Grčko kiparstvo se može podijeliti na dva načina kiparskog djelovanja :

1.Arhitektonsko kiparstvo, redovito reljefno, sastavni je dio arhitekture jer je vezano uz arhitekturu

2.Slobodno kiparstvo nije vezano za prostor jer je kip tako izrađen da stoji slobodno u prostoru

Grčko kiparstvo možemo podijeliti na tri vremenska razdoblja:

1.Arhajsko ili rano kiparstvo traje od 650. do 450. godine

2.Klasično kiparstvo traje od 450. do 323. godine

3.Helenističko kiparstvo traje od 323. do Kristova rođenja

Kiparstvo kod Grka zauzima mnogo važniju ulogu nego li arhitektura i slikarstvo

Jezgra hrama bio je kip božanstva oko kojeg se oblikovao prostor

Prostor nije zamišljen kao sastajalište vjernika nego kao božji hram

Prvi grčki kipovi bili su od drveta, a kasnije pretežno od mramora ili bronce

Glavni predmet grčkog kiparstva bilo je golo ljudsko tijelo

Skulpture zabata sa pročelja Zeusovog hrama u Olimpiji, oko 470.-456. pr. Kr.

Veza između arhitekture i kiparstva Osim što su isticali dijelove arhitekture

jasnim bojama, smještali su i brojne reljefe i skulpture, a s vremenom je ukrašavanje bivalo sve bogatije

Trokutasti dio hrama iznad arhitrava na pročelju koji je potpuno ispunjen plastikom

Već u najstarijim zabatnim trokutima pojedinačne skulpture se slažu jedna uz drugu tako da tvore jedinstvenu priču, a svaka skulptura je oblikovana u položaju koji odgovara mjestu u kojem će biti smještena.

Sve to će mo najbolje uočiti u borbi Kentaura i Lapita

Proporcije i pokreti likova ostaju u okviru realističkog prikazivanja, te se tako ostvaruje ravnoteža između arhitekture, kadar koji se ne negira i kiparstvo koje se kompozicijski prilagođuje, da bi se ostvarila sloboda pokreta, tako npr. detalj jednog lika koji kleči pokazuje strogu geometrijsku kompoziciju

Vertikala tijela ravna se u dva oštra kuta nogu koje minimalno otvaraju volumen

Nabori haljine, djelomično stilizirani, prate liniju kompozicije, ali varirajući je u blagim krivuljama

 Igra svjetlosti i sjene, nastala zbog lomljenja nabora i plitkih ureza, pregledna je, oštra, linearna u svom kretanju, te volumenu daje plošni karakter

Na detalju glave možemo uočiti kako se stilizirana kosa počinje oslobađati pri dodiru s masom ruke koja je realistički oblikovana u snažnom pokretu.

Prikazan je Heraklo kako uz Ateninu pomoć drži nebeski svod dok mu Atlas donosi jabuke Hesperida

Kompozicija se sastoji od tri vertikale koje su međusobno povezane kratkim horizontalama

Pozadina je ravna, zatvorena i likovi, unatoč visokoj plastičnosti, ne prodiru u prostor jer su paralelni s pozadinom

 Površina je glatka, napeta, plitko zaobljeno izvlačenjeanatomskih  detalja daje joj plastičnost

Nabori i kosa nisu stilizirani, već oblikovani kao velike zatvorene plohe, kojima se vertikalni obrisi - linije poklapaju s kompozicijom.

Na frizu dugačkom 160m i visokom jedan metar s unutrašnje strane predvorja na Partenonu nalazi se prikaz Panatenejskih svečanosti koje su izradili Fidija i njegovi učenici

Povorka započinje u jugozapadnom dijelu i odvija se u dva smjera. Prema tome, konstruktivno najosjetljivije mjesto, gdje nosači preuzimaju teret krovne konstrukcije, prekriveno je reljefnim prikazom. Reljefni prikaz horizontalnim nizanjem siječe vertikalnu vezu konstrukcije i vizualno olakšava primanje tereta jer odvlači pogled u drugom smjeru.

