Download pdf - Metodologija Revitalizacije Istarskog Zaledja

REVITAS Revitalizacija istarskog zalea i turizma u istarskom zaleu

USL-02-2010

Pore, 02. rujan 2011.

PROGRAM REVITAS REVITALIZACIJA ISTARSKOG ZALEA I TURIZMA U ISTARSKOM ZALEU

2

Revitalizirano istarsko zalee kroz metode revitalizacije 10 starogradskih jezgri

SADRAJ PROJEKTA

TEKSTUALNI DIO 1.0 O PROGRAMU REVITAS 1.1 UVOD 1.2 METODOLOKI PRISTUP 1.3 CILJEVI I NAELA PROJEKTA OBNOVE 1.4 UPRAVLJANJE PROJEKTOM OBNOVE 1.5 VOENJE I KOORDINACIJA PROJEKTA OBNOVE 1.6 NAIN PROVOENJA OBNOVE I REVITALIZACIJE 1.7 INFORMACIJSKI SUSTAV 1.8 GODINJI PLANOVI OBNOVE 1.9 FINANCIRANJE OBNOVE 1.10 MEUNARODNA SURADNJA NA PROJEKTU 1.11 ZAKLJUAK 2.0 ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE 2.1 GRONJAN 2.2 GRAIDE 2.3 MOTOVUN 2.4 SVETVINENAT 2.5 SV. LOVRE 2.6 BUZET 2.7 RO 2.8 HUM 2.9 BERAM 2.10 OPRTALJ 2.11 SMJERNICE ZA IZRADU PLANOVA PROSTORNOG UREENJA I PROJEKTIRANJE 2.12 PRILOG - ZATITNA ZONA POVIJESNOG NASELJA 2.13 BIBLIOGRAFIJA GRAFIKI DIO 3.0 GRAFIKI PRILOZI FORMATA LISTA A2 3.1-10 OBRADA FORTIFIKACIJSKIH SUSTAVA 10 NASELJA

AUTORI: Strunjak za revitalizaciju arhitekt sa specijalizacijom za obnovu kulturne batine mr.sc. JADRANKA DREMPETID, dipl.ing.arh. Strunjak za revitalizaciju povjesniar i povjesniar umjetnosti dr.sc. IVAN MATEJID, docent


3

1.0 O PROGRAMU REVITAS Revitalizirano istarsko zalee na prihvatljivom podruju kroz metode revitalizacije 10 starogradskih jezgri Zajednika slovensko hrvatska metodologija revitalizacije zalea Istre Cilj ovog rada je zaustavljanje propadanja istarskog zalea, kroz revitalizaciju kulturne batine i poticanje razvoja integriranih proizvoda. Oblikovanje zajednike prekogranine turistike destinacije i poticanje trajnijeg razvoja turizma na istarskom ruralnom podruju na temelju kulturnog i prirodnog bogatstva tog podruja. Razvoj modela revitalizacije kroz stvaranje zajednike slovensko hrvatske studije revitalizacije zalea Istre koja de sadravati metode obnove, ponude i promocije objekata kulturne batine;

Podizanje nivoa javne svijesti o revitalizaciji zalea Istre kroz prezentaciju dobrih i loih primjera revitalizacije zalea kroz projektom predviene dogaaje.

Razvoj metodologije revitalizacije istarskog zalea s ciljem osiguranja odrivog razvoja kroz konkretne primjere i metode revitalizacije 10 starogradskih jezgri unutranjosti Istre u cilju ouvanja kulturne batine i zadovoljenja suvremenih potreba stanovnitva i turista za infrastrukturom.

Potreba izrade kompleksnog plana revitalizacije istarskih naselja u zaleu namede se kao najira prioritetna drutvena akcija u pravcu ouvanja, revitalizacije i oivljavanja kako arhitekture, tako i samog ivota, jer se radi o jedinstvenim i izuzetnim spomenikim kompleksima i urbanistikim cjelinama.

1.1 UVOD U golemom vremenskom razdoblju, od prethistorije do danas, nastao je niz predmeta znaajnih za kulturu Istre. Polazedi od arheolokih nalaza, preko etnolokih predmeta, glagoljskih zapisa, sakralnih i profanih objekata-spomenika kulture, dolazimo do ogromnog kulturnog bogatstva, koje kroz svoje izuzetne, a jednostavne oblike, govori o ovjeku i prostoru unutranjosti poluotoka. Upravo to blago sauvalo se fragmentarno, esto samo u zapisima. Ono to je i preostalo in situ nije bilo pravovremeno valorizirano, kako bi se omogudila kvalitetnija prezentacija, sada, kada pomalo svi shvadaju da Istra ima neprocjenjivo bogatstvo. Plae i aroliki hoteli nisu dostatni u sve profinjenijim turistikim potranjama, a sigurno je da turizam postaje najunosnijom privrednom granom Hrvatske.


4

O revitalizaciji se mnogo govorilo, pisale se studije, pozivalo na uspjene primjere u susjednoj zemlji, te po itavoj Europi. Naalost, revitalizacija naih povijesnih jezgri ovisna je o uspjenom financijskom planu, koji bez pomodi drave ne moe organizirati mala drutvena zajednica. Raznovrsni razvojni procesi revitalizacije istarskih naselja imaju znaajke modela i to bi trebala biti polazna osnova za prostorno planiranje. Ti modeli mogu biti razvrstani u nekoliko grupa: 1. oni u kojima nije izvrena nikakva intervencija; 2. oni u kojima je voena organizirana akcija obnove, kroz due razdoblje; 3. oni koji su pod utjecajem razvoja centralnog naselja - kao opdinsko sredite; 4. prigradska naselja uz vede centre. Mogude je sistematizirati karakteristine fenomene koji sadre dogaaje na specifinom povijesno-umjetnikom planu, ekonomskom, drutveno-politikom, sociolokom i drugima koji ine cjelinu stanja urbanog ambijenta. Prouavanje aktualnih procesa u tkivu istarskih naselja od vanosti je kao i oblik sudjelovanja u obnovi ivota. Odvajanje prostorno-ambijentalno-oblikovne komponente naselja od egzistencijalnih zakonitosti cjeline moe samo dovesti do oivljavanja nekadanje slike, ali ne i do vradanja ivota u poluprazna sela. Potrebno je analizirati suvremena obiljeja, te u dostupnom nivou, tradicijski nain ivljenja u sredinjoj Istri. Sve obradive povrine bile su ranije iskoritene. Ostale povrine (uma i makija) koritene su za ispau, a drvo za grau i loenje. Na taj nain provedena je zatita od poara, zatita od erozije i ouvana ekoloka ravnotea. Posljedica zatvorenog ciklusa proizvodnje hrane i visokog stupnja samodovoljnosti, kao osnovnih uvjeta opstanka, bila je organska struktura naselja. Ovakva struktura se formira u situaciji kada je raspoloiva energija svedena na onu koliinu koju je mogude proizvesti na licu mjesta, primitivnim sredstvima. Organska struktura je uoljiva na svim nivoima prostorne organizacije, od podjele ireg podruja, preko strukture zbijenog naselja, do funkcionalne organizacije kude, pa i strukture zida ili plonika. Vrlo esto se naemo u situaciji kada je potrebno obrazlagati vrijednosti nae kulturne batine. Neki pokuavaju tumaiti da se radi o ulozi siluete naselja u pejzau, a ne prvenstveno o ulozi povijesne jezgre u ouvanju specifinosti i jedinstvenosti svakog naselja. Sve ede osjedamo da se u cijelom svijetu odvija nagli proces unifikacije ambijenta i upravo zbog toga poinjemo vie cijeniti posebnosti naih povijesnih jezgri. Baza nae cjelokupne nadgradnje je prolost i svakim svojim detaljem predstavlja element od kojeg polazimo i od kojeg gradimo, ivi u nama kao neiscrpno vrelo doivljaja i vrijednosti. Nae vrijeme stvara svoje specifinosti koje se neizbjeno razlikuju od vremena koje je ostavilo definirane izraze svog postojanja.

Zemljopisna karta Istre, oko 1525. godine


5

Stanje stambenog fonda na podruju istarskih povijesnih jezgri uglavnom je loe i nepovoljno utie na strukturu starosnih grupa, kao i opdu strukturu stanovnika. Danas stambeni standard starog naselja ne odgovara uvjetima modernog ivota, slabo odravani objekti propadaju, a bez ljudskog angamana povijesno naselje ne moe stvoriti ni jednu od vrijednosti koje su mu po ovjeku imanentne. Funkcijska uloga (u drutvenom kao i u fizikom pogledu) objekata unutar organizma naselja predstavlja odluujudi problem. Degeneracija funkcija neizbjeno je pradena fizikim propadanjem, nepravilnom upotrebom i opdom zloupotrebom povijesnog nasljea. 1.2 METODOLOKI PRISTUP

Opsean i sloen rad na obnovi i revitalizaciji istarskih naselja u zaleu zahtjeva niz aktivnosti, a koristedi sva dosadanja istraivanja za potrebe povijesno-urbanistikih planova (istraivanje povijesnog razvoja, urbanistikog razvoja, izgradnje, uzroka i posljedica opstanka kroz dugu povijest, etape u razvoju, uspona i stagnacije ivota, arheolokih istraivanja, kompleksnih analiza postojedeg fizikog stanja urbane strukture i pojedinanih graevina, istraivanja izvornih namjena, promjena u morfolokoj strukturi) :

- definirati zone obuhvatagranicu povijesne jezgre, ustanoviti tipoloke karakteristike, spomeniku kategorizaciju i ambijentalne vrijednosti,

- provjeriti provedenu valorizaciju cjelokupnog graevinskog i komunalnog potencijala, analizu i utvreni spomeniki znaaj, znaaj i svojstva urbane cjeline kao i pojedinanih graevina od posebnog konzervatorskog znaenja,

- predloiti modalitete zatite,

- utvrditi prostorno-funkcionalne odnose ire zone naselja i njegove povijesne jezgre, - utvrditi osnovne smjernice za sanaciju, rekonstrukciju, obnovu i konzervatorski tretman,

- predloiti ciljeve, mjere i smjer selektivnog izbora novih i pratedih sadraja i funkcija u skladu s naslijeenim vrijednostima i meunarodnim standardima u cilju kvalitetne transformacije i optimalne mogudnosti aktivne zatite i ukljuivanja povijesne jezgre ograniene srednjovjekovnom fortifikacijom u suvremene tijekove ivota.

Zemljopisna karta Istre, 1569. godine


6

1.3 CILJEVI I NAELA PROJEKTA OBNOVE

1. Revitalizacija istarskih naselja s fortifikacijama obuhvada konzervatorski pristup iji je cilj sprjeavanje devastacije i propadanja pojedinih graevina ili cjelina (restauracija i konzervacija graevina uz ukljuivanje u svakodnevni ivot itelja kao i gostiju u okviru turistike ponude) odnosno u vedini sluaja ouvanja njezinih izvornih, urbanistiko-arhitektonskih, povijesnih, umjetnikih i estetskih znaajki;

2. Obnova pojedinanih graevina sa spomenikim karakteristikama, koja znai graditeljsku obnovu strukture i konstruktivno i namjensko osposobljavanje pojedinih zgrada za trajno koritenje sukladno spomeniko-zatitnom reimu;

3. Revitalizacija naselja, koja podrazumijeva vradanje ivota prostoru, njegovo oivljavanje unoenjem sadraja koji zadovoljavaju suvremene potrebe stanovanja, turistikih, upravnih, kulturnih, prosvjetnih, znanstvenih i drugih djelatnosti, dakle, obnovu drutvenog ivota u urbanoj povijesnoj strukturi.

TEMELJNI CILJEVI PROJEKTA OBNOVE:

sustavna obnova spomenike cjeline po svim principima Meunarodnog komiteta za spomenike i spomenike cjeline graditeljske batine ICOMOS-a ( Hrvatski odbor za spomenike i spomenike cjeline ICOMOS, Zagreb); ouvanje vie-funkcionalnosti omogudivanjem optimalnog odvijanja osnovnih funkcija (stanovanje, rad, slobodno vrijeme, promet); osiguravanje uvjeta za tradicionalne funkcije (uprava, kultura, vjera, obiljeavanje); unoenje znaajnih sadraja, kao najpovoljnijih za koritenje vedih graevina; ako postoje uvjeti za muzejski prostor utvrditi kakva je koncepcija muzeja; zadravanje stanovanja u optimalnoj mjeri, uz poboljanje uvjeta stanovanja;

unoenje novih aktivnih sadraja u urbanu strukturu koji de probuditi interes sadanjih stanovnika, ali i ire zajednice; uspostavljanje unutranje drutvene i ekonomske ravnotee u prostoru povijesne jezgre na nain da se obnovi drutveni ivot i zaustave negativni socio-ekonomski procesi; donoenje i provoenje ekonomskih mjera koje de poticati gospodarenje jezgrom i


7

koje de, uz ouvanje ukupnih povijesnih vrijednosti, postati generator njene obnove i revitalizacije.

