UDK 811.163.41
MILETA BUKUMIRI]
ZAPRE@NA TERMINOLOGIJA SEVERNE METOHIJE
Apstrakt. Strukturu rada ~ini leksika iz oblasti zapre`ne terminologije
popisana u odabranim naseqima u kojima `ive Srbi starinci ~iji govor spada u
kosovsko-resavske govore. Izvr{ena je semanti~ko-leksi~ka analiza i dat re~nik
uazbu~enih leksema egzemplificiran upotrebom u re~enici.
Kqu~ne re~i. Punktovi, zaprega, leksika, leksema, semema, pozajmqenice,
turcizmi.
Uvod
Gra|u za ovaj rad ~ini leksika bele`ena u okviru projekta za prou~avawe di-
jalekatske leksike Metohije u organizaciji Instituta za srpski jezik Srpske aka-
demije nauka i umetnosti.
Na podru~ju severne Metohije popisana je gra|a u 30 punktova, koje pokrivaju
kosovsko-resavski govori. Punktovi su ranije odabrani kad je sakupqana gra|a za
disertaciju Govori severne Metohije. Pri wihovom izboru nastojalo se da su pre-
te`no naseqeni Srbima starincima, {to nije dosledno sprovedeno, jer je to bilo
nemogu}e zbog nacionalne strukture stanovni{tva, i da su ravnomerno raspore|e-
ni {to je prili~no dobro ura|eno.
Bele`ewe gra|e zapo~eto je krajem 1998, nastavqeno s prole}a slede}e godi-
ne, a prekinuto sredinom 1999. godine zbog migracije stanovni{tva iz poznatih
razloga, tako da su u nastavku rada, tokom jeseni iste godine, za nekoliko punktova
informatori pronala`eni u izbegli~kim centrima na podru~ju centralne Srbije,
{to je ote`avalo bele`ewe, ali verodostojnost nije dovedena u pitawe, jer infor-
matori nisu imali vremena da promene naglasak za nekoliko meseci.
Napredak tehnologije i razvoj tehnike izazivaju promene u na~inu `ivota, a
one neminovno vode promenama u jeziku, naro~ito u leksici. U nastojawu da se za|e
daqe u pro{lost i sa~uva od zaborava deo leksike koja je tehnologijom potisnuta
iz upotrebe, birani su informatori u odmaklim godinama. Me|utim, iako su ne-
prekidno `iveli u Metohiji, bavili se poqoprivredom i koristili predmete ~i-
ji se nazivi ovde analiziraju, informatori su ponekad bili nesigurni kad su u pi-
tawu nazivi predmeta koji su zameweni savremenijim i funkcionalnijim u perio-
du oko Prvog svetskog rata. U tim slu~ajevima proveravani su podaci kod drugih
informatora iz tog sela.
LEKSI^KO-SEMANTI^KA ANALIZA
Zaprega
Op{ti naziv za upregnute `ivotiwe je zaprega.
Zaprega koja se odnosi na volove upregnute u kola naziva se volujska zaprega.
U jednom punktu zabele`ena je sintagma voluvska zaprega D.
Semema ’kowi upregnuti u kola’ ozna~ava se slo`enom leksemom kowska za-
prega.
Kola i delovi kola
Zapre`no vozilo s ~etiri to~ka koje vuku upregnuti kowi ili volovi naziva
se kola. Razvrstavawe je izvr{eno prema gra|i od koje su kola izra|ena, prvenstve-
no prema gra|i to~kova. Prema tome, kola mogu biti: drvena kola, gvojzena kola i
gumena kola
Zapre`no vozilo sa ~etiri to~ka izra|eno od drveta ozna~ava se slo`enom
leksemom drvena kola.
Za ozna~avawe sememe ’kola sa gvozdenim osovinama i {inama na to~kovima’
upotrebqava se sintagma gvojzena kola.
Kola sa gumenim to~kovima nazivaju se {pediter BP, {pediter D{, {pedi-tor Bi D Dr Dw L Q N P Pr Sv Si {peditor Bl Bs G Gr DD Ds @ K Kg SL T, pri-kol’ica Qu, prikol’ica Qe, gumena kola B. Naporedo se upotrebqavaju i nazivi
{peditor i {piditor BP, {peditor i {pediter Br, {piditer i {penditer Ki,
{peditor i prikol’ica Qe {piditor i prikol’ica Qu.
Za deo kola s pragom, osovinom i to~kovima svuda se upotrebqava naziv kr-
stina.
Predwi deo zapre`nih kola naziva se predwa krstina.
Zadwi deo zapre`nih kola ozna~ava se slo`enom leksemom zadwa krstina.
Gorwi, pokretni deo prve krstine, na sredini spojen klinom sa fiksiranim
wenim sredwim delom, izbu{en na krajevima pravougaonim otvorima naziva se
prag B Bl BP Br Bi Bs G Gr DD D Dr Dw D{ @ K Ki Kg L Qe Q Qu N P Pr Sv Si S
SL, opl’en Ds T.
Nepokretni deo na predwoj krstini na kome le`i predwi prag asocira na ja-
stuk, pa se taj turcizam upotrebqava i za ozna~avawe ove sememe i javqa u tom obli-
342 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
ku: jastuk B D{ P Pr, i ne{to izmewenom glasovnom liku: jastak u punktovima Bl
Ds Qu Pr S. Tako|e i druga leksema za ozna~avawe ove sememe ima dvojaki glasovni
lik: platica BP Br Bs G DD D Dr @ K Kg L Q Qu N Sv Si T, plotica Gr Dw SL. U
tri punkta naporedo se upotrebqavaju obe te lekseme; neo~ekivano na istoku i
krajwem zapadu: jastuk/platica Bi D{ Qe, a u Kijevu navedena semema se ozna~ava
leksemama jastuk i prgec.
Ve}i gvozdeni klin koji prolazi kroz predwu krstinu ozna~ava se sememama
klin i gvo`dar. Druga je rasprostrawenija od prve i karakteri{e je pasivan polo-
`aj usne pri izgovoru poluvokalnog sonanta u ve}em broju punktova: go`dar Bl Br
Bi Bs Gr DD D Dr Ds Dw D{ @ Kg Ki L N P Pr Sv Si S SL, gvo`dar BP G Ki K T,
kl’in Gr; go`dar/gvo`dar B Qe, kl’in/go`dar Q, kl’in/gvo`dar Qe.
Drveni deo zapre`nih kola koji je i`qebqen i nasa|en na osovinu naziva se
obloga B Ki Q P Sv, obuka Bl Br Bs G DD D Dr Ds Dw D{ K Kg L Qe Q Qu N Si S
SL T, navlaka BP Gr @, platica Pr.
Gvozdena poluga, deo zapre`nih kola oko kojeg se okre}u to~kovi naziva se
osovina B Bl Bs G Gr DD D Dr Ds @ Ki Kg L Qe Q Qu N P Pr Sv Si T, savina Br, so-
vina D{ Ki Si SL, osovina/savina BP Bi Dw, osovina/osavina D Q. Zapa`a se da je
akcenat postojan, a da struktura lekseme varira od standardnog oblika do onih u
kojima su izvr{ene glasovne promene — ispu{tawe inicijalnog vokala i daqin-
ska asimilacija.
Dvokraki metalni deo sa navojima na krajevima pragova i po du`ini obuke
koji slu`i za u~vr{}ivawe drvenih i pri~vr{}ivawe gvozdenih za drvene delove
kola naziva se kavrama B BP DD Q N Sv Si, stega Bl Br Bi Bs G Gr D Dr Ds D{ @
Ki K Kg L Q Qu P Pr S SL T, stega/kavrama Dw, ma{ica/stega Qe.
Predwa ra~va u koju se uglavquje ruda asocira na makaze i lastin rep, pa se ta
semema ozna~ava leksemama makaze B Bl Br Bi Bs G @ K L Qu N P Pr Si T i lasta-
vice BP Gr DD D Dr Ds D{ Kg Qe Qu S SL. One se naporedo bele`e u punktovima
@akovu i Naklu lastavice/makaze, a u Dugowevu ozna~ava se leksemama lastavice
i krakovi.
Motka koja spaja predwu sa zadwom krstinom, i str~i u zavisnosti od razmaka
izme|u wih, naziva se str~enica B Bl Gr D Ds K S SL T, str~anica BP Bs G Dw Qe,
str~anica Br Dr D{, str{enica P. Predmet asocira na rep, pa se ozna~ava izvedeni-
com repak DD N. Bele`i se i naporedna upotreba leksema str~anica i rep L, a ozna~a-
va se i izvedenicama sa glagolom i imenicom u osnovi, str~anica/repak Qu Si. U ne-
koliko punktova, u kojima je primetniji uticaj albanskog jezika, naporedo se upotre-
bqava str~anica i albanizam bisht, {to u prevodu zna~i rep: str~anica/bi{t Qu
Pr, odnosno izvedenica od tog albanizma: str~enica/ bi{tarica Bi Sv.
Drvena ra~va na zadwoj krstini koja se naslawa na motku {to spaja predwu sa
zadwom krstinom, tako|e, podse}a na lastin rep, pa se u ve}em delu punktova ozna~a-
va leksemom lastavice B bl Bi Bs G Gr D Dr Ds Dw D{ @ K Kg Qu N P Sv Si S SL T.
Na jugu podru~ja koje se ovde ispituje asocira na makaze, pa se ozna~ava tim turci-
zmom u Dobrom Dolu i Lo}anima, a u Berkovu se naporedo upotrebqavaju obe lekseme
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 343
makaze/lastavice. Za ozna~avawe ove sememe zabele`ene su i lekseme ckripu{ke Ki
i krstina Qe, kao i slo`ene lekseme zadwe makaze Q Pr, zadwe lastavice BP.
Za kru`ni deo kola koji se okre}e oko osovine postoji arhai~an naziv kotur,
zabele`en u svim punktovima, ali je taj arhaizam potisnula leksema to~ak.
