PrezentacijaOblaci

Šta su oblaci?Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode ili čestica leda (ili oboje) u

atmosferi. Topli zrak pun vlage podiže se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj

temperaturi topli zrak više ne može zadržati vlagu u obliku vodene pare, pa se ona pretvara u

malene kapi vode ili komadiće leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato što se stvaraju na

različitim visinama i temperaturama, potpuno različiti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to,

oblaci su sastavljeni od različitih čestica koje, opet, ovise o temperaturi i visini…..

Rodovi oblaka Cirusi (Ci) - ledeni, paperjasti oblaci, vlaknastog, koprenastog ili čupavog izgleda s bijelim, često svilenkastim sjajem.

Oblačne niti su katkad ravne, katkad nepravilne i zakrivljene, a katkad zamršeno isprepletene. Krajem dana, neposredno nakon zalaska Sunca, oni mijenjaju boju u narančastu, žutu, ružičastu i konačno postaju sivi. Oni nikad ne daju oborinu.

Kondenzirani trag koji ostavljaju zrakopolovi što lete na velikim visinama, zapravo su vrsta cirusnih oblaka. Trag se stvara kad se vodena para koju ispušta zrakopolov smrzava u ledene kristaliće.

Cirokumulusi - (Cc) mali ledeni oblaci, slični "ovčicama", sastavljeni od malih, bijelih pjega, kao da nebo prekriva čipka. Raspoređeni su u više ili manje pravilnim prugama ili skupinama. Širina pojedinih elemenata oblaka ne prelazi 1 stupanj. Kroz rupice se vidi plavo nebo, među bijelim grudicama, zbog čega oblak može izgledati kao mreža ili pčelinje saće. Ne daje oborine.

Cirostratusi - (Cs) prozračni i ledeni, nalik mliječnobijeloj, neraščlanjenoj oblačnoj kopreni. Nebo prekrivaju djelomično ili cijelo. Budući da su tanki na njima se pojavljuje halo (krug - dvor oko Sunca ili Mjeseca). To je skup optičkih fenomena u obliku prstena, luka, križa ili svijetlećih točaka (lažno Sunce).

Altokumulusi (Ac) - u tim se bijelim i sivim oblačićima miješaju voda i led. Samo su srednji dijelovi oblaka gušći i deblji, pa izgledaju tamniji. Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci, široki 1 do 5 stupnjeva, bitno su širi nego cirokumulusi. Oborina iz altocumulusa ne pada.

Altostratusi - (As) mješoviti oblaci od vode i leda, djelomično ili potpuno prekrivaju nebo kao jednolik, blago prugast ili ravnomjeran sloj. Oblaci te vrste tako su debeli da obično potpuno prekriju Sunce i ne uzrokuju halo pojavu (koji vrlo pouzdano najavljuje naoblaku koja dolazi sa zapada , polako se snižava i donosi oborine).

Rodovi oblaka Nimbostratusi (Ns) - snježnobijeli oblaci od vode i leda potpuno prekrivaju Sunce kao jednobojni, sivi ili

tamnosivi, potpuno zbijeni sloj. Ispod njega se obično stvaraju mali čupasti oblaci. Tipični oborinski oblak iz kojeg pada mirna i jednolična kiša ili sipi trajni snijeg.

Stratokumulusi (Sc) - osnova tih sivih do bijelih, grudasto-slojevitih oblaka, sastavljenih od kapljica vode, uvijek je tamna. Kuglaste i kupaste mase mogu biti i valjkaste ili zaobljene. Pojedini dijelovi mogu biti širi od 5 stupnjeva. Prema fizikalnom sastavu ubrajamo ih u vodene oblake.

Stratusi (St) - vodeni oblaci, prekrivaju cijelo nebo, kao jednoličan sivi sloj s gotovo jednolikom donjom granicom. Kad na te plosnate oblake sija Sunce, kroz njih jasno vidimo njihov obris i nema pojave halo. Stratus na samom tlu nazivamo maglom.

Kumulusi (Cu) - sastavljeni od vodenih kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a većinom se pojavljuju u oštrim, grudastim oblicima pa se čine nabreknutima. Najčešće narastu vrlo visoko. Može ih se usporediti s divovskom cvjetačom. Dijelovi oblaka koje obasjava Sunce su blještavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. Pripada u najljepše oblake.

Kumulonimbusi (Cb) - teški i gusti vodeni oblaci, koji se protežu u visinu. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih olujnim oblacima. Gornji ledeni dio toga divovskoga grudastog oblaka obično je spljošten i nalik na perjanicu. Može biti vlaknast ili prugast. Općenito je kumulonimbus u gornjem dijelu sličan nakovnju.

