GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina V Broj 32 Kolovoz/Rujan 2007. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

VELIKI ZNANSTVENI SKUP UKOTORU

Povijesni dijalog

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +381 (0) 82 304 232 Faks: +381 (0) 82 304 233E-mail: hgd-kotor@cg.yu http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUređivački odbor: Tripo Schubert, Marija Nikolić, MarijaMihaliček, Joško Katelan, Jadranka Vojičić Lektor: prof.Ljiljana Markić Fotografije: Foto Parteli

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiinilo se da e period izme�u dva broja, pa i ovaj uvodnik, biti

niz lijepih vijesti.Crna Gora kona�no dobila Ustav. Zadr�an gra�anski koncept,

u preambuli se spominju i manjinski narodi; hrvatski jezik je uslu benoj uporabi zajedno sa ostalim jezicima koji se koriste uCrnoj Gori. U tijeku formiranje Savjeta hrvatske nacionalnemanjine.Hrvatska izabrana za nestalnu �lanicu Vije�a sigurnosti

Ujedinjenih naroda.Europska unija i Crna Gora potpisale Sporazum o stabilizaciji i

pridru�ivanju.U Kotoru odr�an dvodnevni skup koji je okupio 70 znanstveni-

ka iz Hrvatske i Crne Gore. Prvi put obra�ene mnoge teme izpovijesnog i kulturnog naslje�a Crnogorskog primorja.Skup je dobar znak da �emo se i ubudu�e susretati i baviti

prou avanjem tradicije i brige da se ona ne zanemari, jer bezpoznavanja povijesti pogled na �ivot nam je mutan.Najve�akorist je �to se do istine dolazi pomo�u to�nih i ispravnihzaklju�aka koji se baziraju na �injenicama, jer i suvi�e imamoprilika da se �udimo improvizacijama. im razgovaramo, ekstre-mi su isklju�eni�, poruke su ovog povijesnog skupa.A onda, kako to obi�no biva, vijest koja je sve bacila u sjenu.

U Rimu uhi�en na�elnik Odjeljenja za razvoj u General�tabuVojske Crne Gore Ilija Br�i�,na osnovu hrvatske me�unarodnetjeralice.Kako je uhi enje Br�i�a direktnaposljedica toga �to se Crna

Gora jo nije suo�ila sa dubrova�kom �epopejom�i ratnim ope-racijama sa po�etka devedesetih, govori �injenica da predsta-vnici nadle�nih institucija tvrde danisu znali da je crnogorskivojni oficir jo� 1993. godine u Splitu osu�en na petnaest godinaza ratni zlo�in protiv civilnog stanovni�tva.Oporba tvrdi da je rije� o zavjeri, da se vlast �osloba�a�ofici-

ra, vlast opet da je na djelu antieuropski lobi koji �eli da ukaljaugled Crne Gore.Bilo kako bilo, slu�aj �asnika Br�i�a samo je jo� jedan dokaz

da se Crna Gora mora osloboditi naslje�a ratne pro�losti.Zbogonih koji su u tom ludom vremenu znali prepoznati �to je istina,a to la�, �to je pravedno, a �to nepravedno, �to je patnja, a �tozlo in.Lustracija da � ali bez �lova na vje�tice�.

Vaša urednicaTamara Popović

ZNANSTVENI SKUP U KOTORU

Argumentiran i smiren dijalogSTR. 4

DUG PUT DO PRAVDE:OV ARA, MORINJ, SLANO

Zločini i kazneSTR. 8

NAKON 118 GODINAKONTINUIRANOG RADA

Arsenal otišao u povijestSTR. 20

NADE DA - NADA RADOVI�

Tajne dobrotskog vezaSTR. 24

HODO A E U ISTO NU SLAVONIJU

Vjera kao rijeka što tečeSTR. 42

4

ZNANSTVENI SKUP "HRVATSKO CRNOGORSKI DODIRI - IDENTITETPOVIJESNE I KULTURNE BA TINE CRNOGORSKOG PRIMORJA"

Argumentiran ismiren dijalog

Organizatori skupa koji je okupio sedamdesetznanstvenika iz Hrvatske i Crne Gore bili su Hrvatskiinstitut za povijest iz Zagreba, Matica hrvatska,Crnogorski istorijski institut iz Podgorice i Hrvatskograđansko društvo Crne Gore

Sa otvaranja skupau palači Bizanti

5

Odziv za znanstveni skup kojitretira pitanje identitetapovijesne i kulturne baštine

Crnogorskog primorja kojim se naneki način razbija led u obostranojsuradnji, bio je neočekivano veliki.

- Cilj međunarodnog znanstvenogskupa "Hrvatsko–crnogorski dodi-ri-identitet povijesne i kulturnebaštine Crnogorskog primorja" sunova povijesna i znanstvena sazna-nja, a ne bilo kakva istina, rekao jepovjesničar Marijan Miljić i poželiodobrodošlicu u Kotor, „jednu odmediteranskih kapija Crne Gore,grad dvoipomilenijske povijesti kojibaštini i čuva tragove različitih civi-lizacija i kultura, grad ne samobogatog povijesnog i kulturnognasljeđa, nego i grad „živog života“,na mjestu gdje se potvrdila misaoda je Bog stvorio prirodu, a čovjekgrad“.

Otvarajući u palači Bizanti dvod-nevni skup koji je okupio 70 znan-stvenika iz Hrvatske i Crne Gore,Miljić je rekao da su aktualnost iznačaj teme okupili u Kotoru nesamo renomirane ustanove i refe-rentne organizatore, nego i značaj-ne ličnosti koje su dale veliki dopri-nos znanosti, građenju mostovaizmeđu ove dvije zemlje i u regionu.

Potpredsjednik kotorske općineŽeljko Avramović je rekao da će ugradu svjetske i kulturne baštineprvi put biti obrađene mnoge temeiz povijesnog i kulturnog nasljeđaCrnogorskog primorja, od BokeKotorske do Bara.

Predsjednik Hrvatskog institutaza povijest Stjepan Matkovićnaglasio je da je odziv na znanstve-ni skup u Kotoru bio neočekivanovelik.

- To je nesumnjivi pokazateljzanimanja za ovo područje i zaistraživanje zajedničkih temasusjednih naroda. Skup je dobarznak da ćemo se i ubuduće susre-tati i baviti proučavanjem tradicije ibrige da se ona ne zanemari, jer bezpoznavanja povijesti pogled naživot nam je mutan, rekao jeMatković.

Direktor Istorijskog institutaCrne Gore Đorđe Borozan je ista-kao da je Crnogorsko primorje po

geografskom i povijesnom položaju,kulturološki, politički i konfesiona-lno, prostor najdublje crnogorskedržavno-pravne i duhovne tradicije.

- Zato želim da ovaj naučni skupbude doprinos razmjeni mišljenja inovih saznanja i povod za širenjenaučne suradnje Crne Gore iHrvatske, rekao je Borozan.

Admiral Bokeljske mornarice ineumorni istražitelj bokeljske pro-šlosti dr. Miloš Milošević u svojojpozdravnoj riječi podsjetio je najednu plodnu generaciju pasionira-nih istraživača okupljenih okoPomorskog muzeja Crne GoreKotor i Istorijskog arhiva Kotor iDruštva istoričara.

Skup je pozdravio i predsjednikMatice hrvatske dr. sci. Igor Zidić,a u ime Hrvatskog građanskog dru-

štva Crne Gore dobrodošlicu iuspješan rad poželio je predsjednikdr. Ivan Ilić.

Književnik dr. sci. StijepoMijović-Kočan, govoreći u svoje i uime prof. dr. sci. Stijepa Obada,obojica pokretači ovoga skupa,istakao je da su krenuli od toga dasu višenarodnost, viševjerje i više-kulturalnost činjenice na prostori-ma Boke i Bara, i smatrali su da seo njima treba govoriti na jednomznanstvenom skupu.

- Početni korak je bio premaHrvatskom institutu za povijest iMatici Hrvatskoj, a onda zajedničkiprema Istorijskom institutu CrneGore, te su se tako priključili idrugi organizatori i suorganizatoriiz obje države. U osnovi ovoga poti-caja i jest to da se o prošlosti, sada-

Pozdrav sa donSrećkom Majićem

6

šnjosti i budućnosti ovih prostora,u kojima je hrvatsko stanovništvoautohtono, progovori zajednički itemeljeno na znanstvenim činjeni-cama i povijesnim istinama, ista-kao je Mijović – Kočan.

Zamolili smo dr. MilošaMiloševića da nam prenese svojeutiske na kraju skupa.

- Mislim da je skup potpunouspio. Kompetentni ljudi, ozbiljanodabir tema, dobra provedba, sve jeto poticaj za dalji rad. Najvećakorist je što se do istine dolazipomoću točnih i ispravnih zaklju-čaka koji se baziraju na činjenica-ma, jer i suviše imamo prilika da sečudimo improvizacijama. Ova inici-jativa treba da postane permane-ntna, kazao je dr. Milošević.

Da je skup uspio smatra i direk-tor Istorijskog instituta Crne GoreĐorđe Borozan.

- Očekivanja da je ovo prilika zarazmjenu mišljenja su se ispunila.Stvoreni su preduvjeti da se ovavrsta znanstvene suradnje nastavi irazvije putem sličnih skupova kojećemo, vjerujem, ubuduće organizi-rati i ovdje i u Hrvatskoj, i kroz pro-jekte putem kojih će se ljudi upoz-navati i u uzajamnoj stručnoj inaučnoj komunikaciji lakše dolazi-ti do mogućnosti korištenja arhiva,znanstvene i stručne literature,istakao je Borozan.

- Otvorili smo dijalog, napraviliprve korake. Nadamo se da će sesuradnja nastaviti, i da se vidimosljedeće godine u Hrvatskoj, ne kri-jući zadovoljstvo uspješnošću

skupa kazao nam je na odlaskudirektor Hrvatskog instituta zapovijest Stjepan Matković.

- Želio sam da se ovakav skupodrži, jer sam svjestan da razgova-ramo o delikatnim temama, kao štosu i naši odnosi delikatni, rekaonam je Stijepo Mijović-Kočan nakraju skupa i nastavio:

- Ako se držimo kršćanskog nače-la da je bolje davati nego uzimati,onda ćemo vrlo brzo i na svestranozadovoljstvo doći do toga da lijepo idugo surađujemo.

Sada kada su osnovane dvije

nove države i u njima manjine,imamo situaciju u kojoj neminovnotrebamo razgovarati. Čim razgova-ramo, ekstremi su isključeni i zatoću se i dalje zalagati za nastavakrazgovora, jednako kako ću se zala-gati da tekovine koje baštini hrvat-ska autohtona manjina u CrnojGori budu poznate i priznate kaotekovine te manjine. To istovreme-no znači da sa Crnom Gorom mora-mo razgovarati tako da ne povrije-dimo njihov nacionalni ponos i dani sa čim ne ometamo napredak irazvitak njihove samostalne državekojoj smo se svi u Hrvatskoj, i jaosobno, toliko radovali.

Svakako da sam zadovoljan, jer jeizneseno dosta relevantnih saopće-nja, dosta je ozbiljnih mladih znan-stvenika koji se odmiču od politike,razgovaraju argumentirano i smire-no. To bi mogla biti najveća tekovi-na ove inicijative, ocijenio jeMijović- Kočan.

Sa ovog skupa bit će izdanazajednička publikacija sa znanstve-nim saopćenjima. Taj zbornik,kako ističu sudionici, bit će doda-tni motiv da se suradnja i dogovorioko budućih znanstvenih skupovalakše koordiniraju. T. Popović

Đir BokomU organizaciji Hrvatskoga građanskoga društva Crne Gore, za

sudionike znanstvenog skupa, nakon dvodnevnog rada, upriličen jeđir Bokom. Brod je krenuo iz Kotora, i uz stručno vodstvo mr.Jovana Martinovića, krenulo se ka Perastu. Tamo su posjetili Muzej,u kojem je o izloženim eksponatima govorila kustosica MarijaMihaliček. Nakon toga uputili su se ka Gospi od Škrpjela, gdje jedomaćin bio don Srećko Majić. Nastavilo se ka tivatskom zaljevu, anakon obilaska otoka upriličen je ručak u hotelu Palma u Tivtu.Mnogim sudionicima ovo je bio prvi ovakav izlet Bokom, i nisu krilioduševljenje ljepotama zaljeva, mada je bilo i komentara kako ješteta što su neki dijelovi oskrnavljeni neprimjerenom gradnjom.

Na otoku Gospaod Škrpjela

7

Ustavna Skupština Crne Goreusvojila je 22. listopada najvišipravni akt države. Crna Gora jezadržala građanski karakter, a upreambuli su pobrojani svi narodikoji u njoj žive.

Manjinski narodi imaju pravona izbor, uporabu i javno isticanjenacionalnih simbola i obilježava-nje nacionalnih praznika, na upo-rabu svog jezika i pisma u osob-noj, javnoj i službenoj uporabi, zaškolovanje na svom jeziku i pismuu državnim ustanovama i danastavni programi obuhvaćaju ipovijest i kulturu pripadnikamanjinskih naroda, da osobnoime i prezime upisuju i koriste nasvom jeziku i pismu u službenimispravama, da u sredinama saznačajnim učešćem u pučanstvuorgani lokalne samouprave, drža-vni i sudski organi vode postupakna jeziku manjinskih naroda…

Hrvatska u Vijećusigurnosti UN

Republika Hrvatska izabrana jeza nestalnu članicu Vijeća sigur-nosti Ujedinjenih naroda u razdo-blju 2008/2009. godine. Na izbo-rima u New Yorku, 16. listopada2007. godine, Hrvatska je izabra-na u trećem krugu glasovanjazadobivenom podrškom 184 zem-lje.

Izbor za nestalnu članicu Vijećasigurnosti UN-a predstavlja jednood najvećih vanjskopolitičkih pos-tignuća i priznanja za RepublikuHrvatsku od njezina osamostalje-nja. Kandidatura Republike Hrva-tske za nestalnu članicu Vijeća si-gurnosti projekt je koji je obuhva-tio cijeli sustav državne uprave,predvođen Predsjednikom Repub-like Hrvatske, Predsjednikom Vla-de Republike Hrvatske i Predsje-

dnikom Hrvatskog Sabora, a kojegje provodilo Ministarstvo vanjskihposlova i europskih integracija.

Susret ministaravanjskih poslova

Ministrica vanjskih poslova ieuropskih integracija mr. sci. Ko-linda Grabar-Kitarović susrela se26. listopada 2007. godine u Opatijis ministrom vanjskih poslova Repu-blike Crne Gore Milanom Roćen-om.

Obostrano je izraženo zadovoljstvopostignutom razinom i dinamikomrazvoja odnosa dviju zemalja nakonuspostave diplomatskih odnosa i ot-varanja veleposlanstava, pri čemu jeministrica Grabar-Kitarović istak-nula kako u odnosima dviju državaodlučujuću ulogu ima zajedničkoopredjeljenje za euroatlantske inte-gracije te interes za učvršćivanje su-radnje i sigurnosti u području Jad-rana.

Istog dana, državna tajnica za eu-ropske integracije mr. sci. MarijaPejčinović Burić sudjelovala je uPodgorici na seminaru „Uloga

Hrvatske u ujedinjenoj Europi“, tese sastala s potpredsjednicom VladeRepublike Crne Gore za europskeintegracije Gordanom Đurović i po-litičkim direktorom u crnogorskomMinistarstvu vanjskih poslovaDraganom Radulovićem.

Crna Gora potpisalasporazum sa EU

Europska unija i Crna Gora su 15.listopada u Luksemburgu potpisaleSporazum o stabilizaciji i pridruži-vanju što su čelnici EU, portugalskiministar Luis Amado i komesar OliRen, ocijenili kao ključni korak zasnaženje odnosa i integraciju CrneGore u europske strukture.

Sporazum je potpisan na marginizasjedanja šefova diplomacija EU.

Crnogorski premijer Željko Štura-nović je izjavio da je to veliki dan zadržavu i građane Crne Gore.

- Potpisivanje sporazuma je jasandokaz da su europske težnje CrneGore utemeljene i da Crna Gora civi-lizacijski predstavlja dio Europe,rekao je Šturanović.

T.P.

VIJESTI IZME U DVA BROJA

Crna Gora dobila Ustav

8

9

DUG PUT DO PRAVDE: OV ARA, MORINJ, SLANO�

Zločinii kazne

Epilog, šesnaest godina kasnije: još nisu otvoreni slučajeviMorinj i Slano, „vukovarska trojka“ u Hagu osuđena na

ukupno 25 godina, za Dubrovnik samo dvije pravomoćnepresude na ukupno 15 godina zatvora… Ni moralne

satisfakcije nedužnim žrtvama, ni onima koji su uz te žrtvestali. Uhićenje Ilije Brčića dokaz da se Crna Gora još nije

suočila sa ratnom prošlošću

10

Načelnika Odjeljenja za ra-zvoj u GeneralštabuVojske Crne Gore Iliju

Brčića uhitila je talijanska polici-ja u Rimu na osnovu hrvatskemeđunarodne tjeralice.

Kako je uhićenje Brčića direktnaposljedica toga što se Crna Gorajoš nije suočila sa dubrovačkom„epopejom“ i ratnim operacijamasa početka devedesetih, govoričinjenica da predstavnici nadlež-nih institucija tvrde da nisu znalida je crnogorski vojni oficir još1993. godine u Splitu pravosnaž-no osuđen na petnaest godina zaratni zločin protiv civilnog stano-vništva.

U sjeni ovog slučaja koji je izaz-vao burna reagiranja u crnogor-skoj javnosti, i čiji će epilog tekuslijediti, prošla je činjenica da jepokretanje slučaja logora Morinj,koji je trebalo da bude otvorensaslušanjem šestorice osumnjiče-nih za ratni zločin protiv civilnogstanovništva 1991/92. godine, pr-ed Višim sudom u Podgorici, odla-gano nekoliko puta. Od tog saslu-šanja ovisi odluka suca da li pos-toji osnova da protiv njih otvoriistragu koje je ranije zatražilopodgoričko Više tužilaštvo.

