17

Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda
Page 2: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Priča počinje u jednoj gustoj šumi na visokoj planini Medvjeđa šapa. Bila je zima, ali još nije bilo snijega. U toj šumi bio je jedan brlog, a u njemu su živjeli medvjed i medvjedica sa svojim sinom, malim medvjedićem Ronaldom. Toga dana medvjedić Ronald bio je uzbuđen. Mama mu je po prvi put dozvolila da izađe van na snijeg.

Page 3: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Sada je mali medvjedić sjedio kraj prozora i čekao prve pahulje. Roni, kako su ga zvali njegovi najbliži, jedini nikad nije spavao zimski san jer je uvijek razmišljao što sve propušta spavanjem.

Bit ću prvi iz svog vrtića koji će izaći na snijeg! – mislio je Roni. Tata mi je čak napravio i sanjke kojima ću se spuštati niz brijeg!

I zaista, u kutu brloga sjajile su se nove drvene sanjke.Mama, mama, pada snijeg! Smijem li sad ići van? – upitao je.

Page 4: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Pričekaj malo Roni, tek je počeo padati! – reče mu mama.

Roni je neko vrijeme čekao, a onda je navukao kaputić, šal, kapu i rukavice. Uskočio je u čizmice i povikao: Mama, ja idem!U redu, samo se čuvaj zlato i do mraka se vrati kući! – upozorila ga je.

Roni je odvukao sanjke van i pozdravio mamu.

Page 5: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Malo se ogledavao da vidi koji je brijeg najstrmiji. Kada ga je pronašao odmah je krenuo na vrh. Bilo mu je malo teško vući tako velike sanjke, ali ubrzo je stigao.Uh, pa ovo je stvarno visoko! – pomislio je.Snijeg je bio posvuda, a rijeka koja je tekla šumom zaledila se.Možda bih se mogao prvo provozati po rijeci – mislio je.Uzeo je sanjke, sjeo na njih i otklizao se.

Page 6: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Juhuuuu!!!!! – uzviknuo je Roni.

Ali njegova sreća nije dugo potrajala. Čulo se krc, krc i led je puknuo!! Roni se u trenu našao u velikoj i hladnoj rijeci.

Mama, mama!!! – vikao je uplašeni Roni, ali je znao da ga mama sigurno neće čuti.

Page 7: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Jadnom Roniju ne bi bilo spasa da odnekud nisu izronile njegove drage sanjke. Brzo se uhvatio i popeo na njih. Rijeka ga je dugo nosila dok se nije uspio uhvatiti za jedno drvo uz obalu. Povukao je sanjke iz rijeke i iscijedio vodu iz odjeće. Bio je potpuno mokar. Odlučio je otići kući, ali se onda sjetio da ga je rijeka odnijela daleko od brloga.

Sjeo je na snijeg i razmišljao što učiniti. Bojao se da neće stići kući prije mraka. Bilo mu je hladno i bio je uplašen. A onda mu je sinula jedna odlična ideja! Pogledao je oko sebe i prepoznao najviši brijeg sa kojeg ga je odnijela rijeka.

Idem tamo! – odlučio je Ronald i krenuo.

Page 8: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Dugo je vukao sanjke i razmišljao o tome kako je bio jako nepromišljen jer se išao sanjkati po rijeci.

Već se približavao vrhu, ali je bio tako umoran da je ispustio sanjke iz šape.

Page 9: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Brzo je potrčao za jurećim sanjkama, ali kao po tradiciji nije imao sreće. Trčeći se poskliznuo i pao. Uvaljao se u veliku kotrljajuću kuglu snijega koja ga je nosila niz brijeg.

Page 10: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Kada se uspio izvući shvatio je da nigdje ne vidi svoje sanjke. Oh, tata će se sigurno ljutiti! – mislio je.Stresao je gomilu snijega sa svoje odjeće i nesigurno ustao. Bio je jako umoran i jedva je čekao da dođe u svoj topli brlog. Ali još uvijek to nije mogao jer nije našao sanjke.

U podnožju brijega nalazila se velika šuma. U toj je šumi njegov tata često tražio hranu. Roni se uvijek bojao tog mjesta jer je bilo mračno i tajanstveno.

Page 11: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Morat ću ući u šumu ako želim naći sanjke – rekao je samom sebi. Polako je zakoračio u tamu i naježio se. Dobro je, dobro je, sve je u redu… - tješio se.

Odjedanput se iz grmlja čulo neko šuškanje. Roni je odskočio u stranu.

Page 12: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Kad se malo primirio odvažio se pogledati iza grmlja. A kakvo ga je tek iznenađenje čekalo! Moje sanjkeeee!!! – razveselio se Roni. Mali vučić stajao je iza njih. To su tvoje sanjke? – upitao je vučić.Da – odgovorio mu je Roni. – Gdje si ih pronašao?Oh, pa bile su tamo na onom polju. Jako su lijepe! – pohvalio je sanjke vučić.Hvala ti, tata mi ih je napravio! Sigurno bi se jako ljutio da ih nisam pronašao. Kako da ti se odužim? – upitao je Roni.

Page 13: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

On je bio pristojan medvjedić i sigurno nikad ne bi otišao bez zahvale i uzvrata. Vučić ga je zamolio za jednu vožnju, a Roni je na to veselo odgovorio da mogu i zajedno. Spuštali su se po blagim strminama i bili jaaaaako sretni. U međuvremenu su se zbližili pa je Roni saznao da se vučić zove Farno.

Page 14: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Penjući se uz planinu Roni je bio sretan što je upoznao novog prijatelja iako na malo neobičan način. Ipak nakon toliko nesreća, bila je to svjetla točka u medvjedićevoj pustolovini. I tako razmišljajući o ovom danu Roni je ugledao brlog kada je sunce već zašlo.

Page 15: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Ronicaaa!!! – obradovala se njegova mama i zagrlila ga.I kako ti je bilo? – pitala je.

Pa bilo je dobro. Upoznao sam novog prijatelja, vučića Farna, i… i…

Page 16: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Ronald nije uspio završiti rečenicu jer se u isti čas od iscrpljenosti srušio na krevet i zaspao.

To je bio prvi put da je prespavao cijelu zimu.

Page 17: Neobična pustolovina medvjedića Ronalda

Slikovnica Neobična pustolovina medvjedića Ronalda, koju je napisala i ilustrirala učenica Laura Božić, nagrađena je trećom nagradom na državnom natjecanju Moja prva knjiga 2015.