Gvozdeni omota~, prsten oko drvenih delova na to~ku gvozdenih kola, naziva
se {ina.
Jedan od {est drvenih delova to~ka u vidu polumeseca, stegnutih debqim
gvozdenim obru~em naziva se gobel’a B Bl BP Bi G Gr DD Ds Dw D{ Ki Kg L Q Qu
P Pr Si. U pribli`no istom broju punktova ova leksema je zabele`ena u formi
gabel’a Br Bs Dr @ K Qe N Sv S SL T.
Semema ’drveni klin kojim se spajaju dve gobele u to~ku zapre`nih kola’
ozna~ava se leksemom pi{l’ak.
Jedno od dvanaest drvaca u kolskom to~ku koje spaja periferni sa central-
nim delom naziva se spica.
Centralni, drveni deo to~ka u kojem su uglavqeni paoci naziva se glavina.
Jedan od dvaju metalnih prstenova pri sredini centralnog dela to~ka naziva
se obru~.
Jedan od dvaju {irih gvozdenih prstenova na krajevima centralnog dela
to~ka svuda se naziva tas, izuzev u Qevo{i gde je zabele`en oblik safa.
Gvozdena cev u centralnom delu to~ka oko osovine naziva se pu{ka (u @akovu
se naporedo upotrebqava i leksema tulza).
Semema ’ve}i gvozdeni prsten na kraju osovine koji spre~ava to~ak da ispad-
ne’, u ve}ini punktova ozna~ava se leksemom tulac, koja se javqa u vi{e glasovnih
i morfolo{kih likova: tulac B Bl BP Bi Bs G Gr DD D Dr Ds @ Ki K P Pr Sv T,
tulac Q Si, tulza Dw Qu N, tulze Kg, tulc L, tulce S SL, tulac/toce Br, tul-
za/tuza D{. U jednom punktu zabele`ena je leksema kapa Qe.
Semema ’{estougaoni metalni prsten sa navojem koji se navija na osovinu za-
pre`nih kola da ne bi sa we ispao to~ak’ ozna~ava se turcizmom burma.
Kugli~ni, odnosno vaqkasti le`aj u centralnom delu to~ka gumenih kola na-
ziva se lager.
Za metalni deo to~ka na koji se navla~i guma upotrebqava se naziv banda{.
Gumeni omota~ metalnog dela to~ka naziva se guma.
Deo unutra{we gume kroz koji se pod pritiskom utiskuje vazduh naziva se
ventil.
Metalna iglica sa oprugom u unutra{wosti ventila koja spre~ava vazduh da
iza|e iz gume naziva se igla.
Slo`enija i sigurnija gvozdena naprava za ko~ewe zapre`nih kola naziva se
vint.
Primitivna naprava za ko~ewe koja se sastoji od metalnog ili drvenog kori-
tanca oka~enog o lanac privezan za lastavice ispred zadweg to~ka, u polovini
punktova naziva se papu~a Bl BP G D D{ @ K Kg Qe Q Qu Pr Si SL T. Oblikom je
motivisana u tri sela gde se ozna~ava leksemom korito DD Ki L. Germanizam `a-
344 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
ga prete`no se javqa na isto~nom delu podru~ja severne Metohije: Bi Dr Ds Dw N,
`agza Gr. Ostali nazivi nemaju znatnijeg udela u ozna~avawu ove sememe: kr~ela B
S, kera Br, stopalo Bs, ko~nica P Sv.
Daske na kolima sastavqene u vidu sanduka na kojima se prevozi sitniji ma-
terijal nazivaju se kanate.
Za ozna~avawe sememe ’da{~ice sa predwe i zadwe strane sanduka na zapre-
`nim kolima’ upotrebqava se vi{e leksema. Najrasprostrawenija je balnik, zabe-
le`ena u jednoj tre}ini punktova: Bi Bs Dr Ds Dw D{ L N S T, koja se jo{ u nekoli-
ko drugih upotrebqava naporedo sa drugim leksemama: daska/balnik Br, kal-
kan/balnik Gr, l’ese~ne/balnik Ki, ~elnik/balnik Qu, {tit/balnik D. Druge lek-
seme odnosno akcenatske varijante re|e su zastupqene: kalkan B SL, kalkan @, ka-pak Bl, branik P, ~elo Q.
Pod bez stranica na gumenim kolima asocira na sobni pod, pa se ozna~ava lek-
semama pod B Bl Gr D Dr Ds D{ @ Ki Qe Qu N P Sv S SL T i patos BP Br Bs K Kg L
Qu S, patos/pod Bi G Dw, izuzev punkta Prekale, gde je zabele`en naziv platon.
Za jedan od ~etiri stubi}a na krajevima pragova zapre`nih kola upotrebqava
se naziv stupac (mn. stupci B D LT, stup~evi Bl Br DD Qe Q Qu Pr SL, stup~evi
BP Gr Dr Dw T, stupcovi Ki, stupcevi Sv).
Pokretni deo kolskog pribora sastavqen od nekoliko motaka upletenih pru-
}em koji slu`i za vu~u drva ili kabaste sto~ne hrane naziva se l’es B, l’esa Bl BP Br
Bi Bs G Gr DD Dr Ds Dw D{ @ K Kg Ki L Qe Q Qu N Pr Sv Si S SL T, podnice P.
Jedna od dveju debqih motaka pre~nika oko 15 cm, na vi{e mesta izbu{enih
svrdlom, koja visi o stupcima zapre`nih kola u vodoravnom polo`aju, a upotre-
bqava se sa lesom za prevoz kabaste sto~ne hrane naziva se ra`nika Bl BP Br Bi Bs
G Gr DD Dr Ds D{ @ Ki Kg Qe P Pr Sv Si S T, ro`nika D K Qu N, re`nik L, ra-
`nika/komunika B, ra`nika/ro`nika Dw Q SL.
U ve}em broju punktova semema ’jedan od ve}eg broja drvenih klinova u ra-
`nici’, du`ine od 30 cm do pola metra, pre~nika oko 3 cm, ozna~ava se leksemom
ra`an Bl Br Bi Bs Gr DD Ds Ki Qe Q N P Pr, ra`aw G D{ Sv Si, ra`en T, ra-`an/ra`en BP. Ostale lekseme motivisane su oblikom i neznatno su zastupqene:
{ipka B D S, {il’ak Dr L P, ma~uga Dw, ma~ugica Qu.
Za kariku od armature, upredenog pruta ili loze, koja dr`i ra`niku oka~enu
o stupcu zabele`ena je jedino leksema gu`va u svim punktovima.
Deo kolske opreme od debqih motaka povezanih drvenim klinovima pobode-
nim u ~etiri pre~ke, koji slu`i za transport kabaste sto~ne hrane, kapacitetom
asocira na vagon, pa se naziva vaganet Bl Bi Gr D{, vagonet G DD Dr, vogonet Br D
K. Semema nije poznata u svim punktovima.
Kowska oprema
U ve}em delu punktova drvena motka na predwoj krstini kowskih kola naziva
se ruda B Bl BP Br Bi G Gr D Dr Ds Dw D{ Ki K KG Qe Q Qu N P Pr Si S SL T, a na-
poredna upotreba te lekseme sa leksemom biga javqa se u punktovima Bs DD @ L Sv.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 345
Lanac na amu koji se povezuje sa lancem na rudi kowske zaprege motivisan je
delom tela `ivotiwe koja se pre`e i svuda se naziva grudwak.
Istu motivaciju nalazimo i u leksemi kojom se obele`ava semema ’lanac na
rudi kowske zaprege, kroz ~iju alku jednim krajem prolazi grudwak na amu’, pa se i
ona svuda ozna~ava leksemom grudwak, izuzev u selu Prekale gde je zabele`ena lek-
sema ~elnik.
Pokretna drvena ili gvozdena poluga na kowskim kolima, sa kukama na kraje-
vima, po sredini pri~vr{}ena na zadwem kraju rude naziva se vaga u svim punkto-
vima.
Jedna od dveju drvenih ili gvozdenih poluga sa alkama po sredini gde se ka~e o
vagu i kukama na krajevima o koje se ka~e lanci za vu~u kowskih kola naziva se vagir.
Za ozna~avawe lanca od vagira do ama upregnutog kowa upotrebqava se germa-
nizam {tranga.
Deo kowske opreme koji se stavqa zapre`nom kowu o vrat ozna~ava se hunga-
rizmom am.
Za ozna~avawe zapre`nog pribora koji se stavqa kowu na ple}a kad je sam
upregnut upotrebqava se grecizam samar.
Pojas kojim se u~vr{}uje samar u ve}ini punktova ozna~ava se leksemom po-prug B Bl BP Bs G Gr DD D Ds @ Ki Kg Qe Q Qu N Pr Sv Si S SL, poprek T, po-prug/kolan Br. Neke lekseme motivisane su oblikom: pojas P, ili mestom pri upo-
trebi: trbu{wak Dr Dw D{. Posu|enice kuskun K, i }enga L, nisu se ponovile u
drugim punktovima.
Deo kowske opreme sastavqen od kai{a i |ema koji se stavqa upregnutom ko-
wu na glavu i slu`i za obuzdavawe naziva se uzda.
Ko`ni deo uzde pored o~iju kowa naziva se kapak B Bi K L P Sv T, poklopac
Dr, u{nice Bs, nao~ari Gr, nao~ari @, zao~nice Dw D{ Pr, nao~nice Qe, nao~nice
Si, zao~nice/nao~ari SL.
Gvozdeni deo uzde naziva se `vala B Bl BP Bi Bs G Gr DD D Dr Ds Dw D{ @
K Kg L Qe Q Qu N P Pr Sv Si S SL T, `vala/|em Br, `vala/java{nica Ki.
