METODIKA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

1. NABROJITE METODIČKE SUSTAVE!1. Dogmatsko-reproduktivni2. Reprodukativno-eksplikativni3. Interpretativno-analitički4. Problemsko-stvaralački5. Problemsko-recepcijski6. Korelacijsko-integracijski7. Timski 8. Komunikacijski9. Multimedijski

2. DOGMATSKO REPRODUKTIVNI SUSTAV: OSNOVE, PREDNOSTI I NEDOSTATCI. Kojim je književnim teorijama blizak.

Učitelj je predavač, obavještava učenike o životopisu autora, epohi u kojemu je djelo nastalo…Učenik je neka vrsta stroja za preslike ili nosača zvuka, njegov je zadatak upamtiti što točnije navedene podatke. Ovaj sustav nema izravnih poveznica s pozitivizmom. Prednosti: predavač sa sigurnošću zna da je istu količinu gradiva prenio svim učenicima na jednako kvalitetan način; učenike predavač doživljava kao cjelinu, razvija svoj nastup i retoriku; učenici dobivaju gotove podatke pa za njima ne trebaju tragati; razvijaju svoju sposobnost pamćenja. Nedostatci: Ovaj sustav nosi ne malu opasanost-govori se puno, ali se razumije manje. To dovodi do učeničkog ne znanja.

Blizak je pozitivizmu iako se od njega razlikuje. Vidljiva je duhovna srodnost u težištu na podatcima iz povijesti književnosti i na činjenicama koje valja svladati. Autori: Charles Augustine de Saint- Beuve (djelo književni portreti), Hippolyte Taine (povijest engleske književnosti) i Wilhelm Scherer (povijest njemačke književnosti).

3. REPRODUKATIVNO-EKSPLIKATIVNI SUSTAV: OSNOVE, IZVORI, USTROJ SATA.

Često učitelj iznosi sadržaje monološkom metodom, on je predavač, no sada je i tumač književnih pojava. Učenik nakon toga iznosi književne sadržaje svojim riječima. Izvori: razvijen je iz francuske eksplikacije teksta kojom se težište tumačenja stavlja na samu umjetninu: Gustave Lanson 1892, objavio Objasnidbeno čitanje francuskoga pisca- opći okvir eksplikacije, 1919, Nekoliko riječi o eksplikaciji teksta; Gustave Rudler objavljuje 1902, Francusku ekplikaciju, načela i primjene. Ovome sustavu pridonjela je i angloamerička NOVA KRITIKA I TEHNIKA POMNOGA ČITANJA. Ustroj sata: 1. Kratak uvod s općim podacima o piscu i tekstu, 2. Čitanje teksta, 3. Proučavanje kompozicije, 4. Ponovno čitanje praćeno analizom pojedinosti, 5. Zaključci, 6. Čitanje i učenje teksta napamet.

4. INTERPRETATIVNO - ANALITIČKI SUSTAV: OSNOVE, KNJIŽEVNO TEORIJSKI IZVORI, USTROJ SATA, METODE.

Najčešće se primjenjuje u nastavnoj praksi, samo djelo dolazi u središte pozornosti, a interpretacija je u središtu sata književnosti. Zadaci su pomoći učeniku da doživi književnu umjetninu, osjećaje i stavove koje ona čuva i pruža, spoznati odnos cjeline i dijelova kao i koje tehnike su poslužile umjetniku u njegovu izrazu. Književno teorijski izvori: blizak je njemačkoj školi interpretacije: Friedrich Schleiermacher, Wilhelm Dilthey: Doživljaj i pjesništvo, bitan je Lacan koji razlikuje pojam Drugoga (izvor jezika) od drugoga (privid drugoga), Emil Staiger: Temeljni pojmovi poetike, Frank Raymond Leavis- časopis Scrutiny, Northrop Frye: Anatomija kritike. Ustroj sata: 1. Doživljajno spoznajna motivacija, 2. Najava teksta i lokalizacija, 3. Interpretativno čitanje teksta, 4. Emocionalno-intelektualna stanka, 5. Objava doživljaja i njihova korekcija, 6. Interpretacija, 7. Sinteza, 8. Zadaci za samostalan rad. Metode: 1. Dijaloška ili metoda heurističkoga razgovora (Sokrat), pravi interpretator mora znati postavljati dobre upite - pitati tako da upit sadrži dio odgovora, 2. Metoda rada na tekstu – u štivu se traže određene pojave i izvode se zaključci.

5. PROBLEMSKO - STVARALAČKI SUSTAV: OSNOVE, IZVORI, USTROJ SATA.

Poznat pod imenom problemske nastave, učenik je postavljen pred književni problem, njime je potaknut te tako počinje razmišljati, istraživati, zapažati i raspravljati. Učenik sam dolazi do gotovih spoznaja. Npr. Eliotova Pusta zemlja bila b i pogodna za ovaj sustav. Izvori: početak ovog sustava je 1965 g., kad je u NY održan simpozij na kojem je sustav predstavljen. Ustroj sata: Najprije treba učenicima reći da prije ovog sat pročitaju djelo, naprave bilješke i steknu dojmove i sudove o liku i djelu. Nakon toga slijedi: 1. Izražavanje dojmova i stvaranje problemske situacije, 2. Definiranje problema i metoda rješavanja, 3. Samostalan istraživački rad, 4. Analiza rezultata istraživanja, 5 zadaci za samostalan rad

6. KAKO STVORITI PROBLEMSKU SITUACIJU?

Stvara se suprotstavljanjem različitih mišljenja učenika- nastavnik smišlja pitanja o kojima će učenici htjeti govoriti. Problemska situacija može se stvoriti i anketom, različitim stavovima kritičara, mudrim izrekama.

7. PROBLEMSKO-RECEPCIJSKI PRISTUP ROMANU: IZVORI, HRVATSKI ZNANSTVENICI, PRIMJERI.

Izvori: Odnosi se na teoriju recepcije koja u središte promišljanja stavlja čitatelja: Hans Robert Jauss određuje čitateljski obzor očekivanja- pojam koji je sastavljen od čitateljevih prijašnjih iskustava sa žanrom, pročitanim djelima te odstupanjima od norme. Wolfgang Iser govori o praznim mjestima unutar umjetničkog djela koja svaki čitatelj ispunjava na svoj način te tako interpretira tekst. Hrvatski znanstvenici + primjeri: Vlado Pandžić istraživao je obzore očekivanja, interese srednjoškolaca 70-ih i 80-ih godina 20.st, tako je

razvio problemsko-recepcijski pristup romanu u knjizi Hrvatski roman u školi. Daje analizu Krležinog romana Filipa kojeg određuje psihološkim pristupom, Kurlani M. Božića stavlja u kontekst romana sa seoskom tematikom. Mirjana Benjak istražila zastupljenost srednjoeuropske književnosti u hrvatskim, slovenskim, austrijskim, mađarskim i češkim nastavnim programima i čitankama. Skromna je zastupljenost. Npr. u hrvatskoj je zastupljen Kunderin roman Šala u izbornom dijelu programa.

8. KORELACIJSKO-INTEGRACIJSKI SUSTAV: OSNOVE I LITERATURA.

Korelacija je spoj s drugim umjetnostima, znanostima i religijom (komparativna književnost). Razlikujemo unutarpredmetnu (povezujemo nastavu književnosti s nastavom gramatike, te vezu s medijskom kulturom) i međupredmetnu (hrvatski jezik povezan s glazbenim i likovnom odgojem, poviješću, poviješću umjetnosti, zemljopisom, eng., njem…) korelaciju u hrvatskom jeziku. O korelacijama pišu: Etienne Souriau, Miroslav Beker, Rasima Kajić, Viktor Žmegač i Tonko Marojević. Imamo više vrsta korelacija: sinkronijska-istodoban govor o određenoj temi u više predmeta, npr. tema Bašćanske ploče na satu hrvatskog i povijesti, asinkronijska- dva tipa: perspektivni i retrospektivi. U perspektivnoj korelaciji tema se najavljuje i tumači u jednom predmetu , a zatim se istražuje u idućem, npr. Sigetska bitka iz 1566., se najprije uči na povijesti, a potom se na hrvatskom uči ep Vazetje Sigeta grada. Retrospektivna korelacija tumači izabrane prijašnje ostvaraje određene teme ili simbola. Npr., govoreći o Danteovu silasku u donji svijet trebamo učenike podsjetiti na Kristov silazak u pakao, Kristov lik u Šopovim pjesmama možemo usporediti s onim iz Eliotove poezije, kao i s onim iz Majstora i Margarite. Eliot je slušao i gledao balet Igora Stravinskog Le sacre dok je pisao Pustu zemlju zato ne bi bilo loše da i učenici slušaju ovu zahtjevnu glazbu. Za Eliotova četiri kvarteta pogodan je Beethovenov kvartet u A molu.

9. TIMSKI SUSTAV

Razvoj korelacijsko-integracijskog sustava jer je više nastavnika uključeno u nastavu. Mogu se pozvati glumci, redatelji kao i sami pisci, svaki će sa svog stajališta tumačiti tekst. Ovaj sustav je rijedak zbog nedostatka vremena i novca.

10. PODJELA METODA

Podjela prema Dragutinu Rosandiću: 1. Prema izvorima (pisane, govorene i vizualne metode), 2. Prema aktivnosti učenika (vanjske: metoda čitanja, slušanja, govorenja, pisanja, pokazivanja i promatranja; unutarnje: doživljavanja, zapažanja, zamišljanja i razmišljanja (usporedjivanja, usustavljivanja, zakljucivanja, asociranja, ocjenjivanja)), 3. Prema sredstvima i načinima prenošenja informacija (auditivna, vizualna i audiovizualna sredstva), 4. Prema recepcijsko spoznajnim aktivnostima učenika (metoda stvaralačkog čitanja, heuristička, istraživačka i reproduktivna metoda).

11. PODJELA I OBILJEŽJA NASTAVNIH OBLIKA.1. Frontalni rad- nastavnik predaje, razred je cjelina. Prednosti su: ekonomičnost,

razvijanje metode heurističkog razgovora i usmenog tumačenja (nastavnik), učenici

stječu isto znanje, na istoj razini i na iste načine, ucenici razvijaju navike djelovanja u kolektivu, Razvijanje kolektivnog natjecateljskog duha. Nedostaci: nisu svi ucenici isti; redovito vise sudjeluju nametljiviji ucenici.

