Sveu�ilište u Zagrebu Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

Diplomski rad

SAMOPOIMANJE DJECE OSNOVNOŠKOLSKE DOBI I RODITELJSKO

PONAŠANJE

Ivana Sabljak

Mentor: Doc.dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodi�

Zagreb, 2005.

2

SADRŽAJ

SAŽETAK

UVOD……………………………………………………………………………5

CILJ I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA…………………………………………...11

Hipoteza……………………………………………………………………….11

METODOLOGIJA.................................................................................................12

Sudionici istraživanja………………………………………………………….12

Instrumenti…………………………………………………………………….13

Postupak………………………………………………………………………15

REZULTATI I RASPRAVA………………………………………………….....17

Spolne razlike u samopoimanju kod djece........................................................17

Spolne razlike u dje�joj percepciji roditeljskog ponašanja...............................19

Povezanost dimenzija percipiranog roditeljskog ponašanja i dje�jeg

samopoimanja..................................................................................................20

Doprinos dimenzija percipiranog roditeljskog ponašanja

u tuma�enju dje�jeg samopoimanja.................................................................23

ZAKLJU�AK…………………………………………………………………...25

LITERATURA…………………………………………………………………..27

3

Samopoimanje djece osnovnoškolske dobi i roditeljsko ponašanje

Self esteem of elementaryschoolers and parental behaviour

Ivana Sabljak

SAŽETAK

Cilj ovog istraživanja je utvrditi odnos izme�u dimenzija percipiranog roditeljskog

ponašanja i dimenzija samopoimanja na uzorku od N=98 (57 djevoj�ica i 41 dje�ak)

u�enika sedmih i osmih razreda osnovne škole. Korišteni instrumenti su: URP, Upitnik

roditeljskog ponašanja (Brkovi�, Keresteš, Kuterovac Jagodi� i Lugomer-Armano, 2005) te

SPPC, Profil samopercepcije za djecu (Susan Harter, 1985). Spolne razlike u percepciji

roditeljskog ponašanja su prona�ene u tri dimenzije roditeljskog ponašanja: psihološkoj

kontroli majke, bihevioralnoj kontroli majke i psihološkoj kontroli oca. Dje�aci percipiraju

svoje majke i o�eve više psihološki kontroliraju�e, dok djevoj�ice percipiraju svoje majke

više bihevioralno kontroliraju�e. Spolne razlike u dimenzijama samopoimanja prona�ene

su u dimenzijama regulacije ponašanja, sportske kompetentnosti te tjelesnog izgleda. Na

skali regulacije ponašanja djevoj�ice imaju statisti�ki zna�ajno više rezultate, dok dje�aci

postižu statisti�ki zna�ajno više rezultate na skali percipirane sportske kompetentnosti i

skali percipiranog tjelesnog izgleda. Što se ti�e povezanosti dimenzija percipiranog

roditeljskog ponašanja sa dimenzijama samopoimanjem, ve�i je broj korelacija izme�u tih

varijabli kod djevoj�ica nego kod dje�aka. Tako�er je prona�eno da je dje�acima važnija

percepcija o�evog ponašanja, dok su kod djevoj�ica percepcija maj�inog i o�evog

ponašanja podjednako važni prediktori za samopoimanja.

ABSTRACT

The aim of this study was to establish the relationship between dimensions of perceived

parental behaviour and dimensions of self esteem. Participants were 98 (57girls and 41

boy) 7-th and 8-th graders. Instruments that we used were: PBQ, Parental Behaviour

Questionnaire (Brkovi�, Keresteš, Kuterovac Jagodi� & Lugomer-Armano, 2005) and

4

SPPC, Self-Perception Profile for Children ( Susan Harter, 1985). Sex differences in

perception of parental behaviour were found in three dimensions of perceived parental

behaviour: mothers psychological controle, mothers behavioral control and fathers

psychological controle. Boys perceive their mother and father more psychologically

controlling while girls percive their mothers more biheviorally controlling. Sex differences

on dimensions of self esteem were found in dimensions of behaviour conduct, athletic

competence and physical appearance. On the scale of behaviour conduct girls score

significantly higher than boys, while boys score significantly higher on dimensions: athletic

competence and physical appearance. The number of correlations between the

dimensions of perceived parental behaviour and dimensions of self esteem is higher for

girls than for boys. Fathers behaviour is more important for boys development of self

esteem, while for girls mothers and fathers behaviours are equally important for the

development of their self esteem.

Klju�ne rije�i: samopoimanje; osnovnoškolska djeca; percipirano roditeljsko ponašanje

Keywords: self esteem; elementaryschoolers; percieved parental behavior

5

UVOD

Teoreti�ari, kada govore o kognitivnim shemama u kojima su organizirane informacije o

sebi, smatraju da je važno uspostaviti relaciju izme�u dva bliska pojma – samopoimanja

(deskriptivni aspekt sebe) i samopoštovanja (evaluativni aspekt sebe) (Lackovi�-Grgin,

1994). Coombs (1981; prema Lackovi�-Grgin, 1994) definira samopoimanje (self-koncept)

kao psihološki konstrukt koji je "fenomenološka organizacija iskustva individue i ideja u

njoj samoj u svim aspektima njezina života". Samopoštovanje se dakle može definirati kao

svijest o vlastitoj vrijednosti, a uklju�uje vrednovanje sebe i vlastite afektivne reakcije na ta

vrednovanja (prema Vasta i sur.1998). Ono je klju�ni aspekt samopoimanja �ija je uloga

suo�avanje slike o sebi s vanjskim informacijama. (prema Lackovi�-Grgin,1994).

Coopersmith (1967; prema Kawash i sur., 1984) definiraju�i samopoštovanje navodi da

je to procjena vrijednosti koju pojedinac iskazuje o samom sebi, a koja je ovisna o ranim

iskustvima i interakcijama, posebno s vlastitim roditeljima.

Harterova (1990) definira samopoimanje kao individualnu percepciju kombinacija

razli�itih aspekata vlastitoga "ja". Pojam o sebi je višedimenzionalni konstrukt u kojem

pojedinac, s jedne strane, može imati razli�itu percepciju svoje kompetencije u razli�itim

podru�jima funkcioniranja, ali on ujedno ima i op�u percepciju vrijednosti sebe kao osobe.

U skladu s time Harter je razvila postupak mjerenja samopoimanja djece koji uklju�uje

percipiranu kompetentnost u pet odvojenih podru�ja: školske sposobnosti, sportske

sposobnosti, socijalne prihva�enosti, ponašanja i tjelesnog izgleda. Op�e samopoštovanje

autorica definira kao op�enitu percepciju vlastite vrijednosti. Postupak mjerenja slike o sebi

uklju�uje operacionalizaciju op�eg samopoštovanja na temelju procjene o tome koliko se

op�enito osje�amo vrijednima kao osobe, odnosno koliko smo zadovoljni time kakvi jesmo

(prema Brajša-Žganec, Raboteg-Šari� i Franc 2000).

Postoje razli�ita teorijska shva�anja strukture samopoimanja, Byrne (1985;

prema Lackovi�-Grgin, 1994) ih navodi �etiri: samopoimanje je jednodimenzionalan

6

konstrukt; drugo je da je ono višedimenzionalan i hijerarhijski organiziran konstrukt; tre�e,

da se sastoji od više me�usobno nezavisnih faktora i �etvrto, tzv. kompenzacijski model po

kojem postoje veze me�u facetama, ali su one inverzne, što zna�i da netko može imati

nisko akademsko, ali visoko tjelesno samopoimanje.

Prema suvremenom shva�anju samopoimanja, ono nije uro�eno, stje�e se i razvija

tijekom života. Za njegov razvoj bitni su kognitivni i afektivni procesi (Piaget i Inhelder,

1969; Kohlberg, 1969; Harter, 1986; prema Lackovi�-Grgin,1994) kao što su važne i

stvarne i/ili zamišljene interakcije sa zna�ajnim drugima (Cooley, 1912; Mead, 1934;

Sullivan, 1953; prema Lackovi�-Grgin,1994).

