Download pdf - Morske struje Jadrana - repozitorij.unidu.hr

Morske struje Jadrana

Bender, Mato

Undergraduate thesis / Završni rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Dubrovnik / Sveučilište u Dubrovniku

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:155:294816

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-25

Repository / Repozitorij:

Repository of the University of Dubrovnik

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:155:294816

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.unidu.hr

https://zir.nsk.hr/islandora/object/unidu:569

https://dabar.srce.hr/islandora/object/unidu:569

SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU

POMORSKI ODJEL

MATO BENDER

MORSKE STRUJE JADRANA

ZAVRŠNI RAD

Dubrovnik, lipanj 2018.


POMORSKI ODJEL

POMORSKE TEHNOLOGIJE JAHTA I MARINA

MORSKE STRUJE JADRANA

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Pristupnik:

kap. MILOŠ BRAJOVIĆ dipl.ing. MATO BENDER

Dubrovnik, lipanj 2018.


POMORSKI ODJEL

Preddiplomski sveučilišni studij Pomorske tehnologije jahta i marina

Ur. broj: Dubrovnik, lipanj 2018

Kolegij: Pomorska meteorologija i oceanografija

Mentor: kap. Miloš Brajović dipl.ing.

ZADATAK ZAVRŠNOG RADA

Pristupnik: MATO BENDER

Zadatak: Morske struje Jadrana

Zadatak treba sadržavati:

1. Svojstva i mjerenja morskih struja u svijetu

2. Opis morskih struja Jadrana

Osnovna literatura:

1. M. Buljan, M. Zore-Armanda, Oceanographic properties of the Adriatic Sea.

ccccccccOceanography and Marine Biology - Annual Review, 1976.

2. Britannica. URL: https://www.britannica.com/science/density-current

Zadatak uručen pristupniku: 15.03.2018

Rok za predaju završnog rada: 15.06.2018

Mentor: Pročelnik pomorskog odjela:

kap.Miloš Brajović dipl.ing. Žarko Koboević

dipl.ing.

https://www.britannica.com/science/density-current

SAŽETAK

Tema su završnog rada morske struje Jadrana. Završni rad sastoji se od tri dijela: Morske

struje, Mjerenje morskih struja te Morske struje Jadrana. Cilj je ovoga rada ukazati na

prisutne morske struje u Jadranu, njihovu važnost, karakteristike i rezultirajuće efekte. U

prvom poglavlju, koje sadrži četiri potpoglavlja, obuhvaćene su osnovne značajke,

karakteristike, važnosti i podjele morskih struja. Nadalje, drugo poglavlje opisuje postupke

mjerenja morskih struja, mjerača, njihovu podjelu i način rada koje su uvelike važne zbog

boljeg poznavanja i prepoznavanja gibanja i utjecaja struje. Najpoznatiji i najučestaliji mjerači

su plitko plutajući, duboko oceanska plutača, Dopplerov strujomjer i kopneni mjerači struje.

Treće poglavlje obuhvaća morske struje Jadrana. Ovo poglavlje sastoji se od tri potpoglavlja u

kojima se govori o sastavu Jadranskog mora (primjerice od kojih vrsta mora se sastoji), o

cirkulaciji ovisnoj o godišnjim dobima te o mjerenjima morskih struja Jadrana.

KLJUČNE RIJEČI: topla morska struja, gradijenti, Corriolisov efekt, Levantinska voda

SUMMARY

The topic of my undergraduate thesis is sea currents in the Adriatic Sea. My thesis consists

of three parts: Sea currents, Measuring sea currents and Sea currents of the Adriatic Sea. The

goal of this papar is to point to the sea currents which are present in the Adriatic Sea, their

importance, their characteristics and resulting effects. The first chapter, which consits of four

subsections, includes basic features, importance and classification of sea currents. The second

chapter describes procedures in measuring sea currents, gauges, their classification and the

way they work ,which is very important for the better knowledge and determination of

circulation and impact of currents. The most known and the most frequent gauges are shallow

and deep buoyant ocean floats, Doppler - sonar system and electric current meters. The third

chapter covers sea currents of the Adriatic Sea. This chapter has three subsections which talk

about the Adriatic Sea composition (for example which types of the sea there are), about

circulation influenced by seasons, and measurements of the sea currents in the Adriatic Sea.

KEY WORDS: warm sea current, gradients, the Coriolis effect, Levantine water

SADRŽAJ:

I. UVOD ..................................................................................................................................... 1

1. MORSKE STRUJE ................................................................................................................ 2

1.1. Coriolisov efekt ............................................................................................................... 2

1.1.1. Ekmanova spirala ..................................................................................................... 3

1.2. Podjela morskih struja prema uzroku nastanka ............................................................... 4

1.2.1. Gradijentske struje .................................................................................................... 4

1.2.2. Struje morskih mijena .............................................................................................. 6

1.2.3. Struje vjetra .............................................................................................................. 7

1.3. Podjela struja prema fizikalno kemijskim svojstvima ..................................................... 8

2. MJERENJA STRUJE ........................................................................................................... 11

3.1. Plitko plutajući mjerači ................................................................................................. 12

2.2. Duboko oceanska plutača .............................................................................................. 13

2.3. Dopplerov strujomjer .................................................................................................... 14

2.4. Kopneni mjerači struje .................................................................................................. 15

3. MORSKE STRUJE JADRANA .......................................................................................... 18

3.1. Strujanja u Jadranu po godišnjim dobima ..................................................................... 19

3.2. Vodene mase Jadrana .................................................................................................... 21

3.3. Mjerenja morskih struja Jadrana ................................................................................... 23

3.3.1. Struje južnog i srednjeg Jadrana ............................................................................ 27

3.3.2. Struje srednjeg i sjevernog dijela Jadrana .............................................................. 29

4. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 33

POPIS LITERATURE ............................................................................................................. 34

POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 36

1

I. UVOD

Od davnina ljude je zanimalo kretanje mora prvenstveno kako bi mogli otkriti nove dijelove

svijeta, a kasnije obavljati prekooceansku trgovinu. Poseban značaj ima Golfska struja koja je

zaslužna za otkriće Novoga Svijeta i razvoja europskih velesila toga doba. Njihove prve karte

su bile šture ali dovoljne za preplovljavanje oceana. Prvotno su ljudi mjerili brzine struja sa

kopna bacajući plutajuće objekte i mjereći vrijeme,ili bacajući sa prove usidrenoga broda.

Razvojem tehnologije i novih načina mjerenja njihove su karte postale detaljnije i točnije

usprkos činjenici da je otkriveno tek mali dio spoznaja o strujama. U današnje vrijeme ocean

je poprilično malo istražen, ne samo struje, već i flora i fauna. Tako je primjerice i naše

Jadransko more pretežito neistraženo. U ovom radu opisane su struje Jadranskoga mora i

njihove promjene po godišnjim dobima. Uz to, prikazani su svi faktori koji utječu na nastanak

morske struje, njen oblik te karakteristike. Nadalje, objašnjene su metode i postupci mjerenja

smjera i brzine same struje. Kao primjer takve metode je Dopplerov strujomjer. Završno,

opisane su morske struje Jadrane kategorizirane po regijama istočne obale Jadrana. Može se

reći, da unatoč maloj prostranosti, Jadran obiluje raznolikim strujama.

2

1. MORSKE STRUJE

Morska struja gibanje je morskih čestica zbog djelovanja raznih vanjskih i unutrašnjih sila,

vjetra, nejednakog zagrijavanja, morskih mijena i slično.1 Naime, to je usmjereno gibanje

vodene mase unutar vodenog stupca mora. Također, na struje utječu i veličina bazena te

topografija obale i morskog dna. Osnovni elementi struje su brzina (najčešće izražena

čvorovima po satu, nautičkim miljama na dan ili metrima u sekundi, tj. kilometrima na sat),

smjer (određen pravcem kojim teče struja) i stalnost (izražena u postotcima). Sami smjer

struje određuje se suprotno od određivanja smjera vjetra. Trenje uzrokovano rotacijom Zemlje

i Coriolisova sila bitno utječu na brzinu i smjer morskih struja.

Slika 1. Globalni prikaz oceanskih strujanja; Izvor:

https://en.wikipedia.org/wiki/Ocean_current#/media/File:Corrientes-oceanicas.png (zadnji

pogled 26.4.2018.)

1.1. Coriolisov efekt

Coriolisov efekt vrlo je bitan faktor u manifestiranju morskih struja. Slika 2. prikazuje

rotaciju Zemlje oko svoje osi koja zakreće atmosferu prema desno na sjevernoj polutci i

prema lijevo na južnoj polutci rezultirajući zakrivljenim putanjama. Zakrivljenje atmosfere i

struja čine kompleksan cjelokupni sustav struja vjetrova što pokreće morske struje. Naziv je

dobio prema francuskom matematičaru Gaspardu Gustavu de Coriolisu koji je proučavao

1 Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1981., str. 115

https://en.wikipedia.org/wiki/Ocean_current#/media/File:Corrientes-oceanicas.png

3

prenošenje energije u rotacijskim sustavima kao što su vodeni kolutovi. 2 Ako se Zemlja ne bi

rotirala oko svoje osi, atmosfera i struje mora samo bi cirkulirale između ekvatora i polova u

smjeru naprijed- nazad.