U međuvremenu, prvostupanj-sko vijeće Haškog suda osudilo jebivšeg zapovjednika JNA Milu Mr-kšića na 20 godina zatvora, majo-

ra Veselina Šljivančanina na petgodina zatvora, a kapetana Miros-lava Radića oslobodilo optužbi.Mrkšić je proglašen krivim za kaž-njivo djelo pomaganja ubojstava,mučenja i okrutnog postupanja,Šljivančanin je kriv zbog pomaga-nja, mučenja i okrutnog postupa-nja prema zarobljenicima.

Sva trojica pripadnika JNA bilasu optužena za masovni pokoljpočinjen na Ovčari 20. studenoga1991, nakon pada Vukovara.

Iznenađujuća presuda tzv. vuk-ovarskoj trojci pogodila je ne sa-mo pripadnike hrvatske naciona-lne zajednice, nego i sve slobodno-misleće i pravdoljubive ljude u Cr-noj Gori. U crnogorskoj javnosti,ni ovdašnjim medijima, toj se te-mi, međutim, nije dao značajnijipublicitet, kao što se i o suludom

ratnom pohodu na Konavle i Dub-rovnik ovdje najradije šuti i odma-huje rukom u stilu: Treba štoprije zaboraviti.

A ne zaboravimo: zbog okupacijeKonavala, Rijeke i Župe dubrovač-ke, te dubrovačkog primorja, 33tisuće ljudi iz tih krajeva, premapodacima nekadašnjeg dubrova-čkog Ureda za prognanike, moraloje napustiti svoje domove, stekav-ši tako status prognanika diljemHrvatske i mnogih europskih ze-malja. S područja Dubrovačko-neretvanske županije u logorimau Morinju i Bileći bila su 432 zat-očenika, od kojih je proteklih go-dina njih najmanje 40 umrlo i odposljedica psihofizičke torture utim tzv. sabirnim centrima koje jeustanovila i vodila JNA.

Ni to, međutim, nisu konačni

OptužnicaBrčić je bio jedan od 30-ak optuženih časnika JNA, na čelu sa bivšim

viceadimiralom JNA i zapovjednikom komande Vojno-pomorske oblastiMilom Kandićem, koje se teretilo za napade na Split i obližnje otoke 14.na 15. studenoga 1991. godine. Brčić je osuđen jer je kao zapovjednikrazarača Pula u splitskom kanalu pucao na hidrogliser kojim su premaDubrovniku plovili europski promatrači i jer je, zajedno s još šest zrako-plova, nasumice gađao naselja na Braču i Šolti, ispalivši najmanje 800granata. U tim napadima uništene su kuće i gospodarski objekti, no nasreću nije bilo poginulih.

Vukovar Dubrovnik

11

podaci, budući da se svjedočan-stva logoraša još prikupljaju.

Na području bivše dubrovačkeopćine tijekom agresije uništenoje, spaljeno i oštećeno oko 10 tis-uća stambenih zgrada i obiteljsk-ih kuća, dok je teško devastiranomnoštvo povijesnih spomenika ustaroj dubrovačkoj povijesnoj jez-gri, upisanoj u registar svjetskekulturne baštine UNESCO-a. Vel-ika su oštećenja zabilježena i na300 crkvenih objekata na podru-čju Dubrovačke biskupije.

U nedostatkudokaza…

Unatoč velikim i neprocjenjivimljudskim žrtvama među branitelji-ma, civilima, zatočenicima, progn-anicima, kao i ogromnih šteta ugospodarskom potencijalu i spom-eničkom blagu dubrovačkog kr-aja, za to „strateško promišljanjeobrane Jugoslavije“ do sada suizrečene samo dvije pravomoćnepresude Haškog suda. Ratni zapo-vjednik Vojno-pomorskog sektoraBoka viceadmiral Miodrag Jokić,nakon nagodbe s TužiteljstvomICTY-a, osuđen je na preblagih se-dam godina zatvora.

Njegov nadređeni, zapovjedniktzv. II operativne grupe JNA zadubrovačko-hercegovačko ratište

general Pavle Strugar, osuđen jesamo godinu više od Jokića, alijoš nije upućen na izdržavanje ka-zne. Svojedobni treći haški optuž-enik kapetan I kl. Vladimir Kova-čević Rambo ( koji je vodio najže-šći napad na Dubrovnik 6. prosin-ca 1991. godine), proglašen je pr-ocesno nesposobnim i upućen je u„zatvorenu psihijatrijsku ustano-vu“, dok je Jokićev najbliži surad-nik, admiral Milan Zec, oslobođ-en optužbe, iako je 1991/92. biona dužnosti načelnika Štaba VPS

Boka, jer za njegovo djelovanje nadubrovačkom području „nije bilodovoljno dokaza“.

Mnoštvo ostalih Strugarovih iJokićevih vrlo bliskih i visokoran-giranih oficira iz vremena „rata zamir“ nije ni dotaknuto istragom.To je, naravno izazvalo veliko ne-godovanje, budući da dvije izreče-ne kazne nisu ni izdaleka razmjer-ne zločinima koje su, tijekom agr-esije, izvele jedinice pod izravnimzapovjedništvom generala Struga-ra i admirala Jokića, odnosno pod

Dubrovnik

Vukovarska trojka

12

političkim pokroviteljstvom Beogr-ada i Podgorice.

Čijim konkretno, prilično je ne-jasno, jer je crnogorska državnatužiteljica za Morinj saznala tek2003. godine. I dok za Morinj iima nekih saznanja, o istrazi zlo-čina počinjenih na području Sl-anog tijekom 1991. godine, drža-vno tužiteljstvo, kako su prenijelicrnogorski mediji, nije dobilonikakve podatke, iako je zamjenikdržavnog tužitelja u DubrovnikuTomislav Savić potvrdio da se otome vodi istraga. Savić je zaRadio Slobodna Evropa kazao daje u tom, kao i u slučaju istrageratnih zločina u logoru Morinj,

zatražena pomoć od crnogorskogtužiteljstva i od Tribunala u Hagu.

Gdje jedokumentacija

Državno tužiteljstvo Crne Gore iistražni organi Višeg suda u Podg-orici procijenili su u kolovozu dadokazi koje je hrvatsko tužiteljst-vo dostavilo u vezi sa zločinima uMorinju nisu dovoljno ozbiljni dabi došlo do optuženja osumnjiče-nih. Državna tužiteljica VesnaMedenica je dokaze uputila Viš-em sudu, gdje su istražni sudacMušika Dujović i predsjednik su-

da Ivica Stanković, zbog nedost-atka dokaza, najavili neslaganjeza pokretanje istrage.

Glavni razlog što je crnogorskotužiteljstvo uopće dostavilo zah-tjev Višem sudu u Podgorici o po-kretanju istrage protiv šest osoba,zbog osnovane sumnje da su poči-nile krivično djelo ratni zločin pro-tiv civilnog stanovništva i ratnihzarobljenika u sabirnom centruMorinj, 1991. i 1992, godine, bioje dolazak tužiteljice Haškog tri-bunala Karle del Ponte u Po-dgoricu.

Desilo se to dan pred njen dola-zak.

Da će navodno procesuiranjebiti samo farsa, najavljivala je de-setak dana ranije sama Vesna Me-denica: izjavila je da ne može pri-hvatiti sve dokaze u vezi sMorinjem koji se temelje na izja-vama svjedoka danih nakon 15godina, te da će potražiti pomoćHaškog tribunala.

Nakon dolaska Karle del PonteMedenica je izjavila da su dokazi“kvalitetni”.

Sa Brijuna, gdje se 13. 07. sus-rela sa Karlom Del Ponte i hrvats-kim kolegom Mladenom Bajićem,nije donijela najavljene nove dok-aze. Naprotiv – istraga je pala.

Nešto ranije, u srpnju, Medenicaje pred Skupštinskim odborom,predstavljajući izvješće o radu tu-žiteljstva, izjavila je da postoji pr-oblem sa dokazima povodom slu-čaja Morinj:

„ Imali smo problem oko dostave

Hrvatska traži još 3000 umjetninaVeleposlanik RH u Podgorici Petar Turčinović izja-

vio je kako je Hrvatskoj do sada iz Srbije i Crne Gorevraćeno otprilike 25 tisuća umjetnina i arhivskegrađe ukradenih tijekom rata, a da se za još tri tisu-će traga, od čega je najveći dio u Srbiji. Njihov jepopis u bazi podataka hrvatskog Ministarstva kultu-re, policije i Interpola.

Turčinović je rekao da je zadovoljan suradnjomhrvatske i crnogorske policije u pronalaženju ukra-denih hrvatskih umjetnina u Crnoj Gori.

- Tri slike s crkvenim motivima, ukradene počet-

kom devedesetih iz Franjevačkog samostana uSlanome, koje su vraćene hrvatskim vlastima, samosu mali dio nestalog umjetničkog blaga za kojimtraga hrvatska država, kazao je Turčinović zaHrvatski glasnik.

Prema njegovim riječima, preostali dio umjetnina iarhivske građe bit će mnogo teže vratiti, jer su u pita-nju povrati koji traže policijsku istragu.

- Ima teških slučajeva umjetnina koje su vjerojatnozavršile u kriminalnim miljeima i prodane tko znagdje, istakao je Turčinović.

Dubrovnik

13

dokumentacije. Vojni arhiv Beog-rad nam je odgovorio da nema tudokumentaciju. Od vojne morna-rice u Tivtu smo je također tražili,ali su odgovorili da taj dio nije biopod njihovom ingerencijom, već jeto radila Vojna komanda Beograd,tako da se šećemo“.

Dokazi su prvo bili neprihvatl-jivi, pa kvalitetni, pa ponovo nep-rihvatljivi…zbunjeni time, i mismo „prošetali“ u pokušaju da na-đemo odgovore.

- Dokumentacija nije uništena.Zapisnici su trajni, moraju ihimati. Ako ih ne daju, nešto kriju,objašnjava naš izvor iz nekada-šnjeg vojnog vrha.

Lustracija - da ili neAnalitičar Stevo Vučinić sma-

tra da do procesuiranja neće doći.- Neće biti procesuiranja, niti

hapšenja. U najboljem slučaju ćeih dovesti do tužitelja, ali otvarase pitanje tko je dozvolio da se touradi.

Morinj se ne može promatratiizolirano od konteksta i bez lus-tracije, koju nije moguće izvesti,jer će oni koji su i tada bili i danassu na vlasti, izvršiti političku sa-molikvidaciju.

Dovoljan razlog da ne budu dov-

edeni pred sud je to što će neštoreći o komandnoj odgovornosti:Tko je dao komandu, po čijem od-obrenju, tko je trebao vršiti na-dzor, a nije to učinio, smatra Vu-činić.

Predstavnici crnogorskih politi-čkih partija i politički analitičarirazličito shvaćaju lustraciju, do temjere da se neki zalažu za indivi-dualnu odgovornost, a neki je videkao obračun sa onima koji već dv-ije decenije vladaju Crnom Gorom.

Profesor Srđan Darmanović is-tiče kako bi mjere lustracije pogo-

dile dvije trećine aktera na crnog-orskoj političkoj sceni.

- Ukoliko ne bi bilo političkogkoncenzusa, nije realno očekivatida većina političkih partija izvršipolitičko samoubojstvo, kazao jeDarmanović.

Netko sve zna- Sve je bilo podčinjeno Genera-

lštabu. Evo, ja sam upućen na radu Morinj ukazom Veljka Kadijev-ića, pokazujući papir iz 16.okto-bra 1991, priča za Hrvatski glas-

DeklaracijaHrvatski sabor donio je Deklaraciju o presudi Haškog suda za ratni

zločin na Ovčari i suradnji sa tim sudom, u kojoj se ističe da je presuda„vukovarskoj trojci“ dovela u pitanje ispunjenje zadanog mandata Sudaprema rezoluciji Vijeća sigurnosti UN po kojoj je osnovan.

- Polazeći od činjenice da je svrha i cilj djelovanja Haškog suda kazni-ti počinitelje i nalogodavce ratnih zločina, zadovoljiti pravdu i pružitižrtvama barem moralnu zadovoljštinu, Sabor izražava ogorčenostniskim kaznama Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću, zbog čega presuduocjenjuje neodrživom s pravne i moralne strane, stoji u Deklaraciji.Ocjenjuje se, između ostalog, i da je presuda u potpunom nesrazmjerusa nedvojbeno utvrđenim počinjenim zločinima, te da zaobilazi odredberezolucije kojom je Haški sud osnovan kako bi sudio i za smišljenonanošenje velikih patnji i namjerno stvaranje uvjeta za izazivanje fizi-čkog uništenja skupine ljudi.

Goranović

14

nik umirovljeni pukovnik Radom-ir Goranović iz Nikšića i nastav-lja:

- Za Morinj netko mora odgova-rati. Neću umrijeti miran dok seovo ne završi. Gdje su materijali oMorinju? Gdje su izvješća o plja-čki Dubrovnika? Komanda sekto-ra zna. Sve netko ima.

Znam da je moj dosje u Upravi uBeogradu. Čuvam dokumentacijuza svih 49 ljudi koje sam isljeđi-vao, kao i zapisnike koje sam oso-bno vodio o pljački na dubrova-čkom ratištu, ističe Goranović.

KOS-ovac koji je karijeru gradiood Mostara do Kupara, tri mjese-ca je proveo u Morinju a zatim, nanagovor prijatelja oficira – koji gaupozorava da mu se sprema likvi-dacija, bježi u Beograd, gdje 2. ve-ljače, pod optužbom da je hrvatskišpijun, biva smijenjen iz Službesigurnosti. Posljednje godine voj-ničke karijere proveo je kao ko-mandir pozadine u Nikšiću. Umeđuvremenu je optuživan zazloupotrebu službenog položaja, uoptužnici sa 27 točaka. Nakon dv-ije godine proces je obustavljenzbog nedostatka dokaza.

- Kunić Huso (načelnik službebezbjednosti Boka), me rasporediona mjesto isljednika. Bilo nas jenekoliko u tim kontejnerima, alijedini isljednik koji je vezivaoljude lisicama za sto i stolicu jeZlatko Tarle. To sam osobno gle-dao, to smo mu zamjerili i referi-

rali o tome. Bilo je to bespotrebnomaltretiranje.

Oko maltretiranja smo upozora-vali, pa je došlo naređenje iz Gen-eralštaba da se strogo poštuježenevska konvencija.

Stražari i rezervisti tukli su zar-obljenike noću. Mi noću nismo bilitu. Bilo je šamara i provokacija,žalbi. Identificirali smo i pisali otome. Kunić nije nikoga smijenio,a tražili smo to od njega. On jeizvršavao naredbe koje je neko izKomande režirao, Kadijević ili Zec.Krluč i Tarle bili su izvršioci.

Mi, isljednici, iako sa višim čino-vima, smo referirali Mirsadu Krl-uču, a pošto on često nije bio tu,podnosili smo izvještaje Tarleu.

Nikakvog komandnog utjecajanisam imao ni ja, ni Mladen Go-vedarica.

Zanimljivo je da danas u HercegNovom mirno žive Zec, Mile Kand-ić, Huso Kunić… Beara je napra-vio pometnju, osmislio Morinj, i izKumbora se premjestio u Bosnu,kod Mladića. Suština je ipak uKadijeviću. Američki savjetnik uIraku, danas mirno živi na Floridi.Pa se pitam, tko je ovdje lud, rezi-gnirano zaključuje Goranović.

Ne zaboravimoMorinj je priča o izolaciji – druš-

tvenoj, političkoj, ratnoj. Odbače-nosti, dokazivanju, preživljavanju,

solidarnosti. Drami sudionika.Banaliziranju zla. Industriji pat-nje, inženjeringu pomirenja. Dikt-aturi tzv. postmodernističkogrelativizma – zasićenju temama iemocijama koje proizvode strah inelagodu.

Ne smijemo ih se zasititi, dokgod sudovi ljudski ne budu i sud-ovi pravde – a pokazalo se i ovogaputa da nisu.

Prvostupanjska presuda „vuko-

Pravda za sve žrtveU svom obraćanju Općoj skupštini UN u New Yorku, hrvatski premi-

jer Ivo Sanader rekao je kako je Hrvatska povrijeđena presudom „vuko-varskoj trojci“.

- Tražimo pravdu za sve žrtve u Vukovaru i bilo gdje u svijetu. To je odiznimne važnosti za budućnost međunarodnog kaznenog prava, poručioje Sanader i nastavio:

- Imamo pravo pitati zašto su Ženevske konvencije, čija su načelauključena u Statut Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju,zanemarene u određivanju krivnje tih časnika JNA. Hrvatska očekuje daće nakon žalbe Tužiteljstva, Žalbeno vijeće proučiti presudu i djelovati uskladu s jasnim mandatom određenim od strane Vijeća sigurnosti UN“.

Sanader je podsjetio da Tužiteljstvo nije podiglo optužnice protivVeljka Kadijevića i Blagoja Adžića i poručio da je Hrvatska spremnapreuzeti sve preostale slučajeve koji uključuju hrvatske državljane.

15

varskoj trojci“ povrijedila je, uprvom redu, žrtve i njihove obitelji,ali i osjećaj za pravdu i istinu.Povrijedila je i sve one koji su u tomludom vremenu znali prepoznatišto je istina, a što laž, što je prave-dno, a što nepravedno, što je pat-nja, a što zločin. U Crnoj Gori i utom vremenu bilo je onih koji suprosvjedovali protiv rata, Milošev-ićeve politike i njegovih eksponena-ta, onih koji su pojedinačno ali i

masovno, kao npr. u Baru, odbijalipozive za mobilizaciju, i onih kojisu sa Cetinja molili Dubrovnik zaoprost. Presude Haškog suda i uslučaju Vukovara, i u slučajuDubrovnika, nisu dale niti moralnusatisfakciju nedužnim žrtvama, nionima koji su uz te žrtve stali.

Najnoviji slučaj časnika Brčićasamo je potvrda da Crna Gora štoprije treba da se oslobodi onog dije-la nasljeđa svoje prošlosti koje čini

ranjivom njeno državotvorno biće.Božji zakon kaže: Zlo ne može

nadvladati, zlo je unaprijed pora-ženo.