Odnos tereta i nosača ipak nije negiran, već samo prebačen, obogaćen reljefnom obradom, na pozadinu - gredu koja ostaje vidiljiva kao zatvorena ploha

Osobito je zanimljiv dio reljefa na kojemu su prikazani konjanici. Iako je riječ o niskom reljefu, likovi su razmješteni s osjećajem za prostornu organizaciju plohe koja je ostvarena u tri plana. Na taj je načij neutralizirana zatvorenost i plošnost pozadine koja je potisnuta u dubinu i pretvorena u četvrti plan

Umirući vojnik, mramor, dužina 184.5 cm. Skulptura iz kuta zabatnog trokuta hrama Atene Afaine na otoku Egini iz oko 505.-500. pr. Kr., danas u gliptoteci u Münchenu

Od 650. do 450. godine

Egipatska umjetnost vrši direktan utjecaj Ruke priljubljene uz tijelo, stilizirane frizure,

pripijena odjeća istaknuta plitkim urezima Zbog straha kipara da ne polome kamen,

plitko klesane skulpture su izgledale izrazito ukočeno. Ali, za razliku od Egipćana, Grci tijela svojih "božanstava" ne stiliziraju, već što stvarnije žele prikazati ljudske mišiće i kosti

Karakteristični kipovi ovog razdoblja su Kourosi i Kore

Kouros je prototip nagog mladića u stojećem položaju potpuno ispruženih ruku i smatra se da predstavlja boga Apolona

 Kora je ženski par Kourosu, uvijek mlada i obučena, u stojećem položaju i ponekad u ruci drži voće ili kakav dar

Zamišljeni su na granici, ni ljudi ni bogovi i vjerojatno je to ideja fizičkog savršenstva i životnosti

Grčki kipari drže se zakona frontalnosti (slično kao i egipatski). Izražavaju dorski - 'muževni mentalitet‘u susretu s jonskim mentalitetom, postaju nježniji i kićeniji.

Polimedes iz Argosa, kourosi Kleobis i Biton, oko 580. pr. Kr.,mramor,  visine 1,97 m, Arheološki muzej u Delfima. Ove skulpture iz radionice na Peloponezu naručio je grad Arg za svetište u Delfima

Od 450. do 323. godine

Grčko klasično kiparstvo dijeli se na tri vremenska razdoblja: 

1.klasično kiparstvo 5. stoljeća2.klasično kiparstvo 4.stoljeća 3.helenističko kiparstvo Svoj najljepši procvat grčko kiparstvo

doživljava u drugoj polovici 5. st.pr.Kr. pod upravom Perikla u Ateni

To kiparstvo nazivamo klasičnim u najljepšem smislu te riječi jer je ono postiglo skladnu ravnotežu između realizma (vjernosti prirodi) i idealizma (težnje za uljepšavanjem), između mira i razigranosti, između razuma i osjećaja, između tijela i duha, između slobode i reda

Taj sklad stvorio je narod koji je znao što su prohtjevi i nagoni, ali ih je svjesno podvrgnuo redu i zakonu, skladu i ljepoti

Među najljepše kipove ovog razdoblja spada remek-djelo zvano Thronus Ludovisi (Venerin tron

Na srednjem dijelu, na naslonu za leđa, prikana je Venera kako se rađa iz morske pjene, dvije službenice je prihvaćaju i pridržavaju joj ogrtač u koji se treba zaodjenuti

Na naslonima sa strane, za ruke, prikazana je žena u dvije svoje uloge: kao ozbiljna čuvarica domaćeg ognjišta ona se žrtvuje bogovima poput kakve svečenice, a s druge strane kao mlada gola djevojka koja svira na sviralu.