2. Skupinski rad- skolonost udruzivanju na vrhuncu oko 11-12 god; slozenost gradiva i vrem raspon od 45 ne pogoduju skupinskom radu na samom satu; odgovara jednostavnijim zadacima, čest je u slobodnim aktivnostima. Podvrsta ovoga rada je rad u paru.

3. Individualni rad- najuspješniji nastavni oblik, zahtijeva najviše priprema. Jednostavnije je da se određenim skupinama učenika s istim sposobnostima prilagode zadaci. Tri su vrste individualnog rada: a) samostalni rad s udžbenikom ili čitankom- učenik će na satu ili doma samostalno interpretirati sadržaj pomoću udžbenika koji odredi nastavnik, na kraju sata ili na idućem satu dobivamo povratnu informaciju- usmenim ispitivanjem učitelja, b) nastavni listići- gradivo izloženo na listićima koji učenike vode kroz sadržaj, c) programirana nastava- gradivo se dijeli na sekvencije, a svaka ima tri dijela: obavijest o pojavi, zadatak i povratna informacija. Individualni oblik je najpotrebniji kada nastavnik naiđe na nadarena učenika.

12. NABROJITE NAJČEŠĆA POMAGALA U HRVATSKIM ŠKOLAMA!

Još uvijek se rabe grafoskopi na koje se stavljaju prozirnice, računala, projektori i projekcijska platna.

13. ŠTO JE SLIKONIZ, SLIKOKAZ, ZBITICA?

Sadržaje potrebne za nastavni sat moguće je oblikovati kao prezentaciju (PPP) ili slikokaz, a takav način prikaza sadržaja naziva se slikoniz. Različiti sadržaji mogu biti pohranjeni na CD, a hrvatska zamjena za tu riječ je zbitica, od glagola zbijati.

14. ŠTO MOŽEMO ČINITI POMOĆU NASTAVNIH LISTIĆA?

Pomoću njih možemo učiti, vježbati i provjeravati. Sadržaj treba biti pripremljen i prilagođen razredu/učeniku

15. ŠTO MOŽE SADRŽAVATI NASTAVNI LISTIĆ?

Književno djelo, kritiku djela u najširem smislu, svaki podatak koristan za gradivo i nastavu, slike, tablice, kronologije, kao i usporedne podatke.

16. VRSTE PROGRAMA?

Državni i izvedbeni programi. Državni- donosi ga Ministarstvo, za hrvatski jezik pišu ga stručnjaci za kroatistiku (Sveučilišni profesori, nastavnici i učitelji). Izvedbeni- na temelju državnog plana i programa nastavnik sastavlja svoj izvedbeni program, u novije vrijeme na propisanim uzorcima. Traži se broj sati, naziv teme (nastavne jedinice) + drugi podaci: metode i korelacije.

17. NASTAVNI SAT!

Vremenski određen dio nastavnog procesa, sadržajno, logički i metodički organiziran sustav; učitelj učenike poučava i s njima komunicira pa kažemo da je riječ o didaktičkom i komunikacijskom sustavu, ostvaruje odgojne i obrazovne zadaće iz programa. Nekad je trajao 60 min, a danas traje 45 min. Dio je predmetno-satnoga školskoga sustava.

19 . TIPOVI SATI PO KNJIŽEVNOM SADRŽAJU!

1. sat interpretacije, 2. Sat analize književnog djela, 3. Sat teorije književnosti, 4. Sat povijesti književnosti: a)književnik, b)razdoblje i epoha, 5. Sat lektire a)uvodni ili motivacijski sat, b) sat preporučivanja književnog djela, c)sat rasprave i produbljivanja recepcije, d) susret s književnikom, 6. Dramski sat i filmski sat.

20. UVODNI SAT O RENESANSI, KLJUČNI PODACI!

Najbolje ga je osmisliti unutar korelacijsko-integracijskoga sustava, tako da se najutjecajnijemu svjetonazoru doba, povijesnoj i zemljopisnoj, političkoj situaciji, glazbi i slikarstvu posveti 10-20 min. Na satu o renesansi možemo dodati glazbu koju stvara John Dunstaple, Johannes Ciconija, Antonio da Cividale i Claudio Monteverdi. Dobro je prikazati vrijeme nizom podataka oko misli koju je izrekao poznati vladar iz renesanse Lorenzo Medici ili Il Magnifico: Kako li je lijepa mladost koja odlazi i bježi nek se veseli tko želi jer tko zna što će sutra biti. Stihovi iz Trijumfa Bakha i Venere podsjećaju na Horacijevo Carpe di em- tako dolazimo do interesa renesanse za antiku. Ako imamo vremena učenike ćemo podsjetiti na neoplatonizam u kojem se tumači kako se blaženstvo može dostići u ovom svijetu- u tome je ključna ženska ljepota.

21. DRAMSKI SAT!

Prenosi nastavni sadržaj u dramski oblik, no ne znači samo dramsko djelo nego i drugo: moguće je dramatizirati sukob na književnoj ljevici u 30-im godinama, Matoševu novelu Kip domovine ili ideje Barčeva eseja Umjetnost i bol.

22. TIPOVI SATI PO DIDAKTIČKOM KRITERIJU!

1. sat uzimanja novoga gradiva, 2. Sat vježbi i ponavljanja (reproduktivni i produktivni), 3. Sat provjere i ocjenjivanja.

23. RAZINE ZNANJA!

Prisjećanje, prepoznavanje, definicije, oprimjeravanja, uporabljivo znanje, stvaralačko znanje.

24. LITERARNE SPOSOBNOSTI!

Primanja (recepcijske sposobnosti), doživljavanja i uživljavanja (empatija), uočavanja i zapažanja, pisanoga izražavanja, usmenoga izražavanja, asocijacije i usporedbe, samostalnoga tumačenja, preoblike

25. SAT PONAVLJANJA, PRIMJER ZA HIPERBOLU I DJELO IZ KOJEGA JE PREUZETA!

Razlikujemo produktivni i reproduktivni sat. Reproduktivni sat obuhvaća pojmove, definicije, pravila, teorije, podatke, nazive, imena te povezane književne sadržaje. Produktivni sat zahtijeva od učenika i nastavnika da usustave gradivo, usporede našu i svjetsku književnost, preoblikuju (stihove u prozu), aktualiziraju. Primjer za hiperbolu i ljubav: moj je dar kao bezgranično more, moja je ljubav toliko duboka; što ti više dajem više imam, jer beskrajno je oboje- Romeo i Julija, 2 čin, 3 scena.

26. MOTIVACIJA I VRSTE MOTIVACIJA!

Motivacija je postupak kojim učenika pripremamo za izravnu recepciju književnoga djela. Treba biti primjerena dobi i sposobnostima učenika te samome djelu. Učenici moraju doživjeti umjetninu i spoznati poruke, a motivacija će poticati doživljaje i spoznaju. Motivacije je redoviti dio sata, ali katkada cijeli sati mogu biti motivacija za iduće sate. Postoji sedam vrsta motivacija: 1. Osobna iskustva učenika, 2. Glazbene, filmske i likovne motivacije, 3. Filozofski, povijesni i religijski sadržaji, 4. Općekulturni sadržaji, 5. Književno-teorijske, književno-povijesne motivacije, 6. Motivacije knjigama na koje se oslanja tumačeno djelo, 7. Stilistička i jezična motivacija.

27. OSOBNA ISKUSTVA UČENIKA, VRSTE I PRIMJER!

Vrste: 1. Osjećaji- metodički postupci su uglavnom usmeni razgovor i pisana anketa, na prethodnom satu učitelj može zadati učenicima da napišu kratak sastavak o određenim osjećajima koji će čitati na idućem satu. Učitelj treba znati koji osjećaji su izraženi u tekstu, a posebno treba obratiti pozornost na osjećaje tuge i žalosti. Npr.; Cesarićeva, Ujevićeva i Poeova poezija, Goetheove Patnje mladoga Werthera, Salingerov Lovac u žitu. 2. Socijalna iskustva- učitelj treba paziti na obiteljske i materijalne okolnosti učenika da ne bi došlo do poruge u razredu, npr., Cesarićeva Balada iz predgrađa, Šimićevi Siromasi koji jedu od podna do podna, Otac Goriot, Germinal, Crveno i crno, Zločin i kazna, 3. Moralna iskustva- razgovor o osobi koja je izložila svoj ugled ili sigurnost kako bi pomogla drugima, npr., Paunaš Tita Bilopavlovića, Divlji konj Božidara Prosenjaka, Zločin i kazna, 4. Intelektualna iskustva- češće u srednjoj školi, učenici govore o spoznajama do kojih su došli na putovanjima, npr., Pogled u Bosnu Matije Mažuranića.

28. GLAZBENE, LIKOVNE I FILMSKE MOTIVACIJE-PRIMJERI!

Ove su motivacije bliske korelacijama. Sve je isto kao kod korelacijsko-integracijskog sustava. Glazbena motivacija: najčešće služi kao motivacija djelima lirskoga žanra. Uvjeti: glazbeno i književno djelo trebaju biti podudarni u emotivnom ili motivskom smislu (npr., Mol za Matošev Notturno), djelo treba biti primjereno učenicima (Prvi stavak Beethovenove Kreutzerove sonate broj 9 u A duru za klavir i violinu je prihvaćeno u 3 razredu srednje škole), glazbena motivacije ne smije trajati dulje od nekoliko minuta, uvijek provjeriti učenički dojam nakon slušanja i uspostaviti vezu glazbe i teksta. Likovna motivacija: danas su slike lako dostupne na internetskim stranicama, npr., primjer međuodnosa poezije i kubizma vidljiv je u pjesnika Horvatića. Slike o povijesnim temama Otona Ivekovića najčešće služe kao motivacija za Nazorova Tomislava. Filmska

motivacija: u praksi se često događa da učenici pogledaju film, a ne pročitaju knjigu, zato učitelj treba jako dobro poznavati film. Film i knjigu možemo uspoređivati na strukturnoj, tematskoj, fabulativnoj i aktantskoj razini, npr., film Troja Wolfganga Petersena koristan je u recepciji Ilijade, film Ana Karenjina (Bernard Rose)…Postoje i neki filmovi kojima su romani poslužili samo kao motivacija, npr., Arsen Ostojić u filmu Ta divna Splitska noć prikazuje Split na protu idiličan način. Postoje i didaktični filmovi o književnicima (o Dobriši Cesariću, Juri Kaštelanu, Vjekoslavu Majeru…)

šop kroz cieli peljar->di ga sve spominjemo

29. LITERATURA O KORELACIJAMA!

Miroslav Beker: Uvod u komparativnu književnost, Rasima Kajić: Povezivanje umjetnosti u nastavi, Tonko Maroević: Napisane slike, Etienne Souriau: La Correspondance des arts, Viktor Žmegač: Književnost i glazba.