Pojave Razlikujemo još i pojave kao što su:

sedefasti oblaci - pokazuju dugine boje i nalaze se na visinama od 22 – 30 km.

noktilucentni oblaci - svjetleći noćni oblaci, visina 80 – 90 km.

oblaci – vrpce ili kondenzacijski tragovi- uski tanki oblaci koji nastaju kao posljedica zaleđivanja vodene pare iz ispušnih plinova zrakoplova.

virge (pruge) – nastaju ljeti, kada kiša ne uspije doći do tla, nego odmah ispari zbog nezasićenosti atmosfere vodenom parom.

halo - nastaje kada cirusi koji često poput koprene prekriju nebo i na njima se pojavi prilično rijetka, a izrazita nebeska pojava, prsten oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje zbog loma i refleksije svjetlosti na kristalima leda u visokim slojevitim oblacima. Prsten je najčešće blijed ili slabo obojen. U stara vremena ljudi su ga smatrali lošim nebeskim znakom, koji najavljuje kugu, požare i rat.

Vrste oblaka

Cirrus (Ci)

Cirrus unccius Razdvojeni oblaci u vidu belih, nežnih pramenova ili belih, većim delom belih banaka ili uskih traka.

Imaju vlaknast izgled (nalik na vlasi kose), ili svilast sjaj, ili obe ove karakteristike zajedno. Ime im potiče od starogrčke reči paperjasti.

Cirrus se obično javlja na nadmorskoj visini između 3 i 8 km u polarnim, između 5 i 13 km u umerenim, i između 6 i 18 km u tropskim oblastima.

Cirrocumulus (Cc)

Cirrocumulus (Cc) Tanak oblačni pokrivač ili tanak sloj belih, neosenčenih oblaka, sastavljen najčešće od sitnih zrnastih ili

talasastih oblačnih elemenata, međusobno stopljenih ili razdvojenih i manje ili više pravilno raspoređenih. Većina ovih elemenata ima prividnu širinu manju od jednog stepena.

Cirrocumulus se najčešće javlja na visinama iznad 3 km u polarnim, iznad 5 km u umerenim, i iznad 6 km u tropskim oblastima.

Cirrostratus (Cs)

Cirrostratus (Cs) Providan, beličast oblačni veo vlaknastog izgleda (nalik na vlasi kose) ili gladak, koji potpuno ili delimično

pokriva nebo. Na ovim oblacima se obično stvara halo. Cirrostratus se najčešće javlja na visinama iznad 3 km u polarnim, iznad 5 km u umerenim, i iznad 6 km u

tropskim oblastima.

Altocmulus (Ac)

Altocumulus flocus Beo ili siv, ili i beo i siv tanak oblačni pokrivač ili sloj, uglavnom osenčen, sastavljen od elemenata u vidu

ljuspica, oblutaka, valjaka itd. Katkad, delimično vlaknastog ili rasplinutog (difuznog) izgleda, kojii mogu a ne moraju biti stopljeni. Većina pravilno raspoređenih malih oblačnih elemenata, obično ima prividnu širinu između jednog i pet stepeni.

Altocumulus se najčešće javlja na visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i između 2 i 8 km u tropskim oblastima.

Altostratus (As)

Altostratus Sivkast ili plavičast oblačni pokrivač ili sloj, izbrazdanog, vlaknastog ili ujednačenog izgleda, koji potpuno ili

delimično pokriva nebo i ima delova koji su dovoljno tanki da se kroz njih Sunce nazire kao kroz matirano staklo. Na Altostratusu se ne stvara halo. Pojmove kao halo pogledati u dodatku.

Altostratus se najčešće javlja na visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i između 2 i 8 km u tropskim oblastima. Često se, međutim, gornji delovi Altostratus-a protežu iznad navedenih gornjih granica od 4,7 i 8 km. Debljina Altostratusa-a može da bude od 1000 do preko 5000 m.

Nimbostratus (Ns)

Siv oblačni sloj, često taman, koji ima rasplinut izgled zbog manje ili više neprekidnih padavina (kiše ili snega), koje u većini slučajeva stižu do tla. Debljina ovog oblačnog sloja je svuda toliko velika, da se kroz njega ne može videti Sunce. Ispod sloja ovog oblaka često se nalaze niski, isprekidani oblaci, koji se ponekad mogu i stapati sa njim.

Glavna masa Nimbostratus-a se skoro uvek nalazi na nadmorskim visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i između 2 i 8 km u tropskim oblastima. Veoma često, baza ovog oblaka je niža od 2 km; neretko njegova gornja površina je iznad navedenih gornjih granica od 4,7 i 8 km. Nimbostratus je obično deblji od Altostratus-a; njegova debljina se kreće od 2 do 8 km.

Stratocumulus (Sc)

Siv ili beličast, ili i siv i beličast tanak, oblačni pokrivač ili sloj, koji skoro uvek sadrži tamne delove. Sastavljen od međusobno stopljenih ili razdvojenih elemenata u vidu pločica, oblutaka, valjaka itd. koji nisu vlaknasti (izuzimajući virge-vidi kasnije). Većina ovih malih, ravnomerno raspoređenih oblačnih elemenata, ima prividnu širinu od pet stepeni.

Stratocumulus se obično javlja na nadmorskoj visini manjoj od 2 km; njegova debljina se kreće od 500 do 1000 m. Zbog veće vertikalne razvijenosti, a naročito zbog većeg sadržaja vode, Stratocumulus je tamniji od Altocumulus-a.

