

radnih uvjeta.Prvi štrajk u ovom rudniku organiziran je 02.08.1938. godine u 15 sati,

prilikom promjene smjene, u obustavi rada sudjelovale su obadvije smjene. Izvještaj

sreskog načelnika Tuzle upućen Kraljevskoj banksoj upravi u Sarajevu glasi: „U

rudniku Đurđevik, 2. avgusta 1938. godine neočekivano je izbio štrajk.Članovi Odbora

podružnice JUGORAS su zaposjeli jame rudnika i rudarima druge smjene onemogućili

da pristupe na posao.Čim se doznalo za štrajk iz Živinica u rudnik Đurđevik stigle su

dvije jake žandarmerijske patrole i sreski načelnik koji se službeno zatekao u opštini

Živinice, ispitujući uzroke koji su rudare natjerali na štrajk organizovan po naređenju

Podružnice JUGORAS iz Tuzle.

41

Kao glavni razlog štrajka rudari navode otpuštanje njihovih drugova.Rudari

zahtijevaju da se otpušteni komorati odmah vrate na posao.Na ponovno upozorenje

sreskog činovnika, da rudari prema važećim propisima treba da nastave posao,

predsjednik Podružnice JUGORAS,pilanski radnik Džemail Goletić je odlučno odbio

uz obrazloženje, da ni po cijenu života neće dozvoliti rad u jami, dok se njihovim

zahtjevima ne udovolji.Rudari su poziv za obustavu rada jednoglasno prihvatili i mirno

se razišli po kućama.“

Čim je obaviješten o štrajku u Đurđevik je stigao i sreski načelnik,gdje je doznao da je

razlog štrajka otpuštanje 15 rudara.U daljnjem razgovoru načelnik je rekao da oni

rudari koji žele nastaviti rad to mogu učiniti i da ih niko u tome ne smije spriječiti, a

oni koji ne žele raditi da se odmah udalje iz Rudnika. Dana 03.08.1938. načelnik je

telefonom obaviješten da je u Đurđevik u treću smjenu stiglo samo 7 radnika,a drugog

dana se u prvu smjenu prijavilo 35 rudara. Tri dana nakon štrajka načelnik šalje

izvještaj u Sarajevo u kome navodi da se 08.08. na posao javilo dvije trećine

radnika.Od 70 rudara sa stanom izvan tuzlanskog regiona se javilo 15,a ostali su

zatražili obračun i isplatu zarađenih nadnica.Između štrajkača i uprave Rudnika

Đurđevik za vrijeme štrajka nisu vođeni nikakvi pregovori, niti su rudari isticali neke

zahtjeve, pa se došlo do zaključka da je razlog bio otpuštanje 15 rudara. Stvarni razlozi

su bili: niske nadnice,težak rad i nehuman odnos prema rudarima. Ovaj štrajk trajao je

5 dana nakon čega su rudari nastavili svoj rad.

Početkom februara mjeseca 1939. godine dolazi do masovnog otpuštanja rudara iz

ovog rudnika, kada je na izvijesno vrijeme došlo do prekida rada.Dana 13.02.1939.

godine, stigao je u Đurđevik veći broj žandarma spremnih na svaki oružani obračun sa

rudarima koji bi se pobunili.Ali prekid rada trajao je kratko i rad u rudniku je

nastavljen. Dana 04.02.1941. godine u Rudniku Đurđevik izbija novi štrajk. Tog dana

u štrajk je stupilo 800 radnika ovog rudnika, sve zbog toga što je u „konzumu“ braće

Marković iz kojeg su se rudari snadbijevali osnovnim artiklima nestalo narodnog

brašna, a kojeg je po ugovoru trebalo biti dovoljno.Istog dana je urgencijom sreskog

načelnika iz Tuzle u konzum dovezeno 2500kg narodnog brašna. Ovim je štrajk

okončan 05.02.1941. godine. Koban je bio treći štrajk đurđevičkih rudara, kojeg su

započeli 29.08.1942. godine, a uzrokovan je obustavom deputata uglja.Ovaj štrajk

42

trajao je dva dana ali bez ispunjenja zahtjeva. Ističe se da je povod bio ukidanje

deputata uglja , ali je to bio štrajk zbog niskih nadnica,zbog lošeg snadbijevanja rudara

potrebnim namirnicama i slično. Dok su trajali pregovori predstavnika štrajkača i

uprave u Rudnik Đurđevik su došle veće grupe žandarma,ustaša i nacističke vojske.

Oko 500 rudara su priveli u napuštene barake gdje su ih pod jako stražom držali cijele

noći,a njih 19, odveli prvo u tuzlanski zatvor, a odatle ih deportovali u logor Jasenovac

odakle se više nikada nisu vratili, to su bili: Đorđo Mijatović (Vrnojevići), Danilo

Dragičević (Vrnojevići), Spasoje Zelenović (Dunojević), Dimšo Tršić (Dunojević),

Alija Jašarević (Kovači), Ahmet Smajić (Bašigovci), Muharem Smajić (Bašigovci),

Mumin Habibović (Šahići), Osmo Đuloić Topčo (Pasci), Marko Jurić (Požar), Niko

Pavić (Požar), Boško Pavić (Požar), Blaško Grgić (Požar), Pero Lugonjić (Požar),

Krsto Milošević (Gornja Višća), Branko Ilić (Živinice), Kasim Tabaković (Kotor

Varoš), Marko Kraljević (Dubrave) i Meho Goletić (Đurđevik). U ljeto 1943. godine,

tačnije 02.07., borci VII krajiške udarne brigade uništavaju sve instalacije, miniraju

ulaz u jamu, a jamu su napunili vodom, tako da su spriječili okupatorsku valst da

eksploatiše našu rudu za svoje potrebe. Ovom prilikom određen broj rudara stupa u

Narodno oslobodilačku vojsku.21

Štrajkovi rudara manjeg intenziteta bit će organizirani i u socijalizmu, ali i ovom

novom poslije ratnom periodu, gdje je štrajk navećeg intenziteta bio onaj u septembru

2013. godine.

Drugi Svjetski rat

Rat koji je značio revoluciju, svoje tragove ostavio je i u Đurđeviku. Određen broj

stanovnika pristupio je NOV, a naravno prilike u htjele da su se pojedini našli u nekim

drugim vojnim i paravojnim formacijama. I ovdje su vođenje određene borbe

sukobljenih strana.Godine 1943. osnovana je paravojna formacija tzv. Zeleni kadar, u

naselju Živčići, još u tijeku ofanzive partizanskih snaga na Rudnik Đurđevik.

Početkom neprijateljske IV ofanzive, đurđevički zeleni kadar je došao do određenog

izražaja.Jedne prilike su napalii 18. hrvatsku brigadu iz sastava NOV, koja se iz


43

Gornjih Živinica, preko Donje Višće i Đurđevika uputila u Bašigovce. Zeleni kadar je

formirao zasjedu kod mosta ispod zaseoka Živčići,prilikom čega je poginuo intendant

18. hrvatske brigade, a zeleni kadar je u ovom napadu zaplijenio i jednog konja koga

su poklonili Avdanu Hasiću komandantu kladanjskih ustaša. Zelenim kadrom

rukovodio je Omer Jagodić koji je preminuo 1944. godine, a na mjesto komandanta

ove skupine naoružanih ljudi dolazi Hasan Mujagić iz Kovača.Formiranje ove

formacije pomagale su ustaške snage, u ovu formaciju su prisilno dovodili sve one koji

su bili sposobni za borbu a koje su zatekli kod kuće u selima u kojima su imali vlast.22

Pošto domicijelno stanovništvo nije htjelo ići u ustaše, radije bi se upisivali u zeleni

kadar i ostajali kod svojih kuća.Dobar dio pripadnika zelenog kadra pristupio je NOV,

naročito poslije raspada zelenog kadra u septembru 1944.godine.Iste godine u oktobru

mjesecu komandant Mijo Kerošević Guja obaviješten je o bazi u kojoj se skriva Hasan

Mujagić. Kada je sa dvije čete opkolio njegovu bazu, pozvao ga je na predaju, i

hapšenje se odigralo bez ispaljenog metka, uz Hasana je bio i njegov brat koji je

dezertirao iz SS divizije, te jedan domobranski oficir.Vraćajući se prema Živinicama

desio se jedan incident, sa začelja kolone se čuo pucanj, i tom prilikom pogođen je

borac Milivoje Kujundžić sa Ozrena, metak je bio namijenjen komadantu Keroševiću,

a ispalio ga je borac Ramo Brčaninović koji se iz SS divizije priključio Partizanima,

odmah je razoružan,a poslije suđenja je osuđen na smrt, koja je izvršena strijeljanjem.

Zarobljeni vođa zelenog kadra je nekoliko dana proveo u živiničkom zatvoru,a onda je

sa svoja dva saborca prebačen u Tuzlu, gdje je nakon ispitivanja utvrđeno da ni on, niti

jedinica kojom je komandovao nije činila zločine, prilikom čega su ova tri

zarobljenika puštena svojim kućama. Osim ovoga bilo je sukoba i sa četnicima, kao

26. decembra 1944. godine, kada je u Đurđeviku razbijena jedna manja četnička

jedinica. Tuzlanski odred je dobio zadatak da akcije u potpunosti usmjeri prema rijeci

Spreči, Međašu,Živinicama,Đurđeviku, Banovićima,Kladnju i Ozrenu.

Drugi bataljon dobija zadatak da zauzme položaje u Đurđeviku s ciljem

onemogućavanja prodora četnika u pravcu Živinica.Drugi bataljon je činilo oko 190

boraca. Prema dobijenim zadacima 1. četa ovog bataljona locirala se iznad rijeke

Gostelje, iznad Đurđevika (komandir čete Ahmet Bešić,pol. komesar Sejfulah

22 Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgrandju,grupa autora, Živinice, 1988.

44

Ibrišimović), 2. (komandant Nuraga Hodžič,pol. komesar Omer Isović) i 3. četa

(komandant Memiš Džanić, pol. komesar Salih Suljetović) locirale su se s desne strane

rijeke Gostelje.Dok se minobacački vod smjestio između ove tri čete.23 Dan kasnije u

popodnevnim satima primijećeno je kretanje četničke kolone iz pravca Stupara, dok je

druga kolona dolazila iz pravca Svojata i Gračanice. Četničke kolone ovdje su

dočekane jakom vatrom, i pretprpjeli su ogromne gubitke, a od zarobljenih boraca

dobijena je informacija o tome da imaju oko 1000 ljudi kojim komanduje general

Trifunović,i da im narednog dana u pomoć pristižu četnici sa Ozrena.Zbog ovoga su

čete zauzele drugačiji raspored, 27. decembra. Bile su ovo žestoke borbe u kojima su

snage NOV imale 4 poginula borca i 20 ranjenih, dok su četnici imali oko 100

poginulih.

Spisak boraca NOV sa područja Đurđevika koji

su svoje živote dali za slobodu i revoluciju

ispisana su na spomeniku koji je podignut

04.07.1991. godine.

Ahmetović M. Mujo 1926-1944

Delić N. Avdija 1922-1944

Goletić I. Ahmo 1913-1944

Goletić R. Juso 1921-1944

Goletić O. Abdulah 1911-1945

Jovanović S. Srpko 1923-1943

Jurić B. Mato 1927-1943

Muminović H. Suljo 1928-1944

Mijatović Đ. Sretko 1923-1944

Simić L. Boško 1924-1944

Simić M. Krsman 1914-1942

Trumić Đ. Hasan 1926-1944

Trumić M. Hamzalija 1926-1945

Trišić Đ. Drago 1924-1943

Šahinpašić R. Mujica sar. NOP-a 1943.

23 Tuzlanski partizanski odred,Borbe 2. bataljona na Đurđeviku,Sejfulah Ibrišimović,Tuzla, 1988.

45

Oslobodilčki rat 1992-1995

Ratovi su nam nekako čvrsto utkani u sudbine, to gorko prokletstvo nas vijekovima

prati, i uvijek naše komšije ginu nečijom voljom. Tako je bilo i početkom agresije na

Republiku Bosnu i Hercegovinu, ili tokom građanskog rata što je mnogima ne

prihvatljiva činjenica, a zapravo je zadnji rat bio to oboje. Tokom zadnjeg rata,

Đurđevik i Đurđevičani dali su svoj velik doprinos. Na području Đurđevika nije bilo

naročitih borbi, ali je bilo neprijateljskih granatiranja civilnih i privrednih objekata.

Poginuli borci sa područja MZ Đurđevik Dom su :

Begić (Muhameda) Nusret 1967-1994 , poginuo 08.06.1994 godine na Vozući, ukopan

na mezarju u Živčićima.Bio je pripadnik Armije R BIH od 07.11.1992. godine

Čerkezović (Hasana) Bajro 1966-1993, pogiunuo 30.07.1993. u mjestu Ulice kod

Brčkog, ukopan je na mezarju u Djedinu.Bio je pripadnik Armije R BIH od

15.05.1992. godine.

Goletić (Alije) Adil 1967-1993, ukopan je na mezarju u Nevrenči.Bio je pripadnik

Sprečanskog bataljona, ranjen je 04.02.1993 u Brčkom, a od posljedica ranjavanja je

podlegao 19.02. iste godine.

Goletić (Envera) Halil 1972-1993,poginuo na Gradini 03.03.1993. godine, ukopan na

mezarju u Nevrenči.

Goletić (Ahmeta) Šahim 1966-1993, poginuo na Vozućoj dana 11.06.1993. godine,

ukopan na mezarju u Nevrenči.

Husejnović (Avde) Esad 1971-1993,poginuo 30.01.1993. u mjestu Ulice kod Brčkog,

tijelo mu nije pronađeno.Pripadnik je Armije R BIH od 15.05.1992. godine.

Jagodić (Rasima) Esad 1961-1994,poginuo na ratištu Kruševo kod Olova dana

16.01.1994. godine,ukopan na mezarju u Živčićima.

Jagodić (Huse) Šahim 1953-1992,poginuo na ratištu Gorice kod Brčkog 15.11.1992.

godine, ukopan je na mezarju Živčići.

Jagodić (Ahmeta) Vahid 1966-1995,poginuo 12.05.1995. godine na Gradini,ukopan je

na mezarju u Živčićima.

46

Jahić (Alije) Izet 1968-1993,poginuo dana 30.01.1993. godine na ratištu Ulice kod

Brčkog, pokopan je na mezarju u Djedinu.

Medić (Mehmdeda) Derviš 1961-1994,poginio 17.01.1994. godine na gradini,

pokopan na mezarju u Djedinu.

Musić (Džemala) Nermin 1975-1995,poginuo 13.10.1995. godine, u mjestu

Vasiljevići,lokalitet Vikići kod Sanskog Mosta, pošto mu je tijelo ostalo na strani koju

su zauzele neprijateljske snage, pokopan je 25.03.1996. na mezarju Đurđevik.

Šehić (Muje) Halid 1976-1994,ranjen je gelerom na ratištu Kruševo kod Olova,

16.01.1994. godine,a ranama je podlegao u tuzlanskoj bolnici 19.01.1994.

godine,ukopan je na mezarju u Djedinu.

Žigić (Hamdije) Habib 1969-1993,poznat pod nadimkom Vaha, poginuo na ratištu

Ulice kod Brčkog dana 30.01.1993. godine, ukopan je na mezarju u Djedinu.

Žigić (Mehe) Miralem 1975-1992,poginuo 04.11.1992. godine u Dubnici, pokopan na

mezarju u Djedinu, pripadnik Armije R BIH bio je od 05.10.1992. godine.24

Poginuli borci iz MZ Stari Đurđevik:

24 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.

47

Abdulkadir (Abdulah) Halilović 1971-1991,poginuo u Drnišu 19.09.1991. godine,

Republika Hrvatska

Salih (Huse) Jagodić 1951-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan na

mezarju u Đurđeviku.

Šahbaz (Mustafe) Muminović 1952-1992,poginuo u Turiji 06.06.1992. godine, ukopan

na mezarju u Đurđeviku.

Hamid (Seada) Gogić 1968-1992,poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992.

godine,odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima.

Suljo (Abdurahmana) Paprikić 1968-1992, poginuo na ratištu u Smolućoj 28.08.1992.

godine, pokopan je na mezarju u Musićima.

Šahim(Šabana) Salkić 1956-1992,poginuo u Smolućoj 28.08.1992. godine,pokopan na

mezarju u Musićima.

Nevres (Emina) Imamović 1957-1992,poginuo u Gradačcu 07.11.1992. godine,

ukopan na mezarju u Musićima.