U svakom stadiju razvoja samopoimanje se kvalitativno razlikuje od onog na nižem

stadiju razvoja (Piaget, Harter, Demon i Hart, 1986; prema Lackovi�-Grgin, 1994), a

njegov se razvoj odvija prema nekim op�im na�elima razvoja, to su diferencijacija i

integracija. S dobi prvo dolazi do diferencijacije faceta koncepta o sebi uz paralelan proces

njihove integracije u viši nivo globalnog (op�eg) samovrednovanja. Porast diferencijacije

faceta samopoimanja povezan je s u�enjem socijalnih uloga, a uspješno integriranje faceta

ovisi o razvoju kognitivnih sposobnosti. Kako s vremenom raste broj faceta istovremeno

opada stupanj povezanosti me�u njima. Razvoj samopoimanja, jednako kao i razvoj

mišljenja op�enito, odvija se i po na�elu od konkretnog prema apstraktnom. Samoopisi kod

mla�ih ispitanika sadrže pretežno konkretne (fizi�ke) atribute dok se na kasnijem uzrastu

javljaju apstraktni (psihološki) atributi.

Djeca u osnovnoj školi, za razliku od male djece koja u samoopisima izražavaju želje i

maštu, opisuju sebe na temelju samovrednovanja i uspore�ivanja s drugom djecom. U dobi

od šest do jedanaest godina pojavljuju se i negativni atributi u dje�jim samoopisima što

možda ukazuje na po�etak razlikovanja realnog "ja" od idealnog "ja". Do napretka u

razvoju samopoimanja došlo je zbog proširenja socijalnih kontakata i promjenama u

kognitivnom funkcioniranju djece ove dobi. Nakon šeste godine života dolazi do prijelaza u

fazu konkretnih operacija u kojoj djeca sve uspješnije logi�ki misle, sve to�nije opažaju,

tako�er, omogu�eno im je prosu�ivanje okolnog svijeta i sebe samih. Pove�anjem

7

sposobnosti klasificiranja stvari iz okolnog svijeta u kategorije i klase pove�ava se

sposobnost hijerarhijskog organiziranja atributa kojima se djeca opisuju (prema Lackovi�-

Grgin,1994).

Samopoimanje služi kao determinanta ponašanja, u vidu utjecaja na smjer ponašanja.

Wylie (1979; prema Lackovi�-Grgin, 1994) je izvijestila o velikom broju studija koje

pokazuju da osobe s negativnim vrednovanjem, odnosno niskim samopoštovanjem imaju

više emocionalnih i motivacijskih problema od osoba s umjerenim ili visokim

samopoštovanjem. Op�e samopoimanje utje�e na op�u prilagodbu osobe ali i na neke

posebne aspekte ponašanja npr. u situacijama iskazivanja svojih mogu�nosti (ispiti,

natjecanja…), na odabir socijalnih situacija i sudjelovanja u njima, determinira

odupiranje/pristajanje na zahtjeve i utjecaje drugih, regulira moralno ponašanje osobe…

Adolescenti s visokim samopoštovanjem koriste pozitivne na�ine rješavanja životnih

problema i manja je vjerojatnost da �e razviti poreme�aje kao što su anksioznost, depresija,

delikvencija i poreme�aji hranjenja nego mladi ljudi s niskim samopoštovanjem ( prema

Dacey i Kenny, 1994). Važnost samopoštovanja je velika, više samopoštovanje je nužno za

što bolje funkcioniranje pojedinca i njegovu prilagodbu.

Za razvoj samopoimanja, uz kognitivni razvoj bitne su i interakcije sa zna�ajnim

drugima jer su oni važan izvor informacija. Stvaraju�i sliku o sebi oslanjamo se na

informacije koje su sadržane u iskazima drugih ljudi o nama, odnosno na njihovo ponašanje

prema nama. Dakle, skloni smo vidjeti sebe onako kako nas vide zna�ajni drugi. Mladima

su zna�ajni drugi: roditelji, prijatelji, vršnjaci, u�itelji i ro�aci. Zna�ajnost koja im se

pridaje ovisi o me�usobnom uzajamnom djelovanju, o njihovim kompetencijama i ulozi.

Dok je dijete malo roditelji predstavljaju jedine zna�ajne odrasle.

Jedan od najzna�ajnijih autora ranih empirijskih studija o faktorima koji prethode

samopoštovanju je Rosenberg (1961; prema Gray-Little, Willams i Hancock, 1997).

Njegovo najzna�ajnije otkri�e je potvrda da je koli�ina roditeljske pažnje i zanimanja za

dijete u zna�ajnoj korelaciji sa samopoštovanjem djeteta.

8

Coopersmith (1967) i Sears (1970) (sve prema Bezinovi�, 1987) smatraju da je

najvažniji period razvoja samopoimanja rano djetinjstvo a najvažniji �initelj kvaliteta

odnosa s roditeljima i najbližom socijalnom okolinom. Ukoliko roditelji prema djeci

postupaju s ljubavlju i uvažavanjem njihovih osobnih karakteristika ona �e o sebi misliti

pozitivno a njihovo �e samopoimanje biti visoko. Najvažnije odrednice razvoja pozitivnog

samopoštovanja su briga, emocionalna toplina te interes za dijete i njegove potrebe.

Pretjerano ograni�avanje slobode, iskazivanje neprijateljstva i indiferentnost u odnosu

prema djetetu negativno �e utjecati na razvoj samopoimanja .

Unato� brojnim razli�itim teorijskim i metodološkim pristupima te mnogim �initeljima

koji utje�u na roditeljsko ponašanje, istraživanja ukazuju na zna�ajnu stabilnost

individualnih razlika u ponašanju roditelja prema djeci tijekom vremena (Collins i Rusell,

1991). Rezultati istraživanja upu�uju na postojanje dviju temeljnih dimenzija roditeljskog

ponašanja, a to su emocionalnost i kontrola (Darling i Steinberg, 1993; Peterson i Rollins,

1987). Obje dimenzije su bipolarne, što zna�i da se na jednom kraju dimenzije nalazi

visoka emocionalnost (toplina) ili kod kontrole, visoka (�vrsta) kontrola, a na drugom niska

emocionalnost (hladno�a) te niska (slaba) kontrola.

Dimenzija emocionalnosti odnosi se na emocije koje roditelji pokazuju u interakciji s

djetetom. Emocionalno topli roditelji prihva�aju svoju djecu, pružaju im pažnju, brigu,

razumijevanje i podršku, a od tehnika discipliniranja koriste objašnjenja, ohrabrivanja i

pohvale. Emocionalno hladni roditelji su neprijateljski nastrojeni prema svom djetetu,

zanemaruju ga, odbacuju, kritiziraju i kažnjavaju. Mnogi smatraju da je upravo

emocionalna toplina najvažniji aspekt obiteljskog okružja koji najviše utje�e na dje�ji

razvoj (Becker, 1964; Franc, McClelland i Weinberger, 1991; Kandel, 1990; Sears,

Maccoby i Levin, 1957, prema Vander-Zanden, 1993).

Dimenzija kontrole odnosi se na ponašanja koja koriste roditelji u interakciji sa svojom

djecom da bi modificirali njihova ponašanja i unutrašnja stanja ( Peterson i Rollins, 1987).

Roditelji koji strogo kontroliraju djetetovo ponašanje i paze da se djeca pridržavaju pravila

koja su im oni odredili koriste �vrstu kontrolu, dok roditelji koji koriste slabu kontrolu daju

djetetu puno slobode, postavljaju malo pravila ponašanja i manje nadziru ponašanje djeteta.

