Marcel Proust (1871.-1922.)

Polazišna interpretacija u udžbeniku – kolačić madelaine • Pripovjedač – važnost doživljaja okusa kolačića umočenog u čaj oživljava prošlost rađa umjetničko djelo – osmišljava sadašnjost

• U početnom ulomku iznesena je (vjerojatno najpoznatija) epizoda iz Proustova romana – epizoda s kolačićem madelaine; iz tog kolačića izranja sjećanje, »odakle će postupno u koncentričnim krugovima obuhvatiti sobu tete Léonie i staru sivu kuću, a s kućom i grad od jutra do večeri po svakom vremenu, cio Combray sa svojom okolicom. (…) Ključnom doživljaju famozne ‘madlenice’ metaforički zahvaljuje svoje uskrsnuće cijeli Combray.«(Ingrid Šafranek, Stendhal, Gustav Flaubert, Marcel Proust, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str. 145.)

• Već je u toj epizodi zamjetljiva Proustov odnos prema umjetnosti koji odlično objašnjava Umberto Eco u svom djelu Povijest ljepote.Kod njega sve započinje od simbolizma i drukčijeg načina poimanja stvarnosti: stvari postaju izvor objave. Tu pjesničku tehniku na teorijskoj razini definira James Joyce u svom djelu Stephen Herou i Dedalus, a korijene tog razmišljanja nalazimo u djelu Waltera Pratera (Ogled o renesansi, 1873. g.) Prater u tom djelu razrađuje preciznu estetiku epifanijske vizije.»Prater ne koristi riječ ‘epifanija’(koju Joyce kasnije koristi u smislu ‘pojava’), ali podrazumijeva upravo taj koncept: postoje trenuci u kojima nam se, dok smo u posebnom emotivnom stanju (u neko doba dana, u nenadanom događaju koji iznenada usredotoči našu pozornost na neki predmet), stvari pokazuju u novom svjetlu. Ne upućuju nas na Ljepotu izvan njih, ne prizivlju bilo kakvo ‘suglasje’: javljaju se, jednostavno, snagom koja nam je prije bila nepoznata i predstavljaju se prožete značenjem, tako da uviđamo da smo jedino u tom trenutku doživjeli potpuno iskustvo tih stvari – te da je život dostojan življenja samo kako bi se skupljala takva iskustva. Epifanija je zanos, no zanos bez Boga: ona nije onostranosti, nego duša stvari ovoga svijeta, ona je – kao što se već reklo – materijalistički zanos.« (Umberto Eco, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994., str. 354.)

Objava se kod Prousta događa kroz sjećanje: - slici ili okusu nameće se sjećanje na neku drugi sliku ili drugi osjet (npr. okus kolačića madelaine u pripovjedaču budi sjećanje na tetu Léonie i na Combray, odnosno na djetinjstvo); - tako se povezuju različiti trenuci u pripovjedačevu životu, uviđa se srodnost događaja iz njegova života i omogućuje povezanosti između naoko nepovezanih sjećanja

• Tu treba naglasiti i pojam »nehotičnog sjećanja« (Proust ga slikovito opisuje preko keltskog vjerovanja: »Ja držim vrlo mudrim ono keltsko vjerovanje da su duše onih koje smo izgubili zarobljene u nekom nižem biću, u kakvoj životinji, biljci ili neživu predmetu, i tako stvarno izgubljene za nas sve do onog dana, koji za mnoge nikad ne osvane, kad se desi da prijeđemo pokraj nekog stabla, da dođemo u posjed nekog predmeta, koji je njihova tamnica. Tada one uzdršću, zovu nas, a čim smo ih prepoznali čarolija je nestala. Mi smo ih oslobodili; one su pobijedile smrt, pa se vraćaju i opet žive s nama. Isto je tako i s našom prošlosti. Uzaludan je trud kad je sviješću kušamo dozvati u pamet; svi su napori naše inteligencije uzaludni: ona je sakrivena izvan njezina područja i dometa, u nekom materijalnom predmetu (u uzbuđenju koje bi taj materijalni predmet u nama mogao izazvati), ali taj nam predmet ostaje nepoznat. I samo o slučaju ovisi hoćemo li taj predmet prije smrti susresti ili nećemo.« (M. Proust, Put k Swannu, Globus, Zagreb, 1981., str. 45.)Prava je vrijednost upravo u nehotičnom sjećanju zahvaljujući kojem se različita sjećanja ljudske svijesti objedinjuju i postaju jedinstvo.

• Upravo takav odnos prema prošlosti omogućuje da se ljudsko trajanje odredi spajanjem prošlosti i sadašnjosti u jednu cjelinu u kojoj postoje neprekidne promjene i u kojoj se prožimaju sve vremenske dimenzije. Upravo u tome moguće je povezati Prousta s filozofijom Henryja Bergsona jer po njemu trajanje se može shvatiti jedino intuicijom pa samo umjetnost uspijeva shvatiti i izraziti doživljaje koje racionalna, znanstvena spoznaja ne može dohvatiti i opisati. (To je objašnjeno u udžbeniku na str. 37.)

• Ideji epifanijske vizije Proust pridružuje ideju epifanije-stvaranja.»… čak i ako nakratko možemo iskusiti epifanijsku čaroliju, jedino nam umjetnost dopušta da je drugima priopćimo, jedino je umjetnost, štoviše, najčešće stvara ni iz čega, dajući i smisao našem iskustvu.« (U. Eco, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994., str. 355.)

Polazišna interpretacija u udžbeniku – martinvilleski zvonici • martinvilleski zvonici – njihov se izgled i odnosi mijenjaju pomicanjem pripovje- dača u prostoru ↓ roman uspostavlja tzv. psihičku simultanost (istodobno prikazivanje sadržaja svijesti koji pripadaju različitim vremenima i prostorima) subjektivnost doživljaja kao temelj romaneskne strukture, subjektivno poimanje vremena i prostora

• pomicanjem pripovjedača u prostoru mijenja se izgled zvonika i odnosi među zvonicima; Proust ukazuje kako su dojmovi trenutačni, prolazni (oni ovise o kutu gledanja), oni su u potpunosti subjektivni.Iako je udaljenost među zvonicima stalna, pripovjedača to ne zanima, njega zanima kako se ti zvonici (i stvarnost) u cijelosti odražava u njegovoj svijesti.

To može biti polazište za definiranje modernoga romana.

Put k Swannu, odnosno Combray kao moderni roman (romaneskni ciklus U traganju za izgubljenim vremenom obuhvaća sedam romana Put k Swannu; U sjeni procvalih djevojaka; Vojvotkinja de Guermantes; Sodoma i Gomora; Zatočenica; Bjegunica (ili Iščezla Albertina) i Pronađeno vrijeme)

- nema fabule u smislu u kojem je imaju realistični romani (fabula je reducirana i fragmetizirana)

- prikazuje događaje i kako se oni reflektiraju u svijesti samoga junaka, odnosno pripovjedača

- likovi nisu socijalno i psihološki okarakterizirani, prikazani su onako (i onoliko) koliko to pripovjedač dopušta, odnosno iznosi se kako ih on doživljava

- roman uspostavlja tzv. psihičku simultanost (isprepleću se sadašnjost i prošlost)

- važnost nehotičnih sjećanja koji su potaknuti nekim vanjskim doživljajem

- od književnih postupaka nemamo realističko pripovijedanje i opisivanje, nego introspekciju (poniranje u unutrašnjost i iznošenje subjektivne vizije i dojma)

- esejistički dijelovi (razmišljanja o umjetničkim djelima, o vremenu, o prirodi…)

• Nakon ovakve interpretacije učenici će razumjeti uvodni dio udžbeničke jedinice u kojima se ističe: Prema Proustu: - ne daje život smisao umjetnosti, nego umjetnost daje smisao životu - važnost nehotičnog sjećanja - život se osmišljava kroz umjetnost

Zanimljivosti koje mogu koristiti u interpretaciji Vrijeme kao glavni lik Proustova romana »Smatra se da je vrijeme glavni junak tog romana, no ono Proustu nije zanimljivo kao filozofska apstrakcija nego kao ‘opipljivo trajanje’, kao uzrok svih metamorfoza, kao medij u kojem se zbiva polagano trošenje stvari, osjećaja i bića; ono dovodi do gubitka identiteta i nade u komunikaciju, a napokon i do gubitka samog smisla života. Ali nakon niza uzastopnih razočaranja, pripovjedač u romanu ipak dolazi do ohrabrujućeg otkrića u svojem očaju, a to je da u čovjeku postoji nesvjesno kao mjesto kontinuiteta subjekta, nataloženog sjećanja: ono nije zauvijek mrtvo, nego se može prizvati na razinu svijesti i izraza nehotičnim, osjetilnim sjećanjem tijela, koje pamti ne samo zbivanja nego i minulu žudnju i emocije.« Ingrid Šafranek (Leksikon svjetske književnosti, Pisci, Školska knjiga, Zagreb, 2005.)

Poimanje umjetnosti i umjetnika »… vrhunski umjetnik je onaj umjetnik koji krajnjom točnošću želi izdvojiti krhku dušu slike iz mreže jasno definiranih okolnosti što je okružuju i oživotvoriti je u umjetničkim okolnostima, koje su odabrane kao najtočnije za nju i njezinu novu službu.« James Joyce

»Sav vidljivi svemir tek je rasadnik slika i simbola kojima mašta (odnosno umjetnost) daje mjesto i relativnu vrijednost: to je svojevrstan pašnjak što ga mašta mora probaviti i preobraziti.« Charles Baudelaire

»Samo s pomoću umjetnosti možemo izaći iz sebe, znati što netko drugi vidi od tog svemira koji nije isti kao naš, čiji bi nam pejsaži ostali isto tako nepoznati kao pejsaži na Mjesecu. Zahvaljujući umjetnosti, umjesto da vidimo samo jedan jedini svijet, vidimo kako se on množi, pa tako koliko ima originalnih umjetnika, toliko imamo na raspolaganju svjetova…« Marcel Proust (citat na početku udžbeničke jedinice)

Impresionizam »Nije slučaj ako se Proust, u djelu U sjeni ocvalih djevojaka, dugo zadržava u opisivanju slika nepostojećega slikara Elstira, u čijoj se umjetnosti prepoznaju analogije s djelima impresionista. Elstir slika stvari onakvima kakve nam se pokazuju u prvi čas, koji je i jedini pravi, jer tada se um još nije umiješao, objašnjavajući što su zapravo te stvari, odnosno još uvijek ne zamjenjujemo dojam o njima sa znanjem što ga o njima posjedujemo. Elstir stvari svodi na neposredne dojmove i podvrgava ih ‘preobražaju’.Manet, koji je tvrdio:‘Samo je jedno istinito, u dahu naslikati ono što se vidi’ te ‘ne slika se krajolik, marina, lik: slika se dojam što ga na nas u neko doba dana ostavlja neki krajolik, marina, lik’; Van Gogh, koji svojim likovima želi izraziti nešto vječno, i to ‘kroz vibraciju boja’; Monet, koji jednoj od svojih slika daje naziv Impresija (nehotice dajući naziv cijelome pokretu); Cézanne koji tvrdi kako u jabuci želi otkriti ono što predstavlja njezinu dušu, njezinu jabučnost – svi oni pokazuju intelektualnu srodnost s kasnosimbolističkom strujom koju možemo nazvati ‘epifanijskom’.Ni impresionisti ne pokušavaju ostvariti onostrane Ljepote: žele riješiti probleme slikarske tehnike, izmisliti novi prostor, nove percepcijske mogućnosti, baš kao što Proust želi otkriti nove dimenzije vremena i svijesti…«

Literatura 1. Eco, Umberto, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994. 2. Proust, Marcel, Put k Swannu, Globus, Zagreb, 1981.3. Šafranek, Ingrid, Stendhal, Gustav Flaubert, Marcel Proust, Školska knjiga, Zagreb, 1995.4. Šafranek, Ingrid, Leksikon svjetske književnosti, Pisci, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Marcel Proust (1871.-1922.)

Broj nastavnih sati: dvaNastavne metode: čitanja, pisanja, dijalogaNastavna sredstva i pomagala: udžbenik, radni listić, prozirnica

Zadaće a) obrazovne: ciklus Proustova romana, značajke Proustova romana kao modernog romana, Proustovo poimanje umjetnosti, vremena, nehotičnog sjećanja, pojam epifanijske vizije, epifanje-stvaranja, hotimičnog i nehotičnog sjećanja, povezivanje s filozofijom Henryja Bergsona, Proustova impresionistička tehnika b) funkcionalne: razvijati sposobnost interpretacije, povezivanja, zaključivanja c) odgojne: razvijati ljubav prema književnosti, poticati razumijevanje različitosti i poticati na razumijevanje umjetnika kao osobito senzibilnih pojedinaca

Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - učenici komentiraju ulomak iz djela Waltera Pratera (prozirnica) - povezuju citat s vlastitim životom, pitamo ih kada su i sami u svojevrsnom zanosu doživjeli neku ljepotu, neka je pokušaju opisati - učenicima objašnjavamo pojam epifanijske vizije - pitanje: kako se taj pojam može povezati s Proustom

Interpretacija - učenici su ulomke iz udžbenika trebali pročitati kod kuće - interpretacija ulomka s kolačićem madelaine

Zaključak - učenici komentiraju kako bi pojam epifanijske vizije mogli primijeniti na vlastiti život

2. sat Motivacija - učenicima možemo pokazati Monetovu sliku Impresija, učenici iznose značajke impresionizma- u kojem se smislu impresionistička tehnika može prepoznati u Proustovu djelu

Interpretacija - interpretacija ulomka o martenvilleskim zvonicima - značajke modernog romana

Zaključak - komentiranje uvodne Proustove misli o umjetnosti te njegova stava prema umjetnosti i životu (uvod udžbeničke jedinice)

Prozirnica

Walter Prater, Ogled o renesansi, 1873.