30. FILOZOFSKI, POVIJESNI I RELIGIJSKI SADRŽAJI U MOTIVACIJI-PRIMJERI.

Shakespeareovu Hamletu, Balzacovu Ocu Goriotu, Zločinu i kazni, Braći Karamazovima Dostojevskoga možemo pristupiti motivacijom koja ističe etički problem. Marulićevoj Juditi pristupamo raspravom o moralu, Camusovom Strancu raspravljamo o egzistencijalističkoj filozofiji. Religijska pitanja pronalazimo u djelima Braća Karamazovi, Majstoru i Margariti, te Šopovoj pjesmi Kuda bih vodio Isusa.

31. OPĆEKULTURNI SADRŽAJI, PRIMJERI ZA OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU, POSEBNO ZA DRŽIĆA.

Općekulturni sadržaji- 4 podvrste: a)predmeti iz svakodnevnog života: npr., motivacija za Singerovu pripovijetku Ole i Trufa- likovi su personificirani listovi, a učitelj je posuo pod listovima, a iznad ploče stavio 2 velika lista koji su predstavljali junake pripovijesti. Cesarićeva Jesen- učenici su digli ruke i glumili krošnje na vjetru: puhali, zviždali, rominjali prstima po klupi kao kiša. b) živi svjedoci određenih događaja: motivacija ratnoj prozi Siniše Glavaševića ili Ratka Cvetnića bili bi hrvatski branitelji koji bi govorili o svojim iskustvima na primjeren način. c) novinske i druge vijesti: npr., vijesti iz crne kronike mogu biti motivacija za primjerice pripovijest iz Velegradskog podzemlja Vjenceslava Novaka. Primjerice za Držićevu Novelu od stanca moguće je pročitati tekst policije u kojemu pratimo suvremeni događaj u kojemu su kradljivci prevarili starca. I nakon toga učenici trebaju povezati sadašnji događaj i događaj u komediji. d) razgovor o blagdanima i drugim bitnim nadnevcima: najbolje je ovakvim razgovorima motivirati prije pjesama koje su tematski vezane uz vjerske blagdane.

32. KNJIŽEVNO-TEORIJSKE I KNJIŽEVNO-POVIJESNE MOTIVACIJE-PRIMJERI.

Češći su u srednjoj školi, i to više u prozi i drami nego u lirici. Npr., Učitelj treba podsjetiti učenike na sve što već znaju o određenom žanru, npr., o realističnom romanu ili epu. Zatim će navedene elemente zajedno potražiti u Vergilijevoj Eneidi. Književno-povijesni sadržaji mogu biti razgovor o obilježjima modernizma- fragmentarni pristup gradnji proznih djela, izostanak cjelovite pripovijesti, likovi su antijunaci. Nakon toga slijedi interpretaciji Kafkine Preobrazbe ili Kamovljeve pripovijesti Sloboda. U potonjoj će poslužiti i razgovor o psihoanalizi. U književnu povijest išla bi i pišćeva biografija, ali s tim valja biti oprezan. Hemingway je sudjelovao u 1. Svjetskom ratu (Zbogom-oružje), bio je dopisnik u Španjolskom građanskom ratu (Za kim zvono zvoni) i bavio se ribolovom (Starac i more). Ovdje se postavljaju razna pitanja i međusobne povezanosti između njegovog života i djela.

33. KNJIGE KAO MOTIVACIJA.

Mnogi će susreti s književnicima potaknuti na čitanje djela. Također autori mogu predstaviti svoje nove knjige i tako potaknuti učenike na čitanje. Npr., Dubravko Horvatić Stanari u slonu, Nedjeljko Fabrio Vježbanje života itd. Nijedna knjiga kao i Biblija, nije nastala bez oslonca na druge knjige. Takve je odnose moguće iskoristiti u postupcima motivacije. Na razini velikih dijela riječ je o Kralj Lear i Ocu Goriotu. Kod na su dodiri Hamlet i Brešana, potom Mihalićeva pjesma Majstore ugasi svijeću i Šimićeva pjesma o Pjesnicima. Postoje odnosi i na mikrorazini premlaćivanje konja jest san u Zločinu i kazni, a stvarnost u Đuki Begoviću.

34. STILSKA I JEZIČNA MOTIVACIJA.

Ove motivacije izvorno pripadaju nižim razredima osnovne škole. 4 podvrste: a) stvaranje usporedbe- npr., učitelj kaže pojam nebo, a učenici smišljaju usporedbe uz pomoć riječi kao ili poput-nebo je plavo kao oko. b) stvaranje personifikacije- učitelj potiče učenike da zamisle što bi pojam iz pjesme mogao činiti kad bi bio živo biće- jesen bi mogla hodati ili ljutiti se. c) stvaranje metafore- učenici trebaju uočiti da se u metafori dva pojma stvaraju u blizinu, no ne ističe se ono što im je zajedničko. Zajednička osobina se prenosi s jednog pojma na drugi. Učenici trebaju: naći pojam koji im je posebno drag; povezati njegovo obilježje s obilježjima drugog pojma, stvoriti usporedbu pomoću riječi kao i na kraju skratiti usporedbu i dobiti metaforu. d) igre riječima- povezane su s tipom humorne i ludističke poezije kakvu pišu Zvonimir Balog i Grigor Vitez. Učenici trebaju skraćivati, proširivati i spajati riječi. Npr., san-sanjariti, mogu doći do noć-noćariti.

35. METODIČKI POSTUPCI PRI MOTIVACIJAMA.

Usmeni razgovor, pisana anketa, izlaganja nastavnika, učenika ili nekoga gosta. U osnovnoj školi najčešći postupak je stupnjevito otkrivanje pojmova po okomici koji daju rješenje (tzv., križaljka). Čest je i postupak asociranja- u novije vrijeme naziva se i oluja ideja (natavnik napiše riječ na ploču i učenici mu diktiraju sve što im padne na pamet).

36. DVIJE VRSTE TEKSTOVA S PRIMJERIMA (LOKALIZACIJA)

Lokalizacijom smještamo ulomak u djelo, djelo u književnikov opus i opus u tematski, žanrovski i vremensko prostorni okvir. Ona može obuhvatiti političke, biografske i druge okolnosti. Postoje nezavisni i zavisni tekstovi. Nezavisni- cjeline koje možemo pročitati i interpretirati tijekom jednoga sata, kraći oblici-novele i pjesme, npr., Matošev Kip domovine i Kranjčevićev Moj dom. Zavisni- su odlomci iz romana, drama ili pripovijetki. Npr., ulomci iz Gospođe Bovary u kojima imamo opise bala, potom onaj kada joj se udvara Rodolphe. Npr., ulomak o rastanku Emilije i Lucijan iz Fabrieva Vježbanja života

37. DVIJE VRSTE LOKALIZACIJA S PRIMJERIMA.

Vanjska i unutarnja lokalizacija. Vanjsku čine nezavisni tekstovi, a unutarnju čine zavisni tekstovi.

38. PROTUMAČITE ZAŠTO JE POTREBAN OPREZ S LOKALIZACIJOM U INTERPRETACIJI LIRIKE.

Lokalizacija ostvarena prije čitanja treba zadržati ugođaj stvoren u motivaciji kako bi doživljaj bio potpun. Pogrešno je nakon dobre motivacije za Rilkeov Jesenji dan (ostvarene slikama s jesenskim motivima te razgovorom o samoći i smrti) u lokalizaciji navoditi godine rođenja i smrti pjesnika. Potrebno je nakon motivacije reći da je svoj dom i zavičaj volio i hrvatski kajkavskih pjesnik Mikula Pavić koji je o tome napisao lijepu pjesmu.

39. JEZIČNE FUNKCIJE PO JAKOBSONU I PRIMJERI (INTERPRETATIVNO ČITANJE).

6 funkcija: 1. Emotivna- npr., uzvici aaaa, 2. Konativna- vokativ i imerativ, Jana, dođi…, 3. Referencijalna- osnovno značenje poruke: želio bih te što prije vidjeti, 4. Fatička- otvaranje komunikacijskog kanala: Halo čujemo se? Hoćeš bombon?, 5. Metajezična- dogovor o znakovima- značili još jagoda ljubav u jeziku koji rabimo nas dvoje? 6. Pjesnička- izreći na poseban stilski primjeren način: Čuj, draga mislim da sam postao alergičan na jagode.

40. EMOCIONALNI ŽANROVI TEKSTA: MOĆ.

Moć povezuje molbu i naredbu. Molitelj drži da ima manje moći od onoga komu se obraća. Onaj tko naređuje misli da ima više moći od onoga komu naređuje. Molba je bliska žalosti i sućuti pa sudjeluje u ljubavi. Npr., trubadurske pjesme imaju veze s molbom. U glasu se treba osjećati ton poniznosti, blagosti i nesigurnosti. Primjeri su: Miroslav Krleža Bitka kod bistrice Lesne , za utjehu Matoš- Utjeha kose, tužaljka: Zlatko Tomičić Roda.

41. EMOCIONALNI ŽANROVI TEKSTA: MORAL

Odnos prema moralu povezuje zahvala i poruga. Zahvala izriče radost, a poruga izriče tobožnju radost. Zahvala ima ostvaraj u svečenićko-himničkom iskazu i vodi prema žudnji

za onim komu zahvaljujemo. U glasu čujemo svijetle tonove, dobrostivost i polet. Primjeri: zahvale bile bi Hanin hvalospjev iz prve knjige Samuelove i Marijin hvalospjev iz evanđelja po Luki. Pupačićevo more ima tonova zahvalnosti i žudnje kao i prve dvije kitice Poeove pjesme Annabel Lee. Poruga je bliska prijetnji i prethodi nasilnosti. U glasu se čuje prijetvornost. U književnosti je ironija odgovor na nasilje vlasti. Primjer je u prvoj knjizi Kraljeva kada se Ilija tobože sažalijeva nad neuspjehom Baalovih proroka.