Slika 2. Coriolisov efekt; Izvor:

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05b.html (zadnji pogled

26.4.2018.)

1.1.1. Ekmanova spirala

Nazvana je po švedskom znanstveniku Vagnu Walfridu Ekmanu koji je prvi teoretizirao

posljedice Coriolisovog efekta 1902. 3 Kada se površinska voda pokreće zbog sile vjetra, onda

se dublji slojevi vode također pokreću. Svaki dublji sloj vode kreće se sporije nego prethodni

sve dok prijenos brzine ne prestane na nekoj dubini od otprilike sto metara. Kao i površinska

voda, tako se i dublja voda zakreće zbog Coriolisovog efekta. Zbog svoje manje brzine dublja

voda više se zakreće te kreira spiralu u lijevo ili desno, ovisno na kojoj se zemljinoj polutci

nalazi.

2 National Ocean Service. URL: https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05b.html

(zadnji pogled: 26.4.2018.) 3 National Ocean Service. URL: https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/05currents4.html (zadnji

pogled 26.4.2018.)

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05b.html


https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/05currents4.html

4

Slika 3. Ekmanova spirala; Izvor:

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05e.html (zadnji

pogled 26.4.2018.)

Slika 3. prikazuje različitost smjera struje na raznim dubinama gdje je na kraju rezultanta

vidno različita od smjera struje na površini.

1.2. Podjela morskih struja prema uzroku nastanka

Na nastanak morskih struja utječe rotacija Zemlje, prevladavajući vjetrovi koji pušu na

površini i usmjeravaju tok vode (stalni ili sezonski vjetrovi), temperatura, razlika u salinitetu,

privlačna sila Mjeseca i riječni tokovi. Na smjer i snagu morskih struja utječu i oblik morskog

dna i obale, promjene u gustoći vode kao i druge struje. Podjela morskih struja prema uzroku

nastanka dijeli se u tri grupe: gradijentske struje, struje morskih mijena i struje vjetra.

1.2.1. Gradijentske struje

Struje koje nastaju zbog horizontalnih razlika u gustoći mora i sile teže pod utjecajem

zagrijavanja, hlađenja, evaporacije, padalina, dotoka rijeka i tako dalje. Na gustoću mora

utječu salinitet i toplina mora. Tako će gušće more zbog sile teže ponirati ispod rjeđeg.

Primjer toga Sredozemno je more koje se kod Gibraltara zbog svoje veće gustoće i

temperature (13.4 °C i saliniteta 38.4‰) ulijeva pod Atlantski ocean (11.4 °C - 12.5 °C i

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05e.html

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vjetar

https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperatura

https://hr.wikipedia.org/wiki/Salinitet

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mjesec

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gusto%C4%87a

5

saliniteta 35.6 ‰). 4 Pri strmijim dijelovima pada u dubine brzinom struje od 1.2 m/s.

Nazivaju se i struje gustoće, geostrofičke struje te relativne struje. Definirane su kao struje na

koje djeluju samo unutarnje sile. Što je razlika u gustoći veća, struja će brže teći.

Slika 4. Prikaz gradijentske struje; Izvor: https://www.britannica.com/science/density-current

(zadnji pogled 27.4.2018.)

Slika 4. prikazuje gradijentsku struju koja se zakrivljeno spušta sve do oceanskog dna gdje se

razlijeva.

4 Britannica. URL: https://www.britannica.com/science/density-current (zadnji pogled 27.4.2018.)



6

Slika 4.1. Prikaz gradijentske struje; Izvor: https://www.britannica.com/science/density-

current/images-videos (zadnji pogled 27.4.2018.)

Slika 4.1. prikazuje spust gradijenstke struje sve do područja mora istih karakteristika gdje se

onda razlijeva.

1.2.2. Struje morskih mijena

Struje morskih mijena nastaju pod utjecajem plimotvorne sile posljedično promjeni položaja

Zemlje i Mjeseca. Strujanje vezano za plimu i oseku, tj. progresivne i stojne plimne valove,

zovemo strujama morskih mijena.5 U različitim morima plima i oseka imaju različit karakter

kao i pripadajuće im struje. Obje se ciklički mijenjaju te se nakon dvanaest ili dvadeset četiri

sata vraćaju na početno stanje. Ovisno o intenzitetu pojave plime i oseke, tj. o njihovim

amplitudama, mijenja se brzina. U ponekim uskim tjesnacima, kroz koje se puni ili prazni,

bazeni te struje mogu biti dosta brži. Horizontalno gibanje vodenih masa uzrokuje struju

morskih mijena dok je pojava visokih i niskih voda vertikalna komponenta morskih mijena.

Struje morskih mijena, kao i morske mijene, mogu biti poludnevnog, dnevnog i mješovitog

tipa. Shodno tome, mijenjaju smjer i brzinu. Smjer struje morskih mijena, koje su isključivo

poludnevnog tipa, mijenja se približno svakih šest sati. Promjena smjera nastaje malo poslije

nastupa prve visoke odnosno niske vode kod stojnog vala. Brzina struje tada se postupno

povećava i najveću brzinu postiže približno tri sata poslije nastupa visoke vode (struja oseke),

odnosno tri sata poslije nastupa niske vode (struja plime). Nakon toga brzina struje opada do

nultog iznosa, a struja mijenja smjer. Ovaj se ciklus promjena odvija kod struja poludnevnog

tipa u vremenskom intervalu od približno 12,4 sata, a kod struja dnevnog tipa u intervalu od

približno 24,8 sati.

Općenito, struje morskih mijena dijele se u obrtne i rotacijske struje. Obrtne struje morskih

mijena mijenjaju svoj smjer za približno 180°. Maksimalnu brzinu struja dostiže u polovici

vremena između nastupa visokih i niskih voda. Brzina struje jednaka je nuli u vremenu

nastupa visoke ili niske vode. Ovakve vrste struja morskih mijena javljaju se u uskim

kanalima i tjesnacima, a nazivaju se povratne struje morskih mijena. S druge strane, rotacijske

struje morskih mijena struje su tzv. kružnog tijeka kretanja. Kod njih se smjer mijenja u

jednom ciklusu plime i oseke za 360°. Ove se struje javljaju na otvorenim morima. Smjer se

5 Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1981., str. 120

https://www.britannica.com/science/density-current/images-videos


7

mijenja u smjeru kazaljke na satu na sjevernoj hemisferi, a obrnuto na južnoj hemisferi. Uzrok

zakretanja smjera struje morskih mijena je Corriolisova sila. Maksimalnu brzinu struja postiže

tijekom plime i oseke.

Struje morskih mijena stvaraju progresivne i stacionarne (stojne) valove. Kod progresivnog

vala maksimalna brzina struje u horizontalnoj ravnini javlja se u trenutku visoke ili niske

vode. U tom trenutku vertikalna brzina gibanja vodene mase iznosi nula i nema promjene

razine mora. U vremenskom trenutku približno u sredini između nastupa visoke i niske vode

morska struja ima horizontalnu brzinu nula, ali je vertikalna brzina pomicanja vode najveća.

Tada se mijenja visina razine mora i na taj način razina mora progresivno putuje. Kod

stacionarnog vala maksimalna brzina struje pojavljuje se približno u sredini vremena između

nastupa visoke i niske vode. Brzina struje jednaka je nuli u mjestima nastupa visoke i niske

vode. Točke u kojima se javlja maksimalna brzina struje nazivaju se čvorovima. Struja

mijenja smjer za 180° dva puta u ciklusu periode promjene visoke i niske vode. Maksimalna

brzina struje stacionarnog vala pomaknuta je za dužine vala u odnosu na pojavu maksimalne

brzine progresivnog vala.

Morske mijene složena su pojava jer objedinjuju često progresivne i stacionarne valove pa se

odnosi između faza morskih mijena i elemenata struje (brzina i smjer) razlikuju u raznim

područjima. Zbog tog razloga potrebno je za određeno područje gdje se pojavljuju usporediti

osmotrene podatke s podacima iz Tablica morskih mijena da bi se mogao uspostaviti odnos

između faza morskih mijena i elemenata struja morskih mijena. U slučaju da je struja nekog

drugog porijekla jača od struja morskih mijena, struja će stalno zadržavati rezultirajući smjer

dok će joj brzina rasti ili opadati ovisno o smjeru i jačini struja morskih mijena. U Jadranskom

moru brzine plimnih struja ne prelaze nekoliko cm/s osim na iznimnim lokalitetima.