1.4 UPRAVLJANJE PROJEKTOM OBNOVE

- U okviru svoje djelatnosti, a temeljem usvojenih programa i planova zatite, obnove i revitalizacije, potrebno je osnivanje Agencija za revitalizaciju i razvoj sa zadacima: - poslovi izrade programa i planova obnove, investicijskih i drugih programa i dokumenata u vezi s Projektom obnove, - poslovi u vezi s pripremom i ustupanjem radova na obnovi, - graevinski i financijski nadzor nad izvoenjem radova, - pradenje izvrenja investicijskih programa u pogledu troenja sredstava te dinamike i rokova izvoenja radova, - poslovi izgradnje, odravanja i organizacije koritenja informacijskog sustava, - poslovi organizacije i izvoenja marketinkih i drugih promidbenih aktivnosti, - poslovi usklaivanja rada sudionika u obnovi, - drugi poslovi koje mu povjere Osnivai.

1.5 VOENJE I KOORDINACIJA PROJEKTA OBNOVE NASELJA

Sporazumom o zajednikom djelovanju u obnovi Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo kulture, Istarska upanija i Agencija za revitalizaciju i razvoj, ureuju zajedniko djelovanje, prava i obveze u pripremi i izvoenju obnove i revitalizacije, te utvruju zajednika stanovita u odnosu na:

- ciljeve, polazne osnove i naela projekta obnove i revitalizacije, - upravljanje projektom obnove, - nain izvoenja projekta obnove.


8

1.6 NAIN PROVOENJA OBNOVE I REVITALIZACIJE

PLANIRANJE I PROJEKTIRANJE

Obnova de se provoditi sukladno dokumentima prostornog ureenja te Programom i planovima zatite, obnove i revitalizacije svakog pojedinanog naselja.

A/ Prostorno planiranje

- utvrivanje zatitne zone povijesnog naselja,

- utvrivanje granice graevinskog podruja za novu izgradnju van zatitne zone povijesne jezgre,

- utvrivanje kriterija za rekonstrukciju i interpolaciju u jezgri,

- utvrivanje kriterija za planiranu izgradnju u novoj zoni izvan jezgre,

- osiguranje suvremene komunalne infrastrukture.

Planom vieg reda (Generalnim urbanistikim planom) utvrdit de se uloga i znaaj povijesnog dijela naselja u iroj prostornoj i funkcionalnoj organizaciji, temeljna namjena i nain izgradnje i ureenja, te mjere zatite svih kulturnih i povijesnih vrijednosti. Detaljnim planom ureenja jezgre ili pojedinanih blokova bit de utvrene ocjene mogudnosti ureenja prostora, detaljna namjena povrina, detaljni program izgradnje i ureenja prostora, uvjeti za izgradnju i obnovu graevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, uvjeti i smjernice za zatitu njezinih vrijednosti te drugi elementi od vanosti za obnovu. Program obnove koji treba izraditi za svako naselje radi njegove specifinosti, sadri osobito: - prikaz i ocjenu stanja spomenike cjeline, - pregled (broj, veliinu, postojedu namjenu i kulturno-povijesnu valorizaciju) graevina, - ciljeve, osnovne pravce i naela obnove, - metodologiju ostvarivanja Programa, - nain financiranja njegove provedbe, - dinamiki plan provoenja Programa koji sadrava popis planiranih aktivnosti i vremensko odreenje njegova izvrenja.

Zemljopisna karta sredinjeg dijela Istre, 1753. godine


9

B/ Posebno voditi brigu o organizaciji poslovnosti:

- organiziranje turistike ponude uz odgovarajudi propagandni materijal, bolja valorizacija i prezentacija kulturne batine svake pojedine jezgre,

- unoenje novih namjena u naputene objekte ili neiskoritena prizemlja (zanatstvo, obrt)

- organiziranje trgovako-uslune djelatnosti,

- izgradnja organiziranog parkiralita van jezgre,

- ureenje izlobenog prostora za prezentaciju vrijednog arheolokog blaga starogradske jezgre

C/ Edukacija

- organizirana edukacija stanovnitva o znaaju i vrijednostima naselja u kojem ive i djeluju.

1.7 INFORMACIJSKI SUSTAV

Informacijskim sustavom osigurat de se prikupljanje, obrada, pohranjivanje i koritenje podataka od znaenja za odvijanje Projekta obnove. Informacijski sustav svakog pojedinog naselja obuhvada podatke o svim podrujima od znaaja za sagledavanje stanja i projektiranje rjeenja, a osobito o: - fizikom stanju urbane strukture, - arhitektonsko-graevinskim i urbanistikim karakteristikama pojedinih graevina i jezgre kao cjeline (prema izvornim oblicima, mijenama i trenutnom stanju), - funkcionalnoj strukturi jezgre (izvornoj i postojedoj namjeni pojedinih zgrada i njihovim korisnicima), - imovinsko-pravnom statusu pojedinih zgrada, odnosno strukturi jezgre kao cjeline, - drugim vanim obiljejima od znaaja za Projekt obnove. Informacijski sustav obuhvada sve baze koje sadre podatke o jezgri i dokumentaciji nastaloj u provedenim istraivanjima i aktivnostima zatite, obnove i revitalizacije, bez obzira gdje oni bili pohranjeni. Radi osiguranja navedenog odreenja ustanovljava se skupni katalog podataka kao osnova informacijskog sustava.

1.8 GODINJI PLANOVI OBNOVE

Godinjim planom obnove, koji se temelji na ocjeni mogudnosti ostvarivanja ciljeva i zadada utvrenih Programom obnove, obvezno se odreuju mjere i aktivnosti koje de se poduzimati, te potrebna sredstva za njihovo provoenje radi ostvarivanja


10

Programa obnove. Sastavni dio godinjeg Plana obnove ine: - financijski plan sredstava namijenjenih obnovi, - financijski plan sredstava potrebnih za rad Agencije.

1.9 FINANCIRANJE OBNOVE

Sredstva za financiranje obnove sudionici sporazuma de osiguravati: - u svojim proraunima, - ukljuivanjem sadraja iji nositelji imaju mogudnost samostalno financirati planirane zahvate, odnosno osiguravati sredstva za njihovo izvoenje, - utvrivanjem stalnih izvora financijskih sredstava ostvarenih u prostoru jezgre naselja (naknade za eksploataciju ambijenta kao scenografskog prostora, prihodi od prigodnih izdanja, suvenira, obilazaka, manifestacija i sl.), - iz sredstava spomenike rente, - iz meunarodnih izvora, ukljuivanjem u meunarodni sustav financiranja obnove zatidenih spomenikih cjelina, - iz drugih izvora.

1.10 MEUNARODNA SURADNJA NA PROJEKTU

Glede meunarodne suradnje na projektu obnove i revitalizacije kao jedna od najvanijih aktivnosti Agencije za obnovu naselja treba biti ponovno uspostavljanje aktivne suradnje s Odborom za kulturnu batinu Vijeda Europe (Vijede Europe je meunarodna, meuvladina organizacija sa sjeditem u Europskoj palai u Strasbourgu, iji su glavni ciljevi:

zatita ljudskih prava, pluralistika demokracija i vladavina prava; promicanje svijesti o europskom kulturnom identitetu i poticanje njegova

razvoja i raznolikosti; traenje rjeenja za probleme s kojima se suoava europsko drutvo; razvoj demokratske stabilnosti u Europi potporom politikih, zakonodavnih i

ustavnih reforma )

U najkradem vremenu, a na temelju pisma razumijevanja, pokrenuti Pilot-projekt na poziv arhitektonske i urbane batine u kojem se Vijede Europe obvezuje tehniki i financijski poduprijeti i suraivati na prouavanju, zatiti i unapreivanju arhitektonske djelatnosti.


11

1.11 ZAKLJUAK Sredinji dio Istre je podruje na kojem se stoljedima razvijaju kulturni sadraji, meusobno raznoliki, ali i skladno uravnoteeni. Za razliku od kulturnih dostignuda obalnog podruja, priznatih i cijenjenih, to su bili plodovi imudnih doljaka tijekom duge povijesti, osebujna batina Hrvata, originalnog karaktera, stvara se u sredinjim prostorima Istre. Podrazumijevalo se da su njeni proizvodi manje znaajni u kulturnom svijetu. Meutim, bio je to specifian i originalan doprinos u konanom oblikovanju kulturnog kruga Istre. Stoga je ovaj rad samo mali doprinos u zakanjelom reagiranju na obnovi i ouvanju povijesnog i kulturnog nasljea. Cilj nam izgleda gotovo nedokuiv. Revitalizirati povijesna naselja sredinje Istre, a da pri tome ne bude naruen stoljedima odravan sklad izmeu graditeljske batine i prirodne sredine, postaje Sizifov posao. Ljudska zajednica i tip organizacije ivota unutar nje oblikuju ved stoljedima prostor, stvaraju stilove i ostavljaju tragove svog postojanja. Devastacija batine, posebno tijekom druge polovice 20. st. rezultat je ekonomsko-socijalnih promjena u Istri. Naseljavanje istarskih naselja novim stanovnicima iz drugog kulturnog kruga, nerjeavanje imovinskih pitanja (optantsko vlasnitvo), zapostavljanje sredinjih podruja, samo su neki uzroci propadanja povijesnih jezgri i pojedinanih objekata registriranih kao spomenik kulture. Iznoenje realnih injenica, priznavanje uinjenih pogreaka i to je najvanije iznoenje istinske elje za revitalizacijom naselja sredinje Istre moe dovesti ovu drutvenu zajednicu do poetnih koraka na realizaciji tog cilja. Strune ekipe povjesniara, arhitekata, ekonomskih planera, graevinara i sociologa mogu izraditi kvalitetne studije, programe i projekte, no zajednica mora biti pokreta akcije.


12

2.0 ISTARSKO ZALEE OPDE POSTAVKE Istarski poluotok predstavlja jedno od onih podruja na kojem se tisudljetni kontinuitet povijesnog ivota potvruje i bezbrojnim umjetnikim svjedoanstvima. Prolo vrijeme prisutno je na istarskom tlu ne samo u raznovrsnim graevinama i umjetnikim objektima nego i u samom krajoliku: u karakteristinim obrisima mnogih breuljaka, koje je oblikovala ljudska ruka jo u dalekoj prethistoriji, u strukturama brojnih naselja, u potezima cesta, putova i staza kojima traju granice raspodjele zemlje koje su zacrtali rimski mjernici. Postojanje mnotva umjetnikih svjedoanstava namede znanstvenom istraivanju brojne i raznovrsne zadatke. U sklopu tih zadataka danas je sigurno najvanija izgradnja kritikog inventara umjetnikih spomenika na temelju egzaktnih analiza i temeljite dokumentacije a to znai uporno nastavljanja mukotrpnog empirijskog rada. Zahvaljujudi istraivakom radu koji se odvijao tokom posljednjih desetljeda, nauni inventar umjetnikih spomenika Istre obogaden je velikim brojem dotada nepoznatih ili posve zapostavljenih spomenika. Otkrida i nauna obrada velikog broja srednjovjekovnih zidina slikarija u seoskoj sredini, kao i potvrda dugotrajnog kontinuiteta ivota glagoljice u Istri, predstavljaju bitnu korekturu ranijih, jednostavno izgraenih inventara. Osim tog, suvremeno znanstveno istraivanje liava se spona nekih tradicionalnih kategorija vrednovanja, u ime kojih se juer odreivala kvaliteta umjetnikih ostvarenja, i postaje otvorenija prema raznovrsnim rezultatima ljudske umjetnike djelatnosti. U sklopu tih novih shvadanja valja promatrati i razvoj naunog interesa za graevinsku batinu istarskog naselja, koja vie nije ograniena samo na neke istaknute objekte s odreenim stilskim obiljejima. Dosadanja istraivanja pokazuju i dostignudima i promaajima da u tumaenju i sreivanju naunog inventara umjetnikih spomenika Istre valja teiti otkrivanju i priznavanju raznih komponenata njihovog nastanka i da je nemogude inzistirati na konstantama u prostoru i vremenu pa ak niti na specifinosti regionalnoj konstanti. Postoje razdoblja i grupe spomenika u kojima se jasno oituju utjecaji osnovnih tokova umjetnikog oblikovanja s drugim podrujima, ali isto tako postoje skupovi spomenika posve specifinih za istarsko podruje. Dok kod spomenika koji slijede opdi ritam razvoja umjetnikog oblikovanja treba s mnogo vie opreza operirati faktorom vanjskih utjecaja kod onih spomenika koji se odvajaju od takvih ritmova valja vrlo oprezno rabiti pojam regionalnoga. Istarski regionalni karakter poprima umjetniko oblikovanje nekog podruja samo u onim razdobljima kada umjetniko oblikovanje njegove ire okolice ne donosi takva rjeenja koja se namedu kao uzori, ili ako to podruje ostaje dulje vremena u posvemanoj izolaciji od svoje okoline.