42. EMOCIONALNI ŽANROVI TEKSTA: VRIJEME

Žudnju i izvješće spaja vrijeme, točnije vremenska suprotnost. Kazivači govore u času koji je njihova sadašnjost. S te točke gledaju unatrag ili unaprijed, u vrijeme kojem se djelovalo ili će se tek djelovati. Žudnja govori o željenoj budućnosti. Podvrste žudnje su: proroštvo i tjelesna požuda. Obilježava ju napetost. Izvješće je povezano s prošlošću. Što je povijesni odmak veći osjećaji su ublaženiji. Primjer izvješća znanstvena rasprava i službeno izvješće; eseji, feljtoni i novinski članci. Proroštvo je naglašeno miješani iskaz. Sadrži izvješće i žudnju, ali ima i elemente prijetnje. Npr., apokaliptična literatura (Knjiga Otkrivenja). Primjer prijelaza različitih izraza i tonova vidljiv je u pjesmi Jesenji dan (Rilke): naredba, tamno proroštvo i utjeha.

43. ELEMENTI INTERPRETATIVNOG ČITANJA ILI GOVORNE VRJEDNOTE.

1. Intenzitet, 2. Stanka, 3. Melodija ili intonacija, 4. Tempo, 5. Ritam, 6. Modulacija, 7. Mimika i geste.

44. INTENZITET S PRIMJERIMA.

Intenzitet je napetost izraza. Može se postići glasnim govorenjem, ali i šapatom. Primjer jakog intenziteta bio bi Nazorov Tomislav. Primjer blagog intenziteta je Tadijanovićeva pjesma Dugo u noć. Promjene intenziteta Cesarićev Voćka poslije kiše, goldingov roman Gospodar muha i Ujevićev Dažd.

45. STANKA S PRIMJERIMA.

Stanka je veći ili manji prekid u govoru koji stvara prostor tišine. Npr., Šuma Striborova. Šopova pjesma Isus u posjetu kod nas.

46. RITAM S PRIMJERIMA

Ritmičke cjeline u sebi imaju jedinice koje se ravnomjerno opetuju. Npr., dva duga tona za kojima slijede tri kratka čine ritmičku cjelinu. Moguće je postaviti izraze tako da ritam čini ravnomjerna izmjena tempa, intonacije i modulacije. Npr., u Eliotovoj Pustoj zemlji gdje se u odlomku s opisom odnos tipkačice i agenta ostvaruje izmjena proročkih, zanesenih i tragičnih tonova, a prate ih izmjena brzine, tona i intenziteta. Izmjenu ritmova nosi i Slamnigova Barbara.-recitiranje za 5

47. PJESMA S PROMJENOM RITMA. PROTUMAČITE NA PRIMJERU.

Npr., Slamnigova Barabara. Brz ritam očituje se u kratkom razmaku samih kratkih riječi (bijela, bijela), slogova (bijela jedra i bijela bedra, bijela jedra i bijela bedra) i nutarnjih rima (jedra bedra). Same riječi spora ko kornjača ironično govore o ritmu pjesme koji je brz, a ova kitica donosi usporeniji ritam: more je tamno crvene boje, stari mornari na palubi stoje. Parone, dobar odabraste pravac, more je gusti stari plavac.

48. MELODIJA ILI INTONACIJA S PRIMJERIMA.

Melodija nastaje s puštanjem ili dizanjem glasa, a pritom djeluje i promjena intenziteta. Tipičan primjer je s vrstama rečenica: silazna intonacija- izjavne i upitne rečenice, uzlazna – usklične i upitne rečenice bez upitne riječi. Silazna intonacija izražava osjećaje beznađa, bol. Npr., početak romana Put u Indiju (Forster), te Krležina Bitka kod bistrice Lesne. Uzlazna intonacija izriče osjećaje obilježene srećom ili nadom, npr., Tolkienov Gospodar prstenova, Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja Grigora Viteza

49. MODULACIJA I OSJEĆAJI MRŽNJE I BOLI.

Modulacija nastaje kada stapamo viši ili dublji registar i pretežito mjesto oblikovanja struje glasova. Ona naglašeno i potanko izražava emociju i smisao. Za mržnju i bol to su: dublji tonovi koji idu prema basu i baritonu; grlenost, napetost u laringalnom dijelu; pojačan intenzitet (Matoševa 1909. i Nazorov Tomislav); izgovor je ubrzan, a rjeđe usporen.

50. MODULACIJA I OSJEĆAJI RADOSTI I LJUBAVI

Visoki tonovi, prednji dio govornoga aparata, umjeren intenzitet, ubrzan tempo. Primjeri su Pupačićevo More, te Poeova pjesma Annabel Lee.

51. IRONIJA, LAŽ I MODULACIJA.

Postiže se: mijenom u tonu- nešto su viši tonovi na početku, dublji nakraju ili je put suprotan; mijenom u mjestu izgovora; ublaženim intenzitetom; tempom koji se mijenja od usporenog prema ubrzanom ili obrnuto. Ironičan ton pronalazimo u doživljajima dobroga vojaka Švejka Jaroslava Hašeka i Baba cmizdri pod galgama Miroslava Krleže.

52. VJEŽBE INTERPRETATIVNOG ČITANJA.

a) unos zamišljenih osjećaja- učenici se podijele u skupine i čitaju stilski ne obilježen tekst (recept, odlomak iz teorije književnosti…), nastojeći u njega unijeti svoje osjećaje koje će izreći pomoću tumačenih elemenata. Tekst će se čitati: strogo, odrješito; ponizno, skrušeno; proročki i požudno. b) čitanje stilski obilježenoga teksta- učitelj mora izabrati tekst kojega dobro poznaje. U Pustoj zemlji podrobnije je prikazan odnos interpretacije i čitanja. Ulomak sa zavodnicom, Lil i Albertom bogat je preljevima. Jaki proročki tonovi i intelektualizirana patnja.

53. STAIGEROVA OBILJEŽJA LIRSKOG STILA S PRIMJERIMA.

a) prožimanje subjekta i objekta pjesme

„Isti taj razmak što se gubio između pjesmotvora i slušatelja nestaje i između pjesnika i onoga o čemu on govori“. To bi značilo da onaj koji govori lirsku pjesmu stapa se s onime o čemu govori. Pupačićeva pjesma More primjer je takvoga jedinstva. Pjesma donosi višestruku prožetost lirskoga subjekta pejzažem i voljenom osobom. Lirska prožetost vidljiva je i u pjesmi Tri moja brata. Pupačićeva agramatičnost znak je njegove sposobnosti da izrazi osjećaje zajedništva.

Dobar primjer prožetosti subjekta i objekta stihovi su iz pjesme Moj dom od Kranjčevića.

Najbolji primjer stapanja kazivača lirike, slušatelja i same pjesme jest Cesarićave pjesma Pjesma mrtvog pjesnika. Lirika ovdje ne služi samo kao most između života i smrti, mrtvoga i živoga čovjeka- ona je zamjena za religiju.

b) Prizivanje (evokacija) je srž lirskoga stila

5 pjevanje Danteova Pakla (nema veće boli do sjećati se sretnoga vremena u danima patnje); Gavran E. A. Poa; Wordsworthovi Sunovrati.

c) kratkoća lirske pjesme kao izričaj kratkoće sklada pjesnika i svijeta, subjekta i objekta- lirski je ugođaj uvijek kratak; Holderlinova pjesma Kratkoća,

d) lirski je stil obilježen glazbom- zvuk u lirskom stilu nije odvojen od smisla, nego je njegova bitna sastavnica. Verlaine počinje svoju Art poetique slavljenjem glazbe; Poeova Annabel Lee (ugođaj zajedničke ljubavi pjesnika i drage se evocira glazbenim refrenom); u modernizmu pjesma Eugenija Montalea Barche sulla Marna.

e) srž lirskoga stila možemo uočiti na razini sloga- primjeri: Poeova Annabel Lee, Verlainova Jesenja pjesma, Matoševo Jesenje veče, Slamnigova Ubili su ga ciglama.

54. OBILJEŽJA EPSKOGA STILA S PRIMJERIMA

a) razdvojenost subjekta i objekta- primjer: Homerova Ilijada- odvojenost pripovjedača od onoga o čemu govori-pogled sa zidina. U trećoj knjizi Ilijade kad Helena tumači Prijamu koje grčke junake vidi podno zidina. U Ilijadi postoje mnogi samostalni odlomci u kojima možemo očitati početak, sredinu i kraj, a sve je povezano teologijom. Pisac svoje likove može promatrati s više strana-simultanizam. Npr, Eliotova Pusta zemlja, Gospođa Bovary (kad se Rodolphe udvara Emmi). Važna je ironija, primjer je Cervantesov roman Bistri vitez Don Quiote od Manche. Ironija se može očitovati i u imenima, npr., u Kiklopu- kukavica Melkior nosi ime koje na hebrejskom znači kralj svjetla; Orwellova Životinjska farma; Oliver Twist; Byronov Don Juan.

b) epičar prikazuje ono što izravno vidi-predstavlja slike što se pojavljuju- epičar će nastojati da likove i njihove emocije prikaže, npr., Kumičić tako govori u svom ogledu O romanu- djelo se zove Pod puškom. Epičar pruža podatke i onda kad piše na rubu fantastike-npr., Kalebov Gost, Borgesova i Kafkina proza i Šenoino Zlatarevo zlato.

c) epsko djelo je obimno- epičar prikazuje obilje materijala, događaja i likova, npr., Musilov Čovjek bez svojstava, Krležine Zastave, Tolkienov Gospodar prstenova,

Tolstojev Rat i mir. Obimnost je povezana sa samostalnošću dijelova koji se podudaraju s oblicima i silnicama iz cjeline. Npr., Moliereov Škrtac, Kralj Lear, Montaleova Jegulja, Moby Dick.

d) epski stil je srodan slikarstvu (i filmu)- slikovno je obilježje važno za prikazivačku funkciju epskog stila, očituje se i u uporabi više pripovjedača. Npr., Faulknerov roman Dok ležah na smrti, Kundera Šala i Braća Karamazovi. Stamać je napisao knjigu slikovno i pojmovno pjesništvo, kao i Rilke, Knjigu slika. Riječ je o redovitoj jednoj ključnoj slici- primjerice slici Tadijanovićeve majke koja za snježne noći tka platno.

e) srž epskoga stila možemo uočiti na razini riječi- obilježje određuje i uz prikazivački karakter epike: nešto možemo prikazati i naslikati samo ako rabimo cijelu riječ. Npr., Orwellova riječ jednakije, iz Gogoljeve Kabanice riječ kabanica, iz Šenoina Zlatareva zlata riječ zlato, iz Maupassantove novele Na vodi riječ leš, odlomak s plesom iz gospođe Bovary- riječ ples.

