Pojam i karakteristike računovodstva u savremenim uslovima

Računovodstvo predstavlja skup međusobno povezanih i sinhronizovanih –usklađenih naučnih metoda, putem kojih se obezbjeđuje evidentiranje određenih poslovnih događaja, analiza i kontrola događaja, planiranje ekonomskih događaja i njihovih budućih efekata, kao i informisanje upravljačkih i rukovodećih struktura o ekonomskim tokovima u domenu računovodstvenih informacija” /Dr. J. Klobučar/

Šta je zadatak računovodstva?

Prikupljanje, obrada i distribucija računovodstvenih informacija u okviru preduzeća ali i van preduzeća, u skladu sa zakonom i opštim aktima preduzeća.

Od kvaliteta rada računovodstvene funkcije zavisi i kvalitet rada drugih poslovnih funkcija preduzeća. /nabave, proizvodnje, prodaje, razvoja, investicija../

Uslovljenost funkcionisanja osnovnih poslovnih funkcija preduzeća.

Funkcija nabavke-pribaviti potrebna materijalna sredstva

Funkcija proizvodnje-pretvoriti nabavljena materijalna sredstva/inpute u gotov proizvod,

Funkcija prodaje /marketinga/ prodati gotove proizvode i izvršiti naplatu,

Funkcija računovodstva-osigurati sredstva potrebna za nabavku, finansiranje proizvodnje, kreditiranja kupaca, evidentiranja poslovnih “ekonomskih” događaja od uticaja na poslovanje preduzeća, informisati menadžment..

Karakteristike računovodstvene funkcije

Posebno definisana struktura zadatka,

Adekvatna organizaciona forma prilagođena efikasnom izvršenju zadataka,

Posebno edukovanim stručnim kadrovima

“Sastavni” dijelovi računostvenog sistema:

Knjigovodstvo,

Računovodstveno planiranje,

Računovopdstvena analiza,

Računovodstvena kontrola-nadzor,

Računovodstveno informisanje.

Knjigovodstvo

Knjigovodstvo predstavlja metod evidentiranja poslovnih ili ekonomskih događaja u okviru jedinice računovodstvenog obuhvatanja /službe, sektora, preduzeća, ustanove../ U poslovnim knjigama se smiju i mogu evidentirati samo poslovni događaji koji su se stvarno desili i za što postoji potrebna vjerodostojna dokumentacija. Šta ćemo uraditi ako se poslovni događaj desio ali nemamo vjerodostojan dokumenat? Šta se dešava kada imamo dokumenat koji izgleda kao vjerodostojan za poslovni događaj koji se nije desio? Dokumentovanost je osnova za rad knjigovodstva. Evidentiraju se samo oni poslovni događaji koji mogu ekonomski uticati na poslovanje preduzeća a mogu se vrijednosno iskazati. Događaji koji utiču na pojavu prihoda i rashoda a time i na poslovni rezultat. Hoćemo li evidentirati kakvo je danas bilo vrijeme? Kada ćemo to morati uraditi?

Knjigovodstvo prikazuje sadašnje stanje kao posljedicu poslovnih događaja koji su se desili u prošlosti. Da li je to dovoljno za donošenje poslovnih odluka? Knjigovodstvene evidencije mogu predstavljati osnovu za računovodstveno planiranje.

Računovodstveno planiranje:

Računovodstveno planiranje je dio računovodstva koji je usmjeren na na planiranje ekonomskih događaja i njihovog mogućeg uticaja na sredstva i izvore sredstava a samim tim i poslovni rezultat preduzeća, u budućnosti. Kvalitet računovodstvenog planiranja zavisi i od kvaliteta planiranja drugih poslovnih funkcija u preduzeću /prodaje, proizvodnje, nabave, razvoja, naplate,../ i stručnosti osoba koje prave računovodstvene planove.

Period računovodstvenog planiranja je ,obično, godina dana.

Računovodstvena analiza

Računovodstvena analiza je usmjerena na na praćenje određenih poslovnih događaja i njihove tendencije sa aspekta uticaja na poslovni rezultat preduzeća. Ovo se posebno odnosi na poslovne događaje koji mogu nepovoljno uticati na poslovni rezultat preduzeća. /brži rast rashoda od rast prihoda, povećanje materijalnih ili drugih troškova u strukturi prodajne cijene gotovih proizvoda, povećan stepen nenaplaćenih potrtaživanja, smanjemnje likvidnosti../

Računovodstvena kontrola

Računovodstvena kontrola predstavlja provjeru ispravnosti proknjiženih promjena, usaglašenosti sa računovodstvenim standardima, zakonima i opštim aktima preduzeća. Računovodstvena kontrola može biti interna i eksterna. /prema Zakonu, u organima uprave Federacije BiH mora biti uspostavljen čitav niz procedura, pravilnika i uputstava kao i funkcija interne kontrole koja je direktno odgovorna rukovodiocu organa uprave a koja kontroliše način korištenja budžetskih sredstava/ . Organizacija treba uspostaviti i primjenjivati Pravilnik o računovodstvu. Pravilnikom o računovodstvu propisuju se obaveznni postupci koji se moraju primjenjivati u konkretnom pravnom subjektu. Ponekad organizacije uspostavljaju i Pravilnik o internoj kontroli/reviziji i postavljaju internog revizora.

Eksternu računovodstvenu kontrolu vrše predstavnici specijaliziranih revizorskih organizacija ili predstavnici državnih organa kao što su predstavnici poreskih organa, finansijske policije, .. Cilj i interne kontrole i eksterne kontrole/ revizije jeste obezbjediti da se računovodstvena djelatnost pravnih subjekata odvija u skladu sa načelima zakonitosti, dokumentovanosti, tačnosti...

Računovodstveno informisanje

Računovodstvene informacije trebaju obezbjediti pretpostavke za uspješno funkcionisanje pravnog subjekta, odnosno racionalno obavljanje svih njegovih procesa, pojedinačno, i procesa reprodukcije kao cjeline. Računovodstvene informacije trebaju biti: -pravovremeno pripremljene, -urađene na način da ih korisnik može u potpunosti razumjeti, -distribuirane onim osobama i funkcijama kojima su i namjenjene, /računovodstvene informacije u prvom redu koriste predstavnici poslovodnih organa u okviru pravnog subjekta ali i predstavnici određenih eksternih organa/

Klasifikacija računovodstva

Postoje različite podjele računovodstva, zavisno od aspekta sa koga se posmatra računovodstvo. Obično se se posmatraju sa: aspekta oblasti ili subjekta računovodstvene promjene i sa aspekta specijalne namjene računovodstva. Sa aspekta oblasti ili subjekta računovodstvo može biti: makroračunovodstvo-društveno računovodstvo /nacionalno-državno računovodstvo i internacionalno računovodstvo/ i mikroračunovodstvo /poslovno računovodstvo/ . Makro računovodstvo-društveno računovodstvo, se primjenjuje u različitim oblastima društvenog odnosno ekonomskog života. Ono treba da prikaže i prikazuje

različite društveno-ekonomske tokove, kao što su: društvene investicije, društveno bogatstvo, društvene finansijske tokove,društvenu neproizvodnu potrošnju, platni promet zemlje sa inostranstvom, prgovinski promet zemlje sa inostranstvom, razne vrste budžeta državnih institucija ili drugih subjekata.Naprijed navedena specijalizovana društvena računovodstva služe za izradu privremenih ili konačnih računovodstvenih iskaza kao što su razne vrste bilansa, kao što su: platni bilans, trgovinski bilans, budžetski bilans.. Makro računovodstvo daje podatke za vođenje makroekonomske politike jedne države, regije ili neke druge makro cjeline.