9

Becker (1964; prema Vander-Zanden, 1993) je ustanovio da roditeljska ponašanja koja se

nalaze na krajevima dimenzije kontrole mogu biti rizi�ni faktori za razvoj djeteta. Pre�vrsta

kontrola dje�jeg ponašanja može dovest do razvoja zavisnosti, submisivnog ponašanja,

smanjenja motivacije za postignu�em te potisnute hostilnosti. Preblaga kontrola pak može

dovesti do razvoja agresivnosti i nedosljednog ponašanja.

Novija istraživanja ukazuju na potrebu razlikovanja dvije odvojene i ortogonalne

dimenzije roditeljske kontrole: psihološka i bihevioralna kontrola (Barber, Olsen i Shagle,

1994; Steinberg, Lamborn, Dornbush i Darling, 1992; Darling i Steinberg, 1993).

Psihološka kontrola se odnosi na pokušaje kontroliranja djetetovog psihološkog svijeta, a

bihevioralna na pokušaje kontroliranja djetetovog ponašanja, posebno njegovih nepoželjnih

oblika. Razlike u ove dvije dimenzije kontrole dovode do razli�itih ponašanja kod djece.

Barber, Olsen i Shagle (1994) nalaze da je snažna psihološka kontrola djece povezana sa

internaliziranim problemima u adolescenciji dok je slaba bihevioralna kontrola povezana s

eksternaliziranim problemima.

Istraživanja koja su se bavila pitanjem �initelja roditeljskog ponašanja rezultirala su

trima glavnim skupinama �initelja. To su: individualne osobine roditelja, osobine djeteta i

kontekstualni �initelji (Belsky, 1984: Martinova i Colbertova,1997: prema Keresteš, 2002.).

Osobine roditelja koje utje�u na roditeljsko ponašanje su dob roditelja, spol, osobine

li�nosti, ponašanje njihovih roditelja prema njima, znanje o dje�jem razvoju i roditeljskom

ponašanju te zadovoljstvo brakom. Najviše empirijskih podataka postoji za spol roditelja

(Keresteš, 2002). Neka istraživanja nalaze da su majke sklonije psihološkom kontroliranju

djece nego o�evi (Burger, Lamp i Rogers, 1975b; Litovsky i Dusek,1985; Russell i Russell,

1987; prema Keresteš, 2002.) dok o�evi dijete �eš�e bihevioralno kontroliraju (Collins i

Russell, 1991;Shek, 1995). Nadalje, istraživanja su dokazala i ve�u emocionalnu toplinu

majki u odnosu na o�eve ( Armentrout i Burger, 1972b; Burger i sur., 1975b; Dekovi� i

Raboteg-Šari�, 1997; Kuterovac-Jagodi� i Keresteš, 1997; Shek, 1995; prema Keresteš,

2002).

Osobine djeteta koje najviše utje�u na roditeljsko ponašanje su : temperament, dob i spol

djeteta. Istraživanja pokazuju da se roditelji razli�ito ponašaju prema djeci razli�itog spola.

10

Russell i Russell (1987) utvrdili su da roditelji šestogodišnje i sedmogodišnje djece, kako

o�evi tako i majke pokazuju više emocionalnosti u interakciji sa djevoj�icama, a više

dominacije/asertivnosti u interakciji s dje�acima. Me�utim opažene razlike su bile tek na

granici statisti�ke zna�ajnosti. Parke i Tinsley (1987) te Lamb (1977; sve prema Keresteš,

2002) su pak pronašli da u dojena�koj dobi majke više pri�aju i osmjehuju se djevoj�icama

nego dje�acima, dok se o�evi više bave sinovima nego k�erima, osobito ako se radi o

prvoro�enom djetetu.

Kontekst u kojem se odvija roditeljsko ponašanje u velikoj mjeri utje�e na interakciju

izme�u roditelja i djece. Bitni kontekstualni �initelji su: socijalne mreže, radno mjesto

roditelja i bra�ni odnosi (Belsky, 1984). Taj kontekst može biti izvor i stresa i podrške.

Tako je mogu�e da stres uzrokovan problemima na radnom mjestu dovede do promjene

ponašanja prema djetetu kao i percepcija bra�nih odnosa. Ako žena osje�a potporu svoga

supruga, vjerojatnije je da �e se više baviti i svojom djecom. Socijalna podrška koja

proizlazi iz uklju�enosti u socijalne mreže ima povoljan utjecaj na ponašanje, omogu�uje

pozitivno iskustvo i smanjuje negativan utjecaj stresa. Istraživanja su pokazala da su

roditelji sa manje socijalne podrške manje uspješni u odgoju svoje djece. Socioekonomski

status roditelja tako�er utje�e na razvoj djeteta i odre�uje na�in postupanja roditelja prema

djetetu. Peterson i Rollins (1987) nalaze da su majke nižeg socioekonomskog statusa

restriktivne, dok majke višeg socioekonomskog statusa više komuniciraju sa svojom

djecom i više ih podržavaju.

Za razvoj pozitivnog samopoštovanja i adekvatnu prilagodbu djeteta važna je

emocionalna toplina i prihva�anje od strane roditelja, te umjerena psihološka kontrola koja

je važna da dijete nau�i da je socijalna interakcija odre�ena nekim pravilima ponašanja i

posjeduje odre�enu strukturu koju treba slijediti kako bi se moglo uklju�iti u socijalne

mreže. Nielsen i Metha (1994) u svom istraživanju, na uzorku srednjoškolaca, nalaze da je

percepcija roditeljske podrške, odobravanja i kontrole pozitivno povezana sa socijalnim

samopoštovanjem i školskom kompetentnoš�u. Nadalje, istraživanja pokazuju da na

samopoštovanje djece, op�enito više utje�u majke sa svojim ponašanjem nego o�evi.

Rosenberg (1979; prema Lackovi�-Grgin,1994) nalazi da je za oba spola, za razli�ite rase i

11

klase, majka obi�no ona osoba koja se smatra najzna�ajnijom osobom (pa time ima i

najve�i utjecaj), a zatim slijede otac, bra�a, u�itelji i prijatelji. Haque, 1988; Marshall i

Mazzucco, 1995. (prema Kuterovac-Jagodi� i Keresteš, 1997) potvr�uju u svojim

istraživanjima da je samopoštovanje više povezano s maj�inim ponašanjem.

CILJ I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA

Na temelju ranijih istraživanja koja ukazuju na važnost utjecaja percipiranog

roditeljskog ponašanja na razvoj djetetova pojma o sebi,postavljen je i cilj ovog

istraživanja. Cilj je utvrditi odnos pojedinih vidova percipiranog roditeljskog ponašanja i

pojedinih dimenzija dje�jeg samopoimanja.

1. Provjeriti postoje li spolne razlike u samopoimanju djece i dje�joj percepciji

roditeljskog ponašanja.

2. Utvrditi povezanost dimenzija percipiranog roditeljskog ponašanja i dimenzija

samopoimanja djeteta.

3. Utvrditi doprinos rezultata na skali percipiranog roditeljskog ponašanja u tuma�enju

rezultata na skali samopoimanja djeteta.

Hipoteza

U skladu s nekim istraživanjima o�ekuju se spolne razlike u dje�joj percepciji

ponašanja roditelja na dimenzijama psihološke i bihevioralne kontrole. O�ekuje se da �e

dje�aci svoje majke i o�eve procijeniti više psihološki kontroliraju�e, te o�eve više

bihevioralno kontroliraju�e nego djevoj�ice.

Nadalje, spolne razlike me�u djecom, u okviru samopoimanja se ne o�ekuju na

razini op�eg samopoštovanja ve� na dimenzijama: regulacija ponašanja, tjelesni izgled,

12

sportske sposobnosti. Na dimenzijama sportske kompetentnosti i tjelesnog izgleda

o�ekuju se viši rezultati za dje�ake nego za djevoj�ice, dok sa na dimenziji regulacije

ponašanja o�ekuje da �e djevoj�ice postizati bolje rezultate nego dje�aci.