55. OBILJEŽJA DRAMSKOG STILA S PRIMJERIMA.

a) napetost kao ključno obilježje dramskog stila- napetost ima dva izvora: problem i patetiku. Oba elementa traže publiku. Npr., Sofoklov Tirezija iz Antigone je nositelj patetike. U Bibliji Job predstavlja ostvaraj dramskog stila, on je patos, nesretnik. Primjeri su vidljivi u nizu Shakespearovih djela: Romeo i Julija, Hamlet, Kralj Lear, zatim u Beckettovu U iščekivanju Godota, Eliotovo Umorstvo u katedrali, Eliotova Pusta zemlja, Macbeth, Gospoda Glembayevi, te Mannovi Buddenbrookovi.

b) rečenica kao temelj dramskoga sustava- temelj dramskog stila je izreka. Kreontova Antigona, Hamlet (monolog biti ili ne biti), Emmina izreka iz Gospođe Bovary (pusti me gužvaš mi haljinu).

c) rješenje dramske napetosti smijehom ili smrću- komedija i tragedija. Ako je glavni junak moralan, onda je ustroj njegova svijeta savršen- tako nastaje tragedija, a ako smijeh omogućuje drugačiji pogled na sustav, pa čini neozbiljnim ono što treba biti pametno- komedija. Držićeva Novela od stanca i Dundo Maroje su najbolji primjer.

56. PRIMJENA STAIGEROVE TEORIJE O STILU KNJIŽEVNIH RODOVA U PROGRAMIMA ZA HRVATSKI JEZIK U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA.

57. HEIDEGGER I STAIGER U ODNOSU PJESME I RAZMIŠLJANJA (DVA PRIMJERA).

Primjeri: Danteovo Čistilište pokazuje pojedinost u kojoj se Staiger i Haidegger nisu složili. Riječ je o odnosu misli i pjeva. Haidegger smatra da se mišljenje i pjevanje ne podnose. Staiger navodi primjer rimovano-asonanciskog razmišljanja, odnosno ne razmišljanja. Georgeova pjesma Das wort (Riječ); ovdje Heidegger neizravno polemizira sa Staigerovim tvrdnjama o neskladnosti razmišljanja i lirskoga stila u interpretaciji. Heidegger smatra da slušajući pjesmu promišljamo samo pjevanje.

58. TEMELJNE MOGUĆNOSTI LJUDSKOGA POSTOJANJA I LIRSKI, EPSKI I DRAMSKI STIL.

Lirski stil: ženski rod, duša, prošlost, jezik na razini osjećaja, slog, osjećaj svijeta i prožetost subjekta i objekta.

Epski stil: muški rod, tijelo, sadašnjost, jezik na razini opažaja, riječ, promatranje svijeta i samostalnost subjekta u odnosu na objekt.

Dramski stil: srednji rod, duh, budućnost, jezik na razini pojmova, rečenica, sud nad svijetom i subjekt i objekt tvore sustav.

59. PISAC I DJELO: ZABLUDE NAMJERE (Interpretacije)

Latinski interpretatio znači tumačenje, a interpretacija je posao kojim se objašnjavaju književna djela i druge pojave. Osoba koja tumači je interpretor- posrednik, tumač. Zanimanje za životopise smanjuje se u 20.st, pogotovo nakon što Proust kritizira metodu interpretacije teksta pomoću života pisca. 1946.godine William Kurtz Wimsatt i Monroe Beardsley objavljuju djelo Zabluda namjere. Ona se sastoji u tom da autorovim stvarnim ili prividnim namjerama pridamo ključnu važnost u tumačenju njihovih tekstova. Ono što je pisac namjeravao sa značenjem i ono što je doista značenje za određenoga čitatelja nije isto. Interpretacija nije spiritistička seansa i ne priziva duh pisca koji bi jedini mogao reći što pjesma znači (iz ovoga Barthes razvio tezu o smrti autora).

60. TUMAČ I DJELO: UŽIVLJAVANJE, STAPANJE OBZORA.

Gadamerovo djelo Istina i metoda iz 1960., govori o spoznaji uopće, ali nosi postavke važne za tumačenje književnih tekstova. Za spoznavanje rabi sintagmu stapanje obzora. Tumač se uživljava u djelo koje interpretira te se tako stapaju obzori pisca umjetnine i njezina tumača. Dvije osobe trebaju imati zajedničke sustave vrijednosti koji im omogućuju komunikaciju.

U eseju Tri glasa poezije 1954. Eliot tvrdi da neki lik možemo učiniti živim tako da s njim duboko suosjećamo. Interpretator treba suosjećati s kazivačem lirike, ali i sa svim likovima pa i negativnim kako bi razumio njihove motive, tumačio ih drugima i znao o njima suditi. Emocija koju je djelo u čitatelja ili tumača izazvalo nije konačna odrednica značenja djela.

61. STANDARDNI JEZIK I DJELO: PRIMJERI.

U interpretaciji su važna odstupanja od jezične norme, ali trebamo imati na umu normu prostora i vremena u kojem je djelo nastalo. Primjeri: Pesme horvatske Katarine Patačić (18.st.), Pjesme Dominka Zlatarića (16. I 17. St.), Matoševe (Jesenje veče) i Gundulićeve (Osman) pjesme.

62. DEFINICIJA TOPOSA.

Roman je žanr s pravilima koja su naglašeno podložna promjenama pa su za razumijevanje pojedinih djela korisna tipična mjesta- toposi ili topi. Riječ je grčkoga podrijetla, a jedna definicija kazuje da je topos povratna pripovjedna dionica.

63. ŽANR I DJELO: PRIMJERI.

Razlikujemo 2 vrste interpretacije: Prva naglašava da djelo ostvaruje pravila određenoga žanra, a druga ističe individualni stil djela koji je neponovljiv. Primjeri: roman Američka tragedija Dreisera, Stendhalov Crveno i crno, Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Sjaj i bjeda, Kurtizana.

64. EPOHA I DJELO: PRIMJERI.

Thoman Mann govori o mladom književniku u pripovijetki Tonio Kroger, te o zrelom umjetniku riječi u Smrt u Veneciji. Gideovi Krivotvoritelji novca, Aldous Huxley u Kontrapunktu, Krležin slikar iz Filipa i Majstor i Margarita od Bulgakova.

65. SADRŽAJ I FORMA-STRUKTURA PO CLEANTHU BROOKSU.

Brooks rabi pojam strukture i tvrdi da ona nije neka forma koja bi poput omotača bila ovijena oko sadržaja. Struktura je uvjetovana naravi samoga materijala koji ulazi u poemu. Narav materijal uređuje kako riješiti problem odnosa forme i sadržaja.

66. VRSTE SMISLA PO BIBLIJSKOJ EGZEGEZI- PRIMJENA NA KNJIŽEVNA DJELA.

U Bibliji postoje doslovni i duhovni smisao. Duhovni smisao se dijeli na: alegorijski (upućuje na Krista), moralni (kako čitatelj treba postupati) i anagogički (odnosi se na vječno značenje u kraljevstvu nebeskom). Jonin boravak u utrobi kita i podatak da ga je riba povratila nakon što se obratio Bogu. Doslovni smisao je redovito dio povijesti. Alegorijski smisao govori da je Krist ležao 3 dana u grobu i onda uskrsnuo. Moralni smisao uči nas da se u pogibli trebamo obratiti Bogu za pomoć, anagogijski nas uči da nakraju pobjeđuje život, u Kraljevstvu nebeskom smrti više ne će biti. Šimićeva Opomena (zvijezde mogu biti čovjekovi ideali), Pusta zemlja (Tirezija je prorok, pravednik).

67. FREUDOVA TEORIJA I KNJIŽEVNOST: OSNOVE SIMBOLIKE.

Po psihoanalizi manifestni i latentni sadržaji sna bitno se razlikuju. Latentno je uvjetno skriveno značenje i odnosi se na seksualnost, muške ili ženske spolne organe te Edipov kompleks u muškaraca, odnosno Elektrin kompleks u žena. Snovi pokazuju sanjačeve spolne i ubojičke podsvjesne želje. Muškarci se boje kastracije, a žene zavide muškarcima jer nemaju muški spolni organ. Freud je negirao religiju. Teze o Edipovom kompleksu nalazimo primjerice u Braći Karamazovima- koji govore o ubojstvu oca. Podsvjesno- id: seksualni i ubilački nagoni, svijest- ego: svjesno ja, nadsvijest- superego.

68. IMENUJTE 2 SVJETSKA NASTAVLJAČA FREUDOVA UČENJA I 2 HRVATSKA TUMAČA NJEGOVA DJELA BITNA ZA KNJIŽEVNOST.

Carl Gustav Jung i J. Lacan razvili su svoje škole temeljene na Freudu. Kod nas: Željka Matijašević i Mladen Machiedo.

69. ŠTO JE VIŠESMISLENOST EMPSONU?

Svaki preljev među riječima, ma kako tanan, koji pruža mogućnost različitim reakcijama na isti odsječak jezika. Rabi riječ neodređenost i višesmislenost koje postaju mjerilo vrijednosti pjesništva.

70. HERMENEUTIČKI KRUG S PRIMJEROM.

Schleiermacher misli da ćemo pojedini tekst bolje razumjeti ako poznajemo ukupno djelo pisca, i značenje riječi može se bolje upoznati ako znamo rečenični smisao i cjelinu kojoj riječ pripada ili kojoj je pripadala. Tako dolazimo do hermeneutičkoga kruga. Dijelove koje izdvajamo možemo razumjeti samo iz cjeline, a cjelinu samo iz dijelova. Hermeneutičkom krugu pripada i odnos eksplicitnoga i implicitnoga u tekstu- onoga što je manje ili više izravno pruženo i onoga što je neizravno naviješteno. Antun Šoljan: ima jedan čovjek iz Kalkute što je stalno jeo kruh i puter. Evo jedne mlade gospoje iz Troje, oko koje se broje muhe što se roje. Toma Akvinski i njegova postavka o ljepoti.

