Download pdf - ŽIVJETI NERETVU, K EU STANDARDIMA U SLIVU NERETVE, …

ŽIVJETI NERETVU, K EU STANDARDIMA U SLIVU NERETVE, BOSNA I HERCEGOVINA

LIVING NERETVA. TOWARDS EU STANDARDS IN THE NERETVA RIVER BASIN, BOSNIA AND HERZEGOVINA

FAZA III

Radna grupa za ekološki prihvatlji protok

PROCJENA EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA ZA RIJEKE TREBIŽAT I VRBANJA

June 2009

PROJEKT: ŽIVJETI NERETVU (LIVING NERETVA), K EU STANDARDIMA U SLIVU NERETVE, BOSNA I HERCEGOVINA FAZA III Radna grupa za ekološki prihvatlji protok PROCJENA EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA ZA RIJEKE TREBIŽAT I VRBANJA Financirano od: Norveško ministarstvo vanjskih poslova Projekt izvodi: WWF Mediterranean Programme Office u suradnji sa WWF Norway. Project leader, Living Neretva: Branko Vučijak, Ph.D. Expert leader, WFD-WG1: Nataša Smolar-Žvanut, Ph.D. EKSPERTNA GRUPA:

• Anđelka Mijatović • Dragana Đokić • Esena Kupusović • Irena Zarić • Nijaz Zerem • Sabina Hadžiahmetović • Snežana Winterfeld • Zlatko Grizelj

I

EXECUTIVE SUMMARY This report is the direct follow up of the second phase of the Living Neretva project and embodies the work of a group of national experts led by an expert in environmental flow. To provide the necessary expertise for environmental flow calculation, two groups of experts: BiH and R Srbska were selected, both including experts in hydrology, hydromorphology and hydrogeology, biology and chemistry. The main aims of this project were:

• to test the selected 4 different methodologies for the calculation of the environmental flow (EF) in a selected pilot area of Neretva, the river Trebižat and in the selected pilot area the river Vrbanja;.

• to increase the capacity of a selected number of experts on environmental flow assessment;

• to collect data on river hydromorphology, ecology, river use, and river pollution;

• to develop recommendations for the preparation of relevant sub-laws on environmental flow, as required by BiH Water Laws (art. 62 Water Law FBiH, art. 65 Water Law RS.

The team used procedures for determining environmental flow on a section of the river, that consists of the following steps: - Collection of data on river (pressures and influences, identification and assessment of river and of appropriate eco system); - Establishing EF goal; - Evaluation of EF by the different methods; - Identification of critical parameters; - Identification of the value of the river to preserve; For assessing the environmental flow, in addition to methods used in BiH practice (minimum mean monthly flow of 95% of probability appear QEF, 95%), methods that are used in practice in neighboring countries were selected, too. Thus, the selected method of mean minimum flow QEF, MNQ (MNQ method, used in Croatia), and the guaranteed environmental flow QEF, GEP (GEP method, present in Serbia). Proposal of Slovenian method QEF, SLO was chosen as a method from the nearest EU country, and, finally, Matthey method of determining QEF, MAT, was selected as one of the "fast" method. All of these belong to the so-called hydrological methods. For all methods gaps, advantages and disadvantages are presented. Chosen research area is a part of the complex river Tihaljina- Mlade -Trebizat, that represents one of the few surface karst river in western Herzegovina. Complexity of hydrodynamic characteristics of flow in karst, expressed artificial influences, as well as expressed the natural beauty of this region, are the basic reasons for the choice of investigative areas in the basin Trebizat. After touring the Trebizat catchment and in accordance with available data, in the previous phase of the project, this river was selected for assessing environmentally acceptable flow. Selected part of the river is from the source Tihaljina (gauging station Pec Mlini upstream-source) to the Grabovo vrelo (gaugin station Grabovo

II

vrelo, river Mlade). Total length of the section is about 16 km, with difference in altitude between the stations about 44 m. Data on average daily flows at four gauge stations (HS Pec Mlini upstream / source and HS Pec Mlini downstream on the river Tihaljina and HS Klobuk and HS Grabovo vrelo on the Mlade), taken from the hydrological study Tihaljina-Mlade-Trebizat, were used as a basis for calculation of hydrological parameters needed. In order to compare results, we adopted the common period of 1975-1987 was adopted for all calculations. After the obtained results, comparison is done. Taking into account that all the selected methods for the EPP assessment are based only on hydrological parameters, critical parameters in relation to habitat requests have been adopted, too: minimum flow at which the requirements in relation to the minimum speed required (vmean = 0.3 m / s) and mean depth (hmean= 0.2 m) are met in the profile with the requirement in relation to the depth and demand in relation to the speed may be critical parameters for the preservation of habitat for numerous fish species. In the period from 15th April 2009 to 14th May 2009 three series of hydrometric measurement were done at cross sections of four mentioned stations along the river Tihaljina –Mlade – Trebizat. The aim was also to investigate the relationships between the parameters: water depth and flow, and water velocity and flow at the cross sections. Field work obtained geodetic measurement of the river cross sections, too, as well as the analysis of substrates, etc. Additional criteria have an important role in the holistic approach to establish the EPP and that was the basis for a decision on the collection of additional biological and physico-chemical parameters in the researched section of the river Trebizat.

Field biological research were made during 2008 (August) and 2009 (April) at four sites close to the above mentioned hydrological gauging stations. Macrophyte and phytobentos were determined using standard keys and icons for determination.

At the same time sampling and analysis of physico-chemical parameters of the listed sites were done. Analysis were also done for Tihaljina river immediately after inflow of water from sources Modro oko, because of high concentration of sulphates.

Results / conclusions of the assessment and field measurement / sampling are as follows:

The assessment of EPP by selected methods, based on the hydrological

parameters estimation for the four hydrological gauging stations (period 1975-1987) were made as well as comparison of obtained results / values. Among the tested methods, the maximum value obtained with the method in which the EPP is defined through the mean flow, at least by Matthey method. GEP method involves a probability estimation, which as a rule gives the results of more value, depending on the number of distributions that are used. For shorter ranges testing adjustment is difficult. In relation to the foregoing, MNQ method gave the best results / assessment EPP;

III

Three series of measurements that were made in this phase of the project were

carried out in a period of rather high water, because of weather conditions and the dynamics of the project. Unfortunately, despite stopping work HP Pec Mlini during measurements, the results do not give low flow values and can not be used to define the required dependencies for the evaluation of EPP in relation to the critical value;

Although there have been many negative impacts in recent years on the

Trebižat river, the analyses of aquatic organisms showed their high diversity.

According to the existing regulation on classification of waters and coastal sea waters of Yugoslavia within the borders of the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina (Official Gazette SR BiH No. 19/80) which will be valid until the new bylaw regulation (by the Water Law, Article 123), waters of the river Tihaljina – Mlade Trebizat are in the II (second) class of quality;

In the future, the sampling invertebrata and fish should be executed on the

river Trebizat. Monitoring subject of biological diversity can be for example: o protected and endangered species / habitats / areas o indicators of general state of ecosystems o changes in nature caused directly or indirectly to human activity o representative sampling sites selection of taking hydro-morphological,

biological, and physical - chemical parameters;

Although the main goal of this study was not the identification of ecological values, the attempt of its evaluation was made in line with the existing data and results of sampling;

The need of adequate monitoring of EPP from the standpoint of quantity

(quantity od water immediately downstream of the water intake) is stressed. The factors to take into account to ensure relevant and reliable data are defined.

Finally, on the basis of results of the investigations on the river Tihaljina – Mlade (Trebizat), the recommendations / elements of the draft act in FBiH (under Article 62nd FBiH Water Law, which refers to the environmentally acceptable flow), have been made and presented. A large number of small hydro power plants are foreseen to be built at Vrbanja River, which is located in the central part of Bosnia and Herzegovina. By damming the river course for purposes of forming reservoirs or providing intake for a derivational hydro power plant, the water regime downstream from a weir construction is significantly changed. These changes also reflect on the aquatic eco-system of the river. Due to these reasons, Vrbanja River has been chosen as a river at which methodology of defining environmental flow (EF) would be tested. Vrbanja River is a right tributary of Vrbas River. Its length is about 95 km. Its spring is located below the slope of Vlasic Mountain and has the total elevation difference of

IV

about 1400 m. The River basin belongs to the moderate continental climate. Vrbanja River has a quite developed net of tributaries, among which the largest ones are Crvcka, Jakotina and Josavka. According to maps of eco-regions for rivers and lakes, WFD (Annex XI), Vrbanja river basin belongs to the region of Dinaric West Balkans. Three sampling sites at Vrbanja River were chosen: Siprage, at the most upstream part of Vrbanja river course; Donji Obodnik, at the central part of Vrbanja river course and Vrbanja, which is located at downstream part of Vrbanja river course. Since the hydrologic analyses exist only for wb Vrbanja, which has had relatively long periods of observations, measuring and processing of data by a unique methodology, hydrological data were taken over (with appropriate additional analyses) from Water Management Data Base for Vrbas river basin from 1989, which was conducted by Institute for Water Management and Energoinvest – Sarajevo. All analyses were carried out and given for the period from 1926 to 1985. Results / conclusions of the assessment and field measurement / sampling are as follows:

The lowest value of environmental flow was obtained by Matthey method and values obtained by Slovenian method were significantly higher in comparison to the other methods. Obtained results by GEP and MNQ methods are the closest to values which are taken as the estimated in present legal regulations.

In the period from the end of March until the beginning of May 2009, three

samplings were carried out on sites: V1 – Vrbanja Siprage, V2 – Vrbanja Donji Obodnik and V3 – Vrbanja at the settlement of Vrbanja.

Out of the total number of analysed quality parametres on all three mentioned

sampling sites, 88% of values are in accordance with the values, which are, by the Act, prescribed for the first and second class of water courses, whilst 12% do not meet the prescribed values. Parametres which have the biggest deviation from the prescribed values for the first and second class of water courses are: total phosphor, total suspended solids, chemical oxygen demand (COD)

Based on the results of analyses carried out in the period from 2000 to 2008, it can be seen that the water temperature and total phosphor are parametres with the most negative influence on the quality of Vrbanja River.

During the summer period, a high temperature of Vrbanja River has been recorded. The period of high temperatures lasts for about four months, from June till September and the water temperature exceeds 20ºC in that period. Also, high values of COD, phosphor and percentages of oxygen saturation have been recorded in that period. Hot water stimulates development of micro organisms and increases odour. At increased temperature, velocity of unwanted reactions, for example development of dangerous and harmful gasses, is increased. Increased temperature is dangerous for fish because of increased oxygen demand due to faster decay of present organic substances.

V

During the summer period and with lower flow, it is noticed that concentration of certain quality parametres is increased. Lowering of flow has had the biggest influence on increase of concentration of total phosphor. In most cases, the phosphor concentration exceeds the value prescribed by the Act on Classification of Waters and Categorisation of Water Courses (RS Official Gazette, No. 42, dated 31.08.2001, pages 857 – 865) for the first and second class of water courses. The excess of phosphor may cause eutrophication of water courses, especially in presence of large quantities of nourishing substances.

Microbiology – Sampling for purposes of determining microbiological quality

of sampling sites has been carried out in three series. Sampling, transport and handling the samples were carried out in accordance with series of standards ISO 5667 – 2, 346 and ISO 19 458 – sampling for microbiological analyses.

Total coliform bacteria and total coliform bacteria of faecal origin were analysed.

Macroinvertebrate – Sampling of macroinvertebrate was carried out in

accordance with ISO 7828: 1985 – Sampling of macroinvertebrate using hand net. Upon arrival to the laboratory, the sample is immediately sorted and processed in accordance with requirements of methods for macroinvertebrata analyses (Standard methods 21th edition, 2005, 10500A, C and D, APHA – WEF – AWWA). The taxa identification is carried out by available keys for determination.

Macroinvertebrate present: Mollusca (Gastropoda - Bythinia tentaculata,

Amphimelania hollandri), Annelida (Oligochaeta - Eiseniella tetraedra, Hirudinea - Erpobdella octoculata), Arthropoda (Crustacea (Gammarus species), Insecta (Trichoptera – Hydropsichae species, Ephemeroptera – Baetis species, Rhitrogena species, Plecoptera (Perla species Perla bipunctata), Odonata (genus Gomphus, Coleoptera, Diptera – Chironomus species).

Based on calculated values for saprobity index “S” (Pantle – Buck (1955),

Vrbanja River at the sampling sites (April – May 2009) is defined within the II class of water quality.

Fish: In relation to salmon kinds, there is trout (Sallmo trutta m. fario), whilst

cyprinid kinds are: coattail (Cottus gobio), skobalj fish (Chondrostoma nasus), dace (Leuciscus cephalus), barbell (Barbus barbus barbus) and redeye (Rutilus pigus virgo).

According to the data, there is a significant influence of low water on the

water quality from the aspect of microbiologic parameters. In 2007 and 2008, the Site V-3 by all its parameters and cycles of testing was in a bad IV, i.e., V category. This must be taken into account since large quantities of municipal waters from households are discharged into Vrbanja River. Critical parameters of water quality are: temperature, dissolved gasses, acidity, pH, presence of nutritients (P, N), and heavy metals.

VI

The comparison of the Environmental flow obtained values for Vrbanja and Trebižat rivers indicates the following:

• EF maximum values were obtained by Slovenian method • EF values by MNQ method and EF values by method as small monthly water

with 95% insured are nearest • EF values by GEP method and MNQ method for both river have the smallest

difference • EF estimate by four selected methods for two pilot areas was shown large

differences on the same cross-section - per exaple EF by Slovenian method is twenty time bigger then EF by Matthey method for Vrbanja River and Trebižat River, too. This large difference was the cause of the elimination of these methods for EF estimation.

It is important to emphasize - Four selected methods for EF estimation based on hydrological data. In these methods were not incorporated other impacts like physico-chemical parameters of water quality on the cross-sections, biological parameters, Geometry of the cross-section etc. For this reason, it is necessary EF obtained values by selected method to modificate in accordance with critical parameters that are identified and defined for Vrbanja and Trebižat River. Considering the previous analysis, particular recommendations for EF estimate are proposed, but MNQ method with certain modifications is recommended for EF estimate.

VII

IZVRŠNI SAŽETAK Ovaj izvještaj je neposredan rezultat treće faze Living Neretva projekta i uključuje rad grupe nacionalnih stručnjaka koju je predvodio stručnjak na području ekološki prihvatljivog protoka. Izabrane su bile dvije grupe stručnjaka iz Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske koje su sastavljali stručnjaci s područja hidrologije, hidromorfologije, hidrogeologije, biologije i kemije. Glavni ciljevi projekta su bili:

• ispitati četiri različite izabrane metode za određivanje ekološki prihvatljivog protoka na izabranom pilotnom području rijeke Trebižat i rijeke Vrbanja;

• povećati sposobnosti izabranih stručnjaka na području ocjenjivanja ekološki prihvatljivog protoka;

• prikupiti podatke o hidromorfologiji, ekologiji, kemiji, korištenju i onečišćenju rijeka;

• razviti preporuke za pripremu odgovarajućih podzakonskih akata o ekološki prihvatljivom protoku prema Zakonu o vodama u Bih (FBiH Zakon o vodama, članak 62 i RS Zakon o vodama, članak 65).

Procedura koju je tim koristio predstavlja proces za određivanje ekološki prihvatljivog protoka na dionici rijeke Trebižat i Vrbanja i sastoji se od sljedećih koraka: - Prikupljanje podataka o rijeci (načini na koje se rijeka koristi – pritisci i uticaji, te

identifikacija i procjena rijeke i pripadajućih eko sistema); - Utvrđivanje EPP (ekološki) cilj; - Procjena EPP različitim metodama; - Identifikacija kritičnih faktora; - Identifikacija vrijednosti rijeke koje treba sačuvati. Za procjenu EPP, pored metode koja se koristi u bh. praksi (minimalni srednji mjesečni protok 95% vjerovatnoće pojave QEF,95%

1), odabrane su metode koje se koriste u praksi susjednih zemalja. Tako je odabrana metoda srednjeg minimalnog protoka QEF,MNQ (MNQ metoda, koristi se u R Hrvatskoj), te metoda garantovanog ekološkog protoka QEF,GEP (GEP metoda, prisutna u R Srbiji). Prijedlog Slovenske / Slovenačke metoda QEF,SLO odabrana je kao metoda iz najbliže EU zemlje, i, najzad, odabrana je i Matthey metoda određivanja QEF,MAT, kao jedna od “brzih” metoda. Sve navedene spadaju u hidrološke metode. Za sve metode su opisani propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP. Odabrano istražno područje nalazi se u slivu složenog vodotoka Tihaljina-Mlade-Trebižat, koji predstavlja jedan od rijetkih površinskih vodotoka u karstu zapadne Hercegovine. Složenost hidrodinamičkih karakteristika tečenja u karstu, izraženi vještački uticaji, ali i izrazite prirodne ljepote ovog kraja, osnovni su razlozi za izbor istražnog područja u slivu Trebižata. U prethodnoj fazi projekta je, nakon obilaska terena i u skladu sa raspoloživim podacima, za procjenu ekološki prihvatljivog protoka odabrana dionica od izvora Tihaljine (vodomjerna stanica Peć Mlini uzvodno-izvor) pa do vodomjerne stanice 1 metoda propisana FBIH Zakonom o vodama kao prelazno rješenje do usvajanja podzakonskog akta

VIII

Grabovo Vrelo (Mlade). Ukupna dužina dionice iznosi oko 16 km, sa denivelacijom terena od oko 44 m.

Za proračun hidroloških parametara su korišteni podaci o srednjim dnevnim protocima na četiri vodomjerne stanice (VS Peć Mlini uzvodno / izvor i VS Peć Mlini nizvodno na rijeci Tihaljini, te VS Klobuk i VS Grabovo vrelo na rijeci Mlade), preuzeti iz Hidrološke studije Tihaljina-Mlade –Trebižat2. Radi poređenja rezultata, usvojen je period obrade 1975-1987. godina, odnosno period za koji se raspolagalo hidrološkim podacima za sve stanice. Nakon izvršenog proračuna po odabranim metodama, urađeno je poređenje dobivenih vrijednosti. Obzirom da se sve odabrane metode za proračun EPP baziraju samo na hidrološkim parametrima, usvojeni su i dodatni, kritični parametri u odnosu na zahjeve habitata, i to definirani kao minimalni protok pri kojem su zadovoljeni zahtjevi u odnosu na minimalnu potrebnu brzinu (vsr >= 0,3 m/s) i srednju dubinu (hsr >= 0,2 m) u profilu, pri čemu i zahtjev u odnosu na dubinu i zahtjev u odnosu na brzinu mogu biti kritični parametri za očuvanje habitata za brojne riblje vrste. U periodu od 15.04.2009-14.05.2009.g. provedene su tri serije hidrometrijskih mjerenja na 4 profila navedenih vodomjernih stanica duž toka vodotoka Tihaljina-Mlade. Cilj je takođe bio istražiti odnose između parametara: dubine vode i protoka, te brzine vode i protoka za odabrane profile rijeke. Terenskim radovima je bilo obuhvaćeno i snimanje poprečnih profila, analiza substrata, itd. Dodatni kriteriji imaju važnu ulogu u holističkom pristupu određivanja EPP i to je bila osnova za odluku o prikupljanju dodatnih bioloških i fizičko-kemijskih parametara na istraživanoj dionici u slivu rijeke Trebižat.

Terenska biološka istraživanja rađena su tokom 2008 (kolovoz) i 2009 (travanj) na četiri lokaliteta u blizini navedenih vodomjernih stanica na istraživanoj dionici. Makrofiti i fitobentos su determinirane upotrebom standardnih ključeva i ikonografija za determinaciju. Istovremeno su rađena i uzorkovanja za potrebe analize fizičko-kemijskih parametara na nabrojanim lokalitetima. Analize su rađene i za uzorak vode Tihaljine nakon ulijevanja vode sa izvora Modro oko, radi visoke koncentracije sulfata. Rezultati / zaključci proračuna i terenskih mjerenja / uzorkovanja su slijedeći:

Na osnovu proračuna hidroloških parametara za četiri vododomjerne stanice (period 1975-1987.godina) urađena je procjena EPP po odabranim metodama, te izvršeno poređenje dobivenih vrijednosti. Među testiranim metodama, najveće vrijednosti dobijene su kod metoda kod kojih se EPP definira preko srednjeg protoka, a najmanje po Matthey metodi. GEP metoda podrazumijeva proračun vjerovatnoće pojave, što po pravilu daje u rezultatu više vrijednosti, zavisno o raspodjeli koja se usvoji. Za kraće nizove testiranje prilagođavanja

2 Hidrološka studija Tihaljina – Mlade – Trebižat, naručilac «Elektroprivreda» HZ HB, izvođač Federalni hidrometeorološki zavod, 2001.

IX

otežano. U odnosu na navedeno, MNQ metoda je dala najprihvatljivije razultate / procjenu EPP;

Tri serije mjerenja koja su izvršena u ovoj fazi projekta izvedena su u periodu

srednjih voda, zbog vremenskih uslova, odnosno uslovljenosti dinamikom projekta. Nažalost, i pored zaustavljanja rada HE Peć Mlini u toku mjerenja, rezultati ne daju male protoke, odnosno ne mogu se upotrijebiti za definiranje potrebnih zavisnosti za procjenu EPP u odnosu na kritične vrijednosti;

U poslednjih godinama bilo je mnogo negativnih utjecaja na rijeku Trebižat,

ali akvatički organizmi pokazali su visok diverzitet.

Prema važećoj Uredbi o klasifikaciji voda i voda obalnog mora Jugoslavije u granicama Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list SR BiH broj 19/80) a koji će vrijediti do donošenja novog podzakonskog akta (po Zakonu o vodama član 123 stav 4.), vode rijeke Tihaljine i rijeke Mladi kao dijelovi rijeke Trebižat su II klase.

U budućnosti bi se uzorkovanje invertebrata i riba moralo izvršavati na rijeci

Trebižat. Predmet monitoringa biološke raznolikosti mogu biti primjerice: - zaštićene i ugrožene vrste/staništa/područja - pokazatelji (indikatori) općega stanja ekoloških sustava - promjene u prirodi izazvane izravnim ili neizravnim ljudskim djelovanjem - odabir reprezentativnih postaja uzorkovanja za uzimanje hidromorfoloških, bioloških i fizikalno – kemijskih parametara

Iako glavni cilj ove studije nije bila identifikacija ekoloških vrijednosti, urađen

je pokušaj njihove evaluacije u skladu sa postojećim podacima i rezultatima uzorkovanja;

Naglašena je potreba monitoringa zadovoljenje EPP sa stanovišta kvantiteta,

odnosno količine vode koja teče u vodotoku nizvodno od zahvata. Definirani su faktori o kojim treba voditi računa za osiguranje relevantnih i pouzdanih podataka;

Najzad, na osnovu poređenja vrijednosti EPP dobivenih po različitim odabranim metodologijama, koje je provedeno u okviru ovog projekta na rijeci Tihaljina –Mlade (Trebižat), date su preporuke – elementi nacrta podzakonskog akta u FBiH po članu 62. Zakona o vodama FBIH, koji se odnosi na ekološki prihvatljiv protok.

Na rijeci Vrbanji, koja se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, predviđena je izgradnja velikog broja malih hidroelektrana. Pregrađivanjem riječnog toka kojim se formira akumulacija ili obezbjeđuje zahvat za derivacionu hidroelektranu, značajno se mijenja vodni režim nizvodno od pregradnog objekta. Te promjene odražavaju se i na akvatični ekosistem rijeke. Iz tog razloga je rijeka Vrbanja izabrana za rijeku na kojoj ce se testirati metodologija definisanja ekološki prihvatljivog protoka.

X

Rijeka Vrbanja je desna pritoka Vrbasa. Dužina Vrbanje iznosi oko 95 km. Izvire ispod obronaka planine Vlašić i ima ukupnu visinsku razliku oko 1400 m. Sliv rijeke pripada umjereno kontinentalnoj klimi. Vrbanja ima prilično razvijenu mrežu pritoka, od kojih su najveće Cvrcka, Jakotina i Jošavka. Na osnovu karata ekoregija za rijeke i jezera, WFD (Aneks XI), sliv Vrbanje pripada zoni Dinarskog Zapadnog Balkana. Izabrana su tri mjesta uzorkovanja na rijeci Vrbanji: Šiprage, na najuzvodnijem dijelu toka rijeke Vrbanje, Donji Obodnik, na središnjem dijelu toka rijeke Vrbanje i Vrbanja, koja se nalazi na nizvodnom dijelu toka rijeke Vrbanje. Pošto hidrološka obrada postoji samo za v.s. Vrbanju koja je imala na raspolaganju relativno duge nizove osmatranja i mjerenja i obradu tih podataka po jedinstvenoj metodologiji, hidrološki podaci su preuzeti uz odgovarajuću dodatnu analizu, iz Vodoprivredne osnove sliva rijeke Vrbas iz 1989.godine, koju je uradio Zavod za vodoprivredu i Energoinvest, Sarajevo. Sve analize rađene su i date na osnovu perioda 1926-1985. godine. Rezultati / zaključci proračuna i terenskih mjerenja / uzorkovanja su slijedeći:

Najniža vrijednost epp dobijena je po metodi Matthey, a vrijednosti dobijene po Slovenačkoj metodi su značajno više u odnosu na druge metode. Dobijeni rezultati po GEP metodi i MNQ metodi najbliži su vrijednostima koje se uzimaju kao procijenjene u trenutno važećoj zakonskoj regulativi

U periodu od kraja marta do početka maja 2009. godine izvršena su tri

uzorkovanja na profilima: V1-Vrbanja Šiprage, V2-Vrbanja Donji Obodnik i V3-Vrbanja u naselju Vrbanja.

Od ukupnog broja analiziranih parametara kvaliteta na sva tri navedena profila, 88% vrijednosti zadovoljava vrijednosti koje su Uredbom propisane za prvu i drugu klasu vodotoka, dok 12% analiziranih parametara ne zadovoljava propisane vrijednosti. Parametri koji najviše odstupaju od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka su: ukupni fosfor, ukupne suspendovane materije, HPK.

Na osnovu razultata ispitivanja koja su obavljena u periodu od 2000. do 2008. godine vidi se da su temperatura vode i ukupni fosfor parametri koji najnegativnije utiču na kvalitet rijeke Vrbanje. Tokom ljetnih mjeseci zabilježena je visoka temperatura vode rijeke Vrbanje. Period visokih temperatura traje oko četiri mjeseca, od juna do septembra i u tom periodu temperatura vode prelazi 200C. U tom peridu primijećene su i visoke vrijednost hemijske potrošnje kiseonika, fosfora, procenta zasićenja kiseonikom. Topla voda podstiče razvoj mikroorganizama, pojačava miris, pri povišenoj temperaturi povećava se brzina nepoželjnih reakcija, na primjer razvijanje opasnih i štetnih gasova. Povećana temperatura je opasna za ribe, zbog veće potrošnje kiseonika uslijed brže razgradnje prisutnih organskih materija.

U toku ljetnih mjeseci i pri manjem protoku primijećeno je povećanje koncentracije pojedinih parametara kvaliteta. Smanjenje protoka je najviše

XI

uticalo na povećanje koncentracije ukupnog fosfora. U većini slučajeva koncentracija fosfora prelazi vrijednosti koje su Uredbom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001, str. 857-865), propisane za prvu i drugu klasu vodotoka. Višak fosfora može izazvati eutrofikaciju vodotoka, posebno u prisustvu velikih količina hranljivih materija.

Mikrobiologija- Uzorkovanje za potrebe određivanja mikrobiološkog kvaliteta

ispitivanih profila obaveljeno je u tri serije terenskog rada. Uzimanje, transport i rukovanje uzorcima obavljeno u skladu sa serijom standarda ISO 5667-2,3,4,6 i ISO 19 458 – Uzorkovanje za mikrobiološku analizu.

Ispitivani su ukupan broj koliformnih bakterija i broj koliformnih bakterija fekalnog porijekla.

Makroinvertebrate - Uzimanje uzorka makroinvertebrata obavljeno prema pravilima i zahtjevima ISO 7828:1985 – Uzorkovanje makroinvertebrata dna upotrebom ručne mreže. Uzorak je odmah po dolasku u laboratoriju sortiran i obrađen u skladu sa zahtjevima metode za obradu makroinvertebrata (Standard methods, 21st edition, 2005, 10500 A, C i D, APHA-WEF-AWWA). Identifikacija taksona obavljena prema dostupnim ključevima za determinaciju.

Identificirani Makroinvertebrati: Mollusca (Gastropoda - Bythinia tentaculata,

Amphimelania hollandri), Annelida (Oligochaeta - Eiseniella tetraedra, Hirudinea - Erpobdella octoculata), Arthropoda (Crustacea (Gammarus sp.), Insecta (Trichoptera – Hydropsichae sp., Ephemeroptera – Baetis sp., Rhitrogena sp., Plecoptera (Perla sp. Perla bipunctata), Odonata (rod Gomphus, Coleoptera, Diptera – Chironomus sp.).

Na osnovu izračunatih vrijednosti za indeks saprobnosti „S“(Pantle-Buck

(1955), rijeku Vrbanju na ispitivanim profilima (april-maj 2009) definišemo granicama II klase kvaliteta voda.

Ribe: u okviru salmonidnih vrsta izdvajamo protočnu pastrmku (Sallmo trutta

m.fario), dok ciprinide predstavljaju: peš (Cottus gobio), škobalj (Chondrostoma nasus), klen (Leuciscus cephalus), mrena (Barbus barbus barbus), plotica (Rutilus pigus virgo).

Prema podacima, postoji značajan uticaj niskih voda na kvalitet vode sa

aspekta mikrobioloških parametara. U 2007. i 2008. profil V-3 je po svim parametrima i ciklusima ispitivanja bio u lošoj IV, odnosno V kategoriji vodotoka. Ovo se mora uzeti u obzir imajući u vidu da se velika količina komunalnih voda iz domaćinstava ispušta u Vrbanju. Kritiični parametri kvaliteta vode: temperatura, količina rastvorenih gasova, aciditet, pH, prsutnost nutrijenata (P, N), teški metali.

