I

I. DRAVA, POJAM I ELEMENTI

1.1. Drava, pojam i elementi

Zajedniki ivot, zajedniki u drutvu je uvjet - condicio sine qua non - opstanka ovjeka i njegove aktivnosti, bilo da je ona usmjerena prema prirodnoj okolini, bilo prema drugim ljudima pojedincima, skupinama ili zajednici kao cjelini. Radi postizanja svojih ciljeva ljudi u drutvu djeluju organizirano ili neorganizirano. Njihova djelatnost moe biti spontana i improvizirana, ali podvrgnuta odreenom sustavu pravila (normi) koja unaprijed odreuju eljeno ponaanje i kazne za njihovo eventualno neostvarivanje. to je drutvo razvijenije, tim je vei broj organizacija kroz koje i posredstvom kojih ovjek ostvaruje svoje ciljeve. Isto tako se poveava broj sustava normi kojima se ljudi koriste.

Ve i svakodnevno iskustvo pokazuje postojanje vie vrsta socijalnih organizacija i vie sustava normi unutar naizgled homogenog drutva. To su, na primjer, privredne organizacije, politike organizacije, kulturne organizacije - udruenja umjetnika, kazalita, te religijske organizacije i mnoge druge. Svaka od ovih organizacija ustrojena je po odreenim pravilima i funkcionira u skladu s nekim sustavom pravila. Na taj nain se osigurava racionalnost i efikasnost njihovog djelovanja, a time i optimalno postizanje postavljenih ciljeva. Tako privrednim organizacijama (poduzea, drutva) odgovaraju pravila privreivanja, politikim pravila politikog ivota, kulturnim - kultura, religijskim - religija, razliitim drutvenim organizacijama njihova specifina pravila.

Poto su pravila o ustrojstvu i funkcioniranju pojedinih organizacija od interesa za ljude koji ive i rade unutar tih organizacija, to oni i kanjavaju prekraje tih pravila (negativna

selekcija) ili nagrauju za njihovo bolje potivanje (pozitivna selekcija). Unutar privredne organizacije kao specifine sankcije za povrede pravila privreivanja primjenjuju se, na primjer, kazne koje izriu sudovi asti privrednih komora: zabrana uea u radu komore, zabrana uea na sajmovima i slino, bojkot i stavljanja na crne liste, uskraivanje kredita itd. Sankcije za povrede politikih i drutvenih pravila koje izriu politike i drutvene organizacije jesu iskljuivanje iz stranaka i udruenja, zabrana uea u javnom ivotu, nemogunost vrenja odreenih funkcija i mnoge druge. Zbog prekraja religijskih pravila moe uslijediti ekskomunikacija ili iskljuenja iz crkvene zajednice, nekada najtea kazna poslije smrti, i niz ostalih sankcija. Tipina sankcija za nepotivanje kulturnih pravila jest drutveni prijezir.

Svi do sada navedeni tipovi drutvenih organizacija i normi postojali su, makar i u rudimentarnoj [onni, u prvobitnoj zajednici. Pojavom imovinskog raslojavanja unutar gentilnog drutva, razvojem privatne svoj ine i rascjepom tog drutva na klase nepomirljivim interesima, javlja se jedna nova vrsta drutvene organizacije i jedan novi sustav pravila ponaanja: drava i prava. Njihovo osnovno unutarnje obiljeje je klasnost. Najvanija vanjska karakteristika im je monopol za fiziku prisilu.

Socioloki promatrano, drava predstavlja teritorijalno ogranienu drutvenu zajednicu, podijeljenu na dvije osnovne klase i, po pravilu, vie meuklasa. Ova zajednica opstaje zahvaljujui relativno samostalnoj organizaciji vladajue klase koja ima monopol fizike prisile. Uvjeti nastanka i razvitka drave, te njezina sloenost zahtijevaju i omoguavaju razliito odreivanje pojma drave i unutar ovako odreenog sociolokog pojma. U irem znaenju, drava je posebnim sustavom pravila (pravom) ureena drutvena organizacija s monopolom fizike prisile koja stanovnitvo na odreenom teritoriju podvrgava svojoj suverenoj vlasti i time u datom drutvu odrava nain proizvodnje i politike odnose koji su u opem drutvenom interesu. Elementi ovako definirane drave jesu: teritorij, stanovnitvo i postojanje suverene javne vlasti, tj. pravno neograniene mogunosti zapovijedanja na osnovi monopola za fiziku prisilu.

U uem znaenju, pod pojmom dravna jest organizacija ili dravni aparat. Dravna organizacija, drava u uem znaenju, je hijerarhijski ustrojeni i pravom organizirani sustav organa koji raspolae monopolom za fiziku prisilu i s moi stvaranja pravila ponaanja. Drava kao organizacija, kao aparat, samo je jedna od drutvenih organizacija. Ona ne postoji iznad drutva, nego predstavlja njegov sastavni dio. Zbog toga utjecaj drave, iako zasnovan na monopolu za fiziku prisilu, ima ipak ogranieno djelovanje. Drava jest drutvena sila, ali nije sila iznad drutva.

Katkad se pojam drave upotrebljava kao sinonim za dravni organ. Dravni organ je dio dravne organizacije. Pod njim podrazumijevamo jednu fiziku osobu ili skup fizikih osoba, ljudi, koji stoje u posebnoj pravnoj vezi s dravnim aparatom (dravne slubene osobe) i koji, povjerenim im sredstvima, na odreenom teritoriju vre odreeni krug poslova.

Teritorij i krug poslova nazivaju se stvarnom mjesnom nadlenou. Njih takoer odreuje pravo. Svaki dravni organ u vrenju svoje nadlenosti raspolae odreenim dijelom monopola za fiziko nasilje. Ipak, treba imati na umu da to ne znai da svaki dravni organ neposredno primjenjuje fiziku silu.

Dravna vlast je vrlo vaan element svake slobodne drave. Ona se najee definira kao pravo izdavanja pravila ponaanja stanovnitvu - graanima date drave. Za primjenu ovih pravila - zapovjedi angairan je aparat za fiziko nasilje s kojim drava raspolae, a koji se odlikuje, kako je reeno, najjaom silom. Zato se i kae da je dravna vlast najjaa vlast u datom drutvu. Njezinoj vlasti podinjene su sve druge. Ona ih svojim aparatom za fiziko nasilje moe na to natjerati. Zbog toga to je dravna vlast najjaa u dravi, kaemo daje ona suverena. Biti suveren, prema tome, znai biti najvii, vrhovni, najstariji. Dravna suverenost (dravni suverenitet) karakterizira se sljedeim obiljejima: nezavisnost, nadreenost (supremacija) i pravna neogranienost. Nezavisnost, kao prvo obiljeje dravne suverenosti, ogleda se u tome to je dravna vlast potpuno slobodna u donoenju svojih odluka. Nitko joj se sa strane u to ne moe mijeati niti ga je ona duna sluati i pokoravati mu se. Sve druge vlasti koje postoje unutar drave dune su se pokoravati naredbama dravne vlasti. Dravna vlast ih na to moe natjerati svojim aparatom za fiziku prisilu. Zbog ovoga se i kae da dravna vlast ima supremat nad ostalim vlastima u dravi. Pravna neogranienost, kao tree obiljeje dravne suverenosti, izraava se u tome to dravna vlast moe donositi kakve hoe zapovijedi o ponaanju lanova drutva (odluke). Nitko joj ne moe u ovome ograniiti i svatko je obvezan ovim se zapovijedima pokoriti.

Suverenost dravne vlasti predstavlja zapravo i suverenost same drave, pa se i govori o dravnoj suverenosti. Onoga trenutka kada drava izgubi monopol za fiziko nasilje prestaje biti suverena i sukladno ovome prestaje biti drava. To e se dogoditi kada jedna drava pokori drugu. U ovome sluaju drava pobjednica ima suverenost nad dravom koju je pokorila. Dravna suverenost je teritorijalna suverenost. Drava vri suveren o vlast na odreenom teritoriju tj. nad ljudima koji se nalaze na njezinom teritoriju. Ovo znai da drava moe primijeniti svoju prisilu nad osobama koje se nalaze na njezinom teritoriju. U pravilu, ne moe vriti vlast, upotrebljavati prisilu, ak i nad svojim dravljanima, na teritoriju druge drave. Pored dravne suverenosti poznate su jo narodna i nacionalna suverenost. Narodna suverenost postoji onda kada u jednoj dravi dravna vlast vri volju veine stanovnitva, tj. naroda koji ivi u toj dravi. (Narod je skup svih graana koji ive u toj dravi).

Nacionalna suverenost je pravo jedne nacije na samoopredjeljenje, tj. njezino pravo da slobodno odluuje u kojoj e dravi ivjeti. Odluuje o tome hoe li i dalje ostati u okviru jedne drave, ili e se od nje odcijepiti i pripojiti drugoj dravi, odnosno formirati svoju dravu. (Nacija je zajednica odreenog broja ljudi koji imaju zajednike osobine, kao jezik, obiaje, kulturu i dr. zbog dugotrajnog zajednikog ivljenja.) Danas je dosta drava koje objedinjuju vie nacija tj. koje su mnogonacionalne. Poznata su tri osnovna oblika dravne vlasti, odnosno tri naina vrenja dravne vlasti, odnosno tri funkcije dravnih organa. To su zakonodavna vlast, upravna vlast i sudbena vlast.

Zakonodavna vlast u jednoj dravi sastoji se u propisivanju od strane dravnih organa svih opih pravila ponaanja, kako ljudi u meusobnom odnosu, tako i ljudi i dravnih organa u meusobnom odnosu, te dravnih organa u meusobnom odnosu. Opa pravila o ponaanju ljudi i organa u jednoj dravi obino se nazivaju zakonima, pa se djelatnost drave u ovoj domeni i naziva zakonodavnom, odnosno vrenje zakonodavne vlasti. to su drutveni odnosi u dravi raznovrsniji i sloeniji, to je i zakonodavna vlast te drave opsenija. Postoji potreba za donoenjem veeg broja zakona. Nijedna drava ne moe bez ove vlasti, jer svaka ima veu ili manju potrebu za donoenjem zakona.

Upravna vlast u jednoj dravi sastoji se u propisivanju pravila od strane dravnih organa o ponaanju pojedinaca u konkretnoj situaciji, a na osnovi opih pravila. Radi se o propisivanju pojedinanih i konkretnih pravila na osnovi opih i apstraktnih pravila. Npr. na osnovi opeg pravila da svaka osoba koja uvozi robu iz druge drave treba platiti carinu, carinski organi donose odluku koliko e odreena osoba platiti carine kad uveze odreenu robu. U ovom sluaju carinski organi vre upravnu vlast. S obzirom na ovo, za upravnu vlast u jednoj dravi moe se rei da je konkretizacija zakonodavne vlasti. Bez ove vlasti nije ni jedna drava.

Sudbena vlast se sastoji u rjeavanju sporova oko pravilnosti, odnosno nepravilnosti pravnih i materijalnih akata ljudi i organa. Ona rjeava je li odreeno ponaanje jedne osobe protivpravno ili ne, te ako je protivpravno, koje mjere poduzeti za njegovo uklanjanje. Organi koji vre sudbenu vlast ak i poduzimaju odreene mjere da se nepravilnost otkloni. Drava ne moe biti nezainteresirana za sukobe koji nastaju izmeu ljudi, te ljudi i dravnih organa. Ne moe ih prepustiti da ih oni sami rjeavaju, jer bi izmeu njih dolazilo i do sukoba, to organizirano drutvo ne moe dopustiti.

1.2. Oblici drave

Drave mogu biti veoma razliito organizirane, pa sukladno tom imamo razliite obliketipove drava. Jedna te ista drava moe, zavisno od niza okolnosti, kao to su stupanj gospodarskog razvoja, poloaj efa drave, historijski razvojni uvjeti, unutarnja i vanjska situacija i sl. mijenjati svoj oblik. U navednim izlaganjima e se izloiti pet uobiajenih kriterija podjela drava, a to su:

oblik vladavine

oblik politikog sustava

oblik dravnog ureenja

oblik dravne vlasti i

klasni oblici drave

1.2.1. Vrste drava po obliku vladavine

Oblik vladavine u jednoj dravi zavisi od toga kako je organiziran ef (poglavar) drave i kakav je njegov poloaj prema pravnom sustavu u dravi. efom drave smatramo onaj organ koji predstavlja dravu kao jedan subjekt, kao jednu cjelinu. On predstavlja dravu prema drugim dravama. Uime svoje drave stupa u odnose s njima putem zakljuivanja raznih ugovora i sl. Kao predstavnik drave unutra on je zapovjednik oruanih snaga, nalazi se na elu upravne vlasti i dr. efa drave ne treba identificirati s najviim dravnim organ om koji vri suverenu dravnu vlast. Mogue je da isti organ bude i ef drave i organ suverene dravne vlasti u dravi (sluaj s apsolutnom monarhijom), ali je to danas ve rijetkost.