Za ozna~avawe lan~i}a na gvozdenom delu uzde koji do|e kowu ispod dowe vi-
lice najrasprostrawenija je pozajmqenica iz turskog jezika |em G DD D Dr Ds D{
Ki Qe Qu N Sv SL, u nekoliko punktova zabele`ena u fonetskom liku xem BP Dw
Q Si. U jednom punktu naporedo se upotrebqava sa slo`enicom: |em/podvil’ica K.
Drugi turcizam, java{, zabele`en je samo u dva punkta Bl Gr. Lekseme ula{/ala{,
zabele`ene u @akovu, pre }e biti deformisani turcizam java{ no {to }e biti mo-
tivisane zna~ewem lekseme ala{.1 Ako je to tako, onda je i leksema jela{, zabele-
`ena u punktu Sinaje, istog porekla. Svakako je pozajmqenica i leksema |ampar,
zabele`ena u selu Lo}ane. Leksemom podbradwak ozna~ava se u punktovima Br Bi
Bs P Pr T, a leksemom |erdan u punktu Bawe.
346 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
1 v. RSANU, kw. 1, str. 76.
Kai{evi prika~eni s obe strane uzde pomo}u kojih ~ovek upravqa ozna~avaju
se leksemom dizgin, u Qubeni}u dezgin.
Za debqu ko`nu vrpcu privezanu na {tapu kojom se podstrekavaju upregnuti
kowi naporedo se upotrebqavaju nazivi bi~ i kanxija B Bl BP Br Bs G DD D Dr Ds
@ K Kg Qe N Pr Si S T, bi~ i kamxija Bi Gr Dw D{ Ki L Q Qu P Sv SL.
Za periferni okov kowskog kopita ~e{}i je naziv nal~a B Bl BP Br Bi Bs DD
D Dr Dw D{ K Kg L Qu N P Pr Sv S SL T, nego potkovica Qu. Naporedna upotreba
obe lekseme zabele`ena je u mawem broju naseqa: potkovica/nal~a B, potkovi-
ca/nal~a Gr @ Ki Qe Si.
Plo~asti okov papka, odnosno kopita zapre`ne `ivotiwe naziva se plo~a.
Volujska oprema
Debqa motka predwe krstine koja je na zadwem delu rascepqena i krajevima
uglavqena me|u drvene delove i stegama pri~vr{}ena za osovinu, tako da preko we
volovi vuku kola — naziva se procep B Bl BP Bi Bs D Dr Ds Dw D{ @ Ki K Kg Qu N
P Sv Si S SL T. Istom leksemom ozna~ava se taj deo kola i kad nije rascepqen, ve}
uglavqen u makazama predwe krstine. U mawem broju punktova ozna~ava se lekse-
mom ruda L Q Pr, procep/ruda Br Qe. U jednom punktu ozna~ava se pozajmqenicom
iz latinskog jezika biga DD.
Za ozna~avawe sememe ’metalna ili drvena poluga na predwem delu procepa
nad jarmom’ zabele`ena je leksema sa ve}im brojem glasovnih i akcenatskih liko-
va: garo{ka Gr Ds Dw D{, gavro{ka Bs G K, gavro{ka DD Si, garu{ka B Bl, gavra-wa~a BP, gavrana~a P, gavrawa~a T, gavrawa~a D Pr S, garvawa~a D, garo{ka/ga-
vro{ka Br, garo{ka/garu{ka Dr, garwa~a/gavrawa~a Ki. Sli~na je situacija i sa
leksemom paro{ka Sv, koja je zabele`ena i u obliku oparo{k/paro{k Q, ali je we-
na zastupqenost vrlo niska. Nisku zastupqenost imaju i lekseme: klapu{a zabele-
`ena na severu @ Qu i kavrama na zapadu podru~ja koje se ovde ispituje L Qe. U
jednom punktu ozna~ava se sinonimima klapu{a/garvawa~a SL.
Deo pribora volujske zaprege, drvena naprava u koju se pre`u volovi naziva
se jaram B Bl Br Bi Bs G Gr DD D Dr Ds Dw D{ @ Ki K Kg L Qe Q Qu N P Pr Sv Si
SL T; u Belom Poqu `egra, a u Sigi naporedo obe lekseme `egra/jaram.
Dowi deo jarma naziva se pol’ica B Bl BP Bs G Gr DD D Dr Dw Qe Q Qu N P
Pr Sv SL. Leksema sa zamewenim vokalom pal’ica zabele`ena je u Br Ds D{ @ Ki K
Kg T, {to ne zna~i da se ne mo`e ~uti u govoru i u drugim punktovima. Deminutiv-
na forma pol’i~ica zabele`ena je samo u Sigi, a navedena semema ozna~ava se i lek-
semom platica L.
Jedan od dvaju drvenih klinova u jarmu koji spajaju dowi sa gorwim delom na-
ziva se ramewa~a B Br Bi Bs G DD D Dr Ds Dw D{ Kg L Qe Qu Pr Si S T, ramwa~a
Gr, ramena~a Bl BP K N P SL, rameni~a Ki. Lekseme {ipka Q i teml’ik Sv nisu se
ponovile u drugim punktovima.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 347
Metalna {ipka na krajevima jarma naziva se `egra B Bl Br Bi Bs Gr D Dr Ds
Dw D{ Ki K Kg L Qu N P Pr Sv S SL T, {ipka BP Qe Qu, a nije neobi~na ni para-
lelna upotreba obe lekseme {ipka/`egra G DD @ Si.
Deo jarma u vidu latini~nog slova œuŒ koji dolazi volu ispod grla, a krajevi-
ma prolazi kroz jaram naziva se tel’ig.
Privuza koja se stavqa kowu ili volu oko glave naziva se oglav Bl BP Bi G DD
Dr Ds D{ @ Ki Qe Q P Pr Sv Si S T. U nekoliko punktova leksema je zabele`ena u
ne{to izmewenom fonetskom liku: oglov B Br Bs Gr D Dw K Kg L Qu N SL.
Druga prevozna sredstva i wihovi delovi
Prevozno sredstvo bez to~kova za prevoz tereta po snegu ozna~ava se jednom
leksemom koja se javqa u vi{e oblika: sanica Br Bi Bs G Gr DD Dr Ds Dw D{ Ki K
L P Sv, sanice B Bl BP D @ Qu Pr S SL T, saonice Qe; sanica/ sanice Q N, sani-ce/saonice Si.
Naziv za predwi, savijeni kraj saonica motivisan je oblikom: kuka~a L, ali
asocira i na delove tela `ivotiwa: wu{ku, koja se na ispitivanom podru~ju ozna-
~ava i leksemom ki{a B @ Kg S, rog Bl Gr Dr Dw D{ Ki Sv, kl’un BP Bs Ds Qu Pr
Si, kl’una Br Bi K N P SL, kl’una/ki{a DD, kaprica2 Q.
Za ozna~avawe sememe ’drveni klin kojim se spaja procep sa saonicama’ naj-
va`niju ulogu u motivaciji ima oblik, koji je u vidu igle, klina: igla B Bl @ Kg,
igl’enica G Gr, tegl’enica Dr Ds T, kl’in BP DD D{ K Q P S, kl’in/tegl’enica Ki.
On se tawim krajem upreda i u~vr{}uje uz stub, pa se naziva: gu`va Br L Sv, uvi-
tinka Qu, prevojnica/prevojica Dw, kl’in/uvija~ SL.
Ruda na saonicama naziva se procep, izuzev u @akovu gde je zabele`ena lekse-
ma oi~e.
Popre~na pravougaona talpa nasa|ena na dva stubi}a na saonicama naziva se
prag.
Kola sa dva to~ka, odnosno prva krstina zapre`nih kola pode{ena za prevoz
lak{eg tereta naziva se kr~ela.
Primitivna naprava koja se sastoji od ukr{tena dva drveta, a slu`i za prevoz
pluga od ku}e do wive i nazad naziva se kr~ela. Za tu napravu u Kijevu je zabele`en
naziv `agza.
Pribor za obradu zemqi{ta
Najprimitivnija naprava za orawe naziva se ral’ica B Bl G Kg Si, ralo DD
Dr Dw D Ki L Qe Qu N Pr Sv, oralo Br Bi Gr D Ds @ K P S SL T; ralo/oralo Q.
Vrsta maweg pluga sa jednim raonikom naziva se plu`ica.
Plug sa jednim raonikom naziva se sakovac.
Gvozdena naprava za orawe s dva raonika naziva se plug.
348 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
2 Ova pozajmqenica javqa se i kao naziv za gove~e sa savijenim rogovima.
Plug s dva raonika koji se okre}e naziva se okreta~ B Bl Br Bi Bs Gr D Dr Ds
Dw @ K Kg Qu N P Pr Sv S SL T, okrta~ D{ Ki Qu, obrta~ BP G Si, prevrta~ L,
obrta~/okreta~ DD, preloma~/okreta~ Qe.
Za deo pluga koji po dubini razrezuje zemqu upotrebqava se leksema koja se ja-
vqa u vi{e glasovnih likova: oranik B Bl BP Bi D Dw @ K Kg L Qu P S SL, ranik Br
Bs Dr, raonik G DD D{ Q N Sv Si, oranik/raonik Gr Ds Pr, oranik/oraonik Qe.
Lopatasti deo pluga koji prevr}e zemqu naziva se lopatica Bl, lopar BP Bi
Bs G DD D Ds D{ @ Ki K Kg Qu P Pr Sv Si S SL. lopar/loparica Qe. Forma sa za-
mewenim vokalom o nije retkost, naro~ito u me{ovitim selima: lapar Gr Dr Q N
T, lapar/lopar Br Dw. Lekseme motivisane delovima tela nisu se ponovile u dru-
gim punktovima: glava B, |uks3 L.
Deo pluga koji klizi po dubini brazde naziva se plaz BP Bi Bs G K N S, plazi-na B, plozina T, plas Dr Dw D{ Ki, postavak Bl @ Qe Q Si, urza Gr L, fuzalo Br
Kg P Pr, fuzalo/plas Qu, ulza/plaza Sv.