Unutranjost ISTRE kroz povijest politike podijele


13

U razdobljima koja esto u cjelini identificiramo s nekim najistaknutijim spomenicima postoji i mnotvo drugih koji pokazuju da se umjetniki ivot ne dovija samo u jednom pravcu. Oito je da inzistiranje samo na jednom determinantnom faktoru moe prikriti i njegovu dubinu i njegovu irinu. Tipine primjere jednodimenzionalnog prikaza jednoga umjetnikog razdoblja nalazimo u mnogim, konvencionalnim obradama antike u Istri. Proces konstituiranja karakteristinih antikih oblika ivota i umjetnosti u Istri i suvie je sloen a da bi se mogao obuhvatiti nekim od tradicionalnih pojmova ili svesti samo na jedan politiki uzrok, pa bilo to i rimsko osvajanje Istre. Tako ved gradinska kultura Istre pokazuje ne samo mnoge dodire s drugim prastarim mediteranskim kulturama nego je i karakterom ivota u nekim svojim sreditima prerasta konvencionalne granice prethistorije. I tek ako uoimo izraziti proto-antiki karakter ove kulture u drugoj polovici prvog tisudljeda prije nae ere, prodor i afirmacija rimskih oblika kulturnoga i umjetnikog ivota nemaju onaj karakter koji su im pridavali nai prethodnici kada su identificirali pohod rimskih legija 177. godine pr. n. e. s prvom pojavom antike u Istri. Tokom prvih stoljeda nae ere nastaje svuda u Istri bezbroj prelaznih oblika izmeu prethistorijskoga i antikog umjetnikog shvadanja. iroki raspon koji se pokazuje u nainu oblikovanja ljudskog lika u rjeavanju konvencionalne teme rimskog nadgrobnog spomenika, mnogo je znaajnije svjedoanstvo intenziteta umjetnikog ivota Istre u tom razdoblju nego pojedinani, makar i najkvalitetniji spomenik, koji su mogli ostvariti i majstori dovedeni iz tuine. Isto tako i bogata skala tipova rimskih ladanjskih graevina, od luksuzne vile na Brionima do posve jednostavnih graevina, kao to je to ona, svojevremeno otkopana kod Viinade, svjedoi o tome da se istarska sredina svestrano sluila raznovrsnim graevnim rjeenjima koje je poznavala antika arhitektura. Odnos kasnijih razdoblja prema antikoj umjetnikoj batini otkriva se i u promatranju razvoja srednjovjekovne skulpture. Tako se, na primjer, od reljefa sv. Jurja u Plominu iz XI stoljeda pa do likova evanelista iz Kareta, Buja i porea iz XIII stoljeda, moe pratiti karakteristian poloaj ruku na prsima, odnosno na pojasu, koji se oigledno odreen reminiscencijama na likove rimskih nadgrobnih spomenika. Nema sumnje da sloeni tok razvoja umjetnikog ivota Istre, koji se navjetava ved u kasnoj antici, valja promatrati u vezi s nemirnim historijskim zbivanjima, koja se ubrzano niu poev od kraja VI stoljeda dovodedi, meu ostalim, i do promjene etnike strukture stanovnitva poluotoka. No prilikom ispitivanja i uspostavljanja odnosa izmeu historijskih dogaaja i procesa koji karakteriziraju umjetniki ivot, ne treba se zanositi jednostavnim paralelizmom i koristiti razne datume kao posve vrsta vorita.


14

U tom smislu potrebno je prije svega uoiti da problem politikog suvereniteta nema u ranijim razdobljima srednjeg vijeka ono znaenje, koje de dobiti kasnije. Franako osvajanje Istre (788-89. god.), potvreno mirom u Aachenu 812. godine, predstavlja sigurno vrlo znaajnu historijsku injenicu s odreenim posljedicama i za razvoj umjetnikog ivota Istre. U feudalnoj strukturi njemakog carstva, Istra postaje, nakon brze smjene razliitih nestalih teritorijalnih organizacija, dio osebujne crkvene drave akvilejskih patrijarha, u kojoj su unutarnje, regionalne, komponente ivota mnogo znaajnije od bilo kojih vanjskih. Isto tako, niti rani odnosi Venecije prema gradovima na istarskoj obali (fidelitas) nemaju ono znaenje koje de im dati stvaranje venecijanskoga teritorijalnog pojeda du istarskih obala od XIII stoljeda dalje. Premda je u razvoju umjetnikog ivota Istre u vremenskom rasponu od XI do XVI stoljeda javljaju odreene faze, koje se mogu obiljeiti konvencionalnim pojmovima romanike, gotike i renesanse, ovih pet stoljeda predstavlja - s obzirom na razvoj ivotnih sredina u kojima se dovija odreenu cjelinu. To je, naime vrijeme u kojem gradovi na obali intenzivno ive (doba kulminacije u XIII stoljedu), a usporedno se javlja i snaan razvoj brojnih polu-urbanih i ruralnih naselja. Napokon u tom razdoblju aktivno sudjeluju u umjetnikom ivotu i razni feudalci, bilo u gradovima, bilo u svojim utvrenim sjeditima. U novom procesu urbanizacije, koji zapoinje tokom XI stoljeda, istarski gradovi stiu svoje kamene jezgre i fortifikacione okvire. U kamenu svojih kuda i javnih graevina: palaa gradskih podestata i knezova, tornjeva i loa gradski ivot se na monumentalan nain fiksira u prostoru, istovremeno s razvojem komunalnog sistema. Jo i danas, nakon svih razaranja i kasnijih slojeva izgradnje, znatan broj sauvanih romanikih fortifikacionih i stambenih objekata potvruje intenzitet graevne djelatnosti u ovom razdoblju. Dijelovi gradskih zidova i kula u Motovunu, Poreu, Lovreu, Dvigradu, burga u Momjanu te toranj iznad gradskih vrata u Humu, pokazuje razvijenu tehniku gradnje a sauvane kude u gradovima i iroku upotrebu raznovrsnih arhitektonsko-dekorativnih elemenata. Komunalna palaa u Motovunu s dugim nizovima romanikih bifora, predstavlja moda najvedi sauvani objekt romanike profane arhitekture. U naoj zemlji, a u sklopu romanikih kuda, to ih je sauvao Pore, kanonika nastamba s velikim biforama u I katu, izvedena prema natpisu na portalu 1251. godine, predstavlja malo remek-djelo arhitekture toga razdoblja. Prijelaz prema gotici obiljeava niz manjih sakralnih objekata kod kojih se pojedini novi konstruktivni ili dekorativni oblici javljaju u jo romanikoj cjelini, a kod velikog broja manjih gradnji usvajanje gotike svest de se uglavnom na konstrukciju iljastog svoda nad jednostavnim paetvorinastim prostorom i profile otvora.


15

Kraj XV i poetak XVI stoljeda donosi uopde u Istri niz razvojnih gotikih svodova, kao to su u sreditima crkava Sv. Bartula i Andrije u Rou, a tridesetih godina XVI stoljeda nastaje jedno od najljepih i najznaajnijih ostvarenja kasne gotike: svod crkve Sv. Jurja u Oprtlju, koji signaturom protomajstora iz Kranja jo jednom potvruje znaajnu ulogu radionica iz dubljeg kontinentalnog zalea u kasno-gotikim ostvarenjima Istre. Premda se umjetniki ivot Istre nastavlja i nakon XVI stoljeda, on u razdoblju tekih kriza, koje su zahvatile gotovo sve ivotne sredine poluotoka, nema vie onaj karakter koji je imao u ranijim razdobljima. Progresivna provincijalizacija umjetnikog ivota u XVII, XVIII, a da se o XIX stoljedu i ne govori, nije u tome to se sada na podruju Istre odravaju samo venecijanski utjecaji, nego u tome to su novi oblici kulturnog u umjetnikog ivota takvi da se mogu kreativno prihvadati samo u razvijenim sredinama. Dok je u srednjem vijeku razmjerno maleni grad po broju stanovnika mogao ivjeti na razini tadanjeg urbanog ivota, u XVII i XVIII stoljedu male i zaostale urbane sredine ne mogu vie aktivno sudjelovati u istovremenim umjetnikim strujanjima. U XIX st. provincijski karakter cjelokupnog ivota Istre jo se vie utvruje, a nova izgradnja u nizu naselja svojim bezlinim oblicima, ali zato velikim dimenzijama, grubo naruava njihova povijesna jedinstva. Problem koji se javio nije izgubio aktualnost i u naem vremenu, a to je problem usklaivanja novih oblika ivota, novih potreba i mogudnosti s povijesnom batinom. Tekst koji slijedi sadri POVIJESNO-URBANISTIKE opise, analize i osvrte na primjeru 10 STAROGRADSKIH JEZGRI istarskog zalea, za koje su u posebnom prilogu izraeni kartografski prikazi s povijesnom valorizacijom, te obradom specifinosti svake povijesne jezgre.


16

2.1 GRONJAN U V O D Gronjan je gradid u sredinjem dijelu Istre. Nalazi se na rubu visoravni Gornje Bujtine, iznad doline Mirne, na 277 m nadmorske visine. Jedna od najljepih karakteristika ovog gradida je nedodirnuta srednjovjekovna jezgra, sa svojim uskim i arobnim kamenom poploenim ulicama. Ovdje moete nadi tridesetak umjetnikih privatnih studija i galerija. Gronjan je poznat kao "Grad umjetnika" od 1965., zahvaljujudi mnogobrojnim kulturnim manifestacijama koje se izmjenjuju tokom ljeta, kao to su Extempore, mnogi klasini i Jazz koncerti. P O V I J E S N I R A Z V O J PRAPOVIJEST I ANTIKA Marchesetti opisuje Gronjan gradom opasan lancem prapovijesnih gradina u pravcu istok-zapad, ali na lokalitetu samog Gronjana nije pronaao dokaze prapovijesne gradine. Spomenute gradine samo su segment u nizu prapovijesnih gradinskih naselja koja se pruaju sa obje strane rijeke Mirne od njenog izvora do uda. Premda daleko od mogudnosti jednog sintetskog rada o Histrima arheologija moe da po pitanju komuniciranja prapovijesnih naselja i ovdje potvrdi pretpostavku o kontinuiranom ljudskom kretanju. Najlakim prirodnim pravcima u konkretnom sluaju doline Mirne, njihovom nadziranju i vizuelnom kontaktiranju niza naselja. Pretpostaviti predrimsku komunikaciju dolinom Mirne znai prikljuiti Gronjan i okolicu orbisu transistarskog pravca Novigrad-Buzet i dalje, dakle determinirati ga u prostornom komuniciranju prapovijesti. Bez obzira na opasnosti koje sadre ove konstatacije zbog svoje nefleksibilnosti ona de predstavljati okosnicu u daljnjem traenju logike prapovijesti i antike na svom podruju. Prapovijesni komunikativni pravac dolinom Mirne nastavio je ivot i u antici kontinuirano i nakon godine 177. prije nove ere koja ovdje predstavlja samo matematiki termin ukljuenja Histra u sastav Rimske republike. Smatrajudi ga relativno minornim u odnosu na magistralne pravce izvori o njemu ute ali su antika naselja na njegovom traktu Novigrad Vela Vrata - Istarske toplice koje su nesumnjivo antiki lokalitet Buzet jasan pokazatelj ovog kretanja u antici. Bez sustavnih arheolokih istraivanja podruja izmeu Buja i Velih vrata koja bi ukljuivala Gronjan i njegovu okolicu nemogude je potvrditi ili opovrgnuti postojanje jedne antike komunikacije dok bi znaajna koncentracija utvrenih arheolokih lokaliteta u okolici Gronjana bila samo argument za pretpostavku antike komunikacije bilo magistralnog karaktera.


