Download pptx - Standardizacija hrvatskoga jezika - 2012

Put do standardizacije

Projekt ostvarile: Dorotea Bardek (3. d)Ivana Bukovčan (3. b)

Iva Deverić (3. a)Ana Ščetarić (3. b)

Hrvatski jezik

hrvatski jezik obuhvaća standardni (književni) jezik i sve govore kojima se služe Hrvati (on je ukupnost idioma, različitih pojavnih oblika)

Idiomi hrvatskoga

jezika

neorganski

supstandardni idiomi

(kolokvijalni jezik, žargoni)

standardni jezik

organski

Standardni jezik i standardizacija

Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu.

Dalibor Brozović

hrvatski standardni jezik temelji se na novoštokavskoj (i)jekavštini zapadnoga tipa

norme normativni priručnici

kodifikacija – proces koji podrazumijeva

uzdizanje jednog organskog idioma na razinu jezičnoga standarda

nastaje izričitim dogovorom standardizacija započinje potkraj 9. st., a u

današnjem smislu riječi već pojavom Kašićeve gramatike (1604.) i u 18. st.

Problemi na putu prema hrvatskome jezičnom standardu

velika raznolikost dijalekata kojima se govori na području Hrvatske

povijesni vanjski utjecaji

Kako ujediniti sve govornike tako različitih govornih sredina?

hrvatski standardni jezik suodnos je

svih triju hrvatskih narječja (kajkavskog, čakavskog i štokavskog) i mogućnost komunikacije među njima

Put k jezičnoj standardizaciji

renesansni književni koine isusovačka jezična koncepcija i djelovanje

Bartola Kašića barokni slavizam ozaljski književnojezični krug djelovanje Pavla Rittera Vitezovića prosvjetitelji i njihov doprinos popularizaciji

štokavštine jezična koncepcija iliraca

Standardni jezik je normirani i kodificirani jezik opće pismenosti (jezik školstva, uprave, kulture, sredstava informiranja i dr.).

Standardizacija je svođenje i ograničavanje različitih varijanata jezika (izgovora, strukture, morfologije) na jednu.

Renesansni književni koine

U razdoblju od 16. do kraja 18. st. formiran je književni koine – zajednički jezik hrvatske knjige kojim su pisana djela renesansnih autora.

*koine – koinos (grč.) zajednički; jezik oblikovan iz nekoliko idioma (narječja, dijalekata, govora).

Marko Marulić stvara na vrhuncu čakavskoga narječja, ali koristi kajkavizme i štokavizme kad je to potrebno.

Šiško Menčetić i Džore Držić stvaraju na štokavskom narječju, ali unose elemente čakavskoga.

Prvi hrvatski rječnik

Faust Vrančić, 1595., Venecija Dictionarium quinque nobilissimarum Europae

linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga)

osnova rječnika je čakavska + štokavski i kajkavski elementi

Faust Vrančić – iz

Šibenika, sastavljač prvoga hrvatskog rječnika, izumitelj i erudit

Ostali važniji rječnici

1670. – Juraj Habdelić (Juraj Habdelich) – Dictionar ili Reči slovenske (kajkavsko-latinski rječnik)

Pavao Ritter Vitezović – Lexicon Latino-Illyricum (rukopisni tronarječni rječnik u kojem je Vitezović proveo svoje pravopisne ideje)

Ivan Belostenec – Gazophylacium (1740.)

Prva hrvatska gramatika

Bartol Kašić,1604., Rim Institutionum linguae Illyricae libri duo (Temelji

ilirskoga jezika u dvije knjige) čakavska osnova + elementi štokavskoga javlja se ideja o štokavskome narječju kao

temelju književnoga jezika (zbog bogate dubrovačke književnosti i zbog rasprostranjenosti štokavskoga narječja)

Ostale važnije gramatike

Ardelio Della Bella, Instruzioni grammaticali della lingua illirica, Venecija 1728.

Matija Antun Reljković, Nova slavonska, i nimacska grammatika. Neue Slavonische und Deutsche Grammatik, Zagreb, 1767.

Ivan Vitković, Gründe der kroatischen Sprache zum Nutzen der deutschen Jugend verfasst, Zagreb, 1779.

Ozaljski književnojezični krug

Za ozaljski krug karakterističan je jezik koji objedinjuje sva tri narječja.

Predstavnici:

Petar Zrinski – Opsida sigecka (povijesni ep)

Ana Katarina Zrinski – Putni tovaruš (molitvenik)

Fran Krsto Frankopan – Gartlic za čas kratiti

Područja djelovanja u 17. st.

bitna za stvaranje jezika bliskoga današnjem

JEZIKOSLOVNO DJELOVANJE

PUČKO-PROSVJETITELJSKO DJELOVANJE

KNJIŽEVNO-UMJETNIČKO DJELOVANJE

JEZIKOSLOVNO DJELOVANJE

BARTOL KAŠIĆ borio se da štokavski književni jezik postane osnovicom jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika

JAKOV MIKALJA

- rječnik Blago jezika slovinskoga, 1649.