Što se ti�e povezanosti izme�u dimenzija roditeljskog ponašanja i samopoštovanja,

o�ekuju se pozitivne povezanosti percipirane i o�eve i maj�ine emocionalnosti s

dimenzijama samopoimanja, te negativne povezanosti percipirane roditeljske

psihološke kontrole s dimenzijama samopoimanja.

Na temelju ranijih iskustava o�ekuje se ve�i doprinos maj�inog ponašanja u

tuma�enju samopoimanja i kod dje�aka i djevoj�ica.

METODOLOGIJA

Sudionici istraživanja

Istraživanje je provedeno na u�enicima sedmih i osmih razreda osnovne škole u

Slavonskom Brodu (OŠ Antun Mihanovi�). Prije provedbe istraživanja u�enici su, da bi

uop�e mogli sudjelovati, morali dobiti pristanak roditelja. Istraživanjem je obuhva�eno

sedam razrednih odjeljenja. Svi koji su na dan istraživanja bili u školi dobili su pisma za

roditelje u kojima se traži njihov pristanak na sudjelovanje njihovog djeteta u istraživanju.

Ukratko je objašnjen cilj, postupak i svrha istraživanja. Zagarantirana je anonimnost

podataka. Roditelji koji su se složili da njihovo dijete sudjeluje trebali su se potpisati i

poslati potpisana pisma po djetetu nazad u školu, oni koji se nisu složili s tim da im dijete

sudjeluje trebali su nepotpisano pismo tako�er vratiti. Od ukupno 150 pisama poslanih

roditeljima po njihovoj djeci, 130 (86.6%) je vra�eno potpisano. Dakle, ukupni broj

sudionika koji su rješavali bateriju upitnika je N=130. U obradu nisu uvršteni oni upitnici

koji nisu ispunjeni do kraja te upitnici onih u�enika koji ne žive s oba roditelja, što je

utvr�eno na temelju sociodemografskih pitanja.

13

Kona�ni uzorak �ini ukupno 98 sudionika, od �ega 57 djevoj�ica ( 58,2%) i 41 dje�aka

(41,8%). Raspon godina je od 12 do 15, prosje�na dob je 13.6.

Instrumenti

Za procjenu dimenzija slike o sebi kod djece, korištena je adaptirana verzija skale

(Brajša-Žganec, Raboteg-Šari� i Franc, 2000), Susan Harter: Self-Perception Profile for

Children (1985).

Instrument (prema Harter,1985) se sastoji od 36 �estica koje �ine šest subskala, svaka

subskala se sastoji od šest �estica i namijenjen je za djecu osnovnoškolske dobi (od 8 do

13,14 godina)

Svaka �estica predstavlja dvije povezane re�enice: jednu koja opisuje kompetentno dijete i

drugu koja opisuje manje kompetentno dijete (Npr. "Neka djeca uspješna su u u�enju", a

"Druga djeca nisu baš uspješna u u�enju.") Dijete, ispunjavaju�i upitnik, prvo odabire

re�enicu koja ga bolje opisuje, a zatim ozna�ava (znakom ”X”), opisuje li ga ta re�enica

potpuno to�no ili donekle to�no.

Rezultat se boduje na skali od �etiri stupnja pri �emu "1" zna�i najmanju kompetentnost, a

"4" najve�u. Ukupan rezultat je prosjek rezultata na svim �esticama svake od šest subskala.

Instrument je zamišljen tako da djeca ocjenjuju sebe op�enito te u pet odvojenih podru�ja

samopoimanja koja se odnose na školske i sportske sposobnosti, socijalnu prihva�enost, te

podru�je tjelesnog izgleda i ponašanja.

Harterova je konstruirala skalu, polaze�i od pretpostavke da djeca dobro razlikuju podru�ja

svoje kompetentnosti, odnosno da se ne osje�aju jednako kompetentni u svim domenama.

Do tih pretpostavki je došla analizom sadržaja samoopisa djece od 8 do 12 godina.

Instrument se sastoji od sljede�ih šest subskala:

Školska kompetentnost odnosi se na opažanje vlastite kompetentnosti ili sposobnosti

unutar školskog okruženja. (Npr.”Neka djeca znaju da mogu dobro napraviti školske

zada�e“ , a “Druga djeca brinu se o tome ho�e li mo�i napraviti školske zada�e.”)

14

Socijalna prihva�enost odnosi se na stupanj u kojem je dijete prihva�eno od vršnjaka ili

se osje�a popularno. (Npr. ”Neka djeca teško nalaze prijatelje” , a “Druga djeca lako nalaze

prijatelje.”)

Regulacija ponašanja odnosi se na stupanj u kojemu je dijete zadovoljno svojim

ponašanjem, na osje�aj da postupa ispravno, da se ponaša onako kako se od njega o�ekuje.

(Npr. ”Nekoj djeci �esto se ne svi�a kako se ponašaju “, a “Drugoj djeci obi�no se svi�a

kako se ponašaju.”)

Sportska kompetentnost odnosi se na djetetov osje�aj da je uspješno u sportu i igrama

izvan ku�e. (Npr.”Neka djeca imaju uspjeha u raznim sportovima”, a ”Druga djeca misle

da nisu baš uspješna u sportu.”)

Tjelesni izgled odnosi se na stupanj u kojem je dijete zadovoljno svojim izgledom.

(Npr.”Neka djeca zadovoljna su svojim izgledom”, a “Druga djeca nisu zadovoljna svojim

izgledom.”)

Autorica je tako�er pretpostavila da djeca starija od osam godina, osim što dobro razlikuju

navedena podru�ja svoje kompetentnosti, konstruiraju i op�i pogled na sebe kao osobu. Taj

op�i pogled je posljedica procesa samovrednovanja i nadilazi percepciju kompetentnosti u

pojedinim specifi�nim podru�jima.

Op�e samopoštovanje odnosi se na stupanj u kojemu je dijete zadovoljno sobom kao

osobom i op�enito svojim životom. (Npr. “Neka djeca �esto nisu zadovoljna sobom“, a

“Druga djeca uglavnom su zadovoljna sobom.”).

Crombachov alpha koeficijenti nutarnje konzistencije za skale profila, na uzorku 340

dvanaestogodišnjih osnovnoškolaca u Zagrebu, iznose: 0,76, 0,70, 0,67, 0,84, 0,73, 0,75,

(Brajša-Žganec, Raboteg-Šari� i Franc, 2000).

Cronbachov alfa koeficijenti na uzorku 98 osnovnoškolaca u ovom istraživanju iznose:

0.78, 0.82, 0.73, 0.80, 0.85, 0.81, ove vrijednosti su zadovoljavaju�e za svaku pojedinu

subskalu.

15

Upitnik roditeljskog ponašanja ili URP ( Brkovi�, Keresteš, Kuterovac Jagodi� i Lugomer-

Armano, 2005).

Postoje tri verzije ovog upitnika, za majku, za oca i za dijete. U ovom istraživanju je

korištena verzija upitnik roditeljskog ponašanja za dijete, koji se sastoji od dva identi�na

upitnika od kojih se jedan odnosi na majku a drugi na oca. Svaki od ta dva upitnika ima po

33 �estice. Zadatak je djeteta da na ljestvici od �etiri stupnja ozna�i koliko to�no svaka

�estica opisuje ponašanje njegove majke/oca prema njemu (1-uop�e nije to�no, 2-nije baš

to�no, 3-dosta to�no, 4-potpuno to�no). Upitnikom se mjere �etiri dimenzije roditeljskog

ponašanja: emocionalnost, psihološka kontrola, bihevioralna kontrola i disciplina.

Dimenzija emocionalnosti sadrži devet �estica, npr. "Pokazuje mi da me voli grljenjem i

ljubljenjem.",dimenzija psihološke kontrole sadrži šest �estica, npr. "Govori mi kako su

druga djeca bolja od mene.", dimenzija bihevioralne kontrole sadrži osam �estica, npr.

"Obi�no zna kada �u u školi odgovarati ili pisati test." i kona�no, dimenzija discipline

sadrži deset �estica, npr. "Objašnjava mi zašto se trebam pridržavati pravila."