Stratus (St)

Stratus Oblačni sloj, obično sive boje, prilično ujednačene baze, iz koga može da pada rosulja-sipeća kiša, ledene iglice ili

sneg. Kada kroz ovaj oblačni sloj proviri Sunce, njegove se konture jasno ocrtavaju. Na Stratusu se ne stvara halo, izuzev eventualno, pri veoma niskim temperaturama. Stratus se ponekad javlja u vidu iskidanih banaka. Ime potiče od grčke reči izduženi.

Stratus se obično javlja na nadmorskoj visini manjoj od 2 km. Debljina Stratus-a se kreće između 10 i nekoliko stotina metara.

Cumulus (Cu)

Razdvojeni, uglavnom gusti oblaci, jasno ocrtanih kontura, koji se vertikalno razvijaju u oblike narastajućih gomila, kupola ili tornjeva, čiji pupeći gornji delovi obično podsećaju na karfiol. Delovi ovih oblaka obasjani Suncem najčešće su blistavo beli, a baza im je relativno tamna i približno horizontalna. Cumulusi ponekad mogu biti iskidani. Samo značenje cumulus, od starogrčke reči – gomilasti ih lepo opisuje.

Cumulusi se javljaju u vrlo različitim stepenima vertikalne razvijenosti. Od Cumulus-a humilis-a, sa vertikalnom razvijenošću od nekoliko desetina do nekoliko stotina metara, preko Cumulus mediocris-a, vertikalne razvijenosti nekoliko stotina metara do oko dva kilometra, do Cumulus congestus-a čija vertikalna razvijenost ponekad prelazi i 5 km.

Cumulonimbus (Cb)

Cumulonimbus capilatus opa

Moćan i gust oblak velike vertikalne razvijenosti, u obliku planine ili ogromnih tornjeva. Bar jedan deo njegove gornje površine je obično gladak ili vlaknast, ili izbrazdan i skoro uvek zaravnjen. Ovaj deo se često razvlači u oblik nakovnja ili ogromne perjanice. Ispod baze ovog oblaka, koja je obično veoma tamna, često se nalaze niski iskidani oblaci, stopljeni sa njim ili ne, i padavine, ponekad u obliku virge. Najmoćniji i najopasniji oblak po padavinama (uključujuči i zone leda). Po tome mu, samo delimično, konkurišu Cumulusi vrlo visokog razvoja, koji se mogu sresti samo u tropima.

Baza Cumulonimbus-a se obično nalazi na nadmorskoj visini manjoj od 2 km; njegov vrh često dostiže visine veće od 10 km. Vertikalne razmere Cumulonimbus-a kreću se od 3 do 15 km.

Ovako navedeni rodovi su poređani, koliko je to moguće po visini. Osnovica klasifikacije oblaka je u tome da se prepozna njihov rod. Nabrojani rodovi su istovremeno i prvih deset realnih slučajeva oblaka, jer postoje i takvi, nazovimo ih čisti oblici oblaka, koji imaju samo rod bez vrste i podvrsta i drugih osobina. To bi bili etalonski tipovi. Relativno retko se susreću. Ipak, prva i najznačajnija činjenica je prepoznati rod.

Kada su rodovi u pitanju, ima nekoliko pomoćnih informacija koje su vezane za njih, kao najvažniju odliku oblaka. Oblaci se uglavnom nalaze (osnovni tipovi) na visinama između srednjeg nivoa mora i nivoa tropopauze, tj. do 18 km u tropskim, 13 km u umerenim, i 8 km u polarnim oblastima. Prema konvenciji, deo atmosfere u kome se oblaci javljaju podeljen je po vertikali na tri sloja ili etaža: gornji, srednji i donji. Slojevi se međusobno preklapaju, i njihove granice menjaju se sa geografskom širinom.

Tablica 1. Visine granica slojevaSloj Polarne širine Umerene

širineTropske širine

Gornji 3-8 km 5-13 km 6-18 km

Srednji 2-4 km 2-7 km 2-8 km

Donji Od zemljine površinedo visine od 2 km

Od zemljine površinedo visine od 2 km

Od zemljine površinedo visine od 2 km

U odnosu na slojeve možemo da primetimo sledeće zakonitosti, koje su od koristi prilikom prepoznavanja rodova oblaka:1. Gornji sloj – Cirrus, Cirrocumulus i Cirrostratus (visoki oblaci).2. Srednji sloj – Altocumulus (srednji oblaci).3. Donji sloj – Stratocumulus i Stratus (niski oblaci).4. Altostratus se obično nalazi u srednjem sloju, ali često prodire u gornji.5. Nimbostratus se gotovo stalno javlja u srednjem sloju, ali obično prelazi u druge slojeve.6. Cumulus i Cumulonimbus obično imaju baze u donjem sloju, ali je njihova vertikalna razvijenost često tolika da im vrhovi dosežu do srednjeg i gornjeg sloja…..