Mikro računovodstvo koje se naziva i poslovnim računovodstvom primjenjuje

se u svakom pravnom subjektu /privrednom ili neprivrednom/.

Klasificira se sa aspekta specijalne namjene koju ima, na: finansijsko računovodstvo, troškovno računovodstvo, računovodstvo odgovornosti, računovodstvo u inflatornim uslovima i upravljačko računovodstvo.

Finansijsko računovodstvo treba obezbjediti osnovne vrijednosne informacije o cjelokupnom reprodukcionom procesu pojedinog pravnog subjekta. U sebi sadrži : knjigovodstvo, računovodstveno planiranje, računovodstvenu analizu, računovodstvenu kontrolu i računovodstveno informisanje. Uglavnom se bavi sredstvima, izvorima sredstava, prihodima, rashodima, finansijskim rezultatom i raspodjelom finansijskog rezultata.

Troškovno računovodstvo je uže od finansijskog računovodstva i odnosi se na: evidentiranje, planiranje, analizu, kontrolu i informisanje o troškovima koji se pojavljuju u određenom pravnom subjektu. Koristi različite metode za analizu vrste troškova, mjesta nastanka troškova, veličine troškova, način obračuna troškova i slično.

Računovodstvo odgovornosti treba biti tako koncipirano da omogući kvantificiranje i personnalizaciju odgovornosti pojedinca ili funkcije. Naprimjer, treba moći da vrijednosno iskaže štetu i ukaže na odgovornost lica ili funkcije, odgovorne za nastanak štete. U slučajevima kada je nemoguće utvrditi pojedinačnu odgovornost potrebno je osigurati da se precizira što uža i konkretnija grupa, odgovorna za nastank štete. Naprimjer: reklamacija na kvalitet proizvoda, interni škart na pojedinim mašinama, pogrešno prikazani poslovni događaji,pogrešne poslovne odluke...

Računovodstvo u inflatornim uslovima treba omogućiti prilagođavanje računovodstvenih informacija inflatornim uslovima. Naprimjer, ako procenat inflacije iznosi 12% , u određenom periodu, a rast ukupnog prihoda 10% potrebno je odgovarajućim računovodstvenim metodama utvrditi ralnu stopu rasta ukupnog prihoda, kako poslovodstvo ne bi imalo pogrešnu sliku o uspješnosti organizacije kojom rukovodi. Računovodstvene informacije se prilagođavaju za: potrebe tekućeg poslovanja ili potrebe komparativnih analiza

Upravljačko računovodstvo se, u principu, bavi poređenjim svih ili određenih ranijih računovodstvenih odnosno, poslovnih rezultata, sa ciljem da poslovodstvo dobije potrebne informacije za odlučivanje. Naprimjer, prati tendencije u “kretanju” prihoda, rashoda, likvidnosti, zaduženosti, ...

Historijski razvoj knjigovodstva

Razvoj proizvodnih snaga i novca kao platežnog sredstva uslovio je razvoj knjigovodstva. U doba vrijeme kada su se robe razmjenjivale jedna za drugu nije postojala potreba za računovodstvom jer dužničko povjerilački odnos nije ni nastajao. Proizvodnja za tržište dovodi do pojave trgovine kao grane privređivanja i trgovca kao posrednika. Kupovina robe ne znači istovremeno plaćanje. R -roba R-roba

Razvoj banaka kao organizacije koja pozajmljuje novac olakšava ali i usložnjava proces prodaje. Svakodnevno nastaju brojni kreditni odnosi koje je potrebno evidentirati kroz poslovne knjige. Kada se kreditiranje veže uz proces trgovanja proces je još složeniji i iziskuje veći broj poslovnih dokumenata u kojima se prate i evidentiraju promjene.

N-1 = Banka je trgovcu dala finansijski kredit

R-2 i N-2= Trgovac kupuje i plaća robu prodavcu

R-3 i N-3= Trgovac prodaje i naplaćuje robu od kupca

N-4 =Trgovac vraća banci dobijeni iznos kredita

N-1 N-4

R-2 R-3

N-2 N-3

U Babilonu je u 18 vijeku prije nove ere, kralj Hamurabi regulisao zakonom kreditne obaveze nastale pozajmljivanjem novca, robe i komisionih poslova. U Grčkoj su u petom vijeku prije nove ere postojale privatne banke koje su se bavile pozajmljivanjem novca i plaćanjemza klijente. Banke su vodile dvije knjige: hronološku evidenciju poslovnih događaja i knjigu računa –konta za klijente. Slična je situacija bila i u Rimu i Egiptu. U trinaestom vijeku u italijanskim gradovima vodile su se određene poslovne knjige kao što su: konto dužnika i povjerilaca, konto gotovine, robe i kućnih izdataka. U četrnaestom vijeku počeo je prelaz sa prostog na dvojno knjigovodstvo. Prve knjige o dvojnom knjigovodstvu napisane su u petnaestom vijeku. U osamnaestom vijeku počinje razdvajanje industrijskog od trgovačkog knjigovodstva.

Krajem devetnaestog vijeka uvode se planske cijene u knjigovodstvo kako bi se mogli pratiti troškovi i rezultat koji nastaje kao posljedica tržišnog uticaja.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka uvodi se “jednoobrazno” knjigovodstvo kako bi se istovrsne promjene uvjek evidentirale na istim kontima. U dvadesetom vijeku se sve više uključuje država u definisanje vođenja jednoobraznog knjigiovodstva na način da propisuje kontne planove po kojima preduzeća i drugi subjekti moraju voditi knjigovodstvo.

Sistemi knjigovodstva

U teoriji postoje četiri sistema knjigovodstva

1. prosto knjigoviodstvo 2. kameralno knjigovodstvo 3.konstantno kjigovodstvo 4. dvojno kjnigovodstvo

Prosto knjigovodstvo

Ograničeno je na evidentriranje stanja i promjena na samo nekim vrstama sredstava i izvora sredstava .

Predmet knjigovodstvene evidencije u prostom knjigovodstvu je :

-evidentiranje gotovinskog prometa i

- dužniočko povjerolačkih odnosa

Vode se dvije vrste poslovnih knjiga :

-knjiga blagajne i

-knjiga dužnika i povjerilaca

Stanje ukupnih sredstava i izvora sredstava pravnog subjekta utvrđuje se inventarisanjem imovine na odredjeni dan . Podaci o popisu sredstava i izvora sredstava unose se u knjigu inventara. Knjiga inventara je osnova za utvrđivanje finansijskog rezultata . Inventarisanje se vrši na početku i kraju obračunskog perioda Stanje i kretanje novcanih sredstava u blagajni evidentira se u knjizi blagajne . Na jednoj strani knjige blagajne bilježe se uplate a na drugoj isplate gotovine . Stanje gotovine u blagajni se utvrdjuje na taj način što se na početno stanje dodaju sve uplate i od toga oduzmu sve isplate

Primjer vodjena knjige blagajne za novembar 2007. godine u preduzeću NN.