Rezultati se boduju na skali od �etiri stupnja, pri tome "1" zna�i nisku, dok "4" ozna�ava

visoku vrijednost rezultata na pojedinoj dimenziji. Ukupni rezultat se ra�una kao prosjek

rezultata na pojedinim dimenzijama. Pouzdanost tipa nutarnje konzistencije (Cronbachov

alpha) pojedinih dimenzija roditeljskog ponašanja (emocionalnost, psihološka kontrola,

bihevioralna kontrola i disciplina) za majku su: 0.80, 0.70, 0.53, 0.47 , a za oca su: 0.81,

0.78, 0.58, 0.69. Cronbachov alpha za dimenzije bihevioralne kontrole i discipline u

upitniku za majku su niske, kao i za dimenziju bihevioralne kontrole za oca, dok su ostali

koeficijenti zadovoljavaju�i. Pouzdanosti pojedinih dimenzija za majku i oca zajedno su:

0.87, 0.84, 0.71, 0.75, ove pouzdanosti su tako�er zadovoljavaju�e.

Postupak

Ispitivanje je provedeno u travnju 2005. godine u O. Š. Antun Mihanovi� u Slavonskom

Brodu, na ve� opisanom uzorku, N=98. Upitnici su primijenjeni grupno, za svaki razred

posebno, u okviru redovne nastave u školi. Za popunjavanje upitnika bio je predvi�en jedan

16

školski sat, no u�enici su upitnike ispunili za dvadeset minuta. Po dolasku u razred, u�enici

koji su donijeli roditeljski pristanak za sudjelovanje u istraživanju, su smješteni na jednu

stranu razreda, a oni koji nisu sudjelovali smješteni su na drugi kraj razreda, oni su dobili

zadatak od profesorice koji su u tišini rješavali. Sudionici istraživanja su još jednom

upu�eni u svrhu i cilj istraživanja, te im je naglašeno da mogu u bilo kojem trenutku

odustati, napomenuto im je da to nije test znanja, da nema to�nih i neto�nih odgovora, te

da �e njihovi rezultati biti potpuno anonimni. Nakon što su im podijeljeni upitnici temeljito

im je pro�itana uputu koja ide uz svaki upitnik, tako�er im je naglašeno da ako im nešto

nije jasno mogu slobodno pitati provoditeljicu istraživanja. Svi ispitanici su popunjavali

upitnike istim redom. Prvo su ispunili nekoliko sociodemografskih pitanja, nakon toga

Upitnik roditeljskog ponašanja za majku, te Profil samopercepcije za djecu i na kraju

Upitnik roditeljskog ponašanja za oca. Kako bi se osigurala anonimnost, na mjesta gdje je

sjedilo po dvoje djece u klupi stavljene su pregrade.

17

REZULTATI I RASPRAVA

Analiza prikupljenih podataka izvršena je pomo�u programa SPSS 12.0 for Windows.

Provjereni su normaliteti distribucija rezultata na svakoj od dimenzija roditeljskog

ponašanja za majku i za oca, te normaliteti distribucija svih subskala samopoimanja, i to

posebno za dje�ake, posebno za djevoj�ice. Normaliteti su testirani pomo�u Kolmogorov-

Smirnovljevog testa koje je pokazao da niti u jednoj distribuciji ne postoji statisti�ki

zna�ajno odstupanje rezultata od normalne distribucije.

Spolne razlike u samopoimanju kod djece

Da bi se utvrdilo postoje li spolne razlike u samopoimanju kod djece testirali smo

zna�ajnost razlika t-testom za nezavisne uzorke. Rezultat tog testiranja nalazi se u tablici 1.

Tablica 1. Aritmeti�ke sredine i standardne devijacije rezultata za pojedine dimenzije samopoimanja, posebno za djevoj�ice (N=57) i dje�ake (N=41), te t-testovi zna�ajnosti razlika me�u spolovima.

Djevoj�ice M

SD

Dje�aci M

SD

t

p

Školska kompetentnost Socijalna prihva�enost Regulacija ponašanja Sportska kompetentnost Tjelesni izgled Op�e samopoštovanje

2.97 3.05 3.04 2.66 2.47 2.98

0.68 0.65 0.58 0.75 0.77 0.66

2.87 3.10 2.65 3.13 2.92 3.05

0.67 0.65 0.61 0.61 0.76 0.68

0.50 -0.41 3.16 -3.37 -2.85 -0.55

0.939 0.680 0.002 0.001 0.005 0.581

Legenda: M-aritmeti�ka sredina, SD-standardna devijacija

Lackovi�-Grgin (1994) navodi da ne postoji suglasnost autora o samopoštovanju

adolescenata razli�itog spola, ali da ve�i broj autora izvješ�uje da je samopoštovanje

djevojaka niže od samopoštovanja mladi�a. Istraživanja u kojima su korištene

18

višedimenzionalne skale samopoštovanja pokazuju da se ne bi moglo govoriti o razlikama u

op�em nivou samopoštovanja, ve� o razlikama u pojedinim dimenzijama samopoštovanja,

što je utvr�eno i u ovom istraživanju.

Kao što se vidi u tablici 1., razlike izme�u dje�aka i djevoj�ica su prona�ene u tri

dimenzije samopoimanja: regulaciji ponašanja, sportskoj kompetentnosti i tjelesnom

izgledu. Rezultat na skali percipirane regulacije ponašanja odnosi se na aspekt socijalnog

samopoimanja koji proizlazi iz odnosa s odraslim zna�ajnim drugim osobama iz života

pojedinca. Razvoj slike o sebi povezan je s potrebom za prihva�anjem, poštovanjem,

podrškom, toplinom iz okoline, pri �emu nezadovoljavanje tih potreba negativno utje�e na

razvoj pojma o sebi. Što je ve�i nesklad izme�u potreba pojedinca i podrške koju on dobiva

iz okoline, to je lošija prilagodba i op�e samopoštovanje (Brajša-Žganec, Raboteg-Šari� i

Franc, 2000). Na skali regulacije ponašanja djevoj�ice imaju statisti�ki zna�ajno više

rezultate (M =3.04, Mm=2.65; t =3.16, p < 0.01), što zna�i da su djevoj�ice zadovoljnije

svojim ponašanjem od dje�aka, koji svoje ponašanje doživljavaju manje prihvatljivim.

Skale percipiranih sportskih sposobnosti (djetetov osje�aj da je uspješno u sportu i igrama

izvan ku�e) i tjelesnog izgleda (stupanj u kojem je dijete zadovoljno svojim izgledom)

odnose se na tjelesno samopoimanje. Tjelesno samopoimanje determinirano je

subjektivnom percepcijom svoga tijela, zatim internaliziranim emocionalnim iskustvom o

tijelu kao i internalizacijom reagiranja okoline na tijelo subjekta. Pored toga, tjelesno

samopoimanje zavisit �e i od toga kakve je standarde i o�ekivanja o svom tijelu osoba

izgradila, odnosno kakva je za nju idealna slika vlastitoga tijela (Lackovi�-Grgin, 1994).

Dje�aci postižu statisti�ki zna�ajno više rezultate na skali percipirane sportske

kompetentnosti (Mž=2.66, Mm=3.13; t=-3.37, p<0.01) i skali percipiranog tjelesnog

izgleda (Mž=2.47, Mm=2.92; t=-2.85, p<0.01), što ukazuje na to da se oni percipiraju

uspješnijima u sportu i zadovoljniji su svojim izgledom od djevoj�ica. Na ostalim skalama:

školska kompetentnost, socijalna prihva�enost i op�e samopoštovanje nisu prona�ene

spolne razlike. Ovakvi rezultati su u skladu s o�ekivanima i prijašnjim istraživanjima.