- u predgovoru hvali Kašićev bosanski jezik i uspoređuje ga s toskanskim u Italiji

- rječnik pored štokavskih riječi sadrži i čakavske

- znatno veći od Vrančićeva rječnikaKašićeva i Mikaljina djela nastala su kao jezični priručnici katoličkim misionarima

Bartol Kašić

radio prema načelu što su ga isticali predstavnici tzv. katoličke obnove i isusovačka škola, to jest da se preuzme najprošireniji i opći govor

nije mu uspjelo da napiše gramatiku štokavskog narječja, nego je kodificirao čakavski govor s elementima štokavskoga

isticao važnost naglaska i potrebu da se točno zabilježi

štokavština sve dosljednije nalazi mjesto u njegovim djelima pridonio njezinoj pobjedi nad čakavštinom

1622. počeo prevoditi Sveto pismo štokavskim narječjem što ga on zove bosanskim

u prijevodu Rituala 1640. Kašić jasno ističe prednost štokavskoga narječja

- u predgovoru govori o reformi grafije- stvaranje grafije u kojoj bude imati sfako

slovo sfuda jedno vazda samo glasenje, a ne sad jedno sad li drugo

- određuje kako da se pišu vokali i konsonanti

• prva gramatika hrvatskoga jezika: Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae illyricae libri duo)

• Rim, 1604.

MATIJA DIVKOVIĆ- najpopularniji pisac katoličke obnove u Bosni puna dva stoljeća- pisao ijekavsko-ikavskim govorom koji ni dijalekatski ni vremenski ne može biti smatran novoštokavicom

PUČKO-PROSVJETITELJSKO DJELOVANJE

razvitak štokavskoga

narječja južnoga tipa najduže se odvija u dubrovačkoj književnosti te je ona zato vrlo značajna za razvoj štokavskoga narječja uopće

u početku znatan utjecaj čakavštine s elementima dubrovačkoga govora

vrhunac u 17. st. (sve veći utjecaj štokavštine = novoštokavska ijekavica) I. Gundulić, J. Palmotić, I. Bunić Vučić glavni uzori ilircima

I. Gundulić J. Palmotić

I. Bunić Vučić

KNJIŽEVNO-UMJETNIČKO DJELOVANJEDubrovnik

Pavao Ritter Vitezović

nije se sačuvao nijedan primjerak njegove latinski pisane rasprave o reformi grafije (Ortographia illyricana)

po uzoru na slavensko pismo glagoljicu, smatrao je da se svaki glas (fonem) treba bilježiti uvijek istim i jednim znakom

počeo je postupno odbacivati dvoslove i troslove

važno mu je bilo da bude što manje posuđenica iz latinskoga, njemačkoga ili mađarskoga jezika koje potiskuju i guše hrvatske riječi

nitko prije njega nije predložio tako dosljedan monografemski sustav na bazi dijakritičkih znakova (preteča Gajeve reforme)

Vitezović se zalagao za političko sjedinjavanje hrvatskih pokrajina te je tako prvi predložio ista grafijska rješenja za obje sredine

• jedna od najznačajnijih osoba u povijesti hrvatskoga jezika

Važnost prosvjetitelja

Matija Petar Katančić

Stavljajući latinske i hrvatske stihove u zajedničku zbirku (Fructus auctumnales), Katančić je simbolično najavio važnost latinskoga jezika za očuvanje hrvatskoga jezika u razdoblju narodnoga preporoda. Književni vremeplov 2

sastavio je prvi

cjeloviti objavljeni prijevod Biblije

1831., Budim

Andrija Kačić Miošić – Razgovor ugodni naroda slovinskoga To je djelo imalo presudan utjecaj na stvaranje slavenskoga ozračja u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda. Književni vremeplov 2

Razgovor je odigrao ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskoga narječja kao općehrvatskoga nacionalnog izraza.

Matija Antun Reljković – Satir iliti divji čovik

U njemu autor, vodeći se prosvjetiteljskim idejama utemeljenim na racionalističkom svjetonazoru, poučava svoje suvremenike u borbi protiv zaostalosti i loših osmanlijskih običaja. Čini to štokavskim narječjem ikavskoga izgovora. Književni vremeplov 2

Jezična koncepcija iliraca

Ne dvojim ja da znanje stranskeh jezikov napredku narodnomu ne

pači; (…) Ali s žalostjum spoznajem da narod naš, (…) nikakova znanostih

znamenja vu jeziku svojem pokazati ne more, nego, o tuga!, jarem stranskeh jezikov nosi.