01.11.2007 : saldo 500 KM .

03.11. isplata za troskove telefona 200 KM.

07.11. naplaćeno u gotovu za prodate prizvode 1000 KM.

13.11. podignuto iz banke sa ziro računa 1000 KM .

18.11 kupljen materijal i plaćen u gotovu za 1500 KM.

19.11. plaćen racun za električnu energiju, u gotovu, u iznosu od 400 KM.

20.11. naplaćeno u gotovu za prodate gotove proizvode 2000 KM.

28.11. isplaćena plata radniku od 1000 KM:

Potraživanja i obaveze evidentiraju se u knjizi duznika i povjerilaca . Za svakog dužnika odnosno povjerioca rezervise se posebna stranica knjige koja se djeli na dva djela .Lijeva strana je dugovna ( bilježe se zaduženja ), a desna strana je potražna ( bilježe se odobravnja)

Pošto se rashodi i prihodi ne kniže i ne vodi se evidencija o svim sredstvima i izvorima sredstava poslovni reztultat se utvrdjuje isključivo putem invetara .

Inventar je prikaz sredstava i izvora sredstava u vidu jednostranog računa , a zasniva se na rezltatima popisa sredstava i obaveza .

Sastoji se od tri djela : Aktiva( mašine, materijali, dužnici, gotovina ...), Pasiva( povjerioci- dobavljači , banke ) , Rekapitulacija ( od ukupne aktive oduzme se ukupna pasiva i dobiju sopstvena sredstva .

Rezučltat se utvrđuje tako što se vrši poredjenje krajnjeg inventara na početku i kraju perioda .

Kameralno knjigovodstvo

Težište knjigovodstvene evidencije je usmjereno na evidentiranje prihoda i rashoda. Knjiga u koju se evidentoraju prihodi i rashodi se naziva glavnom knjigom. Pored je vode se još i knjiga blagajne, knjiga žiro-računa , knjiga inventara i pomoćne knjige. Kameralno knjigovodstvo je varijanta prostog knjigovodstva .

Konstantno knjigovodstvo

Težiđte ovog knjigovodstva je na evidentiranju prihoda i rashoda . Osnovni princip evidentiranja je uzeo u obzir principe dvojnog knjigovodstva . Ovo knjigovodstvo je 1870 godine u Švajcarskoj uvedeno kao državno računovodstvo. Vodi se glavna knjiga u kojoj se evidentiraju :

Naredjeni : i izvršeni prihodi i rashodi

Dvojno knjigovodstvo

U dvojnom knjigovodstvu, knjigovodstvenom evidencijom obuhvatajiu se svi poslovni događaji i prate njihovi efekti na: sredstva , izvore sredstava , prihode i rashode u potpunosti i njihova uzajamna povezanost . Dvojno knjigovodstvo se odlikuje: Istovremenim dvostranim knjiženjem, automatskom kontrolom aermanentnošću, sitematičnošću i sveobuhvatnođću .

Svi poslovni dogadjaji knjiže se istovremeno i u istom izniosu najmanje na dva računa . Na jednom računu na lijevoj a na drugom računu na desnoj strani , odakle i potiče naziv ,dvojno knjigovodstvo . Dvostrano knjiženje provodi se za to što se svaka faza obrta sredstava odražava u dva pravca : Primjer. nabavka materijala povećava zalihe materijala a smanjuje novćana sredstva . U tom slučaju poslovni događaj će se knjižiti na lijevoj strani računa zaliha materijala i na desnoj strani računa blagajne , odnosno žiro računa. Trebovanjem materijala u proizvodnju, povećava se vrijednost sredstava, u obliku proizvodnje u toku , a smanjuje se vrijednost zaliha, u obliku materijala . Završetak proizvodnje povećava zalihe goptovih proizvoda , a smanjuje vrijednost proizvodnje u toku . Kod knjiženja ova poslovna promjena knjži se na lijevoj strani računa zaliha gotovih proizvioda i desnoj strani računa proizvodnje u toku itd. Prodajom i naplatom gotovih proizvoda pojavljuju se prihodi , a trošenjem rashodi . Rashodi se evidentiraju nalijevoj strani računa rashoda , a prihodi na desnoj strani računa prihoda .

Razlika između desne strane računa prihoda i lijeve strane računa rashoda predstavlja finansijski rezultat ( dobitak ili gubitak ) Sredstva se mogu povećati i po osnovu pozajmljivanja od povjerilaca . Ako se to desi ta poslovna promjena će se evidentorati na lijevoj strani novčanih sredstava i desnoj strani računa povjerilaca . Novčana sredstava su povećana , a izvor su povjerioci . Kada se sredstva vraćaju knjiženje se vrši obrnuto . Dvojno knjigovodtvo obezbjedjuje automatsku kontrolu, na više načina .

Osnovni način je : zbir svih iznosa proknjiženih, na lijevoj strani svih računa glavne knjige , treba biti jednak zbiru svih iznosa priknjiženih na desnoj strani svih računa glavne knjige .

Ako to nije slučaj znači da postoji geška u knjiženju .

Poslovni događaji se razvrstavaju i evidentiraju po hronološkom redu nastanka i po predmetu i karakteru, na račune na koje se poslovni dogadjaj odnosi .

Poslovni događaji se razvrstavaju i evidentiraju po hronološkom redu nastanka i po predmetu i karakteru, na račune na koje se poslovni dogadjaj odnosi .

Vođenje dvojnog knjigovodstva zasniva se na vođenju sdlijeećih knjiga: dnevnika , glavne knjige i pomoćnih knjiga .

U dnevniku se poslovni događaji evidentiraju na principima dvojnog knjigovodstva po hronološkom redu nastanka. U glavnoj knjizi vode se svi primarni sintetički računi i međusobno povezuju u jednu cjelinu . Poslovni događaji se knjiže na računima glavne knjige sistematski po predmetu i karakteru . Pomoćne knjige služe za analitičko evidentiranje poslovnih događaja radi registrovanja njihovog dejstva na pojedina sredstva , izvore sredstava , prihode i rashode i finansijski reziultat

SREDSTVA I IZVORI SREDSTAVA

Pod sredstvima bilo koga pravnog lica podrazumjevamo sredstva u njihovom pojavnom obliku. Pojavljuju se u obliku:zemljišta, zgrada, mašina i opreme, novčanihsrdstava, materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda, potraživanja i slično. Svaka od naprijed navedenih grupa sredstava može se sastojati i sastoji od više sredstava u pojavnom analitičkom obliku. Izvori sredstava u prvom redu pokazuju vlasničku strukturu sredstava poslovnog sujekta/preduzeća... Pokazuju izvor iz koga su proistekla sredstva preduzeća. Sredstva ili dio sredstava mogu voditi porijeklo iz ulaganja vlasnika i ona se nazivaju vlasničkim kapitalom uloženim u preduzeće /poslovni subjekat. To znači da su obaveze za ta sredstva su usmjerene prema vlasnicima kapitala kao izvoru tih sredstava odnosno sopstvenim izvorima

Kada možemo imati ovakvu situaciju?