Ako uzmemo u obzir organizaciju, odnosno sastav efa drave, oblik vladavine u dravi

moe biti inokosan, a moe biti zboran. lnokosan oblik vladavine je onda kada je ef drave jedna osoba (sluaj monarh - kralja, cara, bana ili predsjednika republike). Zborni oblik vladavine je onda kada je ef drave kolegijaIno tijelo, tj. kada je to organ s vie osoba (sluaj prezidija, predsjednitva i s1.).

Ako uzmemo u obzir da li ef drave ima ili nema povlastice u odnosu na pravni sustav, oblik vladavine moe biti monarhija ili republika. Kod monarhije ef drave ima odreene povlastice i on je uglavnom inokosan. Po ovim svojim povlasticama odvaja se od obinih graana u drutvu. Ove se povlastice odnose na njegovu osobnost. Osnovna mu je povlastica pravna neodgovornost. Na njega se ne odnose pravila koja se odnose na ostale graane. Ne moe se pozivati na odgovornost i kanjavati za neki svoj postupak, a za koji bi svaki drugi graanin mogao odgovarati i biti kanjen, ako ga uini. Iz ovih razloga monarh je suverena osoba (ne misli se ovdje na suverenog organa i njegovu suverenu vlast). Meutim, ako ne postoji monarhova pravna odgovornost, postoji monarhova politika i drutvena odgovornost. Moe nasilno biti zbaen s poloaja efa drave ukoliko njegovi postupci nisu u skladu s interesima vladajue klase. Monarh je nasljean, tj. na svoj poloaj dolazi putem nasljedstva i na njemu ostaje do smrii. Drave koje imaju na elu monarha nazivaju se monarhije. Monarhije mogu biti dvojake: ograniene i neograniene, uzimajui u obzir poloaj monarha u odnosu na druge dravne organe. Neograniena monarhija je ona kod koje monarh, ne samo to je suverena osoba nego ima i suverenu vlast, tj. nositelj je najvie vlasti u dravi. Svi dravni. organi su mu podinjeni. Njemu pripada, i zakonodavna, i upravna i sudbena vlast. On ove vlasti moe vriti osobno ili preko njemu podinjenih organa. Neograniena monarhija se naziva i apsolutna monarhija, upravo zbog navedenog poloaja monarha u dravi. Kod ograniene monarhije monarhu ne pripada i suverena vlast. Suverena vlast obino pripada drugom organu (parlamentu, skuptini i sl). Monarhova ogranienja nalaze se u ustavu, pa se ova monarhija naziva jo i ustavna. Kod republike ef drave nema osobnih povlastica, nije nikakva suverena osoba. Na njega se odnose sva pravila koja se odnose i na ostale graane, s njima je izjednaen. On odgovara za svoje postupke kao i svaki drugi graanin. ef drave u republici je izboran - na svoj poloaj dolazi izborom za odreeno vrijeme, s tim da po isteku toga vremena moe biti ponovno biran. ef drave u republici moe biti inokosan (npr. predsjednik republike), a moe biti izboran (npr. prezidij i sl. ).

1.2.2. Vrste drava po obliku politikog sustava (reima)

Pod oblikom politikog sustava u jednoj dravi se podrazumijeva odnos izmeu dravnog aparata i veine naroda u toj dravi. Mogue je da zapravo vlada veina naroda, tj. da narod ima suverenu vlast, a mogue je da suverena vlast pripada manjini naroda. Naime, u prvom sluaju vladajua klasa u dravi predstavlja veinu naroda, dok je u drugom sluaju vladajua klasa u dravi u manjini. Ako imamo takav oblik politikog reima da je narod suveren (vladajua klasa u veini), kaemo da se radi o demokraciji. Meutim, ako imamo takav oblik politikog sustava gdje narod nije suveren (vladajua klasa je u manjini), kaemo da se radi o autokraciji. Iz ovoga proizlazi da je oblik politikog sustava neposredno vezan za klasnu strukturu drutva.

Demokracija

Ovaj oblik politikog reima esto se naziva narodnom vladavinom (demos na grkom znai narod), jer se narod poistovjeuje s vladajuom klasom. Dosljedno ovome i konstatira se da se putem demokracije ostvaruje volja naroda. Demokracija ima svoja dva osnovna elementa. Jedan je politika volja naroda, a drugi vezivanje dravne organizacije za narod. Politika volja naroda je unutarnji bitni element demokracije. Ako se dravna vlast ne vri na osnovi politike volje naroda, ne moe se ni govoriti o demokraciji u pravom smislu rijei, makar i postojao adekvatan nain vezivanja dravne organizacije za narod. Politika volja naroda je zapravo tenja naroda stvorena njegovim nesputavanjem, ono to stvarno eli. Povezivanjem dravne organizacije s narodom podrazumijevaju se sredstva pomou kojih se politika volja naroda moe jasno izraziti, pomou koje se ona moe realizirati i putem koji je dravni aparat moe provesti. S obzirom na to da li su kod demokratskog ureenja u dravi ostvarena oba naprijed spomenuta elementa ili samo jedan od njih (obino vanjski), demokraciju moemo podijeliti na formalnu i stvarnu. Formalna demokracija postoji onda kada je ostvaren samo vanjski element demokracije. To znai da je veza izmeu dravne organizacije i naroda takva da je dravna organizacija u stanju saznati politiku volju naroda. Data je mogunost narodu da formira i izrazi svoju politiku volju. Ovo se postie uvoenjem raznih sredstava i mjera. Ova sredstva i mjere nazivaju se demokratskim pravima i slobodama. U ova demokratska prava i slobode ulaze sljedea prava i slobode ovjeka: osobna sloboda, sloboda miljenja i njegovo izraavanje, sloboda informacije, sloboda nauka, sloboda vjeroispovijesti i dr. Osobna sloboda postoji kada je ovjeku nezavisnost od drugih ljudi, odnosno u njegovoj nepodinjenosti vlasti drugoga. Ako je netko zavisan od drugoga, ako mu je podinjen, nije u stanju ni fonnirati svoju vlastitu volju. Sloboda miljenja i njegovog izraavanja postoji kada je ovjek slododan u fonniranju svog miljenja, te zbog izraavanja svoga miljenja ne moe biti pozvan na odgovornost. Sloboda inforn1acija se sastoji u tome da se svakom omogui i osigura da uje i tue miljenje, odnosno da sazna pravo stanje stvari. Da bi narod mogao realizirati svoja demokratska prava i slobode, nuno je postojanje takvih ekonomskih uvjeta u drutvu koji mu to i omoguavaju, tj. ine ga ekonomski slobodnim. Iako su narodu zagarantirana demokratska prava i sloboda, iako ih on ak i koristi, ne znai da je samim tim i ostvarena njegova politika volja u upravljanju dravom. Nuno je da se ona i sprovode od strane dravne organizacije. Kod fonnalne demokracije volja naroda se ne sprovodi, ve dravni organi dravnu vlast vre po svojoj volji, bez obzira na politiku volju naroda. Za kapital demokraciju (demokraciju koju sreemo u kapitalistikim dravama) istie se da je fonnalna demokracija, to je zapravo i tono. Stvarna demokracija je ona kod koje su ostvarena oba naprijed spomenuta elementa, tj. kod koje dravna organizacija i sprovodi izraenu politiku volju naroda u upravljanju dravom. Za stvarnu demokraciju je nuna i prisutnost ekonomske demokracije ekonomske samostalnosti. Stvarna demokracija je san kojem se tei i san koji je teko ostvariti.

Autokracija

Kod autokracije, tj. oblika politikog reima kod kojeg vlada manjina, drava vri vlast na osnovi volje manjine naroda. Radi se o tzv. diktaturi manjine nad veinom, koja je obino vrsto organizirana. Ovakav oblik politikog reima zato se i zove nenarodna vladavina. Kod autokracije dravne organe, u pravilu, niti bira narod, niti ih on moe smijeniti. Oni se postavljaju najee iz centra i nii su potpuno podinjeni viim. Autokratski politiki reim ne osigurava narodu demokratska prava i slobode. Faizam je najekstremniji oblik autokracije.

1.2.3. Vrste drava po obliku dravnog ureenja

Ako uzmemo u obzir odnos izmeu centralnih i necentralnih (lokalnih) organa vlasti, drave moemo podijeliti na proste i sloene. Centralnim organ om vlasti smatramo onaj organ ija se vlast prostire na cijelom teritoriju drave. Njegove odluke su obvezne za sve lanove drutva. Necentralni (lokalni) organi su oni ija se vlast prostire samo na odreenom dijelu teritorija i njihove odluke trebaju potivati samo one osobe koje su nastanjene na tom teritoriju. Svaka drava ima pored centraInih organa vlasti i lokalne organe vlasti. Katkad su lokalni organi samostalni, nezavisni od centrainih organa i vlast na odreenom teritoriju vri u svoje ime. Meutim, nekada su lokalni organi vlasti nesamostalni u vrenju vlasti, zavisni su od centrainih organa i vre vlast ne u svoje ime, nego uime centraInih organa na osnovi njihovog ovlatenja. Ako imamo prvu situaciju, tj. ako su lokalni organi samostalni u vrenju vlasti i vre je u svoje ime, kaemo da se radi o prostoj dravi.

Prosta drava.

I kod proste drave odnos izmeu centraInih i lokalnih organa vlasti moe biti dvojak. Moe se raditi o jaoj i slabijoj vezanosti lokalnih za centralne organe. Ako je vezano st lokalnih organa za centralne jaa, takvu prostu dravu nazivamo centraliziranom. Kod ove pro ste drave lokalni organi su u potpunoj zavisnosti od centraInih organa, te se smatraju sastavnim dijelom samih centraInih organa. Vlast vre na svom teritoriju uime centraInih organa. Odluke lokalnih organa, ukoliko odudaraju od volje centra Inih organa, mogu biti izmijenjene, pa ak i ponitene od ovih posljednjih. Ukoliko je vezano st lokalnih organa s centralnim organima slabija, takvu prostu dravu nazivamo decentraliziranom. Kod ove proste drave lokalni organi imaju neku dozu samostalnosti, koja je odreena zakonom. U sklopu zakonskih ovlatenja lokalni organi vre vlast samostalno i slobodno, neovisno od centrainih organa na svome teritoriju. Centralni organi im ne mogu u ovoj domeni vrenja vlasti neposredno nareivati tj. ne mogu im odreivati koje i kakve e odluke donositi. Radi se uglavnom o onim poslovima koji nisu fundamentalni za dravu, nego su od lokalnog znaenja. Centralni organi, ukoliko ustanove prekoraenje zakonskih ovlatenja od strane lokalnih organa, mogu odluke lokalnih organa samo ponititi. Ne mogu ponitavati njihove odluke koje oni donose u sklopu zakonskih ovlatenja. Prema tome, kolika e biti nezavisnost lokalnih organa, zavisi od zakonskih ovlatenja, odnosno od volje centrainih organa koji im i daju ova ovlatenja opim propisima (zakonima). Kod decentralizirane drave, znai, lokalni organi vre vlast i uime centrainih organa i u svoje ime na svojem teritoriju.

Sloena drava

Kod sloene drave odnos izmeu centrainih i lokalnih vlasti je takav da su lokalni organi vlasti toliko samostalni u sprovoenju dravne vlasti na odreenom teritoriju, da se mogu smatrati dravama u malome. Njihova vlast je na tom teritoriju u izvjesnoj mjeri suverena. Lokalne jedinice, tj. teritorij na kojem lokalni organi vre vlast smatraju se dravama-lanicama sloene drave. I kod sloene drave, pored drava lanica i njihovih organa, postoje i centralni organi koji imaju suverenu vlast u obavljanju odreenih poslova. Radi se o poslovima koji su od opeg interesa, tj. interesa svake od drava lanica, kao to su: istupanje prema drugim dravama, obrana zemlje i sl. Stupanj povezanosti drava lanica, tj. njihov odnos prema centralnim organima, odnosno nadlenost centrainih organa moe biti dvojaka. Mogue je da ta povezanost bude slabija, tj. nadlenost centraInih organa manja, a-mogue je da ta povezanost bude jaa, tj. s veom nadlenosti centraInih organa. U prvom sluaju imamo sloenu dravu koju nazivamo konfederacija, a u drugom sluaju imamo sloenu dravu, koju nazivamo federacija.

Konfederacija

Kod konfederacije imamo zapravo savez drava nastao na temelju zakljuenja ugovora izmeu drava lanica. Kakvu e vlast imati stvoreni savez odnosno konfederacija, zavisi od drava lanica, tj. koliku e mu vlast one dati. Drave lanice ostaju i dalje suverene drave. Odluke centra Inih organa, tj. organa konfederacije, da bi bile obvezne za drave lanice, moraju biti prihvaene od njih. Na taj nain one postaju i njihove odluke, tj. odluke i samih drava lanica. Drave lanice imaju pravo istupiti iz konfederacije (saveza) kad god hoe. Nadlenosti konfederacije se obino kreu u oblasti vanjske politike, obrane i carinske politike. Ovakve sloene drave danas se skoro ne sreu.