1.2.3. Struje vjetra

Struje vjetra nastaju djelovanjem tangencijalne napetosti vjetra na površini mora.6 Vjetar,

osim što stvara morske valove, silom trenja povlači površinsku vodu i stvara porivnu morsku

struju. Ipak, mehanizam prijenosa energije nije dovoljno poznat, stoga nije moguće točno

odrediti odnos između brzine i sile povlačenja vjetra (zbog toga što ovisi i o drugim

parametrima, vertikalnoj stabilnosti zraka i mora te o stanju mora).

6 Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1981, str. 120

8

Slika 5. Primjer južne struje koja nanosi otpad na hrvatsku obalu, uzrokovano jugom; Izvor:

http://morski.hr/2017/12/15/ostre-kritike-dubrovcana-smece-je-zimska-razglednica-

dubrovnika-a-nikoga-nije-briga/ (zadnji pogled 29.4.2018.)

Porivna sila vjetra silom trenja povlači za sobom masu na površini vode i tako rezultira

stvaranjem morske struje. Smjer vjetra na velikim morskim prostranstvima uglavnom je

stalan, relativno je stalne jačine te uzrokuje stalnu morsku struju. Struje vjetra značajne su u

globalnim razmjerima i tu ubrajamo pasatne, monsunske, ekvatorske i struje zapadnih

vjetrova.

Pasatne struje zahvaćaju velik dio svjetskih morskih područja i imaju zapadni smjer strujanja.

To su primjerice Kanarska struja, Bengalska struja, Kalifornijska struja te Zapadna australska

struja. Osnovni princip je da ove struje prelaze iz viših u niže geografske širine i donose

hladniju vodu. Monsunske struje se periodično izmjenjuju u proljeće i jesen s promjenom

vjetra. Monsunska struja u zimskom periodu u Indijskom oceanu ima zapadni smjer, a u

ljetnom periodu sjeveroistočni smjer dok je u istočnoazijskim morima smjer struje sjeverni ili

sjeverozapadni. Ekvatorske struje imaju zapadni smjer, a javljaju se u područjima sjeverno i

južno uz ekvator. To su područja konstantnog vjetra, s napomenom da se u tim područjima

stvaraju tropski orkani. Struje zapadnih vjetrova promjenjive su struje koje tijekom čitave

godine imaju uglavnom istočni smjer.

1.3. Podjela struja prema fizikalno kemijskim svojstvima

http://morski.hr/2017/12/15/ostre-kritike-dubrovcana-smece-je-zimska-razglednica-dubrovnika-a-nikoga-nije-briga/


9

Prema fizikalno kemijskim svojstvima struje mogu biti tople, hladne, bočate, vrlo slane te

neutralne. Tople morske struje odražavaju se povoljno na okoliš, točnije, pospješuju

ciklonalnu aktivnost, donose obilne padaline te povisuju temperaturu u zimskim razdobljima.

Kod toplih (ali i jako slanih struja) temperatura i slanoća više su od temperature i slanoće

mora u koje ulaze. Najpoznatije tople struje su Golfska, Japanska i Brazilska struja. Golfska

struja topla je struja sjevernog dijela Atlantskog oceana, od Floridskoga prolaza do

Newfoundlandskog plićaka. 7 Njene vode su tople budući da struja potječe iz toplog dijela

svijeta. Njena nazočnost stvara velike promjene u klimi mnogih mjesta. Tako, primjerice,

vjetrovi koji pušu iznad ove struje u sjevernoj Europi donose topli zrak u Norvešku, Švedsku,

Dansku, Belgiju te zbog toga navedeni dijelovi imaju blaže zime od drugih. Japanska struja

naziva se još i Kuro-shio, a posebice je izražena od svibnja do kolovoza. Navedena struja teče

od otoka Luzona, istočnom obalom Tajvana i Japana do otprilike 35° sjeverne geografske

širine. Tada se spaja s hladnom morskom strujom Oya- shio. Ona dolazi sa sjevera te zajedno

sa Kura-shio tvori Sjevernu tihooceansku struju. Treća, Brazilska struja, nalazi se blizu obala

Brazila po kojem je i dobila naziv. Karakteristična je po svojoj modroj boji te pod utjecajem

Zemljine rotacije skreće istočno prema Africi. Na tom dijelu naziva se Južnoatlanska spojna

struja.

Kod hladnih (ali i bočatih struja) temperatura i slanoća niže su od temperature i slanoće mora

u koja ulaze. Za razliku od toplih, pogoduju razvitku anticiklonalnih sustava, stabilnom i

suhom vremenu te uzrokuju pustoš na susjednom kopnu. Ipak, uvjetuju velika bogatstva

života u moru. Najpoznatije su Grenlandska, Labradorska i Humboldtova struja. Grenlandska

se nalazi u Atlantskom oceanu. Nastaje u Arktičkom moru, teče na jug uz istočnu obalu

Grenlanda. Nakon najjužnije točke Grenlanda, Cape Farewella, zakreće na sjever te utječe u

Baffinov zaljev. Druga, Labradorska struja, hladna je i također se nalazi u Atlantskom

oceanu. Teče iz Baffinova zaljeva prema jugu duž obale poluotoka Labradora. Kraj

Newfoundlanda se sastaje s Golfskom strujom te se na njihovom kontaktu stvara gusta magla

i golemi vrtlozi vode. To je jedno od najvećih ribolovnih lovišta svijeta, posebice bakalara.

Labradorska struja nosi grenlandske ledene brjegove. Treća, Humboldtova struja, naziva se

još i Peruanska te Čileanska struja. Hladna je struja Tihog oceana. Obiluje ribom i

planktonima te u primorju uzrokuje nisku temperaturu zraka, maglu i malu količinu oborina.

7 Hrvatska enciklopedija. URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22558 (zadnji pogled

29.4.2018.)

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22558

10

Slika 6. Tople i hladne struje svijeta; Izvor:

https://d32ogoqmya1dw8.cloudfront.net/images/eslabs/climate/global_currents.gif (zadnji

pogled: 29.4.2018.)

https://d32ogoqmya1dw8.cloudfront.net/images/eslabs/climate/global_currents.gif

11

2. MJERENJA STRUJE

Još od doba istraživanja pomorci su trebali znati brzine i smjer morskih struja kako bi znali

usmjeravati svoje brodove unutar luka i na njihovim rutama. Pomorac treba biti sposoban

izmjeriti snagu struje promatrajući udaljenost, vrijeme i smjer.

Najjednostavnija metoda određivanja svojstva struje uključuje jednog promatrača, plutajući

objekt i štopericu. Promatrač stoji na usidrenom brodu sa štopericom, zatim baci plutaču u

more i mjeri vrijeme dok plutača prijeđe dužinu broda. Onda zaustavi štopericu i zapiše

vrijeme potrebno za određenu duljinu u određenom smjeru. Zatim podijeli put s vremenom i

dobije brzinu koja je jednaka brzini struje.

Iako sredstva za mjerenje struja još uvijek imaju sličan koncept, pomorci danas koriste

podosta sofisticiranije uređaje. Današnje plutače često su bove opremljene mnoštvom

oceanografskih instrumenata. Neke su opremljene GPS-om. Druge vrste plutača potonu na

duže periode da bi izmjerile struje na dubinama. Na kraju plutače izrone te odašilju svoju

poziciju.

Sva plutajuća mjerila nazivaju se Lagrangova mjerila i to po matematičaru Josephu Louisu

Lagrangeu (1736. - 1813.)8 koji je prvi opisao putanje fluida. No brzine strujanja mogu biti

mjerene i na druge načine, na primjer Eulerovim mjeračem. Nazvan je po švicarskom

matematičaru Leonhardu Euleru (1707. - 1783.). Eulerovo mjerilo uključuje opisivanje toka

fluida mjerenjem brzine i smjera fluida na jednom mjestu. Ovom metodom instrument je

usidren na jednoj lokaciji i struja je mjerena dok prolazi pored njega.

Mjerenje struja Eulerovim metodama sve je učestalije. Razlog tome je jednostavnije vraćanje

skupih stacionara instrumenata nego plutače.

8 Mala internet škola oceanografije. URL: http://skola.gfz.hr/m4.htm (zadnji pogled 30.4.2018.)

http://skola.gfz.hr/m4.htm

12

Slika 7. Puštanje mjerača struje na obalama Aljaske 1920. godine; Izvor:

http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika2.jpg (zadnji pogled: 30.4.2018.)