Prilikom osnivanja preduzeća osnivač/vlasnik ulaže dio svog novca za nabavku odrđenih sredstava ili u toku poslovanja iz ostvarene dobiti koja mu pripada i slično. Sredstva mogu poticati i iz tuđih izvora kao što su: banke ili poslovni partneri. Ova vrsta sredstava se pribavlja na taj način da se preduzeće/poslovni subjekat zaduži, odnosno stvori obavezu da će ta sredstva u ugovorenom roku ili rokovima vratiti.

Takvi izvori sredstava se nazivaju obavezama prema trećim licima ili obavezama u užem smislu za razliku od obaveza prema vlasniku koje se nazivaju obavezama u širem smislu.

Tuđi izvori sredstava se javljaju u obliku obaveza prema:

dobavljačima,

državi,

zaposlenim,

bankama i slično

Vrijednosno iskazana srdstva i izvori sredstava su uvjek jednaka. To proizlazi iz činjenice da za sva sredstva treba postojati i postoji izvor, odnosno porijeklo.

“Bosanski” primjer, Čovjek je za pet godina stvorio firmu koja, sa svim objektima, vrijedi pet miliona maraka. Njegova plata iznosila je 2 000,00 KM mjesečno. Ukupni podignuti

krediti odnosno dug prema bankama, iznose 800 000,00 KM. Nezmiremne plate sa svim doprinosima, radnicima za godinu dana 1000 000,00 KM, dug dobavljačima 1000 000,00 KM... I slično.

Ko je zapravo vlasnik firme?

Poznata izreka Forda: Ne pitajte me za prvi milion dolara. Sve ostalo mogu dokazati.

Osnovna razlika između vlastitih izvora sredstava i tuđih izvora sredstava je u tome što vlastiti izvori ukazuju na vrijednost sredstava koja se mogu neograničeno koristiti a tuđi izvori sredstava ukazuju na sredstva koja se mogu koristiti samo do ugovorenog roka vraćanja.

Važi li to za naprijed navedeni “Bosanski” primjer? Ako ne važi možete li obrazložiti razloge?

Klasifikacija sredstava preduzeća sa aspekta vijeka trajanja odnosno vremena korištenja:

-stalna sredstva / srdstva čiji je vijek korištenja duži od godinu dana/ i

-obrtna sredstva /sredstva čiji je vijek korištenja kraći od godinu dana/.

Stalna sredstva se moigu podijeliti u tri grupe:

materijalna sredstva, odnosno srdstva u obliku stvari,

nematerijalna sredstva

stalna sredstva u obliku dugoročnih plasmana.

Da bi neko materijalno dobro predstavljalo stalno srdstvo preduzeća potrebno je da:

Predstavlja dio imovine preduzeća /vodi se u bilansu stanja/ i da služi za obavljanje njegove djelatnosti I

Da su nabavljena da se kontinuirano koriste u poslovanju a ne u svrhu prodaje.

Sredsto pribavljeno po osnovu lizinga ne predstvlja stalno sredstvo preduzeća, odnosno sredstva dato drugom preduzeću u lizing predstavlja stalno sredstvo preduzeća.

Sa aspekta uloge materijalnih stalnih sredstava u procesu reprodukcije ista mogu biti:

-stalna sredstva u upotrebi,

-stalna sredstva u pripremi,

-stalna sredstva van upotrebe.

Sa aspekta uloge materijalnih stalnih sredstava u procesu reprodukcije ista mogu biti:

-stalna sredstva u upotrebi,

-stalna sredstva u pripremi,

-stalna sredstva van upotrebe.

Stalna sredstava u pripremi su ona sredstva koja se još uvjek ne koriste u poslovnom procesu jer se nalaze u fazi pribavljanja.

Ona mogu biti u vidu:

avansa,

zaliha opreme,

zaliha investicionog materijala,

investicija u toku

Nematerijalna sredstva:

materijalna prava /ulaganja u patente, licence, prava na korištenje stalnih tuđih sredstava/,

osnivačka ulaganja/ troškovi koji nastaju prilikom osnivanja ili izgradnje preduzeća kao što su izdaci za studije, projektnu dokumentaciju, stručno osposobljavanje radnika../

good will /više plaćeni iznos za neko prduzeće od njegove knjigovodstvene vrijednosti/

i dugoročna potraživanja / troškovi istraživanja po osnovu razvoja, uvođenje novog proizvoda../

po osnovu stalnih sredstava.se mogu klasificirati učetiri grupe:

Nematerijalna sredstva s po osnovu stalni se mogu klasificirati učetiri grupe:

u upotrebi,

u prijemu,

van upotrebe,

dugoročna vremenska razgraničenja.

Obrtna sredstva predstavljaju dio imovine preduzeća/poslovnog subjekta, čiji je vijek trajanja ili vijek vezivanja za proizvodni ciklus, kraći od godine dana. Izuzetak je sitan inventar koji traje duže od godinu dana ali ima maklu vrijednost.

Obrtna sredstva , prema pojavnom obliku mogu biti:

u novčanom obliku,

u naturalnom obliku,

u prelaznom obliku.

Obrtna sredstva u novčanom obliku čine gotovina u kasi i na računima financijskih institucija,kao i čekovi , mjenice, plemeniti metali, dionice itd.

Obrtna sredstva u naturalnom obliku mogu biti zalihe :

Materijala, Rezervnih dijelova i sitnog idventara, Zalihe u proizvodnji – nedovršena proizvodnja, Zalihe gotovih proizvoda –ako se radi o proizvodnom preduzeću, Zalihe robe – ako se radi o trgovačkom preduzeću Zalihe materijala ,rezervnih dijelova,

Sitnog inventara i trgovačke robe evidentiraju prema nabavnim cijenama, a zalihe poizvodnje i gotovih proizvoda po troškovima ostvarenim za njihovu izradu.

Obrtna sredstva u prjelaznom obliku mogu biti aktivna ili pasivna vremenska razgraničenja.

Prjelazni oblici pretraživanja mogu biti : Iz robe u novac, Iz novca u robu i Iz novca u novac.

Izvori sredstava sa aspekta vlasništva mogu biti :

Sopstveni ili vlastiti izvori sredstava i

Tuđi izvori sredstava.

Sopstveni izvori sredstava predstavljaju kapital preduzeća.Kapital se može formirati po osnovu uloga vlasnika, kao oblik trajno ulaganja u posovanja i po osnovu raspodjele profita.

Sopstveni izvori sredstava mogu biti nominirani: Državni kapital, Dionički kapital, Inokosni kapital, Kapital ličnih društava.

Nenominirani kapital :

Neraspoređeni dobitak ,

rezerve,

Neraspoređeni dobitak , kao odbitna stavka.