Avdo (Fehima) Musić 1968-1992, poginuo 26.12.1992. godine u Gornjem Rahiću kod

Brčkog, pokopan je na mezarju u Musićima.

Munib (Nezir) Bećirović 1965-1993,poginuo na ratištu Ulice kod Brčkog 18.01.1993.

godine,ukopan je u Gornjoj Tuzli.

Nevres (Ćazima) Šišić 1962-1993,poginuo na ratištu Crna Rijeka 25.10.1993. godine,

odlikovan je zlatnim ljiljanom, pokopan na mezarju u Musićima.

Sadik (Sead) Išerić 1973-1994,poginuo u Višći 14.02.1994. godine., ukopan na

mezarju u Musićima.

Asif (Saliha) Hasanović,1964-1994, poginuo na ratištu Radojić Brdo kod Pelemiša

30.03.1994. godine. Ukopan je na mezarju u Musićima.

Hajrudin (Osmana) Fočić 1955-1994,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja.

Hazim (Saliha) Aljić,poginuo 04.05.1994. godine kod Kladnja.

Salim (Šabana) Musić 1951-1994,poginuo u Đurđeviku 27.11.1994. godine.

Hajrudin (Smaje) Nukić 1973-1995,poginuo na ratoštu Zečija kosa kod Zvornika

25.04.1995. godine.

Enver (Ejuba) Čokić 1968-1995,poginuo 07.05.1995. na području Žepe dok je

pilotirao helikopterom,odlikovan je zlatnim ljiljanom.

48

Nedžad (Ahmeta) Paprikić 1971-1995, poginuo na ratištu Glavica na planini Majevici

dana 07.05.1995. godine.25

Sakralni objekti

Najstariji objekat ove vrste je Stara džamija u Musićima, za koju se često kaže da je

sagrađena 1630. godine, koju je sagradio neimar Alija, ali postoji legenda da je

sagrađena na temeljima bogumilske crkve. Ako je ova legenda istinita onda je sasvim

vjerovatno da je ova džamija sagrađena u 15. ili 16. vijeku, što je vrlo moguće obzirom

na starost i važnost ovog mjesta. U novojim izvorima se navodi da je samo džamija u

Džebarima starija od ove u Musićima, ali oslanjajući se na predanja o bogumilskoj

crkvi, izvijesno je da je na tom mjesu postojao sakralni objekat stoljećima ranije.

Nekada je drvena munara krasila džamiju u Musićima ali je kamena munara sagrađena

1972. godine.Zadnju obnovu džamija je doživjela 2006. godine.Trenutni imam u ovoj

džamiji je efendija Merim Čičkušić. Osim ove džamije postoji nova džamija na granici

MZ Stari Đurđevik i MZ Đurđevik, te džamija u Djedinu. Sa izgradnjom nove džamije

počelo se 1990. godine, na prostoru nekadašnjeg kamenoloma. Džamija je otvorena

2003. godine. Imam nove džamije je efendija Ibrahim Kalajdžić. Imam u Djedinu je

efendija Mirsad Muliić. Brojni mektebi postoje na području Đurđevika i to u mjestima:

Stara Pruga, Musići, Medovići,Živčići, Šahići, Berići, Zenuni i Djedino.

25 Nekrologij šehida i poginulih boraca Općine Živinice,Alija Arif Delić,Živinice,2011.

49

Osim toga, želim napomenuti da je u Podgajevima sagrađena pravoslavna crkva Svete

Trojice , godine 1910. od kada je obnavljana nekoliko puta. Pored crkve nalazi se i

pravoslavno groblje. O ovoj crkvi brine se Nenad Boros.

50

NIŠANI

Nišan je tradicionalni muslimanski nadgrobni spomenik, koji se kao takav, podiže na

grobovima umrlih muslimana i muslimanki. To je spomenik skromnih i skladnih

dimenzija, uglavnom klesani, a isti se u ovim krajevima počinje izrađivati prvih godina

osmanske okupacije.Ono što danas nazivamo nišanima uopće nema nikakvu vezu sa

nišanima, a pogotovu ne sa Islamom i islamskim učenjem, danas se na našim

grobljima uglavnom podižu mermerni spomenici, tj. ploče, u obliku srca, piramide,

trougla, sa ugraviranim fotografijama umrlih, volanima i sličnim simbolima koji na

neki način opisuju život umrlog.Isti negativan trend prati katolička i pravoslavna

groblja, gdje su potpuno nestali tradicionalni nadgrobni spomenici u obliku križeva ili

stiliziranih krstača, sve je više nekih spomenika koji odudaraju od tardicije.

Nišan je riječ perzijskog porijekla a znači otprilike:cilj, meta, biljeg, nadgrobni

kamen.26 Svi nišani se postavljaju vertikalno, uglavnom su čovjekolikog oblika, a u

prvim godinama svoje izrade bili su masivniji, često su na sebi imali i križeve.27

Čuveni su krajiški nišani koji se odlikuju svojom visinom, ukrasima, posebnom vrstom

kamena od kojeg se klešu (bihacit), a zanimljivo je to da se u ovim krajevima

postavljao samo uzglavni nišan. Već pomenuh križeve, oni su se nalazili na nišanima

umrlih hrišćana čiji su potomci prešli na Islam, pa su im sukladno tomu podizali takve

nadgrobne spomenike.Dugo su se održali i razni životinjski i vegetativni motivi

karakteristični za stećke, a na pojedinim starim nišanima postoje epitafi na bosančici,

kao što je recimo natpis na nišanu Mahmuta Brankovića.28Nišane iz 15. i 16. stoljeća

pomno je istražio Šefik Bešlagić, a danas su takvi nišani rijetki, prvenstveno zbog

raznih načina kojima su uništavani. Često su po našim selima stari nišani vađeni sa

svojih mjesta da bi se na istim mjestima pravili novi grobovi, a isto se dešava i danas,

tako da možda uskoro i neće biti tradicionalnih nišana na našim grobljima.Ovome

treba dodati i uništavanja tradicionalnih nišana u proteklom ratu. I sama groblja nose

određene varijacije u nazivu, a to su: mezarje, mezaristan, mezarluk, harem, šehitluk i

slično.Poznata su i vojna tj. gazijska groblja u ovim krajevima, a to su groblja umrlih

ili poginulih osmanlijskih vojnika, jedno takvo groblje prema predaji postoji i u 26 Islamska epigrafika BIH, Mehmed Mujezinović,Sarajevo, 1974. 27 Nišani XV i XVI vijeka u BIH, Šefik Bešlagić,ANU BIH, Knjiga LIII, Sarajevo, 1978. 28 Isto kao prethodno

51

Kovačima iznad sadašnjeg groblja, na raskrižju puteva.Natpisi na starim nišanima

ukazuju da su ih nekada zvali kao i stećke beleg tj. bileg ili biljeg. Uglavnom natpisi

na arebici počinju sa riječima „El-merhumu vel-magfuru“, što znači umrli ili pokojni,

a zatim slijedi ime i zvanje umrlog, a na samom kraju je „ruhičin El-fatiha“, u

prijevodu prouči Fatihu (za dušu umrlog), a u nekim natpisima istaknuta je i hidžretska

godina u kojoj je dotična osoba preminula tj. preselila (na drugi svijet) kako se to kaže

kod Muslimana. Ova godina je u pravilu godina izrade nišana.

Vrste kamena od kojih su klesani ovdašnji nišani su: kristalni mramor (skopski nišani),

krečnjak,vapnenac i muljika, a od 1930-tih godina pronalazimo i betonske nišane.

Raniji istraživači poput Mujezinovića i Bešlagića su nišane podijelili na: muške i

ženske, ulemanske, derviške, aginske, nišane trgovaca i esnafa, stele sa turbanom,

rustične stele, obeliske...

Mišljenja sam da sortiranje nišana kao prvo nije moguće, a kao drugo nije potrebno, iz

razloga što nikada nije postojala njihova zvanična standardizacija i da je broj različitih

oblika nišana stvarno veliki pa bi svaka podjela otišla u nedogled.

Ipak nekako sam ih morao nazivati i podijeliti u svom istraživanju, ali ovo nemojte

smatrati nikakvom zvaničnom podjelom već mojom internom.Razumijem podjelu na

muške i ženske nišane, uzglavne i nožne, nišane sa epitafom i bez njega, nišane sa

reljefom i bez, ali sve se to nadalje može dijeliti na stele sa turbanom, stele sa fesom,

niže i više, a postoji i određena razlika između nišana na selu i onih u gradu.Nišani na

selima slabije su očuvani, manje ukrašeni, i preostalo je malo onih sa natpisima, dok

su stari nišani u haremima gradskih džamija izuzetno stari, bogato kaligrafski ukrašeni

i slično.Zatim, postoji ogromna razlika između nišana u Krajini i nišana oko Tuzle, od

kojih se opet često razlikuju i nišani u susjednim selima. Ovdje hoću pojasniti teškoću

problema klasifikacije nišana, pa ću navesti da recimo ulemanski nišan kakvim ga

opisuje Mujezinović ja pronalazim na grobovima nekih srednje imućnijih seljaka, ili

pak to kako je Bešlagić podijelio nišane u samo dvije skupine na stele i stupuve sa

turbanom, to jeste dobra podjela za njegovo izučavanje nišana iz 15. i 16. stoljeća, ali

su klasične stele u kasnijim vremenima nestale iz upotrebe. Neki klesari su recimo

kopirali starije nišane koji su se isticali po ljepoti, neki su vođeni svojom umjetničkom

slobodom dali mašti na volju pa su svoje djelo izrazili u nekoj novoj formi koja se

52

naročito ne protivi formi tradicionalnog nišana a ne može se svrstati u neku skupinu

(skupinu aginskih nišana npr.), neki su pak klesali jednoobrazne nišane ili su izrađivali

samo dvije ili tri vrste.Razlozi za sve ovo su brojni. Ja sam recimo uzeo naziv stela sa

turbanom, za nišane koji su u obliku stupa i na kojima je turban, a u svemu tome je

moguće praviti jako puno potkategorija. Bolje onda da kažemo da je svaki nišan priča

za sebe, što je i najtačnije.

Na osnovu rada mr. Mehe Čauševića, kojim on inače zagovara povratak tradicionalnih

krajiških nišana na tamošnja mezarja pojasnit ću načiun izrade nišana. Prvi način

vađenja kamena iz majdana tj. tradicionalni način sastoji se iz: odstranjivanja

humusnog sloja zemlje i kamenja koje nije upotrebljivo, dok se ne dođe do monolitne

površone kamena (bihacita u konkretnom slučaju), zatim se po očišćenoj površini

kamena sjekirom i krampom zasijecaju pravougaoni usjeci određene veličinu njih se

zatim stavljaju po dvije okrugle metalne ploče (paralelno), a između njih se zabija

drveni klin, u pokotine kamena koje nastaju stavljaju se dugački željezni klinovi, i

sitemom poluge kamen se pomijera iz svog ležišta i gura na drvene oblice radi lakšeg

transporta, a same gromade kamena su se preko drvenih oblica pomijerale do

zaprežnih kola za prijevoz. Osim ovoga postojao je i drugi način, a to je „grabovo

miniranje“ ; ovaj postupak izgleda otprilike ovako: na očišenoj površini kamena

ćuskijama se iskopaju vertikalne i horizontalne rupe, određene dubine na razmaku od

40-50 cm, u te rupe maljem se nabija suho grabovo drvo koje je malo šire od ovih

rupa,nakon toga pored ovih komada drveta iskopaju se mala udubljenja u koja se ulije

voda, kada grabovo drvo primi određenu količinu vode, ono nabrekne i time vrši

mehanički pritisak na kamen koji puca. Kada se kamen dopremi u klesarsku radionicu

on se postavlja na drvene gredice koje su naslonjene na drvene klade, i prvo se

pristupa gruboj obradi kemena običnom sjekirom za drva, a na prednjem i zadnjem

dijelu kamene gromade ocrtavaju se konture pomoću metalnog uglomijera od 90

stupnjeva. 29

Zatim se grubo oblikuju stranice nišana, vrat i turban, a nakon toga iscrtavaju se

„gužve“ na turbanu tj. nabori, kao i ostali elementi koji će biti uklesani, zatim se

pristupa izradi stilizirane okolice nišana, kao i gruba obrada ornamenata sa strane

29 Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čeušević, Most br.208, 03/2007, Mostar

53

nišana.A zatim se sve dovršava finijom preciznijom obradom, naravno ovdje spada i

finalizacija izrade turbana, a na samom kraju ukleše se i epitaf. Zadnja faza izrade

nišana je njegovo glačanje. Postavljanje nišana na mjesto vrši se ukupavanjem nišana

u zemlju, pa su stariji nišani imali dosta veći donji dio koji se ukopava radi stabilnosti,

danas se uglavnom pri postavljaju koriste beton i armatura.

U našem kraju za izradu nišana korištena je druga vrsta kamena, dosta tvrđa od

bihacita čiji je postupak gore pojašnjen. Osim toga, ovdje se počelo pribjegavati i

betonskim nišanima tradicionalnog oblika, zbog niže cijene vjerovatno, ali njihov

kvalitet nije naročit i rijetki su primjerci koji će trajati stotinu godina.

Za nišane se vežu brojna vjerovanja u narodu, posebno oni bude strah sa prvim

mrakom, jer su za groblja, a naročito stara vezana brojna predanja o utvarama,

prikazama, duhovima.Noću ljudi zaobilaze groblja, a ako baš i moraju proći putem

pored nekog od njih onda idu u društvu. Brojna predanja vežu se za mezarje u

Kovačima, neki su viđali noću i vatru koja gori iz mezara, zatim, bilo je par slučajeva

napada nekih stvorenja, koja su dolazila iz mezarja, zatim mačke koje bi naišle iz

mezarja i pratile prolaznika do kuće. Osim toga, za stara groblja se vežu predanja o

tome kako je neko noću čuo dječiji plač, neke krikove i slično. Od nekih pozitivnih

vjerovanja vezanih za stare nišane izdvaja se ona o ljekovitosti, a to je da liječe kožna

oboljenja, a posebno bradavice. Potrebno je samo protrljati bradavicu od stari nišan i

ona će tako za neko vrijeme bezbolno otpasti. Običaj i navika je ukoliko neko prolazi

pored groblja danju, podigne ruke i prouči suru El-Fatiha, dok se noću (od akšama, tj.

prvog mraka) to ne smije raditi. Očuvanju nišana pomoglo je ono vjerovanje o tome da

se oni ne smiju pomijerati, jer će strašno prokletstvo ili nevolja pratiti onoga ko

pomjeri ili ošteti nišan. Postojalo prokletstvo ili ne, nišani se zaista ne smiju

pomijerati. Mahovina koja se hvata po nišanima po narodnim vjerovanjima je

ljekovita, i pomaže kod mnogobrojnih oboljenja i tegoba. Poneke narodne gatke

vezane su za stare nišane, ovakve stvari su po Islamu najstrožije zabranjene ali im je

ovdašnji narod oduvijek pribjegavao. Žene koje su se bavile crnom magijom često su

posjećivale mezarja, zbog svojih rituala, ali i zbog prikupljanja neophodnog materijala,

stari nišani u svemu tome imali su svoju ulogu.

54

U kakvom su stanju nišani u mome kraju, koliko ih ima, odlučio sam doznati, pa

krenite zajedno samnom na jedno kratko istraživačko putovanje.

Nišani na lokalitetu kod Stare džamije u Musićima

Za džamiju u Musićima zna se da je jako stara, sagrađena je 1630. godine, kroz sve

ove vijekove bila je stub vrjere na ovom području, kao i sastajalište ljudi.Nju su

nekada pohodili i vjernici iz udaljenijih mjesta Bašigovaca, Lukavice i Djedina sve

dok ova mjesta nisu dobila svoje džamije. Najvažniji pomen o ovoj džamiji dao je

Ambrozije Benković u svojoj knjizi „Tuzlansko područje nekada i sada“, gdje navodi

da je džamija u Musićima ranije bila crkva (bogumilska), ali je neki Đurđija preuredio

u džamiju, sve to autoru ispričao je neki domaćin Huso Taletović koji je tada (1970.)

imao 67 godina.30 Ovo isto predanje i ja sam čuo, mada ovo mnogima danas ne

odgovara, prvenstveno suvremenim zagovornicima Islama. Mišljenja sam da je ovo

prije svega lijepo svjedočanstvo o tome da se na ovome mjestu preko 500 godina

pominje Bog, i svi koji imalo znaju o vjeri (bilo kojoj) spoznat će vrijednost toga.