71. ELIOT I INTERTEKST.

Eliot smatra da nezreli pjesnici oponašaju, a zreli kradu, loši pjesnici pokvare to što uzmu, a dobar pjesnik to preradi u nešto bolje. On pretopi svoj plijen u cjelinu koja je posve drugačija od one iz koje je dio otrgnuo, loš pjesnik to pretvori u nepovezanu smjesu. Dobar pjesnik posuđuje od autora koji je udaljen u vremenu i u jeziku.

72. BINARNE OPREKE: TEORETIČAR I PRIMJER.

Claude Levi-Strauss u Strukturalnoj antropologiji tumači mitove tako što polazi od temeljnih opreka na kojima oni počivaju. Npr, tumači indijanski mit o borbama naroda koji rabe strune na lukovima životinjskoga podrijetla s narodima koji rabe strune na lukovima biljnog podrijetla. Budući da su biljke nadređene životinjama jer obnavljaju svoj život, u dobitku su uvijek oni koji rabe biljne strune. Ta je opreka vidljiva i u pripovijesti- djeluje opreka života i smrti. Strauss je opisivao i ciklus mitova o Edipu i njegovoj obitelji. U Goldingovu romanu Gospodar muha imamo sukob dviju skupina dječaka od kojih prva čuva oganj na brdu i jede biljke, a druga lovi divlje svinje i nosi maske. Prva ne ubija ni životinje ni ljudi, a druga nakon životinja počinje ubijati i ljude- opreka života i smrti.

73. SLOBODNA IGRA I NJEZIN TEORETIČAR-KLJUČNI TERMIN I ZNAČENJE.

Derrida govori o interpretaciji interpretacije: strukture i slobodne igre. Postoje dvije istine- istina u slobodnoj igri nije okrenuta prema porijeklu, pokušava preći preko čovjeka i humanizma- kroz povijest cijele povijesti. Slobodna igra je u opreci prema strukturi. Derrida umjesto opreka i reda predlaže slobodnu igru i ističe važnost elementa differance

(kritizirao binarne opreke). Riječ je o elementu koji se ne bi uklopio u zadane struktura, koji subverzira pravila teksta, koji odgađa uspostavu smisla teksta, pa i smisla života. Po toj teoriji je sve relativno. Primjer: Goldingov roman Gospodar muha.

74. U ČEM JEST I U ČEM NIJE INDIVIDUALNI STIL: TEORETIČAR I DJELO U KOJEM IZNOSI POSTAVKU.

Staigerove misli najbolje izriču ono u čem jest individualnost djela (Temeljni pojmovi poetike). Individualni stil pjesme nije u formi i nije u sadržaju, nije u misli i nije u pojedinom motivu. On je sve rečeno u jednom- savršenstvo djela počiva na tom da je sve usklađeno u stilu. Primjeri: Pusta zemlja, Brešanova Predstava Hamleta i drugi.

75. KLJUČNA OBILJEŽJA ŠKOLSKE INTERPRETACIJE.

Namijenjena je učenicima mora zadovoljavati ove kriterije: 1. Jasna i jednostavna, no ne znači prizemna, 2. Utemeljena na terminima i teorijama koje učenici poznaju, koji su u nastavnom planu i programu, 3. Ne zaobilazi bitne elemente djela, dok se znanstvena interpretacija usredotočuje na samo jedan segment romana, školska ne. Ona mora paziti da protumači sve što je bitno, 4. Znanstvena pruža nešto novo, školska ne mora imati ovo obilježje, ali može reći nešto prije nepoznato i ostati jasnom, 5. Pazit će da prikaže umjetninu ne ponovljivom, ali će uputiti na njezine veze sa žanrom i epohom.

76. NAJČEŠĆI METODIČKI POSTUPCI U ŠKOLSKOJ INTERPRETACIJI (VALJA ZNATI KLJUČNE PODATKE, A NE IH SAMO NABROJITI).

1. razgovor nastavnika i učenika na razini rečenica- valja rabiti primjere, 2. Pripremljena kratka izlaganja učenika o bitnim elementima djela (npr., slijed događaja u noveli Kip domovine, likovi i njihov odnos, spoj uzvišenoga i niskoga, odnos povijesti i fikcije, pojedinosti i cjeline: ban kao spomenik i ban kao uspomena), učitelj mora imati pripremljen plan interpretacije, 3. Pripremljena rasprava o određenim problemima- (dvije skupine koje iznose suprotne stavove: Ana Karenjina je sebična- nije sebična, Nora je kriva jer napušta obitelj-nije kriva), 4. Fingirana sudska rasprava- tužiteljeva skupina napada Juliena Sorela, iznoseći dokaze, braniteljska skupina brani junaka i porota odlučuje o dobitniku, 5. Učiteljevo izlaganje uz primjere, 6. Rad na tekst: raščlaniti, usporediti i dokazivati.

77. NAVEDITE NASLOV I AUTORA BITNE KNJIGE O METODIČKOM PRISTUPU LIKOVIMA.

Zvonimir Diklić: Lik u književnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti.

78. VRSTE KARAKTERIZACIJA LIKOVA PO ZVONIMIRU DIKLIĆU.

Etička, psihološka, sociološka, filozofska, povijesna, fiziološka, govorna i stilistička. Uz to razlikuje karakterizacije glede oblika pripovijedanja te vrsta pripovjedne proze. Razlikuje romantični, realistični, naturalistični i moderan lik.

79. PET OBILJEŽJA SUVREMENOG JUNAKA PREMA LYNETTE PORTER.

1. junak djeluje po svojim uvjerenjima, 2. Može isplanirati strategiju pa i u hodu dok traje kriza, zna misliti, 3. Žrtvuje se ako je potrebno, ali ne traži sam ulogu mučenika, 4. Razvija se: iako je

uvijek imao prikrivene junačke osobine, pokazuje ih kada valja zaštititi dobro ili ispraviti nepravdu, 5. Zastupa vrijednosti doma i obitelji za koje se bori, ne napada tuđe domovine, nego brani svoju.

80. VEĆA PROMJENA OBILJEŽJA KNJIŽEVNIH JUNAKA: NEJUNACI I PROTUJUNACI S PRIMJERIMA.

Velika promjena obilježja junaka vodi prema protujunacima ((Holoferno) ili nejunacima (Vladimir i Estragon). Odstupa li neki lik u manjoj mjeri od zamišljenih obilježja junaka, ne mora nužno postati protujunak ili nejunak. Tolstojev Pjer bezuhov biva nespretnim u odnosu s lažljivim upraviteljem svojih posjeda; Prosenjakov Divlji konj čini velike pogreške kad čini pogreške i dospijeva u podzemlje; Tolkienov Gandalf ne zna na početku otvoriti vrata Morije.

81.=80. MANJE PROMJENE OBILJEŽJA KNJIŽEVNIH JUNAKA: POSLJEDICE I PRIMJERI.

82. OSNOVNI PODATCI O PUSTOJ ZEMLJI. (SADŽAJ, FORMA I GODINA OBJAVLJIVANJA).

Eliotova Pusta zemlja predstavljena je ključnim podatcima o formi i sadržaju te četirima odlomcima: prvi je o Tireziji, agentu i tipkačici, drugi tumači biskupa, kraljicu i grofa, treći interpretira razgovor para u dnevnom boravku, a četvrti govori o zavodnici, Lil i Albertu. Tumači se sebičnost likova, sociološka karakterizacija, te poruga na obrede i same rugače. Tekst pruža i prijedloge za motivaciju i interpretativno čitanje te korelacije s glazbom i povijesti. Poglavlje govori i o samom kraju poeme s lijekom protiv pustoši. Objavljena je 1922., godine.

83. DJELOVI POEME KOJI SU INTERPRETIRANI U OVOM POGLAVLJU

1. Tirezija, tipkačica, agent, 2. Biskup, kraljica, grof, 3. Partija šaha (dva para), 4. Zavodnica, Albert i Lil., 5. Gđa Porter, kći i Sweeney, 6. Slatka Temzo tiho teci.

84. MOTIVACIJE ZA PUSTU ZEMLJU

Pusta zemlja određena za 3 nastavna sata. Tirezija, tipkačica, agent: od učenika treba tražiti da napišu jednu riječ ili rečenicu koja označuje ono što očekuju od života. Možda će neki navesti ljubav. Učenicima treba reći da ćemo iz mnoštva motiva u djelo proučavati najprije one koji govore o iznevjerenim ljubavima. Radi se o ljubavi između muškarca i žene koja bi trebala voditi braku. Možemo i 2 učenika prethodno zadužiti da pronađu na internetu Eliotove rane pjesme pretraže koliko se u njima javlja riječ ljubav. U samoj poemi te riječi uopće nema. Biskup, kraljica i grof: Engleska kraljica Elizabeta I bila je naklonjena lordu Robertu Dudleyju, grofu od Leicestera, no nije se udala za njega iz političkih razloga. Biskup De Quadra pisao je kako se jednom našao s njima dvoje u velikom čamcu na Temzi. Zaljubljeni su bili dobre volje i govorili su besmislice- grof je rekao da nema razloga da se ne ožene kad je biskup na brodu. Ove podatke možemo doznati iz napomena koje je napisao sam pjesnik. Učenike možemo zatražiti da pročitaju napomene. Partija šaha: nastavnik može s učenicima razgovarati o razlozima propasti brakova i veza. Najvažniji razlog je nedostatak komunikacije i ne slaganje karaktera. U svom stvarnom životu Eliot se rastavio od svoje prve supruge Vivienne Wood. Zavodnica, Albert i Lil: učenike je dovoljno podsjetiti na prethodne parove i najaviti prostor i vrijeme slijedeće scene- pub ili kafić u 20.st, a u prenesenom smislu i 21.st. Slatka Temzo tiho teci: učenici će kod kuće pročitati uvod u 3 pjevanje od Slomljen je šator rijeke: posljednji prsti lišća pa do slatka Temzo tiho teci, jer ne

govori ni glasni niti dugo. U njima trebaju tražiti sljedeće motive: pustoši, jalovosti, blata i sebične spolnosti; socijalnu karakterizaciju i asocijacije na religiju.