Tuđi izvori sredstava mogu biti: kratkoročni i dugoročni.

Kratkoročni izvori mogu biti:promptni i oročeni.

Promptni izvori sredstava su : Dobavljači , Plate , Porezi itd

Oročeni izvori sredstava su : Krediti, Zajmovi , Pozajmice itd .

Dugoročni izvori sredstava mogu biti oročeni : Krediti , Zajmovi , Depoziti , Kaucije i ostale dugoročne obaveze.

Dokumentacija u knjigovodstva

Svaki poslovni događaj koji djeluje na sredstva , izvore sredstava , prihode ili rashode mora biti dokumentovan. Prije nego što se proknjiži mora se napraviti dokument koji opisuje poslovni događaj. Dokument se mora izraditi u trenutku nastanka poslovne promjene. Sadržaj dokumenta mora ne dvosmisleno opisati nastalu poslovnu promjenu. Dokumenat mora sadržavati sve neophodne podatke o toj promjeni.

Vrste knjigovodstvenih dokumenata:

- eksterni i interni ,

- pojedinačni i zbirni ,

- pravdajući dokument i nalozi .

U eksterne dokumente se ubrajaju ulazne i izlazne fakture...

Interni dokumenti su razna vrsta trebovanja , zaduženja , obračuni plata itd.

Pojedinačni dokumenat opisuje pojedinačan poslovni događaj. Služi za knjiženje.

Ako su osnovni događaji iste vrste sačinjava se zbirni dokumenat.Na primjer, knjiženje plata se vrši na osnovu zbirne platne liste.

Pravdajući dokumenti mogu biti zbirni i pojedinačni, kao i eksterni i interni.

Nalozima se nalaže izvršavanje određenog poslovnog događaja.Na osnovu njih se ne može knjižiti , jer se dogđaj nije desio. Kad se dobije potvrda o izvršenom nalogu može se vršiti knjiženje jer se poslovni događaj stvarno i desio. Npr. nalog za otpremu se ne knjiži , ali se knjiži otpremnica kao potvrda da su gotovi proizvodi otpremljeni. U tom slučaju otpremnica je pravdajući dokument , a nalog za otpremu dokumenat kojim je naložena otprema.Oboje mora biti potpisano od ovlaštenih osoba.

Vjerodostojnost knjigovodstvenih dokumenata.

Knjiženje se može izvršiti sa mo na osnovu vjerodostojnih dokumenata. To znači da dokumenat mora biti formalno i materijalno ispravan.

Formalna ispravnost dokumenta podrazumjeva da isti sadrži sve bitne elemente ( mjesto i datum sačinjavanja dokumenta, potpisi odgovornih lica,opis poslovnog događaja ,vrijednosni

izraz poslovnog ogađaja itd.). Dokumenat mora biti uredan , konačni iznosi izraženi brojevima a po potrebi i slovoma. Prazna mjesta treba poništiti. Eventualne ispravke na dokumentu izvršiti na način da se vidi šta je ispravljeno i koje to uradio.

Materijalna ispravnost podrazumjeva da se sa dokumenta jasno i nedvosmisleno vidi kakav se poslovni događaj desio, da je to u skladu sa važećim propisima i da su računske operacije tačne.

Prije nego što se izvrši knjiženje potrebno je izvršiti kontrolu formalne i materijalne ispravnosti dokumenta.

Kontrolu vrši ovlaštena osoba (likvidator). Likvidator potpisom potvrđuje da je dokumenat formalno i materijalno ispravan.

Čuvanje knjigovodstvenih dokumenata.

Trajno se čuvaju godišnji obračuni i konačni obračuni plata. Deset godina se čuva glavna knjiga i dnevnik. Pet godina se čuvaju periodični obračuni i knjigovodstveni dokumenti na osnovu kojih su izvršena knjiženja. Tri godine se čuvaju dokumenti platnog prometa .Dvije godine se čuvaju prodajni i kontrolni blokovi...

Preduzeće može Pravilnikom odrediti i druge rokove čuvanja s tim da ti rokovi ne budu kraći od naprijed navedenih. Knjigovodstveni dokumenti se čuvaju i odlažu prema godini nastanka.

Inventarisanje i knjiga inventara

Inventarisanje predstavlja popisivanje i utvrđivanje količinskog i vrijednosnog stanja sredstava i izvora sredstava , na određeni dan. Rezultati inventarisanja se upisuju u knjigu inventara odnosno u Inventurne liste. U knjizi se detaljno prikazuje stvarno stanje svih sredstava i svih izvora sredstava, u naturalnim i vrijednosnim pokazateljima, na dan vršenja inventure. U dvojnom knjigovodstvu rezultat inventarisanja služi za izradu početnog bilansa stanja. Inventarisanje se obično vrši na kraju godine.Knjigovodstveni podaci moraju odgovarat stvarnom stanju . Usklađivanje knjigovodstvenih podataka sa stvarnim stanjem vrši se najmanje jednom godišnje.

Preduzeće je dužno definisati proceduru provođenja inventure.

Osnovno pravilo inventarisanja je: Osobe koje vrše inventuru ne smiju imati uvid u knjigovodstveno stanje imovinskog dijela kojeg popisuju.

Računovodstveni radnik ne smije imati uvid u inventarne podatke, koje utvrdi inventurna komisija, prije kraja popisa. Izuzetak predstavlja popis potraživanja i obaveza.

Usaglašavanje stvarnog i knjigovodstvenog stanja vrši se tea nakon što je inventura završena.

Bilans

Postoje dvije vrste bilansa:

- bilans stanja i

-bilans uspjeha.

U praksi se često spominju: bilans investicija, bilans društvenog bogatstva, platni bilns, trgovinski bilans itd.

Bilans stanja se ponekad zove i početnim bilansom i sačinjava na osnovu rezultata inventarisanja. U bilansu se sredstva i izvori prikazuju sumarno i samo u vrijednosnim pokazateljima. Bilans stanja se obično sastavlja na početku ili kraju godine. Ako se bilans sastavlja na kraju poslovne godine isti predstavlja početni bilans za narednu poslovnu godinu. Na osnovu početnog bilansa otvaraju se poslovne knjige za tu godinu. Bilans se sastavlja kod podjele preduzeća ili pripajanja drugom preduzeću.

Osnovna karakteristika bilans stanja je njegova ravnoteža.

Iznos svih sredstva u aktivi mora odgovarati iznosu izvora sredstava, koji se iskazuju u pasivi.

Sredstva i izvori sredstava mogu se grupisati na osnovu funkcionalnih principa i principa likvidnosti. Prema funkcionalnom principu, u okviru sredstava prvo se upisuju stalna sredstva a zatim obrtna sredstva. Prema funkcionalnom principu, izvori sredstava se upisuju na taj način da se prvo upišu sopstveni izvori sredstava, a zatim obaveze prema trećim, pravnim ili fizičkim licima. Kod upisa obaveza prvo se upisuju dugoročne, a zatim kratkoročne obaveze. Na lijevoj strani bilansa, upisuje se aktiva, a na desnoj pasiva.