Slijedimo taj zakon.To je izuzetno važno i za Crnu

Goru i za Hrvatsku, jer zločini suuvijek individualni, a kada se kri-vica individualizira, prestaje odgo-vornost cijelog naroda.

Srećom, za ratni zločin nemazastare. Tamara Popović

Ovčara

16

Sjednica podružnice Bar03. 10. 2007. podružnica Hrvatskog građanskog

društva Crne Gore u Baru održala je 47. sjednicu nakojoj je izvršen reizbor članova Upravnog Odbora. Novičlanovi UO su: Dragutin Marstjepović, Vitomir Ćet-ković, Nikola Nreković, Marta Anđelić i VladimirMarvučić.

Raspravljalo se i o financiranju predstojećeg Božić-nog koncerta. Odlučeno je da Podružnica učestvujena Općinskom natječaju za NVU. Podneseno je izvje-šće o Međunarodnom znanstvenom skupu u Kotoru io najavljenoj posjeti Generalnog Konzula RH.

Međunarodni znanstveni skup

04-06. 10. 2007. u Kotoru je održan Međunarodniznanstveni skup "Hrvatsko–crnogorski dodiri-identitetpovijesne i kulturne baštine Crnogorskog primorja",koji je okupio sedamdeset znanstvenika iz Hrvatske iCrne Gore.

Organizatori skupa bili su Hrvatski institut za povi-jest iz Zagreba, Matica hrvatska, Crnogorski istorijskiinstitut iz Podgorice i Hrvatsko građansko društvoCrne Gore.

Vijesti- HGDCG i Uredništvo Hrvatskog Glasnika uputilo je

čestitku načelniku Općine Konavle Luki Kordi u povo-du Dana Općine

- Općina Kotor i Skupština Crne Gore raspisalinatječaje za dodjelu sredstava NVU za 2007. godinu.HGDCG je učestvovao na oba natječaja sa projektom«Bokeljska priča u Podgorici i Omišu»

- Izašla je iz tiska knjiga «Iz prošlosti Boke», autoricedr. sci. Lovorke Čoralić, u nakladi «Meridijan» iz Sam-obora, a uz financijsku potporu HGDCG

- Izašla je iz tiska knjiga «Nedosanjana Boka FranaAlfirevića i Viktora Vide», autorice dr. sci. DubravkeRaffaeli iz Zagreba, a u nakladi HGDCG

Posjetgeneralnog

konzulapodružnici Bar11. 10. 2007. podružn-

ica HGDCG u Baru u pro-širenom sastavu je biladomaćin generalnom kon-zulu RH Božu Vodopiji injegovom suradniku Rad-ojku Nižiću, konzulu prv-og razreda. Raspravljalo seo predstojećim izborima uRepublici Hrvatskoj, o pro-blemima hrvatske zajedni-ce u Crnoj Gori, dvojnomdržavljanstvu, problemimanezaposlenosti, nedosta-tku prostora za radPodružnice i dr.

Posjet Udruge umirovljenika izSplita

12. 10. 2007. Udruga umirovljenika iz Splita posje-tila je Kotor. Hrvatsko građansko društvo Crne Gorepružilo im je kompletnu logistiku, prema dogovorenomplanu boravka u Kotoru. Razmijenjeni su i prigodnipokloni. Predsjednica Udruge je bivša KotorankaZorka Marković.

17

KRONIKA DRUŠTV A

Sastanak Podružnice Podgorica18. 10. 2007. članovi Upravnog odbora Podružnice

HGDCG Podgorica su upoznati sa posjetom general-nog konzula RH Boža Vodopije i njegovog suradnikaRadojka Nižića, konzula prvog razreda, Hrvatskomgrađanskom društvu Crne Gore. Razgovorima su pri-sustvovali dr. Svjetlana Zeković, dr. Mihailo Kuliš iJadranka Vojičić. Podneseno je izvješće i o održanojIII. sjednici UO HGDCG. Raspravljalo se i o predsto-jećim izborima u RH, kao i o suradnji sa DruštvomCrnogoraca i prijatelja Osječko-Baranske Županije izOsijeka.

IV. Susret književnika18, 19, i 20.10. 2007. u Rovinju su održani IV.

Susreti književnika hrvatskih manjina u RepubliciHrvatskoj. Skup je održan pod pokroviteljstvomMinistarstva kulture, Matice Hrvatske i HMI .

Na poziv domaćina, Hrvatskog kulturnog društva«Franjo Glavinić» iz Rovinja, ispred HGDCG učestvo-

vali su pjesnici Desanka Matijević i Miroslav Sindik.

Osnivačka skupština KoalicijeNVO iz CG

19. 10. 2007. u Podgorici je održana osnivačkaskupština Koalicije nevladinih organizacija –«Suradnjom do cilja». HGDCG je član ove Koalicije iSkupštini je prisustvovala Selma Krstović, članUpravnog odbora. Na Skupštini su usvojeni slijedećidokumenti: Kodeks NVU u Crnoj Gori, Poslovnik oradu Skupštine, Pravilnik o radu Samoregulatornogtijela.

Za predsjednika Skupštine izabran je AleksandarSaša Zeković, a za predsjednika Samoregulatornogtijela Zlatko Vujović.

IV. sjednica Upravnog odbora25. 10. 2007. održana je IV. Sjednica Upravnog

odbora HGDCG. Na sastanku se raspravljalo o slije-

Aktivnosti Društva do kraja godineSTUDENI

• 22.11.2007.Zabavna večer u okviru proslave Dana Općine Kotor, pod nazivom «Da te mogu pismom zvati». Učesnici iz

Šibenika: muška klapa «Maslina», ansambl «Bonaca», pjevačica Nera Gojanović. Gosti večeri ženska klapa«Bisernice Boke»Diskoteka Maxsimus

PROSINAC• Do 15.12.2007.Znanstveni medicinski skup «Dr Karlo Radoničić» sa predavačima iz Zagreba.Sala Skupštine Općine Kotor– palača Bizanti.• 15.12.2007.Božični koncert u Baru. Ženska klapa «Tamarin» i muška klapa «Solin»• 16.12.2007.Božićni koncert Komornog koncerta iz Dubrovnika. Poklon Dubrovačko Dalmatinske Županije. Katedrala Sv.

Tripuna u 19,00Božični koncert klape Vokalisti Salone u Podgorici.Božični koncert klapa iz Solina u Herceg Novom.•17.12.2007.Božični koncert klapa iz Solina u Tivtu•18.12.2007.Božični koncert klapa iz Solina u Kotoru, u katedrali sv. Tripuna.• U tijeku prosinca mjeseca planiramo formirati podružnicu HGD CG u Herceg Novom, kao i kadrovski obno-

viti podružnice u Tivtu i Kotoru.

18

KRONIKA DRUŠTV Adećim pitanjima:

- Financijsko izvješće za VIII. i IX. mjesec- Realizacija projekta «Bokeljska priča» u Rijeci- Međunarodnom znanstvenom skupu u Kotoru- Usvojen je Program rada Društva za 2008. godinu- Donesena je odluka da se HGDCG nominira za

nagradu «21. novembar»- O gostovanju klape «Maslina», ansambla «Bonaca» i

pjevačice Nere Gojanović u povodu Dana OpćineKotor, dana 22.XI 2007. u diskoteci Maximus

- O mogućoj realizaciji «Bokeljske priče» u Podgoriciu povodu Dana Podgorice

- O organiziranju rasprave o Pravilima za prve izbo-re Savjeta manjina, uz učešće predstavnikaMinistarstva manjina i predstavnika hrvatskih udruga

- Razmatranje inicijative Bokeljske mornarice opostavljanju biste Vladimiru Brajkoviću

- o tekućim pitanjima; zakazivanju sastanka Savjeta,izvješća sa sastanaka Podružnica Bar i Podgorica, formi-ranju Podružnice Herceg Novi, kadrovskoj obnovi uPodružnicama Kotor i Tivat, učešću na skupu mreženasljeđa jugoistočne Europe, provođenju glasovanja napredstojećim izborima u RH, učešću na natječajimaOpćine Kotor i Skupštine Crne Gore za NVU, učešćunaših predstavnika na IV. susretu književnika hrvatskihmanjina u Rovinju, učešću na Skupštini Koalicije NVU izCrne Gore, doštampavanju knjige o Franu Alfireviću,učešću na sastanku predstavnika hrvatskih udruga istranke u Tivtu u svezi izgradnje Hrvatskog doma

Savjet hrvatske nacionalnemanjine

05.11. 2007. Zakonom o manjinskim pravima i slo-bodama predviđeno je osnivanje nacionalnih savjeta.Tim povodom, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore,u suradnji sa Ministarstvom za zaštitu ljudskih imanjinskih prava Vlade RCG, organiziralo je u prosto-rijama društva Okrugli stol na temu: Pravila za prveizbore Savjeta. Nazočili su: generalni konzul RH BožoVodopija sa suradnikom, konzulom prvog razredaRadojkom Nižićem, pomoćnik ministra SabahudinDelić, sekretar Ministarstva Orhan Šahmanović, prof.dr. Milenko Pasinović, predsjednik HGDCG dr. IvanIlić, tajnik HGDCG Tripo Schubert, član Upravnogodbora HGDCG Selma Krstović, predsjednik UOPodružnice HGDCG Bar Drago Marstjepović, član UOHGDCG Podružnice Bar Vladimir Marvučić, predsjed-nica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović,predsjednik Krovne udruge Mato Krstović, predsjed-nik NVO Hrvatski forum Zvonko Deković, predsjednik

NVO Hrvatski dom 1893. Nikola Dončić i urednicaHrvatskog glasnika Tamara Popović.

Predstavnici Ministarstva informirali su nazočne oobavezama koje proističu iz Zakona i o tehnici kandi-diranja elektora za elektorsku skupštinu i način formi-ranja Savjeta. Grupa od pet elektora iz sastava HGI supodnijeli inicijativu Ministarstvu za zakazivanje skup-štine. Dogovoreno je da se skupština održi 21. prosin-ca u Tivtu sa početkom u 17.00.

Članovi Savjeta po funkciji su predsjednica HGI,republički poslanik, predsjednik odborničkog kluba,predsjednica Općine Kotor ( ukoliko želi). Preostalih 17članova će se birati iz sastava elektora, tajnim glasa-njem na Skupštini.

Nagrada „21. novembar“06. 11. 2007. kandidaturu Hrvatskog građanskog

društva Crne Gore za nagradu „ 21. novembar“ koja sedodjeljuje u povodu Dana Općine Kotor, podržale susljedeće institucije i istaknute ličnosti:

- Ambasada Crne Gore u Republici Hrvatskoj- Ministarstvo za zaštitu ljudskih i manjinskih prava

Vlade RCG- Admiralitet Bokeljske mornarice- Pomorski muzej Crne Gore – Kotor- NVO Gradska muzika- Kotor- NVO Bisernice Boke – Kotor- dr. Miloš Milošević- akademik Rajko Vujičić- mr. Vesna Vičević- mr. Jovan Martinović- arh. Zorica Čubrović- novinar Slavko Mandić- novinar Dušan Davidović

19

VIJESTI IZVELEPOSLANSTVA

I KONZULATA

Poziv naglasovanje

Na izborima u Republici Hrvatskoj25. 11. bira se 140 zastupnika iz de-set izbornih jedinica, zastupnici zadijasporu čiji broj zavisi od ukupnogodziva birača, kao i osam zastupnikamanjina u Hrvatskoj.

Generalni konzulat RepublikeHrvatske u Kotoru, na temelju od-redbe članka 97. alineje1. UstavaRepublike Hrvatske te članka 5.,6. i 80. stavka 2. Zakona o izbori-ma zastupnika u Hrvatski sabor( ''Narodne novine'', broj 111/99,109/00, 53/03, 44/06 i 19/07 ),Odluke Predsjednika RepublikeHrvatske od 15. listopada 2007.godine poziva birače, državljaneRepublike Hrvatske u Crnoj Gori,na izbore za zastupnike Hrvatskogsabora.

Birači s područja općine HercegNovi mogu glasovati u dvorani Parku Herceg Novom, birači iz općineTivat u domu „Gracija Petković“,dok će birači iz općina Kotor, Bu-dva, Bar, Ulcinj i Cetinje glasovati uprostorijama Generalnog konzulataRepublike Hrvatske u Kotoru.Birališta su otvorena u subotu inedjelju 24. i 25 studenog od 7 do19 sati, navodi se u priopćenjugeneralnog konzula Boža Vodopije.

U Veleposlanstvu Republike Hrva-tske u Podgorici glasovati će birači sapodručja općine Podgorica, kao iopćina Nikšić i sjevera Crne Gore.

PROGRAM AKTIVNOSTI ZA 2008. GODINUTRADICIJSKE MANIFESTACIJE:

- Tripundanska večer uz učešće „Slavonija band», Tri kvarta iklapa

- Božićni koncerti, uz učešće glazbenih grupa iz Hrvatske- Uskršnji program uz učešće ansambla „Perlice“ gradskog kaza-

lišta mladih i izložbe sakralnih skulptura Ljubice Buble iz Splita.- Sudjelovanje u proslavi Sv. Vlaha u Dubrovniku- Sudjelovanje u proslavi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u

Dubrovniku

REDOVNE AKTIVNOSTI- Godišnja Skupština Društva u Herceg Novom- Ljetovanje djece u Zagrebu.- Upis završenih srednjoškolaca na fakultete u Hrvatskoj.- Dopunska nastava na hrvatskom jeziku- Izdavanje dokumenta za dobivanje hrvatskog državljanstva

POSEBNE AKTIVNOSTI- Obilježavanje Dana Državnosti RH i Dana HGD CG- Obilježavanje proslave 500-te godišnjice rođenja hrvatskog i

svjetskog komediografa Dubrovčanina Marina Držića , kotorskihkorijena

- Istraživanje korijena obitelji DE DARSA – DRŽIĆA i postavljanjespomen obilježja u suradnji sa Družbom Hrvatskog Zmaja.

- Posjeta hrvatskih školaraca iz Crne Gore i njihovih prijateljaDubrovniku u toku proslave Marina Držića.

- Medicinski skup«dr. Karlo Radoničić«- Početak rada mandolinskog orkestra- Formiranje odjela Hrvatske matice za Crnu Goru- Formiranje Družbe Hrvatskog Zmaja- Susret veterana i kadeta FK» Bokelja» i NK»Hajduka»u Splitu

PROJEKTI1. „Bokeljska priča“ u Omišu i Hvaru2. Humanitarni program ( dodjela pelena za odrasle, patronažna

služba i izrada baze podataka o krvnim grupama)3. Tiskanje periodike „Bokeški Ljetopis“- dvobroj4. Tiskanje mjesečnog časopisa „Hrvatski Glasnik“5. Tiskanje knjige monografija Dobrote6. Izrada baze podataka za zapošljavanje7. Postavljanje spomen obilježja junacima bitke kod Lepanta u

gradu Naupaktu-Grčka8. Izrada i postavljanje biste Luki Brainoviću9. Izrada i postavljanje biste Andriji Zmajeviću10. Izrada i postavljanje biste Vladimiru Brajkoviću, u suradnji sa

Bokeljskom Mornaricom i NZ Crnogoraca Hrvatske11. Ljetovanje djece u Zagrebu12. Opremanje Redakcije izdavačke djelatnosti kompjutorskom

tehnikom za izradu pripreme za štampanje.13. Tiskanje knjige «Tin Ujević i Crna Gora», u suradnji sa NZ

Crnogoraca Hrvatske

20

Panorama Tivta uskoroće biti posve drugačija

21

Rušenjem tivatskog Arsenaladevetog studenog 2007. ozna-čen je početak izgradnje mar-

ine Porto Montenegro.Mornaričko-tehnički remontni

zavod „Sava Kovačević“ u Tivtu pr-estao je sa radom nakon punih 118godina, proglašenjem svih radnikatehnološkim viškom i primopreda-jom novom vlasniku, firmi „AdriaticMarinas“ kanadskog milijarderaPetera Munka.

Tako je i faktički zatvoreno jednoznačajno poglavlje u povijesti Tivtai Boke, a u prošlost definitivno oti-šla djelatnost od koje je ovaj gradživio više od jednog stoljeća.

Ratna brodogradnja u Tivtu jepočela 1889. godine kada je na ze-mljištu koje joj je za to namjenskipoklonilo nekoliko tivatskih obite-lji, Ratna mornarica moćne Austro-Ugarske monarhije izgradila noviPomorski arsenal kao bazu i remo-ntno brodogradilište za svoju flotu

na Južnom Jadranu. RazvojemArsenala započinje i munjevit nap-redak samog Tivta, do tada malogribarskog i poljoprivrednog mjesta,koje se izuzetno brzo, zahvaljujućinovom brodogradilištu, pretvorilo ugrad sa nizom sadržaja koje bi i da-nas poželjeli mnogi u Evropi.

Predivan veliki Mornarički parkkoga je u neposrednoj blizini Arse-nala, u želji da uljepša okolinu bro-dogradilišta, 1892. podigao tada-šnji komadant RM Austrougarske,admiral Maximillian Daubleskyvon Sterneck, i danas je jedna odnajatraktivnijih i arhitektonsko-ho-rtikulturno najbogatijih botaničkihbašti na Jadranu.

Tivat je u Austrougarskoj, godinuranije, dobio i prvi orkestar, 1908.počinje sa radom i glinena industri-ja „Račica“, 1909. osniva se Grad-ska muzika i odigrava prva nogom-etna utakmica, a 1916. u pogon jepuštena i prva električna centrala.

NAKON 118 GODINAKONTINUIRANOG RADA

Arsenalotišao upovijest

22

Zahvaljujući svom ratnom brodo-gradilištu, najmlađi bokeljski gradje već krajem 19. i početkom 20.stoljeća imao i tri pošte, telegrafskuvezu, carinarnicu, nove putove,vodovod, škole i zdravstvene stacio-nare, a u godinama koje su uslije-dile nakon Prvog svjetskog rata,kao glavna baza ratne flote Kralje-vine Jugoslavije, Arsenal i Tivat sunastavili svoj brzi napredak.