Federacija

Federacija je sloena drava koja predstavlja mnogo tjenju vezu drava lanica, akoje se u ovome sluaju nazivaju federalnim jedinicama. Federacija nije obino savez drava, nego savezna drava. Centralni organi Federacije imaju suverenu dravnu vlast. S obzirom na ovo, centralni organi mogu donositi i takve odluke koje su obvezne za drave lanice i bez njihove prethodne ili naknadne suglasnosti. Nadlenost centrainih organa je ustavom odreena. Federacija se prema ostalim dravama (prema vani) pojavljuje kao jedna jedinstvena drava. Centralni organi dravne vlasti se obino sastoje iz dva doma. Jedan predstavljaju predstavnici svih federalnih jedinica, a drugi je sastavljen od predstavnika naroda Federacije koji ih bira glasovanjem. Ovi domovi su ravnopravni u provedbi dravne vlasti. Federalne jedinice su samostalne u pogledu unutarnjeg sprovoenja dravne vlasti. One, takoer, imaju svoj ustav, svoje zakonodavstvo, svoje dravne organe, grb, zastavu i sl. Po ovome se vidi da federalne jedinice imaju obiljeja dravnosti.

1.2.4. Vrste drave po obliku dravne vlasti

Razlikujemo, zavisno od naina organiziranja i vrenja zakonodavne, upravne i sudbene vlasti, drave s jedinstvenom vlasti i drave s podjelom vlasti.

Kad drava s jedinstvom vlasti sve tri vrste (zakonodavna, upravno-izvrna i sudbena) vri vlast jedan jedini organ ili jedan jedinstveni hijerarhijski ureen niz istovjetnih organa ili pak vie fonnalno pravno razliitih organa, ali tako da se jedan od njih nalazi iznad drugih i posredno vri dobrim dijelom i druge dvije vlasti. Utjecaj organa jedne vlasti u sustavu jedinstva vlasti vri se pomou dva sredstva: prvo, organi vrhovne vlasti postavljaju i smjenjuju organe drugih dviju vlasti i tako ih posredno prisiljavaju da svoju vlast vre u onom smjeru u kome to oni (organi vrhovne vlasti) hoe, i drugo, oni imaju pravo ponitavati akte organa drugih dviju vlasti, odnosno zapovijedati kakve e akte donijeti, a eventualno i da sami u izvjesnim sluajevima donose te akte umjesto njih. Meutim, jedinstvo vlasti ne treba mijeati s izvjesnom prevlau zakonodavne vlasti koja izlazi iz same prirode dravne suverenosti. Naime, i uprava i sudstvo u svojim aktima samo primjenjuju, odnosno izvravaju zakone, pa se pritom moraju drati zakonskih propisa. U tom smislu je zakonodavna vlast "prirodno" najvia vlast. Jedinstvo vlasti postoji samo kada se zakonodavni organ mijea u rad, nadlenost uprave i sudstva, a ne i samo zbog toga to izdaje zakone kojih se ovi moraju pridravati i primjenjivati. Inae, najee u dravno-pravnoj praksi dolazi do uplitanja uprave nad radom zakonodavnih i sudbenih organa vlasti.

Danas je u svijetu uglavnom manje ili vie izvrena podjela vlast_ tako da za svaku dravnu vlast postoji nezavisan i samostalan dravni organ. ista podjela vlasti bi postojala kada bi vrenje tri vlasti bilo tako organizirano da svaku pojedinu vlast vri iskljuivo samo jedan organ potpuno nezavisan od druga dva organa. Ova nezavisnost se sastoji iz dva elementa. Prvo, organi nijedne vlasti se ne smiju mijeati u postavljanje i smjenjivanje organa drugih vlasti; drugo, organi ni jedne vlasti ne smiju se mijeati u djelatnost organa drugih vlasti, to znai da ne mogu ponitavati akte koje bi oni donijeli, niti im mogu izdavati naredbe kakve akte da donesu i, razumije se, jo manje, sami ne mogu donositi takve akte umjesto njih. Podjela vlasti je nastala u procesu borbe naroda za slobodu i dostojanstvo u razdoblju velikih buroaskih revolucija. Ta borba je bila istodobno i borb.a za ljudska prava i demokraciju a protiv jedinstva vlasti u feudalno apsolutistikim monarhijama. U apsolutistikim monarhijama sve tri vlasti su bile spojene ujednom organu, u monarhu, kao dominus eminensu. Onje donosio zakone, izdavao akte i sudio. Takvo jedinstvo vlasti je znailo neogranienu vlast i diktakturu monarha, izreenu u maksimi I etat c est moi. Protiv ovakva jedinstva vlasti i diktakture se posebno borio francuski mislilac A. Monteskije (Montesquieu) koji u svom djelu "O duhu zakona" iznosi najpoznatiju teoriju podjele vlasti: Sve bi bilo izgubljeno kad bi isti ovjek ili isto tijelo vladalaca, plemia ili naroda vrio sve tri vlasti: vlast donoenja zakona, vlast izvrenja dravnih akata i vlast suenja zloina ili sporova meu pojedincima.Danas, zavisno od stupnja podjele vlasti, imamo tri tipina sustava podjele vlasti, a to su: predsjedniki sustav, parlamentarni sustav i konventski (skuptinski) sustav. Razumljivo je da imamo i mnotvo mijeanih podsustava, a zavisno od toga koliko oni u sebi imaju osobenosti, ova tri tipina }ustava. U mjeoviti sustav moemo, primjerice, ukljuiti i hrvatski polupredsjedniki sustav.

1.2.5. Vrste drava po klasnom obliku

Promatrajui historiju razvoja drave, moemo rei da su se do sada smjenjivale kao vladajue etiri klase, a to su: robovlasnika, feudalna, buroaska i radnika. Sve drave kod kojih je na vlasti bila ista klasa (npr. robovlasnika ili buroaska) pripadaju istom tipu drave, dosljedno ovome i konstatira se da umaju etiri oblika drava, i to: robovlasniki, buroaski i socijalistiki. Tip jedne drave, kao to se vidi, odreuje klasa koja je na vlasti. Svakom obliku (tipu) drave zajedniki je klasni karakter. Drave su mijenjale svoj tip u zavisnosti od razvoja proizvodnih snaga u datom drutvu, a koji je uvjetovao i nain proizvodnje. Ovo je i razlog to na istom stupnju razvoja drutva nailazimo uglavnom i na isti tip drave.

Do smjene tipova drava tj. prelaska drave jednog tipa u dravu drugog ti_a dolazi zbog revolucionarnih promjena u drutvu. Ove revolucionarne promjene se vre esto uz pomo nasilja jer bez njega takve promjene u drutvu je teko sprovesti. Revolucionarne promjene u drutvu su po karakteru dvojake: ekonomske i politike. Dosljedno ovome govori se o ekonomskim i politikim revolucijama.

to je ekonomska revolucija? To je kvalitativna promjena naina proizvodnje, zamjena jednog naina proizvodnje drugim. Ovom revolucijom dolazi i do promjena klase koja je nosila sredstva za proizvodnju. Politika revolucija je promjena vladajue klase. Jednu vladajuu klasu zamjenjuje druga. Za nastajanje novog tipa drave nuna je politika revolucija. Dok se ona ne dogodi, pa makar i dolo do ekonomske revolucije, ne moe se jo govoriti o novom tipu drave. Meutim, da bi se odrala politika revolucija, tj. nova klasa ostala na vlasti, nunaje i ekonomska revolucija. Obino se najprije dogodi ekonomska revolucija, tj. promjena nositelja sredstava za proizvodnju, pa potom dolazi do politike revolucije. Ekonomska revolucija uveliko omoguava politiku revoluciju. Takav sluaj imamo s prelaskom robovlasnike u feudalnu dravu, odnosno feudalne drave u buroasku dravu. Meutim, nije nuno da se najprije izvede ekonomska a zatim politika revolucija. Mogua je i obratna situacija, tj. da se najprije izvri politika, a kasnije omogui ekonomska revolucija. U jednoj dravi se dogaaju i druge promjene, kao reforma, dravni udar i pu. Ove promjene ne dovode do novog tipa drave, niti im je to cilj. Reforma je samo izmjena odreene oblasti drutvenog ivota u datoj dravi, a koju sprovodi sama vladajua klasa uglavnom u svom vlastitom interesu (socijalne refonne, agrarne reforme, zakonodavstvene reforme i sl). injenica je da se reforma nekada sprovodi i pod pritiskom masa. Njome vladajua klasa eli ublaiti klasnu borbu.

Dravni udar je protuzakonito preuzimanje vlasti u dravi od strane efa drave ili nekog upravnog ili vojnog organa. Ova osoba, odnosno organ, preuzima vie vlasti nego to mu pripada po postojeem pravu. Ne dolazi do promjene klase, kao ni same dravne organizacije i pravnog poretka.

Pu je slian dravnom udaru, jer je i kod pua rije o preuzimanju vlasti na nezakonit nain, ali ne od jedne osobe ili dravnog organa, nego ljudi koji su izvan dravnog aparata (npr. skupina asnika i sl). I kod pua ostaju i dalje isti i dravni i pravni poredak.

II. OSNOVNI POJMOVI O PRAVU

2.1. Pojam prava

to je pravo? Ope je poznato da se pojedinac u drutvu ne moe ponaati kako on to eli, kako on to hoe, nego se mora ponaati, osobito prema drugim lanovima drutva, onako kako to drutvo svojim pravilima (normama) od njega zahtijeva. Prema tome, svako drutvo ima svoja pravila, odnosno svoje norme o ponaanju pojedinca u njemu. Ovim normama se zahtijeva od pojedinca ono to je mogue i u skladu s interesima tog drutva. Ukoliko se pojedinac ne ponaa po datoj nom1i, izloen je odreenom pritisku koji ga usmjerava na ponaanje odreeno u normi. Taj pritisak koji se poduzima protiv njega, njegove osobnosti ili imovine, obino se naziva sankcija. Kada ovoga pritiska ne bi bilo, ne bi se ustanovljenim pravilima ponaanja osiguravala potovanje, tj. njihova primjena.

U drutvu postoji veliki broj normi. to je drutvo razvijenije, njegovi odnosi su sloeniji, pa je i broj normi o ponaanju pojedinca vei i one su raznovrsnije. Za primjenu tj. realizaciju odreenog broja i odreene kategorije nonni kojima se propisuje ponaanje pojedinca zainteresiranaje i sama drava. Drava ima odreeni interes da se pojedinci ponaaju upravo po njima, te sa svoje strane vri pritisak na njih uz pomo svoga aparata za fiziku prisilu. U ovom sluaju kaemo da drava primjenjuje odreene nonne. One norme koje primjenjuje drava nazivaju se pravom te drave. Prema tome, pravo je skup normi iju primjenu osigurava drava svojim aparatom za fIZiku prisilu. Nije nuno da je sama drava (njezini organi) propisala normu koju primjenjuje. Moe se i sama stvoriti tj. mogu je ustanoviti njeni organi, a moe biti ustanovljena od strane drutva (tzv. drutvena nonna), te je drava samo prihvaa kao takvu. injenica je da drava stvara veoma veliki broj nonni koje primjenjuje, tj. koje ulaze u pojam prava. Norme koje drava primjenjuje i koje sainjavaju pravo jesu po karakteru takve da odreuju ponaanje ljudi koje je u skladu s njezinim interesima. Ove se nonne nazivaju pravne norme. Meutim, one norme koje drava stvara, a koje ne primjenjuje, nazivaju se drutvenim nonnama. Zbog nepridravanja drutvenih nonni pritisak se na pojedinca vri drutvenim sredstvima (drutvena ignorancija, izolacija, prijekori i sl.) a ne fizikom prisilom kojom raspolae drava.

2.2. Odnos drave i prava

Drava i pravo su vezani jedno za drugo. Jedno bez drugoga ne moe postojati, niti se moe ak 'zamisliti jer su i jedno i drugo rezultat klasne borbe u drutvu. Izmeu drave i prava postoji dvostruka veza. Prvo, pravo regulira dravu, kao odreenu organizaciju, tj. pravom se regulira to drava (misli se na njezine organe) i kako da radi. Bez postojanja prava ne bi se znao djelokrug i opseg poslova kojima se trebaju baviti organi drave. Pravne norme pridonose da ne doe do sukoba izmeu samih dravnih organa u sprovoenju dravnih poslova. Drava, jedino, sa skladnim i jedinstvenim aparatom moe ostvariti ciljeve i zadatke koji pred njom stoje. Dosljedno naprijed navedenom i kae se da je drava pravna organizacija tj. organizacija pravom regulirana. Drugo, primjenu prava omoguuje drava svojim aparatom za fiziku prisilu, pa se i kae da je osnova prava dravna vlast. Bez drave primjena prava ne bi bila mogua. Drava je sa svojim aparatom za fiziku prisilu svakog u stanju natjerati da uskladi svoje ponaanje s pravnim nonnama. Ukoliko ovoga ne bi bilo, pravo ne bi bilo dovoljno efikasno. Kao to se vidi, drava utjee na pravo, a pravo opet, utjee na dravu, s tim da su u ovome meusobnom odnosu ravnopravni.