Deo pluga okreta~a koji dr`i pokretni uz nepokretni deo naziva se ma{a B
BP Br Bi Bs G DD D Dr Ds Dw D{ @ K Kg L Qe N P Sv S SL T. Deminutivna forma
znatno mawe je zastupqena: ma{ica Bl Gr Q Qu Pr S.
Drvena motka na plugu preko koje ga volovi vuku, maltene svuda se naziva gre-del’. U Berkovu se naporedo upotrebqavaju nazivi gredel’ i oi{te, u Qubeni}u se
ozna~ava leksemom ruda/ruda, a u Lo}anima je zabele`ena pozajmqenica iz alban-
skog jezika {tija.
U ozna~avawu sememe ’gvozdena alka na kraju rude pluga’ najzastupqenija je
leksema gavro{ka Br Bs G DD, sa fonetskim varijacijama: garo{ka B Bi Ds Dw D{
K Si, garu{ka Bl Dr. Paronimi gavrana~a P, garvawa~a Kg P SL T, garvawa~a BP
D mawe su zastupqeni. Leksema kavrama zabele`ena u dva punkta L Qe, asocira na
sli~an predmet u konstrukciji kola, a paro{ N i oparo{ Q na paro`ak. Navedena
semema ozna~ava se i leksemom klapu{a Gr Qu S, a u @akovu sintagmom gvojze za
plug. Lekseme prevoica Gr Dr, preglavica Ki, i gu`va4 Sv, svakako se odnose na taj
pojam koji se ranije gradio previjawem sirovog pruta.
Postoji i za drqa~u neka vrsta rude, ali nije obavezna, jer se umesto we upo-
trebqava lanac, pa nije u svim punktovima dobijen podatak: Leksemom lanac ozna-
~ava se u Dr Ds @ K L P. U nekim punktovima naporedo se javqa lanac i senxir B,
lanac i sinxir Sv; u nekoliko se javqa oblik kao kod pluga: gredel’ Bl, procep Dw,
ruda Bs Qe Q S, voi{te Kg, oi{te Br, i{te T, i{te/voi{te SL, vojnica BP.
Za poqoprivrednu alatku sapletenu od pru}a crnog trna kojom se ravna ora-
we, upotrebqavaju se nazivi brana B Bl Br Bi Bs G Dr Dw D{ @ Ki K Kg Qe N P Pr
Sv Si SL T, vla~a Gr L Q, naporedo brana i vla~a DD D Q, brana i trwe S.
U fabrici proizvedena gvozdena alatka kojom se ravna orawe naziva se
drl’a~a.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 349
3 Ova pozajmqenica mestimi~no ozna~ava prsa.
4 Gu`va je upredeni prut u vidu petqe na vrhu gredeqa volujskog pluga. Sa tim zna~ewem zabe-
le`ena je u G Dr.
Jedan od dvaju delova drqa~e sa gvozdenim {iqcima naziva se krilo. U Ber-
kovu naporedo se upotrebqavaju oblici krilo i krek, a u selu Bawe krilo i rak.
Predwi deo drqa~e s kukom koji povezuje oba krila naziva se vaga B Bl Bs Gr
@ Q N Pr Sv Si S SL, vagir Br Bi D Ds D{ Ki K Kg Qu P T, povodnik G, poteznica
Dr Dw L, vojnica BP.
Zakqu~ak
Fonetski sklop leksema odra`ava sliku kosovsko-resavskih govora koja se u
gra|i najboqe manifestovala kroz:
troakcenatski sistem: kanxija, kuskun, kuskun, gredel,
pomerenu artikulaciju laterala, gde je fonema l umek{ana u polo`aju ispred
palatalnih vokala i izjedna~ena sa fonemom q, koja je ne{to tvr|a od artikulacije
u govorima uzetim za osnovicu kwi`evnog jezika: igl’enica, pol’ica, ral’ica, gre-
del’, drl’a~a,
mestimi~no tvr|i izgovor foneme w: ramena~a,
pasivan polo`aj usne pri artikulaciji foneme v: garo{ka, go`dar,
zamenu vokala: oglov, osavina,
ispu{tawe inicijalnog vokala: savina.
Radom su obuhva}ene 94 sememe za koje je zabele`eno blizu 220 leksema. Za 36
semema, {to predstavqa vi{e od jedne tre}ine, zabele`ena je po jedna leksema. Ma-
wi broj od wih javqa se u razli~nim akcenatskim i fonetskim likovima:
{pediter, {pediter, {peditor, {peditor, {penditer, {piditor, {pidi-
ter;
str~anica, str~anica, str~enica, str{enica.
Neznatan broj semema ozna~ava se slo`enom leksemom: drvena kola, volujska
zaprega.
U ozna~avawu pojedinih semema bele`en je ve}i broj sinonima, kao na pri-
mer za predwu i zadwu stranu kanata:
balnik, branik, daska, kalkan, kapak, l’esen~e, ~elnik, ~elo, {tit, a ni homo-
nimi nisu nepoznati, v. zna~ewa odrednica: vagir, vojnica, makaze.
Leksika je slovenskog porekla, ali ni pozajmqenice nisu retkost. U sastav
ovde obuhva}ene leksike ulaze:
turcizmi: burma, dizgin, |em, java{, jastuk, kalkan, kavrama, kamxija, kana-
te, kapak, kolan, kuskun, ma{a, paldum, papu~a, tas, uzengija;
germanizmi: vaga, vagir, vint, {tranga;
albanizmi: bi{t, |uks;
grcizmi: patos;
latinizmi: biga, kera.
Pozajmqenice su uzimane i za osnovu pri tvorbi novih imenica: jastu~e, ja-
stu~nica, kalkana, ma{ica; bi{tarica.
350 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
Re~nik
ala{ -a m v |em. — Dosta je manit mora}e{ bol’e da mu pritegne{ ala{.
am -a m deo kowske opreme koji se nami~e zapre`nom kowu na vrat. — Proda-do i onako s amovima.
balnik -ika m v kalkan. — Sa spol’a{we strane kanate dr`e stupci, sa unu-
tra{we balnici.
banda{ -a{a m metalni deo to~ka na koji se navla~i guma. — Poneko lako
skine gumu z banda{a, poneko se namu~i dok ju skine.
biga bige ` 1. v ruda. — Natego{e kowi ustranu, slomi{e bigu. 2. ` v procep.
— Izgubi dan oko bige.
bi~ -a m v kanxija. — Prutom se teraju volovi, a bi~om kowi.
bi{t / bi{t -a m v str~anica. — Ovo bi{ je {iptarska re~.
bi{tarica ` v str~anica. — Janu se deca na bi{taricu pa se vozuraju.
brana brane ` poqoprivredna alatka za ravnawe orawa sapletena od trno-
vog pru}a. — Pod branu se sejala i p{enica i kolomo}. Up vla~a, trwe.
branik -ika m v kalkan. — Branici se stal’aju da se ne rasipuje pesa(k) ka se
vu~e.
burma burme ` {estougaoni metalni prsten sa navojem na osovini zapre-
`nih kola. — Nema sigurnosti s tul~evima ka z burmama.
vaga vage ` 1. pokretna drvena ili gvozdena poluga sa kukama na krajevima po
sredini klinom povezana na dowem delu rude. — Vagu imaju samo kowska kola, vo-
lovska nemaju. 2. v poteznica. — Izgubijo sam vagu od drl’a~e.
vaganet -eta m v vagonet. — One snopove pose natovari na vaganet, pa teraj na
guvno
vagir -ira m 1. jedna od dveju drvenih ili gvozdenih poluga sa alkama po sre-
dini gde se ka~e o vagu i kukama na krajevima o koje se ka~e lanci za vu~u kowskih ko-
la. — Vagiri su na krajeve vage. 2. v poteznica. — Vagir ima napred kuku, a pozadi
senxire da se zaka~i na krila o(d) drl’a~e.
vagonet -eta m deo zapre`nog pribora od debqih motaka povezanih drvenim
klinovima pobodenim u ~etiri pre~ke, koji slu`i za transport kabaste sto~ne
hrane. — Vaganet se sastoji od ~etiri matke na ~etiri pre~ke i dve sa strane. Up va-
ganet, vogonet. — Lak{e se vukla p{enica na vagonete no na ra`nike. Na vogonet
bi moglo da se natovari i po pedeset snopa.
ventil -ila m deo unutra{we gume kroz koji se pod pritiskom utiskuje va-
zduh. — Izdu{ivala mi guma na ventil. Zar|al’i banda{i oko ventila.
vint -a m metalna naprava za ko~ewe zapre`nih kola. — Pla}al’i su kaznu
oni koji nesu imal’i vintove.
vla~a vla~e ` v brana. — Baci se seme iz ruke, pa se udari vla~om.
voi{te -a s v vojnica. — Turi lanac ako nema{ voi{te.
vojnica ` 1. drvena ruda za drqa~u. — Bol’a je vojnica od lanca, jer lanac na
savijawe gul’i noge volovima. Up gredel’, voi{te, i{te, oi{te, procep, ruda. 2. v
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 351
poteznica. — Krekove o(d) drl’a~e pove`uje vojnica, a za wu se zaka~i lanac, pa za
jaram, pa teraj.
gabel’a ` v gobel’a — Jedna gabel’a u kal’i{te, druga is kal’i{ta, preturamo se.
gavrana~a ` 1. v garo{ka. — Dok ne isko~i{e gavrana~e mesto wi smo imal’i
prevojnice. 2. v gavro{ka. — Kl’in prolazi kroz gavrana~u, pa kroz jaram pa kroz
procep.
gavrawa~a / gavrawa~a / gavrawa~a ` v gavro{ka. — Izvadi kl’in iz gavrawa~e.