U tom periodu tivatski Arsenal seafirmira i kao jedino brodogradili-šte na istočnoj obali Jadrana ospo-sobljeno da remontira podmornice,što se u brodogradnji smatra najve-ćim dostignućem i najsloženijimtehničkim poduhvatom. Remontpodmornica kao specijalnost tivats-kog MTRZ, karakterizirao je i nare-dna desetljeća njegovog rada, pa sunaši i podmorničari stranih zemaljapostali sastavni dio života samogTivta.

Na tehnička dostignuća u brodo-gradilištu dvadesetih i tridesetihgodina prošlog stoljeća, koja su sv-ojom kompleksnošću nerijetko im-presionirala i strance, nadograđi-valo se ubrzano napredovanje okol-ne gradske i društvene infrastruk-ture Tivta, što se odražavalo na svesegmente života u najmlađem bo-keljskom gradu gdje seveć početkom dvadese-tih godina 20. stoljećadaju prve kazališne ikino predstave, a gradese i objekti kulture po-put Sokolskog i Doma„Jadranske straže“1930. i 1931. godine.

Nakon ratnih razara-nja, Arsenal se obnavljau socijalističkoj Jugosl-aviji. Poslije Drugog sv-jetskog rata postaje gla-vno remontno brodogradilište njenevojne flote, ali i značajan proizvo-đač veoma složenih sredstava ratnetehnike.

Proizvodeći i izvozeći protivgra-dne rakete i rakete za osvjetljava-nje, pontonske mostove, brodsketopove, mine, višecjevne bacače ra-keta i manje ratne brodove, Arsenalje bio, bez premca, najkompleksni-je industrijsko poduzeće u Crnoj

Gori. Zlatno doba počelo je 1974.godine kada je Arsenal dobio mog-ućnost da, pored domaćih, remon-tira i strane ratne brodove. Radećina više desetina brodova i podmor-nica RM SSSR, SAD, Libije i nekihdrugih zemalja Tivćani su narednihgodina ostvarivali vrtoglave profitekoji su se mjerili desetinama mili-juna dolara godišnje, Arsenal i gradsu se razvijali izuzetnom brzinom,a standard žitelja Tivta bio je međunajboljima u SFRJ.

Svemu se počeo nazirati krajpočetkom rata u bivšoj SFRJ i uvo-đenjem sankcija od kojih se MTRZviše nikada nije potpuno oporavio,pa je Vlada Crne Gore, na ideju iinicijativu Petera Munka, prije dvijegodine donijela odluku da od re-montnog brodogradilišta načinimarinu za megajahte i ekskluzivninautičko-turistički centar.

Konačni kraj došao je 30.lipnjaove godine kada je 472 radnikaArsenala formalno ostalo bez posla.Dva dana kasnije je kompleks tiva-tskog vojnog brodogradilišta preu-zeo novi vlasnik – „Adriatic Marin-as“ koji će ga koristiti narednih 90godina.

Tako, nakon 118 godina, nestaje iosnovna djelatnost od koje je Tivat

živio duže od stoljeća. Nestaje i du-gi suživot Tivta i mornarica raznihzemalja koje su se smjenjivale uBoki od kraja 19. do početka 21.stoljeća. Sive siluete ratnih brodovai tamno-plavi trupovi podmornicanakon niza desetljeća više neće bitinezaobilazni dio panorame Tivta,jer će ih od svibnja 2009, kadaovdje bude završena prva faza Mu-nk-ovog „Porto Montenegra“ vrije-

dna oko 150 milijuna eura, zamije-niti elegantni bijeli trupovi eksklu-zivnih jahti svjetskog džet-seta.Dakle, točno 120 godina nakon štoje na navoz Arsenala u Tivtu podi-gnut prvi austrougarski ratni brod,u svibnju 2009. u marinu na mje-stu MTRZ, uplovit će prva jahta kaovjesnik onoga što bi narednih dese-tljeća trebalo da bude osnovni nosi-lac razvoja Tivta – ekskluzivnognautičkog turizma.

- Radujemo se što smo u prilici dazajedno sa vlastima i narodomCrne Gore, napravimo nešto novo iuspješno što će za ovdašnje ljudeotvoriti veliki broj novih radnih mj-esta, prilika za zaradu i razvoj, ka-zao je na preuzimanju Arsenala iz-vršni direktor „Adriatic Marinasa“Oliver Corlette.

Prema njegovim riječima, odmahće započeti ekološko čišćenje isanacija lokacije Arsenala na kojojće „Adriatic Marinas“ u narednihčetiri godine izgraditi jedan novimali grad – ekskluzivni nautičko-turistički centar i marinu za megajahte „Porto Montenegro“, vrijedanoko 600 milijuna eura.

- Pored čišćenja, počinje i postu-pak tzv. „nježnog uklanjanja“ djelo-va postojećih zgrada i objekata u

kompleksu Arsen-ala. Dio tog materi-jala kasnije ćemoupotrijebiti pri izgr-adnji „Porto Mont-enegra“.

Nakon „nježnoguklanjanja“ početće i konačno ruše-nje postojećih zgra-da. Sama izgradnjanovih objekata kre-će odmah poslijeNove godine.

U narednih nekoliko mjesecipočet ćemo i sa otklanjanjem nano-sa na dnu mora u Arsenalu, istakaoje Corlette dodajući da ostaje vrloambiciozno postavljen plan, da prvafaza „Porto Montenegra“ koja podra-zumijeva 135 novih objekata međukojima dva hotela, nautičkog muze-ja, tri pjacete i oko 200 vezova zajahte, bude gotova do svibnja 2009.

Siniša Luković

Ratna brodogradnja u Tivtupočela 1889. godine kada je nazemljištu koje joj je za tonamjenski poklonilo nekolikotivatskih obitelji, Ratnamornarica moćne Austrougarskemonarhije izgradila noviPomorski arsenal

23

24

Dobrota - mjesto u Boki oku-pano suncem i morem.Mjesto kapetana, brodova,

ponta i mandraća, stoljećima jeispraćalo one koji su odlazili i doče-kivalo one koji su dolazili, moremili kopnom. Dobroćanke, vrijedne ibogate žene, strpljivo su čekalesvoje najmilije i tkale svoju priču.

Dobrotska nit vodi nas u dom na-še sugrađanke Nadežde Nade Rad-ović koja od zaborava čuva dobrot-ski vez - dobrotsku čipku.

Daleke 1964. godine, negdje u pr-oljeće, u osnovnoj školi vodila je dr-amsku sekciju. Pripremali su kom-ad za koji su bili potrebni kostimi.U grupi koju je vodila profesoricaNada Radović bio je i učenik ŽeljkoĐurović. Njegova mama, gospođaAnđica Đurović, bila je voljnapomoći oko kostima.

Na njenom stolu - korpice sa ruč-nim radom. Dobrotska čipka. NadaRadović je zamolila da je nauči tajvez.

Prije godinu u Pomorskom Muze-ju Crne Gore u Kotoru održana jenjena izložba - prezentacija ručnograda. Izložen je bijeli tekstil –suvremena izrada stolnjaka i dru-gih uporabnih predmeta, ali uvreš-enih i oplemenjenih detaljima stareizvorne i tako dragocjene dobrotskečipke.

Posjećenost je bila velika, zainte-resiranost za ovaj rad također. Biloje priče i o pokretanju radionice ukojoj bi se svi zainteresirani mogliučiti dobrotskom vezu i tako gasačuvati od zaborava. Međutim,nakon zatvaranja izložbe ostala jesamo prazna priča. Upravo taj ne-mar doveo nas je ponovo u Dobr-otu.

- Dobrotski vez je jedinstven usvijetu, priča nam Nada. Premariječima don Gracije Ivanovića,nastao je u XII. stoljeću. Kao cije-

njeni rad, vez sam uzela od malo-brojnih Dobroćana koji su to blagočuvali u svojim škrinjama, bajuli-ma, kredencama. Posebnu kolekci-ju vidjela sam u riznici crkve Sv.Eustahija u Dobroti. To je bilo1958-59. godine kada me je gospo-đa Anka Dabinović odvela davidim to bogatstvo.

Od XII. do XIV. stoljeća radilo semnogo ali, nažalost, ništa nije

sačuvano, jer se radilo za posebnunamjenu- žene su radile za svojumrli čas i sa njima u vječnost jeodlazio i njihov rad.

Od XV. stoljeća naovamo radili suse radovi za ukrašavanje domova -tavaje, miljea, tablete za kantunale,koltrine… Radile su se i bluze, uk-rašavale kragne i rukavi, marame,one dobrotske koje idu uz nošnju,ali samo rubni dio sa resama.

NADA RADOVI UVA OD ZABORAVA JEDINSTVENU TEHNIKURU NOG RADA

Tajne dobrotskog vezaDobrotski vez, jedinstven u svijetu,nastao je u XII. stoljeću.Ni sunce ni sumrak ne dozvoljavajurad, isključivo bijeli - bijelim koncemna bijelom platnu. Za jedancentimetar veza trebaju sati i sati

Nadežda Nada Radovićsa svojim vezom

25

Najstariji sačuvani primjerak jekapa koja se čuva u staroj pomor-skoj obitelji Zorana Radimirija.

U riznici crkve Sv.Eustahija ima54 rada, ponešto čuva crkvaSv.Mateja, katedrala Sv.Tripuna, ajedan divan oltarnik čuva se u crkvina Mulu. To su radile sestre -gospođa Anđica Đurović i gospođaPina Janković. Kao poklon crkvi,taj oltarnik je postao posebna vri-jednost crkve Pomoćnice krišćanapoznate u narodu kao crkva Blaže-nog Gracije. Ovaj oltarnik se moževidjeti samo jednom godišnje i tona blagdan Blaženika. Ljudi izovoga kraja oduvijek su bili jakopobožni. Zavjetovali su se određe-nim svecima i blaženicima, nosilizavjetne poklone i tako od našihcrkava stvorili svojevrsne muzejekoje treba čuvati i štovati bez obzi-ra na pripadnost“.

Nada je radila prezentacije rozeta,zvonika... Zanimalo nas je koliko jeteško napraviti jednu takvu čipku,koliko vremena je potrebno.

- Nekada je žena Dobrote imalapuno vremena za rad. To je gospod-ski vez i radile su ga isključivo gos-

pođe u svojim domovima. Imale susluge koje su obavljale kućne i ba-štenske poslove, a gospođe bi sameili u društvu svojih prijateljica sakojima su dijelile istu sudbinu, vez-le svoje čipke i u njih utkale svoječežnje i svoje snove. Uvijek u odre-đeno doba dana, nikada sa previšeili premalo svjetlosti, jer ni sunce nisumrak ne dozvoljavaju rad, isklju-čivo bijeli - bijelim koncem na bije-lom platnu.

Radile su na balkonu ili prozoru -sve dobrotske palače imaju balko-ne okrenute ka moru. Žene su gov-orile:“Radeći u mislima smo sa svo-jim dalekim“, dalekim a dragim.Nosile su u srcima i mislima sino-ve, braću, očeve, zaručnike, muže-ve...

Nauči se lako, ali raditi je teško.Za jedan centimetar veza trebajusati i sati, nekada šest, nekada os-am, nekada deset i više, zavisi odboda kojim se puni određeni motiv.Jedanput urađen motiv ne smije seponoviti.

Vez krasi originalnost, jedinstve-nost, neponovljivost. Treba ga sač-uvati, nositi, vidjeti. Nemoguće je

prodati komad Dobrotske čipke.Može se samo pokloniti.

Dobrotska čipka znak je ovogkraja. Žene Dobrote su se udavale,odlazile u druge krajeve i sa sobomnosile čipku. Cetinje čuva Dobrot-sku čipku, čuva poklone koje suDobroćanke davale kraljici Mileni.Čujem da Cetinje ima muzej bijelogveza. Mi ga nemamo. Imamo bajulepune tih dragocjenosti, ali muzejipak nemamo.

Počela sam sa minijaturama. Po-kucala sam na vrata likovne umjet-nosti i mislim da sam svojim mini-jaturama ušla u taj svijet. Radilasam detalje sakralnih spomenikaBoke. Bila je jedna izložba u Koto-ru, druga u Tivtu. Kotorska, na ža-lost, nije bila popraćena TV zapis-om, ali zato ona u Tivtu jeste.

Na moje iznenađenje, moje čipkese nalaze i na internetu. Tko je touradio ne znam, ali znam da ljudidolaze iz Amerike i interesiraju seza moj rad. Po njihovom mišljenju,a nadam se i mnogih drugih, takonešto trebalo bi da se nalazi umuzeju“.

Zanimalo nas je i da li postojizainteresiranost žena za ovaj radsada.

- Dr. Miloš Milošević je preporu-čio da se dragocjenosti zaštite kaoizvorni radovi Dobroćanki. Godinaje prošla, a nitko nije pokrenuo ot-varanje radionice u kojoj bi se uč-ilo, radilo, stvaralo i čuvalo bogat-stvo. I onaj mali kružić koji je ucentru, jako je vrijedan bez obzirašto je sve ono okolo vrijeme pojelo.

Ako ja ne prenesem ovo znanje,umijeće, ono će sa mnom otići.

Sedam godina pripremala samizložbu. Moja učiteljica Anđica jeumrla, ja otišla u mirovinu i pono-vo se počela družiti sa platnom. P-uno rada i puno truda treba uloži-ti. Te muke koje sam ja prošla mo-žda moji učenici ne bi, jer bi radili isvoje znanje prenosili odmah dalje.

Ne prenesemo li ovo znanje, bit ćeto veliki gubitak za naše kulturnoblago“.

Nadežda Nada Radović i sada uDobroti veze, priprema novu izlož-bu dobrotske čipke sa nekim novimmotivima Boke. Dolores Fabijan

26

Luminacija muljanske obale ipucanje mužara, večeri02.09.1938, objavili su početaksvečanosti, a Seoska glazba izŠkaljara ophodom kroz mjestootvorila je „Zvonimirovo“ jubilar-no slavlje.

Poslije svečane pontifikalne Mi-se, koju je predvodio biskup Mo-ns. Pavao Butorac, a glazbeni diovodio zbor „Zvonimir“, u subotu 3.rujna 1938. godine održana je udruštvenim prostorijama svečanasjednica jubilarca. Dvorana je bilapuna članova i prijatelja HPD-a »Zvonimira », a istoj je prisustvov-ao i preuzvišeni biskup Mons. Bu-torac. Sa nekoliko pozdravnihriječi sjednicu je otvorio predsjed-nik Anto Marović, koji je potomdao riječ tajniku g. Graciji Janko-viću. U svom govoru g-din Janko-vić je iznio historijat društva, nje-gov rad i uspjehe, odavši počastzaslužnim umrlim članovima izahvalivši svima živima koji radena održavanju i podizanju Druš-tva Svoj govor g. Janković je zavr-šio poklikom Nj,Vel. Kralju PetruII, koji su prihvatili svi prsutni, aSeoska glazba osvirala je državnuhimnu. Potom se kliknulo g. d-ruMačeku, a glazba je otsvirala»Lijepu našu. » .

Pri kraju sjednice » Zvonimiru »je čestitao jubilej i pohvalio radnjegovih članova preuzvišenibiskup Mons. Butorac, koji se uje-dno, sa nekoliko odlučnih riječiosvrnuo na tendenciozno pisanjetiska, koji je, baš uoči muljanskihsvečanosti objavio o njima nekeneistine. Govor preuzvišenog bis-kupa bio je popraćen pljeskom.Zatim su svi prisutni bili počašće-ni.

Poslije podne dočekana su dru-štva crkveni pjevački zbor » Sv.Jerolim » iz Herceg novoga, CPZ »

Sv. Tripun » iz Kotora i hrvatskopjevačko društvo » Tomislav » izŠkaljara, koja su došla da uveliča-ju » Zvonimirovu » svečanost. Svaova društva priredila su uveče naobali vrlo uspjeli koncert. Svi pje-vači su poslije svake otpjevane to-čke bili toplo pozdravljeni od puć-anstva, koje je došlo u velikombroju iz Kotora i svih okolnih mje-sta. U večarnjem programu sudje-lovala je i Seoska glazba. Mjesto jebilo vrlo lijepo osvijetljeno. S vre-mena na vrijeme paljen je vatro-met uz pucanje mužara .

» Zvonimir » je prigodom svogjubileja primio mnogo čestitaka ipriloga kako iz Boke, tako i iz cije-le zemlje. Sjetili su ga se i Muljaniiz inozemstva. Članovi i prijateljiDruštva ukucavali su preko cije-log dana spomen – čavle u naroči-tu ploču koja će ostati kao trajanspomen na » Zvonimirov » jubilej.

Rad ovog 50 godišnjeg Društvanije bio ograničen samo na uskusredinu u kojoj je »Zvonimir » ni-kao i u kojoj su ga požrtvovano imarno održavale u životu genera-cije vrijednih ljudi, zauzetihteškim radom za koru svagdanjegkruha, nego se taj rad često mani-festirao u mnogim prilikama i pocijeloj Boki, pa čak i izvan nje. Ali,više od svega, povodom »Zvonim-irovog » jubileja, treba imati predočima pohvalna kulturna pregnu-ća radinih i na životne teškoćevičnih Muljana, koji su, kraj muč-nog dnevnog rada i probdjevenih

noći na moru, uvijek nalazili vre-mena da se nadju okupljeni nanjivi kulturnog i prosvijetnog dje-lovanja, i da, pod vrlo teškim okol-nostima, svakim svojim javnimnastupom požanju zasluženupohvalu i priznanje. Zašto ova pe-desetogodišnjica pjevačkog udru-ženja u malom i siromašnom Mu-lu dobija naročiti značaj, mnogoveći no što bi ga, pretpostavimo,imao 50 - godišnji jubilej jednoggradskog društva koje, u svojojširoj, prosvijećenoj i ekonomskisnažnoj sredini, ima svakako mn-ogo više uvjeta da se razvija i održikroz toliko decenija

Ličnost koja je stvorila tehničkei materijalne uvjete i dala odlučanzamah glazbenom razvoju mladihna Mulu, bio je don Anton Kosović( 1834 – 1911 ). On je kao župnikdjelovao na Mulu od studenoga1867. god. do konca 1903. god,dakle punih 36 godina. Pored ni-za neophodnih preinaka koje suobezbijedile prostor za rad i orgu-lje, Kosović je tražio glazbenikekoji će mladima pružiti dobru isistematsku obuku. Kada su13.01.1888. god. postavljeneorgulje u crkvi, omogućeno je for-miranje zbora. Za kratko su poku-šali sa mladićima raditi kotorskiorguljaši Zanuttini i Bosotti, alibez rezultata.