»U svakome trenutku neka savršenost oblika pojavi se na nekoj ruci ili nekom licu; poneka nijansa na brežuljcima ili moru ljepša je od ostalih; poneko stanje strasti, vizije ili, pak intelektualnog uzbuđenja neodoljivo je stvarno i nama privlačno – samo taj trenutak. Svrha nije plod iskustva, nego samo iskustvo (…) Stalno gorenje tim postojanim blistavim plamenom, održavanje toga zanosa, životni je uspjeh (…)«

Plan ploče

Marcel Proust (1871.-1922.), Combray

- epifanijska vizija – u posebnom emotivnom stanju čovjeku se stvari pokazuju u novom svjetlu

povezanost s umjetnošću simbolizma (doživljaj stvari na potpuno novi način)

- epizoda s kolačićima madelaine - važnost nehotičnog sjećanja - osjetilni doživljaj oživljava prošlost i pripovjedačevo sjećanje na Combray - umjetnost – način da se epifanijske vizije izraze

- martinvilleski zvonici - važnost subjektivne percepcije, a ne objektivnih okolnosti i objektivne stvarnosti - umjetničko djelo registrira percepciju umjetnika - impresionizam – stavlja naglasak na dojam, na traženje novih prostora i novih slikarskih tehnika

Značajke Proustova romana: - nema fabule u tradicionalnom smislu riječi (ona je reducirana i fragmentirana) - subjektivni pripovjedač koji izražava kako se objektivna stvarnost reflektira u njegovoj svijesti - simultana tehnika pripovijedanja- introspekcija, retrospekcija - nema socijalne i psihološke karakterizacije likova (važan je pripovjedačev doživljaj lika i njegovo viđenje lika) - esejistički dijelovi__________moderni roman, monološko-asocijativni tip romana

- osmišljavanje života preko umjetnosti

Nastavni listić

Marcel Proust (1871.-1922.)

a. 1. Zaokruži djelo koje ne pripada nizu: a) Iščezla Albertinab) Put k Swannu c) Dvorac d) Sodoma i Gomora

2. Proustov ciklus U traganju za izgubljenim vremenom sastoji se od: a) šest romanab) sedam romana c) osam romana d) devet romana

3. Kolačić madelaine u Proustu budi sjećanje na: a) tetu Léonieb) majku c) strinu Emmu d) sestru Annu

4. Koju tvrdnju ne možemo povezati s Proustovim romanom: a) Prousta možemo povezati s impresionistima.b) Za Prousta je osobitno važno nehotično sjećanje. c) Combray je prvi dio romana Put k Swannu. d) Proustovo djelo možem povezati s filozofijom Karla Jaspersa.

5. Koje se obilježje odnosi na Proustov roman: a) u romanu je razgranata fabula b) svi su likovi socijalno i psihološki okarakterizirani c) Proustov roman pripada monološko-asocijativnom tipu romana d) Proustov roman pripada tzv. dokumentarističkom tipu proze

b. 6. Objasni značajke modernog romana na primjeru Proustova romana. ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

7. Prokomentiraj na koji način citirani pisci doživljavaju umjetnost.

»… vrhunski umjetnik je onaj umjetnik koji krajnjom točnošću želi izdvojiti krhku dušu slike iz mreže jasno definiranih okolnosti što je okružuju i oživotvoriti je u umjetničkim okolnostima, koje su odabrane kao najtočnije za nju i njezinu novu službu.« James Joyce________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

»Sav vidljivi svemir tek je rasadnik slika i simbola kojima mašta (odnosno umjetnost) daje mjesto i relativnu vrijednost: to je svojevrstan pašnjak što ga mašta mora probaviti i preobraziti.« Charles Baudelaire ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

»Samo s pomoću umjetnosti možemo izaći iz sebe, znati što netko drugi vidi od tog svemira koji nije isti kao naš, čiji bi nam pejsaži ostali isto tako nepoznati kao pejsaži na Mjesecu. Zahvaljujući umjetnosti, umjesto da vidimo samo jedan jedini svijet, vidimo kako se on množi, pa tako koliko ima originalnih umjetnika, toliko imamo na raspolaganju svjetova…« Marcel Proust _______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Franz Kafka (1883.-1924.)

Preobražaj

Polazišna interpretacija u udžbeniku • preobrazba čovjeka u kukca – u suprotnosti s prirodnim zakonitostima • Gregor ---------- kukac / paradoks - nezadovoljan - kao insekt koji osjeća neku opasnostposlom - bježi u san, - kao kukac uzmiče pod vlastiti oklop ili ispod nečega gdje se a kad se ipak osjeća zaštićenimprobudi, bježi u preobrazbu(jedan od načinauzmaka)

• Pitanje naslova: Preobražaj ili Preobrazba? Prema V. Aniću: Preobrazba – temeljita kvalitativna promjena kao krajnji rezultat dužega mijenjanja (u strukturi organizma itd.), metamorfoza: preobražaj – velika, vidljiva promjena oblika.

• Gregor Samsa postaje kukac; ↓ čovjek → kukac | izaziva odbojnost kod ljudi; nije određen nekim razumskim reakcijama (kao npr. pas) pred opasnošću bježi i skriva se nemoćan pred čovjekom i njegovom snagom Gregor također i prie preobrazbe pokazuje neke osobine kukca: ne izaziva odbojnost kod ljudi, ali nema niti krug ljudi s kojima se druži; obavlja ono što se od njega traži, obavlja posao i u tom smislu je njegova djelatnost razumna, ali izvan toga nema nikakvog djelovanja, izbjegava opasnosti i živi po navici, nemoćan je pred nadređenima i ne pokušava se izboriti za sebe. • Gregor Samsa a) prije preobrazbe (Gregor je trgovački putnik, savjestan, vrijedan, nezadovoljan poslom, radi kako bi sestri priuštio odlazak na konzervatorij, roditelji ne rade, na poslu je pod pritiskom, šef nikad nije zadovoljan)

b) tijekom preobrazbe (Gregor je iznenađen svojom preobrazbom, ali ne i šokiran; on se počinje ponašati u skladu sa svojim novim tjelesnim osobinama; obitelj je šokirana, s vremenom ga izolira i ignorira, sami se brinu za sebe)

c) nakon preobrazbe (Gregor je i fizički i duhovno promijenjen, npr. on osjeća sestrino sviranje, on uživa u glazbi, dok prije toga umjetnost mu nije ništa predstavljala) • Možemo govoriti o silaznoj putanji života Gregora Samse: od preobrazbe | - tri izlaska iz sobe Gregora Samse: gradacija lošeg ponašanja obitelji

do smrti prema njemu, na kraju otac ga gađa jabukom; aluzija na Bibliju (obitelj je zatajila Gregora kao što je Petar zatajio Isusa; jabuka kao simbol razdora i u Bibliji i u Preobražaju); obitelj koja bi prema Bibliji trebala biti temelj društva i izvor ljubavi, postaje ogledalo društvenih odnosa: pojedinac vrijedi dok privređuje, u slučaju njegove duhovne promjene koja ne prihvaća svakodnevno obavljanje društvenih obveza, pojedinac je izoliran i napušten; usamljenost, otuđenost čovjeka u svijetu u kojem živi - pojedinac je nemoćan, ne može se izboriti za svoja prava (i ne pokušava), najprije osjeti fizičku nemoć, potom psihičku i na kraju pronalazi smirenje u smrti - članovi obitelji osjećaju olakšanje, riješili su se tereta (potpuna dehumanizacija obiteljskih odnosa); jedina svijetla točka u Gregorovom životu je umjetnost (postavlja se pitanje je li u tako dehumaniziranom svijetu umjetnost tješiteljica odbačenih)

• Motiv preobražaja postoji još u staroj Grčkoj, od grčih mitova preko Ovidijevih Metamorfoza preko cjelokupne svjetske književnosti ( u kojoj pratimo ljudsku preobrazbu, odnosno različita ljudska lica u različitim životnim okolnostima; npr. u realizmu čovjek se, kao u Zločinu i kazni, može preobraziti u zločinca, on doživljava osudu društva, ali se može duhovno preobraziti vjerom…) Kod Kafke vidimo obrnut proces: fizičku i psihičku preobrazbu, ali nemogućnost opstanka u ljudskom društvu koje je otuđeno, dehumanizirano, okrenuto materijalnom, čovjeku nosi degradaciju: svodi ga na svjesnog pojedinca koji automatizirano obavlja svoj posao. I to onda postaje život.

• Umjetnost je utočište, odnosno predstavlja mogućnost bijega iz društvene stvarnosti kakvu Kafka prikazuje.Umjetnost oplemenjuje i budi ono najljudskije u čovjeku, ono što pojedinac svakodnevno potiskuje. Umjetnost je u svijetu koji Kafka opisuje sveden na svakodnevno: na lijepo ljudsko lice i lijepu odjeću (sjetimo se slike koju Gregor ima iznad kreveta: »Nad stolom, nad kojim bijaše rasprostrta raspakovana kolekcija uzoraka različitih tkanina – Samsa bijaše trgovački putnik – visjela je slika koju je nedavno bio izrezao iz nekog ilustriranog časopisa i stavio u zgodan pozlaćen okvir. Predstavljala je damu koja je, sa šeširom i vratnim krznom, sjedila uspravno i držala prema gledaocu težak krzneni muf, u kojem je nestala čitava njena podlaktica.«)Umjetnost se spušta na razinu lijepih uporabnih predmeta koji se kupuju; kupnja i prodaja su temeljne odrednice potrošačkog društva. I Gregor je uklučen u taj žrvanj potrošnje i konzumiranja (i sam trguje tekstilom, tj. prodaje tkanine), ali tu nema nikakve kreativnosti, ljepote, težnje ka umjetničkom izrazu. Ljepota je svedena na svakodnevne uporabne predmete i na masovnu proizvodnju. Mediji diktiraju što je ljepota.

• Osobitost Kafkina stila (osobitosti su navedene na str. 46., uz Kafkin Proces). Učenici komentiraju na koji su način prepoznatljivi i u Preobražaju). → Kafkina estetika nije estetika uživljavanja, nego estetika šoka, iznenađenja,

neobičnog viđenja uobičajenog. To je prepoznatljivo i u Preobražaju upravo zbog motiva preobražaja, čovjek se pretvara u kukca što je suprotno prirodnim zakonima i to u čitatelju izaziva šok, odnosno iznenađenje. → Kafkin svijet – labirint u kojemu se čovjek gubi Čovjek je u duhovnom smislu izgubljen, živi po postavljenim pravilima, a ne pronalazi izlaz iz nezadovoljstva i pasivnog proživljavanja. On kao da se samo kreće, a cilj mu uzmiče (Gregor i nema neke životne ciljeve, on si postavlja ciljeve poput toga da sestri plati konzervatorij.) - dovodi u pitanje i prirodne i društvene zakonitosti po kojima funkcionira svijet Čovjek se preobražava u kukca – suprotno prirodnim zakonima. Društvo koje prikazuje Kafka – pitanje o smislu i pitanje o kvaliteti toga društva. - u njemu vlada paradoks Paradoks: čovjek se pretvara u kukca; obitelj postaje izvorište mržnje, a ne ljubavi; humanost se svodi na čovjekovu ljubav (ne prema čovjeku), nego prema materijalnim vrijednostima. Smrt postaje izlaz i smirenje, za obitelj olakšanje i sreća. Kukac doživljava duhovno ispunjenje kroz umjetnost, čovjek ne. - zbilja se u njegovim djelima doima poput mučna sna Kako drukčije može izgledati spoznaja da si zaspao kao čovjek, a probudio se kao kukac. - groteskne slike stvarnosti Čovjek postaje kukac. Obitelj ga izolira u sobi, nitko je ne čisti, u nju se odlažu suvišne stvari. Sestra svira, Gregor izađe iz sobe, otac ga gađa jabukom. Gregorova smrt – služavka ga baca u smeće. - vrtnja u začaranom krugu Kao čovjek Gregor se automatizmom i ponavljanjem svakodnevnih radnji, svodi na biće koje je razumski ograničeno, odnosno čiji je razum u funkciji mehaničkog ponavljanja poznatog. Svaki dan je isti. Tek kao kukac istražuje svoje mogućnosti i doživljava duhovno ispunjenje kroz umjetnost.Uza sve to treba objasniti da Kafka piše potpuno realistički: pripovijeda, opisuje, pripovjedač je objektivan u smislu da objektivno opisuje događanje, ali ne pokušava objasniti svijet u kojem likovi žive. Ekspresionistički elementi: dojam tjeskobe i straha; nadrealistički elementi: groteskne slike poput halucinantnih vizija.