Džamija u Musićima imala je nekada drvenu munaru, a kamena munara sazidana je

1972. godine, u već navedenom djelu A. Benkovića, on navodi kako nije mogao

pronaći mjesto sa kojega bi mogao fotografisati cijelu džamiju, i vjerovatno zbog tog

razloga mi danas nemamo nekih starijih fotografija džamije u Musićima. Vjerujem da

je cijeli brežuljkasti teren oko džamije bio

obrastao gustom šumum, i zbog toga raniji

istraživači nisu ni mogli napraviti

fotografije.Danas je situacija drugačija,

džamija je obnovljena 2006. godine, i cio teren

oko nje poprimio je novi izgled, tako da

fotografisanje cijele džamije ne predstavlja

nikakav problem. Prilikom mog obilaska ovog lokaliteta sa starim nišanima, u haremu

Stare džamije, sreo sam nekadašnjeg mujezina Sakiba Musića, koji se o džamiji brinuo

30 Tuzlansko područje nekada i sada, Ambrozije Benković, Županja, 1971.

55

cijelih 17 godina.Danas je mujezin ove džamije hadžija Zikrija Musić kojega sam

također sreo. Svoje istraživanje počeo sam od česme koja već dugo služi za uzimanje

abdesta, a na kojoj je ploča s natpisom: „Doveli i sagradili haži Osman Hašimbegović i

Sejfo Aljić“. Sa desne strane ove česme nalazi se mali nišan kojeg sam označio sa M1

i od kojeg sam dana 13.01.2014. godine započeo svoje istraživanje. Tog dana sam

evidentirao 119 nišana, uglavnom sam tu ubrojao uzglavne nišane i one rijetke

usamljene nožne nišane.Moja zapažanja su me donekle iznenadila obzirom da sam

ranije vjerovao da se tradicionalni muslimanski nišan zadržao do 1950. godine, ali

situacija na terenu je pomjerila granicu do 1970. godine. Ovdje sam zbog starosti

džamije očekivao puno starijih nišana, primjerice iz 17. ili

18. vijeka, ali to očekivanje nije ispunjeno.Sjećam se dok

sam kao mali dječak dolazio u džamiju, da je na prostoru

između džamije i mekteba (sadašnji prostor šehidskog

mezarja) bilo dosta starih nakrivljenih nišana koji su eto

vremenom nestali iz nekih meni neznanih razloga.

Vjerovatno je da je ovdje postojalo zaista mnogo starih

nišana obzirom na starost sakralnog objekta ali da su oni

uklonjeni zbog nedostatka prostora za ukop.Ovdje sam

zabilježio određen broj reljefnih ukrasa, a to su isključivo kvadrat i sablja, često u

kombinaciji.Broj starih nišana sa epitafom nije naročito impozantan. U daljnjem tekstu

ću opisati pojedine nišane, trudeći se da ih opišem što više i što bolje.

M1-Ovo je jedan bijeli nišan, nešto niži, radi se o malom stupu

sa turbanom, na vrhu stupa je klesana ivica, iznad nje mali vrat

na kome se nalazi turban sa naborima, gledano s donje strane to

je sedam poprečnih nabora, na vrhu turbana je karakterističan

kružni završetak koji ja nazivam „kapa“. Nišan je dakle klesani,

o njegovoj starosti se ne mogu izjasniti, ali sudeći da se nalazi uz

džamiju, vjerujem da je to nišan nekog imama ili mujezina ove

džamije.

M2-Ranije kada nisam znao ništa o nišanima mislio sam da je ovo jedan od najstarijih

nišana na ovome groblju, budući da je bio nakrivljen, i imao ploču ispisanu arebicom.

56

Zapravo radi se o betonskom nišanu s natpisom, tipičnom za tridesete godine prošlog

stoljeća. Ovaj nišan je stup sa vratom i fesom ili možda ženska kapa budući da ima

određenu okolicu u obliku niza slova VVVVV. Ovdje je neko izgleda sa strane pisao

farbom ime umrlog, ali su se slova obrisala, na natpisu sam mogao raspoznati godinu

1361., što je otprilike 1942. godina po gregorijanskom kalendaru. Ovaj nišan ima i

nožni dvovodni nišan. Nišan je tik uz stablo jabuke čije ga žile naginju.

M3-Dalje prema putu nalazi se klesani nišan prekriven slojem

mahovine, ovaj nišan ima uklesan latinični epitaf, zatim

reljefne ukrase kocke (s lijeve) i sablje (s desne strane), radi se

o steli sa fesom, a fes sa svoje stražnje strane ima reljef koji

predstavlja „kićanku“.Ovdje postoji i nožni nišan. Natpis

svjedoči da je ovdje pokopan izvijesni Džafer, sin Đane rođen

1885. godine,a preminuo 1943. god., gornji red gdje je

napisano prezime nisam mogao razaznati zbog oštećenja, ali moguće da se radi o

prezimenu Nišić. Ovdje također postoji i nožni nišan.

M4-Ovo je također klesani nišan, bez natpisa, oblik je stela sa turbanom (bez nabora)

sa kapom na vrhu. Sa desne strane nišan ima uklesanu sablju.Očuvan je i nožni nišan

koji ima završetak u obliku dvovodnog krova. Nezahvalno je govoriti o starosti nišana

ali sudeći po obliku vrlo je moguće da je isti izrađen 30-tih ili 40-tih godina 20.

stoljeća.

M5-Radi se o steli s turbanom, koji na vrhu ima

malu kapu, i par tanjih nabora. Ovdje je epitaf na

latiničnom pismu,a ono što mene konkretno

zanima jesu samo godine izrade nišana.Ovdje

sam ustanovio da se radi o godini 1960. ,

dvovodni nožni nišan je i ovdje u odličnom

stanju. Nadalje sam pronašao i nišan sa natpisom koga sam označio sa M6, gdje stoji

godina smrti 1964., tu sam se malo već uplašio da neću naići na starije primjerke

tradicionalnih nišana. Ovo je manja stela sa ženskim fesom gdje postoji i nožni

nišan.Nadalje kod nišana M7 sam ustanovio godinu 1965. i ishod mog istraživanja

57

postojao je sve neizvijesniji. Ovo je pomijeralo granicu do koje su se izrađivali

tradicionalni muslimanski nišani.

Na drugoj strani mezarja, iznad potpornog zida pronašao

sam nižu stelu sa turbanom sa krupnim naborima, koji je

utonuo u zemlju, označio sam ga sa M8, ovaj nišan ima i

svoj nožni dvovodni nišan, po svemu sudeći ne mogu

odrediti starost nišana, ali vjerovatno je da potječe iz 19.

stoljeća.

Pored ovoga zabilježio sam kao M9, nakošenu malu

stelu sa turbanom koji ima samo poprečne plitke nabore,

i fino isklesanu ivicu na trupu, na vrhu turbana nalazi se

nešto šira kapa.

Kao M10 označio sam znatno oštećen stup sa turbanom koji je imao dublje isklesane

poprečne nabore od kojih se samo nadziru dijelovi, ovdje postoji i nožni nišan.

Zanimljiv primjerak je vjerovatno stela M11, koja je viri iz zemlje sa turbanom na

kome su kosi nabori u dva smjera.Ovdje postoji i vrlo mali ostatak nožnog nišana.

Nadalje slijedi oštećena visoka stela sa fesom ili možda turban bez nabora i kape,

nakošena je i ima nožni nišan malih dimenzija, označio sam je kao M12, ovo je tipičan

nišan iz tridesetih godina prošlog stoljeća sa epitafom na arebici. Ploča na kojoj je

natpis je oštećena, tako da nedostaje gornji lijevi dio

ploče u kojem se po običaju na ovakvim nišanima

stavlja godina. U sličnom stanju je i betonski nišan

kojeg sam zabilježio kao M13, a koji ima završetak u

obliku turbana bez kape, i ovdje nedostaje dio natpisa

na kome se po običaju stavlja godina ali izvijesno je da

i ovaj nišan pripada u skupinu onih iz 1930.-1940.

godine.

M14-Bijeli visoki nišan, sa epitafom, gdje je nova

mermerna ploča, na kojoj stoji godina smrti 1933. i ovdje je završetak u obliku

turbana. Nadalje slijedi stariji nišan, tj. stela sa turbanom koju sam označio sa M15,

ovdje turban nema nikakve nabore, nišan je nakrivljen, postoji i dvovodni nožni nišan.

58

Nadalje postoji zanimljiva stela M16 sa turbanom nekako izduženog oblika, koji ne

nalikuje lopti kao predhoni, na vratu stele postoji vjerovatno oštećenje, koje meni

nalikuje na godinu napisano arebicom od čega bih mogao reći da su prva dva broja

mogla biti 13 a preostala dva nikako ne bih mogao ustanoviti.Ono što znam sigurno je

da ovdje nema nožnog nišana.

U zadnje vrijeme postoji tendencija

obnove ili označavanja starih nišana od

strane potomaka, što je slučaj i kod M17,

gdje je nišan okrečen, i na njegov raniji

epitaf na arebici postavljena je mermerna

polča sa natpisom. Ovdje se radi o

nekadašnjem imamu ove džamije Hasanu

Trumiću, koji je umro u mihrabu Stare džamije u Musićima, 1931. godine, od reljefnih

ukrasa ovdje sam pronašao kvadrat.Postoji i nožni nišan.

Vrijedan primjerak svakako predstavlja i nišan označen kao M18, a to je stup sa

turbanom i izduženom kapom na njemu. Nišan

potječe iz 1913. godine, nalazi se nedaleko od

džamijskih vrata, na njemu postoji reljefni ukras

sablje, kao i dva epitafa jedan na arebici a drugi na

latinici.Iz svega priloženog može se jasno utvrditi

radi se o nišanu hadži Salke Musića.I ovdje dakle

postoji nožni nišan. Zatim do njega niski je stup M19

sa uklesanom hidžretskom godinom na arebici 1261.,

što je otprilike 1845/46. godina po gregorijanskom

kalendaru.Pored godine postoji i neka urezana linija koja daje odrećenu dekorativnu

snagu, a na vrhu turbana je izdužena kapa. Onda sam se vratio nazad, iznad nišana

M12, tu postoji klesani nišan iz 60-tih godina , stela sa malim turbanom, kako sam

zapazio ovi nišani često sa strane imaju uklesanu sablju ili kvadrat, a ovaj nišan ima

oboje, kao godina smrti stoji 1960. ali natpis je djelimično oštećen pa sam godinu

ustanovio tek uz asistenciju jednog gospodina Sarajlića iz Živinica koji se tu našao na

mezarju. I ovdje postoji dvovodni nožni nišan.

59

Zatim tu je nišan koji sam obilježio kao M21, a to je niži stup sa turbanom, zatim

reljefom koji predstavlja sablju, na vrhu stupa je okolica u obliku niza slova

VVVV.Turban ima kose i skoro vodoravne nabore, a na kapi turbana su isklesani

vertikalni nabori. Nišan je malo nakošen, a na nekoj većoj udaljenosti postoji i

dvovodni nožni nišan, nekako je skoro pravilo da su se prije pravili duži grobovi, tj. da

su uzglavni i nožni nišan udaljeni oko 3 metra.

Lijevo se nalazio jedan usamljeni nožni nišan, koji sam

označio sam M22, djelimično je oštećen a pri vrhu s lijeve

strane nadzire se uklesana vodoravna linija koja je sigurno

išla okolo cijelog nišana.Nišan je pri dnu nešto uži, pa me

to navelo na zaključak da se radi o nožnom nišanu, ali je

moguće da je to ostatak neke stele sa turbanom koji je

predhodno razbijen, rasut ili slično.

M23-Je mali stup sa cilindričnom kapom koja se sužava

prema vrhu, ovdje nisam pronašao odgovarajući nožni nišan.

M24-Je standardni nišan iz šezdesetih godina, stela sa fesom, vrlo je moguće da se radi

o tzv. ženskom nišanu. Ovaj nišan nema reljefnih ukrasa ni natpisa, ali ima svoj nožni

nišan.

Zatim sam pronašao visoki betonski stup, čiji se turban

ili fes orunio, a nadziriala se i unutarnja armatura, što je

na neki način dalo određeni presjek unutarnje strukture

ovih nišana iz 1930-tih godina.Označen je sa M25, ima

epitaf na arebici, ali na njemu nema godine.I sama ploča

sa epitafom je puna nekih malih pukotina i veremenom

će se početi raspadati.Ovo ukazuje na trajnost betonskih

nišana, koji se nikako ne mogu mjeriti sa klesanim

kamenim nišanima. Do njega su dvije klesane stele iz 1960-tih godina, prva M26 nema

nikakv natpis, samo je to stela sa nekom varijantom turbana,zatim M27 stela sa fesom,

tj. ženski fes (odnosno radi se o nišanu ženske umrle osobe), a nišan je iz 1970.

godine, ima epitaf na latinici i sa strane reljefni kvadrat. Ovaj klesani nišan je ponovno

pomjerio granicu klesanja i postavljanja tredicionalnih muslimanskih nišana. Sva tri

60

ova nišana M25, M26 i M27 imaju i svoje nožne nišane. Nešto dalje sam pronašao još

jedan sličan ženski nišan, sa reljefnim ukrasom u obliku pravugaonika, sa natipisom na

latinici, gdje stoji 1944. godina, a postoji i nožni

nišan.

Kao M29 označio sam jedan jako lijepo ukrašen

nišan.Radi se o niskoj steli sa turbanom, na kome je

kapa. Stela je ispisana laticinom gdje slova stoje pod

nekim nagibom, a iznad njih su tri piramide, zapravo

tri udubljena trougla koja daju fantastičan ukras, na

vrhu stele su u nizu uklesane neke male crtice, turban

ima neke šire nabore, a na vrhu mu je izdužena

kapa.Sa strana je po jedan uklesan trougao. Ovaj

nišan je iz 1945. godine, a postoji i njegov nožni par. Zatim nešto iznad nalaze se dvije

stele, muška i ženska, M30-Ženska stela sa fesom, koja ima latinični epitaf urađen ili

obnovljen farbom, na kome stoji 1962. kao godina smrti. Ovdje postoji i uklesan

kvadrat, i naravno nožni nišan.M31-Je stela sa turbanom, na kome je kapa zatim

uklesan epitaf na laticini gdje u zadnja dva reda stoji dan smrti kao 10. IV 1957., ovaj

zadnji broj 7 je poprilično loše čitljiv. Ovaj nišan sa reljefnim ukrasom kvadrata sa

strane ima svoj nožni dvovodni nišan.

Odmah ispod pronašao sam na jednom mezaru položen

i rasut betonski nišan M32, koji je imao i ploču sa

epitafom ali je sve rasuto i u jako lošem stanju.Na

novim nišanima piše da je dotična ženska osoba umrla

1949. godine, što je vjerovatno i godina izrade ovog

starog nišana.

Nešto niže nalazi se nakošen klesani ženski nišan M33

sa nožnim nišanom, nema natpisa, jedino je vidljiv

reljefni ukras kvadrata sa strane, što je sudeći po svemu

viđenom na ovom groblju neko pravilo za ženske

nišane iz ovog perioda (1960-1970.god.)

61

M34-Je visoki betonski nišan iz 30-tih godina o kojima je riječi bilo i ranije, ovaj na

vrhu ima neki loptasti oblik bez nabora i bez kape, na vrhu je neki mali završetak koji

ima čudan šiljasti oblik, vjerovatno je to ostatak od kružnog završetka na turbanu.

Ovdje postoji epitaf, koji nam otkriva i godinu smrti a to je 1913. što opet nišan koji

sam odredio kao karakterističan za 1930.-1940. datira još ranije. Nadalje postoji

klesana stela M35 sa slabo čitljivim reljefom i udaljenim nožnim nišanom.

M36-Je u zemlju utonuli stup sa turbanom, koji je dobrim

dijelom i oštećen, u orginalu je bila masivnijih dimenzija,

sudeći naročito po nožnom dvovodom nišanu koji nije utonuo u

zemlju. M37-Je oštećena nakrivljena stela, sa fesom sudeći po

ostacima. M38- Je usamljeni nožni nišan, poprilične visine.

M39-Je nišan koji mi je i ranije budio određeno interesovanje

kada bih obilazio ovo mezarje, radi se o stupu sa turbanom i

kapom, betonske izrade, sa epitafom na arebici,gdje stoji i godina 1303., odnosno to je

1934. godina po gregorijanskom kalendaru.Ploča sa natpisom počela se već rasipati sa

gornje desne strane, najviše ovakih nišana sudeći i po obilasku ostalih harema je

izrađeno u periodu od 1930.-1940. godine.Ovdje postoji

nožni nišan.