Međusobno poređenje dobivenih vrijednosti EPP za rijeku Vrbanju i Trebižat upućuje na sljedeće:

• najveće vrijednosti EPP dobivene po Slovenačkoj metodi

XII

• vrijednosti EPP po MNQ metodi i metodi procjene EPP kao mala mjesečna voda obezbijeđenosti 95% međusobno najbliže

• GEP metoda i MNQ metoda za oba vodotoka se najmanje međusobno razlikuju

• Proračunom EPP po 4 odabrane metode za dva pilot područja, dobiveni su rezultati koji na jednom profilu daju vrijednosti EPP veće i za 20 puta (Slovenačka metoda i Matthey metoda za rijeku Vrbanju, kao i za rijeku Trebižat) – što je uvjetovalo eliminaciju ove dvije metode za preporuku njihove upotrebe za računanje EPP

Treba istaknuti da 4 metode koje su korištene za proračun EPP se baziraju na hidrološkim podacima. U ove metode nisu inkorporirani drugi utjecaji poput fizičko-kemijskih parametara kvalitete vode na profilima, bioloških parametara, geometrije profila i sl. Stoga je neohodno dobivenu vrijednost EPP po odabranoj metodi, modificirati u skladu sa kritičnim parametrima koji su identificirani i definirani za obje rijeke. S obzirom na prethodne analize, date su određene preporuke za proračun EPP preporučuje se MNQ metoda uz određenu modifikaciju.

i

SADRŽAJ: 1 OSNOVA PROJEKTA ............................................................................... 1

1.1 Ciljevi projekta .............................................................................................. 1

2 DEFINICIJA EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA (EPP) ..... 2

3 METODE ZA PROCJENU EPP ............................................................... 3 3.1 Pristupi i metodologije za procjenu EPP ...................................................... 3 3.2 GEP metodologija ......................................................................................... 4 3.3 Mathey metod ............................................................................................... 6 3.4 Slovenski/Slovenački metod ........................................................................ 6 3.5 MNQ metod ................................................................................................ 10

4 PROCJENA EPP ZA RIJEKU TREBIŽAT .......................................... 11 4.1 Opis područja .............................................................................................. 11

4.1.1 Geografija ................................................................................................... 11 4.1.2 Geologija rijeke i pritoka ........................................................................... 12 4.1.3 Riječna hidrologija i morfologija ............................................................... 13 4.1.4 Ekološke karakteristike .............................................................................. 14 4.1.5 Zagađenje rijeke ......................................................................................... 15 4.1.6 Korištenje rijeke ......................................................................................... 15 4.1.7 Upravljanje rijekom ................................................................................... 16 4.1.8 Izbor mjesta uzorkovanja ........................................................................... 17

4.2 Metodologija ............................................................................................... 20 4.2.1 Procedura za procjenu EPP za rijeku Tihaljina – Mlade (Trebižat) .......... 20 4.2.2 Ciljevi procjene EPP .................................................................................. 23 4.2.3 Prikupljanje podataka ................................................................................. 23

4.3 Rezultati ...................................................................................................... 28 4.3.1 Hidrologija i morfologija ........................................................................... 28 4.3.2 Riječna ekologija ........................................................................................ 31 4.3.3 Fizičko - kemijski parametri ...................................................................... 42 4.3.4 Identifikacija ekoloških vrijednosti i drugih vrijednosti rijeke .................. 53 4.3.5 Definicija kritičnih parametara za ekološke vrijednosti rijeke .................. 54 4.3.6 Procjena EPP .............................................................................................. 55

4.4 Zaključci ..................................................................................................... 62 4.4.1 Monitoring riječnog ekosistema radi procjene učinkovitosti EPP ............. 62 4.4.2 Monitoring EPP .......................................................................................... 63 4.4.3 Preporuke za nastavak aktivnosti ............................................................... 64

5 PROCJENA EPP ZA RIJEKU VRBANJU ........................................... 65 5.1 Opis područja .............................................................................................. 65

5.1.1 Geografija ................................................................................................... 65 5.1.2 Geologija rijeke .......................................................................................... 67 5.1.3 Riječna hidrologija i morfologija ............................................................... 69 5.1.4 Ekološke karakteristike .............................................................................. 70 5.1.5 Zagađenje rijeke ......................................................................................... 71 5.1.6 Korištenje rijeke (Vodoprivredna osnova sliva r. Vrbas iz 1987.g) .......... 72 5.1.7 Upravljanje rijekom ................................................................................... 75 5.1.8 Opis mjernih profila ................................................................................... 76

ii

5.2 Metodologija ............................................................................................... 79 5.2.1 Procedura za procjenu EPP za rijeku Vrbanju ........................................... 79 5.2.2 Ciljevi procjene EPP .................................................................................. 81 5.2.3 Prikupljanje podataka ................................................................................. 82

5.3 Rezultati ...................................................................................................... 91 5.3.1 Hidrologija ................................................................................................. 91 5.3.2 Riječna ekologija ........................................................................................ 92 5.3.3 Fizičko - hemijski parametri .................................................................... 112 5.3.4 Identifikacija ekoloških vrijednosti i drugih vrijednosti rijeke ................ 114 5.3.5 Definicija kritičnih parametara za ekološke vrijednosti rijeke ................ 115 5.3.6 Procjena EPP ............................................................................................ 117

5.4 Zaključci ................................................................................................... 120 5.4.1 Monitoring riječnog ekosistema radi procjene efikasnosti EPP .............. 120 5.4.2 Monitoring EPP ........................................................................................ 121 5.4.3 Preporuke za nastavak aktivnosti ............................................................. 121

6 USPOREDBA PROCJENE EPP ZA RIJEKE TREBIŽAT I VRBANJA ............................................................................................... 123

6.1 GEP metodologija ..................................................................................... 123 6.1.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP GEP metodom .................. 123

6.2 Mathey metod ........................................................................................... 124 6.2.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP Mathey metodom ............. 124

6.3 Slovenski/Slovenački metod ..................................................................... 125 6.3.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP

Slovenskom/Slovenačkom metodom ....................................................... 125 6.4 MNQ metod .............................................................................................. 125

6.4.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP MNQ metodom ................ 125 6.5 Procjena EPP uključujući kritične parametre ........................................... 126 6.6 Preporuke za procjenu EPP ....................................................................... 127

7 PODZAKONSKI AKTI ZA PROCJENU EPP ................................... 131 7.1 Status ekološki prihvatljivog protoka u trenutno važećoj

zakonskoj regulativi u BiH ....................................................................... 131 7.2 Prijedlog podzakonskog akta za FBiH ...................................................... 133 7.3 Prijedlog podzakonskog akta za Republiku Srpsku .................................. 136

8 REFERENCE .......................................................................................... 137

9 PRILOZI .................................................................................................. 142 TABELE: Tabela 4.1 Vodomjerne stanice za koje je izvršen proračun EPP, sa

vrijednostima srednjeg (QSR, Q , SQS, ) i srednjeg minimalnog (SQNP, SRQMIN ) protoka za period 1975-1987. ................ 22

Tabela 4.2 Parametri dodatnog uzorkovanja .......................................................... 28 Tabela 4.3 Osnovne morfološke karakteristike profila .......................................... 29 Tabela 4.4 Pregled rezultata izvršenih mjerenja na vodotoku Tihaljina-

Mlade (Trebižat) ................................................................................... 31

iii

Tabela 4.5 Supstrat i odgovarajući raspon brzina strujanja za pojedine vodene biljke ........................................................................................ 34

Tabela 4.6 Biljne vrste lokaliteta T1 ...................................................................... 34 Tabela 4.7 Biljne vrste lokaliteta T2 ...................................................................... 34 Tabela 4.8 Biljne vrste lokaliteta T4 ...................................................................... 35 Tabela 4.9 Biljne vrste lokaliteta T5 ...................................................................... 35 Tabela 4.10 Biljne vrste lokaliteta T1 ...................................................................... 35 Tabela 4.11 Biljne vrste lokaliteta T1 ...................................................................... 35 Tabela 4.12 Biljne vrste lokaliteta T4 ...................................................................... 36 Tabela 4.13 Biljne vrste lokaliteta T5 ...................................................................... 36 Tabela 4-14 Vrstni sastav fitobentosa prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (1-

pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost) u rijeci Trebižat, 14.5.2009 ..................................................................... 38

Tabela 4.14 Rezultati fizikalno-kemijskih analiza vode rijeke Tihaljine i .............. 43 Tabela 4.15 Klasifikacija i ionska koncentracija vode (08.08. 2008.) ..................... 44 Tabela 4.16 Rezultati fizikalno-kemijskih analiza vode rijeke Tihaljine i .............. 47 Tabela 4.17 Klasifikacija i ionska koncentracija vode (22.04.2009) ....................... 48 Tabela 4.18 Rezultati proračuna EPP (EF) GEP metodom ...................................... 55 Tabela 4.19 Rezultati proračuna EPP (EF) Matthey metodom ................................ 56 Tabela 4.20 VS Peć Mlini uzvodno /izvor, pregled rezultata EPP

izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987 ............................................................. 57

Tabela 4.21 VS Peć Mlini nizvodno, pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987 ............................................................................................. 58

Tabela 4.22 Klobuk, pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987 ...................................................................................................... 59

Tabela 4.23 VS Grabovo vrelo (Mlade), pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987 ............................................................................................. 60

Tabela 4.24 Rezultati proračuna EPP (EF) MNQ metodom .................................... 61 Tabela 5.1: Male hidroelektrane na rijeci Vrbanji po Vodoprivrednoj

osnovi sliva rijeke Vrbas iz 1987. godine ............................................ 74 Tabela 5.2: Trenutno stanje, Koncesionari na rijeci Vrbanji 2009. godine............. 75 Tabela 5.3: Raspored uzorkovanja na ispitivanim profilima na Vrbanji i

parametri koji su ispitivani, april-maj 2009. ........................................ 83 Tabela 5.4: Skala za procenu brojnosti svakih taksona algi. ................................... 84 Tabela 5.5: Lista fizičko-hemijskih parametara ...................................................... 86 Tabela 5.6 : Lista specifičnih supstanci zagađenja .................................................. 87 Tabela 5.7: xsr, s, min, max .................................................................................... 88 Tabela 5.8: Lista fizičko-hemijskih parametara ...................................................... 90 Tabela 5.9: Datum i mjesto uzorkovanja ................................................................ 91 Tabela 5.10: Vrste riba karakterističnih za rijeku Vrbanju. ...................................... 94

iv

Tabela 5.11: Lista parametara važnih za ribe ............................................................ 94 Tabela 5.12: Vrijednosti za indeks saprobnosti na osnovu faune dna. ..................... 99 Tabela 5.13: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa

makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-1, Šiprage, april-maj 2009. ................................................................................................... 102

Tabela 5.14: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-2, Obodnik, april-maj 2009. ................................................................................................... 105

Tabela 5.15: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-3, april-maj 2009 ................. 107

Tabela 5.16: Izračunati indeks saprobnosti „S“ (Pantle-Buck, 1955) na osnovu sastava i relativne brojnosti grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, april-maj 2009. ............................................................ 107

Tabela 5-17: Vrstni sastav fitobentosa prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (1-pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost) u rijeci Vrbanja ...................................................................................... 108

Tabela 5.17: Sumarni prikaz rezultata svih odabranih metoda u pilot području rijeke Vrbanje ...................................................................... 120

SLIKE: Slika 4.1 Hidrogeološka karta zapadne Hercegovine .......................................... 13 Slika 4.2 Vodotok Tihaljina – Mlade -Trebižat ................................................... 14 Slika 4.3 Dispozicija VS Peć Mlini uzvodno / izvor i VS Peć Mlini

nizvodno ............................................................................................... 18 Slika 4.4 Dispozicija VS Klobuk i VS Grabovo vrelo ........................................ 19 Slika 4.5 Lokaliteti hidroloških i hidromorfoloških mjerenja, kao i mjesta

uzorkovanja na dionici Tihaljina-Mlade .............................................. 20 Slika 4.6 Procedura procjene ekološki prihvatljivog protoka ............................. 21 Slika 4.7 Periodi raspoloživih hidroloških nizova po vodomjernim

stanicama .............................................................................................. 22 Slika 4.8 Mjesto uzorkovanja T1 ......................................................................... 26 Slika 4.9 Mjesto uzorkovanja T2 ........................................................................ 27 Slika 4.10 Mjesto uzorkovanja T3 ........................................................................ 27 Slika 4.11 Mjesto uzorkovanja T4 ......................................................................... 27 Slika 4.12 Mjesto uzorkovanja T5 ......................................................................... 27 Slika 4-13 Bray-Curtisov koeficijent sličnosti za fitobentos između

pojedinih mjesta uzorkovanja u rijeci Trebižat, 8. 5. 2009 .................. 41 Slika 4-14 Fitobentos u rijeci Trebižat .................................................................. 42 Slika 4.13 Temperatura vode na mjestima uzorkovanja ....................................... 50 Slika 4.14 Ukupna tvrdoća na mjestima uzorkovanja ........................................... 50 Slika 4.15 Koncentracija sulfata na mjestima uzorkovanja .................................. 50 Slika 4.16 Rastvoreni kisik na mjestima uzorkovanja ........................................... 51

v

Slika 5.1: Područje projekta .................................................................................. 65 Slika 5.2 : Slivno područje r.Vrbanje .................................................................... 66 Slika 5.3: Geološka karta slivnog područja r.Vrbanje .......................................... 68 Slika 5.4: Rijeka Vrbanja sa pritokama ................................................................ 70 Slika 5.5: Uzdužni profil rijeke Vrbanje sa položajem planiranih MHE ............. 73 Slika 5.6: Mjesta uzorkovanja u slivu r.Vrbanje ................................................. 77 Slika 5.7: Profil V3 mjerna letva .......................................................................... 77 Slika 5.8: Profil V3 mjerna stanica ....................................................................... 77 Slika 5.9: Profil V1 mjerna letva .......................................................................... 78 Slika 5.10 : Profil V1 Vrbanja Šiprage .................................................................... 78 Slika 5.11: Profil V1 Vrbanja Šiprage .................................................................... 78 Slika 5.12: Profil V2 DonjiObodnik ....................................................................... 79 Slika 5.13 : Profil V3 Vrbanja ................................................................................. 79 Slika 5.14: Profil V3 Vrbanja ................................................................................. 79 Slika 5.15: r.Vrbanja ............................................................................................... 80 Slika 5.16: Procedura za procjenu EPP .................................................................. 81 Slika 5.17: Vrbanja V-3, april 2009 ....................................................................... 84 Slika 5.18: Vrbanja (Obodnik), V-2 ....................................................................... 84 Slika 5.19 : Zastupljenost vrstama i grupama makroinvertebrata na rijeci

Vrbanji, profil V3, Vrbanja, istraživanja 1971-1984 i 2007, 2008.god. .............................................................................................. 98

Slika 5.20: Procentulana zastupljenost i raznovrsnost klase Insecta u istraživanjima faune dna, 1971-1984, 2007. I 2008.god. ..................... 99

Slika 5.21: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-1 Šiprage, april-maj 2009.god. ..................................................................................... 100

Slika 5.22: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksonima u okviru klase Insecta, profil V-1, Vrbanja Šiprage, april-maj 2009. .............. 101

Slika 5.23: Bythinia tentacula (Gastropoda) ......................................................... 101 Slika 5.24: Sericostoma personatum .................................................................... 101 Slika 5.25: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa

makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-2, Obodnik, april-maj 2009.god. ..................................................................................... 103

Slika 5.26 : Vrbanja Obodnik ................................................................................ 103 Slika 5.27: Vrbanja Obodnik ................................................................................ 103 Slika 5.28: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksonima u okviru

klase Insecta, Vrbanja profil V-2, Obodnik, april-maj 2009.............. 103 Slika 5.29: Goera pilosa (Trichopetra) ................................................................. 104 Slika 5.30: Ephemera danica (Ephemeroptera) .................................................... 104 Slika 5.31: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa

makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-3, Vrbanja, april-maj 2009.god. ..................................................................................... 106

vi

Slika 5.32: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksona u okviru klase Insecta, Vrbanja profil V-3, Vrbanja, april-maj 2009. .............. 106

Slika 5.33: Vrbanja, V-3 ....................................................................................... 106 Slika 5.34: Amphimelania hollandri (Gastropoda) ............................................... 107 Slika 5-35: Bray-Curtisov koeficijent sličnosti za fitobentos između pojedinih

mjesta uzorkovanja u rijeci Vrbanji u 2009 godini. ........................... 111 Slika 5-36: Fitobentos u rijeci Vrbanja ................................................................. 112

Procjena ekološki prihvatljivog protoka za rijeke Trebižat i Vrbanja, 2009

1

1 OSNOVA PROJEKTA

1.1 Ciljevi projekta

Ovaj izvještaj nastavak je druge faze projekta “Živjeti Neretvu, k EU standardima u slivu Neretve, Bosna i Hercegovina”. Tijekom prve faze osnovana je radna grupa za procjenjivanje metoda utvrđivanja ekološki prihvatljivog protoka (EPP) i, u suradnji s institucijama za vode u BiH, za izbor jedne metode, koja bi se primjenjivala za rijeke u BiH. Analizom se došlo do pokusnog izbora takozvane GEP metode. U drugoj fazi projekta GEP metodologija je primijenjena na rijeci Trebižat i izrađene su preporuke za pripremu odgovarajućih podzakonskih akata o ekološki prihvatljivom protoku u skladu s BiH Zakonom o vodama (FBiH Zakon o vodama, članak 62 i RS Zakon o vodama, članak 65). Ovaj izvještaj je neposredan rezultat treće faze Living Neretva projekta i uključuje rad grupe nacionalnih stručnjaka koju je predvodio stručnjak na području ekološki prihvatljivog protoka s mjerodavnim međunarodnim iskustvom u ocjenjivanju istog. Izabrane su bile dvije grupe stručnjaka iz Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske koje su sastavljali stručnjaci s područja hidrologije, hidromorfologije, hidrogeologije, biologije i kemije. Radnu grupu je najprije podučio vodeći stručnjak, a kasnije je grupa dobila podrobni program zadataka koji je uključivao uzimanje uzorka i prikupljanje podataka. Održana su tri radionice (23-24.2.2009, 19-20.3.2009 i 25-26.5.2009) na kojima je predstavljen tekući rad i obavljeni razgovori s predstavnicima Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, Agencije za vodno područje Jadranskog mora iz Mostara, Agencije za vodno područje rijeke Save iz Sarajeva i Agencije za vode oblasnog riječnog sliva ave iz Bijeljine. Na trećoj radionici preliminarni rezultati predstavljeni su i upraviteljima brana (tri najveća poduzeća za proizvodnju energije u BiH). Konačno izvješće trenutno ovjeravaju gore spomenute institucije s namjerom da se rezultati i zaključci primijene u operativnom upravljanju vodama u porječju, kao i za pripremu plana upravljanja. Ciljevi ovog projekta potječu iz zaključka druge faze projekta “Živjeti Neretvu, k EU standardima u slivu Neretve, Bosna i Hercegovina – radna grupa za ekološki prihvatljivi protok“ koja je bila zaključena 2008. godine. Glavni ciljevi projekta su bili:

• ispitati četiri različite izabrane metode za određivanje ekološki prihvatljivog protoka na izabranom pilotnom području rijeke Trebižat i rijeke Vrbanja;

• povećati sposobnosti izabranih stručnjaka na području ocjenjivanja ekološki prihvatljivog protoka;

• prikupiti podatke o hidromorfologiji, ekologiji, kemiji, korištenju i onečišćenju rijeka;

• razviti preporuke za pripremu odgovarajućih podzakonskih akata o ekološki prihvatljivom protoku prema Zakonu o vodama u Bih (FBiH Zakon o vodama, članak 62 i RS Zakon o vodama, članak 65).


2

2 DEFINICIJA EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA (EPP) Narašćujuća potrošnja vode ugrožava rijeke diljem svijeta, rezultirajući gubitkom vitalnih dobara i koristi koje one donose. Ovaj problem je najznačajniji u državama u razvoju. Mnoge od ovih zemalja su svjesne da zaštita okoliša mora biti sastavni dio upravljanja s vodama, ali imaju ograničene podatke i znanje o svojim vodenim ekosistemima s kojim bi tu zaštitu postigle (King et al. 2003). Brane su često najznačajniji i direktni modifikator prirodnog protoka rijeke. Zbog toga su važno polazište za ostvarivanje ekološki prihvatljivog protoka. Ispusti nizvodno su određeni konstrukcijom brane, a to je, dali voda prolazi kroz nju, preko nje ili okolo brane. Količinu i vrijeme ispusta za održavanje ekološki prihvatljivog protoka određuju operativna politika i pravila. Konstrukcija i djelovanje ostale infrastrukture, kao što su razvodni kanali i ustave, isto tako doprinose uspostavljanju ekološki prihvatljivog protoka (Dyson et al, 2003). Ekološki prihvatljiv protok je naziv za količinu vode potrebne u vodotoku – rijeci, močvari ili priobalnom području – za održati zdrave, prirodne ekosisteme i njihovu upotrebljivost tamo gdje se sučeljavaju korisnici vode i gdje su protoci vode regulirani (Dyson et al, 2003). Prema Okvirnoj direktivi o vodama glavni cilj ekološki prihvatljivog protoka je održavanje ekološkog statusa strukture i djelovanja vodenih i obrežnih ekosistema najmanje do 2015. Zakoni o vodama u BiH (WL, 2006) naglašavaju da ekološki prihvatljivi protok mora biti određen na osnovu istraživanja i pomoću odgovarajućih metoda za njegovo određivanje, što je navedeno u podzakonskom aktu i uvažavati mora posebne karakteristike lokalnog ekosistema i sezonske promjene protoka. Zakon o vodama predstavlja zakonsku osnovu za održivo upravljanje vodnim resursima (WWF Project Living Neretva, Environmental Flow Group Report, 2007).


3

3 METODE ZA PROCJENU EPP

3.1 Pristupi i metodologije za procjenu EPP

Za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka potrebna je integracija različitih struka, uključujući strojarstvo, pravo, ekologiju, ekonomiju, hidrologiju, političke znanosti i komunikacije. To također zahtijeva i dogovaranje među različitim zainteresiranim stranama u svrhu premošćivanja različitih interesa na području upotrebe vode, posebno u porječjima gdje je nadmetanje u korištenju voda već vrlo jako (Dyson et al, 2003). Prema Tharme-u (2003) glavne značajke posebnog postupka za određivanje ekološki prihvatljivog protoka mogu biti razvrštene u četiri skupine:

(1) hidrološke metode: jednostavne tabele na osnovu hidroloških pokazatelja; (2) metode hidrauličkih procjena: terenski rad i brza teoretska analiza, koristeći

kombinaciju hidroloških, hidrauličkih ili ekoloških podataka; (3) metode simuliranja habitata: modeliranje habitata koje određuje odnos između

protoka i habitata; (4) holističke metodologije: funkcionalna analiza koja razmatra široko područje

ekoloških i hidroloških aspekata riječnih sistema i često uključuje sazivanje panela stručnjaka.

Tharme (2003) je napravio pregled pristupa određivanja ekološki prihvatljivog protoka. Metode u gore spomenutim grupama pod (1) i (2) omogućavaju brzu procjenu zahtjeva za ekološki prihvatljivi protok i korisne su u svrhu početnih procjena. One se usmjeravaju na hidrološke i hidraulične parametre rijeka, za koje se u općem značenju smatra da su ekološki važne, bez podrobnijeg znanja o tome kako ovi parametri određuju ekološki status rijeke. Glavna kritika hidroloških metoda je njihovo neuvažavanje stvarnih zahtjeva habitata, kakvoće vode i drugih geomorfoloških faktora. Metode u skupinama pod (3) i (4) rješavaju ovaj problem s uvažavanjem lokalno specifičnih veza između protoka, morfologije i ekologije i zato su znanstveno tvrđe i obranjive. Svakako za njihovu izvedbu je potrebno puno više podataka, više ljudi s širokim područjem znanja i puno više vremena (Maddock I., 2008, osobna napomena). U svijetu je razvijen i upotrebljava se veliki broj metodologija koje predstavljaju neku kombinaciju hidroloških, habitat-protočnih i/ili djelomično holističkih postupaka. Nekad su bile studije protoka rijeka usredotočene na određivanje niskog protoka potrebnog za održavanje određenih vrijednosti u koritu, jer je razdoblje niskog protoka vrijeme najjačeg takmičenja za ograničene količine vode i vrijeme kad je riječni ekosistem u stanju najvećeg stresa. Međutim, mnogi aspekti režima protoka rijeke mogu utjecati na njegovu sposobnost održavanja određenih vrijednosti i to su (Jowett i Biggs 2006): • jake poplave, • manje poplave više puta na godinu, • niski protoci, • godišnji režim protoka, • varijabilnost protoka.


4

Upravljanje rijekama zahtijeva znanstveno pokrijepljene operativne alate za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka koji zadovoljava zahtjeve u koritu, obrežju i poplavnom području. (Petts i Maddock, 1995). Osnovne komponente strategije ekološki prihvatljivog protoka moraju biti sastavljene iz sljedećih protoka (Petts, 1996, Erskine et al, 1999): • protoci za održavanje kanala, • protoci za održavanje habitata, • minimalni protoci koji štite vodeni i obrežni ekosistem, • minimalni prihvatljivi protoci koji omogućavaju najbolji habitat ciljanim

vrstama.

Općenito, krajnji cilj ocjenjivanja ekološki prihvatljivog protoka je omogućiti da riječni ekosistemi ostaju zdravi i tako pružaju dobra i usluge u korist ljudi. Specifični ciljevi ocjenjivanja ekološki prihvatljivog protoka u rijekama su: • zaštititi vodeni i obrežni ekosistem od propadanja; • poboljšati/očuvati habitate vodene flore i faune; • ograničiti crpljenje/odvajanje vode u razdoblju niskog protoka; • zaštititi habitate, pogotovo za endemične i ugrožene vrste. Zbog pomanjkanja gore spomenutih ekoloških podataka i jer ekološki pragovi (koje zahtijevaju novi zakoni o vodama u BiH i u RS) još nisu određeni, nemoguće je definirati detaljnije ciljeve kao što su održavanje dobrog ekološkog statusa ili ekološkog potencijala rijeka.

Široki spektar metoda je dostupan. Ne postoji jednostavna niti univerzalna metoda za određivanje EPP, svaki metod ima svoje prednosti i mane. Kriterijum za izbor metode uključuju: način upotrebe vode, ciljeve upravljanja riječnim slivom, raspoložive eksperte, dostupno vrijeme i potrebna finansijska sredstva, kao i postojeće zakonske okvire. Uzimajući u obzir osnovnu ideju ekološki prihvatljivog protoka da se očuva ekosisitem rijeke, određivanje epp na rijeci Vrbanji i Trebižat je vršeno na osnovu četiri metode:

1. GEP metoda 2. metoda Matthey 3. Slovenačka metoda 4. MNQ metoda

GEP metoda je prvim izvještajem radne grupe za određivanje EPP, predložena kao referentna metoda, a kako je ona pokazala brojne nedostatke, predložene su još tri metode kojima bi se izvršilo određivanje ekološki prihvatljivog protoka pod pretpostavkom da metode bude dosta jednostavne, brze, da su iz okruženja, pogodne za upoređivanje.

3.2 GEP metodologija

Primjena GEP metode zasniva se na primjeni tri parametra: (1) prosječni višegodišnji protok na profilu brane, odnosno mjesta zahvata vode (Q ), (2) mala mjesečna voda


5

obezbjeđenosti 95% (Q mes95%min. ), (3) mala mjesečna voda obezbjeđenosti 80% (Q mes

80%min. ).

Ukoliko se raspolaže višegodišnjim serijama dnevnih protoka, umjesto minimalnih mjesečnih protoka (Q mes

95%min. ) i (Q mes

80%min. ) mogu se koristiti odgovarajuće vrijednosti 30-

dnevnih protoka malih voda istih vjerovatnoća (Q95%30min.( ) ) i (Q80%

30min.( ) )3. Kada se raspolaže tim podacima, onda se svi navedeni principi izbora sažimaju u veoma jasnom pravilu, koji definiše GEP metodu. Garantovani ekološki protok (Qekol.gar.) usvaja se u sledećim iznosima:

(1) U hladnom dijelu godine, koji obuhvata period [oktobar - mart] garantovani ekološki protok Qekol.gar. treba odabrati tako da odgovara veličini mjesečne male vode vjerovatnoće 95% (Q mes

95%min. ), odnosno male 30-dnevne vode iste

vjerovatnoće (Q95%30min.( ) ), ali ta vrijednost ne može da bude manja od 0,1×Q , niti

veća od 0,15×Q . Znači, u hladnom periodu godine Qekol.gar. bira se na osnovu relacije:

Q15.0Q QQ15.0Q QQ1.0

Q1.0Q Q

Q15.0Q QQ1.0

Q)30.(min

%95mes.min

%95

)30.(min%95

mes.min%95

)30.(min%95

mes.min%95

)30.(min%95

mes.min%95ekol.gar.

×≥×<<×

×≤

⎪⎩

⎪⎨

⎧

×

×=

iliili

ili

zazaza

ili

(2) U toplom dijelu godine, koji obuhvata period [april - septembar] Qekol.gar. treba odabrati tako da odgovara veličini mjesečne male vode vjerovatnoće 80% (Q mes

80%min. ), odnosno male 30-dnevne vode iste vjerovatnoće (Q80%

30min.( ) ), ali ta vrijednost ne može da bude manja od 0,15×Q , odnosno ne treba da bude veća od 0,25×Q . Znači, u toplom dijelu godine Qekol.gar. bira se na osnovu relacije:

Q25.0Q QQ25.0Q QQ15.0

Q15.0Q Q

Q25.0Q QQ15.0

Q)30.(min

%80mes.min

%80

)30.(min%80

mes.min%80

)30.(min%80

mes.min%80

)30.(min%80

mes.min%80ekol.gar.

×≥×<<×

×≤

⎪⎩

⎪⎨

⎧

×

×=

iliili

ili

zazaza

ili

U slučaju da vrijednosti garantovanih ekoloških protoka dobijene preko definisanih vjerovatnoća malih voda izlaze izvan opsega koji su definisani gornjim pravilima i nejednačinama, usvajaju se granične vrijednosti.

3 Alternative su date iz operativnih razloga. Nesumnjivo je bolje ako se raspolaže sa podacima o tridesetodnevnim malim vodama odgovarajućih verovatnoća javljanja, jer je to primerenije fizici fenomena malih voda, jer ekstremno malovođe, definisano najmanjim godišnjim protocima u kontinuiranom trajanju od 30 dana može da zahvati delove dva meseca. Međutim, insistiranje isključivo na protocima (Q95%

30min.( ) ) i (Q80%30min.( ) ) ne bi imalo smisla,

jer se u mnogim projektima ne raspolaže sa višegodišnjim serijama dnevnih protoka. Zbog toga je upotreba vrednosti malih mesečnih voda odgovarajućih verovatnoća dopuštena. To omogućava da se metoda može primeniti u svim projektima, jer se uvek, u slučaju projektovanja hidroelektrana, raspolaže sa dovoljno dugim serijama mesečnih protoka. Upotreba malih mesečnih voda umesto 30-dnevnih minimalnih protoka daje, po pravilu, garantovane ekološke protoke na strani sigurnosti (nešto malo veće vrednosti).


6

(3) U slučaju vodotoka kod kojih postoje posebni ekološki ili sportsko - turistički i rekreacioni zahtevi i ciljevi, vrijednosti koje se dobijaju po gore navedenim pravilima mogu se uvećati: u hladnom dijelu godine do 15%, u toplom dijelu godine do 30%. To se može činiti samo uz posebnu analizu svrsishodnosti takvog povećanja.

(4) Vrijednosti garantovanog protoka dobijene za hladan dio godine mogu se tretirati kao konstantne, mada je moguće, po potrebi, i njihovo izvjesno variranje (izvjesno povećanje protoka u martu, kada se mreste neke riblje vrste koje to čine u tom hladnom periodu (štuka).

(5) Dobijene veličine garantovanog ispuštanja u toplom dijelu godine su prosječne.

One se mogu finije prilagođavati potrebama razvoja biocenoza, posebno ihtiofaune, na taj način što se u kritičnim razdobljima (period mresta, itd) povećava ispuštanje, u skladu sa eventualnim zahtjevima službi nadležnih za ekološku zaštitu i ribarstvo. Smanjenja su moguća u povoljnim hidrološkim situacijama, kada su protoci na pritokama povoljni, ali se ne smije dozvoliti da na dionici nizvodno od brane protoci budu manji od onih koji se ispuštaju u hladnom dijelu godine.

(6) Protok koji se ispušta za ove potrebe nije energetski izgubljen. Na tom ispustu

se mogu realizovati mali agregati, koji energetski prerade taj protok. Jedina je obaveza da takav ispust ima i odvajak koji će obezbjediti ispuštanje i u slučaju ako je agregat van pogona zbog kvara ili održavanja.

3.3 Mathey metod

Metoda je u primjeni u Švajcarskoj, to je jedna od metoda koje su preporucene od strane ESHA (European Small Hydropower Association), Evropske asocijacije za male hidroelektrane. Minimalne količine vode koje su potrebne za život riba treba da se odrede na empirijskim osnovama. Gruba procjena je da te količine odgovaraju većem broju protoka u dugim serijama godina, što obično odgovara Q300. Procjena je napravljena prema sledećoj formuli:

Qepp =15 ( )2

300

300

ln QQ

(ukoliko se obezbjedi da je Q300>50 l/s)

3.4 Slovenski/Slovenački metod

Metoda za određivanje ekološki prihvatljivog protoka koja se bazira na Uredbi Republike Slovenije o kriterijumima za određivanje i praćenje ekološki prihvatljivog protoka, donesena marta 2009. godine.