Franz Kafka, Preobražaj

Broj sati obrade: dva

Nastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga…Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, radni listić, prozirnica…

Zadaće a) obrazovne: Preobražaj kao pripovijetka, značajke Kafkine estetike i Kafkina stila, karakterizacija Gregora Samse, odnos prema umjetnosti, motiv preobražaja u književnosti b) funkcionalne: razvijati sposobnost interpretacije i zaključivanja c) odgojne: odnos prema svijetu i prema društvu, dehumanizacija i otuđenje čovjeka

Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - učenici pokušavaju nacrtati kukca kako su ga shvatili; komentiranje Kafkne misli s početka ulomka (»Insekt se ne može nacrtati. On se ne može prikazati čak ni iz daljine.«)

Razrada Interpretacija - naslov - Gregor Samsa - kukac, silazna putanja njegova života, Kafkin doživljaj društva, odnos prema umjetnosti

Zaključak - intertekstualnost: Biblija

2. sat Motivacija - čitanje i komentiranje uvodnog citata (»Smatram da bi uopće trebalo čitati samo takve knjige koje nas ujedaju i bodu…«); Čitanje Kafkina životopisa – komentiranje uloge Maxa Broda za objavljivanje Kafkinih djela

Razrada - značajke Kafkine estetike – učenici u pisanom obliku komentiraju značajke (udžbenik, str. 46.)

Završetak - obilježja Kafkina stila

Plan ploče Franz Kafka (1883.-1924.), Preobražaj - pripovijetka, 1915.

- motiv preobrazbe/preobražaja Gregora Samse u kukca ↓ ↓ vanjska i samo vanjska promjena unutarnja promjena

- odnos prema društvu: otuđenost, usamljenost, materijalizam, nedostatak duhovnosti, automatizam, nedostatak ljubavi, sebičnost - odnos prema umjetnosti: umjetnost kao tješiteljica odbačenih, odnosno umjetnost kao mogućnost buđenja čovjekove humanosti - realistička tehnika: objektivni opisi, jasne rečenice, pripovijedanje - fantastični element: motiv preobražaja čovjeka u kukca prikazuje se kao nešto potpuno normalno (u svijetu izokrenutih vrijednosti nenormalno postaje normalno) - nadrealistički element: iznošenje halucinantne vizije - ekspresionistički element: tjeskoba, strah

Sergej Jesenjin (1895.-1925.)

Zelena frizura

Polazišna interpretacija u udžbeniku - antorpomorfizirana priroda – razgovor lirskoga subjekta i breze ↓ ↓ - želja da pronikne - povezanost prirode u tajanstvenost i i čovjeka zagonetnost prirode

Interpretacija pjesme u cijelosti • Interpretaciju možemo započeti ukazujući učenicima na pojam imažinizma kao avangardnog pravca (u ruskoj književnosti imažinisti djeluju od 1919. do 1924.). U udžbeniku (posljednja natuknica u interpretaciji) navodi se sljedeće: » Naziv imažinizam dolazi od lat. imago – slika. Radi se o pjesničkome pravcu u kojem se u prvi plan stavlja pjesnička slika (strofe zapravo predstavljaju slijed pjesničkih slika), a pjesma predstavlja izravan prikaz doživljaja. U sadržajnom smislu naglasak u pjesmi je na vizualnom doživljaju, a stih je uglavnom slobodan.«

• S učenicima tražimo pjesničke slike u pjesmi Zelena frizura. 1. pjesnička slika je sam naslov: zelena frizura 2. breza uz jezero 3. breza u noći 4. breza u jesen5. pastir koji plače uz brezu 6. pastir plače i grli brezu u noći 7. pastir govori

• Analiziramo ulogu slike u Jesenjinovoj poeziji: » Slika je u njegovoj poeziji od samog početka igrala važnu ulogu i odnos prema slici nije prihvatio zajedno s imažinizmom, već je prihvatio imažinizam zbog svog ranijeg odnosa prema slici, ne poštujući ostale naloge grupe izrečene u mnogim izjavama i deklaracijama. Slika je u Jesenjinovoj poeziji građena na osnovama tradicije ruskog narodnog stvaralaštva, po čemu se u suštini razlikuje od ostalih imažinista, vezanih uz gradsko podneblje. Po njima ona ima samostalnu vrijednost, dok Jesenjin nikada ne zaboravlja da je samo dio cjeline, samo jedna strana djela. « Zvonimir Golob

• Nakon toga tumačimo slike: Lirski subjekt na samom početku uspostavlja dijalog s prirodom.On je istinski povezan s prirodom, do te mjere da u svom duhu ostvaruje komunikaciju s njom. Breza govori o zvjezdanoj noći u kojoj je plakao pastir i grlio njeno deblo kao da je žena da bi nakon dubokom uzdaha izrekao pozdrav. Za pastira je jedini izlaz bio u oproštaju sa svijetom i prirodom. Priroda i čovjek su nedjeljivo povezani, ali priroda traje u svojoj ljepoti, usprkos ljudskoj patnji i nevolji. Čovjek ne zapaža u takvim trenucima ljepotu koja ga okružuje, zaokupljen je sobom i svojom unutrašnjošću.-----------

• U radnom listiću treba prokomentirati i za ovu pjesmu u kojem je smislu u njoj prisutan motiv razočaranja životom. Pastir, usamljeni pojedinac, razočaran je životom i dokida tu patnju – oprašta se sa životom. Priroda je utočište za njegovu ranjenu dušu, ali on u njoj ne uočava ljepotu, pronalazi samo privremeno smirenje.

• Nakon toga čitamo Jesenjinovu biografiju (str. 411.), učenici saznaju činjenicu o njegovom samoubojstvu. Pitanje učenicima u kojim su se književnim djelima susreli sa samoubojstvom likova (Patnje mladog Werthera, Razbojnici, Ana Karenjina, Emma Bovary, Therese Raquin…)Zašto ti likovi počine samoubojstvo (jer ne nalaze snagu za izlaz iz svojih problema). Što Jesenjina dovodi do samoubojstva? (Učenici zaključuju na osnovi biografije)

• Čitanje pjesme Do viđenja, dragi, do viđenja. kao Jesenjinov pozdrav sa svijetom. Učenici zaključuju da je potpuno rezigniran, da nema snage ni za što u životu, da jedini izlaz vidi u smrti.

• Pitanje učenicima u kojoj slici vide Jesenjina u Zelenoj frizuri (u slici pastira). Kako objasniti tu sliku u kontekstu Jesenjinove biografije? Čovjek je pred prirodom na koljenima? Priroda može biti utočište za njegove probleme, ali ih ne može riješiti? Čovjek je slab u odnosu na prirodu, ali ima moć prekinuti život koji ne može podnijeti.

• Pitanje učenicima slažu li se oni s tim stavom. (Diskusija)

• Profesor ukazuje učenicima na činjenicu da je nakon Jesenjinova samoubojstva Rusiju zahvatio val samoubojstava (tzv. „jesenjinština“) i da je pisac Majakovski nakon toganapisao Jesenjinu odgovor u stihovima (str. 69.)

• Majakovski, Sergeju Jesenjinu

• Učenici izražavaju svoj doživljaj posljednjih stihova, Majakovski ukazuje kako je život izazov i da ga treba prihvatiti sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Zapravo, samoubojstvo je posljedica predaje, kapitulacije pred životom. Odraz ljudske snage je prihvaćanje života kakav god on bio.

• Na kraju učenici mogu zapisati svoj odgovor Sergeju Jesenjinu u kojem će navesti samo jedan razlog zbog kojeg vrijedi živjeti (ali to mora biti slika), npr. zbog šuma jesenje kiše, zbog bijelih pahulja u božićno jutro…

Pismo majci Polazišna interpretacija u udžbeniku - ispovjedni ton:

sin ……………………….. majka ↓ ↓ nesretan, usamljen, tužna, zabrinuta, skromna sklon opijanju/ nježan, sanjar- suprotnost: urbano - ruralno

Interpretacija pjesme u cijelosti • Motiv pisma kao sredstva komunikacije između majke i sina, između sela i grada.

• Već u prvoj strofi lirski subjekt izražava svoj odnos prema majci („staričice moja“) i prema selu (Nek uvečer nad kolibom tvojom| ona čudna svjetlost sja i dalje.)Selo i rodna koliba kao slika emocionalnog i životnog uporišta, svijetle točke u životu pojedinca, idilične, arhetipske slike djetinjstva u duhu svakog pojedinca. Naravno da osjećaje lirskoga subjekta iščitavamo iz pjesničkih slika.

• U drugoj je strofi dominantna slika starice na cesti u trošnom starinskom kaputu. Majčina je to skromnost, siromaštvo, ali slika je osobito snažna jer ukazuje na dvosmjernu emociju: ljubav majke prema sinu (usamljene majke koja svakodnevno iščekuje sina, iako u dubini duše zna da neće doći) i sina prema majci (usprkos udaljenosti, emocija je izuzetno snažna).

• Slika plavog sutona i majčine zle slutnje vezane uz sinov život u gradu (krčma, tuča, sin je ranjen nožem). Slika grada u majčinim slutnjama je slika nasilja i pijanstva, potpuno drukčija od prethodnih slika siromaštva, ali neiskvarenosti i iskrenosti.

• Sin tješi majku: ne može umrijeti prije nego je vidi. Sin ne negira, ne ispravlja majčinu sliku, on samo ističe svoju ljubav prema njoj. Prešutno prihvaća majčinu sliku grada: iskrivljene su temeljne ljudske vrijednosti, prevladavaju tuga i razočarenje koje se onda „utapaju“ u alkoholu.

• Lirski subjekt ističe svoju nježnost, svoju sklonost snu i težnju za povratkom u zavičaj.

• Pjesnička slika proljeća kao slika koja će motivirati povratak lirskoga subjekta, želja da bude miran i slobodan (da majka ne ograničava tu slobodu ranim buđenjem).

• Suprotnost između snova, njihove ljepote i lakoće spram stvarnosti, čemera i težine života.

• Lirski subjekt nije spreman ni na molitvu, ona ga vraća korijenima, a povratka na staro nema. Jedina konstanta u njegovom životu, emotivna i sigurna je slika majke.

• Ponavljanje slike majke u trošnom starinskom kaputu zaokružuje njegovo razmišljanje i duhovni povratak u djetinjstvo. Pokušava umiriti majku, a da je sam pritom izuzetno nemiran.

Jesenjin poštuje tradicionalnu formu (katreni), ali stih je slobodan.

U pjesmi je vidljivo razočarenje sobom i životom te spoznaja da povratka na staro nema i da su sve tradicionalne moralne vrijednosti trajno napuštene. On je kao pojedinac razapet između izvorne ljepote, iskrenosti, vezanosti uz prirodu kao naslijeđa seoskoga podrijetla i ružnoće, neiskrenosti, udaljenosti od prirode i od ljudi, usamljenosti i otuđenosti kao načina života u gradu. Suprotnost je to i između djetinjstva i odrastanja, naivnosti i zrelosti.

Zanimljivosti koje se mogu iskoristiti u interpretacijiMože se iskoristiti citat u kojem Jesenjin govori o manifestu imažinizma.» Godine 1919. objavio sam s nekim drugovima manifest imažinizma. Imažinizam je bio formalistička škola koju smo htjeli uvesti. No ta škola nije imala temelja i ugasila se sama od sebe, ostavivši za sobom istinu o organskim slikama u poeziji.« Sergej Jesenjin

Literatura1. Sergej Jesenjin, Ispovijest mangupa, Matica hrvatska, Zagreb, 1965.