17

Benussi tvrdi da je Gronjan bio prapovijesni kastaljer ali za to ne daje nikakve argumente. U Mlakarovim rekognosciranjima Gronjan se ne pojavljuje. Lokalitet S. Vito (podruje novog groblja) stoji u kontradikciji izmeu Benussijevih ostataka rimske konstrukcije i Mlakarove utnje. Izvrno arheoloko rekognosciranje terena Gronjana unutar ire granice naselja dalo je sljedede rezultate: koncentriki, diskontinuirani zidovi koji se prema jugoistoku sputaju sa platoa ne predstavljaju histarske obrambene bedeme. Samo za trakt zida moglo bi se na temelju opdih znaajki prapovijesne gradnje (suhozid megalitikih, na no slaganih, blokova) pretpostaviti njegov prapovijesni nastavak. Zid je duine 70 m, visine 3,5 m, dok je debljinu nemogude odrediti bez arheolokih radova. Suhozid od pravilnih kamenih blokova duine oko 30 m nad kojim je sagraen istoni ogradni zid mjesnog groblja, moe osnaiti Benussijevu tvrdnju o antikoj graevini na lokalitetu S. Vito. Na povrini zida mogu se uoiti sitni fragmenti slavenske keramike to bi se moglo povezati sa nazivom samog lokaliteta S. Vito. Ovaj bi lokalitet mogao odravati jedan dugotrajan kontinuitet sakralnog prostora od prapovijesti preko antike i srednjeg vijeka do danas. U kasnije iskopanoj zemlji pokraj crkve Sv. Kuzme i Damjana mogu se primijetiti sitni fragmenti prapovijesne keramike. Na temelju svega to je dao sada navedeno nemogude je stvarati preciznije zakljuke a posebno smatrati ih finalnim kako u pitanju teritorija Gronjana tako i histarske kulture uopde. ak ni gusti raspored gradina ne mora govoriti mnogo jer je Istra bila kontinuirano i relativno gusto naseljena ved od neolita. Gusta mrea naselja ne moe se bez sustavnih istraivanja razvrstati prema veliini i znaaju jer se ini da terenska ispitivanja govore u prilog vedem broju manjih aglomeracija. Suvremena znanstvena ispitivanja politikog ureenja Histra trenutno se bore sa razjanjavanjem izvornih termina populi, civitas, pri emu, ini se histarski pojam populus oznaava priblino zajednicu ljudi,a civitas zajednicu s teritorijem te pojam ima i mjesno odreenje. SREDNJI VIJEK Pretpostavljamo da je u dugom vremenskom periodu od kasne antike do poetka srednjeg vijeka tj. otprilike do 1000. godine Gronjan nastavio svoj ivotni kontinuitet. Zbog strateki vrlo povoljnih poloaja Gronjan je u tom razdoblju morao imati vojnu utvrdu, iako daleko manjeg znaaja nego kasnije u srednjem vijeku. Sve do godine 1102., kada se u jednom zapisu Gronjan spominje prvi put, nemamo pouzdanih podataka to se deavalo sa Gronjanom, no moemo pretpostaviti da je doivio sudbinu koja je zajednika za itav poluotok izuzev njegovog istonog dijela. Navedene godine 1102., grof Volrih daje svoje posjede u Istri akvilejskoj crkvi. Tada Gronjan zajedno sa Buzetom, Oprtljem, Castelvenerom, Momjanom i Bujama dobiva nove gospodare. Nezna se koji je vazal ili akvilejski gastald upravljao tada Gronjanom.

Katastarski plan, 1819. godina


18

Gronjan se ponovno spominje tek stotinu godina kasnije. 1238. godine navodi se izvjesni Vicard ili Rizzard kao godpodar Gronjana i Costela (Petra Pilos) kao svjedok kod sporazuma izmeu akvilejskog patrijarha Bertolda i gorikog grofa Majnarda. Isti se Vicard spominje u nekoliko isprava izdanih u Veneciji i Pazinu 1253. I 1255. godine, kao predstavnik gorikih grofova sa pridjevkom de Grisignana. Kostelski (Petra Pilosa) i momjanki gospodari bili su dugo vremena na tom podruju jedni od modnijih vazala akvilejske crkve. Iako njezini vazali, gospodari Kostela gotovo su neprekidno ratovali protiv patrijarha na strani gorikih grofova. Snaga Kostela i njegovih vlasnika vidljiva je iz veliine feudalnog posjeda koji je zauzimao podruje epida, Zrenja, Marenigle, Soerga, alea, enice, Nugle, Grimalne, Omodice, Mlunu, Kodolja, Pregare, Zavrja, Oprtlja i Gronjana branedi strateki vanu dolinu Mirne. Takve razmjere kostelski feud zadrao je sve do poetka XIV stoljeda Gronjan ostaje u njegovom sklopu sve do 1339. godine. Iste godine novi gospodar Gronjana Giovani Francesco di Castello, jo uvijek vazal akvIlejske crkve. Nakon njega Gronjanom upravlja njemaka porodica Reifenberg u ijoj vlasti ostaje do 1350. godine. Sudedi prema oskudnim povijesnim podacima nakon stoljetnih ratnih nemira koje su prouzrokovali sukobi izmeu patrijarha i njihovih vazala (gospodari Kostela) Gronjan je njegovo ire ruralno podruje dolaskom novih gospodara proivljavao izvjesno vrijeme relativnog mira, to je omogudilo oporavak gotovo unitene poljoprivrede i stoarstva. No, mir ne traje dugo. Volric od Reifenberga zadaje velike nevolje Veneciji, diudi i potpomaudi u dva navrata bunu Kopra protiv Serenissime, ali ved 1354. godine ugovorom sklopljenim u Veneciji i Volric postaje pladenik mletake republike. Postoje zapisi da je u periodu izmeu 1356. i 1358. godine u ratu izmeu Venecije i Ugarske, sin hrvatskog bana zauzeo Gronjan kojim upravlja Volric Reifenberg. Dva mjeseca prije sklapanja mira sa Ugarima (1358.) Volric prodaje za 4000 dukata Gronjan Veneciji. Time je ujedno otvoreno novo poglavlje Istre i Gronjana. Kruti feudalni poredak kojeg su odravali akvilejski vazali, nasilno sputavanje slobode i samostalnosti u samoupravi gradova dovelo je do toga da su se gradovi uglavnom svojevoljno predavali Veneciji vjerujudi da ih oekuje bolja sudbina. Dospjevi pod venecijansku upravu gradovi zadravaju svoje institucije, no upravnu i sudsku vlast ima iskljuivo mletaki upravitelj. Njega ne biraju graani ved ga namede Venecija. Vii poloaj u gradskoj upravi pripadaju samo bogatijem sloju graana. Na podruju Istre Venecija nije organizirala jedinstvenu upravu, to joj nije odgovaralo, ali je zato postojalo vrsto jedinstvo vojne uprave i vlasti. Ved 1304. godine u tadanjem Sv. Lovreu postoji vojni upravitelj za Mletaku Istru juno od rijeke Mirne (ultra acquam), sa nazivom capitaneus societatis Paysenatici terrarum nostrorum Istrie.

Sauvana gradska vrata, vanjska i unutranja strana

Glavni prilaz u grad


19

Politike neprilike ubrzo stvaraju potrebu da se i (citra acquam Quieti) organizira vojna uprava. Tako je sjeverno od toka Mirne zbog skorog rata sa Ugarskom neophodno organizirati jo jedan vojno upravni punkt, ije je sjedite u poetku u Umagu i Novigradu da bi 1359. godine preselilo u Gronjan. Prvi poznati vojni kapetan u Gronjanu je Pietro Delfino. Obje vojne uprave i u Lovreu i u Gronjanu neovisne su jedna od druge (izuzev u bitnim sluajevima), a osim vojne imaju podijeljeno juridiku mod za sporove meu opdinama. Nikad do tada, a ni poslije Gronjan nije imao vedi znaaj i konkretne mogudnosti da preraste okvire malog srednjovjekovnog grada i postane upravni, ekonomski i politiki centar jedne ire regije. ak i njegov izuzetni vojno strateki znaaj trajao je samo 34 godine (od 1359-1394.). U tom razdoblju (13601367.) poduzimani su intenzivni radovi na poboljanju i popravku gradskih fortifikacija, dok su popravci na gradskoj palai vreni 1366. i 1368. godine. 1394. godine Venecija prodire duboko u Istru i osvaja Rapor, koji se po stratekoj vanosti smatra kljuem Istre (clavis totuis Ristrie). Iz tog razloga Venecija ukida vojne uprave u Lovreu i Gronjanu i prenosi je u Rapor. Nakon rasputanja vojne uprave u Gronjanu Venecija postavlja za upravitelja svojeg podestata, ija vlast traje 17 mjeseci. Uz njega postoji gradski savjet od 9 lanova. Podestat je uz sva svoja juridika ovlatenja u civilnoj upravi i kriminalu, morao potovati obiajno pravo grada upisano u gradskom Statutu. Prema tvrdnji Carla de Franceschia Gronjan je imao svoj statut iz vremena kad se oslobodio, dakle od 1359. Godine. Meutim do danas je sauvan statut iz 1558. godine pisan na pergameni, te nekoliko njegovih kopija iz XVIII stoljeda. Statut je podijeljen u 4 knjige. Prva govori o sudstvu, druga o ugovorima, treda o oporukama i etvrta o zloinima i kaznama. Interesantna je injenica da se u statutu navodi da venecijanski podestati nemaju pravo sudjelovati kod biranja upana, glava seoskih opdina. Taj nam podatak potvruje injenica da je okolno stanovnitvo Gronjana naseljeno slavenskim ivljem ved vrlo rano u srednjem vijeku, iako je takva injenica esto preudivana ili osporavana u povijesnim dokumentima. Od prve polovice XIV st. esto je harala Gronjanom kuga, koja je znatno smanjila broj stanovnika. Poetkom XV st. jaki poar unitio je vedi broj zgrada. Iza toga dolo je do jae graevne djelatnosti koja je obuhvatila i pregradnje na vedem broju zgrada.


20

16 20 . S T OL J E D A I u toku XVI i XVII stoljedu Venecija je zbog ved poznate depopulacije izazvane ratovima, a jo vie estim epidemijama bolesti prisiljena provoditi kolonizaciju svojih posjeda preteno hrvatskim stanovnitvom, koje je bjealo pred turskim najezdama. Etniki izgled stvoren u tim vremenima, Istra uglavnom zadrava sve do kraja 2. svjetskog rata, kada se etnika slika Istre ponovno bitno mijenja. Gronjan pripada Veneciji do njezine propasti 1797. god. Nakon krade vladavine Francuza za vrijeme Napoleona potpala g. 1813. pod vlast Austrije, a od 1918. godine Italiji. Nakon osloboenja Istre 1945. godine pripojen je sa ostalom Istrom Jugoslaviji. Gronjan je sauvao karakter utvrenih gradida smjetenih na breuljku i gusto izgraenih unutar prostora opkoljenog vrstim bedemom, koji ga je zatidivao od provale neprijatelja. Ovakav smjetaj i pomanjkanje prostora uvjetovali su vrlo interesantna i slikovita urbanistika rjeenja, kao uske krivudave uliice u kojima esto nalazimo natkrivene prolaze, prekinute perspektive, proirenja komunikacija - mali trgovi, vanjska stepenita prislonjena uz kamene fasade kuda, od kojih je vie njih sauvalo arhitektonske detalje srednjovjekovnih graevina, sve sa elementima koje obilno susredemo u Gronjanu i zbog kojih on jo ostavlja utisak jednog srednjovjekovnog gradida. U R B A N I S T I K I P R O S T O R N I R A Z V O J G R O N J AN A Ved u ranom srednjem vijeku Gronjan je predstavljao utvrdu. Feudalni katel bio je lociran na mjestu dananjeg, to je najosjetljivija toka do koje su dopirale dvije prometne komunikacije. Na toj strani bedema nalazimo kasnije dvoja vrata. Ako se prihvati tvrdnja Giovanni Vesnavera, da je krdanstvo tu prisutno vrlo rano (VI st.) onda uz katel treba pretpostaviti i obvezni sakralni objekt negdje na podruju dananje upne crkve. Takva bi otprilike bila slika srednjovjekovnog Gronjana. U fazi zrelog vijeka pod upravom akvilejskih vazala dimenzije castelluma se povedavaju, odnosno ire prema junom dijelu platoa. Gronjan proiruje opseg svojih fortifikacija, koje ide potezom dananjih ulica Mate Gorjan i Obzidna. U to vrijeme Gronjan predstavlja jo uvijek samo nuni refugium okolnog seoskog stanovnitva, da bi u XIV stoljedu ponovno proirio svoje fortifikacije, koje poprimaju dananje okvire naselja. U tom stoljedu smatramo da je Gronjan stalno naseljen puanstvom, kome ovo naselje postaje i stalno boravite.