Glazbeno nadareni a po nasljed-noj tradciji, odani gajenju vokalneglazbe, Muljani su s ljubavlju oču-vali svoje pjevačko društvo kroz

IZ MUZI KE PRO LOSTI MULA (1)

HPD “Zvonimir“Kako je Hrvatsko pjevačko društvo„Zvonimir“ na Mulu 3. rujna 1938.godine proslavilo pedesetgodišnjicusvoga postojanja i plodnog kulturnogi nacionalnog rada

27

punih pedeset godina, sve do ono-ga dana kada je otac Konrad Eb-ert ( padre Corrado ), upraviteljsamostana sv. Nikole u Prčanju,mjeseca svibnja 1888. godine, ukući pok. Špira Jankovića, okupiona dogovor muljanske pjevače itako udario temelje današnjem »Zvonimiru ». Pod vrijednom dirige-ntskom rukom oca Konrada Eb-erta skup mladih pjevača razvijaose u sve bolji i uskladjeniji zbor,oko koga se postupno okupljao isve veći broj članova pomagača.Njegovim zalaganjem zbor gostujegotovo u svim mjestima Boke, gdjeveliča najsvečanije mjesne svetko-vine crkvenim a malo kasnije, isvjetovnom pjesmama.

Zbor je prvi put nastupio u crkvibl. Gracije. Godine 1889. muljan-ski pjevači nastupili su dva putana Prčanju, i 15. svibnja 1892.godine, na zavjetnoj svečanosti uPerastu. Zbor je nadahnutim pje-vanjem požnjeo do tada najvećiuspjeh. Slijedili su sve češći javninastupi, naročito prigodom crkve-nih svečanosti, kao u Bogdaši-ćima, Djurićima i u drugim mje-stima.

Otac Konrad, sretan što je pož-njeo plodove uloženog truda i štoje njegov zbor stekao zavidno priz-nanje svih Bokelja, 1896. godine,

po svom uzvišenom pozivu, uz ne-opisivo žaljenje svih mještana,napušta » Zvonimira » i kao misi-onar odlazi u Kinu, gdje u dubina-ma Velikog Oceana završava svojmučenički život 5.kolovoza 1900.godine.

1896. Društvo je priredilo vrlouspjeli koncert u Hercegnovom.Slijedeće godine zbor je u Kotoru,u crkvi sv. Duha, otpjevao staro-slavensku misu, a slijedećeg danau dvorani » Dojmi » održao velikikoncert. U društvu je od 1890.god. postojao i orkestar sa 21 sv-iračem koji je u » Hrvatskom do-mu » u Kotoru 1898. godine prire-dio koncert i ponovio ga iste godi-ne na Prčanju .

Desete godine po osnutku,Društvo je posvetilo svoj barjak (hrvatsku trobojnicu sa natpisomH.P.D. » Zvonimir » - Muo – 1899). Barjaku su kumovali pok. prof.Tripo Simović i g-dja Andjelija,supruga g. Prof. Bogdana Petrov-ića. Tadašnja društvena upravabila je sastavljena ovako : pred-sjednik Ferdinand Petović, pot-predsjednik Petar Janković, tajnikPetar Simović, blagajnik TomoPasković, arhivar Ilija Marović izborovodja Anton Ridjanović. Prvibarjaktar bio je Marko Pasković.Društvo je uzelo za svoju slavu

dan 17.rujna, kada je tjelo bl.Gracije preneseno iz stare crkvesv. Kuzme i Damjana u novu crk-vu Pomoćnice Kršćana.

Svoj prvi koncert izvan Boke»Zvonimir» je održao u Dubrovni-ku, na Stradunu 1902.godine.

1906. god. nabavljene su tam-burice pa se prelazi na lakši vidmuziciranja. Osim toga, brzo seprešlo i na rad sa diletantskomgrupom i jednočinkama, pa jeotvorena i plesna škola, tako dana priredbama nije ni moralo bitisamo horskih točaka.

U periodu od 1906 pa do 1924.god. u društvenom arhivu danasnema nikakvih podataka o raduDruštva. Tome su krive ondašnjepolitičke prilike i nastali rat. Od1924. godine » Zvonimir » je prire-dio nekoliko uspjelih javnih nast-upa po Boki i sudjelovao u raznimproslavama i priredbama. Svakinjegov nastup bio je jedan uspjehviše

4. i 5. listopada 1924. god. pro-slavljena je 25 – godišnjica posv-ete društvenog barjaka. Proslavuje Društvu čestitao Kralj Aleksan-dar I . 1925.godine » Zvonimir »postaje članom APD » Obilića »iz Beograda, a 1926. godine »Zvonimir » imenuje » Obilića » sv-ojim članom. Ilko Marović

HPD „Zvonimir“ u Dubrovniku, 1926

28

Turisti iz svih krajeva svijeta dolaze uBoku Kotorsku, gdje ih opčini rije-tko viđena ljepota krajolika. Kadakrenu zavirivati u davnašnje crkve,s nevjericom prate priče o njihovom

nastanku i bogatstvu umjetničkih i dragocje-nih predmeta. Sve su to u dalekoj prošlostistvarali sami Bokelji, zaljubljeni u svoj kraj.Svoju odanost rodnome kraju najbolje suiskazivali čestim legatima, bez kojih se danasne bismo toliko hvalili. Ali, ta vremena suprohujala, pa možemo samo da se toga pri-sjetimo, zahvaljujući neodoljivim pričamaskrivenim u požutjelim arhivskim spisima.

Na Đurđevom brdu u Tivtu, nekadašnjemCrnom Platu, na jednoj ploči naknadnoumetnutoj iznad ulaznih vrata srednjevjeko-vne crkvice Sv. Srđa, Sv. Nikole i Sv. Dimi-trija stoji natpis: EgoAbelinus Diaconus filioBergolini fratrisque mei, edificavimus hoctemplum ad honorem Sancti Sergii et SanctiNicolai et Sancti Dimitri“. Dvojica braće bilisu ktitori ove crkvice koju su podigli u častSv. Srđa, Sv. Nikole i Sv. Dimitrija. Tvrdi seda je natpis iz IX. stoljeća. Dakle, od najsta-rijih vremena ljudi – pojedinci, stvarali sudjela koja su ostavila duboke tragove.

Crkvice Sv. Marka, Sv. Ivana, Sv. Mihovilau Tivtu, Sv. Jakova u Lastvi, Sv. Lovrijenca u

Lepetanima, srednjevjekovne kao i Sv. Srđ,svakako su podignute željom i trudom poje-dinaca, u ovom slučaju kotorskih patricija,za svoju dušu i dušu svojih obitelji. Tragovisu tu i danas, iako je neke pregazilo vrije-me...

Crkvica Sv. Antuna u Kalimanju prkosi vr-emenu i dalje priča o kralju Tvrtku, zname-njima kotorskih plemićkih obitelji i svom,možda, tvorcu, obitelji Paskvali – Pima. Teš-ko je danas govoriti o Tivtu u ranom srednj-em stoljeću, na osnovu malobrojnih izvora.Međutim, za novija stoljeća postoje pisaniizvori koji nepogrešivo otkrivaju nastajanje iukrašavanje crkava. Dešavalo se to, uglav-nom, zahvaljujući donacijama, legatima, pri-lozima i velikodušnosti dobrostojećih Boke-lja, najviše onih koji su desetljećima bili izlo-ženi surovim ćudima mora. Naime, do krajaXVIII. stoljeća trgovina i pomorstvo Bokedoživjeli su puni procvat, kao i obitelji i poje-dinci posvećeni pomorstvu. Kada je Tivattoga doba u pitanju, u lancu međusobnihgospodarskih odnosa bili su Kotorani, Do-broćani i Prčanjani koji su držali i tivatskuzemlju i, donekle, tivatsko pučanstvo na svo-joj zemlji. U tom lancu uzimanja – davanjanastajao je Tivat i ponešto vrijednih starina.Tako su Lukovići, prčanjska obitelj, došli u

TIVAT KROZ VRIJEME

Priče iz požuCrkvice Sv. Marka, Sv. Ivana, Sv.Mihovila u Tivtu, Sv. Jakova u Lastvi,Sv. Lovrijenca u Lepetanima,srednjevjekovne kao i Sv. Srđ,podignute su željom i trudompojedinaca. Tragovi su tu i danas,iako je neke pregazilo vrijeme...

Pogled sa zvonika

29

tjelih spisa

crkve Sv. Antuna

30

Tivat krajem XVIII. stoljeća, kupili ( ili nasli-jedili) posjed prastare kotorske obitelji Buća.Posjedovali su ljetnjikovac na Pinama čiji jedio i danas sačuvan, kao i veliki zemljišniposjed koji je putem darovnice konta An-tona Lukovića došao u posjed austrijskemornarice za gradnju tivatskog Arsenala itivatskog parka 1888. godine.

Treba istaći jedan mali doprinos kontaTripa Lukovića crkvi Sv. Antuna Padovans-kog u Tivtu. Svojim je testamentom od 11.siječnja 1834. godine prepisao toj crkvi sre-brni svijećnjak ( lamoada d argento) u vri-jednosti od 40 talira i to tako da, poslije nje-gove smrti, njegovi nasljednici predaju svije-ćnjak parohijalnoj crkvi. Tripo Luković je umeđuvremenu preminuo, pa se na osnovusudske odluke 7. veljače 1840. pristupiloizvršenju njegovog testamenta. Tim povo-dom u općinskom uredu u Tivtu našli su seTripo pok. Pera Staničića, Nikola pok. MataMatkovića, Tomo pok. Iva Vuksanovića iStijepo Božov Pinjatić, predstavnici i admi-nistratori mjesne crkve Sv. Antuna Padova-nskog, kako bi zajedno, preko općinskogpisara Špira Zmajevića, zatražili preuzima-nje legata za crkvu. Dana 25. srpnja iste go-dine austrijske vlasti u Kotoru povoljno suriješile molbu i ovlastile predstavnike tivat-ske parohijske crkve da mogu primiti legat iunijeti ga u registar prihoda spomenute cr-kve. Službenu kopiju akta crkva je dobila 1.kolovoza 1840.

Nisu propuštali ni Tivćani manje imućniod konta Lukovića da u svoj testamentunesu dar tivatskoj parohijalnoj crkvi. Takoje Pretura iz Kotora (Pretura politica di Cat-taro) javila tivatskom načelstvu ( Sindicatodel Teodo) da je vlada 19. ožujka 1845. od-obrila preuzimanje legata pok. Anđe, ženeFilipa Pavovića iz Tivta. Legat se sastojao uiznosu od 15 talira koje je ona testamentomprepisala crkvi.

Prije skoro dvije stotine godina u Tivtu, ocrkvenim blagdanima koji su se slavili češćei svečanije nego danas, prolazile su procesi-je kroz čitavo mjesto. Naravno, trebalo ih jeprijaviti vlastima, kao i rutu kojom će seprocesija kretati. Tako je 30. kolovoza 1839.mjesni glavar Ilija Jozov Golub uputio Pret-uri podatke o pravcu kretanja procesije upovodu sv. Dana Uznesenja ( il giorno dellAssunzione). Procesija je trebalo da krene izcrkve Sv. Antuna putem koji vodi ka moru,da se sa ponte od Pakova u Kalimanju uputika Seljanovu, što je bio običaj svih 24 godi-ne unazad; došlo bi se do granice tivatske

općine, odnosno do Ponte Seljanova. Poštoje to bilo naporno za starije osobe, organiza-tori procesije tražili su, kao svih godina una-zad, dozvolu od braće Verona, Toma i Niko-le, da procesija prođe kroz njihov „portun“ idalje, njihovim privatnim putem prema Sv.Neđelji; otuda do mjesta Gomilice; odGomilice do Mrčevca, tj. potoka Tripetino,idući južnom njegovom stranom do Kraguj-eva u državnom vlasništvu; dalje između to-ga terena i zemljišta u vlasništvu Petra Bes-kuće, također zvanog Kragujevo; odatlemorskom obalom do ponte Kalimanja i na-zad u crkvu.

Glavar Tivta pismeno je predočio i rutu zaprocesiju u slavu dana Sv. Marka. Procesijaje kretala iz crkve ka Morovom brdu, da biskrenula kod Sv. Srđa, zatim kod Sv. Šimu-na; odatle kod Sv. Ane i spustila se u prav-cu parohijalne crkve. Ova procesija, objašn-javao je glavar, ne bi mogla biti duža zato štobi bilo teško prelaziti preko općinskih međa.Procesije za Veliki petak i Tjelovo ograničav-ale su se na obilazak oko parohijalne crkve.

Ni sa procesijama nije uvijek išlo glatko.Procesiju su činili ljudi, a ljudi su imali svojerazloge da prekrše dogovor. Naime, ondašn-ja Pretura je u svom uredu u Kotoru preciz-no propisivala granice do kojih se procesijesmiju kretati. To su znali i glavar i vijećniciiz Lastve, kao i njihov kanonik Matulić. ILastovljani i Tivćani znali su da granicu –potok Seljanovo, ne smiju preći. Desilo se,međutim, da su ujutro 8. lipnja 1840. Last-ovljani prešli tu granicu, pa su Tivćani sasvih strana navalili da ih spriječe, a Lastov-ljani se nisu ustezali od uporabe pogrdnihriječi na račun Tivćana. Kako smo saznali,procesija iz Lastve trebalo je, prema dogovo-ru, da se kreće ka mjestu Glave. JedanLastovljanin je Špiru Zmajeviću, koji jepokušao da smiri situaciju, dobacio da sepokaže i izazvao ga na dvoboj. Bilo je potreb-no da se pozovu rondari, seoske straže, ka-ko bi nadgledale dalju situaciju. Izjavu ŠpiraZmajevića o ovom nemilom događaju potpi-sali su Tivćani: Niko Tomov Sindik, ĐuroTripov Radošević, Ivo Pavov Odžić, MihoAndrić, Đuro Matov Tripović i Šime ĐurovAndrić. Spomenuti detalji predstavljajumale, ali zanimljive isječke društvene povije-sti staroga Tivta. Smatramo da ima čitalacakoji se vole prisjećati minulih vremena i sta-roga Tivta; dragog pomorskog mjesta u koje-mu su se svi poznavali i jedni drugima ocrkvenim blagdanima u kuću svraćali.

Anita Mažibradić

31

Crkva Sv. Mihaila

32

Prošli su Svi sveti, prošaoje Dan mrtvih. Bog nas jeobdario lijepim vremenom,

te je svatko od nas barem jed-nom posjetio svoje drage po gr-obljima. I one bliže i one dalje.

Grobovi su nakićeni cvijećemkoje je, nažalost, prvi mraz već do-tukao. Navečer groblje plijeni svo-jom tišinom i odaje neki mističniznak života u plamenu cvijeća ilampiona. Sjećanje na one koji sustazu života završili prije nas.

Zašto to nije barem slično svakidan, a ne samo na blagdan Svihsvetih? Da, nemamo vremena, nitisredstava, a ni Svi sveti ne bi biliSvi sveti kad bi bili kao svakidrugi dan. Dobro je, dakle, i lijepoda je taj dan osobiti znak sjećanjai zahvalnosti i molitve. Dobro je dabar toga dana ili tih dana obiđe-mo, pohodimo i sjetimo se pokoj-nika. Ali, nameće se jedna drugamisao koja istovremeno smiruje iuznemiruje; nekoliko pitanja i tvr-dnji koje je zapisala Ana MariaRabatte, a glase ovako:

“Želiš li usrećiti nekoga komeželiš mnogo dobra, učini to danas,

za života, brate, za života.Želiš li darovati cvijet, daruj ga

danas s ljubavlju,

za života, brate, za života.Želiš li reći Volim te svojim uku-

ćanima, prijatelju bliskom ili dale-kom,

reci toza života, brate, za života.Ne čekaj dok ljudi umru da im

očituješ dobrotu, da osjete tvojuljubav,

za života brate, za života.Bit ćeš veoma sretan naučiš li

dijeliti sreću svima koje poznaješ,za života, brate, za života.Umjesto cilja da posjećuješ gro-

blja, umjesto da puniš grobovecvijećem,

ispuni srca ljubavlju,za života, brate, za života.”Kada bismo ove riječi ostvarivali

dok su naši bližnji živi, onda bisjećanje na dane oko Svih svetih

bilo posve drugačije.Na grobu pokojnika mnogi se

susretnu sa osjećajem nemoći,ako su iskreni, i sa grižnjom sav-jesti. Teško je pitanje: što smopromašili učiniti onima čija smogroblja posjetili?

Zaboli neiskrenost i licemjerje iponašanje onih koji sahranjujuosobu koja je uistinu zaslužna itrebala biti poštovana i treba bitioplakana, a u životu je silno pati-la baš radi nepažnje, prezira, osje-ćaja suvišnosti do potpunogaignoriranja, pa i želje da što prijeumre.

Lijepo je ovo što se događa okoSvih svetih, ali je tužno ono što sedogađa u našim međuljudskimodnosima. Stariji su tako često pr-epušteni samima sebi, odbačeni,

ELI LI USRE ITI NEKOGA, U INI TO DANAS

Lijepo je ovo što se događa oko Svihsvetih, ali je tužno ono što se događau međuljudskim odnosima. Stariji sutako često prepušteni samima sebi,odbačeni, vrijeđani, „ni u što se nerazumiju“ i „ništa ih se ne tiče“… Ana sahrani, „silna bol i žalost“

Za životabrateza života

33

vrijeđani, isključeni iz zajedništvai tako puno puta im je dano naznanje da se „ni u što ne razumi-ju“ i da „ih se ništa ne tiče“ i posveim je jasno da su smetnja na neči-jem životnom putu. A na sahrani„silna bol i žalost“ radi odlaska.Zašto nemamo snage sebi priznatida je tako i zašto nemamo snagena sahrani reći istinu da je sreća iza onoga kojega sahranjujemo i zanjegove najbliže da je otišao saovoga svijeta. A eto, i njegov grobje za Sve svete okićen i zapaljenasvijeća. Da li je to svjetlo kojeuistinu rasvjetljuje ili svjetlo kojebarem pobuđuje na pokajanje i naispit savjesti: što smo za životapropustili učiniti za toga pokojni-ka? Treba štovati mrtve, ali trebaživjeti život sa živima.