- zbirka Jesenjinovih izabranih pjesama i poema koja sadrži i pogovor Aleksandra Flakera

Nastavna jedinica: Sergej Jesenjin, Izbor iz poezije

Broj nastavnih sati: dva Nastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga…Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, radni listić, zvučna čitanka

Zadaće◦ obrazovne: Jesenjinova povezanost s poetikom imažinizma, značajke Jesenjinove poetike (sentimentalni ugođaj, melodiozni stihovi, pjesničke slike, smisao za uživljavanje u prirodu, tragika ljudskoga života i ljudskoga postojanja)◦ funkcionalne: razvijati sposobnost interpretiranja, zaključivanja, izražvanja ◦ odgojne: poticati ljubav prema pjesništvu i prema književnosti, razvijati interes za pjesništvo, izricanje mišljenja o samoubojstvu, život kao izazov

Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - učenicima možemo pročitati Pjesmu o kuji bez da išta znaju o Sergeju Jesenjinu, oni sami iznose dojmove i mišljenje o pjesmi, ali i pjesniku koji ju je napisao (senzibilnost, vezanost uz prirodu, uz životinje, suosjećanje, naglasak na vizualnom, na slici i na emociji)

Najava i lokalizacija pjesme Zelena frizura

Slušanje pjesme Zelena frizura

Interpretacija pjesme

Zaključak – odgovor učenika Sergeju Jesenjinu (pjesnička slika kao argument za život)

2. sat Motivacija - učenici izražavaju kako su doživjeli Sergeja Jesenjina na osnovi njegovih pjesama - objašnjavanje sintagme razmetni sin – asocijacija na Gundulića i na Bibliju, pitanje učenicima koje sinovljeve emocije prepoznaju slušajući priču o razmetnom sinu(tuga, izgubljenost, želja za povratkom ocu i obitelji, otuđenost, razvratnost, želja za povratkom istinskim ljudskim vrijednostima)

Najava i lokalizacija pjesme Pismo majci

Slušanje pjesme Pismo majci

Interpretacija pjesme

Zaključak - koje osjećaje bibijskog razmetnog sina prepoznajemo u pjesmi- rješavanje zadataka iz radnog listića

Plan ploče Sergej Jesenjin (1895.-1925.) – posljednji pjesnik sela - imažinizam – avangardni pravac koji u prvi plan stavlja pjesničku sliku Zelena frizura - vezanost lirskog subjekta uz prirodu- priroda kao utočište i izvor trajne i istinske ljepote

Pismo majci - kontrast: selo ---- grad ↓ ↓ djetinjstvo zrelost sreća otuđenost, usamljenost, raskalašen život, tuga, jad vezanost udaljavanje od prirode i prirodnog uz prirodu iskrena ispraznost emocija ljepota ružnoća

Radni listić

Sergej Jesenjin (1895.-1925.)

a.1. Ime Sergeja Jesenjina vežemo uz ruski:a) futurizamb) ekspresionizamc) imažinizamd) nadrealizam

2. Iz koje su pjesme stihovi: »Jesi l živa staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvečer nad kolibom tvojom ona čudna svjetlost sja i dalje.«

3. U lirskoj pjesmi Zelena frizura javlja se motiv:a) brezeb) hrastac) jasenad) bukve

4. Uz Sergeja Jesenjina povezujemo sintagmu:a) pjesnik gradab) pjesnik selac) pjesnik priroded) pjesnik interijera

5. Koje je od navedenih djela napisao Sergej Jesenjin:a) Ciganski romancerob) Sveopći spjevc) Pusta zemljad) Crni čovjek

b.6. Prokomentiraj u kojem je smislu Jesenjin posljednji ruski » pjesnik sela«________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

7. Na osnovi pročitanih pjesama, iznesi i prokomentiraj Jesenjinov doživljaj života. ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________Luigi Pirandello (1867.-1936.)

Polazišna interpretacija u udžbeniku • lica --------------------- glumci i redatelj

pripadaju stvarnosti pripadaju kazalištu, stvaraju ___________ iluziju - isprepleću se život i gluma, stvarnost i iluzija

Interpretacija djela u cijelosti • Razrađujemo polaznu udžbeničku skicu novom skicom u kojoj ćemo prepoznati odnos među licima, odnosno odnos između tzv. stvarnosti i iluzije:

Predstava u predstavi madame Pace

Pirandellova komedija Igra uloga pastorka inspicijent

majka --------- otac redatelj ----------- glumci | | (Prvakinja, Prvak, sin kćer mladi glumac, mlada glumica…)

Sin rekviziter

Profesor će s učenicima prokomentirati odnos među licima u drami, na probi Pirandellove komedije Igra uloga pojavljuje se šest lica koji traže autora i koji traže da se prikaže njihova drama. Redatelj je najprije ljut, a kad čuje za odnos među licima, zainteresira ga njihova drama i odlučuje je postaviti na scenu. Otac i majka su bili u braku, ali majka se preudala za očevog suradnika. Otac i majka imali su Sina koji je ostao s ocem (majka optužuje oca da joj je oduzeo Sina). Majka je u novom braku rodila troje djece: sina, dvije kćeri. Muž umire, majka ostaje sama s djecom. Počinje šivanjem za voditeljicu bordela madame Pace zarađivati za život. Ali majka ne zna da joj madame Pace daje posao samo zbog kćerke koju pridobija za prostituciju s argumentima da joj je majka upropastila sve tkanine i da ih netko mora otplatiti. Kćer se počinje baviti prostitucijom i jednom prilikom joj dovode Oca (ali majka dolazi i prekida njihovu moguću vezu). Redatelj pokušava baš tu scenu postaviti na pozornicu, na kraju se mali sin ubija iz pištolja, kćerka se utopi, a Pastorka bježi.S učenicima možemo konstatirati kako se radi o postupku predstave u predstavi (teatra u teatru) kojim autor (očito) apostrofira neke probleme (kasnije ćemo odrediti koje). • Sljedeći je korak utvrditi po kojim se značajkama Pirandellova drama razlikuje od tradicionalne drame.

Na str. 53. navedene su sljedeće značajke: → razina radnje: kaotičnost radnje dojam improvizacije→ kompozicija: nema podjele na činove; dupliciranje scenskog prostora (pozornica na pozornici) i prostora za gledatelje (gledatelji i na pozornici i u prostoru za gledatelje), predstava u predstavi (u okviru predstave Šest lica traži autora odvija se proba za predstavu Igra uloga i potom lica izvode svoju životnu dramu pred redateljem koji je zainteresiran da je postavi na scenu), ispreplitanje tragičnog i komičnog

Slijedi razrada i objašnjavanje navedenih značajki. Učenicima će biti jasnije ako u tablici ispišemo značajke tradicionalne drame te u čemu Šest lica traži autora odstupa od tradicionalne dramske radnje.

Tradicionalna drama Pirandellova drama

- pisana u obliku dijaloga, namijenjena - pisana u obliku dijaloga, namije-je izvođenju na pozornici njena je izvođenju na pozornici

- podijeljena na činove i prizore - nema podjele na činove i prizore

- didaskalije kao kratke upute glumcima - zastor se spušta slučajno o izgledu pozornice, ponašanju i izgledu glumaca na sceni

- u postavljanju drame na pozornici - čini se da nema scenografije niti sudjeluju: redatelj, glumci, scenograf, kostimografije jer se na pozornici kostimograf odvija proba dramskoga komada

- pozornica je i fizički odvojena od - pozornica je odvojena od prostora prostora za gledatelje za gledatelje, ali npr. gledatelj ulazi iz pozornice, pastorka odlazi kroz - predstavu izvode glumci gledatelj (labilna granica između scenskog prostora i gledatelja)- kompozicija tradicionalne drame: - u postavljanju drame na scenu sudjeluju glumci, ali prekidaju ih kulminacija lica radnja radnja - razara se tradicionalna kompozi- _______ rasplet cija dramske radnje uvod ____ peripetija

• Sljedeće pitanje je zašto to odstupanje od tradicionalne drame, odnosno kako ga objasniti.

Moguće objašnjenje je: zato što Pirandello dovodi u pitanje sve značajke tradicionalne drame, ukazuje na postupak nastanka dramskoga djela i na smisao dramskoga teksta. To možemo objasniti pomoću citata iz drame:

a) pitanje dramskoga teksta »REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ćete, dragi gospodine, da bez autora … Ja bih vas mogao uputiti na nekoga. OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi!REDATELJ: Ja? Ma što to govorite? OTAC: Da, vi! Vi! Zašto ne? REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio!OTAC: Pa zar ne biste mogli sada započeti, oprostite? Nije vam to ništa. Toliko njih to čini! Vaša je zadaća tim lakša što smo mi svi ovdje, živi, pred vama.REDATELJ: Ali to nije dovoljno!OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajući nas dok proživljavamo svoju dramu… REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati! OTAC: Ne, nego u krajnjem slučaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit će dovoljno za početak sastaviti skicu… i pokušati.« (Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.)

- pitanje može li dramska predstava funkcionirati samo sa skicom dramskoga teksta, dakle podrazumijeva se glumačka improvizacija- sam autor nam ukazuje na svoje namjere u svezi s tekstom»Ja sam htio prikazati šest lica koja traže autora. Dramu je nemoguće izvesti upravo zato što nedostaje autor kojeg oni traže, dok će međutim biti izvedena komedija tog njihovog uzaludnog pokušaja, zajedno s tragičnim koje nosi u sebi zbog same činjenice da se radi o šest odbijenih lica. (…) Valja sad shvatiti što sam to njihovoga odbacio; ne njih same, očigledno, već njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tiče nadasve njih samih, ali koja mene uopće nije zanimala, iz razloga na koje sam se već osvrnuo. A što je to, za jedan lik, njegova vlastita drama? Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik. Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova životna funkcija, nužna da bi postojao…« (str. 8.)

- autor, je dakle, odbacio dramu likova i zato dramu nije moguće izvesti (u tradicionalnom smislu te riječi); on govori kako je drama razlog postojanja lika, odnosno da je ona njegova životna funkcija, ali lik kao takav postoji samo u autorovoj svijesti, i u tom smislu cijelu dramu možemo promatrati kao dramu dviju stvaralačkih razina u autorovoj svijesti: postojeću, osviještenu koja ide prema realizaciji (Igra uloga) postojeću, potisnutu koja ne želi biti realizirana, a opsjeda autora - ali i njih autor izokreće na sceni, glumci u pravilu pripadaju kazališnoj iluziji (a u ovom slučaju autorovoj realnosti), a lica pripadaju stvarnosti (u ovom slučaju iluziji); znak je to da ništa nije kako se čini, odnosno da se perspektive uvijek mogu izmijeniti

b) pitanje transponiranja zbilje u umjetničku zbilju

»REDATELJ: …Ma kakav vaš izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora!OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza? REDATELJ: Ni govora! Vaš izraz ovdje postaje gradivo kojem tijelo i obličje, glas i držanje podaruju glumci koji su – tek toliko da znate – bili dorasli izražajnom oblikovanju itekako plemenitog gradiva, dok je gradivo vaše drame tako neznatno da, održi li se na sceni, bit će to, vjerujte mi, isključivo zaslugom mojih glumaca.(…) OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se trudio postići sličnost šminkom…Mislim, s njegovim stasom… (Svi se Glumci smiju.)…teško da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam u stvarnosti. Prije će to biti – zanemarimo li stas – prije će to biti njegovo tumačenje toga kakav sam ja, kako me on doživljava – bude li me on doživio-, a ne kako ja u sebi doživljavam sebe samoga. A čini mi se da bi onaj koji bude pozvan suditi o nama trebao voditi računa o tome.« (str. 45.)

- zbilja se u dramskom djelu transponira u umjetničku zbilju u kojoj vrijede drukčije zakonitosti nego u realnosti, osoba u umjetničkom djelu nije ista kao stvarna osoba (ako je oblikovana prema stvarnoj osobi)

- u jednoj od početnih didaskalija Pirandello kaže: »No najdjelotvornije i najprikladnije sredstvo, na koje se ovdje upućuje, uporaba je posebnih krinki za Lica, obrazina navlaš izrađenih od materijala koji neće omlohaviti od znoja, a istodobno neće biti pretežak glumcima koji ih nose. Krinke valja izraditi s otvorima za oči, nosnice i usta. Tako će ujedno biti protumačen duboki smisao drame. Lica, naime, ne smiju djelovati kao tvare, već kao stvorena zbiljska bića, nepromjenljive tvorevine mašte, pa dakle stvarnija i trajnija od nepostojane prirodnosti Glumaca. Krinke će pripomoći pri stvaranju dojma umjetno sastavljenih likova od kojih svaki nosi nepromjenljivo zaustavljen izraz svog temeljnog osjećaja, a to su pojedince: grizodušje Oca, osveta Pastorke, prezir Sina, bol Majke s njezinim nepomičnim voštanim suzama u modrima podočnjacima i niz obraze, poput onih koje se vide u crkvama na isklesanim i naslikanim likovima Mater dolorosa.«(21.)

- i komentar Snježane Husić:»Nevolja je u tome što ono što se čini krinkom to zapravo nije. Tih šest likova ne ‘nose’ispod navodne krinke nikakvo drugo lice; obrazina ne krije nikakav obraz, jer ona jest obraz. U tome se sastoji paradoks oko kojega Pirandello gradi svoju estetičku teoriju: umjetnost je možda jedina istina, upravo stoga što zaustavlja izraz poput krinke, te se ono što je naizgled fiktivno pokazuje jedino zbiljskim, utoliko što je nepromjenljivo, što njegovo postojanje nije podložno mijenama tako čestim u onome što nazivamo stvarnim životom. Dok se naše lice mijenja svakog trenutka sa svakim novim izrazom koji poprimi, krinka – kao lice lika – uvijek je ista.Dok smo mi, kako kaže Otac, sad ovaj, sad onaj, prema tome tko nam je sugovornik, s jednim smo ovakvi, s drugim onakvi, dramsko lice je uvijek jednako samome sebi. Želeći dovesti paradoks do krajnjih granica i, uostalom, slijedeći u tome Piradellove teorije, reći ćemo da smo zapravo mi ti koji navlače obrazine i neprestance ih mijenjaju, neprestance

se prerušavaju dok dramski lik ostaje uvijek vjeran samome sebi, pokazujući uvijek isto lice – krinku.« (XIII)

• Nakon ovakvih komentara učenici će postati svjesni kompleksnosti drame i nemogućnosti da se školskom interpretacijom dotaknu sve razine njezina značenja.

• Zanimljiv je i Pirandellov komentar kako su Otac i Pastorka Duh, majka je Priroda (»Ona je, ukratko, priroda. Slika prirode zaustavljena u liku majke. (…) Tako se u liku Majke odražava nepromjenjljivost njezina života zaustavljenog u formi koja, na drugi način, mori Oca i Pastorku. To dvoje, duh; ona, priroda. Duh se tom stanju opire ili se pak nastoji okoristiti njime, kako već može; priroda ako nije potaknuta smisaonim pobudama, plače nad njim.«, str. 11.)

»Sve što živi, zbog same činjenice da živi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetničkog djela, koje živi vječno, jer ono jest forma.« (str. 12.)