7

Ekološki prihvatljiv protok Qes se treba odrediti za svaku specifičnu upotrebu površinske vode, koja lako može prouzročiti smanjenje protoka vode, sniženje nivoa vode ili narušavnje kvaliteta vode. Qes se izračunava po jednačinama, koje su oblikovane u skladu sa podacima, određenim u proteklim godinama, o srednjim malim i srednjim protocima u području specifične upotrebe vode. Jednačine se razlikuju u pogledu odnosa između sQnp i sQs, dužina i količina zahvatanja te vraćanja zahvaćene vode u vodotok. Vrijednosti sQnp, sQs in sQdek(j) na području posebnog korištenja površinske vode određuje Agencija Republike Slovenije za okoliš iz podataka državnog hidrološkoga monitoringa. Kriteriji za određivanje Qes: Qes se određuje na osnovu podataka o sQnp i sQs prema: − odnosu između sQnp i sQs, − odnosu između sQdek(j) i sQs, − dužine zahvatanja vode, − nepovratno ili povratno zahvatanje vode i − količina zahvatanja. Gdje je: srednji mali protok (sQnp) na području specifične upotrebe površinske vode je aritmetička sredina najnižjih godišnjih vrijednosti srednjeg dnevnog protoka na tom području u daljem periodu osmatranja. Srednji mali protok se izraža u m3/s i računa se po jednačini:

∑=

=

=Ni

iinpnp NQsQ

1, /

gdje je Qnp,i najmanji srednji dnevni protok u i-toj kalendarskoj godini i N broj godina u periodu osmatranja, običajno poslednjih 30 godina; srednji protok (sQs) na području specifične upotrebe površinske vode je aritmetička sredina srednjih godišnjih vrijednosti protoka na tom području u daljem periodu osmatranja. Srednji protok se izraža u m3/s i računa se po jednačini:

∑=

=

=Ni

iiss NQsQ

1, /

gdje je sQs,i srednji godišnji protok u i-toj kalendarskoj godini i N je broj godina u periodu osmatranja, običajno poslednjih 30 godina; Srednji dekadni protok (sQdek(j)) na području posebnog korištenja površinske vode je aritmetička sredina srednjih dekadnih vrijednosti protoka na tom području za svaku dekadu u godini u daljem periodu osmatranja. Srednji dekadni protok se izraža v m3/s i računa se po jednačini:


8

∑=

=

=Ni

iijdekjdek NQsQ

1),()( /

gdje je sQdek(j),i srednji dekadni protok u j-toj dekadi u i-toj kalendarskoj godini i N je broj godina u periodu osmatranja, običajno poslednjih 30 godina; Dužina zahvatanja je: 1. tačkasta, kada je rastojanje između zahvatanja i ponovnog dotoka u vodotok manja ili jednaka 10 m ; 2. kratka, kada je rastojanje između zahvatanja i ponovnog dotoka u vodotok: − veće od 10 m i manje ili jednako 100 m i slivno područje do mjesta zahvata manje ili jednako 100 km2, ili − veća od 10 m i manja ili jednaka 200 m, slivno područje do mjesta zahvata veće od 100 km2; 3. duga, kada je rastojanje između zahvatanja i ponovnog dotoka u vodotok više, nego u slučajevima iz prethodnog stava Zahvatanje vode je povratno, kada se zahvaćena voda vraća površinski nazad u isti vodotok, inače se zahvatanje smatra za nepovratno. Zahvat, kad je količina zahvaćene vode manja ili jednaka od 20 % sQs, smatraće se za manji zahvat. Zahvat, kad je količina zahvaćene vode iz vodotoka veća od 20 % sQs, smatraće se velikim zahvatom. Jednačine za računanje Qes 1. Posebna korištenja površinske vode sa povratnim zahvatanjem 1.1 Izračunavanje Qes za posebno korištenje vode na području vodotoka, kada je odnos između sQs i sQnp manje i jednako 20 : 1 Jednačine za izračunavanje Qes pri tačkastom zahvatu: − za manje zahvate: sQnpQes ⋅= 0,1 − za velike zahvate: sQnpQes ⋅= 2,1 Jednačine za izračunavanje Qes pri kratkom zahvatu: − za manje zahvate: sQnpQes ⋅= 0,1 − za velike zahvate Qes se izračunava po dekadi: kada je sQdek(j) manje od sQs: sQnpQes ⋅= 5,1 kada je sQdek(j) veće ili jednako sQs: sQsQes ⋅= 7,0 Jednačine za izračunavanje Qes pri dugom zahvatu:


9

− za manje zahvate: sQnpQes ⋅= 2,1 − za velike zahvate Qes se izračunava po dekadi: kada je sQdek(j) manje od sQs: sQnpQes ⋅= 5,1 kada je sQdek(j) veće ili jednako sQs: sQsQes ⋅= 7,0 1.2 Izračunavanje Qes za posebno korištenje vode na području vodotoka, kada je odnos između sQs i sQnp veći od 20 : 1 Jednačine za izračunavanje Qes pri tačkastom zahvatu: − za manje zahvate: sQsQes ⋅= 05,0 − za velike zahvate: sQsQes ⋅= 1,0 . Jednačine za izračunavanje Qes pri kratkom zahvatu: − za manje zahvate: sQsQes ⋅= 05,0 − za velike zahvate Qes se izračunava po dekadi: kada je sQdek(j) manje od sQs: sQsQes ⋅= 1,0 kada je sQdek(j) veće ili jednako sQs: sQsQes ⋅= 7,0 Jednačine za izračunavanje Qes pri dugom zahvatu: − za manje zahvate: sQsQes ⋅= 1,0 − za velike zahvate Qes se izračunava po dekadi: kada je sQdek(j) manji od sQs: sQsQes ⋅= 1,0 kada je sQdek(j) veće ili jednako sQs: sQsQes ⋅= 7,0 2. Posebno korištenje površinske vode sa nepovratnim zahvatom 2.1 Izračunavanje Qes za posebno korištenje vode na području vodotoka, kada je odnos između sQs i sQnp manje ili jednako 20 : 1 Jednačina za izračunavanje Qes pri manjem zahvatu:

sQnpQes ⋅= 5,1 Jednačina za izračunavanje Qes pri velikom zahvatu: kada je sQdek(j) manji od sQs: sQnpQes ⋅= 0,2 kada je sQdek(j) veći ili jednak sQs: sQsQes ⋅= 7,0


10

2.2 Izračunavanje Qes za posebno korištenje vode na području vodotoka, kada je odnos između sQs i sQnp veće od 20 : 1 Jednačina za izračunavanje Qes pri manjem zahvatu:

sQsQes ⋅= 1,0 Jednačina za izračunavanje Qes pri velikom zahvatu: kada je sQdek(j) manji od sQs: sQsQes ⋅= 2,0 kada je sQdek(j) veći ili jednak sQs: sQsQes ⋅= 7,0

3.5 MNQ metod

Metoda za određivanje ekološki prihvatljivog protoka koja se bazira na jednoj od definicija biološkog minimuma na temelju koje treba "u prirodnom koritu vodotoka zadržati sve količine vode do prosječne minimalne količine u vodotoku: Qo = MNQ". MNQ je prosječni minimalni godišnji protok, definisan kao aritmetička sredina minimalnih godišnjih protoka u razmatranom razdoblju.


11

4 PROCJENA EPP ZA RIJEKU TREBIŽAT

4.1 Opis područja

4.1.1 Geografija Istražno područje nalazi se u zapadnoj Hercegovini, na jugozapadu Bosne i Hercegovine. Uglavnom pripada općini Ljubuški, čiji je centar istoimeni gradić Ljubuški. Širim područjem zapadne Hercegovine dominiraju formacije visoko razvijenog karsta, sa specifičnom hidrodinamikom prirodnih vodnih tokova. Kroz karst centralnog dijela ovog područja, prema rijeci Neretvi se probija složeni vodotok Tihaljina-Mlade-Trebižat, jedan od rijetkih površinskih vodotoka u ovom dijelu BiH. Trebižat je desna pritoka rijeke Neretve, duga oko 50 km od svog izvora (Peć Mlini – Grude) do ušća u Neretvu (Struge – Čapljina). Denivelacija od izvora u Peć Mlinima (cca 127-130 m.n.m.) do ušća u Neretvu (cca 8 m.n.m.) iznosi oko 120 m. Međutim, kao dio vrlo specifičnog i složenog sistema dreniranja karsta zapadne Hercegovine, ista voda na raznim dionicama teče pod različitim imenima. Dionica od izvora do ušća vrela Klokun poznata je kao rijeka Tihaljina, od ušća Klokuna do ušća Vrioštice naziva se Mlade, i najzad, od Humca do ušća u Neretvu, ime joj je Tebižat. Idući uzvodno od izvora Tihaljine, vode Trebižata nose pet različitih imena: Matica – Vrlika – Tihaljina – Mlade – Trebižat. Štaviše, idući na još više horizonte, to je sistem sedam imena: Ričina – Suvaja – Sija - Matica - Vrlika - Tihaljina - Mlade – Trebižat. Orografski, ukupna površina sliva je oko 1200 km2, uključujući oko cca 90 km2

površine Imotsko-Bekijskog polja. Treba napomenuti da je površinu hidrološkog sliva teško tačno odrediti, jer se radi o izrazito karstnom području. U širem području se nalazi i nekoliko specifičnih obradivih karstnih polja: Ljubuško polje, Veljačko polje, Vitinsko polje, Rastok and Beriš, koji se navodnjavaju iz sistema Tihaljina – Mlade – Trebižat. Dva prekrasna vodopada, Kravica i Koćuša nalaze se u nizvodnom dijelu toka. U prethodnoj fazi projekta je, nakon obilaska terena i u skladu sa raspoloživim podacima, za procjenu ekološki prihvatljivog protoka odabrana dionica od izvora Tihaljine (vodomjerna stanica Peć Mlini uzvodno-izvor) pa do vodomjerne stanice Grabovo Vrelo (Mlade). Ovo područje se nalazi u zoni izmijenjene kontinentalne klime (granica između kontinentalne i mediteranske klime), sa obilnim padavinama i vrućim ljetima. Relativno sušna sezona traje od juna do septembra. Ostatak godine je kišan, sa najvećim padavinama od oktobra do januara. Zahvaljujući klimi sa obiljem sunca i padavina, ovo područje je ljudima bilo privlačno za naseljavanje od davnih vremena. Ima svjedočanstava o životu ljudi na ovom području od vremena starih Rimljana i Ilira, pa do perioda Austro-Ugarske. Sasvim je sigurno da je sistem površinskih vodotoka bio i sad je od najveće važnosti u ovm području. Navodnjavanje za potrebe poljoprivredne proizvodnje prisutno je od davnih


12

vremena, kao i korištenje snage vode za rad vodenih mlinova. U periodu Austro-Ugarske, izgrađen je meliracioni sistem Ljubuškog polja. Poznate su prirodne ljepote ovog područja: veliki broj izvora – vrela sa bujnom florom i faunom (izvor Tihaljine, Modro oko, Klokun, Vrioštica), te predivni vodopadi Koćuša i Kravica. Prema popisu iz 1991., broj stanovnika u Općini Ljubuški bio je 28.340, uključujući i Ljubuški sa oko 5000 stanovnika. U odnosu na površinu od 289 km2, gustina naseljenosti iznosila je 98 stanovnika na 1 km2. 4.1.2 Geologija rijeke i pritoka Rijeka Trebižat i njene pritoke pripadaju regionu krečnjaćkog platoa sa pećinama, ponorima i podzemnim kanalima, kao rezultatom prirodnih procesa kroz duge geološke periode: kiša i snijeg koji padaju tokom zimskih mjeseci, absorbiraju ugljen dioksid iz zraka i tla i pretvaraju ga u ugljičnu kiselinu, koja djeluje na stijene krećnjaka i dolomita. Viši dijelovi terena su uglavnom ogoljeni (rezultat deforestacije i tankog sloj tla). Međutim, između brda se nalaze niži dijelovi poznati kao polja, pokriveni aluvijalnim tlom pogodnim za poljoprivredu. Kako kiša brzo propada kroz pukotine, mreža površinskih vodotoka je slabo razvijena, ponekad predstavljena povremenim vodotocima. Prisutne su karstne formacije (ponori, kanali, estavele,…) sa specifičnim hidrodinamičkim karakteristikama, od kojih je najznačajnija visoka provodnost, sa često vrlo složenom mrežom podzemnih kanala. Na Slici 4.1. su predstavljene zone visoke i niske provodnosti, kao i pravci podzemnih tokova, utvrđeni pomoću trasera. (Slišković).


13

Slika 4.1 Hidrogeološka karta zapadne Hercegovine 4.1.3 Riječna hidrologija i morfologija Govoreći o Trebižatu sa hidrološkog stanovišta, važno je podcrtati složenost hidrodinamike prirodnog režima tečenja šireg područja zapadne Hercegovine. Kao što je već spomenuto, gledajući od Ljubuškog Polja prema Imotsko-Bekijskom Polju, naći ćemo vode Trebižata pod četiri imena: Vrljika – Tihaljina – Mlade – Trebižat (vodotok V-T-M-T). Ukupna dužina V-T-M-T vodotoka od izvora Opačac (Vrljika) do ušća u Neretvu (Trebižat) je oko 70 km. Vodotok Tihaljina – Mlade – Trebižat predstavljen je na Slici 4.2.


14

Slika 4.2 Vodotok Tihaljina – Mlade -Trebižat 4.1.4 Ekološke karakteristike Ekoregion Područje sliva Trebižata nalazi se u regionu Hercegovine, odnosno u pojasu Mediteranskog ekoregiona. Region obuhvata područje istočne obale Jadranskog karsta, koji predstavlja zaseban sektor – Istočni Jadran u okviru cjeline područja Jadrana. U pogledu klime, područje je pod promjenljivim uticajem Mediterana, sa karakteristikama blagih i prilično kratkih, kišovitih zima, te suhih i vrućih ljeta. Postoji značajna razlika između dijelova područja Jadrana koja direktno izlaze na more i onih koji su više ili manje udaljeni od obale, u horizontalnom i / ili vertikalnom smislu. Razlikuju se : eumediteranska i submediteranska zona (u širem kontekstu, uključujući i pojas vegetacije mediteranskog gorja). Submediteranska zona Submediteranskoj zoni, kojoj pripada i područje Hercegovine, pripada i pojas bjelogorične vegetacije koja se direktno nastavlja na zimzelenu zonu Eumediteranske


15

obale, kao i na pojas bjelogorične vegetacije mediteranskog gorja, situirane na višim nadmorskim visinama. U pogledu klime, u poređenju sa eumediteranskom zonom, ova zona ima relativno više sume padavina. To je, kao i relativno hladne zime, uzrok prekida u vegetaciji bjelogoričnih staništa. Niži pojas submediteranske zone je karakteriziran šumskom asocijacijom Carpinetum orientalis adriaticum (Carpinion orientalis aliansa, order Quercetalia pubescentis, class Querco – Fagetea). U većem dijelu Submediteranske obale u istočnom Jadranu, zajednica Carpnetum – orientalis adriaticum razvijena je u formi većih ili manjih rijetkih šikara i žbunja. Visočije, u pojasu mediteranskog gorja, u pravcu zaleđa se nalaze staništa šumske zajednice Carpinetum orientalis adriaticum. Usljed degradacije, ove sSubmediteranske šume preobrazile su se u specifične, permanentno antropogene forme – suhe travnjake i stjenovite pašnjake reda Scorzonero – Chrysopogonetalia. Status zaštite rijeke Prema Zakonu o zaštiti okoliša BiH, zaštićeni okolišni objekti rijeke Trebižat su: ⎯ Sedrene forme oko vodopada Kravice, koji predstavlja jedan od spomenika

prirode; ⎯ Geomorfološki spomenici: izvor Tihaljine u Peć Mlinima, vrelo Vrioštice u

Vitini , i ⎯ Vodopadi: Koćuša, Kravice i Bučine.

4.1.5 Zagađenje rijeke U ljetnom periodu, kad su manji protoci i niži nivoi vode, i kvalitet vode može opadati, usljed prisustva fekalnog zagađenja. Ovo je povezano sa činjenicom da postoje podzemni privilegirani pravci kretanja vode, pa je moguće da se tako “pokupi” i otpadna voda iz Posušja i Gruda. Uzroke zagađenja takođe se mogu pronaći i u poljoprivredi, brojnim naseljima / domaćinstvima, te nedostatku uređaja za tretman otpadnih voda. Jedan od razloga zabilježenih visokih koncentracija sulfata na pritoci / vodi sa izvora Modro oko može biti rastvaranje substrata alabastera tokom tečenja vode kroz podzemlje. 4.1.6 Korištenje rijeke Pored specifičnosti hidrologije karsta, u slivu Trebižata je veoma važan i antropogeni uticaj u vidu brojnih vještačkih hidrotehničkih objekata koji takođe utiču na vodni režim: - Brojni su zahvati vode za različite namjene naročito za poljoprivredu. Uz

submediteransku klimu i obradive površine (u kraškim poljima) potrebna je voda za navodnjavanje, naročito tokom tople sezone. Zato je mreža površinskih vještačkih kanala za navodnjavanje vrlo razvijena, od kojih je prvi napravljen


16

neposredno ispod izvora Tihaljine; - Blizu ušća vode sa izvora Grabovo vrelo, nalazi se vodozahvat za riblju farmu,

kao i za potrebe poljoprivrede, sa izraženim uticajem na režim tečenja vodotoka Mlade na ovoj dionici. Preostala voda se vraća u Mlade na dionici rijeke nizvodno od VS Grabovo vrelo (rijeka Mlade);

- U uzvodnom dijelu sliva izgrađene su akumulacije Ričica (1987.g), Tribistovo (1990.g), Rastovača (vodosnabdijevanje, navodnjavnje, odbrana od poplava);

- Podzemni tunel Pećnik izgrađen je 1950.godine, sa kulom zatvaračnicom za potrebe odbrane Imotskog polja od poplava, odnosno za evakuaciju velikih voda iz povremenog jezera Nuga tokom kišne sezone; površinski dio evakuacionog sistema predstavljen je betonskim brzotokom koji se ulijeva u rijeku Tihaljinu;

- Od 2004. godine u pogonu je hidroelektrana HE Peć Mlini, locirana nizvodno od izvora Tihljine. HE Peć Mlini je hidroelektrana derivacionog tipa, povezana sa rezervoarom Nuga tlačnim tunelom (prečnik 3,6m), zatim površinskim vodom (prečnik 6 m) te sa strojarnicom u mjestu Drinovci / Peć Mlini. Vodozahvat iz jezera Nuga za potrebe HE Peć Mlini takođe utiče na količinu vode na izvoru Tihaljine, jer je na ponoru Šainovac od 2004. godine u funkciji zatvarač napravljen da po potrebi zadržava vodu u akumulaciji / jezeru Nuga.

4.1.7 Upravljanje rijekom Agencija za vodno područje slivova Jadranskog mora Mostar nadležna je za upravljanje rijekom Neretvom u Federaciji BiH, uključujući rijeku Trebižat. Neke od glavnih odgovornosti Agencije su sljedeće: - organizira, prikuplja i vrši distribuciju podataka o vodnim resursima u skladu sa

odredbama Zakona o vodama, uključujući i uspostavu i održavanje informacionog sistema vodoprivrede (ISV);

- organizira hidrološki monitoring i monitoring kvaliteta voda, monitoring ekološkog stanja površinskih voda, priprema izvještaj o stanju voda i predlaže potrebne mjere;

- priprema plan upravljanja vodama za pripadajuće vodno područje, organizira izradu tehničke dokumentacije za pojedina pitanja upravljanja vodama, te obavlja i druge poslove koji se odnose na upravljanje vodama u skladu sa Zakonom o vodama;

- priprema planove za sprečavanje i smanjenje štetnih uticaja prouzrokovanih poplavama, sušama, erozijom obala vodnog tijela i organizira implementaciju tih planova;

- upravlja javnim vodnim dobrom u skladu sa Zakonom o vodama ; - preduzima hitne mjere na spriječavanju ili smanjenju štetnih uticaja

prouzrokovanih incidentnim zagađenjima i priprema planove za takve mjere; - izdaje vodne akte u skladu sa Zakonom o vodama; - daje stručna mišljenja prema zahtjevima za izdavanje vodnih akata iz nadležnosti

kantonalnih ministarstava za vode; - daje stručna mišljenja sa stanovišta voda o dokumentima iz nadležnosti drugih

federalnih i kantonalnih ministarstava koja oni zatraže; - učestvuje u pripremi politike sektora voda i legislative koja se odnosi na vode; - promovira istraživački rad u oblasti voda i održivog upravljanja vodama;


17

- promovira istraživački rad u oblasti voda i održivog upravljanja vodama; - organizira podizanje javne svijesti vezane za održivo korištenje voda, zaštitu voda

i zaštitu vodnih ekosistema; - učestvuje u koordinaciji aktivnosti na izradi i provođenju planova upravljanja

vodama sa nadležnim organizacijama iz Republike Srpske na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno sa nadležnim tijelima za područje međunarodnog podsliva rijeke Save i međunarodnih riječnih bazena Neretve i Cetine; itd.

Tokom 2007. godine, “Elektroprivreda HZ HB” Mostar pripremila je dokument o vodoprivrednim uvjetima za izgradnju malih hidroelektrana (mini HE) Tihaljina-Mlade-Trebižat (T-M-T). Date su geodetske, hidrološke i energetske podloge o vodotoku, kao i lokacije i moguća rješenja mini HE u sistemu U dokumentu je tretirano pet potencijalnih lokaliteta : mini HE Modro oko, mini HE Klokun, mini HE Koćuša, mini HE Kravica i mini HE Stubica. 4.1.8 Izbor mjesta uzorkovanja

Radi ažuriranja podataka vezano za hidrologiju i morfologiju, izvršena su terenska hidrološka mjerenja. Jedan od ciljeva bio je formiranje aktuelnih krivih protoka. Cilj je takođe bio istražiti odnose između parametara: dubine vode i protoka, te brzine vode i protoka za odabrane profile rijeke. Terenskim radovima takođe je bilo obuhvaćeno i snimanje poprečnih profila, analiza substrata, itd. Procjena ekološki prihvatljivog protoka veoma ovisi o znanju o strukturama i funkcioniranju rijeke koja se istražuje. U momentu prikupljanja postojećih fizičko-kemijskih, te podataka o ekologiji rijeke, ispostavilo se da dosta informacija nedostaje. Rezultat toga je odluka da se uzorkuju dodatni parametri, kao što su makrofite, fitobentos i određene fizičko-kemijske varijable. Makrofite su veoma važni primarni proizvođaći u rijeci Trebižat, a fitobentos je jedna od glavnih grupa organizama sa funkcijom u sedrenim formama. Cilj je bio evaluirati zagađenje rijeke Tihaljine kroz određene fizičko-kemijske parametre. Ovi su podaci pomogli u procjeni statusa rijeke, ekoloških vrijednosti rijeke i selekciji kritičnih parametara za procjenu ekološki prihvatljivog protoka.

Opis lokaliteta

Hidrologija i morfologija

U periodu od 15.04.2009. do 14.05.2009. godine provedene su tri serije hidrometrijskih mjerenja na 4 profila vodomjernih stanica na vodotoku Tihaljina-Mlade: - VS Peć Mlini uzvodno, Tihaljina; Vodomjerna stanica (VS) Peć Mlini uzvodno

(rijeka Tihaljina) nalazi se neposredno nizvodno od izvora Tihaljine, te uzvodno od betonskog brzotoka izgrađenog u sklopu sistema odbrane od poplava, odnosno evakuacije velikih voda iz jezera Nuga. VS je takođe locirana uzvodno od ispusta iz strojarnice hidroelektrane (HE) Peć Mlini. HE Peć je hidroelektrana


18

derivacionog tipa izgrađena 2004. godine, povezana sa vodnom akumulacijom / jezerom Nuga najprije tlačnim tunelom (promjer 3,6 m), zatim površinskom cijevi (promjer 2,6 m) te sa strojarnicom u mjestu Drinovci / Peć Mlini.

- VS Peć Mlini nizvodno, Tihaljina; Vodomjerna stanica VS Peć Mlini nizvodno nalazi se na lijevoj oblali rijeke Tihaljina nizvodno od ušća betonskog brzotoka. VS je takođe locirana nizvodno od ispusta iz postrojenja hidroelektrane HE Peć Mlini. Stanica je u funkciji, u vlasništvu je “Elektroprivrede” HZ HB Mostar. Sumarne količine vode sa izvora Tihaljine, iz HE Peć Mlini i brzotoka, kontrolišu se ovom vodomjernom stanicom.

- VS Klobuk, Mlade; Vodomjerna stanica VS Klobuk nalazi se na mostu preko rijeke Mlade, neposredno nizvodno od ušća izvora Klokun u rijeku Tihaljinu.

- VS Grabovo vrelo, Mlade; Vodomjerna stanica Grabovo vrelo (Mlade) nalazi se 100 m nizvodno od ušća izvora Grabovo vrelo u vodotok Mlade. Blizu ušća, nalazi se zahvati za ribnjak i za potrebe navodnjavanja , sa izraženim uticajem na vodni režim rijeke Mlade na ovoj dionici. Voda se iz ribnjaka u Mlade vraća na dionici nizvodno od VS Grabovo vrelo na rijeci Mlade.

Dispozicija stanica predstavljena je na Slici 4.3 i Slici 4.4.

Slika 4.3 Dispozicija VS Peć Mlini uzvodno / izvor i VS Peć Mlini nizvodno


19

Slika 4.4 Dispozicija VS Klobuk i VS Grabovo vrelo Biologija

- Peć – Mlini uzvodno ( postaja T1) ; Na ovom lokalitetu dno čine kameni blokovi obrasli mahovinom i perifitonom. Brzo je strujanje vode. Najuočljivija i najbrojnija je vodena mahovina Fontinalis antypyretica. Obala je obrasla drvenastom vegetacijom koja zasjenjuje stanište. Mali broj akvatičnih i semiakvatičnih vrsta nađen je na plićim, mirnijim dijelovima rijeke uz obalu u ljetnim mjesecima, gdje je dno više šljunkovito – pjeskovito.

- Peć – Mlini nizvodno (postaja T2) ; Postaja s malo makrofita. Podloga je stjenovita i valutičasta. Prisutnost čvrstog supstrata i izuzetno zasjenjene koje pruža obalna drvenasta vegetacija ograničavajući su čimbenici za razvoj vodenih biljnih zajednica.

- Kavasbašin most (postaja T4) ; S desne strane Kavasbašinog mosta razvijena je sastojina trščaka brojna vrstama. Voda se u tom djelu sporije kreće, a uz samu obalu i miruje. Supstrat je šljunak. Dubina vode je 50 cm. Obala je u tom dijelu djelomično degradirana, a zamjetljiv je i manji ispust iz domaćinstava.

- Grabovo vrelo (postaja T5) ; Mjesto uzorkovanja je obala ispod vodomjerne stanice (supstrat je pijesak i tu je obilno razvijena zajednica trščaka gdje dominira Phragmites australis) i 50 m nizvodno uz obalu čije dno čine valutice i šljunak.

Fizičko-kemijski parametri


20

Mjesta uzorkovanja odabrana su na dionici od izvora Tihaljine pa do vodomjerne stanice Grabovo vrelo (Mlade). U cilju sticanja više informacija o strukturi i i funkcioniranju ekosisistema rijeke odabrano je 5 mjesta za uzorkovanje. T1 – u blizini VS Peć Mlini uzvodno / izvor, Tihaljina (8) T2 – u blizini VS Peć Mlini nizvodno, Tihaljina (9) T3 – ušće izvora Modro oko, Tihaljina T4 – u blizini VS Klobuk, Mlade (11) T5 – u blizini VS Grabovo vrelo, Mlade (12) Mjesto uzorkovanja T3 odabrano je na ušću vode sa izvora Modro oko u Tihaljinu jer je poznato da sadrži visoke vrijednosti sulfata.

Slika 4.5 Lokaliteti hidroloških i hidromorfoloških mjerenja, kao i mjesta uzorkovanja na dionici Tihaljina-Mlade

4.2 Metodologija

4.2.1 Procedura za procjenu EPP za rijeku Tihaljina – Mlade (Trebižat)

Osnovni cilj projekta je procjena EPP (EF) različitim metodama, te poređenje dobivenih rezultata. Pored metode koja se koristi u bh. praksi, a to je minimalni srednji mjesečni protok 95% vjerovatnoće pojave QEF,95%

4, odabrane su metode koje se koriste u praksi susjednih zemalja. Tako je odabrana metoda srednjeg minimalnog protoka QEF,MNQ (MNQ metoda, koristi se u R Hrvatskoj), te metoda garantovanog ekološkog protoka QEF,GEP (GEP metoda, prisutna u R Srbiji). Slovenska /

4 metoda propisana FBIH Zakonom o vodama kao prelazno rješenje do usvajanja podzakonskog akta


21

Slovenačka metoda QEF,SLO odabrana je kao metoda iz najbliže EU zemlje, i, najzad, odabrana je i Matthey metoda određivanja QEF,MAT, kao jedna od “brzih” metoda. Sve navedene spadaju u tzv. hidrološke metode. Navedene metode baziraju se na hidrološkim parametrima, međutim, cilj projekta je uključiti i ekosistem u process utvrđivanja EPP. To znači da struktura i funkcioniranje ekosistema moraju biti poznati. Rezultat ovakvog stava je prihvatanje dodatnih kriterija koje treba uvažavati. Dodatni kriteriji imaju važnu ulogu u holističkom pristupu određivanja EPP i to je bila osnova za odluku o prikupljanju dodatnih bioloških i fizičko-kemijskih parametara rijeke. Procedura koju je tim koristio predstavlja proces za određivanje ekološki prihvatljivog protoka na dionici rijeke i sastoji se od 8 koraka, prikazanih na Slici 4.6. Slika 4.6 Procedura procjene ekološki prihvatljivog protoka

2. Identificirati načine na koje se

rijeka koristi, pritiske i uticaje

3. Identificirati i procijeniti rijeku i pripadajuće eko

sisteme - vrijednosti

4. Identificirati vrijednosti rijeke

koje treba sačuvati

8. Monitoring: Da li je dostignut EPP (EF), da li je održiv cilj

upravljanja rijekom?

7. Procjena EPP (EF): Q95%, GEP, MNQ,

Matthey, Slov. metoda

6. Identificirati kritične faktore

5. Utvrditi EPP (EF) (ekološki) cilj

Ne

1.Podaci o rijeci Trebižat


22

Za proračun EPP (EF) za svaku od naprijed navedenih metoda neophodno je bilo procijeniti hidrološke parametre na kojim se bazira konkretna metoda. Za proračun parametara su korišteni podaci o srednjim dnevnim protocima, preuzeti iz Hidrološke studije Tihaljina-Mlade –Trebižat5. Radi poređenja rezultata, usvojen je period obrade 1975-1987. godina, odnosno period za koji se raspolagalo hidrološkim podacima za sve stanice. Usvojen, Slika 4.7. Slika 4.7 Periodi raspoloživih hidroloških nizova po vodomjernim stanicama Napomena: No 8 – Peć Mlini uzvodno-izvor; No 9 – Peć Mlini nizvodno, No 11 – Klobuk, No12 – Grabovo vrelo 2004. g- počela sa radom HE Peć Mlini Tabela 4.1 Vodomjerne stanice za koje je izvršen proračun EPP, sa vrijednostima srednjeg (QSR, Q , SQS, ) i srednjeg minimalnog (SQNP, SRQMIN ) protoka za period 1975-1987.

StanicaNo /

Naziv, vodotok

QSR, Q , SQS,

(m3/s)

SQNP, SRQMIN,

(m3/s)

8 Peć Mlini uzvodno-izvor - Tihaljina

2,04

0,368

9

Peć Mlini nizvodno - Tihaljina

12,8

0,515

11

Klobuk - Mlade

27,5

4,14

12

Grabovo vrelo – Mlade

29,8

4,14

5 Hidrološka studija Tihaljina – Mlade – Trebižat, naručilac «Elektroprivreda» HZ HB, izvođač Federalni hidrometeorološki zavod, 2001.

7

8

9

10

11

12

13

1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005 2010

godine

sta

nica

No

period za proračun EF

period prije početka rada HE Pec Mlini


23

4.2.2 Ciljevi procjene EPP Općenito, glavni cilj procjene ekološki prihvatljivog protoka je osigurati zdravlje rječnog ekosistema, te tako obezbijediti dobrobit i korist za čovjeka. Specifični ciljevi procjene ekološki prihvatljivog protoka su: - zaštititi vodene i susjedne ekosisteme; - unaprijediti / sačuvati staništa vodene flore i faune; - ograničiti zahvatanje vode za vrijeme malih voda; - zaštititi staništa naročito za endemične i ugrožene vrste. Zbog nedostatka ekoloških podataka, nemoguće je ići sa definicijama dalje i detaljnije, napr. navesti kao cilj dostizanje / održavanje dobrog ekološkog potencijala rijeke, a takođe i zbog toga što granice ekoloških klasa (koje Zakon o vodama propisuje) još nisu razvijene u FBIH. 4.2.3 Prikupljanje podataka6

4.2.3.1 Hidrologija i geomorfologija Rijeka Trebižat spada u tipične kraške vodotoke u čijem slivu je vrlo slabo razvijena površinska hidrografska mreža i u kome dominira podzemno oticanje. Pritoke Trebižata su uglavnom kraška vrela koja izbijaju u neposrednom zaobalju (Klokun , Grabovo vrelo, Modro oko i niz manjih vrela) ili na bliskoj udaljenosti od korita Trebižata koje se nakon kraćeg toka u njega ulijevaju (Studena, Jakešnica, Nezdravica, te najduža pritoka Meljava, koja je povremenog karaktera). Pored pobrojanih u ekstremno vlažnom periodu sa strmih padina sliva u gornjem toku pojavljuju se bujice koje sa sobom donose izvjesne količine vučenog i suspendovanog nanosa. Njihovo trajanje je kratko i egzistiraju samo u ekstremno vlažnom periodu. Neposredni sliv nije napadnut intenzivnom erozijom, s obzirom da je najvećim dijelom obrastao sitnim rastinjem i travom. Izgrađen je od karbonatnih sedimenata krede, izrazito tektonski degradiran i karstifikovan. Potencijal produkcije nanosa u neposrednom slivu tokom vegetacionog perioda je značajan zbog intenzivne poljoprivredne aktivnosti, ali je njegovo odnošenje slabo zbog dominantno ravničarskog terena i slabo razvijene površinske hidrografske mreže. Osnovne hidro-morfološke karakteristike svakog vodotoka mogu se iskazati kroz slijedeće parametre:

- pad riječne doline - geološka građa - usijecanje korita - priobalna vegetacija - odlaganje nanosa van korita - oblik korita

6 U izvještaju prethodne faze projekta navedene su i detaljnije opisane podloge / postojeći rezultati raznih ranijih istraživanja vezano za hidrološke, geomorfološke, biološke i fizičko-kemijske karakteristike koje se odnose na sliv Trebižata.


