PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

SELMA ASLANI

SELMA ASLANI

ODBRAMBENI MEHANIZMI

UVOD

• Sigmund Freud – Kreator psihodinamske teorije ličnosti.• Ličnost -> Id, ego, super ego.• Id -> eros i thanatos, rezervoar psihičke energije,

funkcionira po principu ugode;• Ego – razvija se iz ida, tijekom 6 mjeseci života,

funkcionira po principu realiteta.• Super ego – najkasnije se razvija, pod utjecajem

okoline, razvija se na principu nagrade i kazne.

• Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se ego služi za odbranu od nagonskih pulzija i tenzije afekata.• Tri su tipa ego-anksioznosti: realna, neurotična i

moralna:1.Realistička anksionznost - percepcija stvarnih

opasnosti ili prijetnji u okolini, izaziva u pojedincu emocionalno uzbuđenje koje se naziva realističnom ili objektivnom anksioznošću. Ta tjeskoba brzo nestaje s nestankom uzroka.

2.Neurotična tjeskoba ili anksioznost – Izvor neurotične tjeskobe je u opasnosti, da bi impulsi ida mogli postati svjesni. To je strah da ego neće biti sposoban da kontrolira id, javlja se tek onda kad postoji opasnost od probijanja kontrole ega.

3.Moralna tjeskoba – javlja se onda kad postoji opasnost da će ego biti kažnjen od super ega.

• Razlikujemo po Vaillant :

1. najprimitivnije (psihotične obrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine.

2. narcističke obrane (negiranje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje),

3. nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija),

4. zrele ili zdrave obrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

5. neurotske (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, disocijacija, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, izolacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija).

• Francuska psihologinja, Maryse Vaillant (1944-2013).

• Situacije u kojima ego koristi mehanizme odbrane su:• 1. kad je potrebno držati emocije unutar

tolerantnih granica tijekom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe),• 2. kad se ponovno uspostavlja fiziološka

homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost,• 3. kad je potreban predah tijekom krupnih

promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu i• 4. kad se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim

konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima.

NIVOI ODBRAMBENIH MEHANIZAMA

• Prvi nivo - odbrane karakteristične za psihozu, no mogu se javiti i u snovima ljudi koji nisu u stanju psihoze, kao i kod djece kao zdravi mehanizmi koji imaju svoju svrhu u smanjivanju osjećanja neprijatnosti:

1. Poricanje/negacija - nesvjesno izvrtanje činjenica koje su u našoj svijesti, iskrivljavanje realnosti i stvaranje samo djelimično realne slike svijeta i svojih iskustava.

2. Izvrtanje realnosti – koje se obično manifestuje kao preoblikovanje i prilagođavanje informacija iz spoljašnjeg svijeta, tako da se one usklađuju sa težnjama koje postoje u unutrašnjem svijetu. 3. Samoobmanjujuća projekcija – koja podrazumijeva postojanje obmana vezanih za spoljašnji svijet, druge ljude i dešavanja

• Drugi nivo - Njihova osnovna funkcija je da smanje anksioznost koja je uzrokovana neprijatnostima sa kojima se osobe suočavaju u realnosti koju oni doživljavaju kao neprihvatljivu:

1. Fantaziranje – tendencija da se povlačenjem u svijet fantazija pronalazi način da se izbjegne direktnno suočavanje sa spoljašnjim ili unutrašnjim konfliktima i neprijatnostima.

2. Projekcija - Pripisujući  drugim osobama neke osobine, misli ili osjećanja koje doživljavamo kao nepoželjene ili čak, potpuno neprihvatljive oslobađamo se tenzije i napetosti koja bi postojala u nama, da smo osvijestili ove karakteristike kao svoje.

3. Hipohondrija – Transformacija negativnih osjećanja prema drugima, u neprijatna osjećanja prema sebi.

4. Pasivna agresija – podrazumijeva da agresivna osjećanja, koja se normalno razvijaju prema drugim osobama, ne nalaze put direktnog rasterećenja .

5. Acting out – Ponekad dolazi do direktnog ispoljavanja (bukvalno: odigravanja) sadržaja (težnji, impulsa, želja) iz nesvjesnog dijela ličnosti, bez svijesti o emociji koja je izazvala to ekspresivno ponašanje.

• Treći nivo - Ovi mehanizmi se jednim imenom nazivaju „neurotični“ , i najčešći su kod odraslih ljudi. Ovakve vrste psiholoških odbrana obično pružaju kratkotrajnu pomoć u prevladavanju težih situacija.