Drava i pravo su historijske kategorije. Oni su nastali na odreenom stupnju razvoja ljudskog drutva, a isto tako e nestati na odreenom stupnju njegovog razvoja. Pojava privatne svojine i podjela drutva na klase, te klasna borba, uvjetovali su stvaranje i drave i prava. Vladajua klasa se koristi pravom isto kao to se koristi i dravom da bi odrala nastalu situaciju u drutvu, tj. njezin primat u drutvu. Kada nestane klasni karakter drutva, nee vie biti potrebe za dravom, pa ni za pravom. Pravne nonne zamijenit e drutvene norme. Ljudi e se po njima ponaati ne zato to tako moraju nego zato to su sami svjesni da se tako trebaju ponaati.

2.3. Pravna norma

Ve smo naveli daje pravo skup pravnih normi, a da je pravna norma pravilo ponaanja ljudi u drutvu koje je zatieno dravnim aparatom za fiziku prisilu. Znai, radi se o pravilu kojega se pojedinci u jednoj dravi moraju pridravati, po kome se moraju ponaati. Ukoliko to ne bi inili, drava bi ih svojim aparatom za fiziku prisilu na to natjerala. Pravne nonne su propisane, to su pravila koja su pismeno fiksirana. One se mogu ustanoviti za situaciju koja je ve stvorena, ve postoji (npr. svatko je duan platiti porez na posjedovanje automobila). Meutim, mogu se ustanoviti za situaciju koja moe tek nastati, koja e se pojaviti (npr. svako roeno dijete treba dobiti ime). Prve pravne nonne se obino nazivaju konkretne, a druge apstraktne.Svaka pravna norma ima svoja dva osnovna elementa.To su dispozicija i sankcija. Dispozicija pravne nonne je pravilo o ponaanju ljudi u datom drutvu i datoj situaciji. Ona je bit pravne norme, njezin bitni dio. Bez nje pravna nonna ne moe postojati. Kroz dispoziciju se izraava interes drutva, jer se njome trai takvo ponaanje ljudi koje je od interesa za dravu. U dispoziciji pravne norme moe se izraziti: nareenje, zabrana ili ovlatenje za odreeno ponaanje ljudi. Npr. roditeljima se nareuje da izdravaju svoju maloljetnu djecu, ili zabranjuje se uzimanje tue stvari bez odobrenja njezinog vlasnika, ili svatko ima pravo na posjedovanje jedne kue s dva stana, itd. Sankcija, kao drugi element pravne nonne,je odredba o ponaanju dravnog organa u sluaju ako se ljudi ne ponaaju po dispoziciji, tj. po ustanovljenom pravilu. Sankcija je, prema tome, odreen nain i opseg fizike prisile koja se ima primjenjivati od strane dravnog organa u sluaju prekraja dispozicije. Nije ostavljena sloboda dravnom organu da se prema prekritelju dispozicije ponaa kako hoe, po svom slobodnom nahoenju. I za njega je odreeno kako i na koji nain se moe ponaati prema prekritelju dispozicije. Sankcijom se esto nazivaju samo mjere koje primjenjuje dravni organ u sluaju kada netko prekri dispoziciju, to svakako ne bi bilo potpuno tono. Mjere koje primjenjuje dravni organ u sluaju kada je dispozicija prekrena mogu se odraziti na samoj osobnosti prekritelja dispozicije (npr. lienje slobode, pa ak i ubijanje), a mogu se odraziti i na imovinu prekritelja dispozicije (da se oduzme stvar koju je prisvojio, da mu se dio imovine proda i plati dug i s1.). Mogue je da se kao mjera koju primjenjuje dravni organ u sluaju kada je dispozicija prekrena primijeni i ponitenje akta dravnog organa, ako je ovim aktom dispozicija prekrena. Mjere koje poduzima dravni organ prema osobi u sluaju prekraja dispozicije imaju za cilj odmazdu i sprjeavanje daljnjeg postupanja protivno dispoziciji (protupravno postupanje), dok mjere koje poduzimaju dravni organi prema imovini u sluaju prekraja dispozicije imaju za cilj uspostavljanje poremeenih imovinskih odnosa (oduzimanje imovine u korist druge osobe). Mjere koje se poduzimaju protiv donesenog akta nekog organa u sluaju kada je njime povrijeena dispozicija posredno se odraavaju i na osobama. Npr. ponitena odluka o zakljuenju braka dovodi osobe koje su zakljuile brak u drugu situaciju, ne smatraju se vie branim drugovima.

Pored dispozicije i sankcije pravna norma ima jo dva elementa. To su: pretpostavka dispozicije i pretpostavka sankcije. Pretpostavka dispozicije odreuje faktiku situaciju koja omoguava primjenu dispozicije tj. ono to se moe pojaviti da bi se za njega moglo odrediti potrebno ponaanje, npr. "Na nekretnine trebaju plaati porez", glasi pravna norma. U ovom sluaju nekretnine su pretpostavke dispozicije, jer ako nekretnine. ne bi postojale, ne bi bilo potrebno ni odreivati da se porez plaa. Prema tome, pretpostavkom dispozicije se odreuje dogaaj, odnosno situacija koja treba nastupiti, a postoji mogunost njezinog nastupanja. Ukoliko mogunost za ovo ne bi postojala, ne bi bilo nuno ni ustanovljavati dispoziciju odnosno pravne norme. Pretpostavka sankcije je opis prekraja dispozicije, tj. opis pol}Ranja koje je suprotno dispoziciji i koje omoguava primjenu sankcija. Npr. " bit e kanjena svaka osoba koja drugu ubije", glasi pravna norma.

Kod ove pravne norme pretpostavka sankcija je "tko drugu ubije", jer je to suprotno ponaanju od dispozicije, koja zabranjuje da se druga ubije. Prekraj dispozicije se obino naziva deliktom, pa je pretpostavka sankcije zapravo opis toga delikta. S obzirom na to jesu li subjekti na pravom mjestu slobodni da odluuju o svom ponaanju u datoj situaciji ili to nisu, tj. obvezni da se ponaaju upravo onako kako to odreuje dispozicija, pravne norme se dijele na dispozitivne i imperativne.

Dispozitivne pravne norme su one koje na prvom mjestu doputaju subjektima da sami odlue o svom ponaanju u datoj situaciji, a ako oni o tome ne odlue duni su da se ponaaju kako to stoji u dispoziciji pravne norme. Npr. "kupac je duan platiti kupoprodajnu cijenu u roku od 15 dana raunajui od prijama fakture, ako drukije nije ugovoreno". U ovom sluaju se ostavlja kupcu i prodavaocu da mogu odrediti i drukije, ali ako oni to ne uine, ima se primijeniti prednje pravilo. Prema tome, dispozitivna je pravna norma ona koja ima i dispozitivnu dispoziciju. Imperativna pravna nonna je ona koja subjektima nareuje odreeno ponaanje u datoj situaciji, tj. ne daje im mogunost da oni o tome slobodno odluuju. Npr. "roditelji su duni izdravati svoju maloljetnu djecu".

S obzirom na to da li se pravna norma odnosi na ne odreeni niz sluajeva, tj. na sve osobe koje se nau u istoj situaciji, ili se odnosi na odreenu osobu kada se nae u situaciji koju predvia pravna norma, pravne norme se dijele na ope i pojedinane.

Opa pravna norma je ona koja se odnosi na ne odreeni niz sluajeva tj. na svaku osobu koja se nae u odreenoj situaciji. Npr. "roditelji su duni nadoknaditi tetu koju njihovo maloljetno dijete prouzrokuje drugima". Ovo pravilo se odnosi na svakog roditelja ije maloljetno'dijete prouzrokuje tetu drugome. Pojedinana pravna norma je ona koja odreuje ponaanje odreene osobe kad se nae u odreenoj situaciji. Npr. XY, kao roditelj maloljetnog djeteta koje je prouzrokovalo tetu drugoj osobi, duan je ovu i naknaditi." Ovo pravilo se odnosi samo na XY, jer je on roditelj djeteta koje je tetu prouzrokovalo drugom. Na druge roditelje se ovo pravilo ne odnosi, jer njihova djeca nisu tu tetu ni prouzrokovala. Pojedinane pravne norme se donose, uglavnom, na osnovi opih pravnih normi.

2.4 Pravni akt

Pod pravnim aktom podrazumijevamo ljudski akt kojim se stvara pravna norma. Radi se o ljudskom psihikom aktu, njegovom aktu razuma, njegovoj odluci, a ne materijalnom aktu (popravak stvari, isplata novca i sl. ). Da bi drugi saznali neiji psihiki akt, njegovu odluku, mora doi do njezine materijalizacije, njezine manifestacije. Tek kada doe do materijalizacije psihikog akta, kada ga drugi saznaju, moe se govoriti o nastanku pravnog akta. Prema tome, da bi nastao pravni akt nuno je da se ispune dva elementa: postojanje psihikog akta (njegov vanjski izraz). Sadraj psihikog akta je uvjetovan drutvenom pripadnosti odreene osobe, te interesima za koje se ona bori. To je zapravo sama pravna nonna koja se stvara pravnim aktom. Materijalizacija psihikog akta mora biti takva da tono odraava sadraj psihikog akta, tj. mora doi do suglasnosti onog to se eljelo (voljelo) i onoga to se izrazilo (izjava volje). Materijalizacija psihikog akta moe biti razliita: rijeima (usmena), pismom (pismena), raznim radnjama i znacima (konkludentne radnje) i sl.

Donoenje pravnog akta nije slobodno. Nema pravo svaka osoba svojim odlukama odreivati ponaanje drugoga. Odreeno je koji od dravnih, odnosno nedravnih organa i na koji nain moe donijeti odgovarajui pravni akt. Tko to odreuje? Ovo je odreeno pravnom nonnom, sadranom u ve donesenom pravnom aktu. Prema tome, jedan pravni akt omoguuje, odnosno propisuje donoenje drugog pravnog akta. Prethodni, a po karakteru vii, akt regulira donoenje kasnijeg, po karakteru nieg pravnog akta. Na ovaj nain se osigurava jedinstvenost jedne drave. Svi pravni akti, odnosno sve pravne norme stvorene pravnim aktom moraju predstavljati jednu skladnu cjelinu u dravi. Dolazimo do toga da svi pravni akti imaju svoj neposredni ili posredni izvor u jednom pravnom aktu, prvom i vrhunskom pravnom aktu. Ovaj prvi i vrhunski pravni akt, iz koga izviru ostali, obino se naziva ustavom jedne zemlje. Ovim aktom, tj. ustavom zasniva se pravni poredak jedne zemlje. Donoenje prvog ustava u jednoj zemljije slobodno (nema prethodnog akta koji bi regulirao njegovo donoenje), ali ve njegova izmjena ili novo donoenje regulirano je u njemu samom.

U postupku donoenja pravnog akta treba voditi rauna o nadlenosti organa za njegovo donoenje, o nainu na koji se treba donijeti, te o obliku njegove manifestacije (fonne).

Nadlenost za donoenje pravnog akta je zapravo ovlatenje odreenom organu da moe donijeti konkretni pravni akt. To je obino onaj organ za koji se smatra da e ga i najbolje donijeti, uzimajui u obzir interes drutva. U pravilu, nije doputeno donoenje pravnog akta po slobodnom nahoenju samog organa. U protivnom, moglo bi se dogaati da razliiti organi donesu pravne akte s razliitim pravnim normama, a ovo bi dovelo do razjedinjenosti pravnog sustava. Ljudi se u takvoj situaciji ne bi mogli orijentirati, ne bi znali koje i kakvo ponaanje trebaju poduzeti u konkretnoj situaciji. Zbog ovoga se na nadlenost za donoenje odreenog pravnog akta strogo pazi. Ukoliko bi pravni akt bio donesen od nenadlenog organa, bio bi poniten od vieg organa. Npr. ukoliko bi direktor jedne privredne organizacije sam donio statut te organizacije, on bi bio poniten, jer za donoenje statuta on nije nadlean, nego je nadlena Skuptina dioniara te organizacije.

Nain na koji se pravni akt treba donijeti je skup radnji koje mora sprovesti organ koji je nadlean za donoenje odreenog pravnog akta u tijeku njegovog donoenja. Cilj je ovih radnji da se odnosni pravni akt donese to praviinije, tj. da u njemu sadrana pravna norma bude to je mogue bolja. Tako napr. o nacrtu statuta radne organizacije nuno je da se izjasni radna zajednica (cijeli kolektiv). Ukoliko nije nita specijalno reeno u pogledu naina donoenja pravnog akta, tada je nain njegovog donoenja slobodan. Organ koji ga bude donosio sam e odluiti koje e radnje poduzeti prilikom njegovog donoenja. On e voditi rauna da te radnje budu takve da osiguraju da pravna norma u tom aktu bude to bolja. Meutim, ako je nain donoenja odgovarajueg pravnog akta tono utvren, on se mora potovati. U protivnom, vii organ e takav pravni akt ponititi.

Oblik manifestacije pravnog akta (njegov vanjski izgled) je radnja kojom se pravni akt vani izraava, odnosno drugome saopava. Ona po karakteru mora biti takva da zainteresirani, tj. oni na koje se odnosi pravna norma sadrana u njemu, i saznanju za njega, kao i da mu se osigura trajnost. Najea radnja koja se upotrebljava za manifestaciju pravnog akta je pismo. Ono je najpostojanije i najsigurnije.

Pravne akte moemo podijeliti u dvije skupine: ope i posebne. Ova podjela je izvrena u zavisnosti koju pravnu normu stvara pravni akt, odnosno koja pravna norma je u njemu sadrana. Opi pravni akt je onaj koji stvara opu pravnu normu, dok je pojedinani pravni akt onaj koji stvara pojedinanu pravnu nonnu. Ako se uzme u obzir da se pojedinana pravna norma moe donijeti na osnovi ope pravne norme, to se onda opi pravni akt i pojavljuje kao izvor pojedinanog pravnog akta. Zbog ovoga se opi pravni akti nazivaju izvorom prava. Misli se na tzv. formalni izvor prava, tj. ono to omoguava nastanak i pojavu pravne norme. Meutim, stvarni materijalni izvor prava, tj. ono to stvara odreenl,l pravnu normu, odreuje njezin sadraj, jest volja drutva - naroda. Kakva je ova volja, takvo e biti i pravo, odnosno drava tog naroda.

2.5. Pravni odnos

2.5.1. Pojam i elementi pravnog odnosa

Ljudi, ivei zajedno, stupaju u razne odnose jedan s drugim. Ovo neminovno uvjetuje nain ivota. Kako je ivot ovjeka razvijeniji i sloeniji, to su i njegove potrebe vee. Da bi ih mogao zadovoljiti, mora stupati u odnose s drugim osobama. S drugima razmjenjuje materijalna dobra, od drugog trai neke usluge i dr. U svim ovim odnosima ovjek se mora ponaati po odreenim pravilima (normama). Ukoliko njegovo ponaanje u tim odnosima ne bi bilo na odreeni nain regulirano, dolazilo bi do niza nesporazuma, pa i sukoba. Norme kojima se regulira ovjekovo ponaanje u navedenim odnosima po svom karakteru mogu biti drutvene (drava ih ne primjenjuje), a mogu biti i pravne (drava ih primjenjuje). Oni meusobni odnosi ljudi koji se reguliraju drutvenim normama tj. u kojima se osobe trebaju ponaati po drutvenim normama, nazivaju se drutvenim odnosima. Meutim, oni meusobni odnosi ljudi koji se reguliraju pravnim nonnama, tj. u kojima se osobe moraju ponaati po pravnim normama, nazivaju se pravnim odnosima. Prema tome, pravni odnos je svaki onaj odnos izmeu ljudi koji je reguliran pravnom normom. Nije od utjecaja koja pravna norma regulira taj odnos, moe biti opa i pojedinana, a moe i imperativna i dispozitivna. Odnos kupca prema prodavaocu je pravni odnos, jer je ovaj odnos reguliran pravnom noml0m, kao i odnos roditelja i djece. Meutim, odnos izmeu prijatelja nije pravni odnos, jer je on reguliran drutvenom nonnom. Pravni odnos je uvijek odnos izmeu dvije osobe, jer se od osoba moe traiti odreeno ponaanje. Pravni odnos ne moe nastati izmeu osobe i nekog predmeta, jer se od predmeta (neke stvari) ne moe traiti odreeno ponaanje. Svaki pravni odnos ima svoja dva osnovna elementa, to je ono bez ega ne moe postojati. To su: subjekt i sadraj.

Subjekti pravnog odnosa. Subjektima pravnog odnosa smatraju se one osobe koje se nalaze u pravnom odnosu. Dosljedno ovome, subjektom pravnog odnosa postaje se tek stupanjem u pravni odnos. Tko sve moe stupiti u pravni odnos, odnosno tko se sve moe nai u pravnom odnosu? Ovo regulira svaka drava svojim pravom. Danas je prihvaeno od svih pravnih poredaka da svaki ovjek, bez obzira na uzrast, spol, imovno stanje, strunost, klasnu pripadnost i dr. moe biti u pravnom odnosu. Znai, svaka osoba moe biti subjekt pravnog odnosa, odnosno subjekt prava, pa je nazivamo fizikom osobom. Ova sposobnost osobe da moe biti subjekt pravnog odnosa naziva se njegova pravna sposobnost. Dosljedno ovome, moe se rei da ovjek sam po sebi nije subjekt prava, nego on to postaje po odluci pravnog poretka drave u kojoj se nalazi. Kao subjekt pravnog odnosa moe biti i kolektiv fizikih osoba, kojima je to svojstvo priznato. Takav kolektiv nazivamo pravna osoba.

U pravnom odnosu moraju se nalaziti najmanje dva subjekta, jer jedna osoba ne moe biti u u odnosu sama sa sobom. Nema potrebe odreivati ponaanje jedne osobe same prema sebi, dok je nuno regulirati njezino ponaanje prema drugoj. Mogue je da se u pravnom odnosu nae vie osoba od dvije. Npr. netko da na poslugu svoj automobil trojici svojih prijatelja da se odvezu na utakmicu i da mu ga ponovno vrate. U ovom sluaju davalac automobila se nalazi u odnosu sa svom trojicom, odnosno sva trojica se nalaze u odnosu s njim. Koliko e u jednom odnosu biti osoba, nema pravila.

2.5.2. Sadraj pravnog odnosa

Iz pravnog odnosa uvijek proizlazi za jednog subjekta toga odnosa odreeno ovlatenje prema drugom subjektu, a za drugog subjekta toga odnosa odreena dunost. Upravo ovo ovlatenje i ova dunost ine sadraj pravnog odnosa. Bez postojanja ovlatenja za jednog subjekta i postojanja dunosti za drugog subjekta ne moe se govoriti o pravnom odnosu. Ako subjekti jedan prema drugome nemaju ovlatenja, odnosno dunosti, oni se ne mogu smatrati da su u odnosu - izmeu njih odnos ne postoji. Ovlatenje koje pripada jednom subjektu iz postojeeg pravnog odnosaje pravno ovlatenje, jer je regulirano pravnom normom. Isto tako dunost koja pada na jednog subjekta je pravna dunost, jer je i ona regulirana pravnom normom. Prema tome, sadraj pravnog odnosa su pravna ovlatenja i pravne obveze, koje prizlaze iz toga odnosa za njegove subjekte. Ne moe pravni odnos postojati samo sa pravnim ovlatenjem ili samo sa pravnom dunosti. Pravno ovlatenje ne moe postojati bez pravne dunosti i obratno. Ako jedna osoba ima pravno ovlatenje da zahtijeva od druge osobe da neto uini, drugi mora biti duan to uiniti. U protivnom, ne bi moglo doi do realizacije ni pravnog ovlatenja ni pravne dunosti.

U emu se sastoji pravno ovlatenje subjekta pravnog odnosa? Ono se sastoji u tome da subjekt kome to ovlatenje pripada ima pravo na odreeno ponaanje prema drugom subjektu pravnog odnosa. Od drugog subjekta on moe zahtijevati da ovaj neto uini (da bude aktivan) ili da se suzdri od nekog injenja (da bude pasivan). Ovo pravno ovlatenje subjekta pravnog odnosa titi pravni poredak. Ukoliko drugi subjekt pravnog odnosa ne bi postupio po zahtjevu nositelja pravnog ovlatenja, mogao bi na to biti prinuen dravnim aparatom za fiziku prisilu. Da bi dravni aparat za fiziku prisilu intervenirao, nuno je da mu se subjekt kome pripada pravno ovlatenje obrati u tom pravcu. Pravno ovlatenje koje pripada subjektu prava naziva se subjektivno pravo.

Subjekt koji ima subjektivno pravo moe se njime koristiti samo u granicama pravnih ovlatenja koja mu pripadaju. Ukoliko bi ga koristio mimo granica pravnog ovlatenja, onda ga zloupotrebljava. U ovom sluaju on se sukobljava s pravom drugog subjekta da se od njega moe traiti samo ono ponaanje koje odgovara njegovoj dunosti.

Pravna dunost subjekta pravnog odnosa je ponaanje koje treba poduzeti drugi subjekt pravnog odnosa prema subjektu pravnog odnosa koji ima pravno ovlatenje. Ovo ponaanje je nekada aktivno (neko injenje ili davanje), a nekad pasivno (trpljenje ili poputanje). Ponaanje subjekta nositelja pravne dunosti mora biti u skladu s ponaanjem subjekta nositelja pravnog ovlatenja. Ono to ima pravo jedan od subjekata pravnog odnosa, to istodobno mora biti dunost drugog subjekta i obratno. Ne moe jedan subjekt imati pravo zahtijevati od drugog da mu vrati automobil, a ovaj imati obvezu trpjeti da mu kamion prolazi kroz dvorite. Pravna dunost subjekta pravnog odnosa naziva se pravna obveza.

U jednom pravnom odnosu mogue je da jedan subjekt ima samo subjektivno pravo, a drugi samo pravnu obvezu (jedan da zahtijeva vraanje automobila, a drugi da je obvezan vratiti automobil). Meutim, mogue je da u jednom pravnom odnosu i jedan i drugi subjekt imaju subjektivno pravo i pravnu obvezu (prodavalac je duan predati kupcu prodanu stvar, a ima pravo od kupca traiti isplatu kupoprodajne cijene, dok je kupac obvezan isplatiti kupoprodajnu cijenu, a ima pravo zahtijevati da mu se preda kupljena stvar).

2.5.3. Nastanak pravnog odnosa

Kako dolazi do nastanka pravnog odnosa, kako se odreene osobe nau u pravnom odnosu? Pravni odnos ne nastaje sam po sebi. Nuno je da se dogodi neka injenica (da neto nastupi) pa da se odreene osobe nau u pravnom odnosu. injenice koje dovode do nastanka pravnog odnosa nazivaju se pravnim injenicama. Bez postojanja pravne injenice pravni odnos ne moe nastati. Koja e injenica biti pravna, za koju e se vezati nastanak pravnog odnosa, odreuje se pravnom normom.

S obzirom na to kako ove injenice nastupaju, moemo ih podijeliti na dvije skupine. Jedne nastaju bez uea ljudske volje, neovisno od ovjeka, i nazivaju se dogaaji, to su prirodne pojave, kao smrt, poplava, grom, grad i sl. Druge su pravne injenice ovjekove radnje, koje mogu biti tjelesne (npr. oteenje neke stvari) i psihike (npr. izjava volje). Ove pravne injenice se nazivaju ljudske radnje. Ljudske radnje su mnogobrojne pravne injenice u odnosu na dogaaje. Najvei broj pravnih injenica nastaje na osnovi ljudskih radnji.

2.6. Subjekti prava

2.6. 1. Fizika osoba

Fizikom osobom, kako smo ve naveli, nazivamo svakog ovjeka kome je priznat pravni subjektivitet. Danas veina pravnih sustava svakom ovjeku priznaje pravni subjektivitet, bez obzira na spol, uzrast, strunu spremu, imovinsko stanje i sl. Meutim, prouavanje razvoja ljudskog drutva pokazuje nam da svim ljudima uvijek nije bio poznat pravni subjektivitet. Tako, u robovlasnikom drutvu robu nije bio priznat pravni subjektivitet, tj. rob se nije mogao pojavljivati u pravnom prometu, nije mogao stjecati subjektivna imovinska prava i preuzimati imovinsko pravne obveze. Rob se smatrao upravo objektom imovinskopravnog odnosa, tako da su drugi (robovlasnici) povodom njega stjecali subjektivna imovinska prava i imovinskopravne obveze (bio je predmet kupovine i prodaje, razmjene i sl.)

Kad nastaje i kada prestaje fizika osoba? Trenutak za koji se vee nastanak fizike osobe je roenje ovjeka. Roenje mora biti takvo da dovodi na svijet ivo dijete koje ima ovjeji oblik. Koliko dugo e ono ostati u ivotu poslije roenja, nije od utjecaja. Je li dijete ivo roeno i ima li ovjeji oblik, faktika su pitanje sudske medicine. Ako bi dijete bilo mrtvo roeno ili bi umrlo pri samom porodu, smatra se da fizika osoba u tom sluaju nije ni nastala. Ovakvo roenje ne dovodi do nastanka novog subjekta u pravu. Izuzetno se smatra subjektom prava u izvjesnim sluajevima i zaeto, a jo neroeno dijete, pod uvjetom da se ivo rodi. To e biti sluaj kada je nuno zatititi. njegove interese, npr. kod raspravljanja nasljedstva. Fizika osoba, kao subjekt prava, moe prestati na dva naina, i to: smru i proglaenjem umrlim. Smrt je injenica koja obiljeava kraj ivota jednog ovjeka. Ovo opet povlai za sobom i prestanak svih svojstava koja je taj ovjek imao, pa dosljedno ovome i njegov pravni subjektivitet. esto izvjesna osoba nestane i nastane neizvjesnost o njegovom ivotu, ne zna se je li umrla ili je jo negdje u ivotu. Ovo se osobito dogaa poslije izvjesnih nedaa (ratova, poplava, brodoloma, potresa i sl.) Pravni poredak o ovome ne moe biti ravnoduan, on ne moe trpjeti ovu neizvjesnost dui period vremena. Ovo iz razloga reguliranja pravnih odnosa u kojima se ta osoba nalazila, a osobito imovinskopravnih. Zato se i omoguuje pod odreenim uvjetima proglaavanje ovakvih osoba za umrle, ime prestaju biti fizike osobe i gube pravni subjektivitet. Proglaenje jedne osobe za umrlu moe se izvriti ako su ispunjena dva osnovna uvjeta, i to: 1) da je osoba odsutna iz svog prebivalita odreeno vrijeme i 2) da postoji neizvjesnost, kako o njezinom mjestu boravka, tako i o njezinom ivotu ili smrti. Zakonom se za razne situacije (za razne nedae) predviaju razni rokovi odsutnosti da bi se jedna osoba mogla proglasiti umrlom. Postupak za proglaavanje neke osobe za umrlu moe pokrenuti svaka osoba koja ima za to pravno atien interes, a sprovodi ga opinski sud. Sud e u rjeenju naznaiti dan koji se smatra kao vrijeme smrti odnosne osobe. U ovom rjeenju sadrana je samo pretpostavka koja postoji dok se suprotno ne dokae. Ovo moe uiniti i proglaeni za umrlog svojim javljanjem. Ukoliko je vie osoba izgubilo ivot u nekoj masovnoj katastrofi, pretpostavka je da su sve osobe istodobno umrle. injenica raanja, odnosno smrti jedne osobe dokazuje se izvodom iz matine knjige. Svaka fizika veze iza sebe ostavlja izvjesne atribute pomou kojih se vri njegova identifikacija, njegovo razlikovanje od drugih fizikih osoba. To su: osobno ime, prebivalite i dravljanstvo.

Osobno ime je jedan o osnovnih atributa jedne fizike osobe po kome se ona razlikuje od drugih fizikih osoba. Svaka fizika osoba ima svoje ime i ono predstavlja njezino osobno pravo. Osobno ime se sastoji od imena (roenog) i prezime. Ime (roeno) djeteta odreuju njegovi roditelji sporazumno prilikom roenja. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o imenu djeteta, onda ga djetetu odreuje nadleni organ starateljstva. Ako roditelji djeteta nisu u ivotu ili su u nemogunosti vriti roditeljska prava, ime djeteta odreuje osoba kojoj je povjereno staranje o djetetu, u suglasnosti s nadlenim organom starateljstva. Prezime djeteta dobiva se prema prezimenu jednog ili oba roditelja, ako roditelji ne odrede da dijete nosi neko drugo prezime. Graanin ima pravo promijeniti osobno ime. Nee se dopustiti promjena osobnog imena osobi protiv koje se vodi kazneni i postupak ili osobi koja je osuena za izvreno kazneno djelo, dok kazna nije izvrena ili dok traju pravne posljedice osude, kao ni osobi za koju se utvrdi daje zahtjev podnijela radi izbjegavanja zakonom utvrene obveze. Maloljetnoj osobi promijenit e se osobno ime na zahtjev roditelja ili usvojitelja, odnosno staratelja, uz suglasnost organa starateljstva.

Prebivalite (domicil) je ono odreeno zemljopisno mjesto u kome je izvjesna osoba nastanjena u namjeri da u njemu stalno prebiva. To je zapravo ono mjesto u kojem posluje, u kojem redovito stupa u graanskopravne odnose. Svaka osoba moe imati samo jedno prebivalite i u pravilu ga slobodno bira.

Boravite je ono zemljopisno mjesto u kome izvjesna osoba privremeno boravi izvan svoga prebivalita. To e biti ono mjesto u kome se nalazi izvjesno vrijeme iz odreenih razloga (na odmoru, na lijeenju, na kolovanju i sl.)

Dravljanstvo je pripadnost odreenoj dravi, to je osobna veza jedne osobe s odreenom dravom. Dravljanstvo se kod nas stjee podrijetlom, roenjem na teritoriju Hrvatske, priroenjem i po meunarodnom ugovoru.

2.6.2. Pravna osoba

Pravnom osobom smatra se kolektiv ljudi, odnosno organizacija ili udruenje kojem je pravni poredak priznao pravni subjektivitet tj. svojstvo subjekta u pravu. Prema tome, svaki kolektiv fizikih osoba ne dovodi sam po sebi do stvamja pravne osobe (npr. student u uionici na predavanju, navijai na utakmici, sudionici skupa i s1.). Postat e pravna osoba samo onaj kolektiv fizikih osoba kome je pravni poredak na odreeni nain priznao to svojstvo. Zato se i kae da je pravna osoba drutvena tvorevina nastala kao' posljedica drutvenih potreba. Pojedini drutveni zadaci ne mogu se ostvariti angairanjem fizikih osoba, kao pojedinca, nego je nuno njihovo udruivanje kako bi ih zajednikim snagama ostvarili. U razvijenim drutvima sve je vie ovakvih zadataka, pa dosljedno ovome i sve vei broj pravnih osoba. Ovakve tendencije se osjeaju i u naem drutvu, kao jednom dosta sloenom i razvijenom drutvu. Koji su uvjeti potrebni da se ispune da bi nastala pravna osoba, da bi jednom kolektivu fizikih osoba bilo priznato svojstvo pravne osobe. Ti su uvjeti: 1. postojanje organizacijskog jedinstva (da postoji odreena organizacija toga kolektiva) fizikih osoba, 2. da ima svoju posebnu imovinu, 3. da su i zadaci koje treba taj kolektiv ostvariti u skladu s drutvenim interesima. Postojanje vrste organizacije je nuno, jer se na taj nain postie jedinstvo koje omoguava tome kolektivu da stupa u odnose s drugim subjektima prava i ostvaruje ciljeve i zadatke radi kojih je i osnovano. Organizacija se ogleda u postojanju odreenih organa s njihovom nadlenou. Preko odreenog svog organa pravna osoba stupa u odnose s drugom osobom. Bez posjedovanja posebne imovine pravna osoba ne bi mogla stupiti ,u graanskopravne odnose s drugim osobama, ne bi mogla preuzeti graanskopravne obveze. Imovinu pravne osobe ne treba identificirati s imovinom njezinih lanova, tj. imovina pravne osobe nije u isto vrijeme i imovina njezinih lanova. lanovi pravne osobe i dalje imaju svoju posebnu imovinu, svaki svoju imovinu. Samo ona djelatnost koja je u skladu s drutvenim interesima, odnosno koja ne vrijea drutvene interese, moe se odobriti od strane pravnog poretka da se i obavlja. Ova djelatnost ne mora biti iskljuivo ekonomske prirode (npr. udruenje knjievnika, portska udruenja;i s1.).

Pravne osobe po naem pravu nastaju na tri naina, i to: 1. na osnovi administrativnog akta, 2. na osnovi izvjea registracije, i 3. na osnovi odobrenja (suglasnosti)..Nekada samim donoenjem akta od strane dravnog organa moe nastati pravna osoba, tj. samim administrativnim aktom se stvara pravna osoba. Na ovakav nain nastaju drutveno-politike zajednice i ustanove. Npr. u samom aktu o osnivanju kole konstatira se da ima svojstvo pravne osobe i nikakva druga radnja vie nije potrebna. Meutim, u izvjesnim sluajevima sam administrativni akt, odnosno odluka nisu dovoljni za stjecanje svojstva pravne osobe instituciji koja se osniva. Nuno je izvriti jo i njezinu registraciju kod nadlenog organa i tek poslije izvrene registracije e se stei svojstvo pravne osobe. Na ovakav nain kod nas stjeu svojstva pravne osobe trgovaka drutva (registracija se vri kod nadlenih trgovakih sudova). Na osnovi odobrenja (suglasnosti) nadlenog dravnog organa kod nas stjeu svojstvo pravne osobe raznih udruenja. Sami lanovi udruenja u osnivanju (nekog portskog ili kulturnog udruenja) donose najprije odluku (obino na osnivakoj skuptini) o osnivanju odnosnog udruenja, pa tu odluku dostavljaju na odobrenje ili suglasnost nadlenom dravnom organu sa svojim statutom (pravilima). Kada nadleni organ da odobrenje na odluku i statut, tek tada se smatra daje udruenje osnovano, daje steklo status pravne osobe, pa moe otpoeti s radom.

Pravna osoba e prestati kada nestane jedan ili vie elemenata koji su bili uvjet za njezino osnivanje (ako nestane organizacijskog jedinstva, nestane imovine, ostvare se postavljeni zadaci ili je njihovo ostvarivanje vie neprikladno ili nemogue). Ovo je materijalna pretpostavka za prestanak pravne osobe. Nain na koji e doi do njezinog prestanka moe biti dvojak: prinudni i dobrovoljni. Prinudni nain prestanka pravne osobe imamo onda kada nadleni dravni organ donese akt o njezinom prestanku, odnosno donese akt koji zabranjuje njezin daljnji rad. Na ovakav nain moe prestati i kod nas svaka pravna osoba (ukine se drutveno-politika zajednica, ukine se postojanje ustanove, donese se odluka o likvidaciji poduzea, zabrani se rad nekom poduzeu i s1.). Dobrovoljni nain prestanka pravne osobe imamo kada sama pravna osoba po vlastitoj inicijativi donese odluku o ovom prestanku.

2.6.3. Pravna i poslovna sposobnost fizikih i pravnih osoba

Pravna sposobnost je sposobnost jedne osobe da bude nositelj prava iz pravnog odnosa. Prema tome, pravna sposobnost se poklapa s pojmom pravnog subjektiviteta, sa sposobnou jedne osobe da bude subjekt u pravu. Jer, samo one osobe koje pravni poredak priznaje subjektima u pravu mogu biti nositelji prava i obveza iz pravnog odnosa. Kome nije priznat pravni subjektivitet, taj se ne moe ni pojaviti kao subjekt pravnog odnosa. Sukladno ovome, pravno sp osobnom smatramo svaku fiziku i pravnu osobu, jer im pravni poredak priznaje pravni subjektivitet. Fizika osoba pravnu subjektivnost stjee trenutkom roenja, a pravna osoba trenutkom svakoga nastanka. Prestankom postojanja fizike i pravne osobe prestaje i njihova pravna sposobnost.

to se tie opsega pravne sposobnosti, tj. kojih sve prava i kojih sve obveza mogu biti nositelji, postoji razlika izmeu fizikih i pravnih osoba. Opseg pravne sposobnosti fizikih osoba mnogo je iri od opsega pravne sposobnosti pravnih osoba. Naime, fizike osobe mogu biti nositelji svih prava i obveza koje pravni poredak uope predvia i doputa. Meutim, pravne osobe mogu biti nositelji samo onih prava i obveza koje su u skladu s ciljevima i zadacima radi kojih oni i postoje. Opseg pravne sposobnosti pravne osobe naznaen je u njezinom stalutu (pravilima). Atributi pravne sposobnosti su neotuivost i neprenosivost. Nju subjekt ne moe od sebe otuivati, odnosno ne moe je prenositi na drugoga. Prema tome, ona ne moe biti smanjena ni poveana voljom subjekta. Samo zakon moe izmijeniti opseg pravne sposobnosti jednog subjekta.

Poslovna sposobnost je sposobnost jedne osobe da svojim svjesnim radnjama stjee i ostvaruje prava i obveze. Znai, poslovna sposobnost je zapravo sposobnost jedne osobe da neposredno vri realizaciju svoje pravne sposobnosti. Svaka osoba koja ima pravnu sposobnost nema i poslovnu sposobnost, ali se bez pravne sposobnosti ne moe stei poslovna sposobnost. Da bi jedna osoba mogla stei poslovnu sposobnost, da bi bila poslovno sposobna, nuno je da je takvog intelektualnog razvoja da shvati znaenje svojih postupaka i njegovih posljedica. Svaki pravni poredak u pogledu postojanja potrebnog stupnja intelektualnog razvoja za stjecanje poslovne sposobnosti polazi od jedne pretpostavke. Kako se u pravilu usporedno s godinama uzrasta ovjeka i intelektualnog razvoja (sazrijeva), to se i uzimajedna granica u uzrastu ovjeka, za koju se vezuje stjecanje potrebnog stupnja intelektualnog razvoja za priznanje poslovne sposobnosti. Do te odreene granice uzrasta osobe se, u pravilu, smatraju poslovno nesposobne, a preko te granice, u pravilu, poslovno sposobne. Obino se ovako odreene poslovno nesposobne osobe nazivaju maloljetnim, a ovako odreene poslovno sposobne osobe punoljetnim. U naem pravu smatraju se, u pravilu, poslovno sposobnim, pa prema tome i punoljetnim, sve osobe bez obzira na spol, koje su navrile 18 godina ivota, a u pravilu poslovno nesposobnim, pa prema tome i maloljetnim, ispod 18 godina ivota. Osoba s navrenim 18 godina ivota smatra se da, u pravilu, ima takav intelektualni razvoj koji joj omoguava da moe samostalno stjecati i ostvarivati prava i obveze, a bez povrede svojih interesa. Maloljetnoj osobi se moe odlukom suda priznati poslovna sposobnost, odnosno punoljetnost. Ovo samo u sluaju kada je maloljetna osoba dostigla potreban intelektualni razvoj i prije navrenih 18-te godine ivota. Ali, kada maloljetna osoba stupi u brak, smatra se da je dostigla potreban intelektualni razvoj, pa joj se priznaje poslovna sposobnost. Isto tako i punoljetne osobe se mogu proglasiti poslovno nesposobnim. To e biti sluaj kada nisu u stanju da se same staraju o svojim pravima i obvezama. Ovo e se dogoditi ugJavnom kadaje punoljetna osoba duevno zaostala, odnosno duevno bolesna ili kad se radi o rasipniku (kada prekomjerno troi i na taj nain ugroava svoje izdravanje i izdravanje osoba koje je obvezna izdravati). Odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti donosi sud i takva se osoba tada stavlja pod starateljstvo. Poloaj ovih maloljetnih osoba u pogledu nemogunosti da svojim svjesnim radnjama stjeu i ostvaruju prava i obveze nije isti tj. njihova poslovna sposobnost po sadrini nije ista. Nekima od njih, ipak, omoguava se da mogu vriti izvjesne pravne poslove samostalno, a izvjesne uz suglasnost roditelja ili staratelja. Tako se maloljetnicima preko 14 godina ivota omoguava vrenje pravnih poslova s odobrenjem roditelja ili staratelja, a maloljetnicima preko 15 godina samostalno zakljuenje ugovora o radu, te raspolaganje zaradom. Ovi se maloljetnici smatraju djelomino sposobnim. Pravnu sposobnost maloljetnih osoba realiziraju za njih roditelji odnosno staratelji.

Poslovna sposobnost se priznaje svim pravnim osobama, jer bez nje ne bi mogli sudjelovati u prometu, ne bi mogli postizati ciljeve i zadatke, radi ijega ostvarenja su i osnovani. Kao to opseg njihove pravne sposobnosti zavisi od ciljeva i zadataka radi ijeg stvarenja su i osnovani, tako je isto i opseg njihove poslovne sposobnosti u zavisnosti od navedenog. Radi ovoga se njihova poslovna sposobnost naziva specijalnom poslovnom sposobnosti. Pravna osoba svoju poslovnu sposobnost ostvaruje posredstvom, odnosno preko svojih organa. Koji e organi istupiti uime pravne osobe, predstavljati je, odreuje se ili zakonom ili statutom pravne osobe.

2.7. Tumaenje pravne norme

2.7.1. Pojam i potreba tumaenja pravne norme

Tumaenje pravne norme je utvrivanje tonog sadraja pravne norme, tj. ustanovijenje koje se pravilo o ponaanju nalazi u pravnoj normi. Radi se zapravo o tonom saznanju pravne norme. Kada e se pojaviti potreba za tumaenjem pravne norme? Potreba za tumaenjem pravne norme nastupit e kada pravna norma sama po sebi nije jasna, kada se sa sigurnou ne moe odrediti koje i kakvo pravilo o ponaanju ljudi je u njoj sadrano. Zato do ovoga dolazi? Do ovoga dolazi iz razloga to materijalizacija pravnog akta nije takva da omoguava da se na prvi pogled i bez tekoa ustanovi pravna norma sadrana u tom aktu. Tekst pravne norme je nejasan. Ova nejasnoa uvjetovana je bilo nepreciznou u izraavanju, bilo upotrebom dvosmislenih izraza itd. Kod ovakve situacije ni primjena pravne norme nije mogua, odnosno moe biti pogrena. Pogrena primjena pravne norme je laenje prava. Tko vri tumaenje pravne norme kada je ona nejasna? Tumaenje pravne norme moe vriti organ koji je stvorio pravnu normu, a moe i organ koji je nije stvorio, a koji je samo primjenjuje. Ukoliko pravnu normu tumai organ koji ju je i donio, kaemo da se radi o tzv. autentinom ili izvornom tumaenju pravne norme, odnosno obveznom tumaenju pravne norme. Zove se autentinom ili izvornom, jer organ koji je donio pravnu normu najbolje zna koje pravilo o ponaanju je u njoj i sadrano. Obvezno je iz razloga to ima najjau snagu, takvo tumaenje pravne norme moraju svi prihvatiti, osobito oni koji je budu primjenjivali. Ukoliko pravnu normu tumai organ koji je nije donio, nego je primjenjuje, tj. tumai je u postupku njezine primjene (npr. sud ili neki drugi organ), takvo tumaenje nije obvezno za druge. Drugi organi i osobe, kada budu primjenjivali pravnu norn1U, ne moraju prihvatiti tumaenje koje je dao neki drugi organ. Npr. ako jedan sud primjenjujui pravnu normu donese jednu odluku, to nije obvezno i za drugi sud, a da bude raspravljao identian sluaj. Tumaenjem pravne norme bavi se i pravna znanost. Pravna znanost prouava pravne norme, prouava pravni sustav openito i u tome prouavanju vri tumaenje pravne norme. Ovo tumaenje je, takoer, neobvezno. Drugi ga ne mogu prihvatiti primjenjujui pravnu normu. Ali ono je veoma korisno, jer omoguava onome tko pravnu normu treba primjenjivati da je pravilno tumai.

Kakav je postupak tumaenja pravne norme? Prije nego to pone s tumaenjem pravne norme, nuno je ustanoviti toan tekst pravne norme tj. kako ona zaista glasi. Jer, ako se ne ustanovi toan tekst, moe doi do pogrene predstave o onome to se htjelo pravnom normom, pa dosljedno ovome i do pogrenog tumaenja. esto e se ustanovijenjem tonog teksta pravne norme otkloniti i potreba tumaenja pravne norme, nee vie biti nejasno, odnosno neodreeno.

2.7.2. Sredstva tumaenja pravne norme

Onaj koji vri tumaenje pravne norme slui se razliitim sredstvima da bi ustvrdio koje se pravilo o ponaanju nalazi u pravnoj normi. Od ovih sredstava najpoznatiji su: jezik, logika, historija stvaranja pravne nonlle, cilj stvaranja pravne norme i mjesto stvorene pravne norme u sustavu prava. S obzirom na ovo i govori se o jezinom, logistikom, historijskom, ciljanom i sustavnom tumaenju pravne norme. Koje e se sredstvo upotrebljavati, zavisi od konkretne situacije. Svakako, poi e se od najjednostavnijeg i najlakeg, odnosno najpristupanijeg sredstva, a koje moe dati eljeni odgovor. Ovo ne znai da se prilikom tumaenja pravne norme pojedina sredstva ne mogu dopunjavati.

Jezino tumaenje. Jezino tumaenje pravne norme postoji onda kada se primjenom pravila jezika, kao sredstva izraavanja, vri analiza teksta pravne norme. To su pravila o rasporedu rijei u reenici, o odnosu reenica, interpunkciji i dr. Na osnovi ove analize moe se dobiti toan smisao pravne norme. Zbog ovog se jezino tumaenje naziva i gramatiko tumaenje. Kada se primjenjuje jezino tumaenje, treba poi od toga da svaki znak ima neko znaenje, a ne da ga nema, da je suvian.

Logiko tumaenje. Logiko tumaenje pravne norme vri se uz pomo zakona logike, zakona miljenja. Ovim tumaenjem se iz pravne norme izvlai ono znaenje koje se ne moe dobiti jezinim ili drugim tumaenjem. Npr. ako u pravnoj normi stoji da je zabranjena vonja lijevom stranom, na osnovi zakona logike dolazimo do toga daje doputena vonja desnom stranom (to nije zabranjeno, doputeno je). U ovom sluaju kaemo da je u pravnoj normi sadrano i pravilo o vonji desnom stranom, iako se to jezinim tumaenjem ne moe dobiti. Logiko tumaenje pravne norme se upotrebljava i kao provjera znaenja dobivenog drugim vrstama tumaenja, osobito jezinog tumaenja.

Historijsko tumaenje. Historijsko tumaenje pravne norme imamo onda kada se vri istraivanje postupka donoenja pravne norme, te okolnosti koje su uvjetovale donoenje pravne norme i njezine eventualne kasnije izmjene. Osobito se ispituju pripremni materijali (analiza, referati, obrazloenja, zapisnici i sl.). Ova istraivanja nam pokazuju to se htjelo donoenjem pravne norme, a dosljedno ovome i koje se pravilo o ponaanju u pravnoj normi nalazi. Ispituje se kakvo je bilo stanje u drutvu u vrijeme stvaranja pravne norme, te koji su initelji utjecali na njezine kasnije izmjene.

Ciljno tumaenje. Ciljno tumaenje pravne norme je ono koje na prvom mjestu polazi od toga to se htjelo donoenjem odnosne pravne norme, koji se cilj njezinim donoenjem htio postii. Kada se ustanovi koji je cilj koji se pravnom normom htio postii, tada se moe ustanoviti i njezino znaenje. UstanovIjenjem njezinog znaenja mogue je i odrediti pravilo o ponaanju koje se u pravnoj normi nalazi. Onaj tko eli ustanoviti cilj pravne norme, treba biti u stanju sagledati jedinstveni cilj pravnog sustava tj. ustanoviti interese toga sustava. Za ovo mu je potrebna odreena i politika i struna spremnost. Zbog ovoga se ciljno tumaenje pravne norme smatra i najteim, odnosno najodgovornijim.

Sustavno tumaenje. Sustavno tumaenje pravne norme je ustanovIjenje znaenja pravne norme pomou veze odreene pravne norme i svih ostalih pravnih normi, tj. njezine veze s pravnim sustavom. Pravni sustav, kako smo ve naglasili, je skup svih pravnih normi. Svaki pravni sustav je jedinstven. S obzirom na ovo svaka pravna norma jednog pravnog sustava je samo dio jedne cjeline u kojoj dijelovi moraju odgovarati toj cjelini. Npr. ako je cijeli pravni sustav postavljen tako da onemoguava pekulativnost i zelenatvo, tada i svaka pravna norma toga sustava mora sadravati takvo pravilo o ponaanju ljudi koje ne doputa pekulativnost i zelenatvo. U ovu vrstu tumaenja pravne norme ulazi i odreivanje mjesta pravne norme u odnosu na druge pravne norme, tj. njezine vezanosti za druge pravne norme. Naime, nia pravna norma ne moe se suprotstavljati vioj pravnoj normi, odnosno pojedinana pravna nonna ne moe izlaziti iz okvira ope pravne norme.

2.8. Sustav prava

Pod sustavom prava podrazumijevamo sreenost opih pravnih normi jedne drave u jednu cjelinu. Prema tome, svaka drava ima svoj pravni sustav. Sistematikom opih pravnih normi bavi se pravna znanost. Ona sve ope pravne norme sreuje po kriterijima. Ovo je prijeko potrebno iz razloga da bi svaka osoba to lake i jedinstvenije mogla ustanoviti koje i kakve pravne norme sve postoje, te da bi prema njima mogla i uskladiti svoje ponaanje. Zatim, to ponaanje i samim organima koji donose pravne norme da vide koje su sve donesene, kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje ponaanja ljudi u odreenoj situaciji, kao i kako bi se moglo ustanoviti za koju situaciju ponaanje ljudi treba regulirati. Kriteriji po kojima se vri rasporeivanje pravnih normi su razliiti. Najprihvatljiviji je onaj kriterij koji polazi od sadrine pravne norme.

Sistematika pravnih normi se vri prikupljanjem pravnih normi u manje skupine, zatim se te skupine ujedinjuju u vee, a vee opet u jo vee cjeline, koje po svojoj oposti predstavljaju i naela prava odnosne drave. Poetne skupine pravnih normi, tj. poetna stepenica sistematike pravnih normi su pravne institucije ili pravne ustanove. Pravna institucija ili pravna ustanova je skupina pravnih normi koje se odnose na isti pravni odnos. Npr. sve pravne norme koje reguliraju brak (kako se zakljuuje, tko ga moe zakljuiti, poloaj branih drugova, prestanak braka i sl.) ine jednu skupinu, koja se naziva brak, kao pravna institucija. Ili, sve pravne norme koje reguliraju pitanje usvojenja maloljetne djece ine pravnu instituciju usvojenja: i sl. Grupacija pravnih institucija, tj. njihovo okupljanje ujednu cjelinu, ini pravnu skupinu. Prema tome, pravna skupina okuplja pravne institucije koje reguliraju istu oblast drutvenih odnosa. Tako sve pravne institucije koje se odnose na obitelj (brak, odnos roditelja i djece, usvajanje, starateljstvo nad maloljetnim osobama i dr.) ine granu porodinog prava. esto se i pravne grane grupiraju u odreene cjeline, koje se nazivaju pravne oblasti. Pravna oblast je npr. meunarodno pravo, unutarnje pravo i sl. Na osnovi svega naprijed izloenog, kao elementi jednog pravnog sustava pojavljuju se pravne norme, pravne institucije, pravne grane i pravne oblasti. S obzirom da pravni sustav ima jako mnogo pravnih institucija, to ih ovom prilikom neemo ustanovljavati, a niti je to uobiajeno. Odredit emo grane samo naeg sustava prava.