- vječni život umjetničkog djela zato što jest forma, umjetničko djelo doživljava se na jedan specifičan način i Pirandellov način razmišljanja nije moguće razumjeti iz perspektive uobičajenog gledatelja željnog zabave u kazalištu; U tom kontekstu treba shvatiti i citat koji učenici trebaju objasniti (udžbenik, str. 53.):»Priroda se služi ljudskom maštom kao oruđem kako bi, u uzvišenom obliku, bilo nastavljeno njezino stvaralačko djelo.«(dakle: zbilja ------- transponira se u umjetničku zbilju -----posredstvom mašte --- u uzvišenom obliku nastaje stvaralačko djelo) »Umrijet će čovjek, pisac, oruđe stvaranja; no stvorenje neće umrijeti, nikada!«(Dramsko lice neće umrijeti, ono će živjeti vječno, kao i umjetnost.)

Literatura1. Pirandello, Luigi, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997.

Nastavna jedinica: Luigi Pirandello, Šest lica traži autora

Broj sati obrade: sat lektire Nastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga, oluja mozgova …Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, književno djelo, nastavni listić

adaće a) obrazovne: odnos Pirandellove drame prema tradicionalnoj drami; odnos među licima; predstava u predstavi, pitanja koja problematizira Piradellova drama (pitanje dramskoga teksta, kazališne iluzije, transponiranja zbilje u umjetničku zbilju, odnosa prema umjetnosti); mogućnost usporedbe Piranella i Prousta b) funkcionalne: razvijati sposobnost uspoređivanja, interpretiranja c) odgojne: poticati ljubav prema književnosti i prema čitanju

Tijek nastavnoga sata1. sat Motivacija - učenici komentiraju plakat za predstavu (udžbenik, 48. str.) - čitaju i komentiraju tekst o usporedbi Pirandella i Prousta (pitanje: zašto u Piradellovoj drami život pojedinca, bez obzira je li on Glumac ili lice, npr. Otac, predstavlja fikciju; ukoliko učenici ne znaju odgovor, pitanje zapisujemo na ploču i odgovaramo na njega ili na kraju 1. ili na kraju 2. sata) - učenici izražavaju svoje dojmove i mišljenje o drami

Interpretacija - komentiranje polazišne interpretacije u udžbeniku - skiciranje dramskih lica i njihovih odnosa

Zaključak - komentiranje citata Snježane Husić (str. 54.)

2. sat Motivacija - oluja mozgova: što je tradicionalna drama

Interpretacija - odnos tradicionalne drame i Pirandellove drame - pitanja koja postavlja Pirandellova drama

Zaključak - Pirandellov doživljaj umjetnosti

Plan pločeLuigi Piradello (1867.-1936.), Šest lica traže autora

- drama

predstava u predstavi madame Pace

Pirandellova komedija Igra uloga pastorka inspicijent

majka --------- otac redatelj ----------- glumci | | (Prvakinja, Prvak, sin kćer mladi glumac, mlada glumica…)

Sin rekviziter

- Pirandellova drama kao moderna drama (odmak od tradicionalne drame i na razini sadržaja i na razini forme)

- umjetnost je vječna:»Sve što živi, zbog same činjenice da živi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetničkog djela, koje živi vječno, jer ono jest forma.«

Nastavni listić

Luigi Piradello (1867.-1936.)

a.1. Koje od navedenih djela nije napisao Luigi Pirandello: a) Pokojni Matija Pascal b) Ljubavi bez ljubavic) Večeras se improvizira d) Bjegunica

2. Koje se od likova ne pojavljuje u drami Šest lica traži autora: a) Majka b) Sin c) Očuh d) Pastorka

3. Kako se zove predstava koju glumci uvježbavaju u drami: a) Lica b) Gole maske c) Igra uloga d) Ubojstvo

4. Koje je godine Luigi Pirandello dobio Nobelovu nagradu: a) 1930. b) 1932. c) 1934. d) 1936.

5. Zaokruži tvrdnju koja se odnosi na dramu Šest lica traže autora: a) Drama nema činova niti prizora. b) Redatelj dovodi lica da odigraju njegovu novu predstavu. c) Pirandellovo ime se ne spominje na pozornici. d) Sve na kraju sretno završava.

b. 6. Prokomentiraj navedene citate.

»REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ćete, dragi gospodine, da bez autora … Ja bih vas mogao uputiti na nekoga. OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi!REDATELJ: Ja? Ma što to govorite? OTAC: Da, vi! Vi! Zašto ne? REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio!OTAC: Pa zar ne biste mogli sada započeti, oprostite? Nije vam to ništa. Toliko njih to čini! Vaša je zadaća tim lakša što smo mi svi ovdje, živi, pred vama.REDATELJ: Ali to nije dovoljno!

OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajući nas dok proživljavamo svoju dramu… REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati! OTAC: Ne, nego u krajnjem slučaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit će dovoljno za početak sastaviti skicu… i pokušati.« (Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.) ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

»Ja sam htio prikazati šest lica koja traže autora. Dramu je nemoguće izvesti upravo zato što nedostaje autor kojeg oni traže, dok će međutim biti izvedena komedija tog njihovog uzaludnog pokušaja, zajedno s tragičnim koje nosi u sebi zbog same činjenice da se radi o šest odbijenih lica. (…) Valja sad shvatiti što sam to njihovoga odbacio; ne njih same, očigledno, već njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tiče nadasve njih samih, ali koja mene uopće nije zanimala, iz razloga na koje sam se već osvrnuo. A što je to, za jedan lik, njegova vlastita drama? Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik. Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova životna funkcija, nužna da bi postojao…«______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

»REDATELJ: …Ma kakav vaš izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora!OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza? REDATELJ: Ni govora! Vaš izraz ovdje postaje gradivo kojem tijelo i obličje, glas i držanje podaruju glumci koji su – tek toliko da znate – bili dorasli izražajnom oblikovanju itekako plemenitog gradiva, dok je gradivo vaše drame tako neznatno da, održi li se na sceni, bit će to, vjerujte mi, isključivo zaslugom mojih glumaca.(…) OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se trudio postići sličnost šminkom…Mislim, s njegovim stasom… (Svi se Glumci smiju.)…teško da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam u stvarnosti. Prije će to biti – zanemarimo li stas – prije će to biti njegovo tumačenje toga kakav sam ja, kako me on doživljava – bude li me on doživio-, a ne kako ja u sebi doživljavam sebe samoga. A čini mi se da bi onaj koji bude pozvan suditi o nama trebao voditi računa o tome.« (str. 45.)

Dobriša Cesarić (1902.-1980.)

Polazišna interpretacija u udžbeniku Oblak - misaona lirska pjesma- dvije razine značenja: doslovna i alegorijska ↓ ↓ ljepota oblaka oblak kao simbol izdvojenog pojedinca koji se pojavljuje koji »krvari« ljepotu i nestaje Interpretacija pjesme u cijelosti • U pjesmi postoji napetost (koja izvire iz suprotnosti snažne, tragične spoznaje i krhke lirske forme kojom je ona izrečena) napetost izvire i iz čitateljeva očekivanja »što će se dalje dogoditi«.Pjesma ima i epske značajke (narativnost) i dramske (napetost). Doslovna razina pjesme ukazuje na prirodni fenomen, a alegorijska na društveni: nezainteresiranost ljudi za duhovne vrijednosti što je univerzalno, odnosno svevremensko, ali i svojstveno dobu kad je pjesma nastala – između dvaju svjetskih ratova. Oblak je simbol tragične izdvojenosti, odnosno stvaralačke usamljenosti. Ljudi su zaokupljeni materijalnim vrijednostima i ne mare za duhovne vrijednosti.

• Poetska poruka pjesme je da su stvaratelji usamljeni u svom bolnom rađanju ljepote i oni ne mogu očekivati »publiku« jer su oni dvije različite društvene kategorije koje imaju različite predmete interesa.

• Pjesma je ispjevana u perfektu što ukazuje na prolaznost trenutka u kojem se oblak pojavio, tako pjesma djeluje poput neke vijesti, ali to je jači alegorijski impuls njezina tumačenja.

• Prema Anti Stamaću: »Oblak svojom simbolskom dubinom, semantičkom protegom svoje znakovitosti, upućuje na tragičnu sudbinu svega što je individualno i izvrsno, slobodno i zato lijepo.«Navedeni Stamaćev citat ukazuje kako se oblak može shvatiti i kao individualnost općenito, čija je značajka da je slobodno, izvrsno i lijepo; s učenicima se može diskutirati o tome slažu li se oni s autorom da takvi pojedinci imaju tragičnu sudbinu.

Polazišna interpretacija u udžbeniku Povratak - kružno kretanje vremena / cikličnost i u formi pjesme (ponavljanje prve strofe na kraju ↓ pjesme) razapetost lirskoga subjekta između istine i snova čežnja ljubavi za vječnošću i nastavkom ljepote sumnja u mogućnost ponovnoga ostvarivanja sreće, ljubavi, ljepote- ograničenost ljudske spoznajeInterpretacija pjesme u cijelosti Interpretacija pjesme prema Anti Ćosiću.1

Prema Ćosiću originalnost Cesarićeve pjesme Povratak nije u ideji vječnog povratka (ona je kao takva zaokupljala mnoge pjesnike i mislioce), nego u činjenici da se dvojezaljubljenih, pošto se nađu u vječnosti, neće uopće prepoznati.U početnoj i završnoj strofi (koje su kao takve misaone, za razliku od ostale četiri u ko-jima prevladavaju emocije) zamjećujemo skepsu ( »tu vječitu pratilju neumorna čovječjeg duha«) kao poetsko-misaoni lajtmotiv, pomalo sokratovski stiliziran (»Znamda ništa ne znam«), a koja predstavlja tužnu konstataciju ograničenosti ljudske spo-znaje. Autor u tome ne prepoznaje pesimizam, nego rezignaciju (tragično mirenje s postojećim).Dominantan osjećaj koji čitatelja prati do posljednje strofe je pjesnikova razapetost između istine i sanjarije. Ćosić navodi primjere u kojima se javlja ideja o ponovnom viđenju, o ponovnim povratcima (što možemo »iskoristiti« na taj način da učenicima damo nastavni listić na koji će napisati svoje mišljenje o različitim shvaćanjima iste ideje ili da im primjere damo na prozirnici što će oni onda usmeno komentirati.

I. » Tada će opet biti Sokrat i Platon i svaki pojedini čovjek ponovno će nastati sa istim prijateljima i sugrađanima, isto će trpjeti, isto će mu se opet događati i radit će ista djela, i svaki grad, svako selo i svako polje na isti način opet nastati.Ali to ponovno nastajanje svega, apokatastazis tu pantos, ne događa se samo jedanput nego mnogo puta, i beskonačno često isto će se sve ovo ponoviti.« Nemesios u Fenikiji (oko 400. poslije Krista), biskup, neoplatoničar koji u djelu De natura homini navodi učenje stoika.II. » Molim je, kada za smrt moju dozna, uskoro, neka u nebu me sretne i zovne k sebi da se kraj nje stvorim. « Petrarca, 333. sonet (on ostaje u okvirima dobro poznatih i priznatih kršćanskih razina)III.» Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi, čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada, i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.«

___________ 1Ćosić, Anto, Cesarićev kanconijer, Marulić, hrvatska književna revija, Zagreb, 1994., br. 4, str. 276.-281. Tin Ujević, Vječni prsten ( »i Cesarićev Povratak i Ujevićev Vječni

prsten polaze od iste misaone okosnice, izviru iz istog vrela, ali se pri kraju razilaze: Ujević ostaje u okvirima očekivanog, uobičajenog, a Cesarić ideju modificira, pružajući nam nova rješenja, nova viđenja povratka«).Osim što pjesnik na planu sadržaja ukazuje na ponavljanje (života), on to čini i na planu izraza (ponavljanje riječi: možda, vječito, opet, vječnost, No vrijeme se kreće, No vrijeme se kreće..)Zanimljivo je da je autoru stih»Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne…« »rogobatan« i da je on kao takav oštetio pjesmu (jer uho duše koje se napne zvuči isforsirano i na granici je smiješnog).Na kraju autor postavlja pitanje u čemu je atraktivnost ove Cesarićeve pjesme»čija popularnost raste s godinama. Ona je kao vino. Što starija – to bolja!Možda otkrivanje tajne leži u jednostavnoj istini: pjesnik je majstorski ušao u svijet nedorečenih želja svojih čitalaca koje od iskona muče iste misli i isti osjećaji. On im je ponudio svoju verziju povratka, prilično pesimističnu, i ona im se, izgleda, svidjela. Poruka pjesme je implicirana i u naslovu – čeka nas, dakle, povratak.«U udžbeniku je nakon pitanja za interpretaciju pjesme Povratak dan ulomak iz Ćosićeva teksta (»Pjesma Povratak pokazuje da ništa kao ljubav ne može biti tako banalno, a opet toliko originalno. I upravo ove ekstremne točke, banalnost i originalnost, između kojih narasta vjera u novi doživljaj, pri svome sudaru izbijajuiskru što svojim svjetlom osjvetljava prozaične ovozemaljske pute. Ljudska narav, intimno, nikada neće prihvatiti mogućnost gašenja ove iskre, koju su ljudi nekad – ne bez razloga – nazvali božanskom i stoga se ne miri s efemernošću najjačeg ljudskogosjećaja, ne miri se s onim poovskim: - Never more.«) u kojem je vidljivo da je u pjesmi prepoznatljiva i banalnost i originalnost (jer ljubav kao takva sjedinjuje i jednu i drugu značajku) te činjenicu da se čovjek nikada neće pomiriti da je ljubav efemerna i kao takva ograničena na zemaljske okvire, iako pjesnik kao da nam poručuje poovski:Never more!Pjesma je i grafički (crticama) podijeljena na dva dijela: one odvajaju prvih pet strofa od šeste strofe čime se ukazuje na odvojenost života i smrti (jer ponavljanje prve strofe na kraju pjesme ukazuje na relativnost ljudske spoznaje i nemogućnost određivanja granice između života i smrti).Ć. Čoh tumači crtice na sljedeći način: Crtice predstavljaju stvarnost koja »Ako se ne ostvari, moguća ljubav će se izgubiti u moru života i beskonačnosti vremena.Sve će se vratiti na početak i vrtjet će se u prokletom, začaranom krugu – circulus vitiosus. Naznaka toga je ponovo otpočinjanje pjesme u vanjskom krugu.«

Polazišna interpretacija u udžbeniku Balada iz predgrađa - socijalna lirska pjesma- kontrast: svjetlost – mrak život – smrt radost - tuga

Interpretacija pjesme u cijelosti • Socijalni motivi u pjesmi: motiv sirotinje s licem punim briga, koja brzo prođe ispod lampe; sam izgled krajolika (debelo blato, stari plot, dvije-tri cigle na putu); ponavljanje prve strofe ukazuje na ponavljanje, na kružni tijek vremena, život se ponavlja, usprkos nestajanju jednoga čovjeka.