24

- stanje obala - sprudovi u koritu - dimenzije korita - proširenja u koritu vodotoka i - karakteristike nanosa.

Svi pobrojani elementi promjenjivi su u vremenu i prostoru. Vrlo važna karakteristika vodotoka jeste i njegova interakcija sa podzemnim vodama, a može se ogledati na dvojak način i to kroz:

- prihranjivanje vodotoka podzemnim vodama, ili - prihranjivanje podzemnih voda vodama rijeke.

I jedan i drugi aspekt bitan je kod određivanja karakterističnih proticaja i ne treba ga zanemariti.

4.2.3.2 Akvatična flora i fauna

Sedrotvorne riječne zajednice Uz krške rijeke vezana je i pojava stvaranja sedre ili travertina, koja rezultira nastankom svojstvenih geomorfoloških oblika, posebice slapišta. Razvoj sedre uvjetovao je nastanak brojnih sedrenih barijera i slapišta na rijeci Trebižat. Zajednica sedrotvoraca je vrlo osjetljiva jer ovisi o kombinaciji nekoliko uvjeta, a posebice čistoj vodi.

Osedravanje je zapravo složen proces u kojem sudjeluju mnogobrojni fizičko-kemijski i biotički čimbenici. Čestice vapnenca izlučuju se intenzivnije što je veća površina vode u kontaktu s atmosferom, a to se događa na mjestima rasprskavanja i prozračivanja vode, gdje se onda izdvajaju znatne količine vapnenačkih čestica. Osim povoljnih alkalitetnih uvjeta u rijeci Trebižat postoje također povoljni temperaturni uvjeti, jer je većinom temperatura vode viša od temperature granice taloženja. U ljetno doba pretežno su temperaturne prilike vode iznad temperaturne granice taloženja od 14°C. Niže Temperature u to doba javljaju se samo u izvorišnom području i na mjestima gdje postoje vrela u riječnom toku. Stoga jedino u takvim staništima izostane taloženje. Sedrene naslage rastu vrlo polagano i obično se javljaju u onim dijelovima rijeke ili izvorišnog potoka gdje je vrlo intenzivno rasprskavanje i prozračivanje vode. U zimsko doba godine temperaturne su prilike nepovoljne tako da u to doba u normalnim uvjetima nema osedravanja. Međutim za stvaranje sedrenih naslaga potrebna je i prisutnost određenih organizama, posebno higrofitskih i hidrofitskih mahovina a donekle i alga. U uvjetima jakog rasprskavanja, prozračivanja i strujanja vode izlučene čestice ne bi se mogle zadržati na ovim mjestima gdje se izlučuju iz vode, već bi ih ponijela sa sobom vodena struja sve do mjesta gdje bi se mogle istaložiti aluvijalno-sedimentacijskim procesima. To se zapravo i događa kod jako brzih voda (kad je brzina veća od 3.5 m/s) koje ne dopuštaju naseljavanje reikofilnih organizama. Kod manjih brzina protoka naseljavaju se brojni reikofilni organizmi koji onda svojim vegetativnim tijelima ili tvorevinama zadržavaju izlučene čestice kalcijeva karbonata i tako stvaraju sedrene naslage koje rastu zajedno s rastom sedrotvornih organizama. Najoptimalnija je brzina 1-2 m/s, kod koje se zadržava najveći broj sedrotvornih organizama.


25

Osim strujanja, rasprskavanja i prozračivanja vode, te potrebnog alkaliniteta i temperature vode, na osedravanje djeluje i svjetlost. Kod mlađih sedrotvornih tvorevina koje su izložene svjetlosti i insolaciji obično se razvija heliofilna vegetacija koja ima više ili manje rahlo busenje.Osim toga, takve tvorevine javljaju se na mjestima izvorišnog područja, i općenito u gornjem toku rijeka, gdje su nepovoljne temperaturne prilike, pa se zbog toga sporo izgrađuju sedrene tvorevine. Kod starih sedrenih barijera, koje su najrazvijeniji oblici sedrenih naslaga dijelovi su obrasli višom vegetacijeom koja zasjenjuje staništa sedrotvorne vegetacije. Ovdje se može razviti samo sedrotvorna vegetacija sjene s gustim busenovima. Ona se razvija u povoljnim temperaturnim prilikama. Stoga su stare barijere obično razvijene u nizvodnim tokovima, pa je onda rast sedrotvornih naslaga mnogo intenzivniji. S rastom sedrotvornih naslaga mijenjaju se ekološke prilike. Posljedica je da se naseljavaju različite biocenoze koje su u međusobnom sukcesivnom odnosu. U stvaranju sedrenih naslaga ne sudjeluju samo biljke, mahovine i alge, nego i neke životinje (Matoničkin & Pavletić 1972).

Na velikim starim barijerama u prirodnoj vegetacijskoj sukcesiji pojavljuju se drvenaste vrste, uglavnom vrbe i johe, koje ih svojim korijenjem mogu razoriti. Isto tako razarajuće na sedrene barijere djeluju promjene vodnog režima, odnosno povremeno nedostatan protok vode. Ako naime ostanu bez vode, sedrotvorni organizmi ugibaju, a barijere se mogu urušiti (Nikolić 2006). Preporučene mjere zaštite su: održavati dovoljan stalni protok čiste vode i sprječavati obrastanja barijera drvenastim vrstama. Makrofiti Terenska istraživanja rađena su tijekom 2008 (kolovoz) i 2009 (travanj) na četiri lokaliteta (T1, T2, T4 i T5). Svojte su determinirane upotrebom standardnih ključeva i ikonografija za determinaciju ( FIORI 1923 – 1929, 1933; TUTIN et all. 1964 – 1980; TRINAJSTIĆ 1975 – 1986; PIGNATTI 1982; DOMAC 1994; BURNIE 1995; DELFORGE 1995, 2001; BLAMEY i GREY – WILSON 1998 ). Biljke su skupljene i spremljene na Odjelu za biologiju, Fakulteta prirodoslovno – matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilišta u Mostaru. Ihtiofauna Tijekom istraživanog razdoblja koje je trajalo od 2000. do 2002. godine praćeni su fizikalnokemijski parametri vode i ihtiofauna. Procjena kvantitativnog sastava ihtiopopulacija Zapadnohercegovačke županije (rijeka Trebižat) načinjena je na temelju: vlastitih ihtioloških istraživanja i statističkih podataka o ulovu ribe prikupljenih od pojedinih ribolovnih društava. Postaje za pokusne izlove riba odabirane su prema različitim biotopskim specifičnostima kako bi se dobila što je moguće točnija struktura ihtiopopulacija. Ribe su lovljene različitim ribolovnim alatima: udicama, mrežama različitih dimenzija za povlačenje i stajaćicama, vršama različitih veličina, križacima i elektroagregatom. Prikupljeni materijal djelomično je određivan na terenu, a većim dijelom u laboratoriju (Bogut, Pavličević, Ivanković & Petrović 2003). Fitobentos Na rijeci Trebižat obavljena je jedna serija uzorkovanja fitobentosa, 14. svibnja 2009. Uzorci su prikupljeni sa 4 točke uzorkovanja. Točke uzorkovanja bile su izabrane od


26

izvora Tihaljine do hidrološke stanice Grabovo vrelo. Da bi dobili više informacija o strukturi i funkciji riječnog ekosustava izabrali smo četiri lokaliteta uzorkovanja: T1, T2, T3 i T4. Uzorci su bili strugani s površine stijena i kamenja s britvom i četkom i također istisnuti s vodenih mahovina. Uzorci su fiksirani na terenu, dodavanjem odgovarajuće količine 4%-og formaldehida. Svaki uzorak je tretiran HNO3, (APHA, 1992), kako bi se odredile vrste Bacilariophyta. Određivanje vrsta obavljeno na svjetlosnom mikroskopu Nikon Eclipse E400 (uvećanje 1000x) i na osnovu sljedeće literature za determinaciju; Krammer&lange-Bertalot (1997-2004), Hindak at al.(1978), Hindak (1996), Komarek& Anagnostidis (1998, 2005). Procjena relativne brojnosti određena na osnovu Pantle-Buck (1955) prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (!-pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost). Skala za procenu brojnosti svakih taksona algi.

Brojnost Prisutnost takosna u % vidljivog polja

1-pojedinačno 1-15 3-srednja brojnost >15-60 5-dominantno prisutno >60-100

Indeks saprobnosti rijeke Trebižat određen je na osnovu liste indikatorskih organizama, (prema Weglu, 1983), metodom Pantle-Buck, 1955). Urađena je i hijerarhijska cluster-analiza, poređenjem sličnosti u strukturi vrsta i procjena relativne abundancije algalnih vrsta (Bray-Curtis koeficijent sličnosti) (Clarke et al., 1990) na matriksu relativne brojnosti.

4.2.3.3 Fizičko - kemijski parametri Terenska istraživanja / uzorkovanja za utvrđivanje fizičko-kemijskih parametara rađena su tijekom 2008 (kolovoz) i 2009 (travanj) na pet lokaliteta (T1, T2, T3, T4 i T5). Slike profila date u trenutku uzimanja uzoraka na profilima (22.04.2009). Analizirani parametri su predstavljeni u Tabeli 4.2.

Slika 4.8 Mjesto uzorkovanja T1


27






28

Tabela 4.2 Parametri dodatnog uzorkovanja

Parametar Geografska širina Geografska dužina Datum Temperatura vode (oC) Mutnoća (NTU) pH vrijednost m-alkalitet (mg CaCO3/l) Elektroprovodljiv. 20oC (μS/cm) Suspend. krute tvari (mg/l) Rastvoreni kisik (mg O2/l) Zasićenost kisikom (%) Ukupna tvrdoća (mg CaCO3/l) Karbonatna tvrd.(mg CaCO3/l) Utrošak KMnO4 (mg/l) Biok. potroš. kisika BPK5 (mg/l) Amonijačni dušik (mg N/l) Nitratni dušik (mg N/l) Nitritni dušik (mg N/l) Fosfat – orto (mg P/l) Ukupni fosfor (mgP/l) Sulfati (mg SO4/l) Kalcij (mg/l) Magnezij (mg/l) Natrij (mg/l) Kalij (mg/l) Silicij dioksid (mg SiO2/l) Broj kolif. klica u 100 ml vode Enterococcus faecalis Protok (m3/s)

Ispitivanje je vršeno po Standardnim Američkim Metodama (Standard Methods for Examination of Water and Wastewater, 1985), u laboratoriji Komunalnog poduzeća Ljubuški.

4.3 Rezultati

4.3.1 Hidrologija i morfologija Rijeka Trebižat na razmatranoj dionici Peć Mlini – Grabovo vrelo, dominantno se prihranjuju podzemnim vodama, odnosno vodama nekoliko po kapaciteu značajnih kraških vrela, koja izviru u neposrednom zaobalju, ili na par kilometara udaljenosti od korita Trebižata. Naravno postoji i direktno izviranje u samom koritu, ali ono nije vidljivo. Ta činjenica veoma je važna za održanje temperature vode Trebižata na prihvatljivoj razini neophodnoj za opstanak nekih ribljih vrsta.


29

Prema odnosu širine korita i njegove dubine Trebižat se ubraja u srednje vodotoke. Naime, širina toka značajno je veća od njegove dubine, tako se širina osnovnog korita na razmatranoj dionici kreće oko 30 m i znatno je veća od njegove dubine koja je maksimalno registrirana na razmatranim profilima od 4,5 m. Duž korita rijeke Trebižat pojavljuju se sedrene barijere, (geomorfološke forme) uzrokovane taloženjem sedre iz kojih se formiraju zajezerne površine dubine preko 4 m i kaskade kao posljedica tektonike. Ovakvih mjesta duž toka rijeke ima značajan broj. U njima zbog naglog pada brzine taloži se nanos. Treba naglasiti da se u rijeci Trebižat, kad je u pitanju taloženje nanosa uglavnom radi o taloženju suspendovanog i sitnozrnog vučenog nanosa. Na profilima koji su bili predmet mjerenja proticaja, i uzimanja uzoraka za ispitivanje kvaliteta, registrirano je značajno prisustvo krupne kamene „drobine“čije porijeklo nije poznato. Registrirana kamena drobina nije „obrađena“, odnosno ne mogu se uočiti tragovi transporta vodom već je njeno prisustvo najvjerovatnije posljedica antropogenog djelovanja. Naime, prema kazivanju mještana u ranijem periodu Vodoprivredno preduzeće iz Ljubuškog održavalo je protočnost rijeke Trebižata, tako što je vršilo fizičko uklanjanje nekih sedrenih barijera. Registrirana drobina na analiziranim profilima najvjerovatnije je posljedica tih aktivnosti. Spomenuti drobinski materijal obrastao je travom i algama i u takvom stanju nema osnova za tvrdnju da se on recentno transportuje. Snimanjem poprečnih profila tokom hidrometrijskih mjerenja registrirane su neravnine u koritu koje značajno utiču na hrapavost korita. Nedostatak vučenog nanosa u koritu Trebižata koji bi mogao biti transportovan jeste erozija dna i obale na pojedinim dionicama koje mogu mijenjati morfologiju i stabilnost korita, međutim i pored toga na razmatranim profilima procesi erozije nisu registrirani. Zabilježeno je zatrpavanje korita, odnosno najvjerovatnije porast sedrenih pragova kao posljedica procesa intenzivne dekarbonizacije u vodi Trebižata (promjena krivih proticaja) Snimanje poprečnih profila (morfologija dna) Snimanje poprečnih profila izvršeno je 13.05.2009g. pri proticajima koji se grubo mogu okarakterizirati kao srednje vode. Snimanja su izvršena pri radu HE Peć Mlini. Snimljeni poprečni profili i izgled dna korita dati su u Prilogu 1, 2 i 3, a njihove osnovne morfološke karakteristike u Tabeli 4.3. Tabela 4.3 Osnovne morfološke karakteristike profila

Naziv profila

Udaljenost

Širina (m)

Širina vod.lica

(m)

Max dubina

(m)

Max brzina (m/s)

Slika u Prilogu

Peć Mlini - uzvodno

300 m od izvora 20.75 10 0.75 0.42 2

Peć Mlini - nizvodno 800 m 20.05 16 0.77 0.9 2 Kavazbašin most 13 000 m 37.00 26 1.95 0.64 3 Grabovo vrelo 2000 m 36.00 28.15 1.1 1.05 3


30

Za ekohidrološke analize, a posebno kad je u pitanju određivanje ekološki prihvatljivog proticaja vrlo važni su već naprijed navedeni hidro-morfološki parametri Pad riječne doline je ključan parametar koji određuje uslove za razvoj različitih biljnih i životinjskih vrsta u i oko vodotoka. U gornjim dijelovima vodotoka, gdje su najčešće padovi izraženi, a kreću se od 7 do 10 %, odvijaju se intenzivniji erozioni procesi, dok se znatno ublažavaju u srednjem dijelu toka gdje pad varira od 1,5 do 7 %, a skoro potpuno prestaju u donjem toku, gdje je pad najčešće ispod 1,5%. Ovi procesi nisu važni samo kao fizička pojava već imaju utjecaj i na biljni i životinjski svijet u dodiru. Jako izraženi padovi korita pogodni su za razvoj određenih ribljih vrsta (Salmonida) s obzirom da su vode takvih vodotoka bogate kisikom, a temperatura vode ljeti ne prelazi 18oC. Ovakvi odnosi nisu karakteristični za Trebižat. Naime, u ljetnom periodu Trebižat u gornjem toku skoro presahne tako da i temperatura značajno poraste. Nakon ulijevanja spomenutih kraških vrela povećava se proticaj, a i temperatura se zadržava u granicama prihvatljivim za opstanak plemenitih vrsta ribe. Prosječan pad Trebižata duž čitave razmatrane dionice Peć Mlini - Grabovo vrelo iznosi ispod 0,5 %. Stoga se na zajezerenim površinama korita stiču uslovi za odlaganje suspendovanih materija što stvara uslove za obrastanje korita raznim vodenim biljkama. Na nekim dijelovima u koritu stvaraju se sprudovi uzrokovani odlaganjem nanosa . a prema vegetaciji na njima može se zaključiti da su odavno nastali. Sastav i građa dna korita, jeste parametar koji je veoma važan za interakciju površinskih i podzemnih voda. Pored toga sastav dna korita vrlo je važan i za biljni i životinjski svijet. Različit granulometrijski i minerološki sastav predstavlja staništa i hranu za biološku zajednicu. S druge strane građa dan karakterizira i njegovu hidrogeološku funkciju. Ako dno korita izgrađuju geološki provodnici dolazi do direktne interakcije sa podzemnim vodama. Odnos širine i dubine, odnosno oblik poprečnog presjeka otvorenog vodotoka bitni su za razvoj organizama, ali i za izgled okoline. Oduzimanje vode iz užih i dubljih vodotoka uzrokovat će manje narušavanje biološke i ekološke ravnoteže nego kod širokih i plitkih vodotoka. Rijeka Trebižat na potezu od vrela Klokun može se svrstati u uže, a dublje vodotoke čija je osjetljivost na zahvatanje vode manje izražena. Odnos širine i dubine vode utječe i na brzinu vode, a preko toga i na brojne dinamičke karakteristike vodotoka. Brzina vode vrlo je važan faktor transporta nanosa, odvođenjem vode iz vodotoka smanjuje se brzina, a samim tim onemogućava transport kako vučenog tako i suspendovanog nanosa. Za Trebižat je karakteristično da je transport vučenog nanosa minoran zbog brojnih sedrenih pragova i zajezerenja duž korita. Mjerenja protoka U periodu od 15.04.2009-14.05.2009.g. provedene su tri serije hidrometrijskih mjerenja na 4 profila vodomjernih stanica duž toka vodotoka Tihaljina-Mlade (Trebižat).

Rezultati provedenih mjerenja dati su u Tabeli 4.4.


31

Mjerenja obavljena 14.05.2009g. izvršena su u situaciji kada HE Peć Mlini nije bila u radu, tako da su izmjereni proticaji bez pogonske količine za HE koja se kreće oko 10 m3/s.

Tabela 4.4 Pregled rezultata izvršenih mjerenja na vodotoku Tihaljina-Mlade (Trebižat)

VODOMJERNA STANICA

15/16.04.2009. 22.04.2009. 14.05.2009. H

[cm] Q

[m3/s] H

[cm]Q

[m3/s]H

[cm] Q

[m3/s] Peć Mlini uzvodno od MHE

72

0,448

75

0,452

74

0,438

Peć Mlini nizvodno od MHE

92

11,9

81

7,44

46

0,643

Klobuk –Kavazbašin most

128

20,3

124

14,7

117

10,4

Grabovo vrelo

108

29,9

100

18,7

84

9,46

U Prilogu 4. dati su poprečni presjeci sa dijagramima brzina po profilu i na vertikalama za svako mjerenje. Pored toga na fotografijama je prezentiran način mjerenja. 4.3.2 Riječna ekologija

4.3.2.1 Ribe U rijeci Trebižat ( dio Tihaljina- Grabovo vrelo) žive 11 vrsta riba. Pregled ihtiofaune je prikazan u izvještaju radne grupe za ekološki prihvatljiv protok – WWF Projekat: “Živjeti Neretvu“ (2008) Endemske životinje su organizmi s malenim i ograničenim arealom rasprostranjenosti pa ih kadšto nalazimo samo na pojedinim lokalitetima. Endemi bosansko-hercegovačke ihtiofaune velikim su dijelom povezani s osebujnim krškim staništima. Endemske ribe rijeke Trebižat su neretvanska mekousna, podustva i imotska gaovica. Endemske vrste riba koje nastanjuju vode jadranskog slijeva neprocjenjivo su vrijedne i čine znatan dio europske bioraznolikosti. Ugroženost Endemske vrste osobito su osjetljive i obično imaju malu sposobnost prilagodbe na promjene vanjskih čimbenika. Nedovoljna istraženost naših endemskih vrsta i nedovoljna popularizacija u široj javnosti ne pridonosi njihovoj zaštiti u prirodi. Razlozi ugroženosti U posljednjih stotinjak godina veoma je naglašeno djelovanje čovjeka na različite slatkovodne ekosustave, a posljedice se često podcjenjuju. Brojni čimbenici na različite načine utječu na populacije riba, a njihovo djelovanje često ima sinergistički učinak. Ribe su vrlo osjetljive na promjene brzine toka, pregradnje rijeka, degradaciju staništa, zagrijavanje vode i intenzivno iskorištavanje vode (DESCY I EMPAIN, 1984). Strukturu zajednice riba u ekosustavu određuju protok vode, količina kisika, temperatura, prozirnost i onečišćenje. Promjene tih čimbenika izmijenit će populacije


32

riba, a mogu utjecati i na smanjenje raznolikosti vrsta. Ako se u vodenom ekosustavu dogodi i dugotrajnija promjena jednog ili više čimbenika, u posebnoj će opasnosti biti rijetke i osjetljive vrste. Na žalost, dugogodišnjom regulacijom na mnogim rijekama smanjen je hidrološki i geomorfološki dinamizam, a rijeka je odvojena od svoje naplavne zone, čime su ugrožene brojne vrste. Lagune, ritovi i rukavci povezani s glavnom rijekom imaju vrlo važnu ulogu kao stalna i povremena staništa pojedinih ribljih zajednica, a osobito onih kojima su svojstvene transverzalne migracije. Tu ubrajamo ribe linjak ( Tinca tinca) i belica ( Lenca spius delineatus) koje su prisutne u rijeci Trebižat. Te vrste migriraju iz rijeke u poplavna područja i ne mogu opstati bez naplavnih bara, depresija i nepovezanih kanala, često odvojenih od glavne rijeke. Regulacija vodotoka onemogućuje im ulaz u poplavnu zonu gdje se hrane i razmnožavaju. Zbog takvih su zahvata drastično smanjenje njihove populacije, a neke su vrste na granici izumiranja. Zajednica riba naplavne zone danas je ozbiljno ugrožena, a kako nema gospodarsku, već samo biološku važnost, za opstanak te zajednice malo tko se brine. Linjak je fitofilna vrsta ribe, ovisna o vodenoj vegetaciji naplavnih zona. Povremeni korisnik poplavne zone je podustva ( Chondrostoma nasus). Vrste koje zbog razmnožavanja migriraju u gornji tok rijeke su potočna pastrva ( Salmo trutta) i podustva ( Chondrostoma nasus) (Mrakovčić et al. 2007). U rijeci Trebižat ( dio Tihaljina- Grabovo vrelo) žive 11 vrsta riba, a njezina ihtiološka vrijednost je bogatstvo endemskih vrsta. Zbog promjena prirodnih staništa i regulacija vodotoka većina endemskih vrsta mogla bi nestati. Vrste kategorizirane prema stupnju ugroženosti u rijeci Trebižat: - Kritično ugrožene vrste: Neretvanska mekousna (Salmothymus obtusirostris

oxyrhynchus) - Ugrožene vrste: Podustva (Chondrostoma kneri), Šaran (Cyprinus carpio,, - Osjetljive vrste: Potočna pastrva (Salmo trutta m. fario), Bijeli klen, kljen

(Leuciscus cephalus albus), Strugač, svalić (Leuciscus svallize), Masnica (Rutilus rubilio rubilio), Imotska gaovica (Phoxinellus adspersus).

- Nedovoljno poznate vrste: Keljavac, peškelj, lola (Scadinius erytrophthalmus scardofa)

Opis izabranih vrsta ihtiofaune Endemske vrste riba koje nastanjuju vode jadranskog slijeva neprocjenjivo su vrijedne i čine znatan dio europske bioraznolikosti. Endemi bosansko-hercegovačke ihtiofaune velikim su dijelom povezani s osebujnim krškim staništima. U rijeci Trebižat ( dio Tihaljina - Grabovo vrelo) žive 11 vrsta riba, a njezina ihtiološka vrijednost je bogatstvo endemskih vrsta. Endemske ribe rijeke Trebižat su neretvanska mekousna, podustva i imotska gaovica. Zbog promjena prirodnih staništa i regulacija vodotoka većina endemskih vrsta mogla bi nestati. Neretvanska mekousna (Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Steindachner,1882) Podrijetlo: autohtona vrsta, endem jadranskog slijeva IUCN status u Hrvatskoj: kritično ugrižena (CR) Na Crvenom je popisu IUCN-a 1996, kao ugrožena vrsta (EN) Uzroci ugroženosti:


33

Neretvanska mekousna ima veoma uzak areal, pa je ugrožava svaka promjena ili uništavanje staništa. Posebno je ugrožava eutrofikacija, melioracija, prelov, unos alohtonih riba i gradnja pregrada na rijekama. Biologija: Mrijesti se u dubljim dijelovima toka, iznad šljunkovita i pjeskovita dna, u travnju i svibnju. Ženka repom načini udubinu u dnu u koju polaže jajašca. Mužjak čuva oplođena jajašca u gnijezdu. Gnijezda su dugačka do 60 cm a načine ih na dubini između 0,34 i 1,4 m. Najbolja temperatura za mrijest je od 9,3 do 10,1°C. Inkubacija od izvaljivanja ličinki traje oko 45 dana. U gornje dijelove toka i pritoke seli tijekom mrijesta. Najčešće se zadržava u mirnijim i dubljim dijelovima riječnog toka, a rijetko u brzacima i kaskadama. Imotska gaovica (Phoxinellus adspersus Heckel, 1843) Podrijetlo: autohtona vrsta, endem jadranskog slijeva IUCN status u Hrvatskoj: osjetljiva (VU) Uzroci ugroženosti: Glavni uzroci ugroženosti su uništavanje krških vodenih staništa, smanjenje kvalitete (onečišćenje) voda i njihovo prekomjerno iskorištavanje na području gdje živi. Veoma malen areal svakako povećava mogućnost smanjenja populacija. Veliki problem je i to što lokalnom stanovništvu katkada služi u prehrani. Biologija: Imotska gaovica pripada među litofilne vrste koje odlažu ikru na tvrdi supsupstrat poput kamenja i šljunka. Mrijesti se tijekom lipnja i srpnja. Stanište: Imotska gaovica živi u vodama temperature 5 – 20 ˚C. Nastanjuje krška vodena staništa poput rijeka, jezera, izvora, pa čak zamočvarena staništa. Tijekom ljetnih vrućih razdoblja uglavnom prebiva u podzemlju jer vodotoci i vodene površine često presuše. Tijekom zime zalaze i u podzemlje gdje često miruju u podzemnom mulju. Prije povlačenja u podzemlje udružuju se u veća jata. Za zaštitu imotske gaovice preporučuje se stvaranje adekvatnih ihtioloških rezervata, uz opće ograničenje regulacija i pregradnja vodotoka krških tekućica.

4.3.2.2 Makrofite Za razvoj sekundarne akvatične vegetacije osnovni je preduvjet specifičnost mikroreljefa sa veoma bogatom hidrološkom mrežom. Vodene biljne zajednice odražavaju ekološke uvjete rijeke. Vaskularne hidrofite imaju višestruku pozitivnu ulogu koja se ogleda u značaju s obzirom na dokazani pozitivni utjecaj na živi svijet, osobine vode i sedimenta: antierozivno, antitermičko, bioakumulaciono, biofiltraciono, fitosanaciono, alelopatsko i bioindikatorsko dejstvo. Uništavanjem autohtonih vodenih i močvarno-barskih staništa ili mijenjanjem osnovnih sinekoloških prilika narušava se prvobitno uspostavljena ravnoteža u ekosustavu i mnogim biljnim i životinjskim vrstama prijeti opasnost da zauvijek nestanu. Treba naglasiti da bioraznolikost podrazumijeva bogatstvo odnosno raznovrsnost organskih vrsta na datom prostoru neovisno od njihove filogenetske i taksonomske pripadnosti. Bioraznolikost je istovremeno, preko pojedinačnih organizama, populacija i vrsta u cjelini, nosilac i genetičkog diverziteta. Ukoliko se još radi o vrstama na ivici opstanka nesumnjiv je značaj njihovog očuvanja sa fundamentalnog i zaštitarskog aspekta.


34

Tabela 4.5 Supstrat i odgovarajući raspon brzina strujanja za pojedine vodene biljke Izvorišni potok < 0,6 ms-1 Veliko kamenje i šljunak

Brzo vodotoci 0,7 – 0,25 ms-1 Šljunak i pijesak

Umjereno brzi vodotoci 0,3 – 0,15 ms-1 Pijesak i mulj

Spori vodotoci 0,2 – 0,05 ms-1 mulj

Jako spori vodotoci < 0,1 ms-1 Mulj i treset

Fontinalis antipyretica

Ranunculus fluitans

Sparganium emersum

Eleocharis acicularis

Sparganium erectum

Myriophyllum spicatum

Potamogeton crispus

Elodea canadensis

Glyceria maxima

Apium nodiflorum

Potamogeton pectinatus

Potamogeton crispus

Potamogeton perfoliatus

Potamogeton pectinatus

Potamogeton lucens

Potamogeton lucens

Nuphar luteum Nuphar luteum (Symoens 1988) Istraživanjem vaskularne flore, 26. travnja 2009. na dijelu rijeke Trebižat, od izvora do Grabova vrela zabilježena je 21 biljna vrsta za koje je utvrđeno da pripadaju akvatičnoj i semiakvatičnoj vegetaciji. Tabela 4.6 Biljne vrste lokaliteta T1

T1 - Peć-Mlini uzvodno Crveni popis BiH

Lysimachia vulgaris L. Rorippa amphibia (L.) Bess. Sium erectum Huds. Mentha aquatica L . Mentha pulegium L. Adiantum capillus veneris L. V Ficus carica L. Scutellaria galericulata L. Fontinalis antipyretica

Tabela 4.7 Biljne vrste lokaliteta T2

T2 - Peć-Mlini nizvodno Crveni popis BiH

Ficus carica L. Ranunculus trichophylus Potamogeton crispus Phragmites australis (Cav.) Trin


35


T4 - Kavasbašin most Crveni popis BiH

Phragmites australis (Cav.) Trin. Iris pseudacorus L. Equisetum palustre L. Galium palustre spp. lanceolatum UECHTR Schoenoplectus lacustris (L.) Pala Eleocharis acicularis Ranunculus fluitans LAM.


T5 - Grabovo vrelo Crveni popis BiH

Phragmites australis (Cav.)Trin Lysimachia nummularia L. Mentha aquatica L. Iris pseudacorus L. Polygonum amphibium var. terrestre L. Mentha pulegium L. Galium palustre L. Zannichellia palustris L. V

09 kolovoza 2008. godine na rijeci Trebižat, od izvora Tihaljine do Grabova vrela zabilježeno je 37 vrsta za koje je utvrđeno da pripadaju akvatičnoj i semiakvatičnoj vegetaciji. Tabela 4.10 Biljne vrste lokaliteta T1 T1 - Peć-Mlini uzvodno Crveni popis BiH Lycopus europaeus L. Sium erectum (Huds.) Coville Tussilago farfara L. Eupatorium cannabium L. Lythrum salicaria L. Mentha aquatica L.

Tabela 4.11 Biljne vrste lokaliteta T1 T2 - Peć-Mlini nizvodno Crveni popis BiH Lythrum salicaria L. Lycopus europaeus L. Eupatorium cannabium L. Salix alba L. Vitex agnus castus L. Cyperus longus (L.) Hay. Fraxinus angustifolia Vahl


36

Sparganium erectum L. Eleocharis acicularis (L.)R.S.

Tabela 4.12 Biljne vrste lokaliteta T4 T4 - Kavasbašin most Crveni popis BiH Schoenoplectus lacustris (L.) Pala Phragmites australis (Cav.) Trin. Apium nodiflorum (L.)Lag. Glyceria maxima (Hartm.) Holmbg Agrostis stolonifera Mentha aquatica L. Nuphar luteum Sibth. et Sm. V Lythrum salicaria L. Myriophyllum verticillatum L. Potamogeton lucens L. Alisma plantago – aquatica L. Veronica beccabunga L. Elodea canedensis Rich. Cyperus longus (L.) Holoschoenus vulgaris Link. Galium palustre L. Potamogeton crispus L.

Tabela 4.13 Biljne vrste lokaliteta T5 T5- Grabovo vrelo Crveni popis BiH Glyceria maxima (Hartm.) Holmbg Phragmites australis (Cav.) Trin. Sium erectum (Huds.) Coville Sparganium emersum Rehman Fraxinus angustifolia Vahl Cyperus longus (L.) Calystegia sepium (L.)R. Br. Lycopus europaeus L. Lythrum salicaria L. Eupatorium cannabium L. Galium palustre L. Humulus lupulus L. Mentha aquatica L. Ceratophyllum demersum L. Solanum dulcamara L. Ulmus sp. Nymphaea alba L. Convolvulus arvensis L.