gavro{ka / gavro{ka ` 1. metalna ili drvena poluga na predwem delu proce-
pa nad jarmom. — Gavro{ka mo`e da bidne gvojzena il’ drvena. Up garo{ka, garu-
{ka, gavrana~a, gavrawa~a, gavrawa~a, gavrawa~a, garvawa~a, garwa~a / klapu{a,
kavrama, oparo{k, paro{k, paro{ka. 2 v garo{ka. — Gavro{ka je mlogo ja~a ot pre-
vojnice.
garvawa~a ` 1. v gavro{ka. — Omotaj `icu oko garvawa~e. 2. garvawa~a/gar-
vawa~a, ` v garo{ka. — Garvawa~a je od armature, a prevojnica ot pruta.
garwa~a ` v gavro{ka. — Moram kot kova~a da mi napravi jednu garwa~u.
garo{ka ` 1. gvozdena alka na kraju rude pluga. — Ona garo{ka zaka~ena za
gredel’, turi ju na jaram, protni kl’in i eto ti uprego si plug. Up garu{ka, garu-
{ka, gavrana~a, garvawa~a, garvawa~a, garvawa~a, gavro{ka, gavro{ka, klapu{a,
kavrama, paro{, oparo{. 2. v gavro{ka. — Baci poro`e na garo{ku.
garu{ka/ garu{ka ` 1. v garo{ka. — Protni kl’in krz garu{ku. 2. v gavro-
{ka. — [ta da radim s ovakom garu{kom.
gvo`dar -ara m v gvo`dar — Za gvo`dar se zaka~iwe str~enica.
glava glave ` v lopar. — Ne vidi se glava kol’iko plug ide duboko.
glavina ` centralni deo to~ka zapre`nih kola u kojem su uglavqeni paoci,
te je povezuju sa perifernim delom. — Ne pitaj, zapala su kola do u glavinu.
gobel’a ` jedan od {est drvenih delova to~ka stegnutih {inom. — Gobel’e
su povezane pi{l’acima. Up gabel’a.
go`dar -ara m ve}i gvozdeni klin koji prolazi kroz predwu krstinu. — Izvu-ko se go`dar pa se kola rasto~ila. Up gvo`dar, kl’in.
gredel’ gredel’a m 1. drvena motka nasa|ena na plug preko koje ga volovi vuku.
— Najbol’i je gredel’ ot crvene vrbe. Up oi{te, ruda, {tija. 2. v vojnica. — Gre-del’ za drl’a~u jedna matka, drugo ni{ta.
grudwak -a m 1. lanac na rudi kowske zaprege. — Ruda za dva kowa ima grudwa-
ce. Up ~elnik. 2. lanac na amu koji se povezuje sa lancem na rudi kowske zaprege. —
Am za jednoga kowa nema grudwak
gu`va ` 1. karika od armature, upredenog pruta, odnosno loze, koja dr`i
ra`niku oka~enu o stupcu. — Napravi gu`vu od loze, pa se prekine, pa muke. 2. v
igl’enica. — Prebiju se sanica i procep svrdlom pa se krz ane rupe protne gu`va.
guma ` gumeni omota~ to~ka gumenih kola. — Kola sa starema gumama, nesi-
gurna kaj drvena.
daska ` v kalkan. — Imam samo za napre(d) dasku.
dezgin -ina m v dizgin. — Zaka~i dezgine na stupac pa do|i.
352 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
dizgin -a m kai{evi prika~eni s obe strane uzde pomo}u kojih rabaxija upra-
vqa upregnutim kowima. — Pravil’i bi dizgine ot konopca, kad ne bi imal’i pare
da kupimo one prave. Up dezgin.
drl’a~a ` gvozdena poqoprivredna alatka proizvedena u fabrici kojom se
ravna orawe. — Dobro bi bilo da ga jo{ jednom pro|em drl’a~om.
|ampar -a m v |em. — Ono lan}e na uzdu kowa {to mu se stal’a ispod vil’ice
zove se |ampar
|em -a m 1. lan~i} na `vali uzde kowu ispod dowe vilice. — Ako uzda nema |e-ma ponekoga kowa ne mo` da zustavi{. Up xem, |ampar, java{, podbradwak, jela{,
ula{, ala{, podvil’ica, |erdan. 2. v `vala. — One dizgine zaka~ene za |em.
|erdan |erdana m v |em. — Mi vi~emo |erdan i za ono lan~e na uzdu za kowe
{to mu se zakop~a ispod vil’ice.
|uks -a m v lopar. — Onaj |uks prvr}e zeml’u.
`aga ` 1. v kr~ela. — Natovari na `agu plug i kotar sena, pa teraj u wivu. 2. v
papu~a. — Onu `agu pu{ti{ na zeml’u, ona kako se vu~e jane ju kotur i ne mo`e da se
obr}e, tako se ko~ilo.
`agza ` v papu~a. — Ranije se ko~ilo sas `agzom.
`vala ` gvozdeni deo uzde. — Ima dve vrste `vala. Up |em, java{nica.
`egra ` 1. metalna {ipka na krajevima jarma kojom se upre`u volovi. —
Ako ne bi imal’i `egre turil’i bi podebl’i prut, kol’iko da se ispregne vo. Up
{ipka. 2. v jaram. — Belopol’ci za jaram ka`u `egra.
zao~nice ` mn ko`ni deo uzde pored o~iju kowa. — Imao sam kite kowima na
uzde pored zao~nica. Up kapak, u{nice, nao~ari, nao~ari, poklopac.
zaprega ` prevozno sredstvo sa sto~nom vu~om. — Sel’ak be(z) zaprege ka bez
ruku.
igla ` 1. metalna iglica sa oprugom u unutra{wosti ventila koja spre~a-
va vazduh da iza|e iz gume. — Ne moga da se uratim dok ne promeni iglu. 2. v igl’eni-
ca. — Onu iglu protne{ krz one rupe pa savije{ ovamo na krajeve.
igl’enica ` jedan od dvaju klinova kojima se spaja procep sa saonicama. —
Najbol’e su igl’enice o crvene vrbe. Up gu`va, igla, kl’in, prevojica, prevojnica,
tegl’enica, uvija~, uvitinka.
i{te -a s v vojnica. — Ako ima{ lanac i{te ti ne treba.
java{ -a m v |em. — Ni{ta ti java{ ne poma`e ka se kowi upla{u, pa se razi-
graju.
java{nica ` v `vala. — Java{nica je ono gvojzeno od uzde {to je kowu u
usta.
jaram -rma m drvena naprava za volujsku zapregu preko koje volovi vuku. — Naj-
bol’i su jarmovi ot crvene vrbe. Up `egra.
jastak jastaka m v platica. — Od jastaka stege idu do ispod osavine.
jastuk jastuka m v platica. — Jastuk je na sredinu prebiven za go`dar.
jela{ -a{a m v |em. — Jela{ je s jedne strane zaka~en za |em a z druge ima kuku.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 353
kavrama ` 1. v stega. — Prag se ste`e kavramema. 2. ` v gavro{ka. — Poneka
kavrama ima jednu, poneka dve rupe. 3. v garo{ka. — Kowski plug nema kavramu.
kalkan -a / kalkan predwi i zadwi deo na kanatama. — ’Ko bi imao kalkan na-
tovari vi{e ako ne — mawe. Ono napred na kanate i ozad zove se kalkan. Up balnik,
branik, daska, kalkan, kapak, l’ese~ne, ~elo, ~elnik, {tit.
kanate kanata ` mn daske na kolima sastavqene u vidu sanduka na kojima se
prevozi sitniji materijal. — U kanate bi vukl’i i |ubre.
kamxija ` v kanxija. — Ofra{ti ga kamxijom, {ta ga `al’i{.
kanxija ` debqa ko`na vrpca privezana na {tapu kojom se podstrekavaju
upregnuti kowi. — Kaka kanxija, ni prut nikad nije imao da val’a. Up bi~, kamxija.
kapa ` v tulac. — Turi se kapa na osovinu, pa krz wu, pose ekser da n iza|e
to~ak.
kapak, kapaka m. 1. v. kalkan. — U kanate turi neku dasku mesto kapaka pa to-
vari. 2. v zao~nice. — Val’aju oni kapaci za uzde naro~ito ka su upregnuti am{ori.
kaprica ` v rog. — Za sanica treba da se na|e drvo prirodno savijeno da mo-`u da se napravu dobre kaprice.
kera ` v papu~a. — Kad idu kola kera sedi zaka~ena za lastavicu.
ki{a ki{e ` v rog. — Ba` dobre sanice imaju ki{u visoku ka pragovi.
klapu{a ` 1. v gavro{ka. — Klapu{a je navr procepa. 2. v garo{ka. —
Klapu{a se zaka~i na jaram.
kl’in -a m 1. v. igl’enica. — Procep se spaja sa sanicema sas onima kl’inovi-
ma. 2. v go`dar. — Ne mogu da na|em kl’in ot kola.
kl’un -a m v rog. — Kl’unovi ot sanica ne dadu da sanice zaril’aju u sneg.
kl’una kl’une ` v rog. — One kl’une o sanica su savijene za gore i malo za
unutra.
kola kola s mn zapre`no vozilo s ~etiri to~ka koje vuku upregnuti kowi
ili volovi. — Bol’e ti je d ide{ s kol’ima no bes kola. Up {peditor. — drvena ‹
Muke smo imal’i s drvenim kol’ima. — gvojzena ‹ Gvojzena kola mlogo te`e vu~ezaprega. — gumena ‹ Na gumena kola ka na fijaker.
kolan -a m v poprug. — Popu{tijo se kolan, }e da mu pane samar.
komunika ` v ra`nika. — One komunike bi koristil’i kad bi vukl’i seno.
konopac -pca m u`e proizvedeno od upredenih vlakana konopqe. — Natovaru
se kola sena pa se ve`u konopcom.
konop~e -ta s v poro`e. — Ako nema{ oglov ve`i ga konop~etom.
korito -a s v papu~a. — To~ak u|e u ono korito pa ne mo`e da se okre}e.
kotur -a m kru`ni deo kola koji se okre}e oko osovine. — Ne zna{ de da ve-`e{ konopac — ve`i ga za kotur ot kola. Up to~ak.
ko~nica ` v papu~a. — Ako ne bi imal’i ko~nicu turil’i bi po jedan kolac
izme|u spica u kotur i o(n) ne bi mogo da se obr}e.
krak -a m v krilo. — Krakovi drl’a~e pove`u se lancima.
krakovi m mn. v makaze. — Ruda se turi u krakove pa se stegne.
krek -a m v krilo. — Obadva kreka drl’a~e zaka~ena su za vagu.