•U pjesmi se prepoznaju motivi boli i svjetlosti (bol kao dubina ljudskoga osjećaja, a svjetlost kao visina, u ovom slučaju svjetlost kao oznaka boljega života, topline, ljudskosti, ljepote koja samo na trenutak obasja pojedinca, a da on tu toplinu i ne osjeti.

• Na planu izraza vidljiva je učestalost polisindetona čime se ukazuje na tijek vremena (i, i, i,…), isto kao i trotočje koje ukazuje na nedovršenost, na to da tijek vremena ide dalje.Riječ balada u naslovu ukazuje na temeljni ton pjesme: tužan i tragičan (iako je odmak od balade u smislu sadržaje – Balada iz predgrađa nema ljubavni sadržaj).

• Baladu iz predgrađa moguće je uspoređivati s Povratkom po motivu cikličnosti (u Povratku on ukazuje na ograničenost ljudske spoznaje u svezi s temeljnim pitanjima života i smrti, ali i kao u Baladi iz predgrađa na kružni tijek vremena: ostaje pesimističan ton koji izvire iz mirenja s takvom sudbinom: i s ograničenošću i s činjenicom da naša smrt neće ništa promijeniti u svijetu).

Citat koji se može iskoristiti u nastavi »Cesarićeva ideja povratka konotira s Nietzscheovom idejom vječnog vraćanja jednakog. To je središnja tema njegova glavnog djela Tako je govorio Zaratustra. Nietzsche je smatra nepodnošljivom za nadčovjeka, a uspoređuje je sa zmijom koja se mladom pastiru, dok je spavao, uvukla u grlo. Oslobađanje od te ideje iskorak je u puninu življenja, u radosni smijeh i ples.Život u vječnom vraćanju jednakog potpuno je lišen smisla i vođen je lažnim vrijednostima koje će se jednom kao takve i pokazati. Događaj prepoznavanja vodećih vrijednosti kao lažnih ne dovodi nužno do uspostavljanja onih istinskih, već do razočaranja koje odvodi u nihilizam. Spas od nihilizma je u istinskom stvaralaštvu. Mogućnost, ali i nužnost takvog stvaranja Cesarićev suvremenik, Pavao Vuk-Pavlović vidi i u autentičnom odgoju i obrazovanju. Kao takvo ono nije okrenuto ponavljanju prošlog, već obnavljanju iz budućnosti. Ljubav je njegova bitna dimenzija. U njoj se vrhune sve istinske vrijednosti. Ona u bespuću vremena otkriva budućnost, obnavlja prošlost i stvara sadašnjost. O svemu učiti, a o njoj se ne poučiti i ne poučavati, isprazno je.« Ćiril Čoh, Poučavanje o jeziku u svjetlu filozofije i poezije, Jezik, književnost i mediji u nastavi hrvatskoga jezika, Naklada slap i Agencija za odgoj i obrazovanje, 2008.

»Simbol je znak u čijem označitelju ne prepoznajemo označeno. Simbol je u književnosti po pravilu višeznačan; jedan označitelj upućuje na više označenih.Cesarićev oblak u pjesmi Oblak, međutim, ne prikazuje oblak, već suoznačuje pjesnika, umjetnika, biće estetski senzibilizirano za ljepotu koju drugi ne vide. Prema tome, oblak je simboličan jer se u njemu ne prepoznaje označeno, nego do njega dolazimo tek

interpretacijom, tumačenjem. A i to označeno složeno je od više označenih.« Vlatko Pavletić, Kako čitati poeziju, Školska knjiga, Zagreb, 1988.

Zanimljivosti » Od svih svojih knjiga Dobriša Cesarić je najviše prigrlio Slap. Posvuda je nosio sa sobom ovaj izbor s kojim je bio toliko zadovoljan, da je na svim javnim nastupima čitao pjesme iz ove zbirke, a jedan je njezin primjerak bio ponio sa sobom i u bolni-cu gdje je – nakon njegove smrti – nestao. Konstatiram to s posebno naglašenim žaljenjem, jer je time nastala (možda) nepopravljiva šteta: naime, baš u taj je primjerakpjesnik upisao čistopis jedne svoje nove pjesme za koju je tvrdio (prema svjedočenju njegove supruge Elze i novinara Tome Đurinovića) da ide u red njegovih najboljih ostvarenja. « (Vlatko Pavletić)

Nastavna jedinica: Dobriša Cesarić, izbor iz poezije

Broj nastavnih sati: dva

Nastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga, uspoređivanja, izlaganjaNastavna sredstva i pomagala: udžbenik, zvučna čitanka, radni listić, prozirnica (projektor)

Zadaće◦ obrazovne: interpretacija Cesarićevih pjesama (misaonih lirskih pjesama Oblak i Povratak; socijalne pjesme Balada iz predgrađa); značajke Cesarićeve lirike◦ funkcionalne: razviti sposobnost izražavanja, zaključivanja, interpretiranja◦ odgojne: poticati ljubav prema čitanju i pjesništvu

Tijek nastavnoga sata1. sat Motivacija- kao motivaciju učenici komentiraju misli Nemesiosa iz Fenikije, Petrarke i Ujevića; postavljamo pitanje: Što je zajedničko svim citatima; učenici zaključuju da je to motiv vječnog povratka

Najava i lokalizacija Cesarićeve pjesme

Slušanje pjesme Povratak

Interpretacija- motiv povratka - na koji način Cesarić i Ujević variraju isti motiv- originalnost Cesarićeve pjesme Povratak- prva i posljednja strofa – misaonost, poetsko-misaoni lajtmotiv, pomalo sokratovski stiliziran (Znam da ništa ne znam) – ograničenost ljudske spoznaje; ostale strofe – emotivnost- ljudski usud: pitanje prepoznavanja, odnosno neprepoznavanja- komentiranje Ćosićeva citata iz udžbenika- pitanje o značenju crtica koje dijele pjesmu u dva dijela

Zaključak- dodirne točke: Cesarić-Nietsche (citat Ćirila Čoha)

2. satMotivacija - pitanje učenicima kojih se još Cesarićevih pjesama mogu prisjetiti i u čemu je njihovo alegorijsko značenje (Pjesma mrtvog pjesnika, Voćka poslije kiše, Slap, Vagonaši)

Rad u parovima – interpretacija pjesama Oblak i Balada iz predgrađa

Izlaganje – usmeno izlaganje/prezentacija rezultataZaključak- doslovna i alegorijska razina Oblaka i Balade iz predgrađa

Plan pločeDobriša Cesarić (1902.-1980.) Povratak - misaona lirska pjesma - temeljni motiv: motiv povratka, kružnog kretanja vremena - usporedba: Nemesios u Fenikiji Petrarca Ujević, Vječni prsten (400.g.) (14. st.) (20. st.)) - beskonačno ponavljanje - susret s voljenom osobom u - vječni povratak i ljudi, djela, prostora novoj dimenziji postojanja kružni tijek vremena

- ljudski usud: neprepoznavanje voljene osobe u novoj dimenziji postojanja

Pjesma mrtvog pjesnika- misaona lirska pjesma- doslovno značenje: pjesnikova želja da ga čitatelj probudi - alegorijsko značenje: pristup pjesništvu – važnost čitanja otvorena srca kako bi se mogle osjetiti piščeve misli i osjećaji

Voćka poslije kiše - misaona lirska pjesma- doslovno značenje: ljepota voćke poslije kiše- alegorijsko značenje: kratkotrajnost ljepote

Slap - misaona lirska pjesma- doslovno značenje: razmišljanje o ulozi kapi za slap - alegorijsko značenje: važnost ljudskog života za život u cijelosti

Vagonaši- socijalna lirska pjesma- obilježenost siromašnih u društvu u kojem žive

Oblak - misaona lirska pjesma- doslovno značenje: pojava i nestajanje oblaka- alegorijsko značenje: oblak kao simbol tragične izdvojenosti i stvaralačke usamljenosti, ljudi ne mare za ljepotu, zaokupljeni su materijalnim

Balada iz predgrađa- socijalna lirska pjesma- kružni tijek vremena: usamljenost siromašnih, vertikala: dubina (zemaljsko, nepravedno, tužno) i visina (nebesko, pravedno, svijetlo, lijepo)

Radni listići

Dobriša Cesarić (1902.-1980.)

a.1. Izbaci uljeza. a) Balada iz predgrađab) Slapc) Voćka poslije kišed) Mati čovjekovae) Povratak

2. Koju je od navedenih zbirki pjesama napisao Dobriša Cesarić.a) Spasena svjetlab) Ojađeno zvonoc) Mladićid) Glasnice u olujie) Crna maslina

3. Uz citirane stihove napiši kojoj pjesmi pripadaju.

» Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.Krhko je znanje!) _______________________________

» A prolaze kao i dosada ljudi,I maj već miriše – A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više…« _________________________________

» Ko oko svjetla leptirice noćneOko života tužaljke mi kruže. « _______________________

4. Na kojeg se pjesnika može primijeniti tvrdnja: Za njegovu poeziju vrijedi Schopenhauerova misao da se treba služiti običnim riječima kako bi se rekle neobične stvari.a) Dobrišu Cesarićab) Slobodana Novakac) Juru Kaštelanad) Slavka Mihalića

5. Dopuni rečenice tako da čine naslove Cesarićevih pjesama. Voćka ________ kiše; Balada __ ___________ ; ________ mrtvog _________

b.6. Usporedi pjesmu Poludjela ptica s pjesmom Oblak.

a) s obzirom na doslovno značenje obiju pjesamab) s obzirom na alegorijsko značenja obiju pjesamac) s obzirom na izrazd) s obzirom na poetsku poruku pjesama

Poludjela ptica ___________________________________Kakvi to glasi čuju se u mraku, ___________________________________Nad noćnim poljem, visoko u zraku? ___________________________________Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: ___________________________________Jedna u letu poludjela ptica. ___________________________________ ___________________________________Nadlijeće sebe i oblake trome, ___________________________________S vjetrom se igra i pjeva o tome. ___________________________________Svu svoju vjeru u krilima noseći, ___________________________________Kuda to leti, što bi htjela dòsēći? ___________________________________ ___________________________________Nije li vrijeme da gnijezdo vije? ___________________________________Kad bude hladno da se u njem grije. ___________________________________ Ko li te posla pjevati u tminu? ___________________________________Sleti u nižu, u bolju sudbìnu. ___________________________________ ___________________________________Ne mari za to poludjela ptica. ___________________________________Pjeva o vjetru što je svu golica. ___________________________________A kad je umor jednom bude srvo, ___________________________________Neće za odmor nać nijedno drvo. ___________________________________

7. Prokomentiraj cikličnost u pjesmi Povratak i u Baladi iz predgrađa.___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

c. 9. Napiši podsjetnik za državnu maturu – Stvaralačka biografija Dobriše Cesarića i interpretacija njegovih pjesama.