3.1. Plitko plutajući mjerači

Davisova plutača instrument je dizajniran za mjerenje vjetrom pokretanih struja. Ima četiri

glavne komponente: tijelo, jedra, plutače te sakupljač i odašiljač. Tijelo, koje je

vodonepropusna cijev duga oko 1 m i 25 cm široka, sadrži u sebi sakupljač i odašiljač

podataka. Jedra su izvučena iz tijela kao 4 para tkanine i plastičnih ruka s otprilike 1 m²

površine. Jedra pogone plutaču zajedno s prevladavajućom strujom. Četiri plutače prikvačene

su konopom na tijelo mjerača što održava plutaču do 1 m ispod površine tako da mjerni

instrument nije pod direktnim utjecajem vjetra i valova. Mjeračev odašiljač šalje signal na

satelit koji proračunava poziciju i odašilje ju u sakupljačku stanicu. Tipični mjerač će

odašiljati signale do godinu dana prije nego što se njegova baterija isprazni.

http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika2.jpg

13

Slika 8. Shematski prikaz plutače; Izvor: http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika1.jpg (zadnji

pogled 30.4.2018.)

Slika 8.1. Prikaz uronjene plutače; Izvor: http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika1.jpg (zadnji

pogled 30.4.2018.)

2.2. Duboko oceanska plutača

Za nadziranje struja i karakteristika mora daleko ispod površine oceana znanstvenici koriste

uređaje nazvane profilirane plutače. Dok Davisove plutače ostaju na površini za vrijeme

njihova ispuštanja, profilirane plutače programirane su da zarone na određenu dubinu i

ostanu dolje određeni vremenski period. Na toj dubini, koju znanstvenici nazivaju „parkirna



14

dubina“ , plutača pluta s prevladavajućom strujom. Nakon isteka programiranog vremena

profilirana plutača počinje svoj uspon prema površini. Kako se uspinje, može biti

programirana da mjeri okolno more što uključuje temperaturu, salinitet i tlak. Kada dosegne

površinu, počinje odašiljati signal na satelit da odredi svoj položaj i počne odašiljati podatke.

Satelit također prima podatke o putanji. Kada su svi podatci odaslani, plutača zaranja ponovno

i cijeli postupak se ponavlja. Plutače su dizajnirane da obave takvih 150 krugova. Neke

plutače, kao ova na slici 9., može potonuti i plutati do 2000 metara ispod površine mora.

Slika 9. Putanja i kruženje plutače; Izvor:

https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-

prod/education/tutorial_currents/media/deep_drift_500.gif (zadnji pogled: 2.5.2018.)

2.3. Dopplerov strujomjer

Dopplerov strujomjer naziva se još i ADCP. Ovaj strujomjer mjeri struje koristeći Dopplerov

efekt. Emitira seriju visoko frekventnih valova zvuka koji se odbijaju od gibajuće čestice u

vodi. Ako se čestice miču dalje od instrumenta, povratni signal niže je frekvencije, a ako se

miču prema instrumentu, više je frekvencije zbog toga što se čestice miču istom brzinom kao i

more koje ih nosi te onda možemo odrediti brzinu struje.

ADCP je uobičajeno opremljen s 4 akustična pretvornika koji otpuštaju i primaju signale iz

četiri različita smjera. To omogućava instrumentu mjerenje struje na različitim dubinama

istovremeno. Na većim istraživačkim brodovima ADCP je često trajno ugrađen na oplatu

broda i radi neprestano.

https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-prod/education/tutorial_currents/media/deep_drift_500.gif


15

Slika 10. Izgled instrumenta koji radi na Dopplerov efekt; Izvor:


prod/education/kits/currents/media/bottom_mount.jpg (zadnji pogled 2.5.2018.)

Slika 10.1. Prikaz rada Dopplerovog strujomjera; Izvor:


prod/education/kits/currents/media/adcp_bottom_n_side.jpg (zadnji pogled: 2.5.2014.)

2.4. Kopneni mjerači struje

Kopneni mjerači struje koriste radio-antene visoke frekvencije (HF) i radare za mjerenje

površinskih strujanja. Prateći isti kalup kao i ADCP one koriste Dopplerov efekt da bi

https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-prod/education/kits/currents/media/bottom_mount.jpg


https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-prod/education/kits/currents/media/adcp_bottom_n_side.jpg


16

odredile kada se struje miču prema obali ili od obale. Ovisno kamo se miču, signal će biti

visoke ili niske frekvencije. Znanstvenici koriste tu tehnologiju za određivanje brzine

strujanja. Kada koriste dvije ili više antena, mogu mapirati čitavo područje između njih s

brzinama struja na tisućama mjesta. Koristeći se ovom tehnikom mogu se izraditi mape jačine

struja za velika obalna područja.

Slika 11. Primjer visoko frekventne antene; Izvor:


prod/education/tutorial_currents/media/hf-radar_400.jpg (zadnji pogled: 3.5.2018.)

https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-prod/education/tutorial_currents/media/hf-radar_400.jpg


17

Slika 11.1. Mapa površinskih strujanja; Izvor:


prod/education/tutorial_currents/media/hfradar_graphic_400.jpg (zadnji pogled 3.5.2018.)

Slika 11.1. prikazuje mapu površinskih strujanja koja je napravljena uz pomoć visoko

frekventnih radara. Uz pomoć njihovih podataka cijelo se područje označuje nizovima

strjelica različitih boja. Smjer strjelice označava smjer struje, a boja strjelice označava jačinu

struje (crvena= brza, plava= spora).

https://aamboceanservice.blob.core.windows.net/oceanservice-prod/education/tutorial_currents/media/hfradar_graphic_400.jpg


18

3. MORSKE STRUJE JADRANA

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc

S obzirom na zemljopisni položaj Jadranskog mora (duboko usječeno u europsko kopno s

uzdužnom osi nagnutoj 45° u smjeru SE-NW), njegov oblik (dužina 800 km i prosječna širina

200 km) i spoj s Mediteranom preko Otrantskih vrata (širine 72 km) te geomorfološke

osobine (plitki sjeverni i duboki južni dio) i sile uzročnice u njemu se generira takvo gibanje

vodenih masa da ulazne struje od Otranta teku uz hrvatsku obalu prema sjeverozapadu, a

izlazne struje teku uz talijansku obalu od sjeverozapada prema Otrantu.9

Opća saznanja o dinamičkim osobinama vodenih masa Jadranskoga mora pokazuju da na

strujanje u Jadranu naročito utječe izduženi oblik bazena te njegove kontinentalne osobine. To

se očituje u sezonskim promjenama osnovnih hidrografskih osobina, a posebno temperature,

slanosti i gustoće vodenih masa osobito u sjevernom dijelu Jadrana. Ove horizontalne razlike

u gustoći vodenih masa uzrokuju dugoperiodične gradijentske struje koje imaju osobine

sezonski moduliranog ciklonalnog strujanja s naglašenim promjenama uz hrvatsku obalu.

Naime, dotok slatke vode iz sjeverno jadranskih rijeka (najveći od rijeke Po) te njezino

gibanje pod utjecajem Coriolisove sile generiraju Zapadnu jadransku struju uz talijansku

obalu Jadrana, što rezultira pojavom strujanja suprotnog smjera uz istočnu obalu poznatom

pod nazivom Istočna jadranska struja. Prevladavajući smjer gradijentskih struja uz istočnu

obalu je NW, ali je u nekim akvatorijima deformiran smjerom protezanja obale i značajkama

topografije dna. Ujedno se javlja nekoliko manjih ciklonalnih vrtloga kao što je onaj u južnom

Jadranu oko duboke Južnojadranske kotline.10 Jedan krak NW strujanja uz istočnu obalu

skreće oko Jabučke kotline, a jedan krak u području delte rijeke Po pridružujući se izlaznoj

SE struji. Također postoji zatvoreno ciklonalno strujanje tijekom jeseni u Tršćanskom zaljevu.

9Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša Hrvatskog dijela

Jadrana, 2012. URL:

http://www.mzoip.hr/doc/pocetna_procjena_stanja_i_pritisaka_na_morski_okolis_hrvatskog_dijela_jadrana.pdf

,str.12 10Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša Hrvatskog dijela

Jadrana, 2012. URL:


,str.12



19

Slika 12. Prikaz glavnih strujanja Jadranskoga mora; Izvor:

http://skola.gfz.hr/slike/d6_8_slika1.gif (zadnji pogled: 4.5.2018.)

3.1. Strujanja u Jadranu po godišnjim dobima

Vodeni stupac otvorenog dijela Jadranskog mora podijeljen je na tri sloja: površinski,

srednjedubinski i pridneni.11 Izračunate gradijentske struje iz hidrografskih parametara, kao i

izravna mjerenja stacionarnim strujomjerima i površinskim plovcima te rezultati simulacija

hidro dinamičkim modelima pokazuju da se u općem ciklonalnom strujanju površinskog sloja

zimi pojavljuje pretežito ulazno strujanje u Jadran s većim brzinama uz istočnu, a ljeti

pretežito izlazno strujanje s većim brzinama uz zapadnu obalu. Iako su ove sezonske

promjene prvenstveno uvjetovane geostrofičkom sastavnicom strujanja, vjetar također utječe

u tom smislu jer ljeti prevladavajući vjetar maestral generira izlaznu dok zimi jugo generira

ulaznu sastavnicu struja.