37

Vitis vinifera ssp. sylvestris Potamogeton lucens L. Ficus carica L. Schoenoplectus lacustris (L.) Pala Iris pseudacorus L Agrostis stolonifera Sparganium erectum L. Alisma plantago – aquatica L. Periploca graeca L. V

U ekološkom nizu idući od sredine vodenih bazena ka obali asocijacije formiraju nekoliko vegetacijskih pojaseva. U dubljoj vodi razvijaju se submerzne sastojine asocijacija: Ceratophylletum demersi Hild 1956, Potamogetonetum pectinati Carstensten 1955 i Myriophyllo – Nypharetum W. Koch 1926. Na pojas submerzne vegetacije nadovezuje se pojas flotantne vegetacije koga čine sastojine asocijacija: Nymphoetum albo – lutae Noviński 1928. Na stalno ili povremeno plavljenom obalnoj regiji razvija se semiakvatična vegetacija koju čine sastojine asocijacije Sparganietum erecti Roll 1938, Scirpetum lacustris Schmale 1939 i Phragmitetum australis Soó 1927 koje su u kontaktu sa livadskom, šumskom i ruderalnom vegetacijom. Prema spisku vrsta za buduću Crvenu knjigu BiH (Šilić, 1996) na rijeci Trebižat od izvora Tihaljine do Grabova vrela se nalaze 4 ranjive vrste. U odnosu na prošlogodišnje rezultate istraživanja, sastav biljnih vrsta na skoro svim postajama je sličan. Na postaji T2 nađeno je manje vrsta i smanjena je brojnost prisutnih vrsta u odnosu na prošlu godinu. Za ovogodišnje istraživanje smo u obzir uzeli isključivo akvatične i semiakvatične biljne vrste. Veći dio prisutnih vrsta prema HRIS-u (Hrvatski indikatorski sustav) pouzdani su indikatori za procjenu kakvoće vode. Neke od tih vrsta kao Ceratophyllum demersum, Glyceria maxima, Nuphar luteum te Ranunculus trichophyllus imaju visoke indikatorske vrijednosti (SI). Rodu Myriophyllum u posljednje se vrijeme posvećuje izuzetna pažnja. Osim toga kod kartiranja vodene makrofitske vegetacije koja se provodi radi utvrđivanja stupnja zagađenosti vodenih biotopa upravo Myriophyllum vrste kao bioindikatori služe za klasifikaciju voda. Vrsta Myriophyllum spicatum raširena je u kritično do jako zagađenim vodama (Hulina 1982). Vrsta Nuphar luteum je i za vrijeme najvećih ljetnih žega i niskog vodostaja prisutna. Na površini vode ističu se listovi i brojni cvjetovi lokvanja. Nazočnost i pokrovnost lokvanja (Nuphar luteum) upućuje na zaključak, da je voda zamuljena i pomalo zagađena.

4.3.2.3 Fitobentos Tabela 4.14. prikazuje sastav vrsta fitobentosa na četiri mjesta uzorkovanja u rijeci Trebižat.


38

Tabela 4-14 Vrstni sastav fitobentosa prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (1-pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost) u rijeci Trebižat, 14.5.2009 Legenda: T1-Peč Mlin (uzvodno), T2-Peč Mlin (nizvodno), T3-Kavasbašin most, T4-Grabovo vrelo takson sap.

st. Mesto uzorkovanja

T1 T2 T3 T4 PROKARYOTA CYANOPHYTA CYANOPHYCEAE Calothrix sp. o 1 Gloeocapsa sp. o 1 1 1 Homoeothrix varians Geitler o 1 1 3 3 Phormidium sp.1 o-a 1 1 1 1 Phormidium sp.2 o-a 1 1 Pseudanabaena sp. / 1 Tapinothrix sp. / 1 3 1 EUKARYOTA HETEROKONTOPHYTA BACILLARIOPHYCEAE Achnanthes minutissima Kützing* o 3 3 1 3 Achnanthes sp. b 1 1 1 1 Amphora ovalis Kützing* o-b 1 Amphora pediculus (Kützing) Grunow o-b 3 Caloneis silicula (Ehrenb.) Cleve b 1 Caloneis sp. o-b 1 Campylodiscus hibernicus Ehrenberg / 1 Cocconeis pediculus Ehrenberg* b 1 1 Cocconeis placentula Ehrenberg* o 1 1 1 1 Cyclotella sp. o-b 1 1 Cymatopleura solea (Brébisson) W. Smith* b 1 Cymbella affinis Kützing* o 3 3 1 3 Cymbella cymbiformis Agardh* / 1 Cymbella microcephala Grunow* o 1 1 1 Cymbella prostrata (Berkeley) Cleve b 1 Cymbella silesiaca Bleisch o-b 1 1 1 3 Cymbella sp. o-b 1 Diatoma vulgaris Bory* b 1 1 1 Diploneis oblongella (Naegeli) Cleve -Euler* o 1 Epithemia goeppertiana Hilse / 1 1 1 Fragilaria capucina Desmazières o-b 1 1 Fragilaria ulna (Nitzsch) Lange-Bertalot* b 1 1 Frustulia vulgaris (Thwaites) De Toni b 1 Gomphonema angustum Agardh* o 3 3 3 1 Gomphonema augur Ehrenberg b 1 Gomphonema parvulum Kützing* o-a 1 Gyrosigma acuminatum (Kützing) Rabenhorst b 1 1 Gyrosigma attenuatum (Kützing) Rabenhorst b 1 Melosira varians Agardh o-b 1 1 1 Meridion circulare (Greville) C. A. Agardh* o 1


39

takson sap. st.

Mesto uzorkovanja

T1 T2 T3 T4 Navicula cryptotenella Lange-Bertalot* o 3 1 1 1 Navicula menisculus Schumann b 1 Navicula sp. b 1 1 1 Navicula tripunctata (O. F. Müller) Bory* o-b 1 3 1 Navicula ventralis Krasske / 1 Nitzschia dissipata (Kützing) Grunow* o 1 1 Nitzschia linearis (Agardh) W. Smith o-b 1 1 1 Nitzschia palea (Kützing) W. Smith* b-a 1 Nitzschia sp. b-a 1 1 Nitzschia vermicularis (Kützing) Hantzsch / 1 Rhoicosphenia abbreviata (Agardh) Lan.-Bert.* b 1 1 3 3 Surirella angusta Kützing o-b 1 Surirella brebissonii var. kuetzingii Krammer & Lan.-Bert. / 1 1 CHLOROPHYTA CHLOROPHYCEAE Gongrosira sp. / 1 1 Microspora sp. / 1 Scenedesmus abundans (Kirchner) Chodat b 1 1 Scenedesmus acutus Meyen b 1 Trentepohlia aurea (L.) Martius / 1 ZYGNEMATOPHYCEAE Mougeotia sp. o-b 1 RHODOPHYTA FLORIDEOPHYCEAE Audouinella chalybea (Lyngbye) Fries b-a 1 3 3 Št. taksonov 57 34 39 22 23 Saprobni indeks 1,49 1,56 1,57 1,53 Broj indikatorskih organizama za pojedinačne stupnjeve saprobnosti:

T1 T2 T3 T4 oligosaprobni 9 8 7 8 oligo/betamezosaprobni 9 7 2 5 betamezosaprobni 7 11 6 6 betamezo/alfamezosaprobni 1 2 2 1 oligo/alfamezosaprobni 2 3 1 1 Glede vrijednosti indeksa saprobnosti (1,49) mjesto uzorkovanja T1 spada u oligosaprobni stupanj ili I. razred kakvoće, a mjesta uzorkovanja T2 (1,56), T3 (1,57) i T4 (1,53) u oligo do betamezosaprobni stupanj ili I.-II. razred kakvoće. Na mjestima uzorkovanja T1, T2, T3 i T4 utvrdili smo ukupno 57 taksona algi. Prevladavale su kremenjašice s 43 taksona, slijede cijanobakterije sa sedam, Chlorophyceae s pet te Florideophyceae i Zygnematophyceae s po jednim taksonom. Istraživanje na sedrenim slapovima na rijeci Krki u Sloveniji je također pokazalo da su kremenjašice prevladavajuća vrsta algi (Vrhovšek et al., 1996; Krivograd Klemenčič et al., 2004). Najbrojnije zastupani su bili rodovi Cymbella sa šest,


40

Navicula s pet i Nitzschia isto tako s pet taksona. Najmanji broj taksona ustanovljen je bio na mjestu uzorkovanja T3 (22), a najveći (39) na mjestu uzorkovanja T2.

Česte vrste su bile Homoeothrix varians (T3, T4), Tapinothrix sp. (T3), Achnanthes minutissima (T1, T2, T4), Amphora pediculus (T1), Cymbella affinis (T1, T2, T4), C. silesiaca (T4), Gomphonema angustum (T1, T2, T3), Navicula cryptotenella (T1), N. tripunctata (T2), Rhoicosphenia abbreviata (T3, T4) in Audouinella chalybea (T3, T4). Kremenjašice Amphora pediculus i Navicula tripunctata su česte i na sedrenim slapovima rijeke Krke (Krivograd Klemenčič et al. 2004).

Na sva četiri mjesta uzorkovanja prisutni su bili sljedeći taksoni algi: Homoeothrix varians, Phormidium sp., Achnanthes minutissima, A. sp., Cocconeis placentula, Cymbella silesiaca, C. affinis, Gomphonema angustum, Navicula cryptotenella i Rhoicosphenia abbreviata.

Vrstu Audouinella chalybea (Rhodophyta, Florideophyceae) povremeno nalazimo na sedri; za uspijevanje treba brzu tekuću vodu. Nitasta vrsta A. chalybea raste na površini onkoida i na formacijama sedre u sjenovitim vodotocima u čitavoj Evropi (Pentecost, 2005). Vrstu A. chalybea utvrdili smo na tri mjesta uzorkovanja; na mjestu uzorkovanja T1 se nije pojavila, a na mjestima uzorkovanja T3 i T4 bila je česta. Vrste iz roda Gloeocapsa često nađemo na sedri jer mogu ostati suhe veći dio godine. Vrsta iz roda Gloeocapsa se je pojavila na svim mjestima uzorkovanja osim na mjestu uzorkovanja T1. Nitaste cijanobakterije su jedne između najčešćih algi koje naseljavaju površinu aktivne sedre (Pentecost, 2005). Calothrix sp. je bila prisutna na mjestu uzorkovanja T2, a Homoeothrix varians na svim mjestima uzorkovanja, dok je na mjestima uzorkovanja T3 i T4 česta. U uzorcima smo otkrili dvije vrste iz roda Phormidium, jedna je bila prisutna u sva četiri uzorka, a druga na mjestima uzorkovanja T1 i T2. Na mjestu uzorkovanja T1 je bila prisutna vrsta iz roda Pseudoanabaena, a na mjestima uzorkovanja T2, T3 i T4 vrsta iz roda Tapinothrix koja je bila česta na mjestu uzorkovanja T3. Nitaste zelene alge iz razreda Zygnematophyceae su također karakteristične za sedru i to su prvenstveno vrste iz rodova Mougeotia, Spirogyra i Zygnema. Svi nabrojeni rodovi su značajni i za vodotoke bez sedre (Pentecost, 2005). Vrstu iz roda Mougeotia identificirali smo na mjestu uzorkovanja T2. Između 43 identificiranih taksona kremenjašica je 19 taksona tipičnih za vodotoke sa sedrom (u tabeli su označeni s asteriskom). Neki među njima su: Achnanthes minutissima, Amphora ovalis, Cocconeis pediculus, C. placentula, Cymatopleura solea i Nitzschia palea. Bray-Curtisov koeficijent sličnosti Sličnost u sastavu vrsta i učestalosti pojavljivanja algi na pojedinim mjestima uzorkovanja u rijeci Trebižat je prikazana s pomoću Bray-Curtisovoga koeficijenta sličnosti. Iz dendrograma je vidljivo da su najsličnija mjesta uzorkovanja T2 i T3 te T1 i T2.


41

0,20,250,30,350,40,450,50,550,60,650,7

T1

T2

T3

T4

Slika 4-13 Bray-Curtisov koeficijent sličnosti za fitobentos između pojedinih mjesta uzorkovanja u rijeci Trebižat, 8. 5. 2009

Audouinella chalybea Gongrosira sp.


42

Cymbella prostrata Cymbella prostrata Slika 4-14 Fitobentos u rijeci Trebižat 4.3.3 Fizičko - kemijski parametri Rezultati terenskih istraživanja / uzorkovanja za utvrđivanje fizičko-kemijskih parametara rađenih tijekom 2008. (kolovoz) i 2009. (travanj) na pet lokaliteta (T1, T2, T3, T4 i T5) predstavljeni su u Tabeli 4.14. i Tabeli 4.16. U Tabeli 4.15 data je klasifikacija i ionska koncentracija vode za kolovoz 2008., a u Tabeli 4.17 za travanj 2009. Za usporedbu rezultata grafički su predstavljene vrijednosti parametara (temperatura vode, ukupna tvrdoća, koncentracija sulfata i rastvoreni kisik) u različitim uzorcima, sa istih mjesta uzorkovanja., Slika 4.13-Slika 4.16.


43

Tabela 4.15 Rezultati fizikalno-kemijskih analiza vode rijeke Tihaljine i rijeke Mladi kao dijelova toka rijeke Trebižat (08.08. 2008.) Parametar T 1 T 2 T 3 T4 T5 Geografska širina 43o20'14,2" 43o20'06,4" 43o18'15,2" 43o16'16,8" 43o15'25,9"Geografska dužina 17o19'25,8" 17o19'48,4" 17o23'34,9" 17o26'38,5" 17o27'15,5"Datum 08.08.2008 08.08.2008 08.08.2008 08.08.2008 08.08.2008 Temperatura vode (oC) 18,8 19,8 23,0 15,3 15,5 Mutnoća (NTU) pH vrijednost 7,70 8,01 7,60 7,81 7,93 m-alkalitet (mg CaCO3/l) 170 174 164 188 188 Elektroprovodljiv. 20oC (μS/cm)

353 356 714 1343 1324

Suspend. krute tvari (mg/l) 7,6 0,2 0,8 1,2 0,8 Rastvoreni kisik (mg O2/l) 12,20 11,35 5,10 14,57 11,93 Zasićenost kisikom (%) 134,0 126,0 60,3 147,0 120,9 Ukupna tvrdoća (mg CaCO3/l) 185 186 333 660 653 Karbonatna tvrd.(mg CaCO3/l) 170 174 164 188 188 Utrošak KMnO4 (mg/l) 2,21 2,37 6,79 1,90 2,37 Biok. potroš. kisika BPK5 (mg/l)

1,35 1,40 1,64 1,19 1,71

Amonijačni dušik (mg N/l) 0,128 0,265 0,137 0,305 0,096 Nitratni dušik (mg N/l) 0,79 0,94 0,56 1,80 2,13 Nitritni dušik (mg N/l) 0,001 0,001 0,002 0,001 0,003 Fosfat – orto (mg P/l) 0,020 0,029 0,032 0,039 0,041 Ukupni fosfor (mgP/l) 0,032 0,045 0,046 0,042 0,044 Sulfati (mg SO4/l) 18,4 16,4 236,2 387,2 369,3 Kalcij (mg/l) 56,9 51,3 118,6 214,4 204,4 Magnezij (mg/l) 9,8 14,1 9,0 16,5 17,2 Natrij (mg/l) 10,43 10,70 42,38 4,23 5,13 Kalij (mg/l) 0,48 0,56 0,62 0,35 0,40 Silicij dioksid (mg SiO2/l) 5,62 6,00 5,11 8,24 7,90 Broj kolif. Klica u 100 ml vode

Enterococcus faecalis Protok (m3/s)


44

Tabela 4.16 Klasifikacija i ionska koncentracija vode (08.08. 2008.)

Uzorak Parametar J. mj T1 T2

I Koloidno otopljeni oksidi Silicij dioksid (SiO2) mg/l 5,62 6,00 Slobodni ugljični dioksid (CO2) mg/l 2,56 2,20 Slobodni sumpor vodik (H2S) mg/l 0,00 0,00

II Fizikalne osobine Temperatura vode oC 18,8 19,8 Isparni ostatak na 105oC mg/l 216 214 Ukupna mineralizacija mg/l 323 327 III Kemijska klasiifikacija

Kationi Ca - Mg Ca - Mg Anioni SO4 - HCO3 SO4 - HCO3 IV Ionska klasifikacija me/l 8,2821 8,4731 od čega otpada na katione Kalcij (Ca) me/l 2,840 2,560 Magnezij (Mg) me/l 0,807 1,161 Natrij (Na) me/l 0,450 0,465 Kalij (K) me/l 0,012 0,014 Željezo (Fe) me/l - - Mangan (Mn) me/l - - Amonijak (NH4) me/l 0,009 0,019 i na anione Hidrokarbonati (HCO3) me/l 3,399 3,479 Sulfati (SO4) me/l 0,383 0,341 Kloridi (Cl) me/l 0,324 0,364 Nitrati (NO3) me/l 0,056 0,067 Nitriti (NO2) me/l 0,0001 0,0001 Fosfati (PO4) me/l 0,002 0,003 V Reakcija pH 7,70 8,01 VI Tip vode Ca-Mg-SO4-HCO3 voda Ca-Mg-SO4-HCO3

voda

nastavak tabele na sljedećoj strani


45

Parametar

J. mj.

Uzorak

T3 T4 I Koloidno otopljeni oksidi

Silicij dioksid (SiO2) mg/l 5,62 8,24 Slobodni ugljični dioksid (CO2) mg/l 2,62 2,35 Slobodni sumpor vodik (H2S) mg/l 0,00 0,00 II Fizikalne osobine

Temperatura vode oC 23,0 15,3 Isparni ostatak 105oC mg/l 514 1160 Ukupna mineralizacija mg/l 625 877 III Kemijska klasifikacija Kationi Ca - Mg Ca - Mg Anioni SO4 - HCO3 SO4 - HCO3 IV Ionska klasifikacija me/l 17,0751 24,5971 od čega otpada na katione Kalcij (Ca) me/l 5,920 10,6980 Magnezij (Mg) me/l 0,741 1,357 Natrij (Na) me/l 1,843 0,188 Kalij (K) me/l 0,016 0,009 Željezo (Fe) me/l - - Mangan (Mn) me/l - - Amonijak (NH4) me/l 0,010 0,022 i na anione Hidrokarbonati (HCO3) me/l 3,279 3,760 Sulfati (SO4) me/l 4,918 8,061 Kloridi (Cl) me/l 0,305 0,370 Nitrati (NO3) me/l 0,040 0,128 Nitriti (NO2) me/l 0,0001 0,0001 Fosfati (PO4) me/l 0,003 0,004 V Reakcija pH 7,60 7,81

VI Tip vode Ca-Mg-SO4-HCO3 voda

Ca-Mg- SO4-HCO3 voda



46

Uzorak Parametar

J.

mj. T5 I Koloidno otopljeni oksidi

Silicij dioksid (SiO2) mg/l 7,90 Slobodni ugljični dioksid (CO2) mg/l 2,38 Slobodni sumpor vodik (H2S) mg/l 0,00 II Fizikalne osobine

Temperatura vode oC 15,5 Isparni ostatak 105oC mg/l 1152 Ukupna mineralizacija mg/l 849 III Kemijska klasiifikacija Kationi Ca - Mg Anioni SO4 - HCO3 IV Ionska klasifikacija me/l 23,7942 od čega otpada na katione Kalcij (Ca) me/l 10,200 Magnezij (Mg) me/l 1,414 Natrij (Na) me/l 0,223 Kalij (K) me/l 0,010 Željezo (Fe) me/l - Mangan (Mn) me/l - Amonijak (NH4) me/l 0,007 i na anione Hidrokarbonati (HCO3) me/l 3,760 Sulfati (SO4) me/l 7,688 Kloridi (Cl) me/l 0,336 Nitrati (NO3) me/l 0,152 Nitriti (NO2) me/l 0,0002 Fosfati (PO4) me/l 0,004 V Reakcija pH 7,93



47

Tabela 4.17 Rezultati fizikalno-kemijskih analiza vode rijeke Tihaljine i rijeke Mladi kao dijelova toka rijeke Trebižat (22.04.2009.) Parametar T1 T2 T3 T4 T5 Geografska širina 43o20'14,2" 43o20'06,4" 43o20'14,2" 43o20'06,4" Geografska dužina 17o19'25,8" 17o19'48,4" 17o19'25,8" 17o19'48,4" Datum 22.04.2009. 22.04.2009. 22.04.2009. 22.04.2009.Temperatura vode (oC) 12,2 12,3 12,2 12,3 Mutnoća (NTU) 2,9 2,2 2,9 2,2 pH vrijednost 7,95 7,92 7,95 7,92 m-alkalitet (mg CaCO3/l) 203 200 203 200 Elektroprovodljiv. 20oC (μS/cm)

405 398 405 398

Suspend. krute tvari (mg/l) 6,4 3,2 6,4 3,2 Rastvoreni kisik (mg O2/l) 10,56 10,79 10,56 10,79 Zasićenost kisikom (%) 100,4 102,4 100,4 102,4 Ukupna tvrdoća (mg CaCO3/l)

222 216 222 216

Karbonatna tvrd.(mg CaCO3/l)

203 200 203 200

Utrošak KMnO4 (mg/l) 2,37 3,79 2,37 3,79 Biok. potroš. kisika BPK5 (mg/l)

1,87 1,90 1,87 1,90

Amonijačni dušik (mg N/l) 0,177 0,258 0,177 0,258 Nitratni dušik (mg N/l) 1,15 1,41 1,15 1,41 Nitritni dušik (mg N/l) 0,001 0,002 0,001 0,002 Fosfat – orto (mg P/l) 0,021 0,031 0,021 0,031 Ukupni fosfor (mgP/l) 0,035 0,037 0,035 0,037 Sulfati (mg SO4/l) 1,6 6,0 1,6 6,0 Kalcij (mg/l) 79 75,8 79 75,8 Magnezij (mg/l) 6,1 6,6 6,1 6,6 Natrij (mg/l) 0,32 0,52 0,32 0,52 Kalij (mg/l) 0,12 0,18 0,12 0,18 Silicij dioksid (mg SiO2/l) 3,74 2,08 3,74 2,08 Broj kolif. klica u 100 ml vode

220 660 220 660

Enterococcus faecalis 84 160 84 160 Visina vodomjerne letve (cm)

75 81 75 81

Protok (m3/s) 0,452 7,44 0,452 7,44


48

Tabela 4.18 Klasifikacija i ionska koncentracija vode (22.04.2009)


Parametar

J. mj.

Uzorak

1 2 I Koloidno otopljeni oksidi

Silicij dioksid (SiO2) mg/l 3,74 2,08 Slobodni ugljični dioksid (CO2) mg/l 3,20 3,18 Slobodni sumpor vodik (H2S) mg/l 0,00 0,00

II Fizikalne osobine Temperatura vode oC 12,2 12,3 Isparni ostatak 105oC mg/l 278 266 Ukupna mineralizacija mg/l 355 347

III Kemijska klasiifikacija Kationi Ca - Mg Ca - Mg Anioni HCO3 HCO3

IV Ionska klasifikacija me/l 8,9581 8,7901 od čega otpada na katione Kalcij (Ca) me/l 3,940 3,780 Magnezij (Mg) me/l 0,500 0,540 Natrij (Na) me/l 0,014 0,023 Kalij (K) me/l 0,003 0,005 Željezo (Fe) me/l - - Mangan (Mn) me/l - - Amonijak (NH4) me/l 0,013 0,018 i na anione Hidrokarbonati (HCO3) me/l 4,061 3,999 Sulfati (SO4) me/l 0,033 0,125 Kloridi (Cl) me/l 0,310 0,197 Nitrati (NO3) me/l 0,082 0,100 Nitriti (NO2) me/l 0,0001 0,0001 Fosfati (PO4) me/l 0,002 0,003

V Reakcija pH 7,95 7,92 VI Tip vode Ca-Mg-HCO3

voda Ca-Mg-HCO3

voda


49

Parametar

J. mj.

Uzorak

4 5 I Koloidno otopljeni oksidi

Silicij dioksid (SiO2) mg/l 3,09 2,93 Slobodni ugljični dioksid (CO2) mg/l 3,05 3,12 Slobodni sumpor vodik (H2S) mg/l 0,00 0,00 II Fizikalne osobine

Temperatura vode oC 13,4 13,9 Isparni ostatak 105oC mg/l 582 572 Ukupna mineralizacija mg/l 601 561 III Kemijska klasiifikacija Kationi Ca - Mg Ca - Mg Anioni SO4 - HCO3 SO4 - HCO3 IV Ionska klasifikacija me/l 16,3027 15,1010 od čega otpada na katione Kalcij (Ca) me/l 7,200 6,980 Magnezij (Mg) me/l 0,660 0,380 Natrij (Na) me/l 0,224 0,133 Kalij (K) me/l 0,044 0,031 Željezo (Fe) me/l - - Mangan (Mn) me/l - - Amonijak (NH4) me/l 0,011 0,009 i na anione Hidrokarbonati (HCO3) me/l 3,959 3,919 Sulfati (SO4) me/l 3,859 3,300 Kloridi (Cl) me/l 0,231 0,242 Nitrati (NO3) me/l 0,114 0,106 Nitriti (NO2) me/l 0,0001 0,0001 Fosfati (PO4) me/l 0,0006 0,0009 V Reakcija pH 7,83 7,97


Ca-Mg- SO4-HCO3 voda


50

Usporedba rezultata

0

5

10

15

20

25

0 1 2 3 4 5Mjesto uzorkovanja (T)

Tem

p. v

ode

(o C)

28.4.2008.8.8.2008.22.4.2009.14.5.2009.

Slika 4.15 Temperatura vode na mjestima uzorkovanja

0

200

400

600

800

1000


Uku

pna

tvrd

oca

(mg

CaC

O3/l

)

28.4.2008.8.8.2008.22.4.2009.14.5.2009.

Slika 4.16 Ukupna tvrdoća na mjestima uzorkovanja

0100200300400500600700800


Sulfa

ti (m

g SO

4/l)

28.4.2008.8.8.2008.22.4.2009.5/14/2009

Slika 4.17 Koncentracija sulfata na mjestima uzorkovanja


51

02468

10121416


Ras

tvor

eni k

isik

(mg

O2/l

)

28.4.2008.8.8.2008.22.4.2009.14.5.2009.

Slika 4.18 Rastvoreni kisik na mjestima uzorkovanja Komentar dobivenih rezultata fizičko-kemijskih analiza Prema važećoj Uredbi o klasifikaciji voda i voda obalnog mora Jugoslavije u granicama socijalističke republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list SR BiH broj 19/80) a koji će vrijediti do donošenja novog podzakonskog akta (Zakon o vodama član 123 stav 4.), vode rijeke Tihaljine i rijeke Mladi kao dijelovi rijeke Trebižat su II klase.

- Na mjernom profilu 1 voda prolazi kroz litosferu, koja je sastavljena od

krečnjačkog materijala gdje dominira CaCO3.Od kationa preovladvaju Ca i Mg a od aniona HCO3 i SO4.Prema važećoj klasifikaciji, vrijednosti za pH, rastvoreni kisik, kemijsku potrošnju kisika (KPK iz KMnO4) i suspendiranu tvar su I klase, a biološka potrošnja kisika (BPK5) za 14.05.2009 je u klasi II.Ukupan broj koliformnih klica u jednoj litri vode za sve uzorke je u II klasi.

- Na mjernom profilu 2 voda prolazi kroz litosferu, koja je sastavljena od

krečnjačkog materijala gdje dominira CaCO3.Od kationa preovladvaju Ca i Mg a od aniona HCO3 i SO4.Prema važećoj klasifikaciji, vrijednosti za pH, rastvoreni kisik, kemijsku potrošnju kisika (KPK iz KMnO4), suspendiranu tvar i biološku potrošnju kisika (BPK5) za sve uzorke su u I klasi.Ukupan broj koliformnih klica u jednoj litri vode za sve uzorke je u II klasi.

- Na profilu 3 na kvalitet vode utječe izvor Modro oko čija voda prolazi kroz

slojeve gdje dominiraju CaCO3 i alabaster CaSO4, zbog čega je povećana koncentracija sulfata i elektrovodljivost.Uzorkovanje od 28.04.2008 rađeno je na samom izvoru i zbog gore navedenih razloga sulfati su povećani.Ostala uzorkovanja rađena su na VS Modro oko i koncentracija sulfata zbog efekta razrijeđenja nije tako velika.U ovoj fazi istraživanj izostavili smo ovaj profil zbog teške pristupačnosti.

- Na kvalitet vode profila 4 utječe izvor Klokun u čijim vodama je koncentracija

sulfata jako povećana, pa samim tim imamo povećanu koncentraciju sulfata i na VS Klobuk (Kavazbašin most). Od katoina preovladavaju Ca i Mg a od aniona


52

HCO3 i SO4. Prema važećoj klasifikaciji, vrijednost za pH, rastvoreni kisik, kemijsku potrošnju kisika (KPK iz KMnO4), suspendiranu tvar i biološku potrošnju kisika (BPK5) za sve uzorke su u I klasi.Ukupan broj koliformnih klica u jednoj litri vode za sve uzorke je u II klasi.

- Na kvalitet vode profila 5 utječe povremeni izvor Grabovo vrelo u kome su

nađene povećane koncentracije SO4, kao i ribnjak koji utiče na mikro-biologiju vode. Od katoina preovladavaju Ca i Mg a od aniona HCO3 i SO4. Prema važećoj klasifikaciji, vrijednosti za pH, rastvoreni kisik, kemijsku potrošnju kisika (KPK iz KMnO4) i suspendiranu tvar, svi uzorci su u I klasi. Biološka potrošnja kisika (BPK5) za 22.04.2009 je bila u II klasi, a ukupan broj koliformnih klica u jednoj litri vode za sve uzorke je u II klasi.

Generalno gledajući, primjetna je veza između količine vode i koncentracije pojedinih parametara kvaliteta voda.Ravnomjernija ispuštanja iz retencije Nuga (samim tim i usklađeniji rad elektrane u Peć mlinima) naročito u sušnom periodu, za učinak bi imao ravnomjernije parametre kvaliteta voda rijeke Tihaljine nizvodno od brzotoka.Ovo se naročito odnosi na sulfate kojim su bogati povremeni i stalni izvori koji utječu u rijeku Tihaljinu. Slična situacija je i sa rijekom Mladi.Pošto je vrelo Klokun glavni vodonosnik za rijeku u sušnom periodu, to kvalitet vode vrela u potpunosti određuje i kvalitet rijeke.Ono što utiče na biološki svijet u rijeci tokom sušnog perioda je neracionalno uzimanje velikih količina vode za navodnjavanj na brani Klokun (kanal Klobuk-Vojnići-Šipovača-Veljaci), nedefinirane količine vode za ribnjak u Grabovu vrelu i mrežu kanala u veljačkom i vitinskom polju.Uzorci na mikrobiološke karakteristike vode koji su uzeti nizvodno od ribnjaka su znatno lošiji no na lokacijama uzvodno. DIREKTIVA EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVJETA 2000/60/EC u ANEKSU V koji obrađuje status površinskih voda u tački 1.1. Elementi kvaliteta za kvalifikaciju ekološkog statusa, tačka 1.1.1. koja se odnosi na rijeke definira; Kemijske i fizičko-kemijske elemente koji prate biološke elemente Opšte Termički uslovi Kiseonični režim Salinitet Status zakiseljenosti Nutrijenti Specifične zagađujuće supstance

Zagađivanje svim prioritetnim supstancama za koje je utvrđeno da se ispuštaju u vodno tijelo Zagađivanje drugim supstancama za koje je utvrđeno da se ispuštaju u vodno tijelo u značajnim količinama

Tačka 1.2 daje normativnu definiciju za klasifikaciju ekološkog statusa, a podtačka 1.2.1. definiciju odličnog, dobrog i umjerenog ekološkog statusa rijeka. Analiza fizičko-kemijskih elemenata kvaliteta vjerovatno pokazuje dobar status izabranog dijela vodnog tijela jer temperatura, režim kisika, pH, kapacitet za


53

neutralizaciju kiselina i salinitet ne izlaze iz opsega koji obezbjeđuje funkcionisanje ekosistema i dostizanje navedenih vrijednisti bioloških elemenata kvaliteta. Koncentracije nutrijenata ne prelaze nivoe uspostavljene da obezbijede funkcionisanje ekosistema i postizanja navdenih vrijednosti bioloških elemenata kvaliteta. 4.3.4 Identifikacija ekoloških vrijednosti i drugih vrijednosti rijeke Glavni cilj strategije ekološkog protoka je dostizanje dobrog ekološkog statusa ili potencijala. Poznavanjeve ekologije rijeke predstavlja krucijalnu informaciju. Tako, iako glavni cilj ove studije nije bila identifikacija ekoloških vrijednosti, urađen je pokušaj njihove evaluacije u skladu sa postojećim podacima i rezultatima uzorkovanja. Prema Zakonu o zaštiti okoliša BiH, zaštićena područja rijeke Trebižat su:

• Sedrene forme oko vodopada Kravice, što predtavlja jedan od geoloških spomenika prirode,

• Geomorfološki spomenici: izvor Tihaljine u Peć Mlinima, izvor Vrioštic u Vitini,

• vodopadi: Koćuša, Kravice i Bučine. Sva ova zaštićena područja imaju vrlo visoke ekološke vrijednosti. Prema raspoloživim podacima i rezultatima dodatnog uzorkovanja ostale glavne ekološke vrijednosti rijeke Tihaljina-Mlade-Trebižat su:

• Krečnjačke naslage rijeke Tihaljine u Peć Mlinima i izvoru Modro oko – lijevi pritok rijeke Mlade;

• Obalne zajednice, koje formiraju sedru / travertin na rijeci Trebižat; • Vegetacija u vodopadima koje formira sedra ; • Oblici sedre sa fitonetoškim vrstama; • Makrofite: Akvatične vrste: Nuphar luteum Sibth. et Sm, Zannichellia palustris L. Litoralne i ostale vrste:

Hepatica nobilis L., Opsponax chironium (L.) KOCH, Adiantum capillus venerisL., Aristolochia rotunda L., Thelypteris palustris Schott, Limodorum abortivum (L.) Swartz., Carex acutiformis Ehrh., Ruscus aculeatus L.