Valorizacija: VRIJEME GRADNJE


21

Nekoliko ostataka iz doba romanike, dakle iz XIII stoljeda nalazimo (okviri prozora i struktura zia) na gradskom katelu i u temeljnim zidovima pojedinih profanih zgrada. 1310. godine prvi se put spominje upna crkva svetog Vida i Modesta, od koje nije nita sauvano. XIV st. tonije njegova druga polovica predstavljaju prelomni trenutak u povijesti Gronjana. Doavi pod vlast Venecije, te postavi makar kratko jedan od centara vojne uprave za Istru, znaaj i mod Gronjana naglo su porasli. Dananji ostaci bedema, uglavnom sjeverni trakt, upravo su iz tog razdoblja. Djelomino se ta graevna faza uoava i na nekim detaljima katela. Negdje u to doba Gronjan probija na junoj strani bedema treda gradska vrata. Ta vrata bila su neophodna radi komunikacije, koja je serpentinama niz juni obronak brijega vodila do rijeke Mirne, gdje se na mjestu zvanom Bastija nalazila gradska luka, koju je branilo vojno utvrenje. Na tom mjestu danas se nalazi jedino kapela svete Marije od Bastije. U to vrijeme rijeka Mirna je plovna upravo do tog mjesta, koje je za Gronjan predstavljao posebno vaan trgovaki punkt. Tu se ujedno vrio ukrcaj prirodnih bogatstava Istre, koje je Venecija obilno eksploatirala. Postoji pisani podatak da je Venecija u srednjem vijeku smatrala i ubrajala Gronjan u pomorske gradove, koji je tokom rijeke Mirne bio vezan sa Jadranom tim putem dolazio je i odlazio venecijanski podestat. Gubitkom svojeg vojnog znaaja i osnutka vojne uprave u Raporu Gronjan de ostati samo upravni centar malog opdinskog teritorija i upe, bez naroitog ekonomskog, drutvenog, politikog i crkvenog znaaja. Pomanjkanje bogatog slojeva stanovnitva evidentirano je i u graevnom fundusu, te se stoga spomeniki objekti i objekti vie arhitektonsko stilske vrijednosti slabo zastupljeni. Moemo naglasiti da Gronjan nije nikad imao prave karakteristike urbanog centra. XV i XVI stoljedu, dakle razdoblje kasne gotike i renesanse, po broju objekata neto je vie prisutan. U tom vremenu su izgraena istona (kasnogotika) gradska vrata sa kulom ispred kojih se nalazio pokretni most sa jo jednim vratima. U renesansnom razdoblju, neposredno uz istona gradska vrata izgraena je loa (1587.) i mala zgrada kraj trga Rugero Paladin. 1554. godine izgraena je Kapela svetog Kuzme i Damjana sa lopicom ispred gradskih vratiju, koja je pregraena u XIX st. Gronjan je, izgleda ved na zavretku srednjeg vijeka imao otprilike izgled i prostorni raspored kakav vidimo danas. Unutar skuenog prostora omeenog fortifikacijama koje su zatvarale nepravilni krug, vano mjesto je zauzimala upna crkva sa trgom i katelom. Gradskim tkivom dominirale su tri komunikacije. Dananja ulica Mate Gorjan i njezin nastavak Obzidna predstavljaju prvu komunikaciju. Ta je ulica spajala istona gradska vrata sa tzv. novim vratima. Druga komunikacija je dananja ulica Umberto Gorjan, koja spaja katel i gradsku lou.

Poploenje ispred katela


22

Treda komunikacija ide ulicom Brade Korve - Trg Rugero Paladin do istonih gradskih vrata. Ostale manje komunikacije, povezujudi radijalno osnovne komunikacije, stvarale su stambene rajone. Promatrajudi sam tlocrt grada moe se uoiti osnovna podjela gradskih prostora na dvije zone. Prva zona u sjevernom dijelu grada sa upnom crkvom, katelom, loom i vjerojatno gradskom palaom, te juna stambena zona nekad vidnije izdvojena (radijalno centralne osnove) predviene kao stambeni dio obinom puanstvu. Barokna faza XVII i XVIII st. pokuala se djelomino svojom monumentalnodu i dijelom svim arhitektonsko stilskim elementima u detaljima (portali, prozori, konzole), a i brojem objekata, nametnuti graevnom fundusu naselja. Tako se 1770. godine na mjestu stare upne crkve gradi nova monumentalnija u baroknim oblicima sa klasicistikim fasadama. Crkva je svojim dimenzijama ak prenametljiva. Zvonik uz nju je iz XVII st. U istu stilsku grupu spada niz baroknih i kasnobaroknih zgrada u ulici Umberto Gorjan. U to vrijeme u nekoliko je navrata obnovljen gradski katel. Vedi broj objekata skromnih baroknih obiljeja nalazimo u junom dijelu gradske jezgre. Osim upne crkve pismeni zapisi spominju jo dvije crkvice u samom gradu. To je crkva svetog Roka uz upnu i svetog Martina. O njihovom izgledu i vremenu nastanka nemamo podataka. Iz XVII st. imamo opis grada, koji je dao biskup Jacopo Filippo Tomasini. On navodi da su kude graene od dobro priklesanog kamenja, te nisu imale bukane fasade. Prilikom izgradnje pojedinih objekata ili blokova tokom stoljeda strogo se pazilo da se prethodna tlocrtna dispozicija naselja ne naruava. Promatrajudi graevni inventar dananjeg Gronjana primjedujemo da je najvie zastupljeno XIX i XX stoljede. To su po arhitektonskom rjeenju standardni objekti bez posebnih arhitektonsko stilskih kvaliteta, ali uklopljeni u okolni ambijent. Upravo izgradnja objekta XIX st. je tada nefunkcionalne gradske fortifikacije interpolirala u samo tkivo, koje je zbog toga, osim u sjevernom dijelu, vrlo teko identificirati. Tada su poruena vrata i gradski zid u sjeverozapadnom dijelu grada, te formiran dananji proireni Trg. Izgradnja XX stoljeda nije u Gronjanu svojim loim adaptacijama i arhitektonskim rjeenjima bitno naruila sklad povijesnog ambijenta, to preesto susredemo u inae zatidenim urbanim cjelinama irom regije. Ipak nekoliko loih primjera nalazimo u junom dijelu jezgre. Meutim najtraginiji primjer Gronjana je gradski katel, kojeg su ranije, a i nove adaptacije potpuno degradirale.


23

2.2 GRAIDE U V O D

Graide, naselje kraj Pazina (4513N; 1401E; 290 mnv); sjedite istoimene opdine. Nalazi se na vrhu breuljka iznad ceste Pazin-Pidan, visoko ponad vododerina koje se slijevaju u rijeku Rau.

Ponekad sveci zatitnici na slikama i skulpturama dre u rukama modele gradove kao atribute koji su katkad samo najopdenitiji simboli, a nekad najvjerodostojniji izvori. U tom smislu panju zasluuje i model grada, to se, takoer u funkciji svetakog atributa, nalazi u lijevoj ruci drvenog kipa sv. Vida, patron Graida, ranije na oltaru crkve sv. Marije na placu. Rad nastao sredinom XVII st. Bio je predimenzioniran za prostor ove crkve (oltar moda potjee iz stare upne crkve sv. Vida, na mjestu na kojem danas nalazimo baroknu crkvu iz XVIII st. ). Danas smjeten u crkvi sv. Eufemie. Spomenuti model grada ima posebnu vrijednost povijesno-umjetnikog izvora po tome to, sadrava prilino vjeran prikaz te stare, srednjovjekovne upne crkve, prije barokne obnove dovrene 1765. godine.

P O V I J E S N O - U R B A N I S T I K I R A Z V O J

Naselje gradinskog karaktera vjerojatno je bilo naputeno u rimsko doba, a ponovno obnovljeno u kasnoj antici kao utvrda za zatitu stanovnitva u nemirnim vremenima. Prvi se put spominje 1199. kao Gallinianum, kad je upan bio neki Draiha. Bilo je feudalni posjed akvilejskih patrijarha, zatim knezova Gorikih te je 1374. ulo u sastav Pazinske kneije. Pripadalo je Pidanskoj biskupiji do njezina ukidanja 1788. U urbaru 1498. nosi ime Galianna, a u sljededem (1578) dobiva naziv gradida (Stdtl). U to je doba bilo jedno od najvanijih naselja Kneije, po broju stanovnika vede, a po gospodarskoj modi snanije i od Pazina. Stradalo je u ratovima Mleana protiv Kneije 1508-10. i 1616-17., ali njegovi stanovnici bunili su se i protiv feud. gospodara (1636). U XIX. i XX.st. ostalo je izvan glavnih prometnih pravaca, pa je stagniralo do danas. Srednjovjekovne zidine velikim su dijelom ouvane na zapadnoj, sjevernoj i istonoj strani grada, ukljuujudi zapadna gradska vrata i krunu kulu na istonom uglu (iz 1500). Kroz prolaz gradskih vrata ulazi se u lou iz 1549., pokraj koje su fontik i prostor strae (danas prostor opdinskih slubi). Na poetku maloga trga palaa je Salamon, dvokatna graevina s gotiki profiliranim prozorima na prvom katu, a renesansnim zaobljenim prozorima na drugom (oko 1570). Na trgu je zavjetna crkvica sv. Marije, koju je za Petra Beraida 1425. sagradio graditelj Dento. Jednostavna je etverokutna tlorisa presvoena iljasto-bavastim svodom. U njoj su sauvane zidne slike (oko 1430: Poklonstvo kraljeva, sveci, skica Navjetenja). Na proelju je preslica, a ispred njega poslije je dodan trijem s drvenim kasetiranim stropom.

Pogled sa zapadne strane

P.Petronio, grafika, 1681.g.