Naše vrijeme je do te mjere opte-rećeno da se osjeća da je društvou raslojavanju. Obitelj je u rasipa-nju. Ljudi se osjećaju osamljeni. Iono malo što je zajedno, često jeopterećeno međusobnim sukobi-ma i neprihvaćenostima. A doći ćečas kada ćemo svi na jedno od tihgroblja biti smješteni na počinaku nadi Uskrsnuća. Hoće li se ne-tko i nad našim grobom zamislitišto su nam propustili dobra učini-

ti pa počivamo u žalosnom grobu?Poruka je stoga iz razmišljanja

Ane Marije Rabatte posve jasna:Za života, brate, za života! Ne mo-gu usrećiti nekoga nakon smrtiosim svojom molitvom. Ne mogunikog darovati nakon smrti osimsvojom molitvom. Ne mogu na gr-obu govoriti volim te, osim samomolitvom. Ne mogu čekati smrt dabih dokazao ljubav, osim samomolitvom. Ne mogu učiniti sret-nim i podijeliti sreću na groblju,osim samo molitvom i ne mogupostaviti cilj svoje životne angaži-ranosti posjećujući groblja osimmolitvom. Da, ali me hvata strahda ono veliko mnoštvo koje je ovihdana prošlo grobljima ne znamoliti. Stoga se bojim i za život naovoj zemlji i bojim se za život mno-gih na drugome svijetu. Ovdjenisu primili ljubav, a onamo ih neprati molitva. To je dilema i to ra-zara srce, jer je sve više onih kojeposjet grobljima uvrštava međuljude običaja uz uobičajenu frazu“takav je red”. Ne! Umjesto da ciljbude posjećivati groblja i ispunje-nje cvijećem, neka cilj svih nasbude ispuniti srca ljubavlju i mol-itvom, ali zapamtimo: Za života,brate, za života!

TragoviSvetkovinom Svi Sveti 1. studenoga

slave se svi sveci. U povijesti se spo-men mučenika, zajednički različitimcrkvama, počeo slaviti od IV. stoljeća.Prvi tragovi općeg slavlja svih svetihzabilježeni su najprije u Antiohiji i to unedjelju nakon Duhova. Papa GrgurIII. ( 731-741) premjestio je ovaj blag-dan na 1. studenoga. U vrijeme KarlaVelikog blagdan je već bio izuzetnoproširen, a kralj Luj Pobožni proglasioga je 835. zapovjedanim blagdanom.Proglas o tome izdan je na zahtjev papeGrgura IV. uz pristajanje svih bisku-pa. Među narodom, ovaj blagdan sepovezuje s obilaskom groblja ispomenom na mrtve.

Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušnidan obilježava se dan kasnije, 2. stu-denog. Nastao je inicijativom sveca,benediktinskog opata iz Clunyja, sve-tog Odilona. Preko benediktinaca blag-dan se proširio po Europi, a Vatikan gaje službeno potvrdio 1311. Uz spomen-dan vjernih mrtvih, kao i za dan SviSveti, običaj je obilazak grobova i pal-jenje svijeća za pokojne.

Ne čekaj dok ljudi umruda osjete tvoju ljubav

Iza nas je jedan od značajnijihdatuma za rimokatolički živalj, 01.11. – Svi Sveti. Došli smo na idejuda bi za ovaj broj Glasnika bilo zgo-dno naći neki dokument koji bi sedotakao te ili slične teme. Naravno,kako to obično biva, u Arhivu sestvari nikada ne odvijaju na željeninačin i željenom brzinom. Naišlismo na veliki broj dokumenata kojisu se ticali groblja, pokapanja mrt-vih i praksi koje su se primjenjiva-le u Kotoru tijekom nekoliko poslje-dnjih stoljeća.

Naime, već 1768. godine mletačkiMagistrat za sanitet svojomTerminacijom uveo je zabranupokapanja u Starom gradu, nakonkoje je uslijedila i zabrana izvan-rednog providura (originalni doku-menti se nalaze u Biskupskomarhivu u Kotoru), ali se malo tkotoga pridržavao. Tako u fondu

DEBOF (Spisi francuske kraljevskegeneralne delegacije ProvincijeBoke Kotorske) u godini 1807. nai-lazimo na dokument o sahranjiva-nju mrtvaca u blizini crkve sv.Luke, na groblju okruženom kame-nim zidom. Iste godine pokrenutaje i inicijativa da se pravoslavnogroblje premjesti na odgovarajućulokaciju u Škaljarima (nismo sigur-ni da li se misli na današnje gro-blje, ili pak, na neki drugi lokalitet).U nizu dokumenata fonda OK(Općina Kotor), u periodu od 1817.pa do kraja 19. stoljeća vidimo daje ova tema bila dugo bila predme-tom razmišljanja u Upravi gradaKotora. Godine 1817. u fascikli OKI-68, nalazimo podatak da se zapokapanje katoličkog življa koristi-lo groblje u blizini crkve Gospe odsnijega na Tabačini (novoobnovlje-na kapelica). Sedam godina kasni-je, točnije 1824, imenuje seKomisija, sastavljena od članovaobje vjeroispovijesti, za utvrđivanjelokacije i izgradnju novog grobljaizvan zidina Starog grada. Već1826. godine imamo niz dokume-nata koji ističu potrebu da se olo-vom zaliju grobovi u crkvama unu-tar Starog grada u kojima se redo-vno vršilo pokapanje umrlih (SvetaKlara, Sveti Luka, Sveti Duh, SvetiFranjo, Sveti Nikola, Gospa odzdravlja). U fascikli V fonda OK(1832-1834.) nailazimo na kratkunapomenu da je već postojalokotorsko groblje u Škaljarima, iakosami dokument, koji bi specificiraolokaciju u Škaljarima, nije bilomoguće naći. U fascikli iz 1889.godine pak, iz istog fonda, naišli

IZ KOTORSKOG ARHIVA: O TOME KAKO SE GORU IPROBLEMI U GRADU NE MOGU RIJE ITI ZA JEDAN DAN

Još 1768. godine mletački Magistratza sanitet svojom Terminacijom uveoje zabranu pokapanja u Starom gradu

Treba vremena…

34

smo na dokument o Komisiji koja jeimala obvezu pregledati zemljišteza izgradnju groblja za selo Škalja-ri, koje bi se trebalo nalaziti južnijeod gradskog groblja. Također nakatastarskim mapama za KO Ška-ljari, po snimanju iz 1837. godine,nailazimo na već ucrtana gradskagroblja koja i dan danas postoje.

Dakle, zaključak bi mogao biti daje ovo pitanje dugo vremena bilogorući problem u Gradu. Vjerojatnosu razlog bile česte zarazne bolestikoje su odnosile veći broj života, teje grobove u Gradu trebalo otvaratimnogo češće nego što je to dozvolje-no, što bi onda utjecalo na zdravljeostalog pučanstva. Već spomenutaKomisija očigledno nije imala nika-kvu izvršnu vlast, već savjetoda-vnu, tako da je, i pored njenog

rada, jedan broj pokojnika sahra-njivan unutar zidina Starog grada.

Također, u našoj građi nalazimo islučaj opiranja jednog svećenikaideji da se groblja izmjeste izvanGrada. Naime, njegovi argumentisu bili da u vrijeme jakog nevreme-na nije moguće ni otvoriti ni zatvo-riti kapije Starog grada, a poredtoga u periodima sukoba izmeđuCrnogoraca i Kotorana, pogrebnepovorke bi mogle biti čestim plije-nom Crnogoraca koji bi čak i sveće-nika ubili, a pokojnika ostavilinepokopanog.

Bilo kako bilo, groblje je ipak pre-mješteno iz Starog grada, tako danam sada ostaju samo nadgrobneploče u kotorskim crkvama kaosvjedoci da je Stari grad bio jednapotpuno zaokružena cjelina gdje se

životni ciklus zatvarao (tu se rađa-lo, živjelo i na kraju pokapalo).

Ovo istraživanje je potvrdilo našupriču da se niti jedna vladavina nijemnogo bavila samim položajem iuvjetima života pučanstva, većprvenstveno svojim geostrateškim,trgovačkim i drugim interesima.Danas sve češće ljudi kažu „… eh,za vrijeme Austrije nije bilo tako,točno se znalo…“, a da li je stvarnobilo tako? Kako nam govore arhiv-ska dokumenta, svaka država misliprvo na sebe, a tek onda na svojepučanstvo, samo što je to nekadočigledno; a nekad imate privid dadržava misli samo na vas, a nekadda vas je potpuno zaboravila. Trebavremena…

Joško KatelanBorivoj Jovanović

35

36

Najveći broj Budvana zabilježen jeu pomorskoj djelatnosti (isključivokao obični mornari), zanimanjukoje je u istočnojadranskom prio-balju imalo višestoljetnu tradiciju,a mletačka država i Grad oduvijekimali dovoljno mjesta za njihovotrajno zapošljavanje. BrojniBudvani spominju se i kao obnaša-telji raznovrsnih obrtničkih djelat-nosti. Ponajprije je riječ o zaposle-nicima u mletačkom arsenalu(drovdjelci, graditelji brodova, izra-đivači brodske opreme) – tada zasi-gurno vodećem vojno-pomorskomkompleksu na Sredozemlju. Većina

ostalih zaposlena je u sitnoobrtni-čkim zanimanjima (obućari, bačva-ri, izrađivači jedara i sl.), a takvihobrtnika bilo je u gradu na laguna-ma vrlo mnogo pa ta zanimanja

nisu nudila mogućnosti za stjeca-nje znatnijeg kapitala. Osim u čestospominjanim zanimanjima pomor-skog i obrtničkog obilježja, budvan-ski se iseljenici javljaju i kao drža-

TRAGOM BUDV ANSKIH MIGRACIJAU MLETKE (XV .-XV III. ST.) 22

O zanimanjimai djelatnostima

Struktura zanimanja iseljenika izBudve, načinjena na osnovi oporuka,potpuno se uklapa u opće pokazateljeprofesionalnih djelatnosti većinepripadnika hrvatske zajednice uMlecima

37

vni službenici (glasnici, čuvari uarsenalu), duhovne osobe (svećeni-ci) te kućna posluga (isključivožene).

ObrtniciIščitavanje spisa pojedinih mle-

tačkih magistratura pruža nammogućnost za podrobnije utvrđiva-nje načina života i profesionalneaktivnosti iseljenika. Tako je, pri-mjerice, nekoliko zanimljivih poda-taka sadržano u spisima udrugemletačkih proizvođača i trgovacatjesteninom i slasticama (Arte deifrittoleri). Godine 1748. spominjese kao pristupnik udruzi budvan-ski iseljenik Ivan Krstitelj, sta-novnik i djelatnik u župi S. MariaMater Domini u predjelu S. Croce.Od kraja 60-ih do kraja 90-ih godi-na XVIII. stoljeća jedan od vodećihčlanova udruge “frittolera” bio jebrački iseljenik Ivan (Zuanne dellaBrazza). Tijekom toga vremena uviše je mandatnih razdoblja zauzi-mao najvišu dužnost (gastald) uudruzi (1767., 1776., 1780.,1784.-1786., 1789., 1792.-1793.,1795.-1797.), a u vrijeme njegovaobnašanja predstojnika udruzi jepristupio velik broj istočnojadran-skih iseljenika. Tako se 1784.godine spominje Josip iz Budve,žitelj župe S. Canciano (predjelCannaregio), koji je u trenutku pri-stupanja udruzi već imao statusobrtničkog majstora (capo mae-stro). Naknada za pristupanje uudrugu iznosila je uobičajenu 31liru. Iste godine udruzi pristupa iAndrija Josipov iz Budve (vjeroja-tno sin prethodno spomenutog“frittolera”). Andrija se obvezujeizučiti vještinu proizvodnje tjeste-nine i slastica u radionici svogaoca Josipa te kao nadoknadu zapristupanje cehu mletačkih “fritto-lera” plaća 31 liru.

Meštri u mletačkomarsenalu

Podaci sadržani u fondu spisamletačkog arsenala (Patroni e

provveditori all’Arsenale) važno suvrelo za istraživanje udjela hrvat-skih iseljenika u ovoj, u MletačkojRepublici zasigurno izrazito pre-stižnoj službi. Nažalost, većinasačuvanih spisa arsenala potječetek iz XVIII. stoljeća (razdoblje kadse hrvatska prekojadranska iselja-vanja znatno smanjuju) te nam jedoba najučestalije hrvatske prisut-nosti u škverovima mletačkogarsenala ostalo nedovoljno obrađe-no. Za razdoblje druge poloviceXVIII. stoljeća ima nekoliko poda-taka o budvanskim iseljenicimakoji se spominju kao graditelji bro-dova (kalafati) i drvodjelci (maran-

goni) u arsenalu. Tako 1787. godi-ne Andrija Petrov iz Budve zapo-činje kao šegrt (garzone) izučavatiumijeće drvodjelskog zanata.Godine 1790. prelazi u drugu, a1793. u treću klasu te 1797. godi-ne stječe naslov drvodjelskog maj-stora. Iste etape napredovanjabilježi i Dominik Antun, sinJosipa iz Budve. Početnu klasuupisuje 1785. godine; u drugu jeprimljen 1788., a u treću 1791.godine. Četiri godine poslije (1795.)izučeni je majstor drvodjelskogobrta. Naposljetku, u popisimagraditelja brodova u škverovimadržavnog arsenala spominje sekoncem XVIII. stoljeća SebastijanAntun, sin Josipa iz Budve. Riječje o mladom majstoru (rođen 1778.

god.), koji je upravo posljednjihgodina XVIII. stoljeća stekao zvanjemajstora.

Srednji i sitnoimućniiseljenički sloj

Pomorske (mornari) i obrtničke(djelatnici u arsenalu, obućari,bačvari i sl.) djelatnosti, u kojimasusrećemo najveći broj budvan-skih iseljenika, uglavnom se nisuubrajale u novčano isplativija idruštvenim priznanjem uglednijazanimanja. Riječ je o zanimanjimakoja su svojim zaposlenicima nudi-la stalan i siguran posao i rješava-

nje temeljnih egzistencijalnih pita-nja, ali ne i iznimno bogaćenje ipribavljanje velikog kapitala. Svoj -im poslovnim djelatnostima većinaBudvana bila je ograničena nagrad, bez potrebe stvaranja razgra-natijih poslovnih veza u drugimsredištima uzduž Jadrana i Sre d o -zemlja. Njihov je kapital najčešćebio skroman, gospodarske moguć-nosti nevelike, a dosezi poslovnihpothvata ograničeni na grad nalagunama i skromnije novčarsko-kreditne i trgovačke poslove. Takvaobilježja poslovnog života i gospo-darskih mogućnosti ima većina hr -vatskih prekojadranskih iseljeni-ka, koje u najvećem broju možemosvrstati u sloj srednje i sitnoimuć-nih gradskih pučana.

Dr. sci. Lovorka Čoralić

Mletački arsenal

1. LUKOVIĆ Petar 1808 – 1810. načelnik podFrancuskom

2. RAFFAELLI Nikola 1811 – 1812. zamj. načel-nika pod Francuskom

3. RAFFAELLI Nikola 1812 – 1813. načelnikpod Francuskom

4. VALERY Ivan 1814 - 1818. načelnik podAustrijom

5. PASQUALI pl. Jerolim 1818. načelnik podAustrijom

6. SUTOVIĆ dr Špiro 1818 – 1823. načelnik podAustrijom

7. BARBETTA Andrija 1823 – 1825. zamj.načelnika pod Austrijom

8. BARBETTA Andrija 1826 – 1827. načelnikpod Austrijom

9. NIKOLIĆ Andrija 1828. zamj. načelnika podAustrijom

10. JACOGNA pl. Frano 1829 – 1836. načelnikpod Austrijom

11. NIKOLIĆ Andrija 1836 – 1837. zamj. načel-nika pod Austrijom

12. LUKOVIĆ pl. Tripun 1837 – 1839. načelnikpod Austrijom

13. RAFFAELLI dr Urbano 1839 – 1840. zamj.načelnika pod Austrijom

14. PASQUALI pl. Marko 1841 – 1842. načelnikpod Austrijom

15. VALERY Ivan 1843 – 1844. zamj. načelnikapod Austrijom

16. NETOVIĆ Mato 1845 – 1846. zamj. načelni-ka pod Austrijom

17. ZIFFRA Frano 1846. zamj. načelnika podAustrijom

18. NETOVIĆ Mato 1846 – 1848. načelnik podAustrijom

19. SORTAN Ivan 1849 – 1850. zamj. načelnikapod Austrijom

20. BENZON Marko 1850 – 1861. zamj. načelni-ka pod Austrijom

21. JAKŠIĆ Stjepan 1862 – 1865. načelnik pod

Austrijom22. BENZON Marko 1865. načelnik pod

Austrijom23. CORAN Antun 1865 – 1866. načelnik pod

Austrijom24. DE MATTEI vit. Nikola 1866 – 1869. načel-

nik pod Austrijom25. BJELADINOVIĆ pl. Špiro 1870 – 1876.

načelnik pod Austrijom26. SMECHIA pl. dr Tripun 1876 – 1877.

načelnik pod Austrijom27. LIPOVAC vit. Tomo 1877 – 1884. načelnik

pod Austrijom28. PASINOVIĆ Božo 1884 – 1888. načelnik pod

Austrijom29. STEFANOVIĆ Nikola 1888 – 1892. načelnik

pod Austrijom30. PEZZI dr Josip 1892 – 1896. načelnik pod

Austrijom 31. LUI Antun 1896. zamj. načelnika pod

Austrijom32. MENEGHELO Antun 1896 – 1897. zamj.

načelnika pod Austrijom33. PETROVIĆ Tripun 1897 – 1898. načelnik

pod Austrijom34. RADONIČIĆ Filip 1898 – 1905. načelnik

pod Austrijom35. FRANOVIĆ Krsto 1.07.1905 – 31.12.1905.

donačelnik pod Austrijom36. RADIMIRI Mato l.01.1905 – 25.10.1914.

načelnik pod Austrijom37. MILIN Lazar 26.10.1914 - 2.01.1918. upra-

vitelj pod Austrijom38. LOGER Fridrih 3.01.1918 – 10.02.1918.

upravitelj pod Austrijom39. BEDEN dr Rikard 11.02.1918 – 27.10.1918.

upravitelj pod Austrijom40. ROSSI Antun 28.10.1918 – 30.09.1919.

predsjednik pod Jugoslavijom41. VUKOTIĆ Đuro 1.10.1919 – 24.05.1923.

predsjednik pod Jugoslavijom

KALENDAR Načelnici grada Kotora

1808 – 1944. godine

38

42. KAMBER Petar 31.05 1923 – 20.02.1932.načelnik pod Jugoslavijom

43. JOVOVIĆ Bogomil 28.10.1932 –13.02.1933. načelnik pod Jugoslavijom

44. SABLIĆ Ante 14.02.1933 – 27.10.1936.predsjednik pod Jugoslavijom

45. JOVOVIĆ Bogomil 28.10.1936 –25.02.1938.v.d. predsjednika pod Jugoslavijom

46. DRAŠKOVIĆ Đuro 26.02.1938 - 1.02.1939.predsjednik pod Jugoslavijom

47. VUČKOVIĆ Ljubisav 2.02.1939 –1.10.1939.v.d. predsjednika pod Jugoslavijom

48. BROZIČEVIĆ Mato 2.10.1939 – 31.10.1940.v.d. predsjednika pod Jugoslavijom

49. KAMENAROVIĆ Ćiro 1.11.1940 –30.06.1941. predsjednik pod Jugoslavijom

50. KAMENAROVIĆ Ćiro 1.07.1941 –31.05.1942. komesar pod Italijom

51. MADIA Domenico 1.06.1942 – 31.o8.1943.komesar pod Italijom

52. PAVAN dr. Ivan 1.09.1943 – 8.10.1943.komesar pod Italijom

53. DRAŠKOVIĆ Đuro 9.10.1943 – 20.11.1943.predsjednik pod Njemačkom

54. VUČKOVIĆ Aco 21.11.1943 – 21.11.1944.predsjednik pod Njemačkom

PREDSJEDNICI GRADSKOGNARODNOG ODBORAKOTOR 1945 – 1963.

MATKOVIĆ DUŠAN 1945 – 1949.PETROVIĆ TRIPO 1950 – 1952.PETROVIĆ MATO 1953 – 1955.VUKAŠINOVIĆ ANTO 1956.VUJADINOVIĆ JOVAN 1957 – 1958.SEFEROVIĆ BRANKO 1959 – 1962.VUJADINOVIĆ JOVAN 1963.(po sjećanju, ali bez godina)NIKOLIĆ IlijaMAČIĆ BoškoRADULOVIĆ VukoMOŠKOV kap. AntunMASLOVAR MirkoMAČIĆ LjuboPERIŠIĆ AndrijaKONJEVIĆ NikolaSAMARDŽIĆ NikolaĆATOVIĆ Marija – Maja

KALENDAR

Priredio mr. Jovan Martinović

39

40

STARA POMORSKA BRATSTVA U BOKI

Prema popisu kuća iz 1808. i1839. god. imali su sedam kuća (dvije dvokatnice i pet jednokatni-ca). Sve su se nalazile sjeverno odcrkve Sv. Petra, osim jedne jedno-katnice koja se nalazila na samojobali mora na početku Ljute, s ju -ž ne strane, u kojoj je živio ogran -ak bratstva Vulović sa nadimkomArbanas. Ova je kuća polovinomXIX st. podignuta na dva kata uzajednici sa Kosovićima koji supostali vlasnici sjevernog dijela,dok su Vulovići zadržali južni diokuće. U njemu je živjela posljed n -ja obitelj Vulovića; kap. NikoAndrijin sa dvije sestre Dragicomi Milicom, sve troje umrli 1978.godine, suprugom Pavom, umrla1990. god. i dvije kćerke, Vesnomi Zdenkom, umrle obje 1999. go -d i ne, sa kojima je izumrlo ovobra tstvo. Ovaj se lokalitet ponjima naziva Arbanasović, dok selokalitet "Klačina", kako ga mnogipogrešno lociraju na ovom mjestu,nalazi malo sjevernije, gdje se do -nji put odvaja od magistrale. Imu ljanski ribari, koji se stoljeći-ma bave ribarstvom, među ribar-skim postama Dobrote sačuvalisu nam ovo ime "Arbanasović" zaribarsku postu ispred ove kuće.

Vulovići su se kao pomorci bavi-li trgovinom. U arhivskim spisimanalazimo kap. Boža Lukina Vu l -ovića kako nabavlja 1748. god.197 grla stoke od Vukašina Gar d -a š evića iz Ozrinića. Drugi Vul o v -ići su se bavili krijumčarenjem,što je u ono doba bilo normalnomeđu pomorcima. Dobroćani, kaoi ostali pomorci, morali su se opi-rati izvanredno teškoj zakonskojobvezi o prioritetu ponude veneci-janskom tržištu. S obzirom na ve -l iku udaljenost između Boke i Ve -necije, bili su prisiljeni da se bavekrijumčarenjem.

Drač je bio zadužen da nadzirekrijumčarenje, pa je tako u serijiprijava izvanrednom providuru uKotoru bio optužen i Ilija Vu l o v -ić, patrun tartane "Madonna del

Rosario", da u Veneciju nije stigaosa teretom vune, sjemena od lanai 445 zavežljaja duhana. Isto takoprijavljuje se drugi patrun traba-kule "Madonna del Rosario e San

Ovo staro pomorsko bratstvo koje seu dokumentima spominje od početkaXVII st. nastanilo se u Ljutoj(sjevernom dijelu Dobrote) i u tijekuXVIII-XX st. dalo je 55 pomoraca odkojih 22 kapetana i 33 mornara

Bratstvo Vulović

41

Antonio da Padova" Tripo Vulovićza 23 suda ulja. Kako je od njiho-vog odlaska prošlo šest mjeseci,sekretar Magistrata smatra da jeprekršen zakon i da su optuženiiskrcali robu na nekom drugommjestu. Magistrat traži da se bro-dovi oduzmu, a spomenuti patru-ni smjesta uhite i sa pratnjomupute u Veneciju.

Izvanredni providur je imao veli-kih poteškoća oko identificiranjaVulovićevih brodova, jer su izlukavstva mijenjali njihova imena,a i sami su koristili lažna imenada bi olakšali krijumčarenje. Ali,bilo je slučajeva da je uhićeni kri-jumčar platio novčanu globu, kaošto se to dogodilo Matu TripovomVuloviću. Patrun Ilija Vulović kri-jumčario je u Trstu gdje je uhva-ćen sa teretom ulja. Platio je globui vraćena mu je tartana.

U XVIII. st. Vulovići su imali os -

am brodova, među kojima jednuveliku tartanu. U Bokeljsku brat -o vštinu Sv. Đorđa i Tripuna uVeneciji bili su učlanjeni od 1741-1770. godine sa četiri člana ( dvadekana). Za vrijeme Napoleonovemobilizacije 1810. god. bilo je mo -b ilizirano devet Vulovića, od kojihdva kapetana i sedam mornara.

U borbi sa piraterijom Vulovićisu ispisali svijetle stranice dobrot-ske povijesti. Tako su dva brata,Marko i Nikola Vulović-Arban a s -ović, oko 1756. godine, vozeći semalim jedrenjakom blizu Bara,napadnuti od jedne lanće (velikogčamca) u kojoj je bilo 30 Turaka.Vulovići su se branili puščanomvatrom, a zatim mačevima pogu-bili oko 20 Turaka. Andrija Kačićje u svojoj "Korabljici", tiskanoj uVeneciji 1782. godine na našemjeziku, opisao ovaj sukob: "Dvabr ata Arbanasovića (Vulovića) iz

Dobrote i dva druga s njima u svečetvorica, a dite biše četvrto, voze-ći se u svojoj lađi iz pod turskezemlje udari na njih jedna lanca iu njoj trideset Turaka Barbareza,ali se Arbanasovići ne htješe pri-dati, nego najpri iz pušakah, paknajposlie s mačim braniti se i sićiTurke počeše, ter pogubivši okolodvajest Turaka viteški se obrani-še."

Ovaj sukob je našao mjesto i ulikovnoj dokumentaciji. Kod sp o -m e nutoga kapetana Nika A.Vul -ovića sačuvano je platno (51x68)koje evocira uspomenu na ovajdogađaj.

U luci Drač je 1788. god. bilana padnuta posada dobrotskogabroda i tom prigodom poginuli sučetvorica Dobroćana, među koji-ma Pavo Lukin Vulović. Na moruje stradalo još osmorica Vulovića:Tripo, Rafael i Pavo (braća) uto-pili su se kod Bara 1808. godine;Bogdan Adamov utopio se uz o b -alu Albanije 1810, Jozo Andrijinpoginuo je pavši sa jarbola uVeneciji 1832, Marko Vickov uto-pio se sa brodom "Fedele" kodSicilije 1847, Jozo Krstov utopiose 1873, ( ne zna se mjesto), a Bo -ž i dar Adamov se utopio sa b r o d -om "Stefano" kod zapadne Au -stralije 1876. godine.

Kao i ostali Dobroćani, pomaga-li su podizanje dvije velike crkve uDobroti: Sv. Mateja i Sv. Eus t a -hija, pa se iz knjige blagajne crkveSv. Mateja za period 1708-1756.god. vidi da su Vulovići sa devetpatruna uplatili u korist crkve, naime svojih putovanja, ukupno1930 lira, i to najviše spomenutiMarko i Nikola Tripović-Ar b a -nas, 1213 lira. Prilikom gradnjenove crkve Sv. Eustahija (1762-1773) Vulovići su poklonili u zlatu19 prstenova, dvije naušnice,jedan lanac i dva privjeska. Međupriložnicima bila je i kćerka LukeVulovića. Ona je poklonila svojvjerenički prsten kao uspomenusvoga vjerenika koji je poginuo natartani Ivanovića u borbi sa pira-tom Hadži Ibrahimom u luciPireju 1756. god.

Antun Tomić

Niko Vulović, drugi s desne strane

42

Nakon nekolikokišnih danaosvanuo je vedar iprijatan dan,petak 28.rujna2007. Pedesethodočasnika -katolika Hrvataod Bara doHerceg Novog uorganizacijiHrvatskogkulturnog društva"Napredak" DonjaLastva – Tivat iturističkeagencije "GlobalVillage Group" izTivta, a uzsvesrdnu pomoćBiskupije Kotor,krenuli su nadugohodočasničkoputovanje zaistočnu Slavoniju

HODO�A��E U ISTO�NU SLAVONIJU

Vjera kaorijeka što teče

Crkva Gospe odutočišta

43

Mladi ljudi, voditelji turističkeagencije, Ljerka Sindik iSlaven Radimiri, trudili su

se da nam putovanje bude ugodnoi interesantno, dok je župnik donPavao Medač, predstavnik Kot o r -ske biskupije, vodio računa da ovohodočašće bude duhovna obnova iprotekne u molitvi i upoznavanjusvih znamenitih vjerskih zdanja umjestima koje smo posjetili.

Već oko šest sati ujutro prešlismo granicu na Debelom brijegu .

Svanuće nas je dočekalo kodDubrovnika, tako da smo, pred-vođeni don Pavom, izmolili prvumolitvu na početku našeg puta.Kratko nas prati kiša, ali to neutječe na raspoloženje hodočasni-ka. Kratak odmor u Neumu,kapućino, sok, nekima i cigareta,bili su potrebni za mali predah.Autobusom firme Kavex iz Budvesa iskusnim i prijatnim vozačemZoranom, nakon kratkog predahakrećemo ka Met k oviću , graničnomprijelazu prema BiH.

Nakon kratkog zadržavanja nagranici nastavljamo put središnjomBosnom. Mostar-Konjic-Sarajevo-Zenica –Doboj- Modriča –BosanskiŠamac je putna ruta do prelaskagranice prema Hrvatskoj-Slavoniji.Ne možemo se oduprijeti sumornimdojmovima putujući ovim krajevi-ma. Na svakom koraku vidni sutragovi međuetničkih sukoba kojisu prije 15 godina bijesnili ovimkrajevima. Porušene kuće, napu-šteni krajevi, vidno siromaštvo, štonas je najviše potreslo, mnoštvo gr -u p nih i razasutih nadgrobnih spo-menika "nišani" obojenih u bijelo,glavna obilježja muslimanskih gro-blja. To su dokazi stradanja narodaovoga kraja u posljednjem ratnomsukobu.

Prateći uzvodno rijeku Neretvuprolazimo Jablanicu i Jablaničkoje z ero, krajolik prirodno lijep, alios iromašen i devastiran. Zapažamoi da se gradi veliki broj novih dža-mija.

Sarajevo, grad opjevan u pjesma-

ma, ljepota i ponos Bosne, pojaviose na našem putu kao svjedok sv e -ga strašnog što se tu ne tako davnodogađalo. Padine na kojima ležigrad ispunjene su grobljima, kućeveoma oštećene ili porušene. Sa r a -j evo je danas jedno veliko gradili-šte, dosta je toga obnovljeno, alitre b at će dosta vremena da povratisvoj nekadašnji sjaj i ljepotu. Zbogzagušenosti saobraćajnica neplani-rano smo se zadržali tri sata dužeprolazeći gradskim četvrtima. Nap -u š t amo Sarajevo sa nekom tjesko-bom u duši. Ređaju se slike njego-vog višegodišnjeg razaranja i ljud-skih patnji. Nevjerojatno kolika jerazorna moć ljudske mržnje i zlobe.

Prolazimo kroz nekadašnje bos a -n ske industrijske gigante, Kakanj -Zenica –Zavidovići… Posrnuli divo-vi zjape prazni, rastočeni od rđeodlaze u nepovrat. Don Pavao, našduhovni skrbnik, obavještava nasda se na našem putu u gradiću Ma -g laj nalazi svetište posvećenaSv.Le opoldu Mandiću i da bi bilo

Hodočasnici predđakovačkom katedralom

44

poželjno posjetiti ga . Skrećemo uMaglaj i uskoro dolazimo pred im p -o z antno svetište. Iznenađen našimdolaskom, župnik don JakovFilipović srdačno nas dočekuje ipokazuje ovo prekrasno svetištekoje je, po želji nadbiskupa Smi l j a -na Čekade, dao sagraditi 1977 –1979. don Anto Baković, na ra d -ost i zahvalnost svih katolika Hr v a -ta diljem domovine i svijeta. Molilismo se sv.Leopoldu, našem bokelj-skom svecu. Uz lijepe željeispraćeni od don Jakova nastavlja-mo pre ma hrvatskoj granici.

Prelaskom granice kod Bo s a n s -kog Šamca i ulaskom u Slavonijuodjednom nas dočekuje posvedrugi svijet. Svijet posebne ljepote;nepregledne ravnice i lijepo uređe-na mjesta i gradići kojima prolazi-mo. Počeo se spuštati mrak i našeplanirano prvo odredište, Đakovo,je promijenjeno zbog velikog zakaš -n j enja, tako da smo produžili dir e-k t no prema Osijeku. Već priličnoum orni od puta ( 16 sati u autobu-su) jedva smo čekali da stignemona odredište - samostan otacaIsusovaca i Male Braće u Osijeku

gdje nam je osiguran smještaj i ish -r a na. Iako smo stigli sa dosta zaka-šnjenja, dragi domaćini su nasdočekali toplim riječima dobrodo-šlice i pripremljenom večerom. Na -k on molitve i večere otišli smo upr i p remljene sobe na spavanje.

Kako smo prije našeg odlaska naovo hodočašće, bili upoznati sa sr -a mnom haškom presudom vuko-varskoj trojci, Mrkšiću, Šljivanča-ninu i Radiću, i reakcijom hrvatskejavnosti, nismo bili sigurni da li bibilo poželjno posjetiti Vukovar, iakoje to svima bila velika želja i potre-

45

ba da se pomolimo za poginule vu -k ovarske branitelje.

Drugi dan po dolasku, subota,29. rujna ujutro, ipak smo odlučilida idemo u Vukovar. Iako su nana šem autobusu bile vidne oznakeodakle dolazimo, nitko nije pokazaoni najmanji znak netrpeljivosti. Bilismo iznenađeni u Vukovaru, naup it znatiželjnika odakle dolazimo inaš odgovor, njihovom dobrodošli-com.

Vukovar nas je dočekao u nekomčudnom miru i dostojanstvu. Ob -novljene ulice i kuće svjedoče o na -

p o ru ljudi i vlasti da se vrati starisjaj i ljepota. Ostavljene su pojedi-ne istaknute ruševine kao nijemisv jedoci sulude mržnje i netrpeljiv -o sti .

Prvo smo posjetili franjevačkucrkvu svetog Filipa i Jakova, zaštit-nika grada Vukovara. Crkva i sam -o stan smješteni su na brežuljku usamom centru grada i dominirajuravnicom, zato je i bio glavni ciljagresora iz Srbije da ih unište. Fr -a n jevac fra Benko nam je dao pot -r e bna obavještenja o crkvi i njenomstradanju. Crkvu su sagradili vu k -

o varski franjevci (1723-1732).1736. osnivaju školu za mušku iže nsku djecu u gradu i u njoj supredavali i latinski jezik. U samo-stanu su djelovali visoki studij filo-zofije i teologije. 1754. fra JosipJanković je kod pape BenediktaXIV. pribavio za vukovarsku crkvutijelo sv.Bone mučenika "glasovitogviteza i vrlog junaka Bone, slavnogmisnika i mučenika, da bude pro-svjetitelj, patron i obrana varošavu k ovarskog i svekolike države ivilajeta". Kod prvih granata od stra-ne srpskog agresora 1991.god fran -

Devastiranaunutrašnjost crkve

Glavni oltar

46

j e vci su tijelo sveca pohranili u kr i -ptu crkve, a oni su sa ostalim naro-dom, odvedeni u srpske logore.Tijelo ostaje u kripti do 1995.godi-ne kada ga mržnjom opijeni rušite-lji grada Vukovara polijevaju benzi-nom i pale. U pepelu se pronalazidio ruke sv.Bone koji se čuva uma lom srebrenom sarkofagu i izla-že na štovanje vjernom vukovarsk -om puku svake prve nedjelje u mje-secu.

U crkvi je izložen i Isus izrađen oddrva, kojemu su rušitelji grada Vu -k o vara otkinuli desnu ruku i lijevunogu. Unutrašnjost crkve je potpu-no devastirana, ali u fazi pripremaza obnovu. Upozoreni smo na jedangrafit koji je jedan od rušitelja napi-sao na unutrašnjem zidu crkve ćir -iličnim slovima "Bog oprašta Srbinne". Vanjski dio crkve i samostanaje obnovljen 2000.godine. Pod jak -im dojmom viđenog, otišli smo do

Me morijalnog groblja žrtvama izDo movinskog rata i do Ovčare gdjesu 1991.god. srpski pobunjenici uzpo moć JNA pogubili dvije stotineše zdeset i jednog ranjenog vojnikai civila iz vukovarske bolnice .

Odali smo počast, zapalili svijećebraniteljima Vukovara i pred zajed-ničkim spomenikom molili za vuko-varske žrtve .

Pod teškim dojmom viđenog otišlismo do Ovčare - spomen doma vu -k o varskim žrtvama. U hangarimavukovarskog Veleprometa srpskiag resor je sredinom 1991. osnovaoprihvatni centar kroz koji je tijekomagresije i okupacije Vukovara pro-šlo oko 10.000 zarobljenih hrvats k -ih branitelja i civila, od kojih je tuubijeno oko 700, a 1200 vodi sekao nestali. Na samoj Ovčari gdjesu vršene egzekucije, pomolili smose žrtvama, zapalili svijeće i odaliim dužno poštovanje. Hrvatska ni -

kada neće zaboraviti ubijene naOv čari, stvorena je izravno na njih -o voj žrtvi.

U tišini i miru, u mislima na tr a -g ične događaje, napuštamo Vuk o v -ar i krećemo prema Aljmašu, sveti-štu Gospe od utočišta (ili Gospe alj-maške) smještene gdje rijeka Dravautječe u Dunav.

Crkva je sagrađena 1708. i uni-štena u požaru 1846. Ponovo se po -č inje sa gradnjom crkve i svetišta1847. Ono je postojalo do rujna1991. kada je potpuno uništenonapadom srpskog agresora. Unatočbombardiranju , kip Gospe je saču -v an i 1998 kada je sagrađena novacrkva, vraćen u Aljmaš.

Don Pavao je u svetištu Gospe al -j m aške održao hodočasnicima mi -su i prigodnu propovijed.

Iz Aljmaša odlazimo za Osijekgdje, nakon ručka, posjećujemoču venu osječku župnu crkvu

Don Pavao – misa u crkviGospe od utočišta

47

Sv.Petra i Pavla. Crkva je sagrađe-na 1898.godine u neogotičkom st i -lu. Dominantni akcent daje joj 90m visoki, stepenasto oblikovanizvonik iznad glavnog ulaza. U unu -t r a šnjosti je kontrast opeke i arhi-tektonske plastike, te konstruktiv-nih elemenata izvedenih u kame-nu. Dominira glavni oltar MajkeBo žje i Sv.Tereze. U unutrašnjosticrkve ima preko 40 vitraja, a svodo-vi i zidne plohe u glavnoj lađi osli-kani su motivima iz Starog i NovogZavjeta.

Tijekom agresorskog napada naOsijek 1991. i 1992. gotovo godinudana iz dana u dan Župna crkvaSv.Petra i Pavla, simbol katoličkogpuka Osijeka i okoline, sustavno jerazarana. Prvi projektili upućeni nagrad pogađaju upravo crkvu. I po -red svega , ovo je svetište tijekomratnih strahota bilo mjesto hodoča-šća vjernika.

Na poziv molitvene zajednice"Mir" u večernjim satima posjećuje-mo njihovo sjedište gdje nam sim-patična domaćica Marija (Meri)Krivić sa svojim djelatnicima pri-ređuje srdačan doček uz zakusku ipr ijatno druženje. Puni utisaka vr -a ć amo se u naše stjecište gdje na k -on večernje molitve i večere odlazi-mo na spavanje jer nas sljedeći danočekuje posjet Đakovu i dugi putpovratka kući.

Treći dan našeg hodočašća, ne d j -elja 30.rujna, osvanuo je vedar isu nčan. Nakon doručka pozdravilismo se sa domaćinima isusovcimai zahvalili im na srdačnom i lijepomgostoprimstvu, a oni nam zaželjelisretan put uz želju da se ponovosretnemo. Kratka vožnja do Đakovaprošla je uz jutarnju molitvu kojuje predvodio don Pavao. Sve nasoduševila je đakovačka katedrala-bazilika Sv.Petra svojom neviđen -om ljepotom. Dočekao nas je Msgr.Luka Strgar koji nam je zaželiodobrodošlicu i uveo nas u svijetma gične ljepote i umjetnosti kate-drale koju je dao sagraditi biskupJosip Juraj Strossmayer, pa jojstoga i pripada naziv Strossm a y e r -a ova katedrala.

Strossmayer je svoju katedralupo svetio, kako piše nad glavnim

Don Jakov govori hodočasnicima

U posjeti molitvenojzajednici "Mir"

Svetište Sv.LeopoldaMandića u Maglaju

48

ulaznim vratima, Slavi Božjoj, jed -instvu crkve, slozi i ljubavi narodasvoga.

Đakovo je kao biskupski grad umnogim povijesnim razdobljimaimalo ne samo vjersku, već i vrlovažnu kulturnu, privrednu i politič -ku ulogu. Povodom 100. obljetnicepočetka gradnje papa Pavao VI.proglasio je Strossmayerovu kate d -r alu bazilikom. Njezina jedinstvenavanjština u kojoj, uz bizantinski igotski prevladava neoromaničkigrađevinski stil, skriva vrlo bogatiumjetnički sadržaj – slike, skulptu-re, dekorativni ornamenti. Potpunosvjetla unutrašnjost otkriva 43slike s biblijskim motivima. Na zi d -o vima pobočnih lađa nalaze se re l j -efi 14 postaja križnog puta isklesa-ni u bračkom mramoru. Ljepotomplijene sadašnje orgulje. Ispod sve-tišta nalazi se kripta u kojoj susahranjeni biskupi đakovačke i sri-jemske biskupije. Među njima imp -o zantno djeluje mjesto gdje jesahranjen J.J.Strosssmayer. Đako-vo je još poznato i po ergeli lipica-naca.

Nakon posjete katedrali krenulismo na put prema našim kućama.Istom rutom vraćamo se našojBoki. Zaustavljamo se jedan sat uSarajevu da odmorimo i nakonkraćeg boravka u Baš čaršijinastavljamo put. Oko pola noći bilismo na De belom brijegu gdje uzkraće za državanje prelazimo hrvat-sku granicu i krećemo prema

našim odredištima. Iako vidnoumorni od dugog puta, s pjesmomse rastajemo i dogovaramo za slje-deće hodočašće u Međugorje, kojeće se organizirati već početkom stu-denog.

Zahvaljujem organizatorima i donPavu Medaču na ovakvom lijepom ikorisnom hodočašću u istočnuSlavoniju.

Molitva na Memorijalnom groblju

Molitva

Dugogodišnji direktor Tu r i stičke zajedniceGrada Zagreba i počasni član Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore Mario Zmajević premi-nuo je 01. 11. 2007. u 71. godini života. U po v o -du njegove nenadane smrti HG DCG i redakcijaHr vatskog glasnika uputili su Turističkoj zajedni-ci Grada Zagreba i obitelji izraze iskrene sućuti.

Mario Zmajević rođen je 1936. godine u Sisku, au Zagrebu je završio Pravni fakultet. U svom je ra -dnom vijeku obnašao mnoge funkcije, 21 godinuradio je na Zagrebačkom velesajmu, gdje je 1987.godine završio mandat kao v.d. generalnog di -rektora.

Dvije je godine bio generalni direktor turističke

agencije Generalturist, a četiri je godine biopredsjednik Turističkog sa v eza grada Zagreba.Obnašao je i dužnost višeg savjetnika - zamjeni-ka predstojnika Ureda hrvatskog Predsjednika iujedno šefa Protokola Predsjednika RH.

U srpnju 1991. godine postavljen je za rukov o -d i telja Turi s t ičkog saveza grada Zagreba, koji jego dinu dana kasnije postao Turistička zajednicagr ada Zagreba, čiji je direktor bio do kraja 2005.go dine .

Turizam Zagreba vodio je u ratnom i poslijer a -t n om periodu. Za vrijeme njegovog mandata gradZagreb počeo je bilježiti značajan porast turisti-čkog prometa. Profesionalno i uspješno vodećigradsku turističku politiku, uporno promovirav-ši Zagreb i na inozemnom turističkom tržištu Za -g reb je doveo uz bok metropola srednje Europe.

IN MEMORIAM

49

Mario Zmajević

50

51

Čudna neka atmosfera vla -da zimi u Kotoru gradu:sumorna kada Zalivom

puše šilok i trese krovove iškura, a vesela i razdraganakada sunce ogrije nadvišenaokolna brda. I l judi ovogagrada čudnog su mentaliteta:kad bura pročisti zrak, svi suprijazni i nasmijani, svudaodjekuje smijeh, vesele šale ido skočice, a kada se na nebonavuku crni oblaci i počnu daliju ču v ene bokeške kiše, šalakao da po s t aje oštrija, dosko-čica britkija i zajedljivija. Dugesu i dosadne zi m ske večeri ugradu, pogotovo ako nemaletrike i moraju se paliti šteri-ke. Okupljaju se klape okobocuna dobroga vina i pjadelepriganih gavica, padne i pje-sma, po činju da teku priče ićakule, im p r ovizuju se šaljivescene, imitatori pale publiku,a materijala za ćak u le, škerce,kolpe, botunade i bro n t ulade,za komične životne situacije iobrte ima na pretek.

Kotor je takođe bio oduvijekčuven radi svojih oriđinala, malonakrivo nasađenih luda, koji suživjeli po portunima i podrumima,sa mačkama i pantaganama, hra-nili se ovancotinama i služili zazbijanje šala. Čitava galerija tih li -k ova, komično-tužnih, iščašenih,odrpanih, vazda spremnih da šaluprime i istom mjerom vrate, pro-

miče ispred nas, naših duhovnihočiju. Osovina oko koje se vrtio nj -i hov svijet, njihovo utočište i izvorna kome su crpili saznanja, odu-vijek je bila čuvena kotorska če s -ma Karampana – simbol Kotora.Tu su se takođe okupljale i najže-šće gradske ogovarače, lajone ibrontulone, lavandere i vodarice, iizmjenjivale najfreškije novitade:ko, s kim, kada, kako itd. A da bite ćakule, ogovaranja, šuškanja ipriče učinili dostupne svima, Kot -o r ani su na Tripundan, 3.veljače1926. godine pokrenuli i običnojednom godišnje, u doba Kar n e v a -la, kada se jedino smjelo malo slo-bodnije ošinuti po javnim i privat-nim manama i opačinama, izda-vali humorističko-satirični list»Karampana« (ogledalo naravi bo -k e škijeh), od koga je izašlo samo48 brojeva, uslijed čestih zabrana,ratova i slično.

A »Karampana« je kao neka gole-ma spužva upijala sve te pričice,ća kule, ogovaranja, škerce i kolpei zatim ih iznosila pred javnost,

bila zajedljiva, oštra, prekorna, sj -e kla sve redom – od ministra doza dnjeg škovacina. A tada se znaou gradu učinjet pravi bulikan odsmijeha, graje, beštimija, suza iškripe zubima, znale su padati tu -ž be i kontratužbe, glavni urednikje ponekad znao zaglaviti u »Ka r a-k lak«, ali je većina ošinutih prima-la sve to mirno, jer ko nije ušao u»Karampanu« - nije ni za život uKotoru! No kada je počeo Drugisvjetski rat, prestali su veseli iludijaški karnevalski dani, ali jeiskra vrcavog i nesalomljivog du -ha preživjela. Dapače, imamo i pr -i m jerak tzv »ratnog« izdanja »Ka r -a mpane, kucanog na pisaćoj ma š -ini u tmurnim februarskim dani-ma, na Tripundan 1944.godine, acijena joj je bila »pola zrna fažole«.Sa njenih stranica, iz svake riječiizbija žilavi i optimistički duhKotorana, kojim se liječe sva stra-hovanja, pothranjuju sve nade.

Poslijeratna obnova »Kar a m p a -ne«, početkom 60-tih godina pro-šlog, XX vijeka, bila je propraćena

�KARAMPANA� VI�E OD OSAMDESET GODIN ABILJE�I KOTORSKE �AKULE

Ogledalo naravibokeškijeh

Kotor je oduvijek bio čuven radisvojih oriđinala, malo nakrivonasađenih luda, koji su živjeli poportunima i podrumima, samačkama i pantaganama, hranili seovancotinama i služili za zbijanješala

52

uobičajenim traumama, kritika-ma partijskih foruma i intervenci-jama UDB-e zbog slobodnog jezikai stila, ali je sve to ovaj čudni listpregrmio i izlazi otada svake godi-ne, kao svojevrsni barometarnarodnog raspoloženja, kao sigur-nosni ventil za svu žuč i ijed štosu se tokom pasane godine nata-ložili u srcima ovih ljudi, malogpûka kotorskog. Pisana posebnimlokalnim dijalektom, gotovo uvijekštampana na dva pisma – latinicii ćirilici, krcata je specifičnim hu -m orom satkanim od duhovitih ob -rta riječi, komičnih situacija, išča-šene atmosfere. Teško je ponekadrazumjeti neki geg ili šalu, jer jeglavna ličnost data u šifri – stoga,

da bi se sve razumjelo, potrebnoje prije svega shvatati ove ljude,ži vjeti s njima, poznavati ih dodna duše, pojmiti njihov načinzabave i šale.

Najveći dio materijala u listuposvećen je neiscrpnim komuna-lnim temama i dilemama: vodi, st -r uji, pločnicima, smeću, ali na st -r anicama »Karampane« nađu mje-sta i vruće političke i privredneteme, komentirane satirički i sar-kastično, nađu se i one sitne sva-kodnevne brige, nade i strahova-nja malih ljudi ovoga kraja, a po -s e bnu grupu šala čine lokalno ob -ojeni, golicavi folklorni motivi,škerci i botunade.

I tako to teče u nedogled, sve

dokle traje fešta, a kad fešta finiše– »Karampana« vas neće zadije v ativiše. Pa ipak, ispod sve te ve s e losti,ispod površine svih tih lu d ovanja,manitanja, maškara, ka r n evala,maskenbala, ispod viceva, poruga išala, osjeća je jedna pomalo ijetkanota, vibrira gorkim akordomjedna tragično prenategnuta žica,neki ton pun sumorn osti, rezigna-cije, prepuštanja sudbini. Jer, sveteče, sve prolazi poput dima saKarnevalove lomače – samo su zlo inevolje i opačine i nepodopštinevječni, ali je na j b olji lijek protivsvega toga onaj zdravi, organski,iskonski smijeh i šala i poruga,najprije na svoj ko nto, a onda naračun drugih. Uv i jek mora da vrije-

53

Dišperat se – pasti u očajanje. „Dišperaće sekada čuje da mu je sin pao na godinu“. „Nemoj se toli-ko dišperavat uno in arka altro in barka“. „Nemoj sedišperat, in ultimo će se sve dobro završit“.

Đir- kratka šetnja, bilo u krug, dolje – gore ilitamo - ovamo. „Brod je učinio đir do Tivta“. „Amoučinjet jedan đir preko rive“. „Učini jedan điret, dauvatiš malo arije“.

Garbun – ugalj. U Prčanju zabilježeno „garbulin“.„Do nesi malo garbuna da ispečem ribu na gradele“. „Vasje crn kao garbun“. „Prije su brodovi bili na garbun“.

Inkontrat – susresti, sresti. „Kao za dešpekinkontrala sam je, ma okrenula sam glavu i činjelafintu kao da je ne vidim“. „ Inkontrala sam jutros špa-cakomina, zboru da je to sreća“.

Kapucin – crna kafa sa mlijekom,omiljeno pićeu Boki. „ Ona vazda pije samo jednu ćikaru kapuci-na“. „ Ne mogu ti pit samo kafu, napravi mi jedankapućin“.

Maestra – učiteljica. Zabilježeno i „meštrica“ uistom značenju. „ Ona ti je dobra meštrica, samo jemnogo stroga, pa se djeca od nje boje“.

TAKO SMO NEKAD ZBORILI

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

54

PRODAJNA MJESTAHrvatski glasnik možete kupiti ispred katedrale sv. Tripuna,

na Kamenom kiosku i sljedećim prodajnim mjestima Bega pressa:Podgorica:Ivana Vujoševića, kućica

MomišićiPC Kruševac- SvijetCentar - maloprodajaNjegoševa ulica - Globus

Bar: Trafika SDKKostrača

Ulcinj: Bulevar- maloprodaja

Budva: Prolaz - maloprodajaSpas - maloprodaja

Tivat: AnjaPantomarketSturiDraganaMaprenat

Cetinje: Pazar, maloprodaja

Kotor: PantomarketRiva kod kamenog kioskaSandrela

Herceg Novi: Tažeks - BijelaMješovito 33Grbo MNMKnežević CompanyPantomarket Centar

Risan: Centar

55