Primjerice, Trzepacz (2001) na uzorku od 466 djece izme�u 7 i 15 godina nalazi da

djevojke imaju statisti�ki zna�ajno niže rezultate od dje�aka, na skalama sportske

kompetentnosti i tjelesnog izgleda, ali više rezultate na skali regulacije ponašanja. Faria

19

(2001) na uzorku od 260 djece u dobi od 7 do 14 godina, nalazi da se djevojke percipiraju

boljima u ponašanju dok se dje�aci percipiraju sposobnijima u sportu.

Spolne razlike u dje�joj percepciji roditeljskog ponašanja

Za ispitivanje eventualnih spolnih razlika u dje�joj percepciji roditeljskog ponašanja

tako�er je korišten t-test (vidi tablicu 2.).

Tablica 2. Aritmeti�ke sredine i standardne devijacije rezultata za pojedine dimenzije roditeljskog ponašanja, posebno za djevoj�ice (N=57) i dje�ake (N=41), te t-testovi zna�ajnosti razlika me�u spolovima. Djevoj�ice

M SD

Dje�aci M

SD

t

p

Emocionalnost m. Psihološka kontrola m. Bihevioralna kontrola m. Disciplina m.

3.36 2.04 2.80 2.22

0.45 0.57 0.41 0.39

3.17 2.39 2.55 2.30

0.56 0.58 0.48 0.38

1.75 -2.94 2.70 -0.95

0.085 0.004 0.009 0.347

Emocionalnost o. Psihološka kontrola o. Bihevioralna kontrola o. Disciplina o.

3.09 1.84 2.43 2.12

o.56 0.66 0.51 0.50

2.94 2.19 2.39 2.24

0.64 0.61 0.48 0.51

1.23 -2.75 0.39 -0.11

0.221 0.007 0.696 0.272

Legenda: M-aritmeti�ka sredina, SD-standardna devijacija, m-percepcija majke, o- percepcija oca

Testiranjem zna�ajnosti razlika t-testom ustanovili smo da postoji statisti�ki zna�ajna

razlika izme�u djevoj�ica i dje�aka u percepciji ponašanja njihovih majki i o�eva prema

njima samo na dimenzijama maj�ine i o�eve psihološke kontrole, te dimenziji maj�ine

bihevioralne kontrole. Dje�aci percipiraju svoje majke više psihološki kontroliraju�e

(Mž=2.04, Mm=2.39; t = -2.94, p<0.01) kao i o�eve (Mž=1.84, Mm=2.19; t = -2.75, p<0.01)

nego djevoj�ice, dok djevoj�ice percipiraju svoje majke više bihevioralno kontroliraju�e

(Mž=2.80, Mm=2.55; t =2.70, p<0.01) nego dje�aci.

Rezultati istraživanja o utjecaju spola djeteta na ponašanje roditelja nisu konzistentni.

Neka istraživanja (Schludermann i Schludermann,1983; Litovsky i Dusek, 1985; prema

20

Keresteš 1999) ne nalaze zna�ajne rezultate koji ukazuju na utjecaj spola djeteta na

roditeljsko ponašanje.

Rezultati istraživanja koja pokazuju razli�ito ponašanje roditelja prema djeci s obzirom na

spol, govore da su roditelji više prihva�aju�i prema djeci ženskog spola, a više kontroliraju

djecu muškog spola. Russell i Russell (1987, prema Keresteš,2002) navode rezultate koji

govore o ve�em maj�inom prihva�anju ženske djece, te grani�no zna�ajnom trendu ka

ve�oj dominaciji oba roditelja prema dje�acima. Keresteš (2002) tako�er ukazuje na ve�u

psihološku kontrolu oba roditelja nad dje�acima, kao što je dobiveno i u ovom istraživanju,

no ve�a bihevioralna kontrola o�eva nad dje�acima na koju autorica ukazuje nije utvr�ena u

ovom istraživanju, ali je prona�ena viša bihevioralna kontrola majki nad djevoj�icama.

Budu�i da je u ovom istraživanju ispitivana samo dje�ja percepcija roditeljskog ponašanja,

roditelji nisu procjenjivali svoje ponašanje prema djeci, rezultati su odraz djetetovog

doživljaja roditeljskog ponašanje i mogu�e je da nisu u potpunosti u skladu sa stvarnim

ponašanjem roditelja.

Povezanost dimenzija percipiranog roditeljskog ponašanja i dje�jeg samopoimanja

Tablica 3. Koeficijenti korelacija izme�u dimenzija percipiranog maj�inog/o�evog ponašanja i samopoimanja

djevoj�ica (N=57)

Sk.k. Soc.prih. Reg.pon. Sport.k. Tjel.izg. Op�e.s. Emocionalnost m. ,336* ,192 ,427** ,040 ,361** ,622** Psihološka kontrola m. -,315* -,200 -,391* -,164 -,204 -,475** Bihevioralna kontrola m. -,125 -,264* ,269* -,086 -,059 -,108 Disciplina m. -,060 ,106 -,214 -,123 ,033 -,182 Emocionalnost o. ,461** ,215 ,417* ,076 ,316* ,554** Psihološka kontrola o. -,269* -,010 -,431** -,007 -,060 -,336* Bihevioralna kontrola o. ,010 -,119 ,489* ,007 -,012 -,024 Disciplina o. - ,030 ,035 -,161 ,047 ,030 -,168 *p<0.05, **p<0.01

Legenda: Šk.k.- školska kompetentnost Sport.k- sportska kompetentnost Soc.prih.- socijalna prihva�enost Tjel.izgl- tjelesni izgled Reg.pon- regulacija ponašanja Op�e.s- op�e samopoštovanje m- percepcija majke o- percepcija oca

21

Povezanosti dimenzija percipiranog maj�inog/o�evog ponašanja sa samopoimanjem

djevoj�ica prikazane su u tablici 3. Skala školskih sposobnosti odnosi se na opažanje

vlastitih sposobnosti unutar školskog okruženja. Rezultati te skale za djevoj�ice, pozitivno

su povezani s emocionalnoš�u majke (r = .336, p < 0.05) i oca (r = .461, p < 0.01), te

negativno s psihološkom kontrolom majke (r = -.315, p < 0.05) i oca (r = -.269, p < 0.05).

Što su oba roditelja toplija i više pružaju podršku djevoj�icama, te ih manje psihološki

kontroliraju, odnosno dopuštaju im da se razviju u nezavisne i samostalne osobe to se one

doživljavaju uspješnijima u školskim aktivnostima.

Bihevioralna kontrola majki negativno je povezana s osje�ajem prihva�enosti djevoj�ica od

strane njihovih vršnjaka (r = -.264, p < 0.05).

Stupanj u kojem su djevoj�ice zadovoljne svojim ponašanjem pozitivno je povezano s

maj�inom (r = .427, p < 0.01) i o�evom (r = .417, r < 0.05) emocionalnoš�u, te maj�inom

(r = .269, p < 0.05) i o�evom (r = .489, p < 0.05) bihevioralnom kontrolom. Djevoj�ice su

manje zadovoljne svojim ponašanjem što ih majke (r = -.391, p < 0.05) i o�evi (r = -.431, p

< 0.01) više psihološki kontroliraju.

Percipirana sportska kompetentnost nije zna�ajno povezana niti s jednom dimenzijom

percipiranog roditeljskog ponašanja.

Percipirani tjelesni izgled pozitivno je povezan i s maj�inom (r = .361, p < 0.01) i s o�evom

(r = .316, p < 0.05) emocionalnoš�u.

Op�e samopoštovanje djevoj�ica je više što su i majke (r = .622, p < 0.01) i o�evi (r = .554,

p < 0.01) emocionalno topliji prema njima i što ih manje psihološki kontroliraju (r = -.475,

p < 0.01, r = -.336, p < 0.05).