Nakon što se upišu sva sredstva na aktivnu stranu i izvori sredstava na pasivnu stranu vrši se sumiranje bilansa.

Pogledajte slijedeći primjer:

Prema principu likvidnosti prvo se na lijevu stranu bilansa unose obrtna, a zatim stalna sredstva.

U okviru obrtnih sredstava prvo se upisuju novčana srededstva, zatim kratkoročna potraživanja, zalihe gotovih proizvoda, proizvodnja u toku, zalihe materijala. Stalna sredstva se upisuju tako da se prvo upišu sredstva sa najkraćim vijekom trajanja, a zadnja sa najdužim vijekom tarajanja.

Na pasivnu stranu bilansa, prema principu likvidnosti, prvo se upisuju obaveze prema trećim, fizičkim ili pravnim licima, a zatim vlasti izvori sredstava.

U okviru obaveza prvo se upisuju kratkoročne, a zatim dugoročne obaveze.

Bilans uspjeha

Bilans uspjeha može ali ne mora sadržavati raspodjelu ostvarenog poslovnog rezultata. Poslovni rezultat mora bitit istinit i objektivan.

Bilans uspjeha i bilans stanja se međusobno dopunjuju.

Drugi dio testa

Knjigovodstveno obuhvatanje poslovnih promjena

Sačinjavanje početnog bilansa stanja predstavlja osnovu za otvaranje knjigovodstvenih računa odnosno konta.

Zašto je to potrebno?

Zato što se u toku poslovanja preduzeća dešavaju različite poslovne promjene, na sredstvima i izvorima sredstava, koje je potrebno evidentirati u knjigovodstvu preduzeća.

Pošto bilans stanja predstavlja snimak “stanja” izvora i sredstava preduzeća, u tačno određenom trenutku, isti ne prikazuje promjene koje su nastale nakon sačinjavanja istog. Forma bilansa također, nije prilagođena praćenju takvih promjena. Zbog toga je potrebno otvoriti određene poslovne “knjige” za sistematsko praćenje promjena.

Postoje dvije vrste ovakvih poslovnih knjiga:

- knjige prilagođene sistematskom praćenju dejstva poslovnih događaja na sredstva i izvore sredstava /glavna knjiga../ i

-knjige za hronološko praćenje poslovnih događaja /dnevnik

Sistematska evidencija se provodi tako da se za svaku vrstu sredstava i izvora sredstava evidentiranih u bilansu stanja otvara poseban grafički “pregled” koji se naziva knjigovodstveni račun /konto/. Svaki konto ima dvije strane odnosno kolone: dugovnu i potražnu.

Početno stanje iz bilansa stanja prenosi se kao saldo na konkretni pojedinačni račun /konto/. Početno stanje sredstava upisuje se na lijevu /dugovnu stranu knjigovodstvenog računa /konta/. Početno stanje izvora sredstava prenosi se na desnu/potražnu stranu knjigovodstvenog računa /konta/

Dugovna strana knjigovodstvenog računa/konta/ može se označiti sa znakom + ( plus) a potražna strana sa znakom – (minus)

Povećanje ili smanjenje prikazanog početnog stanja na knjigovodstvenim računima vrši se na slijedeći način:

Ako poslovni događaj djeluje na povećanje određene vrste sredstava, taj iznos će biti upisan na lijevoj strani konkretnog računa/konta.

Ako poslovni događaj djeluje na smanjenje određene vrste sredstava, taj iznos će biti upisan na desnoj strani konkretnog računa/konta.

Ako knjigovodstvena promjena djeluje na povećanje stanja određene vrste obaveza, taj iznos će se upisati na desnoj strani knjigovodstvenog računa/konta.

Ako knjigovodstvena promjena djeluje na smanjenje stanja određene vrste obaveza, taj iznos će se upisati na lijevoj strani knjigovodstvenog računa/konta.

Razlika između zbirova jedne i druge strane knjigovodstvenog računa/konta predstavlja stanje pojedinih imovinskih dijelova preduzeća.

Za poslovne događaje koji nastaju u toku poslovanja preduzeća otvaraju se posebna konta.

Knjigovodstveni računi se otvaraju i za evidentiranje prihoda i rashoda nastalih u toku poslovanja preduzeća

Knjigovodstvenom evidencijom se obuhvataju samo oni poslovni događaji koji su se desili i koji utiču na promjenu stanja sredstava i izvora sredstava kao i na pojavu prihoda i rashoda.

Svaki takav poslovni događaj mora biti dokumentovan a dokumenat formalno i materijalno ispravan.

Neki poslovni događaji se moraju dokumentovati u momentu nastanka: plaćanje obaveza, isplata iz blagajne, uplata u blagajnu,isporuka gotovih proizvoda..

Neki poslovni događaji koji se neprestano dešavaju ne moraju dokumentovati u momentu nastanka već periodično. Naprimjer, obračun troškova proizvodnje..

Poslovni događaji uvijek utiču na bilans preduzeća. Uticaj može biti različit. Mogu se povećati i sredstva i izvori sredstava odnosno i aktiva i pasiva. Na taj način se povećava obim bilansa i obrnuto, mogu se smanjiti i aktiva i pasiva i na taj način smanjiti obim bilansa.

Primjer,odobren nam je i doznačen na žiro račun kratkoročni kredit u iznosu od 100000,00 KM. /povećao se obim bilansa/

Platili smo sa žiro računa dobavljačima 10000,00 KM. Znači da su se sredstva na žiro računu smanjila za 10000,00 KM ali su se i obaveze prema dobavljačima smanjile za 10000,00 /smanjio se obim bilansa/

Platili smo sa žiro računa dobavljačima 10000,00 KM. Znači da su se sredstva na žiro računu smanjila za 10000,00 KM ali su se i obaveze prema dobavljačima smanjile za 10000,00 /smanjio se obim bilansa/

Poslovni događaj može uticati samo na strukturu aktive bilansa tako da se obim bilansa ne mjenja. Naprimjer, podigli smo sa žiro računa 5000,00 i “uplatili” u blagajnu. Istrebovali smo u proizvodnju 8000,00 KM materijala...

Obim bilansa ostaje isti ali se struktura mjenja.

Poslovni događaj može uticati samo na strukturu pasive bilansa tako da se obim bilansa ne mjenja. Naprimjer, banka nam je kratkoročni krdit od 100000,00 KM pretvorila u dugoročni kredit. Obim bilansa se ne mjenja ali se struktura pasive mjenja.

Hronološka knjigovodstvena evidencija

Suština ove evidencije je u tome da se poslovni događaji evidentiraju prema vremenskom redoslijedu njihova nastanka.

Knjiga u kojoj se vrši hronološko evidentiranje naziva se dnevnik.

Neki smatraju da je u današnje vrijeme dnevnik samo nužno zlo, evidencija čiji je praktični značaj u tome što daje kontrolu ukupnosti poslovnih događaja. Dnevnik se otvara na početku poslovnog perioda tj. na početku godine i vodi kontinuirano do kraja poslovne godine.

Zaglavlje dnevnika se sastoji od sljedećih kolona:

- kolona rednog broja knjigovodstvenog stava.