M40-Je tipski sličan nišan, bez nabora na turbanu, po natpisu

koji je netko pokušao da rekonstruiše doznajemo da se radi o

ženskom nišanu, a pošto se farba razlila nisam mogao

najjasnije ustanoviti godinu.

M41-Je poprilično nakošena stela sa turbanom. A blizu nje, je

stela M42 kojoj se iz zemlje nadzire samo vrh, u obliku

nekog izduženog fesa.

M43-Označio sam stelu sa turbanom, koja ima nožni nišan.

M44-Je usamljeni nišan uz ogradu, nema obilježja, vrh je oštećen a bio je u obliku

fesa.

M45-Nadalje sam pronašao masivniju stelu sa valjkastim vratom i nešto manjim

turbanom na kome je i kapa.Stela ima oivičenu prednju stranu, pa je moguće da je

imala epitaf, ali je prednja strana sada oštećena i to se sa sigurniću ne može reći.

62

M46 i M47 označio sam nišane na koje sam dalje naišao, u pitanju je stara rasuta stela

sa dvovodnim završetkom, a drugo je visoki dvodni nišan, u oba slučaja vjerujem da se

radi o nožnim nišanima.

M48-Je stela sa masivnim turbanom sa par nabora, na kome su obrisi vremena ostavili

određena oštećenja.

M49-Oštećen nišan, koji je otprilike visoka stela sa

turbanom na kome su bili kosi nabori i nešto šira

kapa na vrhu, ali pola tog turbana, kao ni trećine

prednje strane nema.Ovdje postoje dva epitafa, jedan

na arebici, sitno klesani, a drugi na latinici. Nišan je

izrađen 1963. godine, i ostaje nejasnoća oko

njegovog oštećenja.

M50-Je ženski nišan, stela sa ženskom kapom, iz

otprilike 1960. godine, sa nožnim nišanom.

M51-Također slična stela, koja je također ženski

nišan, iz 1963. godine.

M52-Je muški nišan sa natpisom na latinici i sa nožnim nišanom, ovdje se mogu

odrediti brojevi 196, a zadnji broj bi mogao biti

otprilike 2.

M53-Je nišan istog tipa kao i pethodni, ali mu iz

zemlje viri samo jedna trećina, ima natpis na

latinici, obzirom da se donji dio nišana ne vidi ne

može se reći ništa preciznije o godini osim da je

iz 1960-tih godina. Postoji i dvovodini nožni

nišan.

M54-Je stariji tip nišana kakvih sam puno

očekivao u mom istraživanju, a to je stela sa

turbanom, neprecizne izrade, obrasla u pruće i

travu, blago nakošena. Radi se vjerovatno o

starijem nišanu iz 19. vijeka.

M55-To je dvovodni nožni nišan koji dijelom viri iz zemlje.

63

M56-Je napukla stela sa fesom, koja ima natpis na latinici, i koja je naslonjena na

jednu dasku i na susjedni nožni nišan. Ovaj nišan nisam htio pomijerati zbog njegovog

oštećenja da bih očitao godinu, ali radi se o nešto mlađem nišanu.

M57-Stela iz 1970. godine sa nožnim nišanom i natpisom na latinici.

M58- Je odlomljeni bijeli turban, položen na zemlju, vjerovatno relativno star.

M59-Mali stup sa ženskim turbanom, odnosno širim završetkom kako sam to naveo u

svojoj prvoj zabilješci na terenu.

M60-Je manja stela sa oštećenim vrhom.

M61-Stariji nišan, od koga se vidi samo turban,

djelimično oštećen sa utonulim nožnim dvovodnim

nišanom.

M62-Tipični ženski nišan iz 1963. godine.

M63-Nišan malih dimenzija, vjerovatno ženski

nišan, stup sa valjkom, i šiljastim završetkom na

njemu.

M64-Ženski nišan iz 1963. godine.

M65-Betonski nišan sa turbanom i natpisom na

latinici, iz godine 1905.

M66-Nakošeni ženski nišan iz 1960-tih godina, imao je i natpis ali nisam mogao

očitati ništa zbog toga što je utonuo u zemlju.

M67-Nišan sličan prethodnima, sa visokim dvovodnim nožnim nišanom.

M68-Stela sa turbanom, i valjkastim vratnim dijelom, nišan

starije izrade.

M69-Nakošena stela sa turbanom čija je desna strana skoro

ravna, da li se radi o oštećenju ili je to neki tip izrade nišana

nije sasvim jasno.

M70-Betonski visoki nišan sa ženskom kapom, iz 1938.

godine, ima i epitaf na latinici koji je pun napuklina kao što

je slučaj kod svih nišana ovog tipa.

M71-Stup sa turbanom koja je utonula u zemlju, nedostaje

jedna polovica turbana i znato je obrastao mahovinom.

64

M72-Rasut i položen na zemlju betonski nišan, sa epitafom, petpostavka je da je iz

1930-tih godina.

M73-Nakošena stela sa turbanom na kome nema nikakvih reljefnih nabora.

M74-Oboreni vitki stup, sa malim

turbanom i kapom na njemu, turban ima

isklesane nabore.

M75-Vitki stup oboren na zemlju, širi pri

dnu, ima završetak u obliku šiljaste kape.

M76-Vitki stup sa turbanom, koji ima

vertikalne nabore jedan krupniji kosi

nabor, te kapu u obliku kocke.

M77-Mali stup sa turbanom, nakošen, ima

isklesane nabore na turbanu, i kapu sa više uglova i stranica. Zanimljiv primjerak

starog nišana.

M78-Stela sa fesom, utonula u zemlju

M79-Turban sa kapom, tj. gornji ostatak stele, utonuo i zarastao u travu.

M80-Nožni nišan.klesani, sa više stranica.

M81-Ponovno ostatak neke starije stele, širi turban, oboren

na zemlju, zarastao u nisko rastinje.

M82-Turban koji viri iz zemlje obrastao u mahovinu.

M83-Niska stela sa turbanom koji ima krupne nabore, i

nešto izduženiju kapu.

M84-Vjerovatno ženski nišan, sa nekim šiljkom na vrhu,

koji li či na malu piramudu.Ima i svoj nožni nišan nešto

visočiji u odnosu na uzglavni.

M85-Vikoska stela bez turbana, koja ima dosta oštećenu površinu, i koja ima svoj

nešto niži dvovodni nožni nišan.

M86-Je niski stup sa valjkastom kapom, koja je uža pri vrhu, vjerujem da se ovdje radi

o ženskom nišanu nešto starije izrade.

M87-Stela sa vratom i turbanom koji ima kose nabore, i nema kapu, ovdje postoji i

nožni nišan.

65

M88-Nakošena stela sa turbanom na kome je mnogo kosih nabora, a kapa je

višeugaonog oblika.

M89-Nakošeni stup sa valjkastom kapom koja se sužava u vrhu, vjerovatno ženski

nišan.

M90-Stela sa turbanom, blago nakošena, na

svojoj kapi ima šiljasti završetak.

M91-Tipični ženski nišan iz 1960-tih godina.

M92-Visoka, izdužena stela, na koju je

direktno postavljen turban, odnosno turban

bez kape.

M93-Oštećena stela sa fesom.

M94-Stela sa turbanom, i natpisom na latinici iz 1946. godine.

M95-Ženski nišan iz 1960-tih godina (najčešći oblik tradicionalnih nišana na ovom

dijelu harema)

M96-Betonska stela sa turbanom bez kape, i sa natpisom na arebici, gornji lijevi ugao

natpisa nedostaje tako da nisam mogao pronaći godinu, a ostatak natpisa je u lošem

stanju.

M97-Stela sa valjkastim vratom i turbanom na kome je kapa (otprilike 1945.-1950.

godine)

M98-Usamljeni nožni dvovodni nišan.

M99-Stariji stup sa turbanom, nešto sitnije

izrade, djelimično je oštećen.

M100-Turban sa oštećenom kapom koji viri

iz zemlje.

M101-Stela sa ženskom kapom.

M102-Zanimljiv nišan sa isklesanim

reljefnim natpisom, sudeći po stilizovanom natpisu, ranije sam mislio da se radi o jako

starom nišanu, ali sudeći po godini koja je uklesana s gornje strane radi se o nišanu iz

1308. hidžretske godine, što je zapravo 1890. godina po gregorijanskom kalendaru.

Ovaj nišan ostavlja jak estetički dojam, na turbanu sa urezanim naborima nema kape.

M103-Stela sa fesom utonula u zmelju, ono što se vidi je otprilike polovina nišana.

66

M104-Niža stela sa fesom, ima reljef u obliku kićanke na fesu, blago je nakošena.

M105-Dvovodni nožni nišan uskih bočnih stranica.

M106-Položeni nišani pored obnovljenog groba, i pored

novih nišana Sejde Nišića koji je preminuo 1927. godine,

radi se otprilike o oštećenoj bijeloj steli sa nožnim nišanom,

a tu je i pložen i nišan M107 njegove supruge Mejre koja je

preminula 1928. godine, a radi se o steli sa ženskom

kapom.

M108 i M109 su nišani jedan pored drugog, položeni na

zemlju, obrasli rastinjem, u prvom slučaju to je ostatak nekog turbana, a M109 je mala

stela sa turbanom.

M110-Nakošena stela sa ženskom kapom, slična kao M107, samo što stoji uspravno.

M111-Bijela vitka stela sa ženskom kapom.

M112-Stela sa turbanom, na kojoj je i natpis, raspoznao

sam samo brojeve 196.

M113-Slična stela kao M112 ali znatno utonula u zemlju,

tipična za period 1950.-1960. godine, ovdje stoji godina

smrti 1950.

M114-Stela sa ženskom kapom, ima natpis, iz 1950.

godine.

M115-Stela sa turbanom i natpisom, iz 1953. godine.

M116-Stela sa turbanom, ovdje je vjerovatno bio plitko klesani natpis koji se

vremenom oštetio, tako da se godina ne može očitati.Radi se o relativno mlađem

nišanu.

M117-Sličan kao prethodni, stela sa turbanom, ova ima obnovljen natipis umetnut od

lima, tu su i reljefi sablje i kvadrata, a na limu su dvije rozete. Godina iz koje potječe

ovaj nišan je 1947.

M118-Stela sa fesom, pored džamije, lijevo od vrata, ima reljefno izvedenu kićanku i

sa strane reljefni ukras sablje.

M119-Je mali nišan, osnove u obliku stele sa ženskim fesom, iz vremena 1950.-1960.

godine, natpis nije čitljiv.

67

Stara džamija u Musićima udaljena je 590 metara od glavnog magistralnog puta M-18,

mezarje ove džamije jako je veliko, i njegove granice teško je izmjeriti, ali ipak sam

odredio neke tačke kojima sam izmjerio središnju dužinu od 144 metra, i najveću

središnju širinu od 88 metara, ove mjere treba uzeti kao približne.

Po mojoj klasifikaciji broj nišana sa osnovom u obliku stele je

89, stupova je 52, nišana sa turbanom 25, a sa fesom 37.Broj

nišana sa valjkastom kapom je 5, dok je turbana bez kape 15.

Malih nišana je 30, srednjih i velikih 84, nišana sa arapskim

epitafom je 12, latiničnih je 37. Reljefni ukras kocke je na 5

nišana, a sablje na 4, dok se njihova kombinacija pronalazi na

3 nišana. Broj šiljaka na kapi je 5, oštećenih nišana je 33,

usamljenih nožnih je 8.

68

69

70

71

72

Stari nišani u Živčićima Živčići su sada jedno malo naselje u Đurđeviku, koje se nalazi iznad rudnika. U

prošlosti je naravno bilo veće ali je sam rudnik promijenio i izgled i način života u

ovom selu. Danas su ovdje ostali rijetki primjerci starih bosanskih seoskih

kuća.Mezarje je izdvojeno od sela, zapravo se nalazi nedaleko od mjesnog mekteba,a

okruženo je rudnim odlagalištima jalovine. Groblje je na brežuljkastom terenu i jako je

lijepo uređeno.Nisam imao neku predstavu koliki ću broj starih nišana ovdje pronaći,

ranije pri prolasku pored ovog groblja primijetio sam nekolicinu starih nišana, a u

njihovo brojno stanje i šarolikost uvjerio sam se tek 14.01.2014. god. kada sam

posjetio ovo mezarje s ciljem obilježavanja nišana.Došao sam iz pravca nogometnog

stadiona Omladinac, i započeo označavanja nišana ovim redoslijedom.

Z1-Bijela stela sa fesom, tj. ženskom kapom, normalnih

dimenzija, uz koju se penje loza, ovdje postoji i nožni nišan, a

grob je provaljen.

Z2-Stela sa turbanom i kapom na turbanu, otprilike iz 1940-tih

godina ili nešto ranije, i ovdje postoji nožni nišan.

Z3-Stela sa turbanom i natpisom na latinici sa kojeg sam uspio

očitati brojeve 196, vejrovatno je zadnji broj iza broja 6 bio 0.

Z4-Ovo je jedna manja stela koja je imala žensku kapu na vrhu,

ali ona je većim dijelom nestala. Ovdje postoji i nožni nišan.

Z5-To je stela sa sa fesom ili ženskom kapom, malih je

dimenzija i nema nožni nišan.

Z6-Stup sa turbanom na kome je izdužena kapa, turban ima

isklesane nabore, a stup ima jedno znatno oštećenje i pukotinu.

Z7-Mali stup sa turbanom i krupnom kapom koja bi odgovarala

dosta većem turbanu, ovaj mali stup jedan je od brojnih sličnih u ovom haremu. Nalazi

se u blizini breze koja je na sredini brežuljka, i ima nožni nišan.

Uz samo stablo pomenute breze pronašao sam položena četiri nožna nišana i označio

ih sa Z8, Z9, Z10, Z11, ovi nožni nišani bi po svojoj veličini i izgledu odgovarali ovim

manjim uzglavnim nišanima.

73

Z12-Zanimljiv primjerak stupa sa turbanom koji je imao isklesan natpis na arebici, od

toga zbog oštećenja same stele kao i natpisa ostalo je vrlo malo.Nisam mogao pronaći

godinu, koja vjerovatno nije ni navedena u epitafu.

Z13-Stup sa ženskom kapom, koji na vrhu ima šiljasti završetak, ima i svoj pripadajući

nožni nišan.

Z14-Ponovno minijaturni nišan, mali stup sa turbanom na kojem

su isklesani nabori, na vrhu turbana je kapa koja je dijelom

oštećena.Postoji i nožni nišan.

Z15-Sličan nišan, mali stup sa nešto manjim turbanom sa blago

uklesanim naborima, i dosta dugom kapom na turbanu.Nema

nožnog nišana.

Z16-Stup sa turbanom na kome je cilindrična kapa, a na njoj šiljasti završetak.

Z17-Mali uzglavni nišan sa kapom na kojoj je oštri završetak, ovaj nišan nema svoj

nožni par.Radi se o stupu čija se kapa širi prema vrhu.

Z18-Stup sa turbanom na kome je završetak u obliku

cilindrične kape, u ovom slučaju postoji i nožni nišan.

Z19-Stup sa turbanom čija je kapa na vrhu oštećena, zatim, u

sredini turbana nalazi se manja rupa.

Z20-Usamljeni klesani dvovodni nišan.

Z21-U lijevom podnožju brežuljka nalazi se stup sa ženskom

kapom, i visokim nožnim nišanom.

Z22-Stela sa ženskom kapom koja ima visoki nožni nišan, i

novu mermernu ploču sa natpisom iz kojeg se doznaje da je

nišan iz 1946. godine.

Z23-Slično kao prethodni, bez natpisa i ukrasa, ima i svoj

nožni nišan.

Z24- I ova stela je slična predhodnim , samo što je više

utonula u zemlju.

Z25-Nakošena stela sa turbanom, na kome je šira kapa.

Z26-Stela sa ženskom kapom, period izrade nišana mogao bi biti od 1940.-1955. god.

74

Z27-Stela sa ženskom kapom slična onima iz podnožja,ima reljefni ukras na desnoj

stranici koji predstavlja kvadrat.

Z28-Tipičan ženski nišan sa reljefno isklesanim kvadratom na lijevoj strani, stela ima

napuklinu koja se proteže oko cijele stele.

Z29-Visoki stup sa turbanom, na kome su blagi

nabori i kapa standardne veličine, sa desne strane

ima reljefno isklesanu sablju, a sa lijeve kvadrat,

ima i svoj nožni dvovodni nišan kojem nedostaje

popriličan dio s desne strane.