Jadrana, 2012. URL:


,str. 13

http://skola.gfz.hr/slike/d6_8_slika1.gif


20

Slika 12.1. Prikaz površinske cirkulacije vodenih masa u Jadranu ljeti i zimi; Izvor:

http://www.mzoip.hr/doc/pocetna_procjena_stanja_i_pritisaka_na_morski_okolis_hrvatskog_

dijela_jadrana.pdf (zadnji pogled 4.5.2018.)

Slika 12.2. Prikaz srednje površinskog strujanja u Jadranu za zimu , proljeće, ljeto i jesen

izračunato iz putanja površinskih plovaka između 1.08.1990 i 31.07.1999.; Izvor:



Gradijenti gustoće vodenih masa u površinskom sloju između sjevernog dijela Jadrana zimi su

pretežito uzrokovani razlikama u temperaturi, a ljeti razlikama u slanosti. Tijekom jeseni i

proljeća ti se gradijenti smanjuju pa se smanjuje i izmjena vodenih masa između sjevernog i





21

južnog dijela Jadrana. Tako dok u ljetnom i zimskom razdoblju u širokom području otvorenog

dijela srednjeg i južnog Jadrana prevladava uzdužno strujanje, u proljeće i jesen prevladava

poprečno strujanje.12 S time je u vezi i godišnji hod prevladavajućih smjerova u području

Palagruškog praga gdje zimi prevladava NW smjer, u proljeće N, ljeti SE, a u jesen SW što

povratno utječe na raspored temperature i slanosti morske vode.

3.2. Vodene mase Jadrana

U Jadranskom moru određena su četiri osnovna tipa vodenih masa na osnovi raspodjele

temperature i slanosti (Slika 16.). Jasno se uočava postojanje srednje dubinskog sloja koji je

od površinskog sloja odijeljen dubinom 20 do 40 metara što ovisi o području i sezoni, a

proteže se do oko 200 metara u srednjem i oko 400 metara u južnom Jadranu. Strujanje

vodenih masa u ovom sloju je tijekom čitave godine u NW smjeru. Ovo se strujanje tijekom

ljetnog razdoblja može objasniti kao kompenzacijsko strujanje SE strujanju u površinskom

sloju, a tijekom zime, kad strujanje u površinskome smjeru poprima isti smjer, predstavlja

kompenzacijsko strujanje pridnenom sloju u kojem je strujanje SE smjera. Iako je NW

strujanje srednje dubinskog sloja najstalnije i u području Palagruškog praga ima učestalost 30

- 50% njegova se jakost, kao i količina vode koja ulazi u Jadran iz Jonskog mora, znatno

mijenja u pojedinim godinama što ovisi o klimatskim čimbenicima u širem području istočnog

Mediterana, a prema novim spoznajama i sjevernog dijela Atlantika i Jugoistočnog

Mediterana.13 Sjevernojadranska gusta voda (NAdDW) najgušća je i samo u nekim godinama

dostigne gustoću da utječe, odnosno obnovi pridnenu vodu Jabučke kotline. Srednjojadranska

gusta voda (MAdDW) i južnojadranska duboka voda (SAdDW) formiraju se zimi u uvjetima

manjeg sjeverozapadnog strujanja, a uz pojačano vertikalno miješanje. Treba uočiti da je

tijekom nekih zima voda u južnojadranskoj kotlini potpuno homogena od površine do dna pri

čemu treba uočiti da je bura važan čimbenik u nastajanju dubinske vode. Levantinska srednje

dubinska voda (LIV) zbog jakog se isparavanja u istočnome mediteranskom bazenu formira

kao vrlo slana voda koja se na putu prema Jonskom moru spušta u srednji sloj i eventualno


Jadrana, 2012. URL:

http://www.mzoip.hr/doc/pocetna_procjena_stanja_i_pritisaka_na_morski_okolis_hrvatskog_dijela_jadrana.pdf,

str. 14 13Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša Hrvatskog dijela

Jadrana, 2012. URL:


str. 15



22

dospijeva u Jadran. Pojava većih količina LIV-a zimi povećava površinsku temperaturu mora

i slanost vode, a ljeti ih smanjuje u srednje dubinskom sloju.

Slika 13. Prikaz vertikalnog rasporeda tipova vode u Jadranu ljeti (lijevo) i zimi (desno) u

razdoblju većeg utjecaja mediteranske vode (gore) i njenog manjeg utjecaja (dolje).; Izvor:



U pridnenom sloju prevladava izlazno strujanje jer se u plitkom sjevernom Jadranu tijekom

zimskog razdoblja voda u čitavom stupcu ohladi, postaje gušća i kao NAdDW struji prema

dubljoj Jabučkoj kotlini gdje se u pridnenom sloju stalno zadržava dok se neznatnim dijelom

advekcijom širi u južni dio Jadrana. Treba uočiti da se kao rezultat strujanja i topografskog

efekta u duboko jadranskoj kotlini, čija je najveća dubina preko 1200 metara, javlja ciklonalni

vrtlog oblika lijevka kod kojega se strujanje relativno malo mijenja na sezonskoj skali u

odnosu na višegodišnju skalu. Proračun transporta vodenih masa između Jadrana i Jonskog

mora preko Otrantskog praga izvršen na osnovi određenih pretpostavki pokazuje da se on

može znatno razlikovati u pojedinim godinama ( i do 30 puta), a da se izmjena cjelokupnih

voda Jadranskoga mora izvrši prosječno za 5 godina.14 Istraživanja su pokazala da su

višegodišnje promjene u izmjeni vodenih masa između Jadrana i Jonskog mora vrlo velike, a


Jadrana, 2012. URL:


str. 16




23

razdoblja jakog utjecaja LIV-a vodene mase Mediterana na Jadran poznata su po nazivu

jadranske ingresije.

3.3. Mjerenja morskih struja Jadrana

Mjerenja struja s vertikalnom rezolucijom od 2 metra u vodenom stupcu na dvije postaje u

otvorenom moru na udaljenostima oko 5 i 30 km okomito na svjetionik Veli Rat na Dugom

otoku (Slika 14.) pokazala su postojanje dva maksimuma Istočno jadranske struje (EAC) u

veljači i u svibnju što ukazuje da na cirkulaciju vodenih masa značajniju ulogu mogu imati

promjene strujanja na mjesečnoj nego na sezonskoj skali. Pri tome su struje značajno

izraženije bliže obali u odnosu na otvoreno more.

Znatne razlike u jačini srednjih mjesečnih struja dobivene su i na većem broju postaja tijekom

mjerenja u 2007. i u 2008. godini.15

Slika 14. Prikaz pozicije mjernih postaja (postaje 9 i 13) i mjesečni vektori struja na

postajama smještenim na profilu okomitom na svjetionik Veli Rat na Dugom otoku u

razdoblju prosinac 2002. svibanj 2003. godine.; Izvor:


Jadrana, 2012. URL:


str.16


24



Opći sustav strujanja u Jadranu u znatnoj se mjeri mijenja pod djelovanjem strujanja na

frekventnoj skali plimnih, inercijskih i sinoptičkih poremećaja. Tako potisna sila vjetra koja

nastaje zbog prolaza ciklonalnih poremećaja, planetarnih atmosferskih valova i lokalnih

obalnih efekata uzrokuje pojavu strujanja na skali od nekoliko dana do tjedan dana čija jakost

može biti veća od brzine srednjeg strujanja. Tako npr. bura koja puše iz NE smjera i čija

jakost znatno ovisi o orografiji uzduž hrvatske obale generira jako strujanje u sjevernom

Jadranu i uzrokuje pojavu izdizanja vodenih masa blizu istočne obale u centralnom i južnom

dijelu Jadrana, a pojavu izdizanja i poniranja vode u području Jadranskoga šelfa, potvrdili su

u radu Orlić i suradnici 2007. godine. 16

Jugo dolazeći iz SE smjera puše usporedno s uzdužnom osi Jadrana naguravajući vodu prema

njegovom sjevernom dijelu gdje povećava razinu mora i za nekoliko desetaka centimetara.

Jugo uzrokuje relativno jako strujanje u smjeru vjetra NW u površinskom sloju kao i u

dubljim slojevima u plitkim obalnim područjima, a protivno njegovu smjeru SE uzduž

centralne osi bazena na dubinama na kojima nagib razine mora generira suprotan gradijent

pritiska koji omogućuje promjenu smjera strujanja. Visokofrekventne struje, uključujući i

vjetrom generirane inercijalne oscilacije prisutne su u čitavom Jadranu što je posebno

izraženo u stratificiranim uvjetima tijekom ljeta i u otvorenom moru. Plimne struje najviše su

izražene u sjevernom Jadranu.