Knjigovodsveni stav predstavlja potpuno knjigovodstveno obuhvatanje odeđenog poslovnog događaja, zasnovanog na principima dvojnog knjigovodstva.

Poslovni knjigovodstveni stav može biti prost ili složen.

Prost knjigovodstveni stav se javlja u slučaju kada poslovni događaj djeluje na samo dva imovinska djela , pri čemu se jedan račun zadužuje , a drugi odobrava.

Složeni knjigovodstveni stav se javlja kada se na osnovu određenog poslovnog događaja jedan račun zaduži , a dva ili više odobre ili obrnuto.

Kolona rednog broja u dnevniku se označava jednim brojem. Svaki sljedeći stav dobija naredni redni broj. Druga kolona služi za upisivanje dana , odnosno zapisivanje kad se poslovni događaj desio. Ako se u nazivu dnevnika napiše na koji se mjesec i godinu dnevnik odnosi, onda se u ovu kolonu upisuje samo dan. Treća kolona, kolona opisa, služi za sprovođenje knjiženja i opis poslovnog događaja. U ovoj koloni prvo upisujemo račun ili račune koji se zadužuju , a potom račun ili račune koji se odobravaju.

Poslije toga se u istoj koloni unosi kratak opis poslovnog događaja.

Ispod opisa poslovnog događaja, u istoj koloni, se ostavi jedan prazan red i vrši podvlačenje kolone opisa. Sljedeća kolona se zove kolona poziva i služi za upisivanje broja računa, redni broj ili drugi broj, kojim se račun označava ili se pored jednog naziva računa upisuje broj povezanog računa, u datom knjigovodstvenom stavu. Postoje i dvije kolone prometa u koje se upisuju ostvareni iznosi novčanog prometa. Prva , lijeva, kolona je dugovna , a druga, desna kolona je potražna kolona.

Primjer knjiženja u dnevniku .

Na početku se upisuju podaci iz bilansa stanja , a zatim knjiže poslovni događaji po hronološkom redu. Kada se jedna stranica dnevnika popuni iznosi se saberu i prenose na narednu stranicu . Promet dnevnika se kumulira što znači da se promet tekuće stranice uvijek dodaje ukupnom prometu predhodnim stranicama. Primjer knjiženja dnevnika :

Bilans stanja preduzeća Sarajevo na dan 1.1. 2007. godine:

• Građevinski objekti 5 000 000 KM

• -Oprema 6 000 000 KM

• Žiroračun 70 000 KM

• Blagajna 2 000 KM

• Zalihe materijala 300 000 KM

• Zalihe gotovih proizvoda 400 000 KM

• Dugoročni krediti 4 000 000 KM

• Kratkoročni krediti 2 000 000 KM

• Dobavljači 300 000 KM

• Kapital

Poslovni događaji u januaru 2007.

• 3.1. Nabavljeno je od dobavljača “X” po fakturi 10 / 07, materijala u vrijednosti 30 000 KM.

• 5.1.Podigli smo sa žiro računa i položili u blagajnu 2000 KM.

• 7.1.Doznačili smo sa žiro računa, dobavljačima 30 000 KM

KNJIGOVODSTVENI RAČUNI-KONTA

Knjigovodstveni račun-konto predstavlja utvrđen grafički pregled određene sadržine koji služi za permanentno evidentiranje poslovnih događaja u skladu sa datim knjigovodstvenim sistemom, čime on čini njegov sastavni dio” dr. Janko Klobučar.

Naziv konta određuje njegov sadržaj. Naprimjer: žiro račun upućuje da će na tom kontu biti evidentiran priliv i odliv srdstava, preko banke, blagajna, gotovinske uplate i isplate, kupci, poslovni događaji vezani za kupce... Naziv računa-konta treba biti što sažetiji i određen na način da nedvosmisleno upućuje na sadržaj konta. Prilikom otvaranja broja računa-konta, treba težiti njihovoj optimalizaciji. Računi-konta se pored tekstualnoig dijela označavaju i brojčano u skladu sa vađžećim kontnim planom. Zakonom o računovodstvu predviđeno je da se poslovne knjige vode uz obaveznu primjenu kontnih planova utvrđenih Računovodstvenim standardima. Standardima je predviđeno da se poslovne knjige vode na osnovu jednoobraznih kontnih planova koji su predviđeni za tri grupe poslovnih subjekata koji svki za sebe imaju određene specifičnosti.

Jednoobraznost se obezbjeđuje prema slijedećim grupama:

A) preduzeća

B)banke i osiguravajuće organizacije,

C)društveno političke zajednice i organizacije.

Naprimjer. Kontni plan plan propisan za preduzeća ima karakter jedinstvenog okvirnog kontnog plana. Pri označavanju pojedinih grupacija sredstava, izvora sredstava, prihoda i rashoda i finansijskog rezultata koristi se dekadni sistem koji se dalje može rasčlanjavati.

Za preduzeća važi navedeni redosljed klasa:

Klasa 0 Upisani a neuplaćeni kapital i stalna sredstva,

Klasa 1 Zalihe

Klasa 2 Gotovina, kratkoročna potreživanja i ulaganja

Klasa 3 Troškovi

Klasa 4 Kapital i rezerve

Klasa 5 Obaveze

Klasa 6 Prihodi i rashodi

Klasa 7 Dobit i gubitak

Klasa 8 Slobodna

Klasa 9 Vanbilansni račun

Svaka klasa je razrađena na grupe računa koji nose dvocifreni broj a svaka grupa na sintetičke trocifrene račune. Sintetički računi su obavezni računi koji sačinjavaju glavnu knjigu evidencije preduzeća. Preduzeće može dalje razrađivati, prema potrebama, sintetičke račune-konta, na analitičke račune –konta, prema numeričkom sistemu koji izabere kao najpogodniji. Ovo se odnosi i na klasu 8 (osam). Zbog toga preduzeće sačinjava interne kontne planove koje koristi u svom poslovanju.

Način označavanja:

U okviru svake klase može se otvoriti deset grupa računa. Grupe rasčuna se označavaju dvocifrenim brojem od kojih prva cifra označava klasu kojoj pripada račun-konto a drga broj grupe. Svaka grupa rasčlanjuje se na deset računa. Simbol za označavanje računa dobije se što se simbolu grupe upisuju cifre od 0 do 9.

Naprimjer, kontnim “okvirom” propisan račun 202-Blagajna. Ako preduzeće ima glavnu blagajnu i blagajnu prodavnice njihovi brojevi će biti:

2020-glavna blagajna

2021-blagajna prodavnice..

Osnovni principi koji se moraju poštovati prilikom knjiženja na knjigovodstvenim računima:

1)Homogenost i integralnost knjigovodstvenog računa.

/Princip Homogenosti znači da se na odgovarajući račun-konto mogu ubilježiti samo one poslovne promjene koje odgovaraju sadržini knjigovodstvenog računa-konta a Integralnosti da da na računu treba obuhvatiti sve promjene koje djeluju na promjene stanja imovinskog dijela koji račun reprezentuj

2) Bruto princip knjiženja na računima.