85. INTERPRETACIJA SCENE S TIPKAČICOM I AGENTOM: METODIČKI POSTUPCI.

Ispitujemo 3 elementa: a) sebičnost, nepoštivanje osobe, jezik,- nadmeću se 2 egoizma-svaki je na svoj način pogibeljan za čistu komunikaciju. Među njima nema nikakve iskrenosti, potrebni su jedno drugomu jer hrane potrebe svoga tijela i svoje duhovne praznine. Ljubav zamjenjuju spolnim činom. b) sociološku karakterizaciju- Bradford je bio središte tekstilne industrije. Eliot želi reći da i niži društveni sloj može biti zahvaćen grijehom isto kao i imućni koji su oličeni neizravno u bratfordskom milijunašu, koji je ratni profiter. Tjelesno je izrazito ružan. Tipkačica pripada nižem staležu. i c) porugu svetoj pripovijesti-braku- odnos bez ljubavi predstavlja parodiju obreda vjenčanja i braka. Tirezija-prorok, ovdje je nevidljivi svećenik, što je opet poruga: umjesto da ih posvećuje on postaje voajer bezosjećajnoga čina.

86. INTERPRETACIJA SCENE S KRALJICOM I GROFOM (SPOMENITE IMENA: METODIČKI POSTUPCI I ČITANJE TEKSTA)

Čitanje teksta: Najprije se čitaju i tumače napomene-one su integralni dio teksta. Prvo slijedi pjesma triju Temzinih kćeri. Ulomak započinje s The river sweats, a završava s White towers Wallala leialala. Ovaj dio poeme bi trebao neki učenik izrecitirati napamet. Tonovi mogu varirati od lascivnosti do težine koja izriče zaparu. Stihovi su izrazito pjevni. Interpretacija: a)sebičnost i nepoštivanje osobe, jezik: kraljica Elizabeth i grof Leicester nisu ostvarili svoju ljubav. Oni su zadovoljavali svoje potrebe, nisu imali osjećaja, možda jer je nekomu od njih vlast važnija. Nevinost ovdje pokazuje svoje drugo lice- Elizabeth je bila neplodana. B) sociološka karakterizacija- oni su grof i kraljica-bogatstvo je vidljivo i iz plovila s kojim se služe- elegancija, zlatne krme, c) poruga svetoj pripovijesti-braku, izdaja ljubavi, svijet bez djece- Tirezija je nevidljiv za tipkačicu i agenta, biskup je nebitan za kraljicu i grofa. Leicesterov postupak je velika uvreda prema kraljici- on se šali s prosidbom. Zvonjava zvona podsjeća na obred ženidbe koji se nije odigrao. Plovidba Temzom parodira svadbenu povorku. Stihove Wallala leialala pjevaju silovane djevojke pa ovdje imamo novu osjećajnu nesreću.

87. INTERPRETACIJA SCENE SA ZVODNICOM U PUBU: METODIČKI POSTUPCI I PROBLEMI ČITANJA TEKSTA.

Čitanje: bilo bi korisno da ovaj odlomak odglumi učenica koja će se uživjeti i kostimirati u zavodnicu iz bara. Dio započinje stihom: Kad se Lilin muž demobilizirao, ja sam rekla…, a završava: laku noć, gospođe, slatke gospođe, laku noć. Posljednja je rečenica iz Shakespearea- izgovara ju Ofelija na oproštaju. Bitan je ton kazivačice, mora glumiti 3 osobe. Treba naglo mijenjati modulacije: govori maznim, samouvjerenim, podrugljivim i erotiziranim tonovima. Lil treba biti ponizna, nesigurna i nesuvremena. Albert ima prizvuk grubosti. Interpretacija: a) sebičnost i nepoštivanje osobe- tri egoizma: zavodnica je nemilosrdno spomenula zube i pobačaje koje je imala Lil. Ona je spreman oteti Alberta. Lil se odriče svoje djece i uzima pilule za pobačaj, Albert je spreman na prevaru. Tako su svi povezani s površnošću i jalovošću puste zemlje. B) sociološka karakterizacija i jezik- nizak socijalni položaj govornice te Alberta i Lil. C) poruga sakramenta braka, izdaja ljubavi, djeca prezrena- Albert, Lil i tračerica parodiraju Kristovu posljednju večeru, time i euharistiju i Kristovu žrtvu- izvor pravoga života i prave smrti za kršćane. Likovi uzimaju svoj obrok u nedjelju kad kršćani slave Uskrs. Riječ gammon znači šunku, ali znači i govoriti besmislice.

88. 3 ELEMENTA ŠKOLSKE INTERPRETACIJE POEME

1. sebičnost i nepoštivanje osobe, 2. Sociološka karakterizacija, jezik i 3. Poruga sakramenta braka, izdaja ljubavi, obreda.

89. PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI

Pusta zemlja nalik je zbirci pjesama. Zbirke imaju cikluse sa zajedničkim motivima. Najbolje je da učenici traže motive i simbole te opišu razlike i mogući razvoj u zbirci. Zbirke pjesama možemo interpretirati po uputama danima u poglavlju o školskoj interpretaciji. Trebamo tražiti poveznice s drugim knjigama istoga autora, drugih pjesnika srodna stila te doba. U osnovnoj školi riječ je o Tadijanovićevim Srebrnim sviralama, Krležinim Baladama i Ujevićevoj Kolajni.

90. PETRARCA I PEJZAŽNA LIRIKA (INTERPRETACIJA PEJZAŽNOG PJESNIŠTVA)

Petrarca se 26., travnja 1336., popeo na brdo Ventoux sa svojim bratom i dvama slugama. Ondje je razmišljao o 10 godina ljubavi prema Lauri i otvorio Augustinove ispovijesti. Vanjski svijet prirode zrcali se u jednako velikom svijetu slika u čovjekovoj nutrini. Vanjski svijet je potaknuo Petrarcu da se popne na brdo, a ono što je otkrio bio je nutarnji svijet. Prikaz krajobraza i elemenata iz njega poznati je već u antičkim tekstovima.

91. ŠTO JE PEJZAŽNA PJESMA?

Pejzažna pjesma prikazuje otvoren prostor, u njoj su simboli iz mineralnoga, biljnoga i animalnoga svijeta. Redovit je prikaz i ljudskih osjećaja. Pejzažne pjesme dijelimo na: idile i elegije: obje rabe preneseno značenje pa su misaone pjesme. Nekada prelaze u pohvalu domovine (Cesarićeva votka poslije kiše).

92. KOJE SE PODVRSTE PEJZAŽNIH PJESAMA TUMAČE U POGLAVLJU I KOJA SU IM OBILJEŽJA?

Anutn Gustav Matoš: Jesenje veče- ovdje pejzažna pjesma poprima izrazito misaoni obzor. A) biljni element: stablo. Stablo je znak za čovjeka (pravedan čovjek), može biti znak za pjesnika, umjetnika, proroka ili pojedinca. Prirodni svijet podsjeća na ljudsku dušu i sudbinu. Na jednoj je strani smrt sunca, a na drugoj život. Svojim porazom i ponosom pokazuje mu snagu i vjeru u pobjedu dobra i života. Jablan može biti simbol pjesnika. Simbol jablana u sebi ne nosi ništa naivno, njegova suprotstavljenost tami ne označuje ni sreću ni patetičnu bol. Jablan šapće istinu. B)mineralni element: kuće. Potvrde prožetosti zemljopisa i pejzažne lirike. Kućice i toranj su skriveni, pritisnuti tamom, maglom, smrću i vranama. C)ljudski simbol: personifikacijski glagoli: oblaci snivaju, sjene plivaju, magle skrivaju , sunce mre i motri vrane. Ovime su najavljeni ljudski nemiri. D) životinjski simbol: vrane su u skladu s elegičnim značenjem pjesme. One su u pučkim junačkim pjesmama povezane s bojištima oko kojih su se skupljale i napadale mrtve. Ptice su u suglasju sa sunčevim ranama, d) trag božanskog simbola: u jablanu je znak života u religijskom smislu- on je znak za božanski element, prorok na čija usta govori Bog. Bog je stalan, stariji od svega pa i od jezika. Jablan time predstavlja Boga. Nikola Pavić: Kipec – a) biljni element: vjetar se šeta kroz granje-pozitivan trag. Trava je mekana- u njezinoj je blizini pjevač, pjesnik, a trava mu daje zaklon, b)mineralni element: kuća je bitna i pozitivna, personificirana usporedbom krova i svetačke glave. Dok Matoševe kuće tonu u mrak, Pavićeve donose element pozitivnosti. C)ljudski simbol: druga kitica donosi simbol vjetra koji se šeće, što čine samo ljudi. Pjesma je obilježena prožimanjem elemenata iz pejzaža ljudskim oznakama u pozitivnom tonu. U njoj vlada