To su: ustavno pravo (osnovna grana prava koja okuplja norme kojima se reguliraju osnovna pitanja naega dravnog i drutvenog ureenja), upravno pravo (okuplja pravne norme koje reguliraju upravne odnose), porodino pravo (okuplja pravne norme kojima se regulira obitelj, kao osnovna drutvena zajednica), imovinsko pravo (okuplja pravne norme kojima se reguliraju imovinski odnosi izmeu subjekata), trgovako pravo (okuplja pravne norme kojima se reguliraju imovinski odnosi izmeu privrednih subjekata i njihov poloaj), radno pravo (okuplja pravne norme koje reguliraju pravne odnose), kazneno pravo (okuplja pravne norme kojima se odreuju kaznena djela i sankcije za njih ), meunarodno pravo (koje okuplja pravne norme kojima se reguliraju meunarodni odnosi ).

III. IMOVINSKO PRAVO

3. 1. Pojam i predmet imovinskog prava

Imovinsko pravo, po klasicima pravne znanosti graansko pravo, obuhvaa pravne Donne kojima se reguliraju imovinski odnosi izmeu subjekata prava. Predmet imovinskopravnih odnosa su: stvari, ljudske radnje, osobna dobra i proizvodi ljudskog uma. Njihova je odluka da su u prometu - trgovanju, tako da se mogu prenositi pravnim poslovima s jednog subjekta na drugi.

Skupina imovinsko - pravnih odnosa je najblia ekonomskoj osnovi, ona je najneposrednije odrava i stoga je s njom u tijesnoj vezi. Svakodnevno subjekti prava stupaju u meusobne imovinske odnose - kupuju i prodavaju jedan drugome, prevoze jedan drugoga raznim prijevoznim sredstvima, naruuju jedan od drugoga izradu ovog ili onog, prouzrokuju tetu jedan drugome i sl. Sve ovo je nuno regulirati i oni se reguliraju odgovarajuim pravnim nonnama. Iz ovoga proizlazi da sam ivot namee potrebu postojanja imovinskog prava, jer je neminovno protkan raznovrsnim imovinskim odnosima. Mi se svakodnevno susreemo s pravilima imovinskog prava, primjenjujemo ih, a esto nismo ni svjesni.

to je predmet imovinskog prava? Koji su to drutveni odnosi koji reguliraju imovinsko pravo? Najkrae reeno, ekonomski, odnosno imovinski odnosi izmeu subjekata prava ine predmet reguliranja imovinskog prava. Ekonomski, odnosno imovinski odnosi izmeu subjekata prava su robnonovani drutveni odnosi, odnosi nastali razmjenom robe posredstvom novca. Ali, svi ekonomski, odnosno imovinski odnosi nisu imovinsko-pravni (nisu predmet reguliranja imovinskog prava), nego su to samo koji su nastali na osnovi slobodne inicijative subjekata, a u cilju uveavanja ili umanjenja svojih ekonomskih vrijednosti. U imovinska prava se ubrajaju stvarna, trgovako-obvezna i nasljedna prava.

3.2 . Pravni posao

Pravni posao je imovinsko-pravna injenica temeljem koje se najee zasniva imovinsko pravni odnos u gospodarstvu. Definira se kao izjava volje jednog ili vie subjekata uinjena s ciljem da izazove nastanak, izmjenu ili pak prestanak imovinsko-pravnog odnosa.

3.2.1. Potreptine pravnih poslova

Za sve pravne poslove bitne su potreptine: sposobnost osobe, volja, valjana izjava volje,

mogunosti, i dopustivost sadraja.

Sposobnost osoba. Da bi posao bio valjan, potrebna je pravna i poslovna sposobnost osoba. Za osobu koja nema poslovnu sposobnost, npr. za maloljetnika, posao zakljuuje zakonski zastupnik. Volja. Volja je unutarnje, psihiko raspoloenje. Sudionici u poslu svojom voljom hoe da postignu stanoviti pravni uinak. Zato je volja temelj pravnog posla. Volju imaju fizike i pravne osobe. Izjava volje. Za pravni posao nije dovoljno samo volja, nego je potrebno i oitovanje volje. Budui da je volja unutarnje raspoloenje, dok nije oitovana, nije poznata drugim osobama. Volja se moe objaviti izriito ili konkludentnim inom. Volja se moe izriito oitovati usmeno, pismeno, potvrdnim kretnjama, npr. stiskanjem ruku, klimanjem glave i slino. Potrebno je da se vidi u emu je volja izjavitelja, njegova namjera, htijenje, smisao njegove volje. Konkludentni su oni ini iz kojih se zakljuuje odreena voUa, iako nije izriito izjavljenjem (primjer.) Poduzee "Dinara" pisalo je tvornici "Tkanje" da treba 1.000 m tkanine artikl 75, za koju je voljno platiti 20 kuna po 1 metru. Time je stavljena ponuda za kupoprodaju tkanine. Tvornica nije odgovorila na pismo, nego je poduzeu otpremilo robu. Otprema robe je konkludentni in kojim je tvornica izjavila volju da prihvaa ponudu na kupoprodaju, tj. da hoe prodati robu koju poduzee eli kupiti. utnja, u pravilu, nije izjava volje o pristanku.

Ona sama po sebi nema pravnog znaenja. Iznimno, utnja moe predstavljati izjavu volje onda ako takav zakljuak slijedi iz okolnosti konkretnog sluaja, Tako e se u poslovnom prometu smatrati da je onaj tko utke primi neiju izjavu suglasan s tom izjavom, i tko bi, prema naelu potenja i savjesnosti, bio duan negativno odgovoriti ukoliko nije htio da se njegova utnja smatra suglasnost. Takvo je shvaanje modernog prava, a poznaje ga i klasino pravo.

Izjava volje mora biti suglasna s pravnim poretkom. Volja je u pravnim poslovima naelno slobodna, ali u okviru pravnog poretka i dobrih obiaja odnosno morala. Ako je pravni posao reguliran i doputen pravnim poretkom, onda e i volja koja je izjavljena u tom poslu biti u skladu s pravnim poretkom. Ako je volja izjavljena suprotno dobrim obiajima, onda je ona protupravna, iako nije u suprotnosti s nekim odreenim propisom. Zato takva volja nije dopustiva.

Volja mora biti upravljena na postizanje stanovito mogueg pravnog uinka, tj. na osnutak, ukinue ili promjenu pravnog odnosa. Stranke, izjavljujui volju pravnom poslu, hoe ostvariti neki ekonomski cilj - causa. Pri kupoprodaji, na primjer, kupac eli dobiti robu koja mu je potrebna radi preprodaje, preprodavatelj eli novac koji mu je potreba za druge nabavke. Da bi postigle taj ekonomski cilj, stranke odabiru odreen pravni posao kao sredstvo koje pravni poredak doputa.

3.2.2. Elementi pravnog posla

U sadraju pravnih poslova nalaze se razliiti elementi odnosno sastojci koje pravna znanost razvrstava u tri skupine: bitne, prirodne i sporedne elemente.

Bitni elementi (Essentialia negoti). Bez odreenih sastojaka pravni posao ne moe nastati. Takvi elementi koji moraju postojati da bi nastao pravni posao zovu se bitni elementi. Na primjer, u pravnom poslu prodaje robe bitni su elementi predmet (roba) i cijena.

Prirodni elementi (Naturalia negoti ). To su elementi koji proizlaze iz same naravi posla. Upravo zato to proizlaze iz same naravi posla, oni se podrazumijevaju, te ne treba da ih stranke posebno ugovaraju. Budui da to nisu bitni elementi, stranke ih mogu iskljuiti. Ako ih iskljue izriito ili suprotnim sporazumom, pravni posao ipak e biti valjan. Na primjer, iz pravnog instituta kupoprodaje proizlazi prodavaevo jamstvo za skrivene mane robe. To jamstvo postoji i ako ga stranke ne ugovore, jer tako odreuju dispozitivna pravna pravila. Ono je, dakle, element pravnog posla prema samoj naravi kupoprodaje. Stranke ga mogu sasvim eliminirati ili modificirati tako da jamstvo za skrivene mane bude krae ili due. Sporedni elementi (Akccidentalia negoti). To su oni elementi koji nisu ni bitni niti proizlaze iz same naravi posla, nego ih stranke mogu ugovoriti ako hoe. Takvi su elementi npr. Ugovorena kazna, kapara, odustatnina itd.

2.3. Vrste pravnih poslova

Pravni poslovi dijele se na jednostrane i dvostrane, naplatne ili teretne i besplatne ili

dobroine, fonnalne i nefonnalne, kauzalne i apstraktne.

Jednostrani su oni pravni poslovi koji nastaju izjavom volje jedne stranke, npr. oporuka,

ili otkaz najma poslovnih prostorija.

Dvostrani su oni poslovi koji nastaju izjavom volje dviju ili vie osoba. Dvostrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima. To su npr. ugovor o kupoprodaji, ugovor o komisiji, ugovor o prijevozu stvari itd. Naplatni ili teretni su oni dvostrani pravni poslovi u kojima je jedna stranka obvezna na inidbu, a druga na protuinidbu kao ekvivalent (protuvrijednost) inidbe. Na primjer, kupoprodaja je naplatni pravni posao jer je kupac duan prodavaocu platiti za robnu kupovinu. Besplatni ili dobroini (darovni) su oni dvostrani pravni poslovi u kojima se jedna stranka obvezuje na inidbu, a druga nije obvezna na naknadu. Besplatan je, na primjer, pravni posao darovanja, prijenosa sredstava bez naknade i sl.

Formalni su oni pravni poslovi za koje je potrebna posebna fonna. Posebna fonna moe biti: pismena, kad se trai izjava volje pismeno; realna, kad se uz izjavu volje trai predaja stvari koja je predmet pravnog posla itd. Fonna pravnog posla moe biti odreena zakonom ili sporazumom stranaka. Potreba brzine u prometu uzrokje da modell1a prava izuzetno propisuju posebne fonne pravnih poslova. Samo za one pravne poslove za koje se smatra daje fonna od osobite vanosti zakon odreuje fonnu, najee pismenu. Pravni poslovi kod koji su naznaene osnove, razlozi zaduenja se nazivaju kauzalnim, dok se oni kod kojih se ne vidi osnova zaduenja nazivaju apstraktnim.

3.2.4. Uvjet

Uvjet je neizvjesna okolnost od koje stranke ine ovisnim uinak pravnog posla. Pravni posao sklopljen pod uvjetom da vrijedi, ali njegov konani uinak je neizvjestan jer ovisi o okolnosti koja je neizvjesna. Okolnost koja je ve nastupila u vrijeme zakljuenja ugovora ne moe se postaviti kao uvjet pravnog posla jer vie nije neizvjesna. Ako je stranke ipak odrede kao uvjet, uvjetni posao nee vrijediti, makar strankama i nije poznato da je okolnost nastupila. Ista je posljedica i onda ako stranke ugovore kao uvjet neto to se ne moe dogoditi.

Okolnost koja se ugovara kao uvjet mora biti neizvjesna, mogua i u skladu sa zakonom i dobrim obiajima, odnosno morala. To moe biti prirodni dogaaj i ljudska radnja. Na primjer: prodayatelj se ugovorom obvezao da e proizvesti i kupcu u odreenom roku isporui ureaj ako dobije krediti za dovrenje nove dvorane u tvornici. Uvjeti se dijele na pozitivne i negativne, odlone i raskidne.

Pozitivan je onaj uvjet od ijeg nastupa zavisi uinak pravnog posla. Na primjer, poljoprivredna zadruga obvezala se uzorati odreenu povrinu drugoj privrednoj organizaciji ako joj ozdravi traktorist u odreenom roku. Od te okolnosti odnosno uvjeta (ako ozdravi traktorist) zavisi hoe li se ispuniti obveza oranja.

Negativan je onaj uvjet od ijeg nenastupanja zavisi uinak pravnog posla. Na primjer, poljoprivredna zadruga obvezala se ugovorom da e poljoprivrednom dobru odreenu povrinu uzorati ako njezin traktorist do odreenog roka ne nastupi u vojnu dunost.

Odloan je onaj uvjet koji odgaa uina