Klasično kiparstvo 5. stoljeća pr.Kr. najbolje se upoznaje preko umjetnosti tri glavna zastupnika toga razdoblja: Miron, Poliklet i Fidija

Od Mirona su sačuvana samo dva kipa ali stari ga grčki pisci slave za još dva kipa koja su značajnija, a to jeBrončana krava (koja je mnogim piscima izgledala kao da je i živa i samo što ne zamuče) i Olimpijski trkač Ladas(koji od iscrpljenosti tek što nije izdahnuo)

 U dosta kopija sačuvano je njegovo djelo: Diskobolos (Bacač diska)

Drugi njegov kip, sačuvan u kopijama, prikazuje Atenu i Marsija

Miron, Diskobol (Bacač diska), rimska mramorna kopija iz 140. pr. Kr., Nacionalni muzej, Rim

Oblikovao uglavno brončane figure atleta koji su idealnim proporcijama ljudskoga tijela postali uzor kiparima antike

Sam Poliklet je u svojoj teoretskoj raspravi dao mjere za skladnu kompoziciju idealnih proporcija (tzv. "Grčki kanon"). Ideja proračunatog reda postala je okosnica cijele kulture antičke Grčke. Jedan od zakona njegova kakanona je da u savršeno tijelo 7 puta mora stati glava. Primjer za to je skulptura Dorifora (Kopljonoša) 

Ovo je ujedno i prva skulptura u tzv. stavukontraposta, tj. prirodnom stavu ljudskog tijela oslonjenog na jednu nogu pri čemu se tijelo izvija u S liniju

Zbog asimetričnog sklada ova poza korištena je kroz cijelu antiku, a u renesansi će postati jedan od preduvjeta realizma

Najpoznatije skulpture su mu : Efeb, Dijadumen (Tezej), Diskofor (Nosač diska) i naravno Dorifor, koje nisu očuvane u brončanom originalu, nego u brojnim kasnijim mramornim rimskim kopijama.Skulpturu Ranjene Amazonke napravio je nakon što je pobjedio u natjecanju s Fidijom

Efeb

Dijadumen

Diskofor

Ranjena Amazonka

Njegovo kiparstvo je sinonim za najčišći izraz zrele klasike i ideal harmonične ravnoteže  božanskog i ljudskog

Sintetizirao je duh, snagu i strast koji su se rodili u okviru Periklovih političko-religioznih koncepcija i u ozračju atenske demokracije

Zapamćen je u antičkoj tradiciji kao čuveni majstor dviju golemih skulptura izrađenih u hrizelefantinskoj tehnici (sklapanje dijelova izlivenih u bronci): Atena Partenos (Atena Djevica) i Zeusa Olimpijskog

Prikazana je ogrnuta poplosom, sa šljemom i egidom, te figurom Nike (božica pobjede) u ispruženoj desnici, kako stoji na postolju na kojemu je u reljefu prikazano Atenino rođenje.

Sjedi na prijestolju dekoriranom reljefima olimpijskih pobjednika, sfingama, Horama i Niobom s kćerima; u desnici nosi Niku, a u ljevici sceptar (žezlo u obliku koplja)

Portret Atene Partenos iz Varvakiona.

Antiohova mramorna grčka kopija Atene Partenos iz 1. st. pr. Kr. Nacionalni muzej u Rimu

Rimska mramorna kopijaAtene Partenos iz 2. st. Visina 2,4 m, Louvre, Pariz

Apolon iz Kassela, 2 m visok, rimska kopija iz 2. st, Louvre, Pariz

Hermes kao govornik (Hermes Ludovisi), rimska kopija iz 1. st. Fidijina originala iz 5. st. pr. Kr. Nacionalni arheološki muzej u Rimu

Skulpture zabatnog trokuta s Partenona (lijevi dio), visina 1,3 m, oko 447.-432. pr. Kr., Nacionalni muzej,London