354 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
krilo -a s jedan od dvaju delova drqa~e sa gvozdenim {iqcima. — Kad je slaba
zaprega upregne se u jedno krilo drl’a~e. Up krek, krak.
krstina ` 1. deo zapre`nih kola s pragom, osovinom i to~kovima. — Kola
imaju predwu i zadwu krstinu. predwa ‹ Za ml’ivo bi prezal’i samo predwu krsti-nu. — zadwa ‹ Str~anica ide ot predwe kro(z) zadwu krstinu. 2. v lstavice. — Str-
~anica prolazi ispot krakova krstine.
kr~ela ` 1. primitivna naprava koja se sastoji od ukr{tena dva drveta, a
slu`i za prevoz pluga od ku}e do wive. — Na kr~el’e bi nosil’i plug kad bi i{l’i
da oremo, lak{e bi bilo za volove. 2. v papu~a. — Ko~ilo se kr~el’ema.
kuka~a ` v rog. — Ono napred savijeno ko(d) sanica zove se kuka~a.
lager, lagera m kugli~ni, odnosno vaqkasti le`aj u centralnom delu to~ka
gumenih kola. — Povoznija su kola s lagerima no ona bez wi.
lapar -ara m v lopar. — Mokro pa nabira, svaku brazdu moram da ~istim la-
par.
lastavice ` mn 1. drvena ra~va na zadwoj krstini koja je zadwim krajem
ukqe{tena izme|u praga i obuke, a predwim se naslawa na motku {to spaja pred-
wu sa zadwom krstinom. — Vint il’ papu~a se zaka~i na lastavice, pa ka treba tim
se ko~i. Up makaze, ckripu{ke, krstina. 2. v makaze. — Lastavice l’e`u na obuku.
l’es -a m v l’esa. — Turi se l’es na kola pa se na wega tovari seno.
l’esa ` pokretni deo kolskog pribora sastavqen od nekoliko upletenih mo-
taka koji slu`i za vu~u drva ili kabaste sto~ne hrane. — Dol’e l’esu a sa stranara`nike. Up. l’es, podnice.
l’esen~e -en~eta s v kalkan. — Ono napred u kanate mi smo zval’i l’esen~e.
lopar -ara m lopatasti deo pluga izme|u raonika koji prevr}e zemqu. —
Plug ima dva ranika, a jedan lopar. Up glava, |uks, lapar, loparica, lopatica.
loparica ` v lopar. — Spotako se nekako pa se ngrdi na loparicu.
lopatica ` v lopar. — Okreta~ ima dva oranika a jednu lopaticu.
makaze makaza ` mn 1. predwa ra~va u koju se uglavquje ruda. — Procep se sta-vi u makaze, pa se stegne obru~ima. Up lastavice, krakovi. 2. v lastavice. — Kl’in
prolazi krz makaze i krz repak.
ma~uga ` v ra`an. — Ma~uga je ono {to imaju ~obani kat ~uvaju ovce i ono{to se stal’a u ra`niku.
ma~ugica ` v ra`an. — U ne rupe od ra`nika turaju se ma~ugice.
ma{a ` deo pluga okreta~a koji dr`i pokretni uz nepokretni deo. — Ka do-|e{ na kraj brazde podigne{ ma{u pa okrene{ plug. Up ma{ica.
ma{ica ` 1. v ma{a. — Desnom dr`i{ plug, a l’evom podigne{ ma{icu. 2. v
stega. — One ma{ice se pose zategnu burmama.
navlaka ` v obuka — Navlaka je gore povr osovine.
nal~a ` periferni okov kowskog kopita. — Veruje se da nal~a donosi sre}u,
pa ju l’udi dr`u u ku}u. Up potkovica, potkovica, potkovica.
nao~ari / nao~ari m mn v zao~nice. — Ono na uzde kowima ono su nao~ari.
obloga ` v obuka. — Lastavice zadwim krajem l’e`edu na oblogu.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 355
obrta~ -a~a m v okreta~. — Obrta~i su imal’i po dva raonika, a sakovci po
jedan..
obru~ -a m jedan od dvaju metalnih prstenova pri sredini centralnog dela
to~ka zapre`nih kola. — Na glavinu ima dva gvojzena obru~a.
obuka ` drveni deo zapre`nih kola koji je i`qebqen i nasa|en na gvozdenu
osovinu predwe i zadwe krstine. — Obuka se i`l’ebi, pa se stavi na osavinu, pa se
stegne stegama. Up obloga, navlaka, platica.
oglav -a m privuza koja se stavqa kowu oko glave. — Ko nije imao oglave ve-
`ovo bi kowe poro`i}ima. Up oglov.
oglov -a m v oglav. — Skini mu oglov pa ga pu{ti nek ide de o}e.
oi~e -ta s ruda na saonicama. — Ispregni volove i ve`i ji za oi~e.
oi{te/oi{te -a s v gredel’. — Gredel’ i oi{te, to je jedno isto, nema
razl’ike. 2. v vojnica. — Ostav tu matku za oi{te.
okreta~ -a~a m plug s dva raonika koji mo`e da se okre}e. — Bol’e orawe je
bilo ka se oralo okreta~ima. Up okrta~, obrta~, prevrta~, preloma~.
okrta~ -a~a m v okreta~. — Najpre smo oral’i ralom, pa sakovcem, pa okrta-~em.
opl’en -ena m v prag — Go`dar prolazi krz opl’en.
oparo{. ` v garo{ka. — Izgubi dan zbog oparo{a.
oparo{k -a m v gavro{ka. — Ako se iste{e mogo bi da se od wega napravi ne-
kakav oparo{k.
oralo -a s v ral’ica. — Onem oral’em oralo se samo na jednu stranu.
oranik -a m deo pluga koji po dubini razrezuje zemqu. — Pojel’i ti se orani-
ci, treba da se kl’epl’u. Up ranik, raonik, oraonik.
oraonik -a m v oranik. — Okreta~ ima dva oraonika.
osavina ` v osovina. — Ono gvojzeno u kotur {to se okre}e oko osavine zovese pu{ka.
osovina ` deo zapre`nih kola oko kojeg se okre}u to~kovi. — Nepodmazana
osovina {kripi. Up savina, sovina, osavina.
pal’ica ` v pol’ica. — Kros pal’icu prolazu ramewa~e.
papu~a ` primitivna naprava za ko~ewe koja se sastoji od metalnog ili dr-
venog koritanca oka~enog o lanac koji je privezan za lastavice ispred zadweg
to~ka. — Pre no {to isko~i{e vintovi ko~ilo se papu~ama. Up kr~ela, kera, `a-ga, `agza, stopalo, korito, ko~nica.
paro{ -o{a m v garo{ka. — Paro{ mo`e da se skine s pluga.
paro{k -a m v gavro{ka. — Paro{k se {rafovima zategne za procep.
paro{ka ` v gavro{ka — Ispregni vola i ve`i ga za paro{ku.
patos -a m daske bez starnica u~vr{}ene na dvema podnicama za prevoz mate-
rijala na kolima s gumenim to~kovima. — Da mi da` za danas patos da prevu~em ne-
{to |ubra. Up pod platon.
pi{l’ak -aka m drveni klin kojim se spajaju dve gobele u to~ku zapre`nih
kola’ — Gabel’e su povezane pi{l’acima.
356 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
plaz -a m deo pluga koji klizi po dubini brazde. — Pojel’i se plazovi, ostal’i
ka prs tanki. Up plaza, plazina, plas, plozina, postavak, ulza, urza, fuzalo.
plaza plaze ` v plaz. — Razlabavila mi se jedna plaza.
plazina ` v plaz. — Kad ne ore plug, ona plazina zar|a.
plas -a m v plaz. — Ne mogu da krenem dok ne o~istim plas.
platica ` 1. nepokretni deo zapre`nih kola u~vr{}en na predwoj krstini,
na kome le`i predwi prag. — Predwi prag l’e`i na platicu. 2. v obuka. — Drvena ko-la nesu imala platice. 3. v pol’ica. — Mi vi~emo platica za onaj dol’ni deo jarma.
platon -ona m v patos. — Na platon mo`e vi{e da stane no u kanate.
plozina ` v plaz. -Na onu plozinu nakupi se trava i loze i zeml’a.
plotica ` v platica — Plotica sedi povr lastavica.
plo~a ` plo~asti okov papka odnosno kopita zapre`ne `ivotiwe. —
Kowi su se potkival’i plo~ama il’i nal~ama, a volovi samo plo~ama.
plug -a m gvozdena naprava za orawe s dva raonika. — Do{ao sam da vidim {ta
radi{ i da mi da{ tanaj plug.
plu`ica ` vrsta maweg pluga sa jednim raonikom. — Pl’itko orawe ka se
ore plu`icama.
povodnik -a m v poteznica. — Zaka~i za kuku ot povodnika.
pod -a m v patos. — Je l’ ti slobodan za danas po(d) da mi ga da{.
podbradwak -a m v |em. — Ono par~e senxira na uzdu {to se zaka~i kowu is-
pod brade zove se podbradwak.
podvil’ica ` v |em. — Nema svaka uzda podvil’icu.
podnica ` v l’esa. — Kad bi i{l’i u drva tural’i bi podnicu na kola.