22

Tablica 4. Koeficijenti korelacija izme�u dimenzija percipiranog maj�inog i o�evog ponašanja i samopoimanja

dje�aka (N=41)

Sk.k. Soc.prih. Reg.pon. Sport.k. Tjel.izg. Op�e.s. Emocionalnost m. ,207 ,051 ,332* -,006 ,047 ,229 Psihološka kontrola m. -,278 -,160 -,137 ,029 -,164 -,222 Bihevioralna kontrola m. ,370* ,077 ,414** -,118 ,188 ,269 Disciplina m -,074 -,163 ,014 -,047 -,195 -,149 Emocionalnost o. ,236 ,019 ,532** -,023 ,040 ,281 Psihološka kontrola o. -,329* -,012 -,352* ,001 -,095 -,253 Bihevioralna kontrola o. ,160 ,138 ,064 ,147 ,144 ,080 Disciplina o. -,142 -,105 -,296 ,000 -,232 -,276 *p<0.05, **p<0.01

Legenda: Šk.k.- školska kompetentnost Sport.k- sportska kompetentnost Soc.prih.- socijalna prihva�enost Tjel.izgl- tjelesni izgled Reg.pon- regulacija ponašanja Op�e.s- op�e samopoštovanje m-percepcija majke o-percepcija oca Broj zna�ajnih korelacija izme�u dimenzija percipiranog maj�inog/o�evog ponašanja sa

samopoimanjem dje�aka puno je manji ( tablica 4.).

Dje�aci se percipiraju sposobnijim u školi ako ih majke više bihevioralno (r = .370, p <

0.05), a o�evi manje psihološki kontroliraju (r = -.329, p < 0.05). Zna�ajne pozitivne

korelacije prona�ene su još izme�u percipirane regulacije ponašanja i maj�ine

emocionalnosti (r = .332, p < 0.05), bihevioralne kontrole majke (r = .414, p < 0.01) te

o�eve emocionalnosti (r = .532, p < 0.05). Percipirana regulacija ponašanja kod dje�aka još

je povezana i s percipiranom psihološkom kontrolom o�eva, i ta je povezanost negativna (r

= -.352, p < 0.05).

Iz prikazanih rezultata uo�ljiva je razlika u povezanosti dimenzija samopoimanja

dje�aka/djevoj�ica s dimenzijama percipiranog roditeljskog ponašanja. Dok je kod

djevoj�ica prona�eno sedamnaest zna�ajnih korelacija u �etiri od šest dimenzija

samopoimanja, kod dje�aka je prona�eno šest zna�ajnih korelacija i to u samo dvije

dimenzije percipiranog samopoimanja. Dakle, ve�a je povezanost percipiranog roditeljskog

ponašanja sa samopoimanjem djevoj�ica nego dje�aka. Razlog tome može biti u razli�itom

23

odgoju. Djevoj�ice su od malena u procesu socijalizacije više usmjeravane na odnose s

drugima nego dje�aci, pa su možda zato i osjetljivije, tj. pod ve�im utjecajem drugih.

Kao što smo predvidjeli, emocionalnost je pozitivno, a psihološka kontrola je negativno

povezana sa dimenzijama samopoimanja. Za razvoj pozitivnog samopoštovanja i adekvatnu

prilagodbu djeteta važna je emocionalna toplina i prihva�anje od strane roditelja, te

umjerena psihološka kontrola koja je važna da dijete nau�i da je socijalna interakcija

odre�ena nekim pravilima ponašanja i posjeduje odre�enu strukturu koju treba slijediti

kako bi se moglo uklju�iti u socijalne mreže.

Doprinos dimenzija percipiranog roditeljskog ponašanja u tuma�enju dje�jeg

samopoimanja

Nakon što smo ra�unanjem koeficijenata korelacije utvrdili postojanje povezanosti

roditeljskog ponašanja i dimenzija samopoimanja, u daljnjem postupku cilj je bio utvrditi

koji vidovi percepcije roditeljskog ponašanja najviše doprinose tuma�enju samopoštovanja

djevoj�ica i dje�aka. U tu svrhu koristili smo regresijsku analizu, s rezultatima na

dimenzijama percipiranog roditeljskog ponašanja kao prediktorima i rezultatima na

pojedinim subskalama samopoimanja djece kao kriterijem. Dakle provedeno je šest

regresijskih analiza. Budu�i da smo ustanovili razlike u ponašanju roditelja prema

djevoj�icama i dje�acima i da smo dobili razli�ite koeficijente korelacije izme�u dimenzija

percipiranog roditeljskog ponašanja i dimenzija samopoimanja kod jednih i drugih,

pretpostavili smo da dimenzije roditeljskog ponašanja razli�ito opisuju naše kriterijske

varijable (dimenzije samopoimanja) ovisno o spolu.

Ispitivaju�i doprinos dimenzija roditeljskog ponašanja u dimenzijama samopoimanja

kod dje�aka, ustanovili smo da percipirano roditeljsko ponašanje objašnjava 31.7%

varijance kriterij. Dobiveni koeficijent multiple korelacije iznosi R = 0.67, njegova

zna�ajnost iznosi p < 0.01. Samo jedna dimenzija samopoimanja i to percipirana regulacija

ponašanja je objašnjena roditeljskim ponašanjem. Ovoj povezanosti jedino zna�ajno

doprinosi percipirana o�eva emocionalnost (� = .394, p < 0.05).

24

Kod djevoj�ica smo ustanovili da percipirano roditeljsko ponašanje objašnjava �etiri od

ukupno šest dimenzija samopoimanja.

Op�e samopoštovanje djevoj�ica- percipirano roditeljsko ponašanje objašnjava 43.6%

varijance op�eg samopoštovanja djevoj�ica, (R = 0.72, p<0.01), a zna�ajni prediktori su

maj�ina (� = .398, p < 0.05) i o�eva emocionalnost (� = .355, p < 0.05).

Percipirana regulacija ponašanja djevoj�ica- percipirano roditeljsko ponašanje

objašnjava 32.3% varijance percipirane regulacije ponašanja djevoj�ica, (R = 0.65, p <

0.01), a jedini zna�ajan prediktor je o�eva bihevioralna kontrola (� = .386, p < 0.05).

Percipirana školska kompetentnost djevoj�ica- percipirano roditeljsko ponašanje objašnjava

18.3% varijance percipirane školske kompetentnosti djevoj�ica, (R = 0.55, p < 0.05), a

jedini zna�ajan prediktor je o�eva emocionalnost (� = .482, p < 0.05).

Percipirano socijalno prihva�eno ponašanje djevoj�ica- percipirano roditeljsko

ponašanje objašnjava 14.5% varijance percipiranog socijalno prihva�enog ponašanja

djevoj�ica, (R = 0.52, p < 0.05), zna�ajni prediktori su maj�ina psihološka kontrola (� = -

.550, p < 0.05) i disciplina (� = .363, p < 0.05).

Vidimo da se zna�ajni prediktori samopoštovanja razlikuju kod djevoj�ica i dje�aka.

Kod dje�aka je za njihovu percipiranu regulaciju ponašanja, tj. osje�aj da se ponašaju

ispravno, onako kako se od njih o�ekuje najbolji i jedini zna�ajan prediktor o�eva

emocionalnost. Ostale dimenzije samopoimanja dje�aka ne mogu se objasniti percipiranim

dimenzijama roditeljskog ponašanja.

Nadalje, roditeljsko ponašanje je puno bolji prediktor samopoimanja kod djevoj�ica. Op�e

samopoštovanje najbolje objašnjavaju maj�ina i o�eva emocionalnost. Što su roditelji

topliji i što više prihva�aju i razumiju svoje k�eri one �e imati više samopoštovanje. U

istraživanju Coopersmitha (1967) zna�ajno su više samopoštovanje imala djeca �iji su

roditelji iskazivali više topline, ljubavi, pažnje, interesa i prihva�anja… (prema

Bezinovi�,1988).

O�eva bihevioralna kontrola je najbolji prediktor percipirane regulacije ponašanja kod

djevoj�ica. Što o�evi više kontroliraju njihovo ponašanje djevoj�ice smatraju da se bolje

ponašaju. O�evo ponašanje je bitno i za percepciju školske kompetentnosti kod djevoj�ica.