Z30-Stela sa turbanom i kapom na vrhu, ima reljefni

ukrase i to sablju sa lijeve i kvadrat sa desne strane.Ima i nožni nišan uz koji se nalazi

i nišan Z31.

Z31-Sandardna stela iz 1960-tih godina, nekada je imala natpis sada je oštećen, ali ima

očuvane reljefe sablje i kvadrata.

Z32-Visoki betonski stup sa turbanom iz 1956.

godine, ima epitaf na latinici.

Z33-Standardni ženski nišan iz 1965. godine sa

natpisom.

Z34-Visoka betonska stela sa turbanom na kome je

kapa, nišan je djelimično obnovljen, ima natpis na arebici gdje sam prepoznao godinu

1353. što je zapravo 1934. godina po gregorijanskom kalendaru.

Z35-Mali stup sa ženskim turbanom utonuo u zemlju, ima svoj dvovodni nožni nišan.

Z36-Skoro isti kao prethodni, nema nožni nišan, a na vrhu ima šiljasti završetak.

Z37-Sličan prethodnom sa nešto izduženijim stupom, i oštećenjem s desne strane, ima

svoj mali nožni nišan.

Z38-Skoro identičan nišan prethodnome.

Z39-Sličnih dimenzija kao prethodni, no oblik se

donekle razlikuje zbog lošeg stanja u kome se nišan

nalazi.

Z40-Stup sa čudnom kapom, kako sam naveo

75

prvobitno, ima oštećenje na desnoj strani, u travi ispod sam pronašao odlomnjeni dio

od kape.

Z41-Stela sa ženskom kapom koja ima nožni nišan, utonula u zemlju.

Z42-Ovo je dio nekog nišana, tj. samo kapa.

Z43-Prvobitno moje zapažanje bilo je: ukrašena vitka stela sa

turbanom.Ovdje postoji eptitaf na arebici i latinici, ali desna

strana nišana nedostaje, bilo mi je čudno kako se odlomio tako

ravno.Stela je i urašena nekim dekorativnim linijama, na vrhu

je turban koji ima nabore i karakterističnu kapu na vrhu.Dio na

kome je godina je nedostajao.Nastavio sam oblizaak mezarja i

pri samom kraju pronašao sličan nišan sa upisanim imenom s desne strane i označio ga

sa Z76, ali sam poslije kraćeg promatranja ustanovio da se radi o polovici nišana blizu

glavnog ulaza, ovdje sam pronašao i godinu izrade nišana a to je 1937. godina. Ovo je

jedan zanimljiv slučaj razrezivanja nišana, ili slučaj stavljanja dijela odlomljenog

nišana na drugi grob.

Z44-Betonski stup sa turbanom, koji ima natpis na arebici,

gdje sam očitao godinu 1355. što je zapravo 1936. godina po

gregorijanskom kalendaru. I ovdje postoji nožni nišan.

Z45-Tipičan nišan iz 1960. godine koji ima reljefne ukrase

sablje i kvadrata.

Z46-Stela sa turbanom, koja ima i natpis na arebici gdje

nisam uspio pronaći godinu.Ali sam pronašao reljefne ukrase

sablje i kvadrata.

Z47-Betonska stela sa turbanom koja je obnovljena i

okrečena ima svoj nožni nišan.

Z48-Stela sa turbanom na kome je kapa, koja ima svoj nožni

nišan.

Z49-Stela sa turbanom koja je utonula u zemlju, ima i svoj

nožni nišan.

Z50-Minijaturni stup sa turbanom i izrazito izduženim

nastavkom koji ja zovem kapa.

76

Z51-Stela sa turbanom iz 1964. godine, ima natpis koji je neko presvukao nekim

tankim slojem betona koji je dijelom otpao.

Z52-Stela sa fesom iz 1949. godine ima reljefne ukrase sablje s desne strane i kvadrata

s lijeve strane.

Z53-Stela iz 1971. godine

Z54-Prvi od skupine izdvojenih nišana koji se nalaze

sa desne strane od ulaza, okrečeni bijeli stup sa

ženskom kapom.

Z55-Manji stup sa turbanom i izduženom kapom na

vrhu, na stupu postoje dvije paralelne uklesane linije.

Z56-Sličan stup sa turbanom, koji ima uklesanu godinu 1321. a koju je netko ranije

očitao i ispisao farbom ispod reljefa .To je zapravo 1903. godina po gregorijanskom

kalendaru.

Z57-Stela sa turbanom, bijela, okrečena.

Z58-Relativno oštećen stup sa turbanom.

Z59-Stela sa fesom, novijeg datuma.

Z60-Stela sa karakterističnim turbanom, i kapom koja je

nešto šira pri vrhu.

Z61-Stela koja se sužava pri vrhu, a na nju je direktno

postavljen turban i na njemu je cilindrična kapa.

Z62-Stup sa ženskom kapom.

Z63-Sličan stup kao prethodni samo više utonuo u zemlju, ima oštećenje na vrhu kape.

Z64-Nakošena stela sa turbanom srednje veličine.

Z65-Stup sa turbanom čiji nabori gledano iz ptičije prespektive

podsjećaju na ružu.

Z66-Obična ženska stela, tj. ženski nišan u obliku stupa sa

kapom.

Z67-Isto kao i prethodni nišan.

Z68-Stup sa kapom koja je nešto šira pri vrhu, a na vrhu ima

karakterističan kružni završetak.

Z69-Mali stup sa cilindričnom kapom.

77

Z70-Nakošeni stup sa kapom koji je utonuo u zemlju.

Z71-Obična stela iz 1970. godine.

Z72-Zanimljv stup s početka 20. stoljeća, sa dvije ukrasne paralelne linije, naboranim

turbanom i kapom na vrhu čije su stranice ukrašene.Prilikom moje posjete ovom

mezarju dana 26.02.2014. godine ovaj nišan je izvađen iz zemlje.

Z73-Stela u obliku ploče sa dvovodnim završetkom,

zanimljivo je da nema natpisa, neko je ofarbao gornji dio, od

ukrasa se ističe predivna rozeta, a tu su i neki polukružno

uklesani ukrasi, kao i nekoliko piramidalnih udubljenja kao

kod nišana iz Musića M29 iz 1945. godine, pa je moja

pretpostavka da je i ovaj nišan radio isti majstor.

Z74-Stup sa turbanom kod velikog hrasta, ima nekoliko nabora

i izduženu kapu na vrhu.

Z75-Visoka betonska stela, djelimično obnovljena i popravljena jer se počela rasipati

kao i sve stele ovog tipa.

Z76-Ovdje sam bio označio nišan, koji je zapravo

polovica nišana Z43, a ovdje postoji i polovica nožnog

nišana, tako da se o ovome ne mogu izjasniti jer su

okolnosti čudne.Cjelokupan nišan bio je stilski jako

dojmljiv, lijep i vrijedan.

Z77-Stela sa fesom.

Z78-Utonuli stup sa valjkastim završetkom, koji je širi

pri vrhu, a na vrhu kape ima tipičan šiljasti završetak.

Z79-Stela sa šiljastom kapom, koja ima također i svoj nožni nišan kao i svi prethodni.

Z80-Slična stela prethodnome samo što ima nešto viši vratni dio, naravno postoji

nožni nišan.

Z81-Nišan jako sličan prethodnom, dosta utunuo i jako nakošen, ima i svoj očuvan

nožni nišan

Z82-Stela sa šiljastim završetkom koja ima svoj nožni nišan, i ovaj dio mezarja

predstavlja trenutno najstarije primjerke nišana.

Z83-Stup sa turbanom koji je utonuo, ima pažljivo isklesanu kapu na vrhu.

78

Z84-Stela koja je nešto šira, zatim ima vratni dio i šiljastu kapu.

Z85-Ovo je jako zanimljiv primjerak stele sa turbanom koja ima uklesanu 1277.

hidžretsku godinu, a to je 1860. godina po gregorijanskom kalendaru. Sudeći po

ovome okolni očuvani šiljasti nišani su otprilike iz ovog perioda ili nešto stariji.

Z86-Stela koja je utonula u zemlju, vidi se samo turban od kojeg je sačuvana samo

polovina.

Z87-Stela sa turbanom koji nema kapu, utonula u zemlju.

Z88-Stela sa turbanom, sigurno starije izrade, otprilike

početak 20. vijeka.

Z89-Minijaturni stup sa turbanom bez nabora, sa izduženom

kapom.

Pored ovoga, u donjem dijelu mezarja uz samu ogradu u

pravcu rijeke Gostelje, pronašao sam otpilike 15 starih nišana

složenih na gomilu koji će vremenom vjerovatno biti zatrpani zemljom. Na ovim

nišanima nisam primijetio neke oznake ili reljefe.

Iz svega priloženog vidi se da sam ovdje evidentirao 88 nišana, uglavnom sam računao

samo uzglavne i usamljene nožne nišane, i na ovaj broj se može dodati još 15 nišana

koji su u jednoj rupi pored same ograde ali do kojih

nisam mogao doći i dati njihove detaljnije opise.

Groblje se nalazi 580 metara od magistralnog puta M-

18, njegova središnja dužina je 118 metara, a širina

mjerena na sredini je 63 metra.

Broj nišana sa turbanom je 36, turbana bez kape je 5,

nišana sa fesom je 34, onih sa valjkastom kapom je 7.

Velikih i srednjih nišana je 43, a malih 46, koji su u

ovom slučaju brojniji.Nišana koji imaju osnovu u obliku

stele je 43, a stupova je 39, broj usamljenih nožnih nišana je 5. Nišani koji imaju veće

ili manje oštećenje je 13, a na ovo treba dodati i onih 15 odbačenih. Velik je broj

nišana koji na svojoj kapi imaju karakterističan šiljasti završetak, ukupno 23. Natpisa

79

na arebici je 7, a latiničnih natpisa 10. Reljefni ukras kocke pronašao sam na 2 nišana,

a u kombinaciji sa sabljom na 6, ostali ukrasi u vidu linija i rozeta su na 7 nišana.

80

81

82

83

84

Alji ći

U mome sjećanju, i u sjećanjima mnogih mojih komšija, ostali su stari nišani u

Alji ćima, tj. na raskrižju odakle putevi vode u Nukiće , Salkiće, Musiće i u konačnici

na magistralni put.

Povodom svog istraživanja obišao sam ovu lokaciju dana 16.01.2014. god. i ustanovio

da nišani na ovom brežuljku više ne postoje i da se ovdje ne nadziru nikakvi grobovi.

Koliko se mogu sjetiti ovdje je ranijih godina postojalo otprilike 5 starih nišana, koji

su bili manjih dimenzija , ako me

sjećanje dobro služi bile su to stele sa

turbanima.

Ovih nišana sjećam se otprilike iz

godine 1997. i nešto kasnije, kada sam

ovuda prolazio sa svojim drugarima iz

škole.

Nešto poslije toga ne mogu se sjetiti ovih nišana obzirom da nisam obraćao pažnju i

nikako ne znam kada je došlo do uništenja ovog groblja.

Računam da je ovo groblje bilo relativno staro, obzirom da je u novije vrijeme

uništeno, što će reći da novije generacije nisu znale o čijim se grobovima radi, tj. da to

nisu njihovi direktni preci.

Po obilku i stanju nišana kojih se malo sjećam, i na osnovu svega navedenog moguće

je da je ovo groblje nastalo krajem 17. stoljeća, pa do polovine 18. stoljeća. Sjećanja

su jedini podaci koje imam o ovom groblju.

Ovo nekadašnje groblje udaljeno je svega 300 metara od glavnog magistralnog puta

M-18.

85

Stari nišani u Fazlićima

Mezarje u Fazlićima je jedno malo mezarje, koje je nedavno pokošeno i očišćeno, od

ranije ga se sjećam kao zaraslog u visoku travu. Prolazeći ovuda zapazio sam određen

broj tradicionalnih nišana, pa se samim tim i ovo mezarje našlo u mome radu, posjetio

sam ga 10.02.2014. godine. Ovdje sam pronašao 16 nišana koji se mogu svrstati u

kategoriju tradicionalnih nišana. Ovo mezarje udaljeno je oko 200 metara od glavne

magistralne saobrćajnice M-18 (Tuzla-Sarajevo). Krenut ću sa opisom nišana:

F1-Maleni stup sa turbanom, na turbanu su isklesane linije

koje definiraju nabore i izdužena kapa, pored ovog nišana

leži i ostatak drugog nišana tj. samo turban sa isklesanim

naborima koji sam označio sa F2.

F3-Je maleni stup, malo nakošen, ima svoj turban sa

uklesanim linijama koje izražavaju poprečne nabore, a na

turbanu je izdužena kapa na čijem je vrhu mali piramidalni

završetak.

F4-Nišan pored ograde koja je pored puta, stup sa turbanom, na kojem je višestrana

kapa, stup ima na svom vrhu prije vratnog dijela dvije paralelne okolne linije.Na

turbanu su isklesani poprečni nabori.

F5-Ovo je klesana stela sa turbanom iz 1944.

godine, koja na svojoj lijevoj strani ima isklesan

motiv kvadrata.

F6-Ženska stela iz 1940. godina, iako postoji

natpis, godinu nisam mogao pouzdano utvrditi, jer

je taj dio natpisa oštećen.

F7-Stela sa većim turbanom utonula u zemlju, oštećena.

F8-Usamljeni dvovodni nišan.

F9-Komad nišana, vrlo moguće stup od turbana koji se nalazi pored nišana F1, a koji

sam označio sa F2, ili je ostatak utnoulog nišana kojem pripada nožni nišan F8.

F10-Mala stela sa kapom, oštećena, nedostaje joj vrh.

86

F11-Stela sa velikim turbanom utonula u zemlju, ima po sebi mahovine, oko nje je

neko rastinje.

F12-Mali nožni nišan kojemu nedostaje vrh.

F13-Mali nožni nišan.

F14-Stup sa turbanom, položen na zemlju,

turban ima nobore, i višestranu kapu.

F15-Stela sa turbanom na kome je široka

kapa, nišan je iz 1954. godine.

F16-Oborena stela sa turbanom, koji

nema kape, nišan je prepolovljen tj.

oštećen.

Kao što sam i ranije napomenuo ovo groblje nije naročito veliko, i broj starih nišana

koje sam ovdje zatekao je sasvim srazmjeran mojim očekivanjima. Stanje u kojima se

nišani nalaze mogu ocijeniti kao veoma dobro, ali je potrebno otkopati utonule nišane,

i one položene ponovno uspraviti i ukopati. Središnja dužina ovog groblja je 34 metra,

a njegova središnja širina je 19 metara.

U Fazlićima sam pronašao 10 nišana sa osnovom u obliku

stele, 5 sa oblikom kvadratnog stupa, nišani sa turbanom 8,

nišani sa fesom 3. Malih nišana je bilo 9, a srednjih i velikih

5. Nišana sa latiničnim natpisom je 3, te jedan sa ukrasnim

reljefom kvadrata, i jedan sa reljefom sablje.Postoje dva

nišana sa šiljastim završetkom, jedan sa ukrasom, dva sa

turbanom bez kape. Pronašao sam tri usamljena nožna nišana

i 4 oštećena.

87

88

Stari nišani u Nevrenči

Ako krenemo dalje od mezarja u Fazlićima stići ćemo poslije nekih 700 metara do

mekteba u Medovićima, a sve je to drevna Nevrenča koja je poznata široj javnosti po

svojoj srednjovjekovnoj gradini, za koju se pretpostavlja da svoje korijene vuče još iz

antike, tj. da je tu postojala slična gradina na čijim je temeljima sagrađena ova

srednjovjekovna koju mi poznajemo.Zatim, tu su i znameniti srednjovjekovni

nadgrobni spomenici stećci. Četiri puta vode do ovoga groblja, prvi je onaj kojim sam

ja došao, iz pravca Fazlića, njime će vam od magistralnog puta trebati nekih 960

metara, bliži je ipak onaj put koji se na magistralni put priključuje kod Osnovne škole

Đurđevik, njime će vam do ovog mezarja trebati 790 metara, a najbliži je pješački put

čiji je priključak na magistralni put blizu pošte, a njegova dužina je oko 290 metara, ali

postoji i četvrti puteljak pored zgrade u kojoj je mjesni ured i ambulanta, a njegova

duljina je slična prethodnoj.

Pored puta,a ispred mekteba je spomen česma sagrađena

u spomen članovima porodice Goletić, a istu je sagradio

Izet Mulić, 2010. godine.