Antun Mihanović, „Reč domovini” (1815.)


Jezična koncepcija iliraca

buđenje svijesti o važnosti horvatskoga/horvatsko-slavenskoga jezika u hrvatskom narodu

uvođenje horvatskoga jezika u visoko školstvo rješavanje grafijskih i ostalih jezičnih problema



1796. Josip Šipuš, Temelji žitne trgovine prvi pokušaj znanstvene rasprave o proizvodnji i trgovini krušaricama na

hrvatskom jeziku. 1832. grof Janko Drašković, Disertacija

cjelovit kulturno-politički program djelovanja iliraca 1835. Antun Mihanović, Horvatska domovina 1835. Ljudevit Gaj, Pravopisz

konačna slovna rješenja 1854. Vjekoslav Babukić, Ilirska slovnica

prva znanstvena hrvatska gramatika; pisana na osnovi lingvističke literature; dokumentirana primjerima

1859. Antun Mažuranić, Slovnica Hervatska za gimnazije i realne škole

HORVATSKI JEZIK U ŠKOLSTVU


1832. godine – „materinski jezik” uveden kao neobavezni predmet na Akademiji (Matija Smodek) Iako su predavanja bila predviđena samo za one koji to žele, na njih se

odazivao velik broj zainteresiranih te su održavana punih četrnaest godina. 1833. godine – uveden mađarski jezik kao obavezan predmet u svim

srednjim i visokim školama 1845. osnovana „cathedra lingua et litteraturae croatico-slavonicae”

prvi profesor: Vjekoslav Babukić


1835. Novine horvatske s književnim prilogom Danicza

Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka 1836. Ilirske narodne novine s prilogom Danica ilirska 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru,

Ivan Kukuljević Sakcinski 1847. – hrvatski postaje službeni jezik

Ljudevit Gaj


Materinski jezik vu horvatski zemlji, ako baš za ništar i nemar ne derži se, vu nikakovem vendar poštenju ne stoji uzvišen. Mužev, koji se za njega nekuliko trudili i stvarali jesu, plaća bila je ružna nezahvalnost, nekda pače sramota, ter kaj više je, odjurjavanje i

pregon.

Ljudevit Gaj, „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana”


KRATKA OSNOVA HORVATSKO-SLAVENSKOGA PRAVOPISANJA


predlaže jednoslove za nepčane konsonante slovima c, d, g, l, s, z i n dodaje tildu izbacuje y zajedno s digrafima dy, gy, ly, ny

(glas y ne postoji u sustavu) nema znaka za ć? -> kajkavsko narječje

tildu kao rješenje za grafijski problem hrvatskoga jezika prvi predlaže Pavao Ritter Vitezović (De orthographia illyricana)


(…) glasoviti i najvučeneši domaći pisec baron Pavel Vitezović, podžupan i kraljevski tolnačnik, jako dober i prikladen pravopis imali, kojega vendar obćinskim učiniti ondašnje temne okolnosti nisu dopustjale. Nama anda nikaj drugo nije treba, negoda taj starinski pravopis pravopis pretresemo, odobrimo i ponovimo

Ljudevit Gaj, Pravopisz; 1835. godine

PRAVOPISZ


uskoro nudi novo grafijsko rješenje članak Pravopisz, 1835.

pridjev horvatski zamijenjem je pridjevom horvatsko-ilirski prihvaća ć kod c, z, s mijenja tildu u kvačicu – č, ž, š umjesto tilde na d, g, l, n sada uvodi dj, gj, lj, nj (j nema točku,

već zarez)

zalaže se za stvaranje zajedničkog ilirskog jezika

Novom je grafijom objavljena i Horvatska domovina, pjesma Antuna Mihanovića (kasnije hrvatska himna) u 10. broju Danice (1835.)


Filološke škole


Zadarska filološka škola Ante Kuzmanić

Riječka filološka škola Fran Kurelac

Hrvatski vukovci (Daničićeva vukovska škola) Ivan Broz Tomo Maretić Franjo Iveković

Zagrebačka filološka škola Vjekoslav Babukić Antun Mažuranić Adolfo Veber Tkalčević


Zagrebačka škola i hrvatski vukovci žestoko se suprotstavljaju u vezi sa zapisivanjem glasova poput ije/je/e/i, dj, gj, genitivnog nastavka -ah i sl.

LITERATURA:• Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika•Milan Moguš, Povijest hrvatskoga jezika• Pet stoljeća hrvatske književnosti • Težak, S. – Babić, S., Gramatika hrvatskoga jezika