Hermann Hesse (1877.-1962.), Stepski vuk

Polazišna interpretacija u udžbeniku • esejistički karakter dijela romana nazvan Traktat o stepskom vuku• podvojenost čovjeka: nagon/razum ↓ - pojednostavljeno tumačenje jer se ljudska jedinka sastoji od tisuću suprotnih polova------------• Hary i Hermina kao izdvojeni pojedinci – ne zadovoljava ih prosječan život, udobnost ↓ ↓ protest građanskog života, teže nečem višem- Hary postaje - Hermina postaje kurtizanaintrovertirani koja uživa u tjelesnim nasladama i na površini života intelektualac koji u potpunosti živi u sferama duha – prodor u dubinu života ______________- zajedničko im je nezadovoljstvo postojećim i težnjak vječnosti („To je carstvo onkraj vremena i privida, onamo mi pripadamo,ondje nam je domovina, ondje stremi naše srce…“)--------------------• slojevitost ljudskoga ja (važnost svjesnog i podsvjesnog)• život kao igra (sastavljanje figurica ljudskoga ja)• suočavanje sa sobom i s podsviješću omogućuje sagledavanje vlastitoga života iz nove perspektive

Interpretacija ulomka Prvi ulomak Na samom početku udžbeničke jedinice je ulomak iz Stepskoga vuka u kojem se iznosi Harryjev doživljaj ljepote na jednom koncertu (umjetnost kao put u Onkraj, put u vječnost, u taj su-svijet, u carstvo istine).Nakon prvoga ulomka učenicima se ukazuje kako dio romana nazvan Traktat o stepskom vuku ima esejistički karakter i govori o podvojenosti čovjeka na razum i nagon, što je samo pojednostavljeno tumačenje jer se ljudska jedinka sastoji od tisuću suprotnih polova.----------Harry Haller je u krivu kad misli da je podvojen samo između vuka i čovjeka jer je čovjek slojevit (na jednom drugom mjestu u djelu Hesse kaže da je čovjek lukovica sastavljena od niza ljusaka) i mišljenje da su samo dva pola u našoj unutrašnjosti je suviše pojednostavljeno.Značajke njegove vučje strane su: divlje, nagonsko, nekontrolirano, a značajke njegove ljudske strane su: nježnost, sklonost umjetnosti, glazbi i težnja za uzvišenim.Čovjek najčešće sebe definira preko vrlo jednostavnih i banalnih formula, a isto tako gleda i svijet.

Učenici trebaju iznijeti svoje mišljenje o čovjeku: bitno je da uvide da im Hesse nudi jedan dublji pogled na svijet i čovjeka, pokušava im proširiti perspektivu, a oni se s time mogu, ali i ne moraju složiti. Intertekstualnost s Goetheovim Faustom je bitna jer se Goethe kao lik javlja i u djelu: i Harry teži za apsolutnim znanjem i ono čovjeka može dovesti u carstvo istine – u vječnost. Vječnost je moguće dotaknuti za života, a ne samo nakon smrti.

Drugi ulomakU drugom ulomku ukazuje se kako su Harry i Hermina izdvojeni pojedinci, ne zadovoljava ih prosječan život, udobnost građanskoga života, oni teže nečem višem. Njihov protest ih ili udaljuje od svjetovnog, građanskog (Harry) ili kompromitira s građanskim shvaćanjem morala (Hermina), njima je zajedničko nezadovoljstvo postojećim i stremljenje ka vječnosti.-------------I Harry i Hermina moraju propasti u svijetu u kojem žive jer imaju »jednu dimenziju previše«, jer se ne zadovoljavaju građanskom jednoličnošću, teže višem. Povlačeći paralelu s Mozartom i njegovim vremenom, Hermina ukazuje da su uvijek na vlasti osrednji, a posebni su negdje na rubu, ali posebni, izdvojeni, mogu doživjeti vječnost – carstvo istine. Slava je izmišljen pojam, važna je vječnost – vječnost u smislu ljepote, istine, istinskoga svijeta.

Treći ulomak Nakon trećeg ulomka učenicima se ukazuje na slojevitost ljudskoga ja, na važnost i svjesnog i podsvjesnog, na život kao na igru (sastavljanje figurica ljudskoga ja); suočavanje sa sobom i sa podsviješću omogućuje sagledavanje vlastitoga života iz jedne nove perspektive. -------------Životno umijeće je oblikovanje i oživljavanje igre vlastitoga života, čovjek sam vuče figurice svoga života, on je majstor, on je igrač, on je subjekt, a ne objekt. Važna je samospoznaja da bi pojedinac mogao upravljati sobom i poigravati se životom. Samospoznaja nas vodi u poziciju subjekta, a ne pasivnoga promatrača, a ne u poziciju objekta. U radnoj se bilježnici donose neki citati iz djela koji ili upotpunjavaju ono što je rečeno u ulomcima ili navode učenike na razmišljanje o životu i na izricanje vlastitih sudova.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi » Naziv ‘stepski vuk’ metafora je a duševna protuslovlja u analitičkom portretu intelektualca koji je svjestan toga da je nemoćan prevladati jaz između svoje težnje za neovisnošću i zbiljske ovisnosti o društvu.

Djelo ne pruža odgovore, već postavlja mučna pitanja, sugerirajući jedino simbolične putokaze, napose u traženju individualnih duhovnih uporišta, kakva se mogu naći u velikih umjetničkih djela.« Viktor Žmegač

ZanimljivostiPseudonim Hermana Hessea je Emil Sinclair. Hesse je započeo studij teologije, ali ubrzo ga je napustio.

Nastavna jedinica: Hermann Hesse, Stepski vuk

Broj nastavnih sati: jedanNastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga, uspoređivanja, izlaganja

Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, zvučna čitanka, radni listić

Zadaće◦ obrazovne: H. Hesse u kontekstu avangarde; naslov romana; pitanja koja postavlja Harry Haller◦ funkcionalne: razviti sposobnost izražavanja, zaključivanja, interpretiranja◦ odgojne: poticati ljubav prema čitanju

Tijek nastavnoga sataMotivacija Čitanje uvodnog citata, komentari učenika

Razrada - učenici su samostalno kod kuće čitali ulomke iz djela

-1 dojmovi o pročitanom

-2 usporedba Faust – Harry (komentar iz udžbenika:»Goetheov Faust simbol je neugasive žudnje za apsolutnim znanjem, za takvim znanjem kakvo jedino može čovjeku donijeti smirenje i zadovoljstvo koje bi zaustavilo prolaznost u trenutku vječnosti, ali on je ujedno i simbol ljudske prirode koja i samu vječnost stavlja na kocku zbog odluke da samu sebe ostvari do kraja, da ostvari svoje ljudske mogućnosti.«

-3 osnovni problemi naznačeni u ulomcima: odnos čovjeka prema životu, prema vječnosti, ljudsko nezadovoljstvo i traganje za višim smislom, svijest o slojevitosti ljudske ličnosti, težnja za istinom, težnja za znanjem, odnos: banalno – uzvišeno, ljudski doživljaj sreće

-4 učenici i njihovo tumačenje igre šaha Nitko – igrač šaha / poduka o izgradnji osobnosti - šahovske figure: dijelovi ljudske osobnosti - relativan odnos ludosti – normalnosti – genija - poduka pojedinca kako da sastavi svoje ja (problemsko pitanje: Kako vi Objašnjavate izraz raspadanja ljudskog ja? Kako se pojedinac nakon takvog raspadanja opet može „složiti“? - život kao igra

Zaključak - učenici rješavaju prvi dio radnog listića (o Hesseu i njegovom djelu)- ukoliko ostane vremena, učenici rješavaju drugi dio radnog listića, citati, komentari, ako nema dovoljno vremena, drugi dio listića rješavaju za D.Z.Plan pločeHermann Hesse (1877.-1962.) Stepski vuk

- roman - naslov: stepski vuk – intelektualac razapet između želje za mirom i posvećenošću znanosti i višim ciljevima te poriva da ostvari svoju ljudsku prirodu u ljudskom društvu- fabula u drugom planu- esejistički dijelovi - glavni likovi: Harry Haller, Hermina, Pablo- problemi: odnos čovjeka prema životu, prema vječnosti, ljudsko nezadovoljstvo i traganje za višim smislom, svijest o slojevitosti ljudske ličnosti, težnja za istinom, težnja za znanjem, odnos: banalno – uzvišeno, ljudski doživljaj sreće - Hesse je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1946. godine

Radni listići

Hermann Hesse (1877.-1962.)

a. 1. Koji od likova ne pripada romanu Stepski vuk.a) Harryb) Herminac) Marijad) Pabloe) Ugo

2. Izbaci uljeza.a) Demianb) Siddharthac) Narcis i Zlatoustid) Ćelava pjevačica

3. Koje je godine Hermann Hesse dobio Nobelovu nagradu za književnost?a) 1926.b) 1936.c) 1946.d) 1956.

4. Zaokruži tvrdnju koja se odnosi na roman Stepski vuk.a) glavni junak djela je životinja – vukb) radnja romana odvija se u vrijeme II. svjetskog ratac) u romanu ima nekoliko pripovjedačad) glavni junak na kraju pogiba

5. Traktat o Stepskom vuku je:a) esej koji je Hessea potaknuo na pisanje romanab) esej koji je sastavni dio romanac) esej koji je Hesse napisao nakon velikog uspjeha svog romanad) esej koji govori o biološkim značajkama stepskoga vuka i Hesse ga spominje samo u prologu svoga romana

b. 6. Donosimo citate u kojima se ukazuje na značajke Stepskoga vuka (Harryja Hallera). Prokomentiraj u kojem se smislu navedene značajke potvrđuju/ne potvrđuju u ulomcima iz udžbenika.(1) »Ono što se, naprotiv, meni događa u mojim rijetkim trenucima radosti, ono što je meni slast, doživljaj, ekstaza i ushićenje, to svijet poznaje, traži i voli jedino u pjesništvu, u životu to drži poremećenim. I doista, ako svijet ima pravo, ako ta glazba u kavanama, te masovne zabave, ako ti na američki način s tako malim zadovoljni ljudi imaju pravo, onda sam ja u krivu, onda sam ja poremećen, onda sam doista stepski vuk, kako sebe često nazvah, ta životinja koja je zalutala u njoj stran i nerazumljiv svijet, koja više ne pronalazi svoj zavičaj, ni zrak ni hranu. « Prevela Vera Čičin-Šain

(2) »Bilo je pak i takvih, koji su u njemu voljeli upravo vuka, upravo ono slobodno, divlje, neukrotivo, opasno i jako, a za njih je opet bilo iznimno razočaravajuće i mučno, kad je iznenada divlji, ljuti vuk bio još i čovjek, kad je u sebi još nosio čežnju za dobrotom i nježnošću, htio slušati i Mozarta, čitati stihove i gajiti čovječanske ideale. « Prevela Vera Čičin-Šain

(3) » Ima prilično mnogo ljudi slične vrsti kao Harry, navlastito mnogi umjetnici pripadaju toj vrsti. Ti svi ljudi imaju dvije duše, dva bića u sebi, u njih je božansko i đavolsko, majčinska i očinska krv, sposobnost za sreću i sposobnost za patnju isto tako neprijateljski i smušeno pribivaju naporedo jedni s drugima i jedni u drugima, kao što su vuk i čovjek bili u Harryju. A ti ljudi, kojih je život vrlo nemiran, povremeno u svojim rijetkim sretnim trenucima dožive nešto tako jako i neizrecivo lijepo, pjena trenutne sreće ponekad vrcne tako visoko i tako zasljepljujuće preko mora nevolje da taj kratki bljesak sreće zračeći dotiče i očara druge. Tako nastaju, kao dragocjena ishlapljiva pjena sreće nad morem nevolje, sva ona umjetnička djela, u kojima se pojedini trpeći čovjek na čas uzdigne tako visoko nad vlastiti usud, da njegova sreća poput zvijezde zrači i svima onima koji vide, kako im se ukazuje nešto vječno i nalik njihovu vlastitu snu o sreći. «

Prevela Vera Čičin-Šain____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

7. Zaokruži misao koja ti se najviše sviđa i navedi zašto.

a) »Svaka ljudska vrsta ima svoja obilježja, svoje signature, svaka svoje vrline i poroke, svaka svoj smrtni grijeh.«

b) »Jedan put vodi do sveca, do mučenika duha, do samopredaje Bogu. Drugi put vodi do razvratnika, do mučenika nagona, do samopredaje rasulu. Između to dvoje, u tempiranoj sredini, pokušava živjeti građanin.«

c) »Ta čovjek nije čvrsta i trajna tvorevina (to je unatoč suprotnim slutnjama njezinih mudraca bio ideal antike), štoviše, on je pokušaj i prijelaz, nije ništa drugo doli uzak, opasan most između prirode i duha. Prema duhu, prema bogu tjera ga najdublje unutarnje određenje – prema prirodi, natrag Majci, vuče ga najusrdnija čežnja: između te dvije sile, bojažljivo trepereći, koleba se njegov život.«________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Tin Ujević (1891.-1955.)

Naše vile

Polazišna interpretacija u udžbeniku - doživljaj tradicije - oživljavanje starih pjesnika (Džore Držić, Šiško Menčetić, Ivan Gundulić, Dinko Ranjina, Dinko Zlatarić), moralnih heroina (Judita, Dubravka), pjesnikinja (Cvijeta Zuzorić, Katarina Zrinska), povijesnih osoba (Jelena, kraljica Helena), književnih likova (Neda, Sokolica, Sunčanica)- tradicija kao san o izabranom i sretnom otoku - tradicija kao inspiracija (Muza) hrvatske tlapnje i tuge

Interpretacija pjesme u cijelosti Pjesma je objavljena u časopisu Stekliš i jedna je od Ujevićevih ranih pjesama. U njoj se Ujević poziva na hrvatsku kulturnu tradiciju, evocirajući povijesne osobe, književne likove, književnike i moralne heroine, a sve radi naglašavanja odnosa prema tradiciji: izoliran i sretan otok, ali i trajna inspiracija za stvaranje fikcije (tlapnje) u tuzi (kao osnovnom inspiracijskom osjećaju u okviru kojeg nastaju pjesme).Da bi se učenicima pojasnio posljednji stih, bilo bi dobro na nastavnom listiću dati citat iz njegove pjesme (1925. g.)