Na strujanje u površinskom sloju u znatnoj mjeri utječu dotoci slatke vode iz jadranskog

riječnog sliva.17 U obalnom dijelu uz zapadnu obalu najviše utječe rijeka Po koja se tijekom

zime najviše osjeća u uzdužnom obalnom graničnom sloju dok se tijekom ljeta njen utjecaj

znatno širi poprečno prema otvorenim vodama. Ova cirkulacija može biti prolazno

poremećena strujama generiranim vjetrom za vrijeme puhanja jakih vjetrova bure i juga. Tako

npr. jaka bura u sjevernom Jadranu uzrokuje ciklonalno strujanje sjeverno i anticiklonalno

strujanje južno od širine delte rijeke Po.


Jadrana, 2012. URL:


str.17 17Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Početna procjena stanja i opterećenja morskog okoliša Hrvatskog dijela

Jadrana, 2012. URL:


str. 17





25

Više istraživanja pokazalo je da Zapadno jadranska struja (WAC) u određenim uvjetima, čiji

mehanizmi stvaranja za sada nisu u potpunosti razjašnjeni, može stvarajući ciklonalni vrtlog

dospjeti u akvatorij između hrvatskih vanjskih otoka Visa i Lastova. U obalnom području

pojavljuju se specifične dinamičke osobine u odnosu na otvoreno more jer se pretežito

pojavljuju dva sloja vodenih masa koja su tijekom ljetnog razdoblja odvojena termo klimom.

Brzine struja nešto su niže nego u otvorenom moru uz prevladavajući NW smjer u

površinskom sloju iako s nešto manjom učestalošću jer se u priobalnom području ovisno o

obliku bazena i smjeru vjetra javljaju vrtložna strujanja, a naročito su izražene višednevne

oscilacije strujanja 3 - 7 dana kod prolaza ciklonalnih poremećaja. U kanalnim vodama

strujanje se u površinskom sloju najčešće odvija u smjeru vjetra dok se u pridnenom sloju

javlja kompenzacijsko strujanje suprotnog smjera. Bura utječe na strujanje u kanalnim

vodama i obalnom području na način da se u površinskom sloju odvija niz vjetar uz malo

zakretanje udesno u odnosu na njegov smjer dok se u pridnenom sloju javlja kompenzacijsko

strujanje prema obali.18 Jugo generira strujanje NW smjeru koje se u pojedinim užim i plitkim

kanalima odvija u čitavom vodenom stupcu dok se u dubljim kanalima u pridnenom sloju

javlja kompenzacijsko strujanje suprotnoga smjera. U zaljevima i kanalima ovisno o veličini,

barimetriji, komunikaciji s otvorenim morem i smjeru vjetra strujanje se modificira na način

da se stvaraju lokalni ciklonalni i anticiklonalni vrtlozi kao npr. u Kaštelanskom zaljevu i

Virskom moru. Tijekom ljeta dolazi do izdizanja pridnene vode u površinski sloj pod

utjecajem maestrala, a zimi pod utjecajem bure. Pod djelovanjem vjetra u obalnom se

području javljaju slobodne oscilacije čije amplitude i periodi ovise o veličini bazena i mogu

imati znatnije iznose.

Iako do danas u obalnom području hrvatskog dijela Jadrana nisu vršena sveobuhvatna

mjerenja struja, ipak se na osnovi brojnih povremenih istraživanja, među kojima se posebno

ističu ona objavljena u većem dijelu priobalnog akvatorija hrvatskog dijela Jadrana tijekom

2007. i 2008. godine, mogu prilično pouzdano opisati osobine strujanja u većem dijelu kanala

i zaljeva kao što su Splitski i Brački kanal, Kaštelanski zaljev, Virsko more i Riječki zaljev.

Tijekom 2007. I 2008. godine obavljena su mjerenja struja na ukupno 25 postaja u obalnom

području hrvatskoga dijela Jadrana. Na slici 14. prikazani su položaji mjernih postaja sa

srednjim mjesečnim vektorima struje za veljaču i kolovoz.


Jadrana, 2012. URL:


str. 17


26

Slika 14. 1. Prikaz srednjeg mjesečnog vektora morskih struja u veljači i kolovozu 2008.

godine za površinski i pridneni sloj u sjevernom, srednjem i južnom Jadranu; Izvor:


dijela_jadrana.pdf (zadnji pogled: 5.5.2018.)

Tijekom ovih mjerenja, koja su trajala na pojedinim postajama od nekoliko mjeseci do godine

dana, najveće izmjerene brzine morskih struja kretale su se u rasponu od 55 do 80 cm/s u

površinskom sloju, a u pridnenom sloju 20 do 30 cm/s. Najveća brzina struje od 102 cm/s

izmjerena je kod rta Kamenjak, što je vrlo blizu ekstremnim brzinama morskih struja

zabilježenih u Jadranu.19 Vrlo izrazite mjesečne i sezonske oscilacije morskih struja

zabilježene su na svim postajama. Mjerenja su pokazala da je općenito strujanje jače tijekom

jeseni i zime, a slabije tijekom proljeća i ljeta uz postojanje iznimki od ovog općeg pravila.

Najjače strujanje izmjereno je u veljači, a najslabije u kolovozu što je u skladu s prethodnim

spoznajama o sezonskim oscilacijama morskih struja duž istočne obale Jadrana.

U veljači 2008. godine strujanje je bilo u skladu s već dobro poznatim NW strujanjem uz

istočnu obalu Jadrana.20 Prevladavajuće NW strujanje bilo je deformirano u nekim

akvatorijima smjerom protezanja obale ili kanala. Strujanje je bilo barotropno što je tipično za


Jadrana, 2012. URL:



Jadrana, 2012. URL:


str. 19





27

zimsku sezonu. Najjače površinsko strujanje zabilježeno je u blizini rta Kamenjak i u

otvorenom moru kod Žirja gdje su mjesečni vektorski srednjaci brzine bili oko 12.5 cm/s, uz

stabilnost smjera oko 70%. Pridnena strujanja bila su znatno slabija i uglavnom su bila manja

od 5cm/s. Važno je naglasiti da je strujanje na postajama ispred Umaga i Rovinja bilo

suprotnoga smjera što ukazuje na mogućnost pojave ciklonalnog vrtloga u najsjevernijem

dijelu Jadrana u ovom godišnjem razdoblju.

Strujanje je bilo najslabije u kolovozu kada su srednje brzine površinskih strujanja bile manje

od 5 cm/s , a pridnenih manje od 2 cm/s. Općenito, strujanje uz hrvatsku obalu stabilnije je na

površinskome sloju te promjenjivije na dubljim slojevima.

3.3.1. Struje južnog i srednjeg Jadrana

U širem području otvorenih voda ispred Dubrovnika tijekom čitave godine prevladava obalno

strujanje NW s najvećim energijama strujanja na dugim periodima, nešto manjima na

periodima dnevnih struja, a u pridnenom sloju nešto izraženijih poludnevnih struja dok se u

ljetnom razdoblju javljaju strujanja s periodima inercijalnih oscilacija. Tijekom čitave godine

struje su znatno jače u površinskom nego u pridnenom sloju (i do 10 puta u zimskom

razdoblju). Interesantno je uočiti da su na postaji ispred Dubrovnika uz osnovne sastavnice

strujanja (niskofrekventne, plimne i one pod utjecajem vjetra) uočene struje s 14-dnevnim

periodom oscilacija.21

U širem području otoka Korčule i Mljeta strujanje je pod znatnim utjecajem otvorenog mora i

općenito se odvija u NW smjeru uz znatno pojačano strujanje tijekom zime. U Pelješkom

kanalu strujanje je tijekom stabilnog vremena promjenjivog smjera te slijedi plimu i oseku

dok južni vjetar može generirati jake struje u NW smjeru. U većem dijelu Korčulanskog

kanala, koji se naslanja na Neretvanski kanal, opće strujanje odvija se u NW smjeru koje u

određenim meteorološkim uvjetima može poprimiti i suprotan smjer. U istočnom dijelu

kanala prema zapadnom rtu poluotoka Pelješca prevladava ulazno strujanje prema

Neretvanskome kanalu. Dominantno strujanje bilo je u sektoru N-NE u cijelom stupcu morske

vode, osim u lipnju 2008.22 godine kada je prevladavajući smjer bio prema istoku. Mjesečne


Jadrana, 2012. URL:



Jadrana, 2012. URL:


28

promjene jačine strujanja izrazite su i ne može ih se interpretirati kao sezonske budući da

unutar zimske i proljetne sezone strujno polje također mijenja jačinu. Ipak jače i stabilnije

strujanje zabilježeno je tijekom zimskog razdoblja, a slabije i manje stabilnosti u ostalom

dijelu godine. Neretvanski kanal pod izravnim je utjecajem rijeke Neretve i u vrijeme obilnih

kiša njen se utjecaj može osjetiti sve do otoka Visa. U blizini Ploča strujanje je N smjera dok

je u ostalom dijelu kanala W smjera. U Malostonskom zaljevu jugo stvara izlazno NW

strujanje u površinskom, a kompenzacijsko ulazno SE u pridnenom sloju dok je za vrijeme

puhanja bure situacija obrnuta. U akvatoriju između Splitskih vrata i Hvara srednje brzine

strujanja su oko 20 cm/s i veće su zimi nego ljeti.23 U određenim razdobljima izmjena vode

odvija se kroz Splitska vrata gdje se pojavljuju relativno jake struje. Jače strujanje također je

moguće u kanalu između otoka Hvara i Paklenih otoka. U Splitsko-bračkom kanalu

usporedno s uzdužnom osi teku relativno jake W struje, posebno u površinskom sloju. Srednje

brzine struja nešto su slabije kod Stobreča i Splita, a strujanje se na tom području odvija

usporedno s izobatama formirajući ciklonalni vrtlog po čijem se obodu javljaju relativno slabe

struje. Pod utjecajem vjetra, voda rijeke Cetine pojačava strujanje u užem dijelu Bračkog

kanala kao i u zapadnom dijelu Splitskog kanala kod otoka Drvenika i Šolte. Slika 14.2.

pokazuje srednji smjer i brzinu strujanja dobivenih mjerenjima na nekoliko postaja u ovom

području tijekom ljetnog razdoblja. U Splitskom kanalu tijekom proljeća zabilježeno je

dominantno strujanje prema zapadu, a registrirane su i interne oscilacije s periodom od 5 do 6

dana koje su se pojačavale nakon puhanja jačih južnih vjetrova. Također je dominantno

strujanje u čitavom vodenom stupcu usporedno s obalom prema zapadu zabilježeno u

Splitskom kanalu i mjerenjima tijekom 2008. godine s iznimkom mjeseca ožujka i listopada.



Jadrana, 2012. URL:


str.21



29

Slika 14.2. Prikazuje rezultantne vektore struja u Bračkom i Splitskom kanalu dobiveni za

vrijeme mjerenja tijekom ljeta 1990. godine.; Izvor:



Područje između Drvenika i Primoštena poznato je po izmjeni tipova vremena i strujanje

vodenih masa odvija se pod njihovim utjecajem. U području Primoštena i Šibenika

morfologija dna utječe na smanjenu izmjenu vode jer je relativno zatvoreno prema NW

strujanju. U širem murterskom području struje su relativno male što se posebno odnosi na

vektorske brzine. Pod utjecajem juga i plime površinske struje mogu se znatno povećati što se

posebno odnosi na Murtersko more i uski relativno plitki ulaz u Pašmanski kanal kod

Biograda. Zadarski kanal relativno je zatvoren prema jugu i u njemu su izmjerene relativno

slabe struje. Strujanje se u velikoj mjeri odvija pod utjecajem vjetra na način da se na površini

odvija u smjeru vjetra, a u pridnenom sloju kao kompenzacijsko u suprotnom smjeru.

3.3.2. Struje srednjeg i sjevernog dijela Jadrana

Sjeverni širi dio Zadarskog kanala izravno se naslanja na Virsko more koje je relativno dobro

istraženo. Strujanje je u čitavom vodenom stupcu pretežito u NW smjeru sa srednjom brzinom

oko 11 cm/s (slika 15). Tijekom zime jugo generira strujanje prema obali s protustrujanjem u

pridnenom sloju dok tijekom ljeta generira ciklonalno strujanje u površinskom sloju. Bura

tijekom zime stvara ciklonalno strujanje sjeverno od linije Trata-Vir, a anticiklonalno

strujanje južnije od ove linije. Za vrijeme ljeta bura u površinskom sloju stvara strujanje od



30

obale s kompenzacijskim protustrujanjem u pridnenom sloju uzrokujući izdizanje pridnene

vode blizu obale. Također je uočeno da tijekom ljeta i blaži vjetrovi s mora mogu prouzročiti

dnevno izdizanje vode kod vanjskih srednjodalmatinskih otoka.24

Virsko se more prema sjeveru sužava i preko Srednjih vrata između Krka i Cresa izmjenjuje

vodu s Riječkim zaljevom strujanjem u NW smjeru, posebno u zimskom razdoblju.

Istraživanja su pokazala da se opće strujanje unutar Riječkog zaljeva odvija pod izravnim

utjecajem opće cirkulacije Jadranskoga mora s prevladavanjem gradijentskih struja. No

uslijed utjecaja vjetra te ostalih hidromorfoloških parametara, ono može biti znatno

modificirano.

Unutar Riječkog zaljeva u zimskom se razdoblju uspostavlja polukružno ciklonalno

gradijentsko strujanje koje je približno istog smjera u površinskom i pridnenom sloju, a jakost

strujanja ovisi o osobinama vjetra. U Srednjim vratima prevladava ulazno strujanje u Riječki

zaljev dok se kompenzacijsko izlazno strujanje odvija kroz Vela vrata. S dinamičkog aspekta

ljetna situacija je nešto kompliciranija, no može se zaključiti da ja strujanje baroklino, tj. da se

površinsko strujanje kompenzira pridnenim strujanjem suprotnog smjera te da je ljeti strujanje

slabije jakosti. Spektralna analiza pokazala je da tijekom ljeta i zime u ukupnoj varijanci

strujnog polja oko 80% doprinose višednevne oscilacije vezane za sinoptičke poremećaje.

Ove oscilacije jako su polarizirane pri čemu su velike osi elipse usporedne sa smjerom obale u

blizini postaje na kojoj su vršena mjerenja. Energija plimnih oscilacija je za red veličine

manja u odnosi na energiju višednevnih oscilacija, pri čemu prevladavaju oscilacije od oko 24

sata u odnosu na one s periodom od oko 12 sati. Tijekom stratifikacije u moru se uočavaju i

inercijalne oscilacije s periodom od oko 17 sati.25


Jadrana, 2012. URL:



Jadrana, 2012. URL:


str. 22



31

Slika 15. Prikaz ruže struja u virskom moru za cijelo godišnje razdoblje.; Izvor:



Mjerenja iz 1992. i 1993. također ukazuju da je strujanje WNW smjera vrlo važna značajka

dinamike sjeveroistočnog dijela Riječkog zaljeva, uz značajnu komunikaciju između

Vinodolskog kanala i Riječkog zaljeva preko Tihog kanala. Pridneno strujanje znatno je

slabije jakosti N smjera što ukazuje da se radi o ulaznom strujanju u Bakarska vrata.

Mjerenja u Velim vratima te kod Rapca i Plomina potvrđuju prevladavajuće izlazno strujanje

iz Riječkog zaljeva uz istarsku obalu Velih vrata posebno zimi. Mjerenja struja na ulazu u

Kvarner tijekom jeseni i zime 2002. godine ukazuju na prevladavajuće ulazno strujanje uz

obalu Istre te izlazno strujanje na istočnom dijelu ulaza u Kvarner, no takva je dinamika u

nekim razdobljima modificirana, odnosno na oba kraja ulaza u Kvarner zabilježeno je

prevladavajuće NW strujanje. Rezultati dobiveni mjerenjima u Velim vratima te kod Plomina

i Rapca u zimskom razdoblju pokazuju izlazno strujanje uz istočnu obalu Istre te upućuju na

moguće uspostavljanje anticiklonalnog vrtloga u strujnom polju tijekom zimskog razdoblja u

području Kvarnera.

Mjerenja struja u širem akvatoriju Kvarnera i kod otoka pokazala su da je u svim sezonama

prevladalo strujanje usporedno s obalom i prema otvorenom moru. Najveća učestalost

strujanja prema obali bila je u jesenskoj sezoni, no i tada su dvije trećine ukupnog strujanja

bile usmjerene prema otvorenom moru i usporedno s obalom. Prevladavajuće strujanje iz



32

Riječkog zaljeva prema Kvarneru dobiveno je i mjerenjima tijekom 2008. godine (slika

15.1.).

Slika 15.1. Prikaz srednjih struja u zimskom razdoblju u površinskom, srednjem i pridnenom

sloju riječkog zaljeva.; Izvor:





33

4. ZAKLJUČAK

U ovom radu obrađeni su opći uzroci nastanka morskih struja i sile koje utječu na njihov

oblik i cirkulaciju. Također, izneseni su načini mjerenja struja te njihove prednosti i mane. Iz

rada se može uvidjeti da hladne struje donose plodnija mora, a siromašnije kopno. Tople

struje upravo suprotno obogaćuju kopno i donose blažu klimu te imaju slabija ribolovna

područja. Što se tiče Jadranskoga mora i struja, one nisu velikih brzina. Brzine struja u

Jadranu mijenjaju se po godišnjim dobima, tj. promjenom temperature i saliniteta mora. Struje

se uz istočnu obalu Jadrana kreću u smjeru NW zbog geografskog položaja Jadrana koji se

proteže u smjeru SE – NW. Na izlazu iz Jadrana, uzduž talijanske obale, postoje strujanje SE.