24

Sjevernu stranu trga zatvaraju ostatci biskupskoga dvora (povremena rezidencija pidanskih biskupa) s tzv. biskupskom kapelom (sv. Antun Padovanski - sv. Fabijan i Sebastijan) iz 1381., obnovljena 1486. To je pravokutna jednobrodna kapela s poligonalnom apsidom, nadsvoena gotikim rebrastim svodom. Gotika je i crkva sv. Eufemije, trobrodna bazilika s trima upisanim apsidama, graena 1383. te nekoliko puta obnavljana (1864. i 1985). U njoj se nalazilo poznato romaniko drveno raspelo iz XIII st. upna crkva sv. Vida, Modesta i Krescencije trobrodna je bazilika izgraena 1769. na mjestu prijanje. Ima barokno proelje, vie kamenih i drvenih oltara, rezbarene korske klupe i vie liturgijskih predmeta iz XVIII st. U ulici Pod sv. Fumiju sauvan je niz kuda iz XV st., sa stambenim prostorom na katu kojemu se pristupa vanjskim stubitem te s konobom u prizemlju. U predjelu Potok sauvane su obrtnike kude iz XVI-XVIII st. ta se tie urbanog razvoja nije mogude razluiti faze razvoja naselja. Sadanja cjelina na uzvisini oblik vjerojatno dobiva krajem XV i poetkom XVI stoljeda. Cjelokupno naselje je tada opasano zidinama, a na jugozapadnoj strani podignut je 1520. godine veliki okrugli bastion. Unutra naselja kude su spojene u nizove, a kudna proelja formiraju nekoliko ravnih ulica. U razdoblju novog vijeka kude zidaju i u podruju obrambenog bedema, naslonjene na unutranje lice gradskog zida. Cijeli nizovi od nekoliko desetaka kuda sauvali su svoj izvorni izgled iz razdoblja srednjeg vijeka. Tako su, na primjer, sve kude u Ulici pod svetu Fumiju iz XV stoljeda. Vie gradskih kuda, jednostavnih jednodelijskih jednokatnica, datirano je u klesanim natpisima. Druge srednjevjekovne kude iz XV i poetka XVI stoljeda mogu se prepoznati na osnovu tipolokih osobina i obiljeja kamene arhitektonske opreme. Tek u novije doba, neadekvatnim adaptacijama ambijent gubi svoja izvorne srednjevjekovna obiljeja. Do u najnovije doba vedina ulica i javnih prostora u gradu bili su bez poploenja. Kvalitetno poploenje bilo je izgraeno tek u najvanijim dijelovima naselja: djelomino na trgu uz crkvu sv. Marije na placu, u zoni gradskih vrata i u prolazu ispod biskupske kapele. To se poploenje sastoji od na no poloenih blokova kamena te pravilno rasporeenih vedih kamenih ploa. Uz pojedine nizove kuda bio je izgraen uski plonik od etvrtastih kamenih blokova. Obod naselja nepravilnog poligonalnog oblika bio je u srednjem vijeku potpuno fortificiran. Od zidina se danas tek nasluduju pojedini elementi sada integrirani u vanjska proelja kuda. Moda naselje na istonoj strani, na rubi strme litice, nije imalo vii obrambeni zid. Dobro je sauvana okrugla kula iz 1520. godine. Glavna gradska vrata nalaze se s june strane grada. Postavljena su ispod prostora koji su nekada sluili kao fontik. Prolaz ima dvoja vrata, a prostor izmeu njih ureen je poput gradske loe. Druga gradska vrata nalazila su se vjerojatno uz okruglu kulu, na to upuduju tragovi poruenog gradskog zida, koji izviruju iz zemlje. Relativno vjerni prikaz Gradida u srednjem vijeku sauvan je u modelu grada na kipu sv. Vida s oltara.

Katastar, 1820. godina


25

Kip sv. Vida smjeten na oltaru crkvice Majke Boje zatitnice, koji u ruci dri model onovremenog Graida

Kada govorimo o modelu Graida orijentacija dominantnog sakralnog objekta mora posluiti i za orijentaciju samog naselja, tj. predstavlja pogled na grad sa zapadne strane i prometnice Pazin-Pidan-Rijeka. Model i plan se sasvim podudaraju u tri osnovne orijentacijske kote trokutne kompozicije: glavna, zapadna vrata polukruna juna vrata- upna crkva sv. Vida na istonom vrhu grada. Na modelu je crkva postavljena na zasebnu golu uzvisinu najvieg istonog kuta grada, ba kao to je i u stvarnosti, a ta se topografska karakteristika vidi na fotografiji Graida snimljenoj sa sjeverozapada. Povezana proelja stambenih objekata izgraenih direktno na gradskim zidinama odravaju liniju nekadanje fortifikacije. Usporeujudi dimenzije i odstojanja navedenih objekata u realnosti i na modelu dobiva se klju za metodu transpozicije. Pojedini volumeni na modelu su predimenzionirani, a meurazmaci saeti. Renesansna kula, odnosno juna trietvrtine kruna kula moe nam posluiti da utvrdimo stupanj objektivnosti u prikazu pojedinih objekata na modelu. Na modelu je vidljiv, na osnovnom volumenu valjka kule, naznaen tipini renesansni obli vijenac i karakteristini otvori u obliku poloenih pravokutnika. Ta tonost u oblikovanju detalja uvjerava kako je polovinom XVII st. kula bila intaktna sa krovitem. Proporcije su netone, jer kula nikad nije mogla biti tako vitka. Zapadnim pojasom zidina (izmeu okrugle i kvadratne kule) nadograen je niz stambenih objekata s malim pravokutnim prozorima to je na modelu sumarno definirano, a ne objektivno deskribirano. Na obrambenom zidu naznaena su tri okrugla otvora strijelnica. Juno od pozicije gradskih vrata na modelu, iz ravnine istupa visoka, pravokutna kula na koju se nadovezuje pravokutni nii propugnaculum s malim gradskim vratima na uoj junoj strani. Pozicija je tipina u fortifikacijskoj tradiciji: razmjerno uski hodnik uzduno uz glavni zid s kojeg napadai mogu biti zasuti kao u klopi dok stignu do glavnih vrata. Mala vrata postavljena su na uoj, junoj strani propugnaculum-a, upravo zato da diktiraju najdui put uza zid i da sama, smjetena u kutu, mogu biti tidena sa dva zida. Na zapadnom zidu propugnaculum-a pravilno su razmjetena tri kruna otvora strijelnica u gornjem i dva u donjem dijelu, dok je krunite nazubljeno (ghibelinsko) kao i na pravokutnoj kuli. Prva juna, neto via kuda uz kulu, u stvari je ved spomenuta kuda Salomon. Na njezinoj zapadnoj fasadi konzolno je isturena manja pravokutna prigradnja fortifikacione funkcije ili balkon-loa. S obzirom na dananje stanje, na poziciji pravokutne kule isturen je stambeni objekt koji je, kao i kula na modelu, nii os susjedne kude Salomon. Fortifikaciono predvorje, propugnaculum, s vanjskim gradskim vratima nestalo je bez traga. Sauvana su samo unutranja, glavna gradska vrata, takoer oblog oblika, koja se nalaze sjeverno uz pravokutnu kulu u glavnom pojasu zidina. Restauriran kip sv. Vida sa modelom Graia u ruci


26

Model dokazuje postojanje propugnaculum-a i ujedno omoguduje rekonstrukciju stvarnog oblika, pa i dataciju itavog ovog, nesumnjivo najvanijeg dijela fortifikacija Graida. Registrirana je situacija koja datira, vjerojatno, jo iz XIV st. Mijeanje romanikih oblika s karakteristinim gotikim krunitem (ghibelinskim) moglo je nastati i kao rezultat obnove starijih romanikih zidina u XIV st. Diferenciranje pravokutnog otvora na renesansnoj kuli i okruglih na gradskom zidu i propugnaculum-a svjedoi o egzaktnosti modela u detaljima, a visina i proporcije zidina dane su po principima koje smo ved definirali. Ouvanost zidina na modelu potvruje Tommasinijeva opaska circondata tutta di buone muraglia con tre bastioni, fatti in forma di fortezza e non si pu entrare altro che per una porta. To je ujedno saet opis glavne fasade ovog castella, s ceste za Pidan, s iste strane s koje nam ga prikazuje i model, a ta je logika pristupa implicirana i u samom tekstu Tommasinija. Komparacija modela i grafike Graida kod Valvasora pogled na grad s ceste kao i kod modela, ali na sjeverozapad, a ne na jugozapad. Okrugla kula jo uvijek ima krov, ali je propugnaculum poruen pa se vide glavna gradska vrata kvadratinu kulu. Promjena kompozicija proelja grada, nastala ruenjem propugnaculuma, kao da je diktirala promjenu stajalita u grafikom prikazu u odnosu na model: u pogledu s jugozapada kvadratna kula bi djelomino pokrivala gradska vrata. Iako su ilustracije gradova u Valvasorovu djelu esto likovno nespretne do neitkosti i nisu uvijek pouzdane ni u najosnovnijim podacima, u ovom se sluaju, podudarnodu modela i grafike u nekim detaljima oni meusobno potvruju. Na grafici su na okrugloj kuli uz obine striijelnice naznaeni i kvadratini otvori, iako nesrazmjerno velliki. U sjevernom dijelu gdje zidine zakredu prema istoku prikazana je na grafici otvorena loa, kao to je u to vrijeme nalazimo i nizu istarskih mjesta (Oprtalj, Motovun, Vinjan). STARA UPNA CRKVA Prema modelu upna crkva (sruena) je bila pravokutnog perimetra, s visokim zvonikom sred glavnog proelja i sakristijom prigraenom s june strane. Polukruno zavrni otvor u prizemlju, koje slui kao predvorje crkve, i bifore loe za zvona jedini su otvori zvonika. Piramidalni etverostrani zavretak tornja bio je zidan i bukan. Proporcije crkvenog tornja su vitkije kao i renesansne kule. Datacija modela u XVII st. obvezuje da se kod pokuaja datiranja ovog spomenika oprezno uzme u obzir iroki vremenski raspon koji obuhvada razdoblje romanike, gotike i renesanse. Sama graevina i ekonomska logika sugerira raniju dataciju, to jest dotrajalost objekta za obnovu crkve, ruenje zvonika i izgradnja novog. Po analogiji i ouvanim primjerima (Bale, Plomin), kao i per exclusionem za kasnija razdoblja, moe se zvonik na modelu Graida datirati u romanika stoljeda.

W. Valvasor, grafika iz 1689. g.


27

2.3 MOTOVUN U V O D Motovun je naselje smjeteno na breuljku u sredinjoj Istri na 277 metara nadmorske visine. Ubraja se meu najouvanije istarske srednjovjekovne urbane cjeline. Jezgra naselja smjetena je na visokoj unjastoj uzvisini iznad okolnog podruja, s podgraem na junoj padini (Borgo) i novijim predgraem na njegovu istonom hrptu (Gradiciol), te novim naseljem (Kanal, tal. Lako) iz 19. st., u podnoju uzvisine, du eljeznike prometnice Karojba-dolina Mirne. P O V I J E S N I R A Z V O J M O T O V U N A PRAPOVIJEST Zakljuujudi po smjetaju, te podacima iz raznih izvora, Motovun je od najranijih vremena bio idealno mjesto za predstrau, odnosno kontrolu putova uz rijeku Mirnu. S tog je mjesta najbolji pregled nad irim prostorom. Sasvim je realna pretpostavka da je tu u pretpovijesno vrijeme postojala gradina s ulogom strae, a ponekad i zbjega. Ovu hipotezu bi trebalo potkrijepiti arheolokim istraivanjima, koja su u Motovunu do sada izvedena u vrlo skromnim razmjerima. Blizina mora i prodor toplog zraka dolinom rijeke Mirne odrazila se na pogodnu klimu i u samom srcu poluotoka gotovo do podnoja planinskog masiva Uke. Gradina, gradida, graide, gradec, glavica, kateljir, castellier, su neki od nazivi za arheoloka nalazita, ostatke naselja na uzvisinama najvedim dijelom nastalih poetkom metalnih razdoblja. Pojam gradina primjenjuje se za gotovo sva visinska naselja od prapovijesti do srednjeg vijeka. Gradine su bile zatidene zidovima, napravljenim od velikih kamenih blokova sloenih tehnikom suhozida ije ostatke naziremo na padinama uzvisina zaravnjenih vrhova. Vrijeme kasnog bronanog doba dokazano je prisutnodu pojedinanog nalaza oruja na gradini na poloaju dananjeg Motovuna. Zatitna istraivanja, ispod srednjovjekovnih i rimskih slojeva ukazala su na prapovijesne ostatke na Motovunu i ublenti . Ostaci prapovijesnog naselja utvrenog naselja gotovo su potpuno nestali kontinuiranom stoljetnom urbanizacijom. ANTIKO RAZDOBLJE Na mjestu ilirskog i keltskog kateljera Rimljani, nakon osvajanja Istre (178/177. godine pr. Kr.), osnivaju manje utvrenje koje se nalazilo na rubu porekoga agera, tj. upravnog podruja kolonije u Poreu, a protezalo se izmeu Limske drage i doline Mirne.

ira zona naselja


28

U to doba dolo je do velikih promjena u drutvenom i gospodarskom ivotu, uvedeni su novi oblici poljoprivredne i zanatske proizvodnje, istarsko podruje se trgovinom ukljuilo na veliko trite od Podunavlja do sjeverne Afrike, tako da su promjene dovele i do naputanja starih oblika naseljavanja i stvaranja novih, blie putovima, lukama, gradovima i tritu. Rimska provincija Istra bila je gusto naseljena, te brojni gradovi, posebno oni u priobalju, pokazuju kontinuitet naseljavanja, tipinog gradskog ivota i rimskog urbanizma. Tijekom rimskog doba promjene se oituju i u postupnom naputanju gradina i nastanku poljoprivrednih imanja na otvorenom ravnom prostoru. Po antikim nalazima u okolici Motovuna moe se prosuditi da je okolica naselja, od Karojbe do Brkaa i doline Mirne, bila u antiko doma dobro naseljena.