• Riblje vrste u rijeci Tihaljini: Salmo trutta m. fario, Leuciscuc cephalus albus, Leuciscus svallize, Scardinius plotizza, Chondrostoma kneri, Cyprinus carpio

• Riblje vrste u rijeci Mlade: Salmo trutta m. fario, Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus, Leuciscuc cephalus albus, Leuciscus svallize, Chondrostoma kneri, Rutilus rubilio rubilio, Cyprinus carpi, Phoxinellus adspersus

Ostale glavne vrijednosti :

• Rekreacija: plivanje, ribolov; • Pejzažne vrijednosti rijeke.


54

Obzirom da ne raspolažemo kompletnom listom vrsta ekosistema rijeke (struktura i funkcije) moguće su praznine u identifikaciji vrijednosti. Bilo bi interesantno identificirati i vrijednosti zone uz rijeku i organizama koji ovise o rijeci. 4.3.5 Definicija kritičnih parametara za ekološke vrijednosti rijeke U skladu sa prepoznatim ekološkim vrijednostima rijeke Trebižat, kao i njenim drugim vrijednostima, definirani su kritični parametri za računanje EPP u kritičnom vremenu niskog protoka za period juni / lipanj – oktobar / listopad: kritični parametri predstavljaju esencijalne parametre za ekološke vrijednosti rijeke, koja može biti naročito pogođena vrlo malim protocima. Kritični parametri su: Varijabilnost protoka – mora omogućiti: - Procese kao što je ispiranje sedimenta, alga i krša - Minimalni protok vode - Identifikaciju različitih komponenti režima protoka koje su važne za strukturu i

funkciju rijeke, te obalnog ekosistema (minimalni protok, srednji minimalni protok, srednji godišnji protok, visoki protok – poplave).

Kvalitet vode: - Nizak protok se događa za vrijeme ljeta, a kao posljedica su povećane vrijednosti

sulfata nizvodno od pritoke Klokun - Veoma je važno ocijeniti što se događa s fizikalno-kemijskim parametrima za

vrijeme niskog protoka ( odnosi se na hranjive tvari, organske tvari, otrovna zagađenja, temperatura, itd).

Pogodnost habitata za floru i faunu: - opčeniti hidraulički habitati: ribe; makrofiti (prosječna brzina vode: minimalno 0,3

m/s, prosječna dubina vode: minimalno 0,2m) , dubina vode (kritične vrijednosti za ciljane vrste) brzina vode (kritične vrijednosti za ciljane vrste)

- Sedrotvorne riječne zajednice: temperatura vode veća od 14 ˚C (temperaturna

granica taloženja), brzina vode u rasponu 0,5 – 3,5 m/s (najoptimalnija je brzina od 1 – 2 m/s, kod koje se zadržava najveći broj sedrotvornih organizama), pH vode iznad 8, smanjena koncentracija otopljene organske tvari i osigurati dovoljan stalni protok čiste vode.

- Makrofiti: Vodena biljna vrsta Nuphar luteum: Javlja se u mezo do eutrofnim

vodama, bogatim nutrijentima i karbonatima. Dolazi na promjenjivim dubunama ( do 2 m), a optimalna dubina je 1,2 m. Osjetljiva je na velike i dinamične promjene nivoa vode. U umjereno brzim vodotocima gdje je dno od pijeska i mulja odgovara joj brzina od 0,3 – 0,15 ms-1. Naseljava i spore vodotoke brzine 0,2 – 0,05 ms-1.

- Ihtiofauna: Strukturu zajednice riba u ekosustavu određuju protok vode, količina

kisika, temperatura, prozirnost i onečišćenje.


55

Neretvanska mekousna (Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Steindachner,1882):

Mrijesti se u travnju i svibnju, gnijezda pravi na dubini između 0,34 i 1,4 m. Najbolja temperatura za mrijest je od 9,3 do 10,1°C. Inkubacija od izvaljivanja ličinki traje oko 45 dana.

Kritični parametri za ljude: • pejzažna vrijednost – vodopadi, vidljivi sa ceste • kupanje u rijeci

Nakon definiranja kritičkih parametara za rijeku Trebižat, neophodno je modificirati dobivene vrijednosti ekološki prihvatljivog protoka (putem 4 odabrane metode) u skladu sa utvrđenim kritičnim parametrima, kako bi prepoznate ekološke i druge vrijednosti rijeke Trebižat ostale očuvane. 4.3.6 Procjena EPP

4.3.6.1 GEP metodologija Rezultati proračuna po metodi GEP dati su u Tabeli 4.16. Postupak proračuna prezentiran je u prilogu za svaku od stanica, Prilog 5 – Prilog 8. Tabela 4.19 Rezultati proračuna EPP (EF) GEP metodom

Stanica QEF,GEP (m3/s)

No Naziv Vodotok Hladni dio godine

Topli dio Godine

8 Peć Mlini uzvodo-izvor

Tihaljina 0,306 0,376

9 Peć Mlini nizvodno

Tihaljina 1,28 1,92

11 Klobuk

Mlade 3,03 4,13

12 Grabovo vrelo

Mlade 3,04 4,47

4.3.6.2 Matthey metod Rezultati proračuna po metodi Mathey dati su u Tabeli 4.17. Postupak proračuna hidroloških parametara na kojima se bazira metoda prezentiran je u prilogu za svaku od stanica, Prilog 5 – Prilog 8.


56

Tabela 4.20 Rezultati proračuna EPP (EF) Matthey metodom Stanica

protok koji

na prosječnoj liniji trajanja

ima trajanje 300 dana QEF,MAT

(m3/s)

No Naziv Vodotok

8 Peć Mlini uzvod.-izvor

Tihaljina 0,206


Tihaljina 0,394

11 Klobuk

Mlade 1,20

12 Grabovo vrelo

Mlade 1,23

4.3.6.3 Slovenski metod Rezultati proračuna po Slovenskoj metodi dati su tabelarno za razne slučajeve koje metoda razlikuje, Tabela 4.18. – Tabela 4.21. Postupak proračuna hidroloških parametara na kojima se bazira metoda prezentiran je u prilogu za svaku od stanica, Prilog 5 – Prilog 8.


57

Tabela 4.21 VS Peć Mlini uzvodno /izvor, pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987

Metoda

Stanica No/ Naziv

Mala mjesečna voda obezbjeđenosti 95%

( mjQ .min%95 )

m3/s 7

MNQ QEF.MNQ (m3/s)

GEP QEF.GEP

MattheyQEF.MAT

(m3/s)

Slovenska metoda8 QEF.SLO

godinediohladni

(m3/s) godinediotopli

(m3/s)

1. Korištenje površinske vode sa povratnim zahvatanjem 2. Korištenje površinske vode sa nepovratnim

zahvatanjem Tačkasti zahvat

Kratki zahvat Dugi zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQDEC(j)

>=

SQS Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5 SQNP (m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5 SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,5

SQNP

(m3/s)

Qes = 2,0

SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

8 Peć Mlini uzvodno / izvor-Tihaljina

0,309

0,368

0,306

0,376

0,206

0,368

0,442

0,368

0,552

1,43

0,442

0,552

1,43

0,552

0,736

1,43

7 Prema definiciji iz Zakona o vodama 8 Prema prijedlogu Uredbe o kriterijih za določitev ter načinu spremljanja in poročanja ekološko sprejemljivog pretoka, april 2009.


58

Tabela 4.22 VS Peć Mlini nizvodno, pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987

Metoda

Stanica No/ Naziv

Minimalni srednji mjesečni protok 95% vjerovatnoće pojave

( mjQ .min%95 )

m3/s 9

MNQ QEF.MNQ (m3/s)

GEP QEF.GEP

MattheyQEF.MAT

(m3/s)


godinediohladni


(m3/s)




Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Za SQ

DEC(j) <SQS

Za SQ DEC(j) >= SQS

Za SQ

DEC(j) <SQS

Za SQ DEC(j) >= SQS

Za SQDEC(j)

<SQS

Za SQDEC(j) >= SQS

Qes = 0,05 SQS

(m3/s)

Qes = 0,1 SQS

(m3/s)

Qes = 0,05 SQS

(m3/s)

Qes = 0,1 SQS

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 0,05 SQS

(m3/s)

Qes = 0,1 SQS

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 0,1 SQS

(m3/s)

Qes = 0,2 SQS

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

9 Peć Mlini down stream Tihaljina

0,320

0,515

1,28

1,92

0,394

0,640

1,28

0,640

1,28

8,96

0,640

1,28

8,96

1,28

2,56

8,96



59

Tabela 4.23 Klobuk, pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987

Metoda

Stanica No/ Naziv


( mjQ .min%95 )

m3/s 11

MNQ QEF.MNQ (m3/s))

GEP QEF.GEP

MattheyQEF.MAT

(m3/s)


godinediohladni


(m3/s)




Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat Manji zahvat

Veliki zahvat

Za SQ

DEC(j) <SQS

Za SQ

DEC(j) >= SQS

Za SQ

DEC(j) <SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ

DEC(j) <SQS

Za SQDEC(j) >= SQS

Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5

SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5 SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,5

SQNP

(m3/s)

Qes = 2,0

SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

11 Klobuk Mlade

3,03

4,14

3,03

4,13

1,20

4,14

4,97

4,14

6,21

19,25

4,97

6,21

19,25

6,21

8,28

19,25



60

Tabela 4.24 VS Grabovo vrelo (Mlade), pregled rezultata EPP izračunatog po raznim metodama, na osnovu hidroloških podataka za period 1975-1987

Metoda

Stanica No/ Naziv


( mjQ .min%95 )

m3/s 13

MNQ QEF.MNQ (m3/s)

GEP QEF.GEP

MattheyQEF.MAT

(m3/s)


godinediohladni


(m3/s)




Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQDEC(j)

<SQS

Za SQ

DEC(j) >=

SQS Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)


Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5 SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,5

SQNP

(m3/s)

Qes = 2,0

SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

12 Grabovo vrelo Mlade

3,04

4,14

3,04

4,47

1,23

4,14

4,97

4,14

6,21

20,9

4,97

6,21

20,9

6,21

8,28

20,9



61

4.3.6.4 MNQ metod Rezultati proračuna po metodi MNQ dati su u Tabeli 4.22. Postupak proračuna hidroloških parametara na kojima se bazira metoda prezentiran je u prilogu za svaku od stanica, Prilog 5 – Prilog 8. Tabela 4.25 Rezultati proračuna EPP (EF) MNQ metodom

Stanica prosječni minimalni protok QEF,MNQ

(m3/s)

No Naziv Vodotok

8 Peć Mlini uzvod.-izvor

Tihaljina 0,368


Tihaljina 0,515

11 Klobuk

Mlade 4,14

12 Grabovo vrelo

Mlade 4,14

4.3.6.5 Procjena EPP uključujući kritične parametre Obzirom da se sve odabrane metode za proračun EPP baziraju samo na hidrološkim parametrima, usvojeni su i dodatni, kritični parametri u odnosu na zahjeve habitata: Zahtjev 1: Definirati protok (Q) za koji srednja dubina (hsr) pada ispod 0,2 m (što je minimalna potrebna dubina za mnoge riblje vrste); Zahtjev 2: Definirati (Q) za koji srednja brzina (vsr) pada ispod 0,3 m/s (što je minimalna potrebna brzina za mnoge riblje vrste). I zahtjev u odnosu na dubinu i zahtjev u odnosu na brzinu mogu biti kritični parametri za očuvanje habitata za brojne riblje vrste. Za svaku od vodomjernih stanica na raspolaganju su rezultati hidrometrijskih mjerenja, uključujući izmjerene parametre: protok, nivo vode, površina poprečnog presjeka, širina vodnog lica, srednja brzina i srednja dubina. Međutim, mjerenja pri malim vodama, koja su u ovom slučaju najinteresantnija, nerijetko daju različite vrijednosti srednje brzine vsr i srednje dubine hsr za skoro jednake vrijednosti protoka Q. Uzrok je promjenljivost korita (za svaku stanicu je u Studiji konstruisana familija krivih protoka za analizirani period!). Ovo takođe može biti uzrokovano okolnošću pomjeranja mjernog profila uzvodno ili nizvodno pri raznim mjerenjima. Jedini egzaktan odgovor na zadate kritične parametre mogu dati rezultati korektno urađenih mjerenja pri malim vodama, te uspostavljanje zavisnosti Q=f(hsr) i Q=f(vsr). Tri serije mjerenja koja su izvršena u ovoj fazi projekta izvedena su u periodu srednjih voda, zbog vremenskih uslova, odnosno uslovljenosti dinamikom projekta. I pored zaustavljanja rada HE Peć Mlini u toku mjerenja, rezultati ne daju male


62

protoke, odnosno ne mogu se upotrijebiti za definiranje potrebnih zavisnosti, (vidjeti rezultate mjerenja u poglavlju 4.3.1 , te krive protoka - Prilog 5-Prilog 8 .

4.4 Zaključci

4.4.1 Monitoring riječnog ekosistema radi procjene učinkovitosti EPP Monitoring je program praćenja određenog svojstva kroz vrijeme u odnosu na referentnu vrijednost (nulto stanje), a prati se standardiziranom metodologijom. Konvencija o bioolškoj raznolikosti i Zakon o zaštiti prirode propisuju obvezu inventarizacije i praćenja stanja (monitoringa) biološke raznolikosti. Praćenjem stanja utvrđuju se trendovi u prirodi, moguća ugroženost pojedinih njezinih dijelova i potrebne akcije zaštite. Monitoring zahtijeva uključivanje velikog broja suradnika za dugoročno i sustavno prikupljanje podataka o biološkoj raznolikosti. Upravo to je i glavni cilj uspostavljanja Nacionalnog sustava monitoringa bioraznolikosti. Nemoguće je stalno pratiti stanje sveukupne biološke raznolikosti. Stoga se odabiru sastavnice prirode koje će u određenom vremenu i uz raspoloživa financijska sredstva dati najvrjednije i najiskoristivije rezultate. Također treba uzeti u obzir raspoložive ljudske resurse, koji su glavni ograničavajući element. Stoga se za monitoring biraju indikatori koji su najbolji pokazatelji stanja i promjena prirode, a ujedno su pogodni jer ih mogu kvalitetno pratiti amateri. Predmet monitoringa ekološkog prohvatljivog protoka mogu biti primjerice: - zaštićene i ugrožene vrste/staništa/područja - pokazatelji (indikatori) općega stanja ekoloških sustava - izbor reprezentativnih mjesta za uzorlkovanje hidromorfoloških, bioloških i fizičko-kemijskih parametara; - prikupljanje više podataka o strukturi rijeke Trebižat i funkcioniranju naročito za vrijeme malih voda tokom ljeta; - izbor parametara u skladu sa setom ekoloških ciljeva i odgovarajućih kritičkih parametara: (makrofite, ribe, fitobentos, invertebrate, mezohabitati, fizičko-kemijski parametri, odabrani hidro-morfološki parametric). U budućnosti bi se uzorkovanje invertebrata i riba moralo izvršavati na rijeci Trebižat. Predmet monitoringa biološke raznolikosti mogu biti primjerice: - zaštićene i ugrožene vrste/staništa/područja - strane invazivne vrste - pokazatelji (indikatori) općega stanja ekoloških sustava - promjene u prirodi izazvane izravnim ili neizravnim ljudskim djelovanjem. Prijedlog mjera zaštite - Ukupna inventarizacija i utvrđivanje areala pojedinih vrsta te dobivanje opće slike

rasprostranjenosti slatkovodnih ribljih zajednica i vodenih biljnih vrsta i zajednica. - Podrobno utvrđivanje areala rasprostranjenosti rijetkih i endemičnih riba i

makrofita i provođenje nužnih mjera zaštite. - Podrobni znanstveni programi za zaštitu endemskih vrsta riba koje naseljavaju

područje rijeke Trebižat. - Smanjenje antropogenih utjecaja na rijekama.


63

- Održivo upravljanje ribljim populacijama uz pomoć kvalificiranih stručnjaka. - Senzibiliziranje šire javnosti za endemske te kritično ugrožene i ugrožene vrste

riba i makrofita i njezino upoznavanje s njima. 4.4.2 Monitoring EPP Monitoring EPP treba obezbijediti pouzdane, visoko kvalitetne informacije o stanju vodotoka. Svakako da je nužno pratiti zadovoljenje EPP sa stanovišta kvantiteta, odnosno količine vode koja teče u vodotoku nizvodno od zahvata. Faktori o kojim treba voditi računa govore o istom - obezbjeđenju relevantnih i pouzdanih podataka: Izbor mjesta – opći uslovi dobre pozicioniranosti mjerne stanice u prirodnom koritu: - Vodotok je generalno u pravcu na dovoljnoj dužini da se izgubi uticaj lokalnih

uticaja, uzvodno i nizvodno od stanice; - Ukupni protok je skoncentriran u jedan kanal pri svim nivoima (nema više

rukavaca); - Korito nije sklono eroziji ili zatrpavanju i slobodno je od vodene vegetacije; - Obale su stabilne, dovoljno visoke i slobodne od žbunja; - Prisutni su prirodni uslovi stabilnosti u obliku kamenitog korita pri malim

vodama, većeg nagiba ili kaskade koja prouzrokuje nepotopljeno tečenje, što omogućava sigurnu i stalnu jednoznačnu vezu nivoa vode i protoka. Ako nema prirodnih uslova stabilnosti, treba razmisliti o vještačkoj kontroli;

- Stanica se nalazi izvan zone uticaja nekog drugog vodotoka i sl.; - Zgodan pristup za održavanje i mjerenje pri svim vodostajima. Kontrola nivo-protok: Kontrolnim mjestom se naziva kombinacija elemenata koji jednoznačno kontrolišu vezu nivo – protok. Mogu se razlikovati kontrolni profili i kontrolno mjesto. Druga klasifikacija razlikuje prirodna i vještačka kontrolna mjesta. Radi se o prirodnim ili vještački uređenim mjestima gdje je sigurna jednoznačna veza protoka Q i nivoa h, a to je u slučajevima suženja (kanala), preliva ili kaskade. Jednoznačna veza se može uspostaviti i duž pravilnih kanala (što je pad manji, veća je potrebna dužina kanala) koji mogu biti vještački, ali i prirodni, ali takve geometrije da dominiraju linijski gubici energije duž toka (kvazi uniformno tečenje). Mjerni objekti: Jednoznačna veza protoka i nivoa može se obezbijediti i upotrebom / izgradnjom hidrotehničkih objekata. Objektom se treba osigurati stabilnost veze protoka i nivoa, ali i osjetljivost, tj. male promjene protoka trebaju uzrokovati značajnu promjenu nivoa. Svi vještački objekti moraju zadovoljavati ekološke uslove: nesmetana migracija riba i postavljene kritične parametre.


64

4.4.3 Preporuke za nastavak aktivnosti All experts from F BiH, Esena collects all tačka 4.4.1. Anđelka, Zlatko tačka 4.4.2. Esena tačka 4.4.3. Anđelka, Zlatko, Esena,


65

5 PROCJENA EPP ZA RIJEKU VRBANJU

5.1 Opis područja

Na rijeci Vrbanji, koja se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, predviđena je izgradnja velikog broja malih hidroelektrana. Pregrađivanjem riječnog toka kojim se formira akumulacija ili obezbjeđuje zahvat za derivacionu hidroelektranu, značajno se mijenja vodni režim nizvodno od pregradnog objekta. Te promjene odražavaju se i na akvatični ekosistem rijeke. Iz tog razloga je rijeka Vrbanja izabrana za rijeku na kojoj ce se testirati metodologija definisanja ekološki prihvatljivog protoka.

Slika 5.1: Područje projekta Prilikom obilaska terena, definisana su mjesta uzorkovanja na rijeci Vrbanji, i to: Šiprage, na najuzvodnijem dijelu toka rijeke Vrbanje Donji Obodnik, na središnjem dijelu toka rijeke Vrbanje Vrbanja, koja se nalazi na nizvodnom dijelu toka rijeke Vrbanje. Detaljniji podaci o stanicama na ovim lokacija dati su u Prilozima. 5.1.1 Geografija Rijeka Vrbanja je desna pritoka Vrbasa u koji se uliva kod Banja Luke. Izvire na sjeverozapadnoj strani planine Vlašić kod sela Vrbanja, iz nekoliko vrela koja se


66

spajaju na koti 1447 m.n.m. Ukupna dužina toka Vrbanje je oko 95 km. Ušće Vrbanje u Vrbas je na koti 150.00 m.n.m. a na stacionaži Vrbasa 69+350 km.

Slika 5.2 : Slivno područje r.Vrbanje

Sliv Vrbanje nalazi se u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine i drenira centralni dio sjevernih padina Dinarskog planinskog masiva. Sliv je izduženog oblika i pruža se u pravcu jugoistok – sjeverozapad, a smješten je između 17o 12` i 17o 41` istočne geografske dužine, odnosno 44o 20` i 44o 47`, sjeverne geografske širine.Dužina sliva je oko 60 km. Sliv rijeke Vrbanje je ograničen sa istoka slivom rijeka Ukrine i Usore, sa juga slivom rijeke Bosne, sa zapada slivom rijeke Vrbas. Nadmorska visina sliva kreće se između 1550 m.n.m u južnom dijelu, do oko 150 m.n.m. pri ušću, u sjevernom dijelu sliva. Pored brdovitog i planinskog reljefa, koji je predominantan, u slivu se nalazi nekoliko kotlina i ravnica. 5.1.1.1. Klima

Klimatske karakteristike područja su odraz sveukupnih odnosa dominantnih faktora koji ga uslovljavaju. Prosječne godišnje temperature u slivu rijeke Vrbanje rastu sa udaljenošću od Jadranskog mora, odnosno sa povećanjem geografske širine. Naime, ovaj element je pod dominantnim uticajem nadmorske visine. Minimalne godišnje temperature padaju i ispod -30o (u januaru), pri čemu se ne uočava zavisnost od nadmorske visine, što donekle može biti uslovljeno i dužinom registrovane temperature. Januar je, sa prosječnom temperaturom vazduha -1,03 °C, najhladniji mjesec. Maksimalne godišnje temperature redovito se javljaju u julu ili avgustu i u nizinskim dijelovima sliva. Najtopliji mjesec je juli, sa temperaturom 19,65 °C. U toplijem dijelu godine izluči se više padavina nego u hladnijem dijelu godine. Na području sliva Vrbanje najviše padavina se registruje početkom ljeta, a najmanje krajem zime. Maksimum prosječnih mjesečnih količina padavina od 120,0 mm pripada junu, dok minimum od 68,5 mm pripada januaru. Ovakva raspodjela padavina


67

je jedna od karakteristika umjerenokontinentalne klime. Februarske količine padavina najmanje variraju oko prosjeka, dok oktobarske imaju najveće varijacije.

5.1.1.2. Stanovništvo

Područje oko Vrbanje je uglavnom naseljeno. U slivu rijeke Vrbanje nalaze se dvije opštine i to Opština Čelinac u gornjem dijelu sliva, te Opština Kotor Varoš u središenjem dijelu sliva. Prema trenutno dostupnim podacima, najveće naselje u slivu je Kotor Varoš sa preko 19.600 stanovnika, dok je u Čelincu nastanjeno 13.970 stanovnika koji pripadaju slivu rijeke Vrbanje. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na slivnom području rijeke Vrbanje registrovana su dva naselja i to Kotor Varos sa 35.718 stanovnika, i Čelinac sa 14.906 stanovnika .

5.1.1.3. Istorijski podaci

Povoljni prirodni uslovi za život ljudi učinili su da u Čelincu i njegovoj okolini život buja još od davnina, što potvrđuju i brojni arheološki nalazi. Područje opštine Čelinac ima desetak ilirskih gradina, a jedna od najpoznatijih nalazi se na desetom kilometru od Banje Luke, neposredno iznad rijeke Vrbanje u blizini željezničkog mosta. Danas se vide ostaci zidina ovog razrušenog grada koji se zvao Zmajevac i koji je bio veoma jako utvrđenje te, kao takav, centralni vojni objekat u ovom regionu. Istorija Kotor Varoši bilježi, da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, čak i u periodu neolita. Ovo područje su tada naseljavali Iliri. U IV vijeku p.n.e. na ovo područje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na području BiH. Pred kraj starog vijeka područje oko rijeke Vrbas, Vrbanje i Sane naseljavalo je tračansko pleme Mezeji. U I vijeku n.e. ovo područje osvajaju Rimljani koji postepeno asimiliraju Mezeje i angažiraju ih u svoje legije i svoju mornaricu. Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama na području Crkvine 1981. godine otkriveni su ostaci ranokršćanske bazilike (III-V vijek); - rimskih opeka nađeno je na više lokaliteta: stari grad Lauš (današnji Lauši u Maslovarama), zatim u Podbrđu i Zabrđu i na ušću potoka Svinjara u rijeku Vrbanju i na putu od Banjaluke za Skender Vakuf. Od IV - VII vijeka ovo područje naseljavaju Južni Slaveni koji su miješajući se sa starosjediocima zadržali do današnjih dana. 5.1.2 Geologija rijeke Slivno područje Rijeke Vrbanje sastavljeno je od dvije grupe geoloških jedinica. Mezozojske (trijasko-jurske, jurske, jursko-kredne i kredne tvorevine) izgrađuju veći dio područja, dok su mlađe, neogene i kvartarne tvorevine razvijene po periferiji istih, većim dijelom u podnožju planina Uzlomac i Čemernica. Najstarije tvorevine u geološkom stubu slivnog područaja Vrbanje izgrađuju sjeverne i sjeveroistočne djelove ovog terena. Glavne stijene ove kartirane jedinice su rožnaci i radiolariti koji se smjenjuju u laminama ili u vidu slojeva, a izgrađeni su od sitnozrnih agregata kalcedona. U sjeverozapadnom dijelu slivnog područja Vrbanje, nalaze se tvorevine dijabaz-rožnačke formacije. One u stvari leže u direktnom sjeverozapadnom produženju ofiolitske zone Dinarida, i nastavljaju se dalje na terene Kozare.


68

Jursko-kredna flišna serija, zauzima centralne i jugoistočne dijelove tretiranog područja, većim dijelom oko gornjeg i srednjeg dijela toka rijeke Vrbanje, a zastupljena je i u donjem dijelu toka pomenute rijeke. Ima pravac pružanja sjeverozapad-jugoistok, gdje joj je na sjeveroistoku granica ofiolitska zona (većim dijelom trijasko-jurski siliciti), a na jugozapadu fliš gornje krede. Jursko-kredna flišna serija na slivnom području rijeke Vrbanje ima širinu od oko 1km u donjem i 13km u srednjem i gornjem dijelu toka. Pored toga na tertiranom području konstatovani su brojni naborni oblici, od otvorenih do izoklinih, a uz to u pojedinim dijelovima serije i prevrnuti (gdje nisu isključena ni slaba kraljuštanja). Sedimenti donje krede zauzimju sjeverozapadne dijelove terena, odnosno zapadne i jugozapadne dijelove gornjeg dijela toka Rijeke Vrbanje, jugoistočno od Banjaluke.

Slika 5.3: Geološka karta slivnog područja r.Vrbanje

Kad govorimo o tektonskim karakteristikama područja , prema K. Petkoviću (1961) i istraživačima koji su većim dijelom prihvatili njegovu tektonsku rejonizaciju bivše SFRJ, u geotektonskom sklopu u širem smislu sliv rijeke Vrbanje pripada Unutrašnjim Dinaridima, odnosno ''Zoni paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka'' i ''Cenralno ofiolitskoj zoni''. Tvorevine prelazne zone paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka izgrađuju jugozapadne dijelove slivnog područja rijeke Vrbanje i zauzimaju skoro polovinu tretiranog područja. Centralna ofiolitska zona zahvata sjeverozapadne dijelove prikazanog terena.

Područje sliva rijeke Vrbanje u hidrogeološkom smislu uglavnom izgrađuju vodonepropusne mezozojske i miocenske stijene. Najveće rasprostranjenje imaju flišne naslage jurskokredne i gornjokredne starosti. U litološkom smislu to su laporoviti mikriti i kalkareniti, laporci, laporoviti mikriti i pješčari. S obzirom na njihovu malu poroznost praktično da ne postoji mogućnost formiranja značajnih


69

akumulacija podzemnih voda. Slična situacija je i sa miocenskim stijenama: laporovite gline, lapor, laporci i konglomerati. Značajnije naslage aluvijalnog porijekla nalaze se približno 6 km uzvodno i 6 km nizvodno od Kotor Varoši. Riječ je o terasnim sedimentima (prema OGK Jajce izdvojene su 3 terase). S obzirom na njihov hipsometrijski položaj u odnosu na korito rijeke Vrbanje može se konstantovati da i ovdje ne postoji mogućnost formiranja kolektora u okviru stijenskih masa sa međuzrnskim tipom poroznosti. U okviru pomenutih mezozojskih nalaga (fliševa) i trijasko-jurskih rožnaca, pješčara i glinaca javlja se niz manjiih izvora čija minimalna izdašnost rijetko prelazi 0.1 l/s, dok u okviru miocenskih sedimenata rijetke su pojave bilo kakvih izvora. Na osnovu predhodnog može se zaključiti da je površinsko oticanje dominantan proces u odnosu na infiltraciju i evapotranspiraciju u slivu rijeke Vrbanje. 5.1.3 Riječna hidrologija i morfologija Dužina Vrbanje iznosi oko 95 km. Izvire ispod obronaka planine Vlašić i ima ukupnu visinsku razliku oko 1400 m, od koje na gornji tok, dužine 41 km, otpada 1230 m, a na preostalih 55 km, srednjeg i donjeg toka, samo 170 m. Površina sliva iznosi oko 800 km2. U gornjem dijelu toka (do naselja Donji Obodnik) Vrbanja protiče kroz jasno izražen kanjon. Nakon donjeg Obodnika pa sve do ušća (izuzev kraćeg dijela uzvodno i nizvodno od Čelinca) Vrbanja teče kroz polja. Izvorišni dio toka Vrbanje karakterišu veliki padovi i veoma mali proticaji. Pad ravnomjerno opada prema ušću, dok proticaji ravnomjerno rastu. U gornjem toku je prava planinska rijeka sa mnogo brzaka, dok pri dolasku u sam grad Kotor-Varos prelazi u rijeku sa mnogo virova. Jedna od karakteristika Vrbanje je i veliko meandriranje duž većeg dijela toka, odnosno nizvodno od naselja Grabovica pa sve do ušća u Vrbas. Dužina vodotoka je za 35% veća od dužine sliva, što ukazuje na izraženu krivudavost vodotoka, koja je prisutna na čitavoj dužini toka. Vrbanja ima prilično gustu mrežu pritoka. S desne strane u Vrbanju se ulijevaju Kruševica-Bobovica, Sapača potok, Trnovac, Crkvenica, Stopanski potok, Ulički potok, Maljavska rijeka, Kruševica, Jezerka, Bosanka, Jelovac, Smrdelj, Uzlomački potok, Svinjara, Crna rijeka i Jošavka, a s lijeve Čudnić potok, Kovačevića potok, Crepovski potok, Tuleški potok, Ćorkovački potok, Demićka rijeka, Sadika potok, Grabovačka rijeka, Srpska Duboka, Vigošta, Cvrcka, Jakotina, Marića potok, Bijeli potok i Tovladićki potok.Veće pritoke Vrbanje su Cvrcka, Jakotina i Jošavka.