Ovaj princip znači da se ne smije dozvoliti, da se prilikom knjiženja, vrše:

-kompenziranja aktive i pasive i

-kompenziranje prihoda i rashoda,

jer bi se na taj način moglo “sakriti” pravo stanje.

Naprimjer, ako je neko preduzeće naplatilo od dobavljača, putem žiro računa, 1500,00 KM zateznih kamata i u isto vrijeme platilo dobavljačima 500,00 KM, ne bi bilo ispravno da se u korist računa prihoda proknjiži samo razlika od 1000,00 KM. Ispravno je u korist računa prihoda knjižiti cjelokupan iznos naplaćenih prihoda od zateznih kamata a u korist računa rashoda cjelokupan iznos plaćenih zateznih kamata.

Oblici knjigovodstvenih računa-konta mogu biti:

jednostrani oblik računa,

dvostrani oblik računa,

stepenasti oblik računa,

tabelarni oblik računa,

kombinovani oblik računa i

T oblik tačuna

Kjnigovodstvo plata i drugih primanja

Plata predstavlja novčanu protuvrijednost za utrošeni rad i postignute rezultate svakog pojedinačnog zaposlenog. Visina plate utvrđuje se ugovorom o radu zaključenim između ovlaštenog lica preduzeće ili drugog pravnog subjekta i zaposlenika.

Preduzeće treba imati interni akt o platama kao što je naprimjer, Pravilnik o platama i nadoknadama, koji mora biti usklađensa zakonom i dogovorima sa predstavnicima sindikata.

Visina plate se utvrđuje u bruto i u neto iznosu.

Bruto plata sadrži neto platu uvećanu za Doprinose iz plate porez na platu i doprinose na platu /plaća poslodavac/

Neto plata je dio bruto plate umanjen za naprijed navedene obaveze. Neto plata se isplaćuje zaposleniku a porezi i doprinosi budžetu ili raznim namjenskim fondovima. Isplata neto plate može se vršiti preko blagajne-u gotovu, ili preko žiro računa na račun zaposlenika, otvoren kod neke banke.

Obračun i isplata plata se, u principu, vrši jednom mjesečno i to na početku tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Obračun plate vrši se za svakog zaposlenika pojedinačno, i treba da sadrži:

-Naziv i sjedište firme,

-Porezni broj firme,

-Broj pod kojim je firma registrovana u statističkom zavodu,

-Žiro račun i naziv banke kod koje firma ima račun,

-Oznaku mjeseca i godine za koji se plata obračunava,

mjesto i datum sačinjavanja obračuna plate,

-ime, prezime i potpis osobe koja je sačinila obračun,

ime i prezime i potpis odgovornog lica firme,

otisak pečata firme,

iznos bruto plate,

iznos neto plate,

-Pojedinačno prikazane doprinose iz plate po stopama

bruto i neto:

1.Za penzijsko i invalidsko osiguranje 17,0%

2.Za zdravstveno osiguranje 12,5%

3.Za osiguranje od nezaposlenosti 1,5%

Ukupni doprinosi iz plate 31%

-Pojedinačno prikazane doprinose na platu po stopama

bruto i neto

1.Za penzisko i invalidsko osiguranje 6,00%

2.Za zdravstveno osiguranje 4,00%

3.Za osiguranje od nezaposlenosti 0,50%

Ukupni doprinosi na platu: 10,5%

Dodatni doprinosi:

1. Dopr. Za zaštitu od pr. nesreća 0,34%

2.Vodni doprinos 0,34%

-Porez na dohodak /nakon što se umanji osobni odbitak/ 10,00%

-Administrativne zabrane /ukoliko ih ima/..

Porezi i doprinosi se obračunavaju po propisanim stopama koje se utvrđuju na iznos bruto plate. Ovako utvrđene stope mogu se preračunati na stope na neto platu pomoću slijedeće formule:

100.p

p 1 =-------------

100 – p

Gdje je p= stopa poreza i doprinosa na iznos bruto plate,

p 1 = stopa poreza i doprinosa na iznos neto plate.

Svaki zaposlenik teba dobiti svoj obračun plate, u pisanom obliku.

Kada se izvrši obračun plata pojedinačno onda se sačinjava zbirna isplatna lista, koja predstavlja zbirni dokumenat koji služi za za izradu platnih naloga i za knjiženje.

Isplatna lista treba sadržavati slijedeće podatke:

-prezime i ime svakog radnika pojedinačno,

ostvarenu bruto platu,

poreze i doprinose na bruto i iz bruto plate,

ostvarenu neto platu,

admistrativne i sudske zabrane na neto plate,

neto platu za neposrednu isplatu svakom pojedinačnom zaposlenom i zbir svih neto plata.

Šta su administrativne zabrane?

Ako je zaposlenik dužan izdržavati maloljetnu djecu iz razvedenog braka, ili vraćati kredit koji je lično podigao a ne vraća ili bio žirant drugoj osobi koja ne vraća kredit, sud donosi odluku da mu se od svake plate umanji određeni iznos. Ovaj iznos ne može biti veći od jedne trećine neto plate, osim za troškove izdržavanja djece ili drugih članova porodice.

Obračunate bruto plate imaju karakter troškova poslovanja odnosno troškova prozvodnje u proizvodnom preduzeću.

Primjer knjiženja obračunate bruto plate:

-Bruto plata 100 000,00 KM

-Doprinos iz plate za PIO 17 000,00 KM

-Doprinos iz plate za zdravstveno osiguranje 12 500,00 KM

-Doprinos iz plate za osig. od nezaposlenosti 1 500,00 KM

-Doprinos na platu za PIO 6 000,00 KM

-Doprinos na platu za zdravstveno osig. 4 000,00 KM

-Doprinos na platu za osig. od nez. 500,00KM

-Porez na platu 5 000, 00 KM

-Administrativne zabrane 1 000,00 KM

Plate se mogu isplaćivati i preko blagajne. U tom je slučaju potrtebno prvo podići novac sa žiro računa i položiti u blagajnu a zatim pristupiti isplati plata prema sačinjenoj isplatnoj listi.

Prema novom zakonu plate treba isplaćivati preko žiroračuna.

Pored plata zaposleni mogu ostvariti i dodatna primanja kao što je regres za gdišnji odmor, naknada za ishranu /topli obrok/, prevoz do i sa posla, pomoć u slučaju smrti člana porodice, dnevnice za službena putovanja i slično. Svi ovi izdaci se knjiže se na teret troškova poslovanja, u momentu nastanka osim dnevnica koje se knjiže na osnovu ispostavljenog putnog naloga.

Na temelju putnog naloga isplaćuje se akontacija zaposlenom za službeno putovanje koju zaposeni mora pravdati po povratku sa službenog putovanja obračunom putnog naloga.

Primjer:

-zaposleniku NN isplaćena je akontacija dnevnica za službeno putovanje u iznosu 1 000,00 KM.

-zaposlenik NN je obavio službeno putovanje i obračunao putne dnevnice u iznosu od 1200,00 KM

-iznos od 200,00 KM zaposlenik je naplatio putem blagajne.