Za razliku od Motovuna, vedina istarskih prethistorijskih kateljera nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine) gubi znaaj i zauvijek zamire. Istra je do 539. godine u sastavu drave Ostrogota, ije je sjedite u Raveni. Krajem toga stoljeda ulazi u sastav Bizantskog Carstva i pripada Ravenskom egzerhatu za kojega je kao poljoprivredno podruje imalo veliku ekonomsku vanost (Za osloboena podruja nekadanjeg Zapadnog rimskog carstva Justinijan je osnovao 555. u Raveni tzv. Ravenski egzerhat. Tako su Istra i Kvarnerski otoci dospjeli pod upravu Ravenskog egzerhata, a preko njega pod vlast Bizanta).

SREDNJI VIJEK Pojam srednjeg vijeka moramo promatrati lokalno, s obzirom na razmatran predmet i okolnosti. Rastezljive granice srednjeg vijeka, tog meurazdoblja, s kojima se povjesniari poigravaju, proteu se kroz stoljeda, ovisno o kriterijima, ali i lokacijama. Poetak srednjeg vijeka protee se iroko, od propasti Rimskog carstva (zapravo Milanskog edikta) pa do poetka Islama, seobe naroda, razvoja feudalnog drutva, utemeljenja dinastije Merovinga, dok je zavretak srednjeg vijeka definiran razvojem vatrenog oruja, preko otkrida Amerike, do Francuske revolucije.

Poetak procesa kastrizacije (nastanak mnogih naselja na obali i unutranjosti poluotoka) trebalo bi smjestiti puno prije prvih upada Langobarda, Avara i Slavena u Istru, vjerojatno ved u 4-5. stoljedu, otkada se stanovnitvo u vedoj mjeri moralo osjedati ugroenim. Istrani zbog mogudih naleta manje skupine barbara i izbjeglice iz Panonije i Norika (Norik je starorimska provincija, nalazila se vedim dijelom na podruju dananje Austrije i Slovenije) ojaavaju gradske zidine, a izvangradsko se stanovnitvo poinje okupljati u naselja kako bi se zatitilo od pljakakih napada manjih barbarskih skupina.

Pojam grada u Porfirogenetovu se djelu oznauje antikom grkom rijei polis i latinskom kastron, posuenicom iz vojnog rjenika koja izvorno znai tabor. Nesigurna vremena kasne antike i ranoga srednjeg vijeka utjecala su na utvrivanje

Autor: J. Drempeti


29

gradova ili naputanje starih i traenje pogodnijih poloaja za obranu, te nije neobino to je i kastron poeo dobivati jednostavno znaenje grad; i sama pojava se po tome danas zove kastrizacija. Slaveni u Istru dolaze u 6. i 7. stoljedu i poinju se naseljavati na podrujima izvan romanskih gradova. O vrlo ranom prisustvu Slavena u okolici Motovuna svjedoe ostaci slavenskih nekropola (Brka, Rakotule, Mejica, Mlun). Prema pisanim izvorima Motovun je vjerojatno ved u 6 . stoljedu sjedite upe, to dokazuje njegov znaaj u okviru crkvenog feuda za iru okolicu. Feudalni sustav poinje se u Istri razvijati pod franakom vladu (od 788. godine). Iz zapisa o Rianskoj skuptini (804. godine) doznaje se da je sve vedi dio zemlje u okolici gradova doao u vlast crkvenih ili svjetovnih feudalnih gospodara i da je Motovun jedan od znaajnih katela. Katel utvreni dvor, zamak, tvrava: u srednjem vijeku samostalna utvrda. Godine 983. iz darovnice Otona II doznajemo da je zajedno s vie istarskih gradova, katela i sela Motovun feud porekog biskupa. U gradu je sjedite njegovih vazala, najede njemakih feudalaca, a Istra je od 1040. godine unutar njemakog carstva formirana kao posebna Marka kojom upravlja markgrof. Tokom 1187. razvojem obrta i trgovine jaaju gradovi ega je posljedica komunalna autonomija. Od 1208. godine istarski markgraf je akvilejski patrijarh, modni crkveni i svjetovni gospodar. Za vrijeme njegove vladavine gui se autonomija gradova. Naelnici postaju patrijarhovi vazali katelani (gastaldi).

Unato tome, zadrani su oblici vlasti gradske komune Veliko i Malo vijede ije odluke umanjuju vlast gastalda. Razvoj komunalne autonomije gradova Istre usporavan je, uz ostalo, stalnim prijetnjama okolnih feudalaca, osobito gospodara Pazinske grofovije u neposrednoj blizini. Doba ranog srednjeg vijeka je najmanje znanstveno rasvijetljeno, te je teko ustanoviti kada UTVRDA poprima obiljeje i drugih funkcija vezanih za ulogu feudalnog i crkvenog grada, bududi da Istra tada pripada Ravenskom egzarhatu. Jedini podatak koji daje naslutiti postojanje takovog grada je iz 17. st. po navodu biskupa Tommasini, o postojanju vede crkve uz glavni trg, a drugi izvori govore da je tu ved u 6. st. tu bila upna crkva. Predromanike strukture Motovuna trebalo bi traiti na razini podrumskih zidova starijih objekta ue povijesne jezgre. Zasigurno je najstariji element urbane strukture naslijeen poloaj centralnog trga. Pretpostavke za utvrivanje ranosrednjovjekovne organizacije trga ovise o veliini i poloaju ranosrednjovjekovnog sakralnog objekta. Neke nepromiljene intervencije unutar citadele potpuno su izbrisale dragocjene tragove, a nije sustavno provedeno arheoloko istraivanje (osim djelomino na platou iza crkve, godine 1962.).

pogled na citadelu

dio bedema tokom obnove


30

Najvaniji i najbolje sauvan element srednjevjekovne strukture je unutarnji fortifikacijski pojas (citadela) koji ostaje i rijetko sauvan primjer na ovim prostorima. U preostalim dijelovima povijesnog naselja (Borgo i Gradiciol) najstariji sauvani elementi i detalji su: - linija najstarije komunikacije, vjerojatno u fragmentima romanike parcelacije; - brojni detalji vezani za stambenu arhitekturu kao to su struktura zia u donjim dijelovima zida, otvori s kamenim ertama, kameni ulomci, natpisi i sl.); - sauvani dijelovi fortifikacijskog sustava uz crkvicu sv. Ciprijana sa ostacima kule i ulaza unutar bedema. Treba naglasiti da je fortifikacija uz Gradiciol sauvana samo fragmentarno. Posebni elementi razvijene srednjevjekovne strukture su sauvana mrea ulica, nadsvoeni prolazi koji povezuju glavnu komunikaciju sa rubnim prostorom. Tijekom 13. stoljeda slabi snaga akvilejskih patrijarha, a jaa vlast Mletake Republike na podruju Istre. Godine 1278. Motovun, uz ostale istarske gradove, priznaje vlast Venecije. Gradska administracija je od tada organizirana prema venecijanskom modelu. Sve su funkcije, ukljuujudi i lanove Velikog i Malog vijeda, bile izborne, a gradskog naelnika (podestata) birala je svake godine Venecija iz redova svoga plemstva. Podestat je svoj autoritet bazirao na gradskom Statutu. Motovun je ved u 12. stoljedu imao statut iji su dijelovi ugraeni potom u Statut iz 1507. godine. OD 16. DO 19. STOLJEA Radi svog stratekog poloaja i blizine neprijateljske Pazinske grofovije, Motovun je vana vojna utvrda Mletake republike. Imala je status katela (Castello si Montona), a njome je upravljao podestat. Znaenje utvrde kulminira u 14. i 15. stoljedu u vrijeme najjaih sukoba Venecije i Gorikih grofova. Nakon to je 1420. godine Venecija zauzela sve preostale posjede akvilejskog patrijarha u Istri, podruje je podijeljeno na venecijanski i austrijski dio pa se Motovun naao na granici venecijanske Istre gdje su se narednih stoljeda vodile este i teke borbe za prevlast. U dolini Mirne nalazi se Motovunska uma, u doba Venecije najveda u Istri. Petronio navodi vjerovanje da se na tom mjestu Motovunske doline i ume nekad nalazilo more. Veneciji je uma puno znaila, a 1738. mletaki rektor Marc'Antonio Mocenigo nazvao ju je Bojim darom. O njoj se brinulo vano dravno tijelo, Savjet desetorice koji je birao posebnog kapetana za dolinu, s time da je tehnikim odravanjem ume rukovodio mletaki Arsenal. Padom Mletake republike 1797. uma postaje vlasnitvo austrijske drave.

Stalni radovi i epidemije u vremenu od 14-17. stoljeda prouzroili su osiromaenje i opadanje, a esto i desetkovanje broja stanovnika. Motovunsko podruje najvie je stradalo poetkom 17. stoljeda za vrijeme Uskokog rata izmeu Venecije i Austrije. Zbog toga Venecija potie naseljavanja iz drugih dijelova Mletake republike.

unutarnja strana - kazamati

1819. godina, katastar-ire podruje


31

Nakon Madridskog mira 1617. godine grad se polako oporavlja, ali nesigurno stanje traje skoro sve do pada Mletake republike (1797. godine), kada svi venecijanski posjedi u Istri dolaze pod vlast Austrijskog carstva. Promjenom politikih prilika i ponovnim vedim doseljavanjem stanovnitva ivot u gradu se stabilizira. Za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine Istra je od 1805. do 1809. godine dio Napoleonove Kraljevine Italije, a od 1809. do 1813. godine dio Ilirskih provincija sa sjeditem u Ljubljani. Od 1813. ponovno je unutar Austrijskog carstva sve do pada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. Austrijske vlasti, u nastojanju da obnove gospodarsko znaenje ireg podruja, namjenjuje Motovunu ulogu gospodarskog centra ireg okruga. Modernizira se prilazna cesta u povijesno naselje, uz povezivanje s kotarskom cestom za Buje i pore (1841. godine) i komunalnim cestama za Kaldir, Novake i Brka. Tokom 19. stoljeda Motovun ostaje i dalje administrativno i crkveno sredite ire okolice. Sve do 1843. godine tu je sjedite zbornog kaptola, a kasnije crkvenog dekanata poreke biskupije (do 1980. godine). Tokom 19. stoljedu ureene su i izgraene ceste, meutim, Motovun vie nema vojno-strateku ulogu, njegov znaaj postupno opada, a privreda se slabo razvija.

RAZDOBLJE OD 20. STOLJEA NA DALJE Austrijanci, kako i raniji gospodari koriste drvo iz motovunske ume ali intenziviraju i poljoprivredu, naroito uzgoj vinove loze te za potrebe privrede grade uskotranu prugu Vinsku eljeznicu od porea do Trsta 1902. godine. Izgraene su dvije eljeznike stanice, za grad: ispod istonih obronaka, te za potrebe privrede: na mjestu danas zvanom Mrtva stanica. Gradnjom tunela ispod ceste na Kanalu sasvim je uniteno groblje i crkva sv. Vida, od koje je ostao samo toponim. U podnoju Motovuna, s june strane, grade se vile s vrtovima. Na Laku se osniva novo groblje, koje je ostalo u funkciji do danas, uz redovito odravanje. S kraja 19. i poetka 20. st. potjeu pojedinani objekti ili sklopovi u urbanom tkivu novijeg dijela Motovuna (Kanal i Lako) koji se tada poeo razvijati na mjestu gdje se glavna prometnica u podnoju grada povezuje s odvojkom prema povijesnoj jezgri. Razvoj ovog novijeg dijela zapoinje s gradnjom pogona vinarije s pomodnim objektima.

Nakon Prvog svjetskog rata Istra je unutar granica Italije. Nastavlja se ekonomska stagnacija to rezultira padom broja stanovnika. Slab privredni znaaj oituje se i u injenici da je 1935. godine ukinuta uskotrana pruga. Jedini vedi zahvati su melioracijski radovi u dolini Mirne i gradnja istarskog vodovoda, kojom prilikom grad dobiva tri javne esme. Uvjeti ivota postaju sve tei, osobito za slavensko stanovnitvo koje iseljava u jugoslaviju ili prekomorske zemlje. Poetkom Drugog svjetskog rata Hrvati i Talijani u Istri organiziraju otpor faistima. Godine 1943. donesena je na saboru narodnih predstavnika u Pazinu odluka o pripojenju Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji, to je konano ostvareno nakon Mirovne konferencije 1947. godine.