Na ovom groblju očekivao sam velik broj starih nišana,

znajući da je po dimenzijama slično onome u Živčićima, a u prilog svemu išla je i ona

činjenica da je ovo mjesto jako staro. Groblje se proteže

na jednom brežuljku i njegovim podnožjem, na samom

ulazu dominiraju hrastovi. Pored hrasta sa lijeve strane

čim sam ušao ugledao sam pored ograde složene stare

nišane po kojima je već bilo trulo hrastvo lišće koje sam

razgrnuo zbog boljeg pregleda i fotografisanja

nišana.Ustanovio sam da ih je pet, a par metara iznad

nalazio se jedan isto tako oboren pored ograde.

Evidentirao sam ih od N1-N6. Uglavnom su to uzglavni

nišani u obliku stupova sa kapom, što vjerovatno predstavlja ženske nišane, a neki

imaju i oštri završetak na kapi.Normalnih su dimenzija za takav oblik nišana, na sebi

nemaju reljefnih ukrasa niti natpisa, dok je nišan N6 koji se nalazi par metara dalje,

mali stup sa turbanom na kome su isklesani nabori.Starost ovakvih nišana ne mogu

89

procijeniti ali otprilike datiraju sa kraja 19. vijeka. Nadalje sam pronašao stelu sa

turbanom N7 iz 1960 i neke godine otprilike, čija je prednja strana sa natpisom znatno

oštećena. Ispod drugog velikog hrasta pored ograde, prekriven granjem pokazivao se

jedan oboren nišan, stup sa zašiljenom valjkastom kapom N8. Dalje pronalazim stelu

sa fesom iz 1943. godine, koja ima svoj nožni nišan

N9.

Kao N10 označio sam stelu sa fesom koja je nešto

više utonula u zmelju od prethodne a koja na svojim

bočnim stranama ima reljef kocke i sablje, pošto je

nišan utonuo u zemlju nisam uspio očitati dio natpisa

gdje se navodi godina smrti, a ona je vjerovatno

između 1950-1970. godine.

N11 je ženski nišan manjih dimenzija, to je stup sa

ženskim fesom na kome je karakterističan šiljasti završetak.Pored njega je N12, mali

stup sa turbanom na kome je izdužena kapa i nekoliko nabora. Oba ova nišana nemaju

svoje nožne parove, a sudeći po obliku najstriji su nišani na ovom mezarju koji stoje

na svojim provobitnim mjestima.

N13 je tipična stela sa fesom iz 1972. godine, koja ima svoj dvovodni nožni nišan.

N14 je mala stela sa fesom utonula u zemlju,tako da joj se nadzire samo mali dio

vratnog dijela ispod fesa na osnovu kojeg se može suditi da se radi o steli, ova stela

ima i svoj nožni dvovodni nišan koji je također utonuo u zemlju. Pored ove male stele

pronašao sam oboren dvovodni nišan koji sam označio sa N15, a čiji uzglavni par

nisam mogao pronaći.

N16 i N17 su tipične stele sa fesom iz 1970-tih godina,

čiji su epitafi jako oštećeni i nečitljivi, tako da nisam

mogao ustanoviti tačne godine, razlika je u tome što

pretpostavljam da je N17 ženski nišan, sudeći po

obliku fesa, i tu se nalazi nožni nišan dok N16 nema

svoj nožni par.

N18 je stup sa fesom, blago nakošen, između stupa i fesa postoji valjkasti vratni dio.

90

N19 je ženska stela sa kapom iz 1943.godine, koja ima svoj očuvan epitaf, i na desnom

boku ima reljefni ukras kvadrata.

N20 je stela sa turbanom iz 1943. godine, koja na svojim

bočnim stranama ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.

N21 je ženska stela iz 1960. godine, sa reljefnim ukrasom

kvadrata na desnom boku.

N22 je stup sa turbanom, koji ima svoj valjkasti vratni dio, a

na njega je dodana nova mermerna ploča sa natpisom, iz čega

doznajemo da je nišan iz 1960. godine. a na svojim stranicama

ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.

N23 je ženska stela iz 1960. godine.

N24 je zanimljiv pronalazak, ne znam da li se

radi o dijelu nekog nožnog nišana koji je

potpuno utonuo u zemlju, ili je to dio nekog

stupa od koga se odlomio turban, pokušao

sam ovaj ostatak izvaditi iz zemlje, misleći da

se radi o sasvim malom ostatku, ali je izgleda

duboko u tlu, pa su sve prilike da je to stup od koga se odlomio turban ili fes.

Na ovom mezarju zatekao sam jadno stanje, blago rečeno, po pitanju spomenika koji

su me zanimali, jer ih je jako malo preostalo, a najvrijedniji primjerci tradicionalnih

muslimanskih nišana bačeni su pored ograde i vremenom će biti zatrpani zemljom.

Ovo je još jedan primjer nemarnog odnosa prema našoj kulturi i tradiciji.

Ovdje sam izmjerio najveću središnju dužinu od 54 metra,

a najveća središnja širina je 57 metara, u ovim mjerama

moguće su manje oscilacije.

Nišana sa osnovom u obliku stele bilo je 12, kao i onih sa

osnovom kvadratnog stupa 12, broj nišana sa turbanom je

3, nišana sa fesom je 16. Gledano po veličini malih je 10, a

velikih 14, nišana sa latiničnim natpisom je 9.Od reljefnih

ukrasa samo sam na jednom nišanu pronašao kvadrat, a na

91

3 kombinaciju sablje i kvadrata. Šiljaka na kapi je bilo 3, i jedna valjkasta kapa.

Turban bez kape pronašao sam na samo jednom nišanu,kao i jedan usamljeni nožni

nišan. Broj oštećenih nišana je 10.

92

Nišani u Bašigovcima

Budući da su Bašigovci nekada bili u sastavu MZ Đurđevik, od 1965.-1968. godine, a

osim toga dio Đurđevika, tačnije Nevrenča u nekim periodima je pripadala

Bašigovcima, pa tako da to dođe jedan usko vezan prostor, i stari nišani u Bašigovcima

su se našli u mojoj analizi. To je staro mjesto koje ima ostatke stare tvrđave Jasičak, o

kojoj se kao i o onoj u Nevrenči malo zna, u srednjem vijeku ova gradina ili grad se ne

pominje pa je sasvim vjerovatno da je izgrađena u antičko doba.Na području

Bašigovaca postoje i stećci, a velik broj stećaka je zadnjih godina prenesen u

Bašigovce sa nekih lokacija zbog obogaćivanja turističke ponude na koju tipuju

Bašigovci u novije vrijeme, zahvaljujući jezeru nastalom površinskom eksploatacijom

ugljena koju je vršio RMU Đurđevik. Danas su

Bašigovci veliko mjesto koje ima dvije džamije, i

puno naseljenih mjesta u svom sastavu: Zebljak,

Livada, Podoljani, Butkovići, Roljići, Pobrđani,

Otava, Kop, Narci, Krčevina, Lug, Pjeskulje i

Trasa.31 Ono po čemu su Bašigovci od davnina

poznati je stari izvor „Slatina“. U Bašigovce sam došao 26.02.2014. godine, i to pred

staru džamiju u Pobrđanima, gdje sam naišao na jako prijatnog i susretljivog imama,

efendiju Ibru Mulića, koji je ponudio svoju pomoć oko moga istraživanja, te me uputio

na još jedno mezarje za koje nisam znao,a to je mezarje u Podgorju.Prva džamija

ovdje je izgrađena prije otprilike 260 godina, a džamija koja sada ovdje postoji i koja

se naziva „stara“ sagrađena je pred početak posljednjeg rata. Nisam znao da su stari

nišani u Bašigovcima očuvani u tolikoj mjeri, za njihovo očuvanje zaslužan je i

efendija jer je kako reče apelirao na njihovo očuvanje, te je sa džematlijama neke

uspravljao. Mezarje kod džamije je jako veliko, a u donjem dijelu je čak i pregrađeno,

broj nišana koje sam evidentirao ovoga dana u Bašigovcima na dva mezarja je 183.

Impozantan broj i za mene. Zato počinjem sa opisom.

B1-Stela sa ženskim fesom, utonula u zemlju, sa natpisom.

31 Statut MZ Bašigovci,2013.

93

B2-Stela sa turbanom i natpisom, na kojoj stoji godina rođenja 1898., a godina smrti

nije navedena,stela ima reljefne ukrase kvadrata i sablje. Nišan je u dobrom stanju,

mogao bi biti iz 1960-tih godina.

B3-Stela slična prethodnoj koja datira iz 1965. godine, ima turban, i reljefni ukras

kvadrata.

B4- Stela sa turbanom iz 1964. godine, ima svoj uklesan

latinični natpis,dosta čitak i očuvan, slična je

prethodnima.Na sebi ima reljefne ukrase kvadrata i sablje.

B5-Stela sa turbanom iz 1969. godine, nišan je lijepo

ofarban, ima svoj natpis kao i reljefne ukrase sablje i

kvadrata.

B6- Skoro ista stela kao i B5, na kojoj stoji godina smrti

1962., reljefni ukrasi su isti kao i na B5, dakle sablja i

kvadrat.

B7-Stela sa turbanom, dosta utonula u zemlju, godina smrti je 1960., tipičan muški

nišan, sa ukrasom kvadrata i sablje na bokovima.

B8-Ženska stela, na kojoj je oštećen uklesani epitaf, a na boku ima ukras kvadrata.

B9-Ovo sam naveo kao stup sa nožnim nišanom, ali radi se o ostatku stupa, sa

dvovodnim nožnim nišanom, nepoznat je njegov završetak, i samim tim ne znamo da

li se radi o ženskom ili muškom nišanu, ali je ono što je ostalo u zemlji zasigurno

ostatak osnove u obliku stupa.

B10- Nišan koji je utonuo u zemlju, vidi mu se samo

valjkasta kapa, na kojoj je karakterističan šiljasti

završetak, osnova je vjerovatno u obliku stupa.

B11-Stup sa turbanom bez kape, prethodno oboren pa je

utonuo u zemlju svojim bočnim dijelom.

B12-Usamljeni dvovodni nožni nišan, nakošen na jednu

stranu, većih je dimenzija.

B13- Ovako sam označio skupinu nišana na gomili koja je

pomiješana sa zemljom, na kojoj je nešto paljeno, nabacano je busijenje, ne znam

tačan broj nišana na gomili ali ih ima i polomljenih, tako da sve ukuno računam pod

94

B13. Onda sam prošao iznad džamije, gdje je jako puno starih nišana, krenuo sam od

ograde koja je pored puta gdje sam nišane bilježio ovako :

B14-Stup sa fesom, na kome je u reljefu prikazana kićanka.

B15-Stup sa turbanom bez nabora, masivnije izrade, blago nakošen.

B16-Vitki stup sa turbanom bez nabora blago nakošen.

B17- Stup sa turbanom bez nabora, gdje je prilikom izrade

nekako nevješto izveden turban kao da nije dobro zaobljen s

jedne strane.

B18-Mali stup sa turbanom bez nabora obrastao lozom.

B19-Ostatak nekog nišana,koji ima i svoj nožni

par.Vjerovatno se radilo o stupu sa turbanom, kakvi su svi

susjedni nišani.

B20-Stup sa turbanom bez nabora, masivnijih dimenzija, nalazi se odmah uz ogradu.

B21-Stup sa turbanom, utonuo u zemlju i izrazito je nakošen.

B22-Nišan oboren na zemlju, stup sa turbanom, sličan susjednima.

B23-Oboren stup sa fesom.

B24-Stup sa nekom masivnijom izradom fesa.

B25-Mali stup sa turbanom.

B26-Stup sa fesom, nakošen.

B27-Stup sa ženskim fesom utonuo u zemlju.

B28-Stup sa turbanom, znatno utonuo.Turban

nema nabore.

B29-Ošetećen stup na kojem je bio manji turban

sa kapom, odlomljen je dobar dio prednje strane.

B30-Stup sa turbanom bez nabora, većih dimenzija.

B31-Dosta masivniji stup sa turbanom, na kome su reljefni ukrasi kvadrata i sablje.

B32-Jako zanimljiv stup sa valjkastom kapom, gdje je vrh stupa oivičen limenom

okolicom.

B33-Stup sa turbanom, na kojem je vjerovatno bio plitko uklesan arapski epitaf, sudeći

po okolici na prednjoj strani,osim toga na njemu sam pronašao reljefne ukrase sablje i

kvadrata.

95

B34-Ostatak nišana, osnova u obliku stupa, nadzire se početak okruglog vratnog dijela

pa je po tome sudeći na vrhu bio turban.

B35-Nakošeni stup sa turbanom, na kome su ukrasi sablje i kvadrata.

B36-Stup koji je na vrhu imao kapu u obliku kocke, prvi takav primjerak nišana na

koji sam naišao, djelimično je oštećen.

B37-Stela sa turbanom iz 1953. godine, koja na bokovima

ima reljefe sablje i kvadrata.

B38- Betonski stup sa turbanom bez kape.Tipičan nišan iz

1930-tih godina, ima natpis na arebici koji većim dijelom

nedostaje, pa prema tome nisam mogao ustanoviti godinu,

ostim natpisa oštećen je i turban.

B39-Stup sličan prethodnome, izrezito nakošen, i naravno

oštećen, jer nišani ovakve izrade nisu dugog vijeka.

B40-Stup sa kockastom kapom.

B41-Dvovodni nožni nišan.

B42-Betonski nišan, na kome je turban i latinični natpis koji je rasut.

B43-Stela sa turbanom, iz 1950. godine.Na sebi ima reljef kvadrata i sablje.

B44-Stup sa turbanom bez kape, položen na

zemlju.

B45-Stela sa turbanom iz 1964. godine.

B46-Oboren stup na kome je turban.

B47-Stela sa ženskom kapom, koja na boku ima

reljefni ukras kvadrata.

B48-Stela sa žesnkom kapom.

B49-Stela sa turbanom iz 1945. godine sa ukrasima sablje i kvadrata.

B50-Stup sa kockastom kapom, nakošen.

B51-Ženska stela sa fesom.


B53-Stela sa turbanom, oborena na zemlju.

B54-Stela sa turbanom utonula.

B55-Oštećen nišan, dio stupa sa ženskom kapom.

96

B56-Stup sa turbanom obrastao u travu.

B57-Stup sa turbanom na kome je uklesan epitaf na arebici, nažalost nisam pronašao

godinu, ali sam pronašao reljefne ukrase sablje i kvadrata.

B58-Oštećen stup sa turbanom.Oboren.

B59-Stup sa turbanom čija je kapa djelimično oštećena.

B60-Ostatak stupa, postoji i nožni par.

B61-Ženska stela, novije izrade.

B62-Skoro ista kao prethodna, samo više utonula.

B63-Betonski stup sa turbanom bez kape iz 1953. godine,

sa latinskim natpisom.

B64-Betonski stup sa turbanom na kome je kapa iz 1950.

godine, nije oštećena.

B65-Stela sa fesom i natpisom, novije izrade, a na njoj su i reljefni ukrasi,

kombinacija sablje i kvadrata.

B66-Stela sa turbanom, na kojoj je i latinični natpis, nečitak, zatim tu su reljefni ukrasi

sablje i kvadrata.

B67-Ženska stela bez natpisa. Ima samo ukras kvadrata.

B68-Ženska stela, sa naknadno dodanom

mermernom pločom sa natpisom, na kome se navodi

godina smrti 1952.I ovdje postoji reljefni ukras

kvadrata.

B69-Ženska stela iz 1961. godine.

B70-Slična ženska stela sa kvadratom.

B71-Stela sa turbanom na kojoj su reljefni ukrasi kvadrata i sablje.

B72-Ženska stela.

B73-Stela sa turbanom.

B74 i B75-Ženske stele.


B77-Stela na kojoj je kapa u obliku ženskog fesa, utonula u zemlju i obrasla rastinjem.

B78-Oštećen stup, sa valjkastom kapom.Utonuo u zemlju, vjerovatno polomljen.

97

B79-Stup sa turbanom bez nabora, i plitkom širokom kapom na turbanu.Zagrnut je

zemljom.

B80-Stup sa turbanom na kome je kapa.Utonuo u zemlju, blago nakošen.

B81-Stup sa fesom koji je rasut.Utonuo je u zemlju. Radi se o drastično oštećenom

nišanu.

B82-Stup sa turbanom bez nabora, na kome je kapa koja

se sužava pri vrhu.

B83-Stela sa fesom iz 1945. godine, sa ukrasima sablje i

kvadrata.

B84-Stela sa fesom koja ima iste ukrase, a koja datira iz

1953. godine.

B85-Stup sa fesom, blago nakošen.

B86-Nišan sličan prethodnome B85.

B87-Ženska stela iz 1963. godine, sa reljefnim ukrasom kvadrata.