70

Slika 5.4: Rijeka Vrbanja sa pritokama

5.1.4 Ekološke karakteristike Ekoregion Sliv Vrbanje zahvata područje koje se nalazi u umjereno-kontinentalnoj zoni, a na osnovu karata ekoregija za rijeke i jezera, WFD (Aneks XI) i u zoni Dinarskog Zapadnog Balkana. Umjereno-kontinentalna zona; Region srednjeg toka Vrbasa15 Srednji tok rijeke Vrbas, gde je i slivno područje Vrbanje, karakteriše zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum). Ovaj tip vegetacije pokriva znatne komplekse na brežuljkastim, ravnim i blago nagnutim terenima. U njen floristički sastav ulaze: hrast kitnjak (Quercus petraea), obični grab (Carpinu betulus), poljski brijest (Ulmus carpinifolia), trešnje (Cerasus avium), klen (Acer campestre), gorski javor (Acer pseudoplatanus), srebrnolista lipa (Tilia argentea), velellisna lipa (Tilia platyphllos). Na malo nižim i vlažnim terenima ponekad se javlja i hrast lužnjak (Quercus robur), dok je cer (Quercus cerris) vrlo rijedak. Od grmlja najčešći su: lijeska (Corylus avelana), obična kurika (Evonymus europaeua), kalina (Ligustrum vulgare) i glogovi (Craegus monogyna i Craegus oxyacontha). U vom dijelu toka je vrlo česta i bukva (Fagus slivatica) koja se ovde spušta i do 150 m nadmosrske visine). Unutar ove asocijacije Querceto-carpinetum-erytrronietosum, ima i subasocijacija Querceto-carpinetum-staphyletosum.

15 EU Cards Regionalni program 2003, Pilot plan upravljanja slivom rijeke Save- Karakterizacijski izveštaj za sliv rijeke Vrbas, septembar 2007. (Ministrastvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, Agencija za vode oblasnog riječnog sliva rijeke Save, Bijeljina).


71

Na strmim, južnim padinama sliva srednjeg toka Vrbasa, sa krečnjačkom podlogom, raste fragmentalno, kserotermna zajednica grabića i crnog jasena (Carpinetum orientalis), u njen florisitčki sastav ulazi grabić (Carpinus orientalis), crni jasen (Fraxinus ornus), javor glvač (Acer obtusatum), dren (Cornus mas), jednoplodnički glog (Craraegus monogyna), crni trn (Pranus spinosa),...U ravničarskom dijelu srednjeg toka Vrbasa (prostor Banja Luke) zapažamo šume lužnjaka (Querceto-genistetum elatae), koje se prostiru na aluvijumu Vrbasa, Vrbanje i ostalih pritoka. To se može zaključiti na osnovu prirode staništa i po ostacima nekadašnje šume. Rijetki su primerci hrasta lužnaka (Quercus robur), običnog graba (Carpinus betulus), poljskog brijesta (Ulmus carpinifolia), klena (Acer campestris) i dr. Neposredno uz obale Vrbasa i Vrbanje, u poplavnom području razvijene su galerijske šume vrbe i topole (Populeto-salicetum). Ovde su stabla bijele, crne i sive topole (Salix fragilis), rakita (Salix purpurea), bademaste vrbe (Salix triandra), brijest (Ulmus laevis), crna jova (Alnus glutinosa), bijela jova (Alnus incana), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i dr. Prirodnu vegetaciju na ovom toku, koja nije pod šumom, čine prirodne livade i pašnjaci. Oranične površine su smještene na zaravnjenim područjima i blažim padinama. Područje oko Vrbanje karakteriše poljoprivredna proizvodnja, dok se na visinskim dijelovima nalaze šumske zajednice. 5.1.5 Zagađenje rijeke Na prostoru BiH tradicionalno je njegovan kult vode, a vodotoci su intenzivno korišćeni za rekreacione aktivnosti, za izletnički turizam, sportove na vodi. U zadnjim decenijama, sa razvojem vodne infrastukture uslovi za takve aktivnosti na vodama umjesto da se poboljšavaju - stalno su se pogoršavali, što zahtijeva ozbiljno preispitivanje uzroka takvog stanja, jer ono postaje jedan od uzročnika sve organizovanijeg suprostavljanja javnosti realizaciji vodoprivrednih objekata. Rijeka Vrbanja koja je nekad privlačila brojne kupače od onih najmlađih do starijih danas je prepuna otpada i otrova, a nadležni ne čine dovoljno na sankcionisanju odgovornih za njeno zagađenje - tvrde ekolozi. Tokom 2008. godine došlo je do zamućivanja vodotoka na području opštine Kotor Varoš, koje su uzrokovali izvođači radova prilikom eksploatacije šume u gornjem toku rijeke Vrbanje. Izgrađeni šumski putevi u blizini vodotoka, sa kojih kiša uprkos ustavama, na pojedinim mjestima, sapire mulj koji izaziva zamućivanje pritoka i rijeke Vrbanje kojoj je potrebno nekoliko dana da se izbistri. Zamućivanju voda pogodovale su i iznenadne obilne kiše i smanjen vodostaj rijeka. Vrbanja je planinska rijeka sa mnogobrojnim pritokama koje su bogate plemenitom ribom (potocnom pastrmkom). U svom gornjem toku (potez od K. Brda do grada Kotora Varoš) rijeka je izuzetno cista jer na njoj nema ni jednog industrijskog zagadivaca tako da je taj predio bogat potocnom pastrmkom, kao i ostalim vrstama bijele ribe (škobalj, klen, mrena, plotica...). Donji dio rijeke Vrbanje (od mjesne zajednice Kotor Varoš do opštine Celinac) manje je cistoce zbog nekoliko industrijskih preduzeca (koje rade malim kapacitetom) i


72

gradske kanalizacije. Najveći industrijski zagađivač je fabrika za preradu kože "Laki Leder" koja se nalazi u Kotor Varoši. Fabrika je prethodnih godina radila punim kapacitetom, ali je početkom 2009. godine prestala sa radom. Pomenuti dio rijeke izuzetno je bogat naznacenim vrstama bijele ribe (škobalj, klen, plotica, mrena, krkuša...), dok se u manjim kolicinama pojavljuju i plemenite vrste ribe (potocna pastrmka). U prilog poznavanju tipova i izvora zagađenja, pored industrijskih ispusta u rijeku Vrbanju, moramo napomenuti i veliki uticaj naselja koji se nalaze na samoj obali rijeke. Značajno je opterećenje komunalnim vodama iz ovih naselja, a mora se napomenuti i uticaj ne-intenzivnog stočarstva u slivnom području rijeke. Uticaj zagađenja je posebno naglašen u periodu niskih voda. Pretpostavlja se da je od ušća rijeke do Kotor Varoši postavljeno oko 1.000 kanalizacionih cijevi. U ljetnom periodu, kada je niži vodostaj, uočljiv je lošiji kvalitet vode rijeke Vrbanje. Razlog tome je povećanje koncentracije makronutrijenata sa smanjenjen količine vode. Značajno je opretećenje mikroorganizmima fekalne kontaminacije, što se može videti iz rezultata mikrobioloških ispitivanja u periodu od 1972-1988 i 2000-2008. (Prilog 3 –mikrobiološka ispitivanja). 5.1.6 Korištenje rijeke (Vodoprivredna osnova sliva r. Vrbas iz 1987.g) Kao pritoka Vrbasa u Banja Luci, Vrbanja ima najveći značaj kao rijeka koja može obezbijediti količinu vode potrebnu za navodnjavanje Lijevče polja i Srbačko-Nožićke ravni. Zahvatanje vode za navodnjavanje vršilo bi se iz Vrbasa, a Vrbanja bi regulacijom proticaja, koji se može ostvariti izgradnjom akumulacija na njoj obezbijedila potrebne količine vode za zahvatanje. Ovim zahtjevom definisana je potreba izgradnje akumulacija na Vrbanji. Ukupna potrebna zapremina akumulacionog prostora trebala bi da bude 160-170 x 106 m3 da bi se navedeni zahtjev riješio. Medjutim, područje oko Vrbanje uglavnom je naseljeno, izuzev izvorišnog dijela, što stvara stanovite probleme za formiranje akumulacionih bazena i ukazuje na potrebu izgradnje manjih postrojenja. Ipak, bez relativno većih akumulacije, osnovni zadatak Vrbanje u okviru Vodoprivredne osnove rijeke Vrbas ne bi mogao biti izvršen. Ukupni energetski kapacitet toka je 310.9 GWh godišnje. Prosječni specifični energetski kapacitet za cijeli tok iznosi 3.35 GWh/km, što ne svrstava Vrbanju u energetski značajne tokove. Osnovni razlog za ovo su relativno male proticajne količine vode, a i relativno velika dužina toka. Može se uočiti da je energetski kapacitet rijeke Vrbanje ravnomjernije raspoređen duž toka, nego kod ostalih pritoka Vrbasa. Izvorišni (od St. 92+800 do St. 87+700 km, 6.0 GWh/km), srednji (od St. 55+450 do 38+900 km, 3.9 GWh/km) i najnizvodniji potez (od St. 11+200 do St. 0+000 km, 4.9 GWh/km) imaju prosječnu vrijednost specifičnog energetskog kapaciteta nešto veću od prosječne za cijeli tok, pa su to i najatraktivnija mjesta za energetsko iskorištenje Vrbanje. Pošto je specifični energetski kapacitet duž toka Vrbanje prilično izravnat, to ne postoji neko posebno atraktivno mjesto koje bi bilo predodređeno za izgradnju postrojenja.


73

Takođe, još jedan od uočenih problema na Vrbanji je relativno mali proticaj, pa bez izraženih lokaliteta sa koncentrisanim padom korita, nema ni mogućnosti izgradnje nekog ključnog postrojenja bez formiranja akumulacije. Usvojenim rasporedom postrojenja na Vrbanji predviđeno je zadovoljenje osnovnog uslova – potrebe za navodnjavanjem Lijevče polja i Srbačko-Nožičke ravni, odnosno predviđeno je obezbijeđenje potrebnog proticaja na Vrbasu izgradnjom akumulacija na Vrbanji. Akumulacije „Šiprage“, „Grabovica“ i „Čelinac“ formirane su na mjestima gdje bi potapanje naselja bilo minimalno, a da se obezbijedi potrebna zapremina. Preostali raspoloživi potezi energetski su iskorišteni malim hidroelektranama, većinom kanalskim postrojenjima, a pošto je područje uz Vrbanju naseljeno, to bi i izgradnja malih hidroelektana bila opravdana zbog potrošača u neposrednoj blizini. Usvojenom varijantom predviđeno je postojanje 18 postrojenja, od kojih su petnaest derivaciona: Divič, Kruševo, Stopan, Koritine, Jurići, Orahovo, Obodnik, Vrbanjci, Kotor Varoš I, Šibovi, Gradina, Rudine, Vrbanja I, Vrbanja II i Vrbanja III, i tri pribranska postrojenja: Šiprage, Grabovica i Čelinac I. Zbog izražene naseljenosti pojedinih mjesta uz vodotok i velikog pada, sa malim proticajima, u gornjem toku rijeke, sa navedenim rasporedom hidroelektrana, se postiže iskorištenje bruto pada od 683 m, što iznosi 52.6% od ukupno raspoloživog i formiranje akumulacionog prostora od 167x106 m3. Instalisana snaga je 56.42 MW i moguća srednja godišnja proizvodnja od 195.10 – 196.60 GWh.

90 80 70 60 50 40 30 20 10 00

200

150

300

400

500

600

700

800

900

1000

1100

1200

1300

1400

1500

HE

Div

icS

t. 88

+700

HE

Kru

ševo

St.

83+4

00

HE

Šip

rage

St.

75+9

50H

E S

topa

nS

t. 73

+650

HE

Gra

bovi

caS

t. 66

+000

HE

Kor

itine

St. 6

5+10

0

HE

Juric

iS

t. 62

+950

HE

Ora

hovo

St.

56+9

00H

E O

bodn

ikS

t. 55

+580

HE

Vrb

anjc

iS

t. 52

+700

HE

Kot

or V

aroš

IS

t. 43

+000

HE

Šib

ovi

St.

36+7

50

HE

Cel

inac

IS

t. 16

+120

HE

Gra

dina

St.

11+4

50

HE

Rud

ine

St.

8+90

0H

E Vr

banj

a I

St.

7+45

0H

E Vr

banj

a II

St. 3

+700

HE

Vrb

anja

III

St.

2+15

0

Altitude(m.a.s.l.)

km

Slika 5.5: Uzdužni profil rijeke Vrbanje sa položajem planiranih MHE


74

Tabela 5.1: Male hidroelektrane na rijeci Vrbanji po Vodoprivrednoj osnovi sliva rijeke Vrbas iz 1987. godine

r.br. Naziv HE Qsr m3/s

Qi m3/s

Tip postrojenja

Ukupna zapremina

akumulacije (hm3)

Kota normalnog

uspora (m.n.m.)

Stacionaža Hbr m

Ni MW

Eg GWh

Raspoloživa projektna

dokumentacija

1. MHE Divići 0.65 1.5 derivaciono - 960.00 88+700 250 3.20 10.90

Vodoprivredna osnova sliva rijeke Vrbas

2. MHE Kruševo 1.25 1.5 derivaciono - 620.00 83+400 15 0.20 1.30 3. MHE Šiprage 2.59 7 pribranska 67.00 600.00 75+950 79 4.70 11.80 4. MHE Stopan 2.96 7 derivaciono - 500.00 73+650 79 4.70 11.80 5. MHE Grabovica 4.66 15 pribranska 44.00 480.00 66+000 52 6.70 13.70 6. MHE Koritine 4.72 15 derivaciono - 427.00 65+100 15 2.00 5.50 7. MHE Jurići 5.08 15 derivaciono - 410.00 62+950 45 5.70 16.70 8. MHE Orahovo 5.43 15 derivaciono - 360.00 56+900 15 1.20 3.90 9. MHE Obodnik 6.52 15 derivaciono - 350.00 55+580 18 2.40 9.10

10. MHE Vrbanjci 6.79 15 derivaciono - 330.00 52+700 26 3.30 12.70 11. MHE Kotor Varoš 9.80 15 akum.derivac. 1.50 295.00 43+000 26 3.40 17.50 12. MHE Šibovi 11.27 15 derivaciono - 255.00 36+750 21 2.70 15.30 13. MHE Čelinac 13.21 30 pribranska 56.00 233.00 16+120 37 9.50 28.70 14. MHE Gradina 15.85 30 derivaciono - 193.00 11+450 16 4.10 17.90 15. MHE Rudina 16.13 30 derivaciono - 175.00 8+900 4.7 1.20 5.30 16. MHE Vrbanja I 16.20 30 derivaciono - 170.00 7+450 10 2.50 10.90 17. MHE Vrbanja II 16.74 30 derivaciono - 160.00 3+700 4.7 1.20 5.50 18. MHE Vrbanja III 16.80 30 derivaciono - 155.00 2+150 4.7 1.20 5.50


75

Tabela 5.2: Trenutno stanje, Koncesionari na rijeci Vrbanji 2009. godine

r.br. Naziv HE Koncesionar Izgrađenost 1. MHE Divići Eling, Teslić MHE izgrađena 2. MHE Kruševo - - 3. MHE Šiprage Energokomerc, Banja Luka - 4. MHE Stopan Energokomerc, Banja Luka - 5. MHE Grabovica Hidrokop, Banja Luka - 6. MHE Koritine Energy MBA, Banja Luka - 7. MHE Jurići Energokomerc, Banja Luka - 8. MHE Orahovo 25 novembar, Čelinac - 9. MHE Obodnik DB Con, Banja Luka -

10. MHE Vrbanjci Energy MBA, Banja Luka - 11. MHE Kotor Varoš Energokompany, Banja Luka - 12. MHE Šibovi DB Con, Banja Luka - 13. MHE Čelinac Energetik, Banja Luka - 14. MHE Gradina Energy MBA, Banja Luka - 15. MHE Rudina Energy MBA, Banja Luka - 16. MHE Vrbanja I Hidrokop, Banja Luka - 17. MHE Vrbanja II Metalotehna, Kneževo - 18. MHE Vrbanja III Metalotehna, Kneževo -

5.1.7 Upravljanje rijekom Agencija za vode oblasnog rječnog sliva Save – Kancelarija u Banja Luci je organizacija koja vrši prikupljanje podataka i formiranje baze podataka za područje sliva rijeke Vrbas u Republici Srpskoj. Konačni cilj Projekta organizacije upravljanja vodama na nivou slivova, jeste neposredno korištenje i zaštita voda od zagađenja i informisanje javnosti o radu i ciljevima rada Kancelarije, a posebno prikupljanje podataka u cilju smanjenja zagađenja iz koncentrisanih izvora i to iz komunalnih ispuštanja (domaćinstava), industrijskih i koncentrisanih ispuštanja od poljoprivrede, prikupljanje podataka o zagadivanjima iz rasutih izvora, sprovođenje saradnje na slivu, prevencija zagađenja i drugo. Da bi ovaj cilj bio ostvaren, poseban akcenat daje se na: a) priprema analize karakteristika oblasnog riječnog sliva, b) priprema pregleda uticaja ljudskih aktivnosti na stanje površinskih i podzemnih voda, v) priprema ekonomske analizu korištenja voda, g) uspostavljanje registra zaštićenih područja koji su određeni zakonom ili republičkim propisom za traženje posebne zaštite površinskih ili podzemnih voda ili posebne zaštite za očuvanje staništa i vrsta direktno zavisnih o vodi, d) uspostavljanje registra vodnih tijela koja se koriste za zahvatanje vode namijenjene ljudskoj upotrebi i onih namjenjenih za takva korištenja u budućnosti, đ) priprema karakterizacije i klasifikacije ekološkog statusa voda, e) priprema plana i programa praćenja stanja voda i organizuju njihovo sprovođenje.


76

5.1.8 Opis mjernih profila Radi što boljeg sagledavanja uslova tečenja, uzorkovanjem je obuhvaćeno veće područje sliva rijeke Vrbanje. Mjesta uzorkovanja izabrana su tako da odslikavaju sve karakteristike okoline koje su bitne za kvalitet vode. Na izbor mjesta uzorkovanja uticalo je saznanje da je na tim mjestima nekada postojala vodomjerna letva. Obilaskom terena utvrđena je detaljna pozicija mjesta uzorkovanja.

Vrbanja

Donji Obodnik

Šiprage

Izabrana su tri mjesta uzorkovanja na rijeci Vrbanji:

V3 - Vrbanja V2 - Donji Obodnik V1 - Šiprage

Procjena ekološki prihvatljivog protoka za rijeke Trebižat i Vrbanja, 2009 77

Slika 5.6: Mjesta uzorkovanja u slivu r.Vrbanje Rezultati istraživanja bioloških karakterisika rijeka i drugih vodenih ekosistema umnogome zavise od analiziranih biljnih i životinksih zajednica u njima. Uglavnom, sastav živog svijeta u vodenim ekosistemima reflektuje uslove sredine koja ih okružuje, tako da su indikatori svih promjena koje proizilaze iz ljudskih aktivnosti i zagađenja. Odabir mjesta za uzorkovanje, pored pravilnog uzorkovanja predstavlja važan segment koji dalje vodi dobijanju reprezentativnih uzoraka akvatičnih organizama, odnosno adekvatnoj proceni bioloških parametara kvaliteta. Na osnovu procjene, zaključilo se da makrofite na rijeci Vrbanji nisu značajna karakterisitka, zbog čega je akcent stavljen na uzorkovanje i analizu fitobentosa i makroinvertebrata.

Položaj mjesta uzorkovanja dat je na Slici 6, a svi detalji oko položaja i karakteristika su dati u Prilozima. U periodu od kraja marta do početka maja 2009. godine izvršena su tri dodatna uzorkovanja na profilima: V1-Vrbanja Šiprage, V2-Vrbanja Donji Obodnik i V3-Vrbanja u naselju Vrbanja. Na profilima V3 i V1 postoje mjerne letve za očitavanje nivoa vode, dok na profilu V2 mjerna letva ne postoji iako je postojala u prošlosti. Na profilu V3 postoji i mjerna stanica, ali već duži niz godina nije u funkciji.

Slika 5.7: Profil V3 mjerna letva Slika 5.8: Profil V3 mjerna stanica


Slika 5.9: Profil V1 mjerna letva Profil V1 je najuzvodniji profil i nalazi se u naselju Šiprage, pokraj seoskog puta, oko 20km udaljenosti od magistralnog puta Banja Luka-Teslić. U blizini profila su smještene privatne kuće, manje obradive površine i voćnjaci.

Slika 5.10 : Profil V1 Vrbanja Šiprage Slika 5.11: Profil V1 Vrbanja Šiprage

Profil V2 se nalazi u Donjem Obodniku, nizvodnije od profila V1, nedaleko od magistralnog puta Banja Luka-Teslić. U blizini profila nema većih naselja, niti obradivih površina, ali je primijećena manja deponija smeća. Nedaleko od mjernog mjesta u rijeku Vrbanju se ulijeva manja pritoka Vigošta.


Slika 5.12: Profil V2 DonjiObodnik Profil V3 se nalazi pokraj magistralnog puta Banja Luka-Teslić, u naselju Vrbanja. U blizini profila su smještene privatne kuće, kao i manje obradive površine. Prilaz ovom profilu je najuređeniji od sva tri navedena mjerna profila.

Slika 5.13 : Profil V3 Vrbanja Slika 5.14: Profil V3 Vrbanja

5.2 Metodologija

5.2.1 Procedura za procjenu EPP za rijeku Vrbanju Svaki vodotok je specifičan kako po svojim prirodnim karakteristikama tako i po potrebama za vodom, ili po izvedenim i planiranim hidrotehničkim zahvatima. Pri svim vidovima bilansiranja voda u vodotocima, uvijek se mora ostaviti neki proticaj za zadovoljavanje potreba onog dijela stanovništva (rasutog po slivu) koji u bilansiranju nije uzet u obzir, kao i za potrebe divljih životinja, riba i pratećih biocenoza u slivu toga vodotoka. Treba shvatiti da je veličina šteta koje nastanu na vodotoku i u slivu, a koje su izazvane zahvatanjem vode ili drugim hidrotehničkim


radovima najčešće jednaka ili veća od cijene koja se mora platiti za njegovu obnovu. U slučaju hidroenergetskog korištenja rijeke, nakon zahvata voda se vraća u rijeku.

Slika 5.15: r.Vrbanja

Procedura za određivanje ekološki prihvatljivog protoka na rijeci Vrbanji, koju je radna grupa koristila sastoji se od 8 koraka, predstavljenih na Slici XX. Ovaj projekt ne podrazumijeva realizaciju tačke 8, monitoring, zbog ograničenog trajanja projekta, ali se naglašava potreba monitoringa na rijeci u nekoj od narednih faza projekta.


Slika 5.16: Procedura za procjenu EPP

5.2.2 Ciljevi procjene EPP Cilj određivanja ekološki prihvatljivog protoka je da obezbijedi adekvatan režim toka u smislu kvantiteta, kvaliteta i dinamike da bi se održalo zdravlje rijeka i drugih akvatičnih ekosistema. Stepen dobrog zdravlja na kome će se održavati rijeke je društvena procjena koja će varirati od zemlje do zemlje i od regiona do regiona. Šta je odgovarajući epp za određenu rijeku će tako zavisiti od vrijednosti za koju će se rječnim sistemom upravljati. Te vrijednosti će odrediti odluke o tome kako izbalansirati ekonomske, ekološke i društvene aspiracije i korištenje vode iz rijeka. Ovo znači da ekološke dobiti neće neophodno biti jedini ili čak ni primarni rezultati

2. Identifikacija korištenja rijeke van toka, opterećenja I

uticaja

3. Identifikacija I procjena rijecnog I obalnog ekosistema

– vrijednosti

4. Identifikovati rijecne vrijednosti koje treba ocuvati

8. Monitoring: Da li EP ispunjava,

podržava ciljeve upravljanja rijekom?

7. Procjena EP: Metode GEP, Mathhey,

slovenačka i mnQ metoda i dodatni

kriteriji

6. Identifikovati kritične faktore

5. Odrediti ciljeve (ekoloske) upravljanja ekološkim proticajem

Ne

1.Podaci za r. Vrbanju


uspostavljanja ekološki prihvatljivog protoka. Treba napraviti balans između raspodjele voda da bi se zadovoljili ekološki zahtjevi i druge potrebe za korištenjem vode kao one za proizvodnjom hidroenergije, navodnjavanje, vodosnabdijevanje i rekreaciju. U rječnim sistemima gdje je voda preraspodjeljena uglavnom za svrhu potrošnje, epp mogu biti obezbjeđeni jednostavno da bi se imali ekosistemi koji funkcionišu dovoljno da bi obezbijedili održivu osnovu za sadašnje i buduće potrebe za vodom. Gdje je sistem ozbiljno opterećen i vrijednosti ne dozvoljavaju dovoljnu preraspodjelu resursa da bi se održao „cijeli sistem“ određeni riječni potezi mogu biti određeni za zaštitu i specifične raspodjele vode. Za rijeke sa visokim vrijednostima biodiverziteta, npr. može se obezbjediti ekološki proticaj da bi se očuvalo prirodno stanje riječnog sitema. 5.2.3 Prikupljanje podataka

5.2.3.1 Hydrologija i geomorfologija Hidrološki podaci su preuzeti, uz odgovarajuću dodatnu analizu, iz Vodoprivredne osnove sliva rijeke Vrbas iz 1989.godine, koju je uradio Zavod za vodoprivredu i Energoinvest, Sarajevo. Iako je prilikom prvog sastanka radne grupe, bilo odlučeno da se koriste podaci sa tri stanice (Vrbanja, Donji Obodnik i Šiprage), nije bilo moguće dobiti te podatke. V.S. Donji Obodnik prestala je sa radom 1990, gotove obrade nisu bile dostupne, a V.S. Šiprage nije prije postojala prema informacijama RHMZ Banja Luka. U cilju sistematskog praćenja stanja i režima vode rijeke Vrbanje tokom 2007. i 2008. godine u mjestu Šiprage postavljena je nova hidrološka stanica 60 m uzvodno od mosta za Kruševo Brdo. Stanica sadrži dvije vodomjerne letve i to: od 0-100 cm i od 100-200 cm. Stanica je postavljena radi dobijanja podataka o vodostajima i proticajima kojima bi se definisala opravdanost izgradnje malih hidroelektrana na vodotoku rijeke Vrbanja, a po zahtjevu Rudarsko-Građevinskog Instituta iz Banja Luke. Položaj stanica dat je na Preglednoj karti, razmjere 1:200 000, Prilog 5.1.

5.2.3.2 Akvatična flora i fauna Postojeći podaci Prethodna istraživanja na rijeci Vrbanji obavljena su u okviru monitoringa površinskih vodotoka u BiH i vršena su od strane Hidrometeorološkog zavoda RBiH u Sarajevu. Rezultati istraživanja dati su tekstu i prilogu 3 ovog izvještaja i u: - pojedinačnim izvještajima iz perioda 1972-1988 (Federalni Hidrometeorološki

zavod, Sarajevo), - pojedinačni izvještaji - Monitoring površinskih vodotoka u Republici Srpskoj

2000 – 2008.god. (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, Agencija za vode oblasnog riječnog sliva rijeke Save, Bijeljina).

- EU Cards Regionalni program 2003, Pilot plan upravljanja slivom rijeke Save - Karakterizacijski izvještaj za sliv rijeke Vrbas, septembar 2007. (Ministrastvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, Agencija za vode oblasnog riječnog sliva rijeke Save, Bijeljina).

- www.bistrobih.ba


Dodatno uzorkovanje u okviru projekta Mikrobiologija Uzorkovanje za potrebe određivanja mikrobiološkog kvaliteta ispitivanih profila obavljeno je u tri serije terenskog rada. Uzimanje, transport i rukovanje uzorcima obavljeno je u skladu sa serijom standarda ISO 5667-2,3,4,6 i ISO 19 458 – Uzorkovanje za mikrobiološku analizu. Ispitivani su: ukupan broj koliformnih bakterija i broj koliformnih bakterija fekalnog porijekla prema metodi ISO 9308-2 – Određivanje koliformnih, termotolerantnih bakterija i E.coli – MPN metod/100ml. Rezultati prethodnih ispitivanja (1971-1988; 2000-2008.) i ispitivanja april-maj 2009. dati su u prilogu 5.4. Tabela 5.3: Raspored uzorkovanja na ispitivanim profilima na Vrbanji i parametri koji su ispitivani, april-maj 2009.

Profil/datum 01.04.2009. 28.04.2009. 08.05.21009.

Vrbanja-Vr1, Šiprage

Mikrobiologija, fitobentos,

makroinvertebrate


makroinvertebrate


makroinvertebrate

Vrbanja, Vr-2, Obodnik


makroinvertebrate


makroinvertebrate


makroinvertebrate

Vrbanja, Vr-3 Mikrobiologija, Mikrobiologija,

fitobentos, makroinvertebrate


makroinvertebrate Phytobentos Na rijeci Vrbanji obavljene su tri serije uzorkovanja fitobentosa. Prvu seriju uzorkovanja karakteriše vrlo visok vodostaj na svi mjernim profilima (Šiprage, Obodnik, Vrbanja). Uzorci su prikupljeni samo sa dvije tačke uzorkovanja. U drugoj seriji uzorkovanja koja je obavljena 28.04.2009. vodostaj rijeke Vrbanje je bio adekvatan za prikupljanje reprezentatvnog uzorka za analizu fitobentosa. Odabran je substrat odgovarajuće veličine u skladu sa preporukama ISO13946:2000 – Uzorkovanje i pre-tretman dijatomeja dna na rijekama, i to duž čitavog poprečnog profila.


Slika 5.17: Vrbanja V-3, april 2009 Slika 5.18: Vrbanja (Obodnik), V-2

Uzorci su fiksirani na terenu, dodavanjem odgovarajuće količine Lugolovog rastvora. Svaki uzorak je tretiran HNO3, (APHA, 1992), kako bi se odredile vrste Bacilariophyta. Određivanje vrsta obavljeno na svetlosnom mikroskopu Nikon Eclipse E400 (uvećanje 1000x) i na osnovu sledeće literature za determinaciju; Krammer&lange-Bertalot (1997-2004), Hindak at al.(1978), Hindak (1996), Komarek& Anagnostidis (1998, 2005). Procena relativne brojnosti određena na osnovu Pantle-Buck (1955) prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (!-pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost). Tabela 5.4: Skala za procenu brojnosti svakih taksona algi.

Brojnost Prisutnost takosna u % vidljovog polja

1-pojedinačno 1-15 3-srednja brojnost >15-60 5-dominantno prisutno >60-100

Indeks saprobnosti rijeke Vrbanje određen je na osnovu liste indikatorskih organizama, (prema Weglu, 1983), metodom Pantle-Buck, 1955). Urađena je i hijerarhijska cluster-analiza, poređenjem sličnosti u strukturi vrsta i procena relativne abundance algalnih vrsta (Bray-Curtis koeficijent sličnosti) (Clarke et al., 1990) na matriksu relativne brojnosti. Makroinvertebrate (Macroinvertebrates) Uporedo sa uzorkovanjem za fizičko-hemijsku, mikrobiološku analizu i analizu fitobentosa, urađeno je i uzorkovanje zajednice makroinvertebrata. Usljed vrlo visokog vodostaja na prvom uzorkovanju, urađene su samo dvije mjerne tačke (Šiprage i Obodnik), dok je na preostalim mjerenjima prikupljen uzorak sa svih profila. Uzimanje uzorka makroinvertebrata obavljeno prema pravilima i zahtjevima ISO 7828:1985 – Uzorkovanje makroinvertebrata dna upotrebom ručne mreže. Uzorak je odmah po dolasku u laboratoriju sortiran i obrađen u skladu sa zahtjevima metode za obradu makroinvertebrata (Standard methods, 21st edition, 2005, 10500 A, C i D, APHA-WEF-AWWA). Identifikacija taksona obavljena prema dostupnim ključevima za determinaciju:


- Williams, D.D. Feltmate, B.W. (1992): Aquatic Insects, CAB International

Wallingford, UK - Nilsson, A. (1996): Aquatic Insects of North Europe- A Taxonomic Handbook,

Volume 1, Apollo Books, Stenstrup, 274 pp. - Edington, J.M., Hildrew, A.G. (1995): Caseless caddis larvae of the British Isles.

A key with ecological notes. Freshwater Biological association Scientific Publication No.53.143pp.

- Hubbard, M.D. (1990): Mayflies of the World. A catalog of the Family and Genus, Group Taxa, Flora and Fauna Handbook 8.

- Nans Mallcky (1983): Atlas of European Trichoptera, Boston-London. - Key to Adults of the British Trichoptera, Macan, T.T. Freshwater Bio Assoc,

1973. - Key to Adults and Nynphs of the British Stoneflies (Plecoptera), Hynes, H.B.N.

Freshwater Bio Assoc, 1977. - Key to British Fresh and Blackish Water Gastropods, Macan, T.T. Freshwater Bio

Assoc, 1977. - Key to Adult Males of the British Chironomidae (Diptera), Pinder, C.V.

Freshwater Bio Assoc, 1978. - Key to Nymphs of the British Species of Ephemeroptera with Notes on Their

Ecology, Macan, T.T. Freshwater Bio assoc, 1979. - Adults of the British Aquatic Hemiptera Hetcroptera, Savage, A.A. Freshwater

Bio assoc, 1989. - Key to the Case-bearing Caddis Larvae of Britain and Ireland, Wallace, I.D.