Uzduž cijelog Jadrana pojavljuje se još nekoliko vrtloženja morskih struja. Iako su struje

Jadrana većinom pogonjene razlikama u temperaturi i salinitetu, na njih velik utjecaj zimi

imaju jugo i bura te u ljetnim mjesecima maestral. Najveće brzine morskih struja u Jadranu su

na ulazu i izlazu kroz Otrant te na pojedinim mjestima gdje se pune i prazne manja „mora“.

Uz hrvatsku obalu teče čišća struja koja se kasnije zamuti rijekama jadranskoga slijeva

posebice rijekom Po. Stoga, Hrvatska ima puno čišće more od Italije. Na južnom dijelu

Hrvatske javlja se problem u zimskim mjesecima kada južni vjetar nanese otpad iz Albanije.

Struje u Jadranu dovoljno su istražene, posebice u bitnim predjelima gdje se nalaze bitni

gradovi i luke.

34

POPIS LITERATURE

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Početna procjena stanja i opterećenja morskog

okoliša Hrvatskog dijela Jadrana, 2012. URL:


dijela_jadrana.pdf

2. Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1981.

3. National Ocean Service. URL:


4. Britannica. URL: https://www.britannica.com/science/density-current

5. Hrvatska enciklopedija. URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22558

6. Mala internet škola oceanografije. URL: http://skola.gfz.hr/m4.htm

7. A. Artegiani, D. Bregant, E. Paschini,N. Pinardi,F. Raicich, A. Russo, 1997a. The Adriatic

Sea general circulation. Part I: Air-sea interactions and water mass structure. Journal of

Physical Oceanography, 27, 1492-1514.

8. A. Artegiani, D. Bregant, E. Paschini, N. Pinardi, F. Raicich, A. Russo, 1997b. The

Adriatic Sea general circulation. Part II: Baroclinic circulation structure. Journal of Physical

Oceanography, 27, 1515-1532.

9. M. Buljan, M. Zore-Armanda, Oceanographic properties of the Adriatic Sea. Oceanography

and Marine Biology - Annual Review, 1976.

10. B. Cushman-Roisin, C. E. Naimie, A 3D finite-element model of the Adriatic tides.

Journal of Marine Systems, 2002.

11. B. Cushman-Roisin, M. Gačić, P.- M. Poulain, A. Artegiani, Physical Oceanography of

the Adriatic Sea. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, 2001.

12. M. Orlić, M. Gačić, P. E. La Violette, The currents and circulation of the Adriatic Sea.

Oceanologica Acta, 1992.





http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22558

http://skola.gfz.hr/m4.htm

35

13. M. Orlić, M. Kuzmić, Z. Pasarić, Response of the Adriatic Sea to the Bora and Sirocco

forcing. Continental Shelf Research, 1994.

14. I. Penzar, B. Penzar, M. Orlić, Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Dr. Feletar, Zagreb,

2001.

15. S, Polli, Le propagazione delle maree nell' Adriatico. Atti del IX Convegno dell'

Associazione Geofisica Italiana, Roma, 1960.

16. F. Raicich, M. Orlić, I. Vilibić, V. Malačič, A case study of the Adriatic seiches

(December 1997). Il Nuovo Cimento, 1997.

17. I. Vilibić, M. Orlić, Adriatic water masses, their rates of formation and transport through

the Otranto Strait. Deep-Sea Research I, 2002.

18. M. Zore-Armanda, Les masses d'eau de la mer Adriatique. Acta Adriatica, 1963.

36

POPIS SLIKA

1. Slika 1. Globalni prikaz oceanskih strujanja; Izvor:

https://en.wikipedia.org/wiki/Ocean_current#/media/File:Corrientes-oceanicas.png (zadnji

pogled 26.4.2018.)

2. Slika 2. Coriolisov efekt; Izvor:

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05b.html (zadnji pogled

26.4.2018.)

3. Slika 3. Ekmanova spirala; Izvor:

https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05e.html (zadnji

pogled 26.4.2018.)

4. Slika 4. Prikaz gradijentske struje; Izvor: https://www.britannica.com/science/density-

current (zadnji pogled 27.4.2018.)

5. Slika 4.1. Prikaz gradijentske struje; Izvor: https://www.britannica.com/science/density-

current/images-videos (zadnji pogled 27.4.2018.)

6. Slika 5. Primjer južne struje koja nanosi otpad na Hrvatsku obalu, uzrokovano jugom;

Izvor: http://morski.hr/2017/12/15/ostre-kritike-dubrovcana-smece-je-zimska-razglednica-

dubrovnika-a-nikoga-nije-briga/ (zadnji pogled 29.4.2018.)

7. Slika 6. Tople i hladne struje svijeta; Izvor:

https://d32ogoqmya1dw8.cloudfront.net/images/eslabs/climate/global_currents.gif (zadnji

pogled: 29.4.2018.)

8. Slika 7. Puštanje mjerača struje na obalama Aljaske 1920. godine; Izvor:

http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika2.jpg (zadnji pogled: 30.4.2018.)

9. Slika 8. Shematski prikaz plutače; Izvor: http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika1.jpg (zadnji

pogled 30.4.2018.)

https://en.wikipedia.org/wiki/Ocean_current#/media/File:Corrientes-oceanicas.png


https://oceanservice.noaa.gov/education/kits/currents/media/supp_cur05e.html







https://d32ogoqmya1dw8.cloudfront.net/images/eslabs/climate/global_currents.gif



37

10. Slika 8.1. Prikaz uronjene plutače; Izvor: http://skola.gfz.hr/slike/m4_slika1.jpg (zadnji

pogled 30.4.2018.)

11. Slika 9. Prikaz putanja i kruženje plutače; Izvor:


prod/education/tutorial_currents/media/deep_drift_500.gif (zadnji pogled: 2.5.2018.)

12. Slika 10. Izgled instrumenta koji radi na Dopplerov efekt; Izvor:


prod/education/kits/currents/media/bottom_mount.jpg (zadnji pogled 2.5.2018.)

13. Slika 10.1. Prikaz rada Dopplerovog strujomjera; Izvor:


prod/education/kits/currents/media/adcp_bottom_n_side.jpg (zadnji pogled: 2.5.2014.)

14. Slika 11. Primjer visoko frekventne antene; Izvor:


prod/education/tutorial_currents/media/hf-radar_400.jpg (zadnji pogled: 3.5.2018.)

15. Slika 11.1. Mapa površinskih strujanja; Izvor:


prod/education/tutorial_currents/media/hfradar_graphic_400.jpg (zadnji pogled 3.5.2018.)

16. Slika 12. Prikaz glavnih strujanja Jadranskoga mora; Izvor:

http://skola.gfz.hr/slike/d6_8_slika1.gif (zadnji pogled: 4.5.2018.)

17. Slika 12.1. Prikaz površinske cirkulacije vodenih masa u Jadranu ljeti i zimi; Izvor:



18. Slika 12.2. Prikaz srednje površinskog strujanja u Jadranu za zimu, proljeće, ljeto i jesen

izračunato iz putanja površinskih plovaka između 1.8.1990. i 31.7.1999.; Izvor:














http://skola.gfz.hr/slike/d6_8_slika1.gif





38

19. Slika 13. Prikaz vertikalnog rasporeda tipova vode u Jadranu ljeti (lijevo) i zimi (desno) u

razdoblju većeg utjecaja mediteranske vode (gore) i njenog manjeg utjecaja (dolje).; Izvor:



20. Slika 14. Prikaz pozicije mjernih postaja (postaje 9 i 13) i mjesečni vektori struja na

postajama smještenim na profilu okomitom na svjetionik Veli Rat na Dugom otoku u

razdoblju prosinac 2002. svibanj 2003. godine.; Izvor:



21. Slika 14. 1. Prikaz srednjeg mjesečnog vektora morskih struja u veljači i kolovozu 2008.

godine za površinski i pridneni sloj u sjevernom, srednjem i južnom Jadranu; Izvor:



22. Slika 14.2. Prikaz rezultantnih vektora struja u Bračkom i Splitskom kanalu dobivenih za

vrijeme mjerenja tijekom ljeta 1990. godine.; Izvor:



23. Slika 15 Ruže struja u Virskom moru za cijelo godišnje razdoblje.; Izvor:



24. Slika 15.1. Prikaz srednjih struja u zimskom razdoblju u površinskom, srednjem i

pridnenom sloju Riječkog zaljeva.; Izvor:















39

IZJAVA

S punom odgovornošću izjavljujem da sam završni rad izradio samostalno služeći se

navedenim izvorima podataka i uz stručno vodstvo mentora___________________________.

Ime i prezime studenta:

Potpis

___________________________