Detalj zabata s likomDioniza, visina 1,3 m,London

Za umjetnost 4. stoljeća značajna je zamišljenost i težnia grčkog umjetnika za ljupkom ljepotom

Kipovi božanstva nisu više uzvišena nepristupačna bića kako je to bio slučaj u 5. stoljeću nego postaju sličniji običnom čovjeku

 Klasično kiparstvo 4. stoljeća pr.Kr. najbolje se upoznaje preko umjetnosti tri glavna zastupnika toga razdoblja: Praksitel, Skopas i Lizip

Snažno je utjecao na helenističke kipare, ali i na neo-klasične kipare 19tog stoljeća

Razdoblje velike skulpture i finog kamena koji je karakteristična Fidijina umjetnost strogog grčkog kanona završilo se oko 410. pr. Kr. Tada nastupa vrijeme recesije i kopiranja do pojave posljednjeg velikog kipara klasike – Praksitela, i njegovog "lijepog stila" (oko 395.-326. pr. Kr.)

Mramorne kipove božanstava oblikovao je na poetski intiman način prepun mladenačke draži. Od kipova, koji su sačuvani samo kao rimske kopije, ističu se Apolon Saurokton i Afrodita Knidska

Apolon Saurokton (ubojica guštera), rimska mramorna kopija prema Praksitelu, 1,49 m visoka.Louvre

Vrsta Knidske Afrodite iz Ludovisi kolekcije. Rimska mramorna kopija prema Praksitelovom originalu iz 4. st. pr. Kr. Nacionalni muzej, Rim

Afrodita Knidska bila je prva grčka skulptura nage božice koja otkriva ljupkost i ljepotu ženskog tijela. Na njoj je jedan umjetnik po prvi puta pokušao poništiti krutost kamena kao materijala i ostvariti iluziju mekane i putene atmosfere

Praksitel je potpuno usavršio položaj tijela u kontrapostu što se najbolje vidi na njegovom jedinom sačuvanom originalu (ujedno najpotpunija grčka mramorna skulptura uopće, čak s tragovima izvorne boje) – Hermes s malim Dionizom

Satir, rimska mramorna kopija prema Praksitelu, visna 1,71 m, Kapitolski muzej, Rim.

Lucijski Apolon, rimska mramorna kopija, Kapitolski muzej, Rim.

Skopas je najpoznatiji po svom radu na Mauzoleju u Halikarnasu na kojem je radio zajedno s Praksitelom. On je izveo većinu reljefa na mauzoleju

Grobnicu koja je za vječna vremena trebala objavljivati njegovu slavu, oko 360. pr. Kr. naručio je satrap Mauzol koji je vladao kao pokrajinski namjesnik perzijske satrapije Karije. Taj je zadatak bio povjerio najboljim graditeljima i kiparima, ali bogati satrap nije doživio dovršenje tog zdanja

Kralj Mauzol, mramorna skulptura s Mauzoleja, visina 3 m, Britanski muzej,London

Dvorski kipar Aleksandra III. Velikog i autor kanona proporcija ljudskog tijela helenističkog doba

Radio je uglavnom u bronci, a njegov rad je danas poznat većinom iz kopija i replika. Koristio je Polikletov kanon,Praksitelov kontrapost i S liniju, ali se oslanjao i na prirodu te tako izradio elemente realizma. Osobito se zalagao za slobodu umjetnika i njegova izraza, protiv slijepog slijeđenja starih kanona.

Njegov Apoksiomen (Strugač) je skulptura elegantna atleta, vitkih udova i male glave, koji struže ulje s tijela, snažno je utjecao na kipare njegovog vremena. Apoksiomen je bio veliki korak u osvajanju prostora jer atleta drži ruke potpuno ispružene ispred tijela. Figura koju je izrazito teško bilo napraviti i u bronci, i u kamenu.