1. Pomijeranje - U pitanju je odbrambeni mehanizam koji premješta agresivne, neprijateljske ili seksualne težnje na prihvatljivije mete, na taj način preusmjeravaući emocije na druge, sigurnije, objekte u spoljašnjem svijetu.

2. Disocijacija – Odnosi se na privremenu, ali drastičnu modifikaciju nečijeg identiteta kako bi se izbjegla emotivna bol. U pitanju je razdvajanje, ili zapostavljanje emotivnog dijela ličnosti koji bi normalno bio aktiviran u datoj situaciji, ali bi njegovo dejstvo bilo toliko preplavljujuće, da bi onemogućilo normalno funkcionisanje ličnosti.

3. Intelektualizacija – To je jedan oblik izolacije, usmjeravanja pažnje isključivo na intelektualne aspekte situacije u kojoj se osoba našla uz istovremeno distanciranje osobe od sopstvenih emocija koje bi izazvale veliku količinu zbunjenosti ili straha.

4. Reaktivna formacija – Okretanje (konvertovanje) nesvjesnih želja ili impulsa, koji bi za ličnost mogli imati negativne posljedice, u njihovu suprotnost. Koristeći ovaj psihološki mehanizam, osoba se ponaša potpuno suprotno od onoga kako bi zaista htjela ili željela, čega i nije svjesna.

5. Potiskivanje – Podrazumijeva proces “guranja” misli u nesvjesni dio ličnosti i prevenciju bolnih osjećanja, koja bi se mogla javiti kao pratioc tih misli. Problem sa potiskivanjem je, što se na taj način iz svijesti uklanjaju samo misli, dok emocije vezane za njih ostaju, i vezuju se za neke druge svjesne sadržaje.

6. Racionalizacija - Dvije vrste racionalizacije koje se spominju u svakodnevnom govoru jesu “kiselo grožđe” i “slatki limun”. U pitanju je mehanizam omalovažavanja vrijednosti i ciljeva koje pojedinac nije uspeo da postigne. Zapravo, racionalizacija predstavlja neku vrstu pravdanja neuspjeha prividnim uspjehom.

• Četvrti nivo - Ovi mehanizmi odbrane se obično uočavaju kod odraslih i emotivno zrelih osoba. U pitanju su psihološke odbrane koje se posmatraju najzrelijim, iako mnogi od njih imaju svoje osnove na manje zrelim nivoima. Korištenje ovih mehanizama odbrane povećava zadovoljstvo osobe koja ih koristi, kao i njeno osjećanje kompetentnosti i određene vrste gospodarenja samim sobom. Ovakve osobe su obično od drugih ljudi doživljene kao veoma samosvjesne i sposobne.

1. Altruizam – konstruktivno pomaganje drugima koje samoj osobi donosi osjećanje zadovoljstva i lične satisfakcije;

2. Anticipacija – realistično planiranje i pripremanje za buduće neprijatnosti;3. Humor – Otvoreno iskazivanje ideja i osjećanja (naročito onih neprijatnih za razmišljanje i razgovor o njima), tako da i samoj osobi, a i drugima izazove prijatna osjećanja. Ovo je, u neku ruku, veoma slično pomijeranju (mehanizmu odbrane sa trećeg nivoa)4. Identifikacija – Nesvjesno oblikovanje nečije ličnosti prema karakteru ili ponašanju nekog drugog.

5. Introjekcija - Identifikacija sa nekom idejom koja je toliko izrazita, da i sama ideja postaje dio te ličnosti.

6. Sublimacija – Predstavlja poseban mehanizam odbrane koji je poseban po tome što negativne emocije preusmjerava u pozitivne aktivnosti, socijalno prihvatljiva, pa čak i poželjna ponašanja. Ovo preusmjeravanje psihičke energije u velikoj mjeri predstavlja osnovu razvoja kulture i civilizacije.

KORISNOST ODBRAMBENIH

MEHANIZAMA• Psihološki mehanizmi odbrane imaju svoju svrhu,

prirodnu funkciju u životu čovjeka.• Normalno je da odbrane koje su nekada zaista

služile svrsi sa vremenom postanu zastarjele.• Tada je potrebno ulagati mnogo više energije u

njihovo održavanje, ili se jednostavno može preći na zrelije mehanizme koji omogućavaju obradu veće količine iskustava, racionalniju potrošnju psihičke energije i uspješnije snalaženje u realnosti.• Osoba koja koristi primitivne mehanizme odbrane

neće uspjeti da integriše svoja iskustva stvarajući na taj način cjelovitu sliku sebe, prihvatajući sebe i razumjevajući svoje postupke.