Freshwater Bio Assoc, 2003 - Pennak, R.,:Freshwater invertebrates of USA,second edition, A Wailey-

Interscience Publication, New York, 1978, - British fresh and brackish water gastropods - Molluscs – A field guide in colour - Atlas of the lanf and Fresshwater molluscs of Britain and ireland, Michael kerney - Descriptions of some of the Glochidia of the Unionidae (Mollusca – Bivalvia),

Michael Hoggarth, - Kerovec, M. (1986): priručnik za upoynavanje beskralješnjaka naših potoka i

rijeka, SNL, Zagreb. - Matoničkin, I, Beskralješnjaci – biologija viših avertebrata I i II dio, Školska

knjiga, Zagreb, 1981.god. - Krunić, M., (1994): Zoologija invertebrata, Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva, Beograd. Analiza uzoraka faune dna podrazumjevala je određivanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava zajednice. Relativna brojnost identifikovanih taksona određena je na osnovu šestostepene skale 1,2,3,5,7 i 9 na osnovu čega su definisani dominantni i subdominantni taksoni. Na osnovu relativne brojnosti i saprobne vrijednosti vrste (Wegl, 1983) izračunat je indeks saprobnosti „S“ prema Pantle-Buck-u (1995), za svaki ispitivani profil posebno. Karakterizacija i klasifikacija vodotoka određena prema Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001, str. 857-865).


5.2.3.3 Fizičko - hemijski parameteri

5.2.3.3.1. Postojeći podaci Praćenje kvaliteta vode rijeke Vrbanje, nakon kraćeg prekida od 1992. do 1999. godine, ponovo je uspostavila 2000. godine "Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save", u saradnji sa Institutom za vode iz Bijeljine i do danas se neprekidno sprovodi. Koordinate profila na kojem se obavlja ispitivanje su: geografska širina 44046´36", geografska dužina 17014´41". Navedeni profil (V3) se nalazi u naselju Vrbanja, nedaleko od Banja Luke. U periodu od 2000. do 2008. godine vršene su tri do četiri serije ispitivanja godišnje, uz istovremeno mjerenje protoka.

Za ocjenu stanja kvaliteta voda primjenjivani su propisi iz Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001, str. 857-865), koja je usklađena sa Okvirnom direktivom o vodama (Directive of the European Parliament and of the Council 2000/60/EC). Prema tabeli 7. Kategorizacije vodotoka Republike Srpske, Član 28 Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik broj 42 od 31.08.2001. godine) rijeka Vrbanja treba da zadovoljava uslove propisane za II klasu vodotoka.

U svakom ciklusu ispitivanja obavljena su mjerenja osnovnih fizičko-hemijskih parametara koji se mjere in-situ: temperatura vode, temperatura vazduha, pH, elektroprovodljivost, rastvoreni kiseonik i procenat zasićenja vode kiseonikom.

Uzorci za analizu hemijskih parametara zahvatani su iz matice, sa pola metra dubine. Uzorci su konzervisani prema propisima za pojedine parametre, transportovani do laboratorije i čuvani na temperaturi od +40C. U tabeli 5.5 su navedeni parametri koji su obuhvaćeni fizičko-hemijskim ispitivanjima.

Specifične supstance zagađenja, od kojih je većina na listi prioritetnih supstanci, su analizirane jedanput u toku 2007. godine. Lista analiziranih specifičnih supstanci zagađenja navedena je u tabeli 5.6. Koncentracije analiziranih specifičnih supstanci su bile ispod granice detekcije, što odgovara vrijednostima za prvu klasu vodotoka. Rezultati ovih ispitivanja dati su u prilogu broj 2.

Za analizu svih navedenih parametara korištene su standardne metode, a koje su u skladu sa Uredbom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42/01, Aneks 1 o analitičkim metodama ispitivanja parametara). Tabela 5.5: Lista fizičko-hemijskih parametara REDNI BROJ

PARAMETAR REDNI BROJ

PARAMETAR

1. Protok 15. Ukupna tvrdoća vode 2. Temperatura vode 16. Kalcijum 3. Suspendovane materije 17. Magnezijum 4. Rastvoreni kiseonik 18. Amonijačni azot


5. procenat zasićenja kiseonikom 19. Nitratni azot 6. pH vrijednost vode 20. Nitritni azot 7. Elektroprovodljivost 21. Kjeldahl azot 8. BPK5 22. Ukupni fosfor 9. HPK(K2Cr2O7) 23. Živa

10. HPK(KMnO4) 24. Bakar 11. Potrošnja KMnO4 25. Cink 12. Ukupni alkalitet 26. Hrom 13. Ukupne čvrste marerije 27. Gvožđe 14. Žareni ostatak 28. Mangan

Tabela 5.6 : Lista specifičnih supstanci zagađenja

REDNI BR.

PARAMETAR REDNI BR.

PARAMETAR

1. Arsen 23. Endosulfan I 2. Kadmijum 24. Endosulfan II 3. Olovo 25. Endosulfan sulfat 4. Nikl 26. Gama - BHC 5. Antracen 27. Heptahlor 6. Naftalen 28. 4,4'- DDD 7. Acenaftilen 29. 4,4'- DDE 8. Fluoren 30. 4,4'- DDT 9. Fenantren 31. PCBs 10. Piren 32. Atrazin 11. Benzo (a) antracen 33. Hloroform 12. Hrizen 34. Trihloreten 13. Benzo (b) fluoranten 35. 1,1,1-Trihloretan 14. Benzo (k) fluoranten 36. Trihlorbenzol 15. Benzo (a) piren 37. Dihlormetan 16. Dibenzo (a,h) antracen 38. Benzol 17. Benzo (g,h,i) perilen 39. Alahlor 18. Indeno (1,2,3-cd) piren 40. Izoproturon 19. Diuron 41. Nonilfenol 20. Bis(2-etilheksil)ftalat 42. Oktilfenol 21. Hlorfenvinfos 43. Pentahlorfenol 22. Hlorpirifos(-metil)

Rezultati ispitivanja koja su obavljena u periodu od 2000.-2008. godine, sa odgovarajućim tabelamai dijagramima, navedeni su u prilogu broj 2.

Na osnovu rezultata ispitivanja može se zaključiti da pojedini parametri ne zadovoljavaju uredbom propisane vrijednosti. Parametri koji najviše odstupaju od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka su (procentualno dato):

• ukupni fosfor: 78% • suspendovane materije: 48% • procenat zasićenja kiseonikom: 39% • ukupne čvrste materije: 15% • HPK(bihromatni): 11%


• BPK 5: 9% Vrijednosti ostalih parametara, uglavnom, zadovoljavaju uredbom propisane vrijednosti za prvu i dugu klasu vodotoka.

Na dijagramima 1-7 u prilogu broj 2 predstavljene su vrijednosti gore navedenih parametara koji, u najvećem broju odstupaju od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka na ispitivanom profilu (V3) na rijeci Vrbanji. Takođe, dati su i dijagrami promjene temperature i rastvorenog kiseonika. Vrijednosti koncentracija rastvorenog kiseonika, uglavnom, zadovoljavaju propisane vrijednosti.

Od ukupno 690 analiziranih parametra, 602 parametra zadovoljavaju Uredbom propisane vrijednosti za datu klasu vodotoka. Znači, pri ispitivanjima obavljenim od 2000-2008. godine propisane vrijednosti zadovoljava 87% svih određivanih parametara.

Od preostalih 88 parametara (13%) koji su veći od dozvoljenih vrijednosti, 3.8% se odnosi na ukupni fosfor, 2.3 % na suspendovane materije, 1,9% na % zasićenja kiseonikom i 0,7% na ukupne čvrste materije. Preostalih 2.6 % ukupnog broja parametara, odnosi se na ostale normirane parametare hemijskog kvaliteta vode.

U sljedećoj tabeli 5.7 su prikazane srednje vrijednosti (xsr), standardne devijacije (s), minimalne (min) i maksimalne (max) vrijednosti pojedinih parametara, na profilu Vrbanja V-3: Tabela 5.7: xsr, s, min, max

PARAMETAR XSR S MIN MAX temperatura vode (0C) 18.8 5.3 4.1 27.9

rastvoreni kioseonik(g/m3) 10.32 1.66 6.04 14.18 %zasićenja O2 113 19 72.5 154

HPK(K2Cr2O7) (g/m3) 15.2 9.6 4.0 38.0 BPK5(g/m3) 2.3 1.3 0.8 5.7

uk.čvrste materije(g/m3) 269 106 161 749 uk.suspendovane materije(g/m3) 5.4 3.5 1.0 12.6

ukupni fosfor (g/m3) 0.048 0.029 0.016 0.124

U toplijem periodu primjećen je porast temperature vode koja u ljetnim mjesecima prelazi 200C. Maksimalno izmjerena temperatura vode je iznosila 27.90C i zabilježena je u junu mjesecu 2008. godine. Topli period počinje u junu i traje do septembra. U tom peridu primijećena je i visoka vrijednost hemijske potrošnje kiseonika. Topla voda podstiče razvoj mikroorganizama, pojačava miris, pri povišenoj temperaturi povećava se brzina nepoželjnih reakcija, na primjer razvijanje opasnih i štetnih gasova. Povećana temperatura je opasna za ribe, zbog veće potrošnje kiseonika uslijed brže razgradnje prisutnih organskih materija.

Rastvoreni kiseonik i temperatura vode su jako važni in situ parametri za praćenje kvaliteta površinskih voda. Temperatura vode je značajan parametar sa aspekta


rastvorljivosti kiseonika i ostalih gasova iz vazduha u vodi. Rastvorljivost gasova u vodi se smanjuje sa porastom temperature.

Rastvoreni kiseonik je važan parametar za vodene biljke i životinje. Mnoge vodene životinje, kao što su ribe, koriste kiseonik u vodi da bi preživjele. Kiseonik rastvoren u vodi je važan parametar vodenih ekosistema jer obezbjeđuje život i aktivnost aerobnih mikroorganizama koji razlažu organsku materiju radi dobijanja energije neophodne za rast i razmnožavanje. Količina kiseonika zavisi od dva suprotna i istovremena procesa u vodi. Ti procesi su potrošnja kiseonika za razgradnju organskih materija i reakcija vode sa atmosferskim kiseonikom, što je ujedno i najvažniji izvor snabdijevanja vode kiseonikom. Na rastvorljivost kiseonika u vodi utiče njegov parcijalni pritisak i temperatura. Rastvorljivost opada sa porastom temperature. Voda se snabdijeva kiseonikom i preko zelenog rastinja vodotoka, ali ovo snabdijevanje zavisi od mnogih faktora i postaje minimalno u periodima slabog razvitka fitoplanktona i viših vodenih biljaka. Biljke imaju veoma važan uticaj na sadržaj rastvorenog kiseonika putem procesa fotosinteze i respiracije. Fotosinteza se odvija u toku dana, dok respiraciju biljke vrše noću. Ovi procesi prouzrokuju porast koncentracije rastvorenog kiseonika u toku dana, sa maksimumom u podne. Po zalasku sunca biljke prestaju da proizvode kiseonik i sadržaj rastvorenog kiseonika počinje da opada zbog respiracije biljaka i vodenih organizama.

Fotosinteza i respiracija su od fundamentalnog značaja za život na zemlji. Hemijski ovi procesi se mogu prikazati na sljedeći način:

6CO2+6H2O ↔C6H12O6 + 6O2

U ovim procesima učestvuju atmosferski kiseonik i ugljen-dioksid, koji su u vodenim sistemima rastvoreni u vodi. Povećana respiracija usljed visokog sadržaja organskog ugljenika u vodi, izaziva promjene u sadržaju kiseonika. Potreba za rastvorenim kiseonikom u vodi je mala i iznosi 6-14 mg/L. Jedan od najvažnijih izvora kiseonika u vodenim tokovima je atmosferski kiseonik koji se na vodenoj površini rastvara.

Na koncentraciju rastvorenog kiseonika, pored temperature, utiču i: dubina vode (koncentracija se mijenja sa dubinom), sezonske promjene, zagađivači koji dospijevaju u površinske vode kanalizacijom, muljevima, erozijom obale ili nutrijenti koji stimulišu rast algi. Otpadne vode iz industrije i domaćinstva, koje se ispuštaju u vodene tokove, su obično bogate organskim materijama i imaju visoku potrebu za kiseonikom u vodi. Posljedica toga je smanjenje sadržaja kiseonika u vodi. Nedostatak kiseonika ili njegova nedovoljna količina, može da bude uzrok većih poremećaja u zdravlju riba. Različite vrste riba imaju različitu potrebu za ovim gasom. Obično riblja mlađ zahtijeva veće količine kiseonika. Od ribljih vrsta najveće potrebe za kiseonikom imaju ribe iz familije Salmonidae, dok šaran, som, deverika se zadovoljavaju sa manjom količinom kiseonika. U periodima manjeg protoka i nižeg vodostaja rijeke dolazilo je do povećanja koncentracije pojedinih parametara. Kao što se vidi iz rezultata ispitivanja najviše su povećane koncentracije ukupnog fosfora. Fosfor je esencijalan za rast organizama i može da bude nutrijent koji ograničava primarnu produktivnost vodenog entiteta. S obzirom da je fosfor prisutan u deterdžentima i vještačkim đubrivima, čovjek u velikoj mjeri može uticati na njegov ciklus. Višak fosfora može izazvati eutrofikaciju vodotoka, posebno u prisustvu velikih količina hranljivih materija. Ovakav brzi rast vegetacije u nenormalnim količinama je praćen smanjenjem sadržaaj kiseonika u vodi


usljed njegove potrošnje za razlaganje izumrle biomase. Problem upotrebe fosfata u deterdžentima je u tome što podržavaju rast algi, tako da kad otpadna voda bogata fosfatima dospije u vodotok, on postaje nepodoban za život vodenih organizama (osim algi), kao i za rekreaciju.

Kao mjerilo organskog zagađenja vode koriste se hemijska i biohemijska potrošnja kiseonika. Hemijska potrošnja kiseonika (HPK) je količina kiseonika koja se utroši za potpunu oksidaciju organske supstance u vodi i direktno predstavlja mjerilo zagađenosti vode organskom supstancom. Oksidacija se izvodi u kiseloj sredini, kalijum-permanganatom ili kalijum dihromatom. Biohemijska potrošnja kiseonika (BPK5) predstavlja količinu kiseonika koju potroše mikroorganizmi za razgradnju organske supstance u vodi.

Povećanje protoka i porast vodostaja su najviše uticali na povećanje koncentracija suspendovanih materija i ukupnih čvrstih materija. U rijekama postoje nerastvorne materije koje se, najvećim dijelom, transportuju u suspenziji. Oko 90% suspendovanog materijala ima veličinu čestica manju od 1 mm. Suspendovane materije nisu rastvorne u vodenom uzorku. Najčešće su mineralnog porijekla i mogu biti pokrivene organskim materijalom. Mineralni dio potiče od riječnog korita, jer se stalno vrši erozija dna i bočnih kosina pri tečenju, uz oslobađanje čestica koje obrazuju suspenziju. Pri povećanim protocima staloženi materijal se ponovo vraća u suspenziju.

Ukupne čvrste materije predstavljaju ukupni sadržaj čvrste materije. Pored rastvorenih, vode obično sadrže i čvrste nerastvorne materije različitog stepena disperzije i različitih svojstava. Ove materije mogu na razne načine negativno djelovati na kvalitet vode. Ukupnu rastvorenu čvrstu materiju čine neorganske soli, uglavnom karbonati, bikarbonati, hloridi, sulfati, nitrati, natrijum, kalijum, kalcijum i magnezijum. Sadržaj ovih soli u prirodnim vodama potiče od kontakta vode sa stijenama i zemljom, a manje od zagađivanja.

Koncentracije ostalih parametara su pokazale neznatan porast sa smanjenjem ili povećavanjem protoka.

5.2.3.3.2. Dodatna uzorkovanja obavljena u toku projekta U toku projekta izvršena su tri dodatna uzorkovanja za analizu fizičko-hemijskih parametara na profilu V3, u naselju Vrbanja. Pored navedenog profila, uzorkovanje je vršeno i na dva nova profila na rijeci Vrbanji: V1 u naselju Šiprage i V2 u Donjem Obodniku. Uzorkovanja su obavljena 31.03.2009., 27.04.2009. i 07.05.2009. godine. U tabeli 5.9 navedeni su datum i mjesto uzorkovanja za fizičko-hemijska ispitivanja.

U tabeli 5.8 su navedeni parametri koji su obuhvaćeni dodatnim fizičko-hemijskim ispitivanjima. Sve analize su obavljene u laboratoriji "Instituta za vode" u Bijeljini. Tabela 5.8: Lista fizičko-hemijskih parametara REDNI BROJ

PARAMETAR REDNI BROJ

PARAMETAR

1. Temperatura vode 12. Ukupna tvrdoća vode 2. Suspendovane materije 13. Kalcijum 3. Rastvoreni kiseonik 14. Magnezijum


4. Procenat zasićenja kiseonikom 15. Amonijačni azot 5. pH vrijednost vode 16. Nitratni azot 6. Elektroprovodljivost 17. Nitritni azot 7. BPK5 18. Ukupni azot 8. HPK(K2Cr2O7) 19. Ortofosfati 9. HPK(KMnO4) 20. Ukupni fosfor

10. Potrošnja KMnO4 21. Sulfati 11. Ukupni alkalitet 22. Horidi

Tabela 5.9: Datum i mjesto uzorkovanja

MJERNI PROFIL V1 V2 V3

Datum prvog uzorkovanja 31.03.2009. 31.03.2009. 31.03.2009.

Datum drugog uzorkovanja 27.04.2009. 27.04.2009. 27.04.2009.

Datum trećeg uzorkovanja 07.05.2009. 07.05.2009. 07.05.2009.

5.3 Rezultati

5.3.1 Hidrologija Racionalno korištenje vode, zaštita kvaliteta vode kao i zaštita od štetnog djelovanja vode veoma često zahtijeva izgradnju vodoprivrednih sistema, koji spadaju u grupu najsloženijih građevina. Da bi se ovakvi sistemi izgradili u pojedinim slivovima, neophodan je sistemski pristup u okviru planiranja razvoja i upravljanja vodoprivrednim sistemima, što u jednom dijelu obavezno znači analizu i valorizaciju karakteristika vodnog režima. Uzimajući u obzir da je hidrološki režim jednog vodotoka definisan klimatskim, geološkim, geomorfološkim, topografskim i drugim fizičkogeografskim faktorima koji karakterišu sliv, i uvažavajući sve naglašenije antropogene uticaje, sve su evidentnije vremenske i prostorne varijacije pojedinih parametra vodnog režima. Budući da su karakteristike vodnog režima determinirajući faktor planiranja korištenja i upotrebe voda, kao i zaštite vode i živog svijeta u njoj, sve se veća pažnja poklanja analizama upravo ovih karakteristika kao osnovnog faktora za sagledavanje mogućih vidova korištenja vodnih resursa. Opšte je poznato da bilo kakav vještački uticaj na režim protoka rijeke, će bitno uticati i na ekosistem rijeke. Odatle i potreba da se definiše režim protoka koji bi podržao željeni ekosistem, te da se odrede posljedice zahvatanja vode na režim protoka u ekološkom smislu. Pošto hidrološka obrada postoji samo za v.s. Vrbanju koja je imala na raspolaganju relativno duge nizove osmatranja i mjerenja i obradu tih podataka po jedinstvenoj metodologiji, hidrološki podaci su preuzeti uz odgovarajuću dodatnu analizu, iz Vodoprivredne osnove sliva rijeke Vrbas iz 1989.godine, koju je uradio Zavod za vodoprivredu i Energoinvest, Sarajevo. Sve analize i ilustracije rađene su i date na osnovu perioda 1926-1985. godine.


5.3.2 Riječna ekologija Uvod Rasprostranjenost organskih vrsta, gustina njihovih populacija i prostorni raspored životnih zajednica u kojima se javljaju vrlo su neravnomjerni. Uzrok tome su ne samo istorijski, nego isto tako i ekološki faktori, čije kombinacije variraju od mjesta do mjesta. Bliža analiza pokazuje da je u okviru naseljenog prostora biosfere moguće više ili manje jasno izdvojiti prostorno ograničene dijelove okarakterisane prije svega posebnom kombinacijom ekoloških faktora. Takve osnovne topografske jedinice označene su kao biotopi i predstavljaju životna staništa organskih vrsta. Stanište je ekološki pojam i on je prije svega okarakterisan određenom kombiacijom ekoloških faktora u čitavom svom prostranstvu, ali isto tako i većom ili manjom ravnomjernošću u pogledu njihove veličine i ritma njihovih vremenskih kolebanja. Time se pojedini biotopi razlikuju jedan od drugog. Oni se razlikuju i po tome što svaki od njih naseljava posebna kombinacija biljnih i životinjskih vrsta, posebnom životnom zajednicom kojoj odgovara kompleks životnih uslova ostvarenih u njemu. (Stanković,S. Ekologija životinja, Univerzitet u Beogradu, 1961.god.) U rijekama se može govoriti o jednom prostornom rasporedu organizama, niz rijeku, tako da onaj vremenski raspored u stajaćim vodama dobiva prostorni izražaj u tekućoj vodi. Tekuće vode ili „lotički“ sistemi su najvjerovatnije primarni put za evoluciono kretanje mnogih organizama iz mora ka kopnu. Lotički sistemi su postojaniji prema ekološkoj i evolucionoj vremenskoj skali u poređenju sa jezerskim habitatima. Ova postojanost omogućila je bogatstvo u razvoju jedinstvene flore i faune u rijekama. Potoci i rijeke su stoga prastaro stanište mnogih grupa kakve su: mikroorganizmi, alge, makrofite, makroinvertebrate i ribe. Habitati tekućica su upadljivo bogati i kompleksni sa aspekta bioloških istraživanja. Potpuno razumjevanje funkcionisanja ovog jedinstvenog ekosistema zahtijeva mulitdisciplinarni pristup koji podrazumjeva učešće hidrologije, hemije i naravno biologije.(Giller, P., Malmqvist, B., Biology of Streams and rivers, Oxford University press, 1998.). U Bosni i Hercegovini, kao području izražnog biološkog diverziteta ne postoji lista ugroženih staništa. Stoga bi na osnovu Nacionalne klasifikacije staništa Republike Hrvatske, na rijeci Vrbanji možda mogli da izdvojimo sledeće tipove habitata: - Gornji i srednji tokovi turbulentnih vodotoka kakva je Vrbanja na uzvodnim

profilima (zona epiritrona i metaritrona) - Donji tokovi turbulentnih vodotoka, nizvodni profili Vrbanje prema ušću u Vrbas

(zona hiporitrona) - U ravničarskom dijelu srednjeg toka Vrbasa (prostor Banja Luke) zapažamo šume

lužnjaka (Querceto-genistetum elatae), koje se prostiru na aluvijumu Vrbasa, Vrbanje i ostalih pritoka.

- Neposredno uz obale Vrbasa i Vrbanje, u poplavnom području razvijene su galerijske šume vrbe i topole (Populeto-salicetum).


5.3.2.1 Ribe Ribe su kao nezamjenljiva karika u lancima ishrane vodenih ekosistema, jedan od najboljih pokazatelja stanja vodenih ekoistema. Među kičmenjacima su grupa sa najvećim brojem vrsta. Naseljavaju vode svih geografskih širtina, različite po fizičkim i hemijskim osobinama. Slatkovodne ribe svoj životni ciklus provode u kopnenim vodama (rijekama i jezerima). U rijekama vladaju raznoliki ekološki faktori, koji variraju ne samo na različitim dijelovima rječnog toka, nego i na pojedinim staništima.

Uzrok takve prostorne varijabilnosti ekoloških faktora uslovlila je različita brzina rječnog toka, sastav rječnog dna, hemijski sastav vode. Razlike postoje i u količini kiseonika i temperaturi vode. S obzirom na različite kombinacije ekoloških faktora uzdužnog profila rijeke, životne zajednice i ribe u njima su zonalno raspoređene.

Razlikujemo gornji, srednji i donji toka rijeke. Shodno tome i ribe koje u rijekama žive podjelili smo na sledeće regione: pastrmski (salmonidni) region, područje lipljena, mrenski (ciprinidni) region i područje šarana. Ribe kao organizmi zahtjevaju određenu kombinaciju uslova sredine koja ih okružuje, tako da reaguju na promjenu temperature vode, kretanje vode, tip podloge, svjetlost, koncentraciju soli, koncentraciju rastvorenih gasova u vodi. (tabela 5.11 )

Temperatura - Ribe mogu da žive u vodama sa vrlo različitom temperaturom. Ribe umjerenog pojasa imaju veću temperaturnu valencu i podnose veća temperaturna kolebanja. Temperatura je vezana za metabolizam, ali i sazrijevanje gonada i mriješćnje riba. Uticaj soli – Soli rastvorene u vodi deluju indirektno: male koncentracije fosfora i gvožđa (do 0.1mg/l) stimulišu rast riba, povljno deluju na razviće ikre i dovode do ranijeg izlaženja larvica. Zagađivanje voda doprinosi nagomilavanju soli teških metala u organizmima riba. Oni u većoj količini djeluju toksično, naročito na ikru i mlađ. Veće dejstvo imaju katjoni, nego anjoni. Talože se na škrge i oštećuju ih, a samim tim remete usvajanje kiseonika, što dovodi do smanjenja disanja i gušenja. Uticaj soli na ribe može biti i indirektan. Fosfor i azot utiču na brže razviće fitoplanktona i zooplanktona koji služe za ishranu riblje mlađi, razviće fitoplanktona dovodi do povećane količine kiseonika, a time djeluje na bolji metabolizam riba. Rastvoreni gasovi u vodi – Za zadovoljenje životnih potreba sve ribe ne koriste istu količinu kiseonika. Vrste koje nastanjuju hladne vode (pastrmke), opstaju samo u vodama bogatim kiseonikom. Potreba za određenom količinom kiseonika nije uvjek ista kod riba. Mijenja se sa uzrastom i aktivnošću. Ikra u razvitku je osjetljiva na kolebanja kiseonika. Koncentracije CO2 deluju suprotno kiseoniku. Povećanje koncentracija ima štetni efekat na ribe i utiče na njihovo ponašanje i orijentaciju za vrijeme mrijesta. Pored prilagođenosti na abiotički kompleks faktora, takođe postoje i određeni biotički odnosi između ribljih i drugih vrsta organizama. (Pujun, V., Grginčević, M., Hidrobiologija Hidrobiologija – priručnik za studente i poslediplomce, Ekološki pokret grada Novog Sada, Novi Sad, 1998.god.)

Fauna slatkovodnih riba RS, odnosno BiH je vrlo interesantna i bogata, ali nedovoljno proučena. Na prostoru celokupne RS i BiH, registrovano je i lovi se ukupno 9 vrsta salmonidnih i 49 vrsta ciprinidnih vrsta riba. (www.bistrobih.ba)


Planom za monitoring i projekat definisanja referentnih profila u RS u 2006.god. analiziran je sastav ribljeg fonda na uzvodnim profilima rijeke Vrbanje. (prilog 5.4) Tabela 5.10: Vrste riba karakterističnih za rijeku Vrbanju.

Red Podred Familija Rod Vrsta

Clupeiformes Salmonoidei Salmonidae Salmo Salmo trutta m. fario – potočna pastrmka

Cypriniformes Cyprinoidei Cyprinidae

Rutilus Rutilus pigus virgo, plotica Leuciscus Leuciscus cephalus, klen

Chondrostoma Chondrostoma nasus, škobalj

Barbus Barbus barbus barbus, mrena Perciformes Cottoidei Cottidae Cottus Cottus gobio, peš

Tabela 5.11: Lista parametara važnih za ribe (Direktiva o ribama EU 2006/44/EC, Anex 1.)

Parametar Salmonidne vode Ciprinidne vode

smjernica obavezujuća vrijednost smjernica obavezujuća

vrijednost

Temperatura

1.Vrijednost temperature izmerene nizvodno od termalnog ispusta (na ivici zone mešanja), ne smije prekoračiti vrijednost neporemećene temperature vode za:

1.5oC 3oC 2. Termalni ispusti ne smiju izazvati povećanje temperature vode nizvodno (na ivici zone miješanja) preko:

21.5oC 28oC 10oC 10oC

Ovaj temnperaturni limit od 10OC odnosni se samo na period mriješćenja. Bez obzira, temperaturna ograničenja se smiju prekoračiti samo 2% ukupnog vremena.

Rastvoreni kiseonik (mg/l O2)

50%≥9 100%≥7 50%≥9 50%≥8

100%≥5 50%≥7

pH

6 do 9

6 do 9

Fosfor, P Suspendovane

soli (mg/l) ≤25 ≤25

Biološka potrošnja kiseonika (mg/l O2)

≤3 ≤6

Nitriti (mg/l NO2)

≤0.01 ≤0.03


Ne- jonizovani amonijak

(mg/l NH3)

≤0.005 ≤0.025 ≤0.005 ≤0.025

Ukupni amonijak,

(mg/l NH3) ≤0.04 ≤1 ≤0.2 ≤1

Ukupni cink (mg/l Zn) ≤0.3 ≤1.0

Rastvoreni bakar (mg/l

Cu) ≤0.04 ≤0.04

Na osnovu podataka dobijenih iz Karakterizacijskog izveštaja za rijeku Vrbas i podataka Ribolovačkih udruženja može se reći da srednji tok rijeke Vrbas, odnosno slivno područje rijeke Vrbanje karakteriše salmonoidni-ciprinidni sastav zajednice riba. (tabela 5.10) U okviru salmonidnih vrsta izdvajamo potočnu pastrmku (Sallmo trutta m.fario), dok ciprinide predstavljaju: peš (Cottus gobio), škobalj (Chondrostoma nasus), klen (Leuciscus cephalus), mrena (Barbus barbus barbus), plotica (Rutilus pigus virgo). Navedene vrste borave na područjima sa kamenitim dnom gdje ima virova i brzaka sa čistom i bistrom vodom koja je bogata kiseonikom. (prilog biologija)

5.3.2.2 Makroinvertebrate Bentosni makroinvertebrati (beskičmenjaci dna) predstavljaju životinje koje naseljavaju sediment, odnosno žive na ili u drugim supstratima dna slatkovodnih, estaurskih i morskih ekosistema. Ovi organizmi tokom čitavog ili dijela svog životnog ciklusa mogu da grade kućice, cjevčice ili mreže, na ili u kojima žive; slobodno lutaju preko kamenja, organske materije u raspadu i drugih substrata; ili se zakopavaju u substrat. Sastav vrsta i gustina populacija ili vrsta (broj individua po jedinici površine) zajednica makroinvertebrata u vodotocima, jezerima, estaurima i morima u uslovima neporemećene spoljašnje sredine može biti uniforman dugi niz godina. Međutim, dinamika životnih ciklusa stvara prostorno ili vremenski, promjenljivost u sastavu i abundanci vrsta. Većina vodenih staništa, naročito tekućice i vodotoci sa zadovoljavajućim kvalitetom vode i stanja supstrata (dna), omogućavaju različitost zajednica beskičmenjaka dna, u kojima je umjereno uravnotežen raspored vrsta u okviru ukupnog broja prisutnih individua. Ovakve zajednice reaguju na promjene uslova staništa i kvaliteta vode promjenama u sastavu zajednice (abundanca i sastav beskičmenjaka). Međutim mnoga staništa, naročita ona pod raznim uticajima, karakterišu se dominacijom samo nekoliko vrsta. Faktori sredine koji utiču na rast i razvoj makroinvertebrata potoka i rijeka su svakako temperatura vode, količina rastvorenog kiseonika, soli. (Standard Methods, 21st edition, 2005, 10 500 A, APHA-WEF-AWWA)


Tip Annelida su segmentisani crvi, kojih je do sada opisano oko 8000 vrsta. Njihova najuočljivija karakteristika je da im je telo izrađeno od međusobno sličnih, sukcesivno raspoređenih dijelova ili segmenata, a za takvu segmentaciju kaže se da je homonimna. U kopnenim vodama uglavnom dolaze predstavnici klase Oligochaeta i klase Hiridinea. Klasa Oligochaeta je vrlo dobro zastupljena u svim tipovima kopnenih voda kako brojem vrsta tako i gustinom populacija. Guste populacije nekih vrsta Oligochaeta javljaju se i u organski zagađenim vodama gde je onemogućen opstanak drugih životinjskih vrsta. Veličina im se kreće od 0.5 mm do vrsta dužih i od 2 m. Kreću se naizmjeničnim kontrakcijama kružno i uzdužno raspoređenih mišića, izduživanjem i skraćivanjem tijela. Većina se hrani detritusom, tj. ostacima biljnog i životinjskog porijekla, dok su neke vodene vrste predatori sitnih životinja. Hermafroditne žive u jezerima, barama i rekama i to na svim dubinama, ali ih najviše ima u plićacima. Klasa Hirudinea se od predhodnih razlikuje po prisustvu prianjaljki na prednjem i zadