Download pdf - teorija knjizevnosti 6

8/8/2019 teorija knjizevnosti 6

http://slidepdf.com/reader/full/teorija-knjizevnosti-6 1/30

1. Osnove poetike: knjievni rodovi i

vrste (oblici). (6. predavanje)

UVODNE POSTAVKE: Knjievno djelo uvijek se pojavljuje u nekom obliku. Knjievni rodovi: jo je Aristotel uoio bitnu razliku u

izrazu izmeu drame (epike i lirike) i epike. Unutar istog roda razvile su se mnoge vrste. Kljuno pitanje: je li knjievna vrsta prirodni oblik

pojavljivanja knjievnih injenica, ili je povijesnouvjetovana? Podjela na epiku, liriku i dramu ± uvjetna zbog

ispreplitanja elemenata.



2. Klasifikacija knjievnosti

Razvrstavanje knjievnih djela je vano jer se inae ne bismo moglisnalaziti u korpusu:

Knjievna djela: od sloenih romana na vie tisua stranica (Krleinroman Zastave) do poslovica (mladost ± ludost).

Razliiti jezici, razliiti oblici, od himne pisane bogovima do romana o³velikim´ povijesnim dogaajima.

Zadaci toliko sloeni da to dovodi do nesuglasica meu strunjacima.

Knjievna su djela po svojim karakteristikama individualna i originalna ± velike meusobne razlike.

Svako razvrstavanje treba biti svjesno svoje relativnosti i posebnihuvjeta koje mora ispuniti.



3. Naela klasifikacije

Prema jezicima: knjievnost engleskog jezinog podruja.

Prema nacionalnim knjievnostima: engleska knjievnost.

Prema autorima: prema individualnim piscima i po neemusrodnim autorima (generacija ± quorumai, fantastiari)

Prema namjeni: djeja knjievnost, zabavna knjievnost.

Prema najire shvaenom obliku (bez obzira na jezik):

Usmena i pisana knjievnost. Razlike izmeu pisanog i usmenog izraza

Razliita funkcija, ali meusobni utjecaji i veze.



4. Knjievne vrste

Razvrstavanje prema obliku: najtei i najvaniji zadatak. Oblici pojavljivanja knjievnosti: od presudne vanosti za

doivljavanje i shvaanje knjievnosti. Svako knjievno djelo itamo u okviru nekog shvaanja

knjievne vrste. Uvijek djelo itamo kao roman, novelu, sonet ili dramu.

Knjievne vrste nisu unaprijed zadane (kao kod retorike). Ne radi se o ispunjavanju zahtjeva vrste, nego knjievne

vrste predstavljaju okvirno zadane vrste unutar kojih seostvaruju nova i originalna knjievna djela (Solar).



5. Knjievne vrste:definicija

Odgovor na pitanje to je knjievna vrsta nije tek pitanjeklasifikacije teorije knjievnosti: ona zadire i u

razumijevanje prakse knjievne proizvodnje. Pisac i itatelj razlikuju ep od romana, lirsku pjesmu od

drame, tragediju od soneta. Priroda knjievnih vrsta: grupa slinih djela.

Djela u kojima se ponavljaju stalne osobine: djela su duga ilikratka, u stihu ili prozi, namijenjena prikazivanju ili tiskanju ± zasnovano na grupiranju pojedinanih djela.

Grupiranje idealnih tipova: pitanje knjievnih rodova.



6. Knjievni rodovi

U 18. i 19. stoljeu uenje o tri osnovna knjievna roda: Epika (prema grkom epos ± rije), Lirika (prema grkom lyra ± lira, vrsta instrumenta), Dramatika (prema grkom dr ama ± radnja).

Emil Staiger: lirika, epika i dramatika ± izraavaju osnovnemogunosti ljudskog izraavanja.

To su idealni tipovi izraavanja, ali ne i bezuvjetan uvjetsvrstavanja svakog pojedinanog djela. Svaki se rod dijeli na pojedine manje grupe, a one u

pojedine knjievne vrste.



7. Poezija, proza i drama

Neki teoretiari posebnim rodom smatraju didaktiku (gr.did akto, pouan): poseban knjievni rod, djela na prijelazu

izmeu knjievnosti i znanosti. Neki teoretiari knjievno-znanstvena djela smatraju

esejistikom a postoji i naziv publicistika. Osim razlike prema vrstama vanu ulogu ima razlika poezije

i proze. To nije istovjetno razlici stihova i proznog iskaza. Prouavanjem stihova bavi se versifikacija. Podjela na poeziju, prozu i dramu pomae u klasifikaciji.



8. Klasifikacija knjievnih vrsta

Poezija se uglavnom ostvaruje u stihovima koji su prirodnioblik poezije.

Razlika izmeu poezije i proze nije apsolutna, postojetekstovi koji se mogu prihvatiti na oba naina.

Kod poezije se osobito pazi na samostalnu vrijednost,odnosno zvuanje rijei (razina sloja zvuanja).

Poezija zahtijeva da se potpuno oslobodimo navikesvakodnevnog sluenja jezikom.

I kod proze se pazi na posebna svojstva jezika. Smisao se neostvaruje na osnovi stvarne situacije nego iskustva.



9. Knjievni rod i knjievna vrsta

Knjievni rodovi ostvaruju se u oblicima pojedinanih knjievnih vrsta.

Knjievne vrste se pojedinano pojavljuju(iskazuju) u stihu, prozi ili dramskom dijalogu.

Knjievne vrste odnose se prema prirodi knjievnogizraavanja kao iskaz u stihu i prozi : Epika: u stihu i prozi Lirika: u stihu i prozi (pjesma u prozi). Drama u stihu i prozi.



10. Poezija

I najmanje nijanse u izriaju i rasporedu rijei imaju velikoznaenje.

Zahtijeva da se potpuno oslobodimo navike svakodnevnogsluenja rijeima.

µPoetsku istinu¶ nemogue je izdvojiti od µnaina na koji jeizreena¶.

esto su stihovi sa stajalita doslovnog znaenja potpuno besmisleni.Svoj smisao dobivaju unutar pjesme koja govoriritmom i zvukom µpremjetajui¶ uobiajeno znaenje rijeii upuujui na najire asocijativne sklopove i iskustvo.



11. O prirodi poezije

John Stuart Mill: poezija je iskaz koji smo koji smo prislunuli. Privukao je nau panju, pa zamiljamo ili

rekonstruiramo kazivaa i kontekst. Identificirajui ton glasa rekonstruiramo situacije, stav i

polje identifikacije onog koji stihove izgovara (Culler). Tradicionalno: identificira se sloenost govornikova odnosa

prema grai, dramatizacija misli i osjeaja koje se pokuavarekonstruirati.

Culler smatra da je u osnovi poezije pretjerivanje,hiperbolizacija. Apostrofiranje, personifikacija.



12. Jezik poezije

Paradoks: Od klasinih vremena teoretiari smatraju kako poezija

tei prema izricanju neizrecivog, uspostavlja odnos prema domeni koja izlazi izvan ljudske sposobnostirazumijevanja, to proizvodi intenzitet i daje kazivau

privid glasa koji izlazi izvan granica svakodnevnogljudskog iskustva.

Istovremeno, jezik poezije povezan je s figurama kao tosu apostrofiranje, personifikacija, davanje moi govoraneivim objektima. - Kako povezati tenje poezije stakvim retorikim sredstvima?



13. Lirska pjesma

Kao i svaka druga govorna poruka lirska pjesma je okruenasvojim kontekstom: nju netko formulira, o neem govori,

nekom je upuena. Pjesma ima prikazivaku i izraajnu funkciju (Kravar).Uz te

funkcije ona ima meta-jezinu i apelativnu funkciju. Openito se misli da se lirske vrste od pojma lirike razlikuju

kao pojedinano od opeg (Kravar). Stvar je meutim

mnogo kompliciranija. Nomenklature lirskih vrsta formiraju se u svijesti koja

proizvodi knjievna djela, pa ih nalazimo u povijesnommaterijalu.



14. Lirska pjesma - vrste

Tradicija lirskih vrsta formira se ve u primitivnimzajednicama.

Anticipira tematske interese lirike razvijenijihkultura: prijelomni trenutci ljudskih ivota kojistoje u vezi s interesima kolektivnog opstanka: Magine pjesme (elja zajednice za uspjehom u

kakvom poduhvatu). Bitni momenti ljudskog vijeka (roenje, uspjeni poduhvati, smrt).

Grci: ditirambi, himne,ode, elegije, jampska lirika.



15. Povijest oblika

Srednji vijek: na temelju grke i rimske tradicije nalatinskom jeziku: versificirana molitva, trop.

Pred kraj srednjeg vijeka: lirika na narodnim jezicima(trubadurska lirika, kancona).

Novovjekovna lirika: vei stupanj autonomije. Knjievnost postaje svjetovna institucija.

Himna ± pjesma posveena nekome ili neemu to iziskuje potovanje.

Oda ± obino je posveena osobi ili neem prema emu seosjea privrenost.



1. Seminar uz 6. predavanje: Epika

Dok se lirika slui µizricanjem¶ epska se poezija slui pripovijedanjem i opisivanjem.

Pripovijedanje: niz motiva prema naelu µonog to je bilo¶. Opisivanje: niz motiva prema zakonu asocijacije po mjestu i

slinosti.

Pripovijedanje i opisivanje pretpostavljaju pripovjedaa koji

se obraa sluateljima odnosno itateljima. Fabula i likovi: uz pripovijedanje konstitutivni elementi

lirske poezije.



2. Epska tehnika

Kompozicija: uvjetovana brojnou i bogatstvom motiva.

Prikazuje neko zbivanje u irokim potezima.

Ne poinju izlaganjem od vremenskog poetka nego µin

medias r es¶.

Retardacija - usporavanje, odnosno zadravanje radnje.

Digresija ± udaljavanje od predmeta.

Epizoda ± vea tematski zaokruena digresija.

Ponavljanje ± svrha drukija nego u lirici. Sredstvousporavanja i povezivanja izmeu pojedinih epizoda.



3. Vrste epske poezije

Usmena i pisana epska poezija. Epske pjesme i epovi. Epsko-lirske vrste: dva roda povezana u ovim vrstama. Epopeja ili herojski ep: tematika od posebnog znaaja za

drutveni ivot u nekoj epohi. Religiozni ep, idilski ep (tema iz ivota u prirodi), komini

ep, didaktiki ep, romantiki ep. Balada (lirsko epska pjesma narodnog podrijetla) i romanca

(podrijetlo u panjolskoj, ljubavna tema, ubrzani ritam)smatraju se esto epskim vrstama (ali veinom lirskim.



4. Proza

Proza se razvila znatno kasnije nego poezija. Poezija se prva odvojila od proze svakodnevnog govora. Podrijetlo umjetnike proze:

Mitske tvorevine usmene knjievnosti, Grka filozofska proza (Herodot) i rimska (Tacit).

Za suvremenu prozu je kljuna pojava romana.

Na poetku shvaen kao nia knjievna vrsta (zabava). Od 18. i 19. Stoljea postaje vrsta prema kojoj se ravna

cjelokupna knjievna proizvodnja.



5. Prozne vrste

Razlikujemo jednostavne i sloene oblike. Drugo naelo razvrstavanja: mali i veliki oblici. Danas: podjela na tipove ± novela i roman. JEDNOSTAVNI OBLICI:

Mit ± poseban odnos prema svijetu, drukiji od filozofije i znanosti.Oblikuje odreenu priu vezanu s podrijetlom i nastankom svijeta, pojava, osoba, naroda. Objanjava neto na poseban nain.

Legenda ± srodna mitu. Opis nekog ovjeka ije ponaanje i stavine uzorak jednog tipa ponaanja, odnosa prema svijetu.

Bajka ± udesno i nadnaravno ispreplie se sa zbiljskim tako danema pravih suprotnosti.



6. Novela

Jednostavni oblici: vic, zagonetka, poslovica, aforizmi ...

NOVELA

Upotrebljavaju se nazivi kratka pria, pripovijetka, pripovijest.

Pripovijest: obino srednja po veliini vrsta izmeu novele iromana.

Pria: kratka novela. Novela se javlja u renesansi. Koncentracija panje, saetost,

poenta s naglim isticanjem onog to je znaajno.



7. Roman

Prvotno oznaava svaki spis pisan na romanskom jeziku.

Podrijetlo:

Neki teoretiari podrijetlo izvlae iz helenske proze,

Drugi iz srednjovjekovnog vitekog (opis doivljajavitezova) i pikarskog (opis ivota probisvijeta) romana.

Roman je po izrazu slobodniji od epa, nema formulainostistihovana izraza.

Wolfgang Kayser: roman je µpria o privatnom ovjeku u privatnom tonu¶ (ep se odreuje odnosom prema javnosti).



8. Roman kao posrednik tradicije

Prvi roman izuzetne vrijednosti: Servantesov Don Quijote(1605-1615).

Junak nije jednoznano odreen heroj nego protuslovan i psiholoki sloen junak prikazan u svom sukobu sa svijetom(Solar).

Karakteristike proze:

iroke mogunosti izraavanja, sloboda u kompoziciji,

kritiki odnos prema tradiciji i njeno posredovanje.



9. Povijest romana

Teko ju je zacrtati u neprekidnoj crti. Razni pravci, simpatije publike i ope prizanje.

Od pustolovnih romana (Daniel Defo ± Robinzon, 1719), preko sloenog komponiranja i zavaravanja itatelja(Starneov Tristan Shadey, 1760), do Goetheova WilhelmaMeistera kao odgojno-obrazovnog romana (1821) iBalzacova pokuaja najire mogue slike ljudskog ivota( Ljud ska komedija, 1829-1842).

Realizam kao vrhunac romana: Flaubert, Tolstoj iDostojevski.

Raskid s tradicijom: Kafka, Marcel Proust i James Joyce.



10. Razliite koncepcije modernizma

Kafkina µneobinost koja nikoga ne iznenauje¶ (Solar).

Niz asocijacija (W. Woolf, W. Faulkner, H. Broch).

Proimanje tradicionalne tehnike a znastvenom ilifilozofskom problematikom (Sartre ili Mann).

Povratak tradiciji (olohovov T ihi Don ili PasternakovDoktor ivago.

Kombiniranje realistike proze, fantastike i posebne vrstealegorijskog i ironinog podrivanja (G. Grass, M.Bulgakov).



11. Hrvatski roman

Prijelaz iz romantizma u romantizam: konstituiranjehrvatskog romana (enoa, Kumii, Novak, Kovai).

Dvadeseto stoljee: roman kao reprezentativni oblik izraavanja (Krlea, Marinkovi, Boi, Kaleb, Andri,Desnica).

Podruje znaajne meunarodne afirmacije (Krlein P ovr atak Fili pa Lat inovit za, Andrieva Na Drini u prija).

Suvremeni roman postmodernizma: od negiranja tradicije donjezine ironine afirmacije (Slamnigov roman Bolja pol ovica hr abr ost i, oljanovi Drugi ljudi na m jesecu)



12. Suvremeni hrvatski roman

Suvremeni hrvatski roman temelji se na dva modela:

Nastavak tradicije ± Krlea, Marinkovi, Novak...

Poetci post-modernog romana Slamnig, oljan, Cvitan...

Post-moderni roman:

Propitivanje tradicije (Feri, Mlinarec, triks ...)

Propitivanje granica izraza (Rajki, Valent ...)

Novi realizam (Jergovi, Tomi, Perii ...)



13. Knjievna razdoblja

Antika knjievnost: prirodne vrste knjievnosti.

Tragedija, komedija, ep.

Srednjovjekovna knjievnost ± religiozno motivirana.

Renesansa ± obnavljanje modela klasicizma. Poecidekonstrukcije modela prirodnosti knjievnih vrsta.

Barok ± uruavanje modela. Ures.

Klasicizam ± povratak modelu antike knjievnosti.

Romantizam ± historicizam, novo shvaanje povijesti kao prolosti.



14. Od realizma do postmodernizma

Realizam ± vezan uz pozitivizam, prikaz drutva. Pitanje nacije razvijeno u romantizmu (imaginarna nacija)

dosee svoj model racionaliziranja. Otpori romantizmu: simbolizam, l ar pur ar t izam, umjetnost

radi umjetnosti. Unutarnji otpor: ekspresionizam, futurizam dadaizam.

Avangarda kao nagovjetaj promjena. Socijalni realizam Egzistencijalizam, eksperimentalni roman, modernizam,

postmodernizam.



15. Hrvatski model

Srednjovjekovna pismenost i knjievnost ± od Baanske ploe do visokorazvijenih pjesnikih i dramskih tekstova.

Renesansa: Split (M. Maruli), Dubrovnik (. Meneti, M.Dri.

Barok: Dubrovnik i otoci, kontinent.

Klasicizam: Dubrovnik, Zagreb.

Knjievnost romantizma: hrvatski narodni preporod. Predrealizam: enoa

Realizam: A. Kovai, V. Novak, K. . alski.