B88-Stup sa valjkastom kapom, bočnom stranom utonuo u zemlju.

B89-Slično kao prethodni.

B90-Stup sa fesom, koji ima malo oštećenje, obrastao je lozom.

B91-Stela sa epitafom, na kojoj je turban.Otprilike iz 1950-tih godina, jer je natpis

gdje je godina po običaju oštećen.

B92-Stela sa turbanom na kojoj je latinični epitaf. Ima ukrase kvadrata i sablje, ovaj

nišan potječe iz 1962. godine.Okrečen je, a u uklesana slova dodana je crna boja.

B93-Mali usamljeni nožni nišan.

B94-Turban, čija je osnova sigurno bila stup, utonuo je.

B95-Mali nožni nišan.

B96-Stup, ostatak.

B97-Turban bez kape sa dijelom stupa, položen, oštećen,

zatravljen.

B98-Stela sa fesom.

B99-Ženska stela.

B100-Dvovodni nožni nišan.

B101-Dosta lijepa stela sa turbanom na kojoj se navodi i

98

godina 1351. hidžretska (1932. godina), a tu je naravno natpis na arebici.Bogato je

ukrašena.Naravno i ovdje su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.

B102-Ženska stela sa natpisom na latinici.

B103-Visoki betonski stup, sa natpisom na arebici, ima turban bez kape, natpis i

turban su oštećeni a nišan je nakošen.

B104-Mala ženska stela.

B105-Stup sa valjkastom kapom, utonuo u zemlju.

B106-Stup sa turbanom bez kape.Pripada kategoriji nišana

srednje veličine.

B107-Ostatak turbana sa vratnim dijelom, turban ima nabore,

po svemu sudeći nije imao kapu, oštećen je.

B108-Stup sa turbanom, iz 1929. godine, ima natpis na latinici

i ukrase kvadrata i sablje.

B109-Mali stup sa turbanom.

B110-Ostatak malog turbana.

B111-Mala stela sa fesom, ostatak stele, zapravo.

B112-Stela sa fesom, oborena na zemlju.

B113-Mali turban bez kape, oboren na zemlju, zagrnut naslagama lišća.

B114-Stela sa ženskim fesom.

B115-Stup sa fesom.

B116-Stup sa turbanom, obrastao lozom.

B117-Veći dvovodni nožni nišan.

B118-Stup sa turbanom na kome je oštećena kapa, turban ima

na sebi uklesane linije koje definiraju nabore, obrastao je

lozom, blago je nakošen.

B119-Oboren manji stup sa turbanom bez kape, nišan sa

početka 20. vijeka. Slabo uočljiv od ljišća koje je po njemu palo.

B120-Ženska stela iz 1962. godine.Sa reljefom kvadrata na boku.

B121-Stela sa turbanom, i natpisom, ima reljef kvadrata i sablje.

B122-Ženska stela.

B123-Veći stup sa fesom.

99

B124-Zanimljiv stup sa turbanom, koji se sužava prema vratnom dijelu, vratni dio je

valjkastog oblika a na njemu je turban sa jako velikom kapom na vrhu. Nišan ima

uklesan latinični natpis iz kojeg doznajemo da potječe iz 1931. godine.

B125-Muška stela sa turbanom iz 1954. godine, sa reljefom kvadrata i sablje.

B126-Slično kao B125, osim što je godina 1964., i ima samo ukras koji predstavlja

sablju.

B127-Stela sa fesom, koja ima epitaf, slabo čitljiv, ali su

jasno vidljivi ukrasi sablje i kvadrata.

B128-Nakošena stela sa fesom, koja će se vrenemom

sasvim sigurno oboriti na zemlju.

B129-Obična ženska stela sa natpisom i kvadratom.

Ovo su bili nišani u haremu kod džamije, a onda sam se

uputio u Podgorje, prijekim putem.Nisam znao šta me čeka

tamo, računao sam najviše 6-10 starih nišana, ali sam ostao iznenađen brojem starih

nišana na ovom velikom mezarju.

B130-Ženska stela iz 1969.

B131-Stela sa turbanom, latiničnim natpisom i reljefnim ukrasima sablje i kvadrata.

B132-Slična stela sa istim reljefnim ukrasima.

B133-Stela sa fesom, položen slomljen nišan.

B134-Stela sa fesom, ima reljefni ukras kvadrata.

B135-Oštećen stup.

B136-Stup sa fesom, nakošen.

B137-Stup, oštećen, ostatak nišana.

B138-Stup sa turbanom, nakošen.

B139-Stup sa fesom, oštećen.

B140-Stup sa turbanom, djelimično oštećen. Stariji tip

nišana.

B141-Ostatak stupa, nišan je bio od nekog svjetlijeg,

mekšeg kamena.

B142-Ostatak betonskog stupa. Manjih je dimenzija.

100

B143-Stela sa turbanom iz 1940. godine, ima latinični natpis, i reljefe sablje i

kvadrata.

B144-Stup sa turbanom, na kojem je nekad bio latinični epitaf, ovdje sam pronašao

reljefni ukras sablje.

B145-Stela sa fesom, na kojoj postoji natpis i reljefni ukras kvadrata.

B146-Stela sa turbanom, na kome je latinični natpis, iz kojeg doznajemo godinu 1968.,

a tu su i reljefi sablje i kvadrata.

B147-Stela sa fesom, na kojoj je latinični natpis, i reljefni

ukrasi sablje i kvadrata.

B148-Stariji nišan, položen na zemlju, u pitanju je stup sa

turbanom, manjih je dimenzija.

B149-Mali stup sa turbanom bez kape, položen na zemlju.

B150-Stup sa turbanom starije izrade, djelimično oštećen.

B151-Stela sa turbanom, oborena i ukopana u zemlju.

B152-Oboren stup sa turbanom bez kape, zatravljen i

oštećen.

B153-Usamljeni nožni nišan, sa dvovodnim završetkom.

B154- Stup sa turbanom, oboren na zemlju, manjih dimenzija, nišan starije izrade.

B155-Stup sa turbanom, stariji nišan bez vidljivih oštećenja.

B156-Stela sa turbanom.

B157-Stela sa ženskim fesom.

B158-Stariji stup sa turbanom, položen na zemlju,obrastao

rastinjem.

B159-Stup sa valjkastom kapom na kojoj je karakterističan

šiljasti završetak, stup je oštećen.

B160-Odlomljeni dio nišana, radi se o dijelu fesa.

B161-Nožni nišan.

B162-Stariji nišan, u pitanju je stup sa turbanom na kome je

kapa.

B163-Još jedan stariji primjerak nišana, stup sa turbanom,

na kome je izdužena kapa, nišan pirpada kategoriji manjih nišana.

101

B164-Odlomljeni dio nišana koji je u osnovi bio stup.

B165-Usamljeni dvovodni nožni nišan.

B166-Stup, ostatak nekog nišana.

B167-Stup,sa kojeg je odlomljen nastavak, vjerovatno turban.

B168-Stup sa turbanom, oboren na zemlju, nišan starije

izrade, bez oštećenja.

B169-Stup sa turbanom bez kape, nišan starije izrade, u

solidnom stanju.

B170-Zanimljiv nišan, u obliku stupa sa turbanom, manjih

dimenzija,koji na sebi ima isklesanu godinu, koja je doduše

isklesana na malo čudan način,teško je reći da li se radi o

1220 ili 1330 godini. Ukoliko broj na arebici predstavlja

hidžretsku godinu 1220, to je onda 1805. godina po

gregorijanskom kalendaru, a ako je u pitanju 1330. godina, onda je to 1912. godina po

gregorijanskom kalendaru.Pri završetku stupa ovdje postoji i jedna okolna linija. Pored

njega našao sam i dio valjkaste kape, koju sam označio sa B171.

B172-Mali nožni nišan.

B173-Dio turbana sa kapom, osnova je sasvim sugurno bila

stup.

B174-Oštećen nožni nišan.

B175-Stup sa turbanom bez kape, oštećen, i oboren na

zemlju.

B176-Stup sa valjkastom kapom, oboren na zemlju.

B177-Položena stela sa ženskom kapom, ovdje su

postavljeni novi mermerni nišani na grob.

B178-Nožni dvovodni nišan.

B179-Stela sa fesom.

B180-Stela sa fesom, natpisom i reljefnim ukrasom kvadrata na boku.

B181-Odlomljeni mali turban bez kape.

B182-Stup sa turbanom.Relativno oštećen.

102

B183-Stup sa valjkastom kapom, kapa je oštećena, ali se prepoznaje šiljasti završetak

na vrhu.

Na samom kraju mogu konstatirati da je broj nišana koje sam evidentirao u

Bašigovcima 183.Od toga, nišana koji imaju osnovu u obliku stele je 63, dok je onih

koji imaju osnovu u obliku stupa 100, nišana sa turbanom je 72, nišana sa fesom je

57.Malih nišana je 38, a srednjih i velikih 135. Nišana koji

imaju arapski epitaf je 6, a latinični 52. Reljefni ukras

kvadrata pronašao sam na 14 nišana, reljefni ukras sablje

na jednom, a kombinaciju sablje i kvadrata na 29

nišana.Karakterističnih šiljaka na kapi je 7, valjkastih kapa

je 9, a nišana sa ukrsima je svega dva.Nišana sa turbanom

bez kape je 13, a broj oštećenih nišana je 56. Usamljenih

nožnih nišana je 12. Ovdje sam zapazio i novi tip nišana a

to je nišan koji ima završetak u obliku kocke, takvih nišana

je 5. Broj nišana ustanovljen u džamijskom haremu je 129, a broj starih nišana na

mezarju u Podgorju je 54. Harem kod stare džamije je nepravilnog oblika, ispresijecan

sa nekoliko ograda, ostim toga teren je izrazito nakošen, tako da je teško dati podatke

o najvećoj dužini i širini ovog groblja. Recimo da je najveća poprečna dužina oko 123

metra, dok je najveća poprečna dužina oko 69 metara. Dimenzije mezarja u Podgroju

su najveća poprečna dužina 129 metara, a najveća širina je 41 metar. Najkraća

vazdušna razdaljina između ova dva groblja je 369 metara.

103

104

105

106

Stari nišani u Kovačima

Kovači su jedno staro mjesto koje je pripadalo Đurđeviku, a od 1982. godine, oni su

samostalna mjesna zajednica. Mjesto još uvijek obiluje znatnim brojem primjeraka

stare bosanske arhitekture. Mjesna zajednica Kovači obuhvata ova naseljena područja:

Otave, Čokići, Mujići, Fehrići ,Mujagići, Cesta, Polja i Čifluci.32 Kovači imaju svoja

tri mezarja. Prvo je zvanično mezarje koje je ograđeno i uređeno, drugo je staro

mezarje iznad njega,za koje se često čuje da je tursko vojno groblje, zatim malo

mezarje porodice Mujagić. Mezarja u Kovačima često sam pohodio, odlazeći rodbini,

od najranijeg doba. Velik broj moje

rodbine, pokopan je na mezarju u

Kovačima. Tako da mi je stanje ovih

mezarja dobro poznato.Mujagića mezarje

otkrio sam tek 18.03.2014., iako su preko

puta živjeli moj tetak i tetka, a ja eto

igrajući se i prolazeći tim putem nisam

primijetio a ni zapamtio da je tu mezarje.

Kao što već rekoh dana 18.03.2014. obišao sam Kovače s ciljem svoga istraživanja

gdje sam evidentirao 73 stara nišana. Situacija na mezarju u Kovačima od prije par

godina kada su počupali skoro sve stare nišane s ciljem oslobađanja grobnih mjesta,

natjerala me da se pozabavim ovom temom i da učinim nešto povodom spašavanja

ovih spomenika. Većina starih nišana počupana je i složena na gomilu prilikom

čišćenja mezarja i obaranja starih stabala koja su se u njemu nalazila.Ovu gomilu sam

fotografisao i snimio nekoliko puta prilikom, posjeta mezarju ili prilikom prolaska

pokraj njega.Danas su nišani iz gomile poredani na zemlju, a ako usporedimo raniju

fotografiju gomile na kojoj su nišani uočit ćemo da ih je sada znatno manje. Po pitanju

starog mezarja iznad, može se reći da je i ono u prošlosti izgledalo drugačije, bio je to

jedan brežuljak visoko uzdignut iznad puta, bilo je obraslo drvećem i grmljem, a blizu

puta su se nalazili stari nišani, dok su primjetni bili i stari nišani u unutrašnjosti te male

šume ako se to može tako nazvati. Ja sam čuo podatak da je to osmansko vojno

groblje, što nikako ne mogu sa sigurnošću potvrditi mada se legenda o tome čini dosta 32 Statut MZ Kovači, 2013.

107

zanimljivom. Preostali nišani i njihovi ostaci na ovom mezarju ne mogu do kraja

potvrditi da se radi o vojnom groblju, mada su ovo jako stari nišani, na jednom sam

pronašao godinu 1221. odnosno to je 1806. godina, i u to vrijeme su Turci bili ovdje, a

da li su u blizini imali neki svoj garnizon a samim tim i vojno groblje u blizini nije mi

poznato. I ovo groblje doživjelo je svojevrsno uništenje, prvenstveno probijanjem puta

između ova dva mezarja, zatim, ta ničija zemlja, služi godinama za odlaganje smeća, a

prije par godina i ovo groblje je očišćeno od rastinja, kada sam sasvim slučajno

fotografisao neke od nišana, ali danas nisam uspio istražiti sve nišane zbog zaraslog

terena, koji je usput prepun smeća. Ovo groblje potrebno je detaljno istražiti, vjerujem

da je dosta nišana pod zemljom, odnosno pod naslagama raznog otpada i slično. Treće,

Mujagića mezarje, je jako malo mezarje sa samo tri tradicionalna nišana koliko sam

mogao da uočim, i ono je zaraslo u visoku travu i šipražje.

Krenimo redom sa opisima tradiconalnih nišana u

Kovačima:

K1-Stela sa turbanom iz 1966. sa reljefnim

ukrasom sablje i kvadrata.Nišan ima manje

oštećenje.

K2-Mali stup sa turbanom, na kome su dvije

ukrasne linije pri vrhu, turban ima izražene nabore, te kapu sa više uglova na kojoj je

karakterističan šiljasti završetak. Nišan datira s početka 19. vijeka.

K3-Stela sa fesom na kojoj su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.

K4-Usamljeni nožni nišan,koji ima završetak u obliku

dvovodnog krova, u osnovi ovaj nišan je stela.

K5-Stup sa turbanom, većih dimenzija, zanimljiva je

isklesana okolica na turbanu.

K6-Stup sa fesom, na kome je maleni obli

završetak.Nišan na sebi ima reljefni ukras kvadrata,

ovo je ženski nišan.

K7-Nožni nišan u obliku stele, na vrhu ima zaobljeni

završetak.

108

K8-Stela sa turbanom, visoki nišan, koji ima uklesan ukras kvadrata.

K9-Veća stela sa turbanom.

K10-Stela sa fesom iz 1965. godine, sa latiničnim

natpisom.

K11-Stela sa turbanom iz 1943. godine, i ovdje postoji

latinični epitaf.

K12- Betonski stup sa ahmedijom, ovdje je ukras na

ahmediji oštećen, tj. nedostaje polovina ovog ukrasa. Nišan potječe iz 1950. godine,

nema natpis. Znam da se radi o nišanu Mehmeda Mujića koji je rođen 1871. godine.

K13-Je nožni nišan koji je naslonjen na susjedni nišan sa oštećenjem koji sam označio

kao K14, a koji je stup sa fesom, i reljefnim ukrasom kvadrata.

K15-Je stup sa fesom, koji ima i ukras na jednom dijelu.

K16-Stup sa turbanom, manji, sa oštećenom površinom.

K17-Veliki stup sa fesom.

K18-Stela sa fesom, sa znatnim oštećenjem u podnožju

nišana,kao i na kapi.

K19-Stup sa kockom, ovdje postoji uklesan arapski epitaf,

na kome je navedena godina smrti po gregorijanskom

kalendaru (1933.), što je zanimljivo.

K20-Stela sa fesom iz 1970. godine na kojoj je latinični

natpis.

K21-Stup koji je na vrhu zaobljen, liči na nožni nišan, ali

ima svoj nožni par manjih dimenzija.

K22-Nožni nišan koji je zaobljen na vrhu, uz koji stoji odlomljen dio nekog nišana,

vjerovatno dio od uzglavnog para.

K23-Stup sa izduženim valjkastim dijelom,na kome je turban s kapom.Ovaj nišan ima

arapski epitaf, bez navedene godine.A na bokovima su reljefni ukrasi sablje i kvadrata.