Desetogodišnjica vlažnoga humka … Ti Nemoguća, NepostojećaT l a p nj o, vječita obmano svih vremenaod Kartage do Zipanga Zipang – jedan od naziva za Japannada mnom (geografski protegnutim lešom)pružaš milostive balzam-ruke, kao Majin Veo, Majin Veo – koprena Budine majke Maje, besmrtna Dušo Sanjarija Stoljeća, u indijskoj poeziji simbol iluzije,Salammbó, Amaterasu. opsjene kojim se ljudi ogrću da bi bili sretniSalammbó – kartažanska princeza i vrhovna svećenica u romanu iz života iz stare Kartage francuskoga pisca Gustava Flauberta; Amaterasu – japanska boginja Sunca

(književno stvaralaštvo kao tlapnja koja pruža utočište, koja je besmrtna, a život je ionako ne-život bez »Sanjarije Stoljeća«, u tom kontekstu cijela je književna tradicija utočište, ali i poticaj za novo stvaranje, odnosno (kao što je naznačeno u pjesmi Oproštaj za književni dijalog ravnopravnih sugovornika).U posljednjim stihovima pjesme Naše vile Ujević govori: »… i blažen tko ih jednom sretne vjerujući u šarna obećanja duge, tko ih nađe, Muze naše tlapnje i tuge!«Dakle, blaženi su pisci i pjesnici kojima su one inspiracija i koji ih susreće u svojemu duhu te mu služe kao polazište za književno stvaranje.

OproštajPolazišna interpretacija u udžbeniku - suodnos Marulićeva (pod) teksta i Ujevićeva teksta (pjesme Oproštaj)

- tematska razina: opozicija lirsko-Mi - Marulić

↓ ↓ avangardni utemeljitelj hrvatske pisci književnosti

štovatelji heretici - negiraju Marulića tradiciju (i Marulića) - strukturna razina: citatna mistifikacija Marulićeve čakavštine (avangardni pisci će krenuti od tradicije, ali će kreirati nešto novo) ______________________ Ujević je na objema razinama pošao od Marulića da bi na toj intertekstualnoj podlozi jače naglasio svoje vrijeme i kulturu te odnos svoga vremena (i književnog naraštaja) prema tradiciji

Interpretacija pjesme u cijelosti U udžbeniku se navodi da je na tematskoj razini Ujević uspostavio suodnos između lirskoga mi i Marulića kako bi ukazao na odnos avangardnih umjetnika prema začetniku hrvatske književnosti (dakle, počinje se od tzv. nulte točke hrvatske kulture). Radi se o poštovanju spram tradicije, ali i negiranju iste te tradicije što Ujević potvrđuje i na planu strukture, odnosno na planu izraza koristeći citatnu mistifikaciju.Prvo pitanje navodi učenike na zaključak da je mlada plavca skupina pjesnika, ali može ih i navesti da se radi o mladosti općenito. O tradiciji govori i izbor centralne metafore: mlada plavca kao metaforičke oznake hrvatske književne tradicije koja postaje oznakom avangardnih umjetnika, odnosno mladosti općenito.Posljednja tercina znači i oproštaj s tradicijom i spremnost da se s tom tradicijom stupi u kreativan dijalog. Inačica na starohrvatskom pisana je dvanaestercom, a inačica na standardnom jeziku slobodnim stihom. O Ujevićevoj pjesmi Oproštaj govori Dubravka Oraić Tolić u svom djelu Teorija citatnosti.Autorica govori o tipu citatnosti u Ujevićevoj pjesmi Oproštaj naglašavajući kako se ne radi o preuzimanju Marulićeve čakavštine i Marulićeva stila, nego se radi o citatnojmistifikaciji (odnos teksta prema podtekstu je iskrivljen, netočan ili na bilo koji način lažan). Autorica nudi i odgovor zašto je to tako: naime, iz strukture iščitavamo ono što nam autor govori i na razini sadržaja: odnos avangardnih umjetnika prema tradicijije odnos prema ravnopravnom partneru, odnosno s tradicijom se stupa u otvoreni i ravnopravni dijalog (upravo to čini Ujević u svojoj pjesmi Oproštaj).Autorica također navodi i primjer Janka Polića Kamova koji je bio avangardni pisac, ali ga njegovo vrijeme nije razumjelo, niti je cijenilo njegova ostvarenja, a on je činio baš ono za što Ujević kaže da je jedini način: poštovanje spram tradicije, ali i želja da se krene za vlastitom kreativnošću i za vlastitim stvaralačkim imperativima (u tom se smislu s tradicijom treba pozdraviti).U udžbeniku se objašnjava pojam citatne mistifikacije – pojedinačni citati ili citatni tekstovi u kojima se upućuje na stvarni podtekst (u ovom slučaju na Marulićevu Juditu),

ali je odnos vlastitoga teksta (u ovom slučaju Ujevićeve pjesme Oproštaj) prema njemu iskrivljen, netočan ili na bilo koji način lažan. To se dogodilo u prvoj inačici Oproštaja: jezičnim, pravopisnim i stilskim signalima Ujević upućuje na Marulićevu Juditu, ali svjesno citira krivo – piše vlastitom inačicom starohrvatskoga jezika i pravopisa, čime odstupa od Marulićeva teksta, iako se u stručnim krugovima dugo smatralo kako je Ujević uspješno imitirao drevni Marulićev jezik.

Svakidašnja jadikovka Polazišna interpretacija u udžbeniku

• lirski subjekt

nema, a traži: odgovore, ljubav, toplinu, snagu

mladost = starmladost (Baudelaire: »mlad pa ipak vrlo star«)

ima: slabost, nemir, očaj, beznađe, bol, muku, usamljenost…

Interpretacija pjesme u cijelosti V. Pavletić (Ujević u raju svoga pakla) ukazuje na činjenicu da lirski subjekt istupa u ime cijele generacije, u ime sve mladosti koja je postala starmladost. To je mladost koja nema snage, koja je dovela u pitanje osnovno vjersko, biblijsko uporište, koja se identificirala s mukom samoga Krista.Otuda vrlo upečatljive biblijske sintagme (dolina suza, motiv sina, drač u srcu…) koje pjesmi daju dodatnu snagu, uvjerljivost i univerzalnost. Pravo da u pjesmi prepoznajemo glas kolektiva daje nam činjenica da pjesnik piše riječ Sin velikim slovom (dakle radi se o čitavim generacijama napuštenih i prevarenih sinova, isto što može biti i asocijacija na Isusa Krista s kojim se čitava generacija ljudskih sinova identificira).Pjesnik je taj koji osjeća sve u sebi, dužan je kriknuti pa makar bio samo» krijes na brdima«, dakle, vidljiv je, iako se ništa ne mijenja. Cijeloj su generaciji potrebni odgovori, ljubav, moćna riječ, toplina, bez toga bolji je izlaz »sveta smrt«. Međutim, ponavljanjem početnih stihova krug se zatvara, jadikovka je vječna (sve dotle dok se nešto ne promijeni, bilo u strukturi razmišljanja, bilo u vanjskim okolnostima koje utječu na to isto razmišljanje).Od učenika se traži povezivanje Ujevićeve pjesme s Pavletićevim citatom: »U Ispitu savjesti zabilježeno je stanje duše iz kojeg je vjerojatno proizišla inspiracija za Svakidašnju jadikovku, a koje je posljedica spoznaje da će pitanja ostati bez odgovora, a usto i bez energije koja bi ih poetski naivno ponovno postavljala. ‘Jer je umrla, umrla ona mladost sa težnjama prema beskonačnosti, prema ljepoti, prema ljubavi! Jer je umrlo u nama sve ono što je htjelo da na zemlji ostvari svoj san i da se približi apsolutnomu’.«U Svakidašnjoj jadikovci postoje pitanja i energija koja ih uvijek nanovo postavlja, iako se ništa ne mijenja, iako je jadikovka vječna.

Nema mladosti koja teži apsolutu, ona je umrla, ali u svojim dubinama neki pojedinci tu težnju osjećaju i istupaju u ime cijele generacije pa makar bili »krijes na brdima«.

Božanska ženo, gospo nepoznata Polazišna interpretacija u udžbeniku - gospa nepoznata – stvarna žena uzdignuta do razine božanske, idealne - žena kao simbol stvaralačkog misterija

- omogućuje ulazak u potpuno novi svijet, svijet mašte - pitanje o identitetu žene postaje pitanje o izvoru pjesničkoga nadahnuća

Interpretacija pjesme u cijelosti U udžbeniku naznačujemo da sintagmu gospo nepoznata možemo tumačiti kao stvarnu ženu uzdignutu na razinu ideala te kao simbol stvaralačkog misterija. Ukoliko se radi o idealnoj ženi, ona je nepoznata i pjesnik teži da mu se otkrije jer ona mu može otvoriti neka sasvim nepoznata vrata. Međutim, dobar je ključ za pjesmu onaj koji je istaknuo Marinković (»Zato ’nema’ žene koju je pjesnik volio, i ništa nije praznije nego ispitivati ko ti je dao ovo ili ono nadahnuće – žena je simbol stvaralačkog misterija. « Republika, br. 11., Zagreb, 2004.) jer vrata koje mu ono otvara su blistava vrata duhovnosti u kojoj čovjek mašta i u kojem je sve spojivo, ali pjesnik bi rado saznao i izvorište pjesničke inspiracije i stvaralačkog nadahnuća.

Visoki jablani Polazišna interpretacija u udžbeniku - suprotnost: oni --------- mi visoki jablani šire obzore svijeta snažni posjeduju snagu vjere imaju polet orlova vođe za slobodu prava ________ ________ u visinama, dršću u dolinama, u tišini ________ izuzetni, izdvojeni pojedinci

Interpretacija pjesme u cijelosti U pjesmi je iskazana suprotnost između Njih (izdvojenih pojedinaca, posebnih i velikih u prenesenom smislu). Radi se o ljudima koji šire obzore svijeta, koji su snažni, posjeduju snagu vjere i imaju polet orlova. To su vođe za slobodu prava, ali i sami su razapeti između pozitivnih emocija koje šire u odnosu spram drugih, ali i patnje i siromaštva koja ih je u te visine dovela. Oni pate i zbog toga što ne mogu ostale uzdignuti do svojih visina, oni su neshvaćeni i neprihvaćeni od tzv. mračne rulje. Pavletić takve ljude naziva

etički čistim ljudima (oni žive u visinama svoga duha, iznad njih su samo zvijezde), oni su se uzdignuli iznad zemlje prema visinama, uspravni su i gordi. U dijelu udžbenika Oblikuj učenici se prisjećaju Matoševe pjesme Jesenje veče i motiva gordog jablana koji usprkos sveopćem umiranju govori o životu. Ujevićev jablan predvodi ostale, ali pati zbog svoje usamljenosti i nemogućnosti da ostali dosegnu njegovu visinu.

Pobratimstvo lica u svemiruPolazišna interpretacija u udžbeniku - zaokupljenost općim bratimljenjem ljudi na zemlji lirsko ja = lirsko ti = lirsko mi/čovječanstvo kao jedinstveni fenomen- smisao života je u zajedništvu, život nije omeđen zemaljskim okvirima, život je svemirska pojava

Interpretacija pjesme u cijelosti Već sam naslov govori o pjesnikovoj zaokupljenosti bratimljenjem svih ljudi na Zemlji, on se obraća čitatelju iznoseći osnovnu ideju o istosti: lirskoga ja s lirskim ti i s lirskim mi, odnosno s čovječanstvom u cijelosti. Pjesnik ističe da ljudi dijele i snove, i misli, i radosti, i lutanja, i snagu, i grijeh…, također postavlja pitanja o smislu ljudskoga postojanja:»Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanjuda svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih, u klanju,opet je samo jedna historija duša.«I odgovor je da život nije ograničen zemaljskim okvirima, nego je svemirska pojava i tek kao takav ima smisao (inače bi bio efemeran isto tako kao što je efemeran život pojedinca).»Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdidalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?«Upravo se na te značajke ukazuje učenicima u interpretaciji, a oni mogu izraziti svoje mišljenje o navedenoj »koncepciji života« komentirajući mišljenje Veselka Tenžere.U radnom listiću ne donosimo zadatke koji se odnose na svaku pjesmu posebno (jer bi ih bilo previše) nego smo ih pokušali objediniti preko: učenikovog doživljaja Tinove poezije, motiva samoće u njegovim pjesmama, provjere kako je shvatio/shvatila pojam citatne mistifikacije te zadatka u kojem se traži da iznesu teme i motive pročitanih pjesama kao i oblik, odnosno stih kojim su pisane (kao zaključak možemo dati citat Vlatka Pavletića o tome kako je Ujević, sudeći po formi njegovih pjesama, ipak tradicionalan pjesnik (dok se u tematskome smislu to ne bi moglo reći).» Ujević je majstor zatvorene forme i vehementan razbijač kalupa, premda ni u fazi slobodnih stihova nije zanemarivao glazbene vrednote stihova, makar oni bili govorni.