Portret Sokrata , rimska mramorna kopija visoka 33.5 cm, Louvre, Pariz

Aleksandar Veliki, 68 cm visoka rimska kopija,Louvre, Pariz

Detalj atlete iz Pompeja, bronca, rimska kopija, Nacionalni muzej, Napulj

Aristotel, rimska kopija originala iz 330. pr. Kr. Nacionalni muzej, Rim

Mladić odvezuje sandalu (Hermes), rimska mramorna kopija visoka 1.61 m, Louvre, Pariz.

Eros napinje luk, rimska kopija u mramoru visoka 1.23 m, Muzej Capitolini, Rim.

Helenizam je opći naziv za one kulture koje su nastale izvan granica grčke države ali pod grčkim utjecajem

Helenistička kultura nastala je poslije smrti Aleksandra Velikoga koji je na Sredozemlje, prednju Aziju i sjeveroistočnu Afriku uveo grčki duh i grčki jezik

Tri glavna središta helenističke umjetnosti su: Egipat, Antiohija i Rod te Pergam

U Egiptu se za vrijeme helenizma pojavljuju portreti, najčešće vladara a zatim i uglednijih osoba

Ponekad kipar idealizira lik ali redovito se ide za realističnijim prikazivanjem osobnih crta. Tako je poznat portret Seneke

Na kopnu Male Azije, posebno u Antiohiji i Rodosu, helenistički kipari također su nastavili slavu grčke klasike

Možda su najvažniji helenistički kipovi Milonska Venera i Nika sa Samotrake, koji se danas čuvaju u Louvre-u

Milonska Venera

Nika sa Samotrake, mramor, oko 190. pr. Kr., 240 cm visoka, Louvre, Pariz

Nika sa Samotrake (Krilata pobjeda), nepoznatog autora (vjerojatno Pitokritos s Rodosa), je je najveće i najuspješnije djelo helenističkog razdoblja

Podignuta je oko 190. pr. Kr. u slavu zajedničke pomorske pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nad  sirijskim vladarom Antiohom III.

Danas se nalazi na počasnom mjestu glavnog stubišta muzeja Louvre u Parizu

Ovaj mramorni kip visok 2,4 metra je prvobitno stajao na otoku Samotraci i to na postolju izvedenom u obliku brodskog pramca. Boginja je prikazana s krilima koje drži potpuno raširenima iza njenog tijela tako da izgleda kao da u njih puše vjetar, ima i izrazito složeno rađenu draperiju koja nam izgleda tako tanka da otkriva dijelove tijela ispod nje

Položaj figure je takav da podsjeća na figure s pramca broda, a pokret volumena je usmjeren u različitim smjerovima. Najintenzivnija je iz profila; prednja dijagonala torza savija se usprkos vjetru, a dinamičnostkompozicije pojačana je iskorakom desne noge, pokretom lijeve noge i krilima koji su ostali straga. 

Komplicirani pokret naglašava dinamična površina, tj. masivni nabori koji vijugaju preko cijelog tijela koji su stupnjevani od neznatnih nabora označenih ispredkidanim linijama do visokih izbočenja koja imaju vlastitu površinu, onovno mnogostruko naboranu. To dovodi do jakih sukoba svjetla i sjene koji izražavaju sam sukob volumena i prostora

 Obradom površine umjetnik je inzistirao na svojstvima onoga što prikazuje – mekoći tijela, lepršavosti, tankoći tkanine, potpuno negirajući tvrdoću materijala i statičnost skulpture, dajući joj neviđenu živost. Ovakav kiparski tretman neće biti ostvaren sve do kiparstva baroka u 17. stoljeću.

Danas skulpturi nedostaje glava, dok su lijevo krilo, desna starna grudi i postolje novi

Pri izradi zaštitnog znaka (logo) sportske marke „Nike, inc.“ 1971., popularni Swoosh, dizajnerica Carolyn Davidson se poslužila upravo obrisima ove skulpture