harmonična simbolizacija po srodnosti između kuće i svetca, vjetra i šetača, te cvrčka i čovjeka. Kuća je znak doma, tople sreće-idilična stvarnost, d) životinjski simbol: jedino cvrčak pruža verbalni znak. On je neopasan, dobrostiv i pjeva-idila, dio slike koji nije suprotstavljen drugim simbolima. E) trag božanskog simbola: slika koja je približila svečevu glavu i slamnati krov je idilična. Svetac ovdje živi bez bola-nije izdvojen ni mučen. Georg Trakl: De profundis, a)vegetacijski simboli: stablo i grmlje, stablo nosi oznaku samoće. Trnovo grmlje je simbol- u njemu su pastiri našli istrulo tijelo. U ljeskovu grmlju odzvanjaju kristalni anđeli. B) mineralni element kuće: kolibe su prazne. Neugodan znak iz mineralnog svijeta je hladna kovina koja dotiče kazivačevo čelo. C)ljudski simbol: ljudi su prisutni u metaforizaciji. Ugođaj je tragično-elegični. Ženska osoba koja skuplja klasja je sirota. Spominje se i gnjilo tijelo u grmlju. Lirski subjekt je odvojen od ljudi-taman ugođaj. D)životinjski simbol: pauci pokazuju veću prijetnju nego vrane u Matoša. Pauci traže srž čovjekova srca. E) trag božanskog simbola: naslov pjesme je početak Psalma 130-og: iz dubine, Jahve vapim tebi: Gospodine čuj glas moj. Sirota može značiti Majku Božju koja čeka Blagovijest. Kazivač koji je sjena pije Božju šutnju. Šutnja može biti i osuda i pohvala. U surjećju ove pjesme prevladava negativno. Drago Gervais: Moja zemlja- a) vegetacija: stabla- u pjesmi nema stabala, tu su lešice- male lijehe koje služe za uzgoj biljaka, b)kuće: pjesma započinje i završava s kućama. Metaforizacija kuća ostvarena je glagolima ili imenicama s ljudskim obilježjima. Kuće predstavljaju dom, toplinu i obitelj- prisnost čovjeka i krajolika, c) ljudski element: dva izravna ljudska bića dana su u umanjenicama: ženice i dečica. D) životinjski simbol: vrapčići su pozitivni, dana im je vrijednost pjevanja e) trag božanskog simbola: simbol crkvenog tornja-turna. Riječ je o pripadnosti određenoj kulturi, manje o vjeroispovijesti. Antun Branko Šimić: Hercegovina- a) stabla- javljaju se u množini, ne predstavljaju najvažniji dio pjesme. U blizini su sa simbolom zvijezda. B)kuće- one su niske i razbacane, ne predstavljaju siguran ili udoban dom. C)ljudi-nema ih pa imamo ton nelagode i praznine. Nalazimo metaforizaciju ljudskosti: brda su legla, cesta ima glavu. D)životinjski simboli-nema ih, e)trag božanskog simbola: zvijezde su božanski trag. No, ovdje su različite od svega ostaloga zato što su pokretne (one koracaju).

93. OSNOVNI ELEMENTI INTERPRETACIJE PJESAMA TUMAČENIH U POGLAVLJU

a) biljni (vegetacijski) element, b) mineralni element, c) ljudski simbol, d) životinjski (animalni) simbol, e) trag božanskog simbola

94. MOTIVACIJE ZA PEJZAŽNU LIRIKU

Iskazi osoba koje su putovale određenim krajem su dobre motivacije, fotografije i slike s puta.

95. IZABERITE DVIJE TUMAČENE PEJZAŽNE PJESME I IZNESITE OSNOVICE INTERPRETACIJE. = 92.

96. KOJE SU DOMOLJUBNE PJESME INTERPRETIRANE U OVOM POGLAVLJU?

Silvije Strahimir Kranjčević: Moj dom, Vladimir Nazor: Tomislav, A. g. Matoš:1909., Nikola Šop: Iz vječnoga preludija, Boris Maruna: Šaka, Hrvati mi idu na jetra, Udbaši; Wilfred Owen: Dulce et Decorum Est, Zvonimir Balog: Krk

97. VRSTE DOMOLJUBNIH PJESAMA TUMAČENE U POGLAVLJU

Silvije Strahimir Kranjčević: Moj dom (domoljubna pjesma s obranom od osvajača i ironijom), Vladimir Nazor: Tomislav (domoljubna pjesma s obranom od osvajača i ironijom), A. g.

Matoš:1909. (domoljubna pjesma s obranom od osvajača i ironijom), Nikola Šop: Iz vječnoga preludija (domoljubna pjesma s obranom od osvajača i ironijom), Boris Maruna: Šaka (domoljubna lirika s asteizmom) , Hrvati mi idu na jetra (pjesma koja naginje poruzi) , Udbaši (pjesma s humorom: od asteizma prema smijehu) ; Wilfred Owen: Dulce et Decorum Est (pjesma koja naginje poruzi) , Zvonimir Balog: Krk (pjesma s humorom: od asteizma prema smijehu).

98. ELEMENTI INTERPRETACIJE DOMOLJUBNOG PJESNIŠTVA

a) simboli koji prevladavaju: domovina, protivnici i kazivač, b) metaforizacija domovine, c) metaforizacija protivnika, d) stopljenost kazivača i domovine i e) ironija

99. IMENUJTE PJESNIKA I IRONIČNU VIŠEJEZIČNU PJESMU KOJA GOVORI O GODINI 1671.

Nikola Šop: Iz vječnoga preludija

100. IMENUJTE PJESNIKA I PJESMU KOJA SE RUGA MILICAJCIMA, NJIHOVIM DOUŠNICIM I SLUŽBENICIMA ZA VRIJEME KOMUNIZMA TE RABI ASTEIZAM U PRIKAZU SAMOGA KAZIVAČA.

Boris Maruna: Udbaši ?

101. IMENUJTE PJESNIKA I PJESMU KOJA U HUMORNOM TONU HVALI DOMOVINU I SPOMINJE OTOK U JADRANU

Zvonimir Balog : Krk

102. KOJA PJESMA POVEZUJE GRIGORA VITEZA, WILFRED OWEN I ANDRIJU MATIJAŠA PAUKA? KAKO SU TEKST I OSOBE POVEZANE?

To je pjesma Dulce et Decorum Est. Wilfred Owen se dva puta dragovoljno javio u vojsku u 1.svj. ratu te je poginuo tjedan dana prije primirja 1918. Njegova je smrt nadahnula Grigora Viteza da napiše pjesmu Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja. Zanimljivo je da je zapovjednik četvrte gardijska brigade Andrija Matijaš, zvan Pauk poginuo na samom kraju Domovinskog rata 1995. kraj Mrkonjić grada u Bosni.

103 IZABERITE DVIJE DOMOLJUBNE PJESME I IZNESIT OSNOVICE ZA INTERPRETACIJU.

Boris Maruna: Udbaši- protivnicima domovine dano je najviše prostora, a kazivač je prikazan oštrim asteizmom. Pjesma tobože hvali suradnike neprijateljskog režima pokazujući sve ono što su mogli uživati (luksuz). Kazivač se stavlja u podvrgnut položaj, on je u usporedbi s udbašima smiješan, ne želi ga ni prostitutka. Domovina je objekt zahvaćen zlom, udbaška tvorevina. Stopljenost domovine s neprijateljima. Ton je opušten, nema teških i krvavih sukoba. Neprijatelji su kurvini sinovi (nepošteni bogatuni), a kazivač je pošteni siromah.

Zvonimir Balog: Krk- riječ Hrvat (Hrvatica) spominje se tri puta, a nije nametljivo. Izraz je opušten asteizmom i kolokvijalizmom zatelebali, humoran učinak: Hrvati se kolebaju trebaju li doći na Krk do 7.st., jer se bave mišlju da prije toga naprave aerodrom. Nema napetosti u izrazu.

111. ŠTO JE ZA ARISTOTELA RETORIKA?

Retoriku ili govorništvo Aristotel vidi sukladnu dijalektici jer obje govore o spoznajama koje su zajedničke za sve ljude, a ne pripadaju ni jednoj znanosti. Retorika je vještina koja pronalazi metode uvjeravanja, sposobnost teorijskoga iznalaženja uvjerljivoga u svakom danom slučaju. Ona je praktična disciplina, a ne znanost.

112. 3 VRSTE GOVORNIŠTVA I NJIHOVA OBILJEŽJA

1. političko- na nešto potiče ili od nečega odvraća, ima u vidu budućnost, obraća se narodnoj skupštini. Svrha je rasprava o tome što je korisno, a što štetno. Pet je glavnih točaka: prihodi, rashodi, rat i mir, obrana zemlje i zakonodavstvo, 2. Epideiktičko- ovaj govor kudi ili hvali određenu pojavu, upućen je običnom gledatelju. Ima u vidu sadašnjost. Svrha govornika je čast ili sramota. Vrline su: pravednost, hrabrost, trezvenost, darežljivost, blagost, razboritost i mudrost, 3. Sudsko- obilježuje ga optužba i obrana jer jedna strana optužuje, a druga brani. Ovaj govor upućen je sudcu. Ima u vidu prošlost. Svrha je pravda ili nepravda.

113. ŠTO JE ENTIMEM, 2 PRIMJERA?

Silogizam je pojam iz dijalektike, a sastoji se od dviju premisa i zaključka. Prva premisa: on je čovjek, druga premisa: svi su ljudi smrtni i treća je zaključak: prije ili poslije on će umrijeti. Entimem je skraćeni silogizam. Jedna se premisa prešućuje jer se drži da ju slušatelji ili čitatelji znaju. 1. Premisa: on je čovjek. 3. Zaključak: on će prije ili poslije umrijeti (prešućena je 2.premisa). Značenje grčke imenice enthymema jest misao, ali isto tako i metoda, plan, savjet, motiv. Entimem iz suprotnosti: ako nije pravedno ljutiti se, na onoga koji nam je učinio zla protiv svoje volje, nema potrebe biti zahvalan, nikomu tko nam je pod prisilom učinio neko dobro. Izvedba entimeme iz uzajamnih odnosa: ako vas nije sramota prodavati, nije ni nas kupovati.

114. ŠTO JE PRIMJER?

Zaključivanje o nekom danom slučaju na temelju brojnih sličnih slučajeva u dijalektici se naziva indukcija, a u retorici primjer. Primjer se ne odnosi prema onomu što oprimjeruje, nego kao dio prema dijelu.

115. ODLIKE DOBRA STILA

Jasnoća (pravilna uporaba veznika, uporaba običnih izraza, roda i broja), razmjer jednostavnosti i složenosti (oni koji se služe biranim govorom to moraju izvoditi neopažano), prikladnost (uporaba metafore), suhoparnost stila (uzrokuju ju 4 elementa: složenice, neobični izrazi, česti i neprikladni epiteti i učestale metafore), usporedba, opširnost i sažetost stila (sažetost postižemo tako što umjesto opisa rabimo ime), skladnost stila, ritam, kompozicija rečeničnih perioda i otmjeno izražavanje.-----------suhoparnost nije odlika dobrog stila!

117. PRIKAŽITE PROBLEM ODNOSA ETIKE I ESTETIKE

Aristotel donosi misli koje su bitne za moral i umjetnost. Učenje i divljenje su ugodni pa je ugodno i sve što je tomu slično: slikarstvo, kiparstvo, pjesništvo i svako dobro oponašanje. Iz oponašanja uvijek nešto možemo naučiti.