K24-Utonula stela sa fesom, na čijem je boku reljef kvadrata.

K25-Visoki stup sa fesom, na kome je arapski epitaf, a na boku uklesana godina 1343.

hidžretska, što je zapravo 1924. godina po gregorijanskom kalendaru.

K26-Stup sa fesom, nakošen.

109

K27-Mali stup sa turbanom,nišan starije izrade.

K28-Stup sa natpisom na arebici, a na boku ima reljefni ukras sablje. Na stupu je

valjkasti vratni dio, a na njemu turban.

K29-Mali stup sa turbanom utonuo u zmelju, na vrhu ima izduženu kapu na kojoj je

šiljasti završetak.

K30-Stela sa turbanom.

K31-Veliki stup sa turbanom bez kape, znatno

oštećene površine,a nedostaje i dio

turbana.Primjetno je da je imao uklesan arapski

epitaf, ali se on rasuo zbog kvaliteta kamena.

K32-Stup sa turbanom na kome je epitaf, a na

boku je reljef sablje, koji je slabo uočljiv, ali primijetan na dodir.

K33-Stup sa valjkastom kapom, na kojoj je šiljasti završetak.Ovaj nišan je manjih

dimenzija.Na vrhu nišana nalazio se odlomljen djelić sa nekog nišana.

K34-Obična stela, dakle, stela u svom pravom obliku, bez turbana, fesova ili slično. Sa

dvovodnim završetkom i sa arapskim epitafom, iz kojeg doznajemo da nišan potječe iz

1934. godine.Stela osim toga ima jako lijepe uklesane geometrijske ukrase.

K35-Stela sa fesom, oborena na zemlju, utonula.

Sada slijede opisi nišana sa gomile počupanih nišana sa

ovog mezarja.Sve ću ih ubrojati u oštećene nišane, iz

razloga što su pomjereni sa svojih grobnih mjesta, mada

uglavnom svi imaju manje ili veće oštećenje.

K36-Stela sa turbanom, manjih dimenzija.

K37 i K38-Jako slični nišani, radi se o stupovima sa

turbanima bez kapa, izgleda da ih je radio isti majstor.

K39 i K40-Su slični nišani, s tim da je K39 nešto masivniji. To su stupovi sa fesovima,

gdje je fes na K39 znatno masivniji.

K41-Mali stup sa turbanom.Ima jednu ukrasnu liniju.

K42-Mali stup sa turbanom na kome je kapa sa više uglova, a na njoj šiljasti završetak,

i stup ima dvije ukrasne linije.

K43-Stup sa fesom, na kome je jedna ukrasna linija.

110

K44-Stup sa valjkastom kapom i jednom ukrasnom linijom.

K45-Stup sa fesom na kome je također ukrasna linija.

K46-Mali stup sa turbanom, na kome je ukrasna linija.

K47-Stup sa turbanom bez kape, manjih dimenzija.

K48-Sličan stup sa turbanom bez kape.

K49-Stup sa turbanom, koji se nalazi ispod jednog pločastog mermernog nožnog

nišana.

K50-Turban zaboden u zemlju, vjerovatno je

imao osnovu u obliku stupa.

K51-Dvovodni nožni nišan.

K52-Stela sa fesom, na kojoj je natpis, potječe iz

1965. godine.

K53-Stup sa turbanom koji je imao kapu ali je

ona odlomljena, na kojem je isklesana godina 1170. hidžretska, odnosno 1756. po

gregorijsnkom kalendaru.Ovo je najstariji nišan na kome se nalazi godina u mome

istraživanju.

K54-Stup sa fesom.

K55-Stup sa turbanom.

K56-Stup sa plitkim turbanom.

K57-Stup sa valjkastom kapom.

K58-Stup sa turbanom, prepolovljen.

K59-Stup sa turbanom, na kome je kapa, ovo je samo gornji dio nišana koji je

odlomljen.

Sada prelazim na opis starih nišana na groblju iza, tzv.

vojnom groblju u Kovačima.

K60-Stup sa valjkastom kapom koja se sužava prema vrhu.

K61-Turban bez kape, ostatak nišana, turban ima uklesane

linije koje naglašavaju nabore.

K62-Turban bez kape, bez nabora, također samo ostatak

nišana.

K63-Dio turbana.

111

K64-Stup sa turbanom oboren na zemlju, na njemu je isklesana godina 1221. ,

odnosno 1806. hidžretska godina.

K65-Stup sa turbanom, podignut i naslonjen uz jedan panj, vidljiv sa puta, nalazi se

nekako na sredini ovog mezarja.

K66-Ostatak nišana, valjkasta kapa.

K67-Ostatak nišana, u kanalu pored puta, radi se o

turbanu.

K68, 69 i 70- Tri stupa sa turbanima, koji se vide na

mojim ranijim fotografijama, a kojima nisam mogao prići

dana 18.03.2014. godine.

U povratku sam svratio na malo Mujagića mezarje, za

koje nekim čudom ranije nisam znao, tu sam pronašao tri

tradicionalna nišana.

K71-Stela sa turbanom, manjih dimenzija.

K72-Stela sa turbanom.

K73-Stup, sa kojeg je odlomljen završetak, koji je po svemu sudeći bio turban.

Broj nišana koji imaju osnovu u obliku stele je 18, stupova

49, nišana sa turbanom je 36, sa fesom 18. Malih nišana je

39, velikih 31, onih nišana koji imaju epitaf na arebici je 9,

latiničnih natpisa je 4. Reljefni ukras kvadrata je na 4

nišana, a sablje na 2, dok se u kombinaciji pronalaze na 3

nišana. Nišana koji imaju šiljasti završetak na kapi je 4,

valjkastih kapa je 4, nišana sa nekom vrstom ukrasa je

12.Turbana bez kape je 5, oštećenih nišana je

36.Usamljenih nožnih nišana je 2, a pronašao sam i jedan nišan koji na vrhu ima

kocku.

Dimenzije mezarja u Kovačima su: Veliko mezarje ima najveću središnju dužinu od

106 metara, a najveću središnju širinu oko 68 metara. Groblje iznad ili kako ga ja

nazivam vojno groblje se nalazi između tri puta, njegova najveća dužina je približno

52 metra, a najveća širina oko 34 metra. Mezarje u Mujagićima nije ograđeno niti

112

vidljivo omeđeno, ali prostor koji obuhvataju postojeći mezari je mali.Ovdje mi je

teško pronaći neke orjenitre za mjerenje, koje vršim posredstvom sateliskog snimka.

113

114

115

116

ZAKLJU ČAK

Uz veliki trud završih još jedno svoje djelo, koje ima jednu posebnu draž jer je uz

njega stvaran i dokumentarni serijal koji se mogao pogledati posredstvom moje web

stranice, i zaista postoje ljudi koji su to pratili s pažnjom. Odista, to je mali broj ljudi,

ali moj trud nije uzaludan sve kada bi moj film ili moju knjigu pogledao samo jedan

jedini čovjek. Ne znam kakav će odnos mojih čitalaca biti prema ovom djelu, ali, moj

odnos bio je na neki način sentimentalan jer se radilo o mome užem zavičaju.Želio

sam vidjeti u kakvom su stanju nišani, koliko ih ima, kakvih ih ima, koje su to godine

na njima navedene, koliko su stari, koje su razlike i sličnosti među njima. Vidio sam

da su uglavnom u lošem stanju, svojim istraživanjem obuhvatio sam 503 tradicionalna

nišana, starosti od 42 do nekih 330 godina. Kakva će biti njihova budućnost zaista ne

znam.Trenutno nije sjajna,ali se nadam da će ovo moje djelo doprinijeti njihovom

očuvanju. Po mojoj internoj klasifikaciji brojno stanje nišana je ovakvo:

-Nišani sa osnovom u obliku stele 235

-Nišani sa osnovom u obliku (kvadratnog) stupa 230

-Nišani sa turbanom 198

-Nišani sa fesom 156

-Nišani sa valjkastom kapom 26

-Nišani sa turbanom bez kape 41

-Nišani sa kockom na vrhu 6

-Nišani malih dimenzija 172

-Nišani srednjih dimenzija i veliki 312

-Nišani sa epitafom na arebici 34

-Nišani sa epitafom na latinici 115

-Nišani sa reljefnim ukrasom kvadrata 27

-Nišani sa reljefnim ukrasom sablje 8

-Nišani sa reljefima kvadrata i sablje 44

-Nišani sa šiljastim završetkom na kapi 44

-Nišani sa većim ili manjim oštećenjem 152

-Odbačeni nišani (u Živčićima) 15

-Usamljeni nožni nišani 31

117

Od ukupnog broja nišana (503) koje sam evodentirao, fotografisao i opisao ovdje

pomenut ću ponovno brojno stanje nišana po lokalitetima:

-Mezarje Musići 119 nišana

-Mezarje Živčići 88 nišana + 15 odbačenih do kojih nisam mogao doći

-Mezarje Aljići nema nišana, svi su uništeni

-Mezarje Fazlići 16 nišana

-Mezarje Nevrenča 24 nišana

-Mezarja u Bašigovcima 183 nišana

-Mezarja u Kovačima 73 nišana

Nakon svega mogu konstatovati da su tradicionalni nišani jako ugroženi i da prijeti

opasnost od njihovog skorog nestanka. Povodom njihove zaštite trebala bi se izjasniti

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a osim nje i

mjesno nadležne institucije kao što su muzeji, arhivi, fakulteti, a najveću brigu od svih

treba posvetiti Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, jer je to u njenom

interesu.Ako se nišani već vade iz zemlje, potrebno ih je sačuvati i konzervirati na

118

nekom mjestu u mezarju, ili na prostoru i mjestu koji bi se eventualno odredilo za

takvu namjenu, sve u cilju očuvanja ovih spomenika. Vjerujem da bi ovakve nišane uz

suglasnost nadležnih preuzeli i vlasnici nekih privatnih zavičajnih zbirki.

Određen broj nišana ugrožen je zbog podzemnih voda, pa je samim tim nakošen, neki

nišani su nakošeni jer ih podižu i ugrožvaju korijenja stabala.Povodom ovakvih sitnijih

intervencija samu brigu bi trebali preuzeti mještani u svojim akcijama čišćenja i

održavanja mezarluka, gdje bi ih uspravili te posjekli stabla koja smetaju i slično.

Nadam se da će generacije koje dolaze imati veći stupanj poštovanja prema starim

nadgrobnim spomenicima koji dosta govore o prošlosti ovoga kraja. Možda najbolje o

ugroženosti nišana govori slučaj kada sam došao na mezarje u Živčiće, povodom

dženaze (27.02.2014.), gdje sam obilazeći mezarje zapazio jedan svježe izvađen nišan

iz zemlje, po obliku sam ustanovio da se radi o nišanu kojeg sam evidentirao kao Z72,

a kojeg sam u takvom stanju pronašao 42 dana poslije moga obilaska ovog groblja

povodom evidentrianja nišana.

Emir S. Nišić

119

Biografija autora

Rođen sam 11.12.1987. godine u Tuzli, osnovno obrazovanje sam završio u

Đurđeviku, srednjoškolsko u Tuzli, da bi na poslijetku diplomirao u Mostaru.

Po struci sam diplomirani pravnik, ali već neko vrijeme radim na televiziji SLON

EXTRA gdje sam voditelj revijalnog programa. Oduvijek sam volio knjige, zato ih

valjda i pišem. Historija mi je uglavnom hobi, iako sam je i studirao jedan određen

period. Do sada sam napisao četiri knjige i to:

-Domavia, 2011. godine, stručna historijska knjiga o prošlosti Srebrenice u antičko

doba

-Sutiska i Bobovac, 2012. godine, stručna historijska knjiga o prošlosti područja

Kraljeve Sutjeske i grada Bobovca, od antike do modernog doba

-Priče jesenjeg lišća, 2013. godine, zbirka pripovjedaka, knjiga o meni dragim ljudima,

mjestima, događajima i vremenima

-Stari nišani u Đurđeviku, 2014. godine, stručna historijska knjiga o muslimanskim

tradicionalnim memorijalnim spomenicima na području mjesta Đurđevik kod Živinica

Osim toga, snimio sam preko 20 dokumentarnih filmova, napisao puno toga što još

uvijek nije objavljeno, a u meni postoji želja da stvorim još mnogo djela koja će

sasvim sigurno nekome biti od koristi.

120

Historiografija / Literatura

Nišani XV i XVI vijeka u BIH , Šefik Bešlagić, ANU BIH, Djela, Knjiga LIII,

Sarajevo, 1978.

Islamska epigrafika BIH, Muhamed Mujezinović, Sarajevo, 1974.

Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalisti čku izgradnju , grupa autora, Živinice,

1988.

Tuzlansko područje nekada i sada, Ambrozije Benković, Županja, 1971.

Ukrasni motivi na stećcima, Marian Wenzel, Sarajevo, 1965.

Stećci, Nada Miletić, Beograd, 1982.

Stećci, Alojz Benac ,Beograd, 1967.

Stećci, Dubravko Lovrenović, Sarajevo, 2009.

Orjentalna arhitektura u BIH , nepoznato

Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Husref Redžić, Sarajevo, 1983.

Svjetlost Tatarica, Alija Arif Deli ć, Živinice, 2012.

Nekrologij šehida i poginulih boraca općine Živinice, Alija Arif Deli ć, Živinice,

2011.

Kovači, Nusret Mujagić, Đulaga Mujagić, Tuzla, 2007.

Gornja Spreča, Dževad Tosunbegović, Kalesija, 2007.

Stećci na području općine Živinice, Seudin Muratović, Zehudin Maslić, Živinice,

2008.

Župa Soli, Milica Baum, Tuzla, 1957.

Etnologija Sjeveroistočne Bosne, dr.Salih Kulenović, Tuzla, 1995.

Tuzla i njena okolina, Adem Handžić, Sarajevo, 1975.

Arheološki leksikon BIH, Sarajevo, 1988.

Tuzlanski partizanski odred, grupa autora, Tuzla, 1988.

Satatut MZ Đurđevik, 2013.

Statut MZ Stari Đurđevik, 2013.

Statut MZ Kovači, 2013.

Statut MZ Bašigovci, 2013.

Prostorni plan općine Živinice, Prostorna osnova, Sarajevo, 2012.

121

Tradicionalna izrada krajiškog nišana, mr. Meho Čaušević, Most, br. 208, 03/2007.,

Mostar

Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo,1895.

Glavni pregled političkog razdjelena u Bosni, Sarajevo,1880.

Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1886.

Popis žiteljstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1896.

Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31.januara 1921. god., Sarajevo, 1932.

Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini od 30.03.1961.

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Savremena

administracija, Beograd

Popis stanovništva SR Bosne i Hercegovine, 1981.

Izvod iz popisa stanovništva SR BIH, 1991. godine

122

SADRŽAJ

UVOD.....................................................................................................3

Recenzija................................................................................................5

Izučavanje stećaka................................................................................7

Krečenje nišana.....................................................................................8

ĐURĐEVIK..........................................................................................9

MZ Đurđevik Dom ............................................................................ 11

MZ Stari Đurđevik ............................................................................ 14

Đurđevik u prošlosti ...........................................................................15

Popis stanovništva 1879.......................................................................17

Popis iz 1885..........................................................................................18

Popis stanovništva iz 1895....................................................................18










STEĆCI U ĐURĐEVIKU....................................................................26

ŠKOLSTVO U ĐURĐEVIKU.............................................................30

Poljoprivreda,trgovina,ugostiteljstvo.................................................34

Rudnik mrkog uglja Đurđevik............................................................36

Elektrifikacija na podru čju Đurđevika..............................................39

Zdravstvo u Đurđeviku........................................................................39

Sport.......................................................................................................40

123

Štrajkovi u Rudniku Đurđevik..........................................................40

Drugi svjetski rat.................................................................................42

Oslobodilački rat 1992-1995...............................................................45

Sakralni objekti...................................................................................48

NIŠANI.................................................................................................50

Nišani kod Stare džamije u Musićima...............................................54

Stari nišani u Živčićima......................................................................72

Alji ći......................................................................................................84

Stari nišani u Fazlićima......................................................................85

Stari nišani u Nevrenči.......................................................................88

Nišani u Bašigovcima..........................................................................92

Stari nišani u Kovačima...................................................................106

ZAKLJU ČAK...................................................................................116

Biografija autora..............................................................................119

Literatura/Historiografija...............................................................120

Emir S. Nišić – STARI NIŠANI u Đurđeviku

Tuzla 2014.

Education

Stari nisani u Djurdjeviku-Emir Nisic