poklopac -pca m v zao~nice. — Uzde su uglavno bil’e bes poklopaca.
pol’ica ` dowi deo jarma. — Pol’ica ima ~etiri rupe, a jaram pet. Up
pal’ica, pol’i~ica, platica.
pol’i~ica ` v pol’ica. — Na krajeve pol’i~ica ima rupe za `egre.
poro`e -ta s kra}i konop kojim se vezuje stoka za jasla. — Nikad ne}e da ti da
poro`i}e ka(d) ti proda volove; basmarije, kad idu volovi nek idu i poro`i}i. Up
konop~e.
poteznica ` predwi deo drqa~e s kukom koji povezuje oba krila. — Zaka~i la-nac za poteznicu, pa teraj. Up vaga, vagir, vojnica, povodnik.
potkovica / potkovica / potkovica ` v nal~a. — Ka se razlabavi potkovica,
kowi se kajaru, skinu se one potkovice pa se potkuju novim ekserima.
postavak -vka m v plaz. — Izl’izal’i ti se postavci.
prag -a m gorwi deo krstine izbu{en na krajevima za stupce. — Kola imaju
dva praga: predwi i zadwi. predwi ‹ Predwi prag je pokretan. zadwi ‹ Razlabavi-jo mi se zadwi prag samo {to nije pu{tijo. Up opl’en.
prgec -a m v platica — Ovo je drvo dobro za prgec.
prevoica ` v gavro{ka. — Prevoica se metne na jaram u rupu, odozgor se pre-
vije i stavi u gu`vu od gredel’a.
prevojica ` v igl’enica. — Ka se protne prevojica se uprede pa savije.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 357
prevojnica ` 1. primitivna naprava na kraju rude pluga ili drqa~e od de-
bqeg pruta savitqivog drveta koja povezuje plug sa jarmom. — Kol’iko pud bi se
kidala prevojnica, izgubil’i bi dan dok ju napravimo. Up preglavica. 2. v igl’eni-
ca. — Nadno procepa od sanica ima dve prevojnice.
prevrta~ -a~a m v okreta~. — Prevrta~i su plugovi koji se okre}u.
preglavica ` v prevojnica. — Pokida se preglavica, ostade plug u brazdu.
preloma~ -a~a m v okreta~. — Vi{e niko nema sakovce, sad oremo preloma-
~ima.
prikol’ica / prikol’ica ` v {peditor. — Ne mogu da ga dignem, }e da mi
ostane ka pola prikol’ice.
procep -a m 1. debqa motka uglavqena u makazama predwe krstine preko koje
volovi vuku kola. — Treba mi jedno svrdlo da prebu{im drvo za procep. Up biga, ru-da. 2. v vojnica. — Procep ot kol’i, procep za plug i procep za drl’a~u.
pu{ka ` gvozdena cev u centralnom delu, glavini to~ka zapre`nih kola
oko gvozdene osovine. — Pu{ka se uglavi u glavinu ot kotura. Up tulza.
ra`an -`na m jedan od ve}eg broja drvenih klinova u ra`nici. — Ra`nika bi
imala preko dvajes ra`neva. Up ra`aw, ra`en, {ipka, {il’ak, ma~uga, ma~ugica.
ra`aw -`wa m v ra`an. — Ra`nike s ra`wevima smo koristil’i kad bi
vukl’i seno.
ra`en -`na m v ra`an. — Ni jedan ti ra`e(n) nije kako treba.
ra`nika ` jedna od dveju debqih motaka na vi{e mesta izbu{enih svrdom,
koje vise o stupcima a upotrebqavaju se sa lesom za prevoz kabaste sto~ne hrane.
— Vi{e niko ne koristi ra`nike. Up komunika, ro`nika.
ral’ica ` najprimitivnija naprava za orawe zapregom. — Pl’itko se oralo
ka se oralo ral’icema. Up ralo, oralo.
ralo -a s v ralica. — Ralo je bilo drveno, samo malo dol’e je bilo od gvojza.
ramena~a ` v ramewa~a. — Zaka~i poro`i}e na ramena~u i pu{ti volove.
rameni~a ` v ramewa~a. — Jaram ima po dve rameni~e.
ramewa~a ` jedan od dvaju drvenih klinova u jarmu koji spajaju dowi sa gor-
wim delom. — Natego{e volovi, slomi murowa ramewa~u. Up ramena~a, rameni~a,
ramwa~a, teml’ik, {ipka.
ramw~a ` v ramewa~a. — Poseko jedno drvo za ramwa~u.
ranik -a m v oranik. — Vremenom se pojedu ranici.
raonik -a m v oranik. — Moram da premenim raonice.
re`nik -a m v ra`nika. — Jedan re`nik s jedne, drugi s druge strane kola.
rep, -a m v str~anica. Ono {to str~i pozadi volovskija kola mi zovemo rep.
repak -pka m v str~anica. — Skinte se, deco, se }ete da mi slomite taj repak.
rog -a m predwi, savijeni kraj saonica. — Oni rogovi napred su zato da ne za-
ril’aju sanica u sneg. Up ki{a, kl’un, kl’una, kuka~a, kaprica.
ro`nika ` v ra`nika. — One ro`nike probivene na nekol’iko mesta za ra-
`weve.
358 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
ruda rude ` 1. drvena motka na predwoj krstini kowskih kola. — Na vr rudekowskija kola za dva kowa nalaze se dva lanca. Up biga. 2. ` v procep. — Ostavi ga
val’a}e za rudu. 3. ` v gredel’. — Zaka~i plug za `ilu, slomi se ruda. 4. v vojnica. —
Ako nema{ rudu za drl’a~u, zaka~i senxir.
savina ` v osovina. — Drvena kola imala su drvene savine.
sakovac -vca m plug sa jednim raonikom. — Po prvo se oralo sakovcima.
samar -ara m deo zapre`nog pribora koji se stavqa kowu na ple}a kad je sam
upregnut. — Za samar se zaka~iwe ruda kad je sam upregnut u kola, ka su dva nema sa-
mara.
sanica sanica s mn drvena naprava za prevoz po snegu od dve poluge napred sa-
vijene povezane rudom i pragovima. Malo koja ku}a nije imala sanica. Up sanice sa-onice.
sanice -a ` mn. v sanica. — Zimi sam sa sanicema izvukovo |ubre iz obora.
saonice -a ` mn. v sanica. — Kad nema snega kol’ima, kat pane sneg saonicama.
safa ` v tas. — Dok sam stigo ku}i ispala mi negde safa od l’evoga to~ka.
sovina ` v osovina. — Kad ne bi imal’i katrana, mastom bi podma`oval’i so-
vine.
spica ` jedno od dvanaest drvaca u to~ku zapre`nih kola koje spaja peri-
ferni sa centralnim delom. — Jednim krajom spica je zaglavl’ena u glavinu, a s
drugim u gabel’u.
stega ` dvokraki metalni deo sa navojima na krajevima za pri~vr{}ivawe
delova zapre`nih kola. — Na predwu krstinu ima ~etiri kratke i ~etiri duga~ke
stege. Up kavrama, ma{ica.
stopalo -a s v papu~a. Ka se prekine senxir od onoga stopala, kola ne mo` d
ustavi{.
str~anica / str~anica, ` motka koja spaja predwu sa zadwom krstinom. —
Imam jedan bres {to se osu{ijo, da ga pose~em, val’a}e za str~anicu. Imado de-fekt, slomi mi se str~anica. Up bi{t, bi{t, bi{tarica, rep, repak, str~anica,
str~enica, str{enica.
str~enica ` v str~anica. — Da nema{ kako drvo {to bi mi val’alo za str~e-
nicu.
str{enica ` v str~anica. — Kola se predu`avaju na str{enicu, kat pome-ri{ kl’in malo po napred — skratu se.
stupac -pca m jedan od ~etiri stubi}a na krajevima pragova zapre`nih ko-
la. — Stupcovi mora da su o tvrdoga drveta. Ima kratki i duga~ki stup~evi. Ra`ni-ke su zaka~ene za stup~eve.
tas -a m jedan od dvaju {irih gvozdenih obru~a na krajevima centralnog dela
to~ka zapre`nih kola. — S obadve strane glavine su tasovi. Up safa.
tegl’enica ` v igl’enica. — Neko ka`e igl’enice, neko ka`e tegl’enice.
tel’ig teliga m deo jarma u vidu latini~nog slova œuŒ koji dolazi volu ispod
grla, a krajevima prolazi kroz jaram. — Oni planinski jarmovi imaju tel’ize, ovina{i ramewa~e i `egre.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 359
teml’ik teml’ika m v ramewa~a. — ’Ko ima{ ~im da mi prebije{ ovo drvo za
teml’ik.
toce -ta s v tulac. — Kako }e{ bes tulca, ne sme{ da i pomeri{.
to~ak -~ka m v kotur. — Slomi se to~ak ot kola u sred binxe, a kola puna sena.
trwe zb v brana. — Kad nije grudevito bol’e se poravni trwem.
tuza v ` tulac. — Ona tuza prebivena na dva mesta.
tulac -lca / tulac — a m ve}i gvozdeni prsten na kraju osovine koji spre~ava
to~ak gvozdenih zapre`nih kola da ispadne sa osovine. — Ona prva gvojzena kola
imala su tul~eve na krajeve osavine, pa pose isko~i{e mesto wi burme. Up kapa,
tulac, tulc, tulce, tuza, tulza, tulze, toce.
tulza ` 1. v tulac. — Ne moga da maknem tulzu da podma`em kola. 2. v pu{ka.