• Mehanizmi odbrane su ti koji omogućavaju da određeni sadržaji ostanu “u pozadini” dok se osoba ne suoči sa onime sa čime može u tom trenutku, da bi se u nekom kasnijem stadiju razvoja vratila i usmjerila svoje kapacitete na preradu onoga što nije bilo završeno.

DJELOVANJE ODBRAMBENIH MEHANIZAMA

• Djelovanje odbrambenih mehanizama se može opisati jednom riječju: naprijed-nazad.• Dokle god postoji nešto što je zapostavljeno u

razvoju, nemoguće je ići naprijed.• Ono što nije prerađeno i riješeno, predstavljat će

kamen spoticanja, sve dok se osoba ponovo ne vrati na to, i razriješivši ga omogući sebi dalji razvoj od tačke na kojoj je stala.

ZAKLJUČAK

• Činjenica jeste da psihološki mehanizmi odbrane imaju svoju funkciju u razvoju osobe, da je bez njih nemoguće zamisliti jedno zdravo i normalno odrastanje i da je njihova uloga neprocjenjiva u svakoj kriznoj situaciji sa kojom se čovjek susretne tokom svog života.

• Uočavanjem kod sebe izvjesnih dosljedno istih obrazaca ponašanja već je preduzet prvi korak u njegovom prevazilaženju.

• Na žalost, rad na sopstvenim mehanizmima odbrane gotovo je nemoguć bez nečije pomoći

• Ključ uspjeha leži u balansu, uspostavljanje homeostaze cjelokupnog organizma, s ciljem što skorijeg prerađivanja sadržaja kako bismo stavili pod kontrolu sve ono što prijeti našem egu.

VJEŽBA

• Primjer 1 : Ben je dvadesetosmogodišnji fudbaler, koji iznadposječno igra fudbal. Međutim, desi se da ponekad promaši gol, i smatra da je za to kriva njegova kopačka koja nije profesionalno izrađena.

• Koji je ovo odbrambeni mehanizam?• Projekcija.• Primjer 2 : Alisa je dvadesetjednogodišnjakinja koja

ima komšinicu Saru. Alisa svoju komšinicu baš i ne voli, ali svaki put kada ju vidi, nasmiješi joj se i lijepo je pozdravi, kao da je sve u najboljem redu.

• Koji je ovo odbrambeni mehanizam?• Reaktivna formacija.

• Primjer 3 : Marku se duže vrijeme sviđala Ana. Kada je napokon skupio hrabrosti da ju pozove van, Ana ga je odbila. Marko je poslije ispričao to prijatelju, pomenuvši da je i bolje da nije pristala, jer ionako nije dovoljno lijepa.

• Koji je ovo mehanizam odbrane?• Racionalizacija.

• Primjer 4 : Leo ima jako nezgodan karakter. Izraziti je kolerik, i jako agresivan. Međutim, zaposlio se u mesnici, i čitav dan radi na sječi mesa.

• Koji je ovo mehanizam odbrane?• Sublimacija.

• Primjer 5 : Zaposlenika stalno muči njegov naređeni, pa zaposlenik osjeća srdžbu spram njega. Id, vođen agresivnim impulsima želi da ubije nadređenog, no ego shvaća da to i nije dobra ideja ako želi normalno živjeti i primati plaću. Zaposlenik odlazi kući i viče na ženu, jer zna da to neće utjecati na njegovu plaću. Žena, isto tako ljuta, ali bez mogućnosti da se suprostavi, ispoalja agresivne impulse na djetetu, koje onda svoje agresivne impulse ispoljava udarajući psa.

• Koji je ovo odbrambeni mehanizam?• Pomijeranje.

REFERENCE:

• Doc. dr. A.Isić – Izbor tekstova za kolegij Psihologija ličnosti;

• Prof. dr. med. sci. I. Pajević – Izbor tekstova za kolegij Psihopatologija;

• A. Fulgosi (1987) Psihologija ličnosti: teorije i istraživanja, Zagreb: školska knjiga 1987;

• Dr. sc. Špelić Aldo – Izbor tekstova iz kolegija Razvojna psihologija;

• B. Đurić – Mehanizmi odbrane http://www.akademijauspeha.com/clanci_svi/Mehanizmi%20odbrane.html

• http://www.psihijatrija.com/psihijatrija/grane%20PSIHOTERAPIJA/Anna%20Freud/mehanizmi%20obrane.htm

PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

SELMA ASLANI

SELMA ASLANI

ODBRAMBENI MEHANIZMI