Što su o�evi topliji u odnosu sa svojim k�erima one se doživljavaju kompetentnije u školi.

25

Maj�ina psihološka kontrola i disciplina su važni prediktori za percepciju socijalne

prihva�enosti tj. za stupanj u kojem se djevoj�ice osje�aju popularno i prihva�eno od strane

vršnjaka. Manja psihološka kontrola od strane majke zna�i i viši stupanj u kojem se

djevoj�ice osje�aju prihva�eno od strane vršnjaka.

U ovom istraživanju se pokazalo da se samopoimanje kod dje�aka i to dimenzija

percipirane regulacije ponašanja može predvidjeti o�evim ponašanjem, dok se

samopoimanje djevoj�ica može predvidjeti podjednako i maj�inim i o�evim ponašanjem.

Ovaj nalaz nije u skladu s nekim istraživanjima koja ili tvrde da je percepcija maj�inog

ponašanja važniji prediktor razvoja samopoimanja kod djece ili da je to pak percepcija

o�evog ponašanja. Rosenberg (1979; prema Lackovi�-Grgin,1994) nalazi da je za oba

spola, za razli�ite rase i klase, majka obi�no ona osoba koja se smatra najzna�ajnijom

osobom (pa time ima i najve�i utjecaj), a zatim slijede otac, bra�a, u�itelji i prijatelji.

Istraživanja Haque, 1988; Marshall i Mazzucco, 1995 (prema Kuterovac-Jagodi� i

Keresteš, 1997) pokazuju da je samopoštovanje više povezano s maj�inim ponašanjem.

Na razvoj samopoimanja kod djece ne utje�u samo roditelji tu su i vršnjaci, a pogotovo

prijatelji. Ovaj uzorak �ine djeca sedmih i osmih razreda osnovne škole, od 13 do 15

godina, i sude�i po rezultatima, samopoimanje djevoj�ica je u ve�oj mjeri pod utjecajem

roditeljskog ponašanja nego samopoimanje dje�aka.

ZAKLJU�AK

1. Spolne razlike u dimenzijama samopoimanja utvr�ene su u dimenzijama regulacije

ponašanja, sportske kompetentnosti te tjelesnog izgleda. Na skali regulacije ponašanja

djevoj�ice imaju statisti�ki zna�ajno više rezultate. Dje�aci postižu statisti�ki zna�ajno više

rezultate na skali percipirane sportske kompetentnosti i skali percipiranog tjelesnog izgleda

Spolne razlike u percepciji roditeljskog ponašanja utvr�ene su u tri dimenzije

roditeljskog ponašanja: psihološkoj kontroli majke, bihevioralnoj kontroli majke i

26

psihološkoj kontroli oca. Dje�aci percipiraju svoje majke i o�eve više psihološki

kontroliraju�e dok djevoj�ice percipiraju svoje majke više bihevioralno kontroliraju�e.

2. Kao što smo i pretpostavili, emocionalnost je pozitivno, a psihološka kontrola je

negativno povezana s dimenzijama samopoimanja. Ve�a je povezanost percipiranog

roditeljskog ponašanja sa samopoimanjem kod djevoj�ica nego kod dje�aka.

3. Doprinos percipiranog roditeljskog ponašanja u varijablam samopoimanja kod djevoj�ica

i dje�aka je razli�it. Kod dje�aka je važnija percepcija o�evog ponašanja, dok su kod

djevoj�ica percepcija maj�inog i o�evog ponašanja podjednako važni prediktori za

samopoimanje.

LITERATURA Barber, B.K., Olsen, J.E. & Shagle, S.C. (1994). Association between parental

psychological and behavioral control and youth internalized and externalized behaviors. Child Development, 65, 1120-1136.

Belsky, J. (1984). The determinants of parenting: A process model. Child Development, 55,

83-96. Bezinovi�, P. (1987). Koncept o sebi i interpersonalna orijentacija. Primijenjena

psihologija, 8 (1), 59-65. Brajša-Žganec, A., Raboteg-Šari�, Z., Franc, R. (2000). Dimenzije samopoimanja djece u

odnosu na opaženu socijalnu podršku iz razli�itih izvora. Društvena istraživanja, 6 (50) 897-912.

Brkovi�, I., Keresteš, G., Kuterovac Jagodi�, G. i Lugomer-Armano, G. (2005). Developments of new parental behaviour questionnaire. Preliminary results. Poster

Presented at Alps-Adria Conference in Psychology, June, 2-4, Zadar, Croatia.

27

Coolins, W.A. & Russell, G. (1991). Mother-child and father-child relationship in middle childhood and adolescence: A developmental analysis. Developmental Rewiev, 11, 99-136.

Coopersmith, S. (1967). The Antecedents of Self-asteem. San Francisco: W.H. Freemand

and Company. Dacey, J. & Kenny, M. (1994). Adolescent Development. Madison: Brown & Benchmark. Darling, N. & Steinberg, L. (1993). Parenting style as contexst: An integrative model. Psychological Bulletin, 113 (3), 487-496. Elez, K. (2003). Nasilništvo i samopoimanje u djece osnovnoškolske dobi. Diplomski rad.

Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Faria, L. (2001). Harter's self-perception profile for children adapted for use with young

Portuguese students. Perceptual and Motor Skills, 92 (3), 711-720. Gray-Little, B., Willams, V. & Hacock, T. (1997). An item response theory analysis of the

Rosenberg self-esteem scale. Personality and Social Psychology Bulletin, 23 (5), 443-451.

Harter, S. (1985). Manual for the Self–perception profile for children. Denver: University Denver.

Harter, S. (1999). The construction of the self: a developmental perspective. New York: Guilford Press. Kawash, G.F., Kerr, E.N. & Clewes, J.L. (1984). Self-esteem as a function of percieved

parental behavior. The Journal of Psychology, 119(3), 235-242. Keresteš, G. (2002). Dje�je agresivno i prosocijalno ponašanje u kontekstu rata.

Jastrebarsko: Naklada Slap. Kuterovac-Jagodi�, G. i Keresteš,G. (1997). Perception of parental acceptance-rejection

and some personality variables in young adults. Društvena istraživanja, 6, 477-491. Lackovi�-Grgin, K. (1994). Samopoimanje mladih. Jastrebarsko: Naklada Slap. Litovsky, V.G. & Dusek, J.B. (1985). Perceptions of child rearing and self-concept

development during the early adolescent years. Yournal of Youth and Adolescence, 14 (5), 1985.

Miljkovi�, D. i Rijavec, M. (1997). Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja.

Zagreb: IEP.

28

Nielsen, D.M. & Metha, A. (1994). Parental behavior and adolescent self-esteem in clinical and nonclinical samples. Adolescence, 29, 525-543.

Peterson, G.W. & Rollins, B.C. (1987). Parent-child socialization. In M.B. Sussman & S.U.

Steinmetz (Eds.), Handbook of marriage and the family (pp. 471-507). New York: Plenum.

Russell, G. & Russell, A. (1987). Mother-child and father-child relationships in middle

childhood. Child Development, 58, 1573-1585. Schludermann, S. & Schludermann, E. (1983). Sociocultural change and adolescents`s

perceptions of parental behavior. Developmental Psychology, 19 (5), 674-685. Steinberg, L., Lamborn, S.D., Dornbush, S.M. & Darling, N. (1992). Impact of parenting

practices on adolescent achievement: Autoritative parenting, school involvement, and encouragement to succeed. Child Development, 63, 1266-1281.

Trzepacz, A.M. (2001). Peer acceptance and self-perceptions in children: The impact of

gender and race. Dissertation Abstracts International: Section B: The Sciences and Engineering, 62 (5-B), 2505.

Vander-Zanden, J.W. (1993). Human development (5th ed.). New York: McGraw-Hill. Vasta, R., Haith, M.H. & Miller, S.A. (1998). Dje�ja psihologija. Jastrebarsko: Naklada

Slap.