— Drvena kola nemaju tulzu.
tulze -a s v tulac. — Onako bes tulze sam dotero kola.
tulc -a m v tulac. -Tulc se stal’o da ne bi isko~ijo to~ak s osovine.
tulce -a s v tulac. — Kros tulce turi neko drvce i teraj.
uvija~ -a~a m v igl’enica. — Tido u pol’e da prekinem neko drvo za uvija~ o
sanica.
uvitinka ` v iglenica. — Ona procep uvitinkama ka kl’inovima se spoi za
sanice.
uzda ` deo kowske opreme sastavqen od kai{a i |ema koji se stavqa upreg-
nutom kowu na glavu i slu`i za obuzdavawe. — Ostavio ja kola u Pe}, kad mil’ica-jac vidi da nema niko kot kola pa mi skide kowima uzde.
ula{ -a{a m v |em. — Ako su kowi neke rage, uzde ne moraju da imaju ula{e.
ulza ulze ` v plaz. — One ulze dr`idu ravnote`u plugu.
urza ` v plaz — Rekni mu da ponese plug kot kova~a da mu premeni urze.
u{nice ` mn v zao~nice. — Neke uzde imaju, a neke nemaju u{nice.
fuzalo -a s v plaz. — Fuzalo se fuja brazdom i tawi se ka se ore.
ckripu{ke ` mn v lastavice. — Ckripu{ke se naslawaju na str~anicu.
~elnik -a m 1. v kalkan. — Kot kanata ono napred i nazad zovedu se ~elnici. 2.
v grudwak. — Ona dva lanca na vr rude od kowskija kola zovedu se ~elnici.
~elo -a s v kalkan. — ^elo je i ono napred i ono pozadi na kanate.
xem -a m v |em. — Xem kowa stegne za dol’wu vil’icu pa ne mo`e da mrdne.
{il’ak -l’ka m v ra`an. — Nedostajalo bi po nekol’iko {il’kova na ra`niku.
{ina ` gvozdeni omota~ kolskog to~ka. — Drvena kola nesu imala {ine.
{ipka ` 1. v ramewa~a. — Neko ka`e {ipka, neko ramewa~a. 2. v ra`an. U ra-
`niku je imalo po nekol’iko {ipaka. 3. v `egra. — Kad vo ne mo`e da vu~e, on uda-ri na {ipku, pa ni da mrdne.
{pediter -a m / {pediter v {peditor. — Pro{l’i su ovuder sa {pediterem.
{peditor -a m / {peditor zapre`na kola sa gumenim to~kovima. — Na {pe-
ditor mo` da natovari{ ka na traktor. Up {pediter, {pediter, {penditer, {pe-
ditor, {peditor, {piditer, {piditor, prikol’ica, prikol’ica.
{penditer -a m v {peditor. — [ta uradi sa {penditerem?
360 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
{piditer -a m v {peditor. — Propao mi lager o {piditera.
{piditor -a m v {peditor. — Da mi pomogne{ da rastovarim ovaj {piditor
sena.
{tija ` v gredel’. — Kod nas vi}u za to {tija, po {iptarski.
{tit -a m v kalkan. — Ispao mi negde zadwi {tit s kola.
{tranga ` jedan od dvaju lanaca od vagira do ama upregnutog kowa. —
[tranga je duga~ka oko dva metra.
SPISAK PUNKTOVA I INFORMATORA
Bawe Kova~evi} Miloje, 1922.
Belica Arsi} Mileta, 1935. i Arsi} Mili}, 1940.
Belo Poqe Pavlovi} Radojko, 1926. i Pavlovi} Jefto, 1930.
Berkovo Misirli} Ogwan, 1926 i Jevti} Golub, 1935.
Bi~a Don~i} Radoje, 1929. i Don~i} Mihailo, 1931.
Budisavci Karaveli} Krsto, 1928.
Gora`devac Bukumiri} @ivko, 1926.
Grebnik Joci} Miqe, 1919. Kosti} Svetislav, 1931. i Joci} Du{an,
1924.
Dobri Do Avramovi} Danilo, 1934. i Bogi}evi} Mirko, 1919.
Dragoqevac Sedlarevi} Savo, 1923.
Drenovac Stepi} Miodrag, 1936.
Drsnik Riba} Jovan, 1917. i Riba} Tomislav, 1945.
Dugowevo Tomi} Cvetko, 1920. i Sta{i} Milan, 1938.
Du{evi} Zai} Milo{, 1948.
@akovo Belo{evi} Aleksandar, 1934.
Kijevo Vu~kovi} Rako, 1929. i Radosavqevi} Marko, 1910.
Ko{ Tomi} Rako, 1933.
Kovrage Nikoli} Spasimir, 1932.
Lo}ane Jovanovi} Milutin, 1925.
Qevo{a A{anin Branko, 1910.
Qubeni} Stojkovi} Spasoje, 1918. i Stojkovi} Lazar, 1932.
Qubo`da Zari} Vukajle, 1929. i Simi} Stojan, 1926.
Naklo Armu{ Pavle, 1930.
Poqane [migi} Marko, 1942. i Jovanovi} Milisav, 1931.
Prekale Petrovi} Jevrem, 1936. i Raci} Vukoje, 1948.
Svrke Mirkovi} Du{an, 1928.
Siga Ja{ovi} Milo{, 1906.
Sinaje Zuvi} Drago{, 1936.
Suvi Lukavac Dubi} Sretko, 1928. i @ivanovi} Mirko, 1925.
Tu~ep Memarovi} Vukoje, 1938.
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 361
Skra}enice istra`ivanih punktova
Literatura
Mileta Bukumiri}, Iz ratarske leksike sela Gora`devca kod Pe}i. — PPJ 19, Novi Sad,
1983, 71–105.
Gordana Vukovi}, @arko Bo{wakovi} i Qiqana Nedeqkov, Vojvo|anska kolarska termi-
nologija, Novi Sad, 1984.
Gli{a Elezovi}, Re~nik kosovsko-metohiskog dijalekta. Sv. Ç, SDZb Çç, 1932, HHÇÇÇ + 477
(s kartom). Sv. ÇÇ SDZb çÇ, 1935, 1–587.
Golub Ja{ovi}, Pastirska terminologija Pe}kog Podgora, Dom Kulture œSveti SavaŒ —
Istok JP œStari Kola{inŒ — Zubin Potok, Narodna i univerzitetska biblioteka —
Pri{tina, 1997, str. 213.
Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i. Zagreb (Zora), 1972, str. XVI +1440.
Mikel Ndreca, Fjalor shqip-serbokroatisht, Prishtineë (Rilindja) 1980, 377.
Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na svijet izdaje JAZU. — Zagreb, 1880–1976, knj.
I–XXIII.
Re~nik srpskohrvatskoga kwi`evnog jezika, Matica srpska, Novi Sad 1967–1976. kw. 1–6.
Re~nik srpskohrvatskog kwi`evnog i narodnog jezika. — Srpska akademija nauka i umetno-
sti — Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd 1959–2001, kw. 1–16.
Re~nik srpskih govora Vojvodine, Matica srpska, Odeqewe za kwi`evnost i jezik, Leksiko-
grafska izdawa, kw. ÇÇÇ, Dijalekatski re~nici, kw. 2, Novi Sad 2000, Sveska 1–4.
Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika. — Zagreb 1971–1974, knj. I–IV.
Mihailo Stevanovi}, Savremeni srpskohrvatski jezik. Gramati~ki sistemi i kwi`ev-
nojezi~ka norma, kw. Ç — Beograd (Nau~na kwiga) 1975, str. H + 653.
Rada Stijovi}, Iz leksike Vasojevi}a. — SDZb XXXVI, Beograd, 1990, 119–381.
Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom — hrvatskosrpskom jeziku. Tre}e izdanje. — Saraje-
vo (Svjetlost), 1973, str. 662.
362 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
B Bawa
Bi Bi~a
Bl Belica
BP Belo Poqe
Br Berkovo
Bs Budisavci
G Gora`devac
Gr Grebnik
D Dragoqevac
DD Dobri Do
Dw Dugoweve
Dr Drenovac
Ds Drsnik
D{ Du{evi}
@ @akova
K Ko{
Kg Kovrage
Ki Kijevo
L Lo}ane
Q Qubeni}
Qe Qevo{a
Qu Qubo`da
N Naklo
P Poqane
Pr Prekale
S Sinaje
Sv Svrke
Si Siga
SL Suvi Lukavac
T Tu~ep
Karte
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 363
Karta br. 1: Drveni deo nad osovinom zapre`nih kola
Karta br. 2: Naziv za primitivnu ko~nicu
364 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
Karta br. 3: Naziv za predwi, savijeni deo saonica
Karta br. 4: Naziv za predwi deo drqa~e s kukom
Crte`i
Mileta Bukumiri}: Zapre`na terminologija severne Metohije 365
Crte` br. 1: Jaram
Crte` br. 2: Plug:
`egra
{ipka
ramewa~a
ramwa~a
ramramewa~a
ramwa~a
ramena~a
rameni~a pol’ica
pol’i~ica
platica
ru~ica
gredel’
oi{te
ruda
{tija
gavro{ka
garo{ka
garu{ka
gavrana~a
gavrawa~a
kavranma
paro{
oparo{
klapu{a
prevoica
preglavica
gu`va
plaz
plaza
plazina
plas
plozina
postavak
ulza
urza
fuzalo
ma{a
ma{ica
lopar
lapar
lopatica
glava
|uks
okreta~
okrta~
obrta~
prevrta~
preloma~
ranik
raonik
oranik
oraonik
MILETA BUKUMIRI]
TERMINOLOGIE RELATIVE A L’ATTELAGE DANS LES PARLERS
DU NORD DE LA METOHIJA
R e s u m e
Dans le travail ci-present sont traites presque 220 lexemes utilises pour denommer
93 ustensils de l’attelage au Nord de la Metohija. Ce lexique confirme les tratis phonolo-
giques et morphologiques des parlers de Kosovo et Metohija, auxquels appartiennent les
parlers du Nord de la Metohija. Le nombre eleve d’emprunts y presents est du aux evene-
ments historiques et aux contacts entre les differentes langues voisines.
Mots-cles. Points, attelage, lexique, lexeme, emprunt, orientalismes / mots d’origine
turque.
366 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006