RAZGLEDNICA Motovuna iz 1904.


32

Poslije Drugog svjetskog rata Motovun dijeli sudbinu vedine Istarskih gradida koji ostaju gotovo pusti radi iseljavanja talijanskog stanovnitva i opdih gospodarskih uvjeta. U naselju ostaju ivjeti samo 3 obitelji, pa se situacija pokuava poboljati 1951. godine doseljavanjem stanovnika iz Meimurja. Motovun 1961. godine prestaje biti sjedite opdine i postaje mjesna zajednica. Privredni razvoj opdinskog sredita Pazina te nagli razvoj obalnog turizma, prouzrokuje seljenje ionako malog broja stanovnika u poljoprivredno razvijene regije. Nakon velike akcije rasprodaje naputenog stambenog fonda dolazi do koritenja kuda za povremeno stanovanje (popularne vikend kude), s negativnim posljedicama po razvoj. Tada se samo nastavio proces propadanja povijesnog naselja, uz bezuspjene pokuaje revitalizacije. Do pokretanja turistikih atrakcija dolazi nakon obnove palae Polesini i prenamjene u hotel, godine 1969. Krajem 20. st. naselje s jedva 200-tinjak stanovnika vidljivo stagnira, ali u njegovom podnoju, u predjelu Kanal zapoinje gradnja slobodnostojedih obiteljskih kuda. U poetku neplanski, kasnije se ta zona razvijala uz planiranje javnih funkcija, pa se gradi osmogodinja kola, ambulanta, ureuju trgovine i sl. Poetkom 21. st., nakon odvajanje RH Hrvatske kao samostalne drave, zapoinje razdoblje intenzivnih ulaganja u obnovu infrastrukture, stambene i javne arhitekture, fortifikacijskog sustava Motovuna, te otvaranja niza privatnih, manjih, obrtnikih sadraja. Obnavlja se hotel Katel, intenzivira turistika ponuda, a lokalna samouprava se reorganizira i poinje djelovati samostalno. F O R T I F I K A C I J S K I S U S T A V Fortifikacijski sustav Motovuna vezan za ulogu i znaaj srednjovjekovnog naselja-tvrave, mijenjao se ovisno o vojno politikoj situaciji, koncepcijama voenja ratova, dometa i snage oruja, te razvoju proizvodnih snaga. Zbog osnovne funkcije granine tvrave (granica sa neprijateljskim teritorijem prolazi kroz naselje Zamask, koje je u neposrednoj blizini) i vanjske ugroenosti, od 15. st. fortifikacijski sustav se obnavlja i iri. Najvedi radovi se izvode na katelu koji poprima funkciju citadele (posljednji obrambeni oslonac tvrave). Gradske zidine imaju sigurne kazamate za smjetaj vojne posade i naoruanja. Vojni statut naselja odreuje specifian sloj stanovnika, gdje predvode vojnici, a zatim vojnici-seljaci koji u mirnodopska vremena rade na gradnji i drugih utvrda. Ratovi tokom 16. st., blizina granice i stalne opasnosti od napada, uvjetuju este i sve vede zahvate pri utvrivanju grada. Na lako pristupanom mjestu, sa istone strane naselja, uz sama vrata Gradiziola, gradi se 1595. godine samostanski kompleks, koji dodatno jaa gradske fortifikacije. U vanjskom pojasu zidina, na istaknutim tokama, primjenjuju se utjecaji nove kole graenja - bastionski sustav. Citadela, kao posljednji oslonac obrane i uporite vlasti, dodatno se osigurava gradnjom novih gradskih vrata.

Pogled na grad s june strane

Pogled na citadelu


33

Promjenom politikih prilika 1787. godine, prestankom ratova i vedim doseljavanjem stanovnitva, ivotne prilike u gradu se stabiliziraju. Predgrae se strukturalno i arhitektonski upotpunjuju i grad se iri prema jugu (podgrae Rialto).

POVIJESNI PRIKAZ GRAENJA ZIDINA - po fazama Tragovi razvojnih faza naselja su djelomino sauvani i mogu se itati samo preispitivanjem kulturnih slojeva. Dosada, fragmentarna istraivanja ukazuju na tragove kasne antike, no to je premalo podataka da bi se mogla rekonstruirati povijesna organizacija. 1. Arhitektonske karakteristike fortifikacija iz razdoblja ranog srednjeg vijeka (do 11. stoljeda) su zemljani nasip s palisadom i drvena brani kula. Motovun je najvjerojatnije imao utvrdu sa zemljanim bedemom; 2. Drugi dio 11-og i 12. st., u doba romanike, gradi se utvrda s kamenim bedemom i pojaava kulama; 3. Drugi dio 12-og i 13. st. u vrijeme razdoblja romanike/gotiku, pojaava se glavni bedem drugim nizom bedema i uvode se gotiki elementi - gibelinski prsobrani; 4. Promjenom u sistemu artiljerije nastaju platforme, pa se tokom 14. st. podgraa okruuju bedemom; 5. U prijelazu 14 / 15. st. Motovun je gotika utvrda, pojaava se obrambeni sistem radi prilagoavanja novom oruju. Nova gradska vrata s rasteretnim lukovima sagraena su 1378. godine; 6. U 16. st., u vrijeme prijelaza kasne gotike u renesansu, pojaava se fortifikacijski sustav primjenom novih elemenata u vanjskom pojasu zidina - 1595. godine gradi se samostan servita i bastion uz njegov rub; 7. Poetkom 17. st. sklopljen je Madridski mir, ali je Motovun centar ratnih zbivanja i vrlo nemirno podruje sve do 1797. godine. Na ophodu zidina skida se obrambeni zid do najvede visine od 1 m i, kao parapet, zavrava kamenim poklopnim ploama. Uzastopnim nasipavanjem terena izmijenjena je konfiguracija unutar zidina prve faze gradnje. Postojedi elementi na terenu mogu biti tek indikator stanja. Tako na primjer, fragmentarno je sauvan kruni tok komunikacija u junom i jugoistonom dijelu najstarije jezgre, to je naznaka mogudeg stvarnog stanja. Stoga je, neobino vano istraivanje tih oblika za otkrivanje rane povijesti naselja. Djelomina iskopavanja ukazuju na predromanike strukture, koje bi trebalo traiti i u podrumima postojedih graevina gornje jezgre. Za utvrivanje ranosrednjovjekovne organizacije ovog prostora bilo bi kljuno otkrivanje poloaja i veliine prvotnog sakralnog objekta, to je sada teko mogude radi graevinskih intervencija u kompletnom dvorinom prostoru dananjeg hotela (terase i pomodne graevine). Razdoblje srednjeg vijeka ostavilo je prepoznatljive tragove u monumentalnim graevinama, komunikacijskoj mrei te parcelaciji zemljita. Najvaniji i najbolje sauvan element srednjovjekovne strukture je unutarnji fortifikacijski pojas (citadela)

Kazamati u gradskim zidinama


34

koji zaokruuje gornji dio naselja i jedan je od rijetko sauvanih primjera na istarskom prostoru. U razdoblju novog vijeka, poevi od 15/16. st. rekonstruira se fortifikacijski sustav, upotpunjuje osnovna srednjovjekovna struktura, te dovrava u 18. i 19. stoljedu. Iz tog vremena potjee nova prometna mrea koja iskljuuje iz funkcije stare komunikacije, one ostaju zaputene i danas jedva prepoznatljive. Sauvani dijelovi fortifikacijskog sustava II i III faze nalaze se u fragmentima i manje su visine od izvorne. Fortifikacijski sustav Gradiziola nije se sauvao, za razliku od relativno dobro sauvanog pojasa zida koji zatvara juni dio grada. Najznaajniji objekti visoke kulturno-povijesne vrijednosti Motovuna su vezani uz fortifikacijski sustav. To su monumentalne graevine koje prezentiraju specifino razdoblje, stilove, funkcije i sl. Neki od njih su jedinstveni primjerci od znaaja za regiju i republiku. Gradske zidine predstavljaju najbolje sauvan primjer srednjovjekovne fortifikacije u Istri, komunalna palaa (kao dio sustava obrane) je rijetki primjer monumentalne romanike javne arhitekture na irem podruju, kula-zvonik je jedina sauvana kula i dominanta grada. Poseban znaaj imaju ostaci fortifikacijskih elemenata izvan prvog pojasa zidina, koji su nekada bili jedinstvena cjelina. Neki od njih se jedva naziru i mogu se oitati tek paljivim obilaskom terena. Sauvan je gotiki portal junog ulaza u grad, ostaci polukrune kule na rubu zapadnog dijela zidina III faze gradnje i ostaci kule s ulazom uz crkvicu Sv. Ciprijana kao dio II faze zidova. K A N A L I Z A C I J S K I S U S T A V M O T O V U N A Podzemna infrastruktura Motovuna dijeli se u dvije grupe, prva, starija, koja se prema nalazima moe datirati u srednji vijek je sustav zidanih kanala fekalne i oborinske kanalizacije, te druga, nastala u drugoj polovici 20. st. radi uvoenja javne vodovodne mree i telefonije. U vrijeme prve rekonstrukcije palae Polesini (1968/69.) i prenamjene u hotel, izgraen je novi kanalizacijski sustav, na koji je bio spojen i staraki dom. Radi stalnog povedanja broja korisnika (stalnih stanara i ljetnih gostiju) dolazi do preopteredenja povijesnog kanalizacijskog sustava, koji vie ne moe zadovoljiti potrebe. Osim toga, novi tehnoloki zahtjevi su takovi, da je obavezno osigurati ureaje za bioloko proiavanje otpadnih voda. Planiranim zahvatom u kanalizacijski sustav Motovuna osigurali bi se higijensko-tehniki uvjeti i zadovoljile potrebe svih korisnika. Spomenika cjelina Motovuna registrirana je Rjeenjem Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture Rijeka, pod registarskim brojem 36, od 09. lipnja 1962. godine (izmjena registracije u toku).

Obnovljeni segment bedema

Primjeri gradskog poploenja


35

Prilikom provoenja vedih zahvata u infrastrukturi, koji de temeljito promijeniti stanje unutar trupa, pa i povrinske obrade svih povijesnih ulica, potrebno je voditi rauna o vrednovanju povijesne kanalizacije, kao obnove partera. Prikaz povijesne kanalizacije Povijesna svoena kanalizacija Motovuna je jedinstveno rjeenje kanalizacijske mree na istarskom podruju. Grad je sagraen na breuljku, laporaste podloge, sa vrhom na koti +277 m n.v. dok je najnia kuda povijesnog naselja na koti +193 m, a sve ulice i objekti su bili prikljueni na kanalizacijski sustav. Ujedno, zbog laporaste podloge koja pogoduje ouvanju vode u meuslojevima, gotovo svaka kuda, pa ak i ona na vrhu, imala je u najnioj etai izvor i ureeni bunar udubljen u bonoj stijeni. Voda je bila koritena za pide, to danas vie nije mogude, radi zagaenja. Sistem unutarnje kanalizacije bio je toliko razvijen, da je vrlo esto preljev vika vode iz izvora sluio za ispiranje zahoda. Uzduni profil povijesnog kanala u trupu strmije ulice izveden je kaskadno, kako bi se smanjila brzina protoka, a dodatno, radi smanjivanja umova iz kanala, u tlocrnom smislu su takoer izvedene krivudavo.

PRIMJER DVOSTRUKOG KANALA

IDENJE KANALA

KANAL ZA OBORINSKU VODU

KANAL ZA FEKALNE VODE

NIVO ULICE

REETKA


36

Na nekim mjestima otkriveni su kanali sa dvostrukim dnom, a radi odvajanja fekalne kanalizacije od kinice. Gornji dio kanala je na dostupnim mjestima pregraen reetkom radi lakeg idenja otpada nakon kinih dana. JEDNOSTRUKI KANAL je vrlo est, posebno u ulicama koje imaju na drugi nain rjeenu odvodnju povrinskih voda. Takav kanal je ponekad sa zidanim dnom, ali vrlo esto na sloju lapora ili sa dnom od obraenog kamena (uklesan kanal).

Na pozicijama ahtova za odvodnju povrinskih voda, stoje kameni sifoni, izraeni po principima suvremenih sifona, koji slue za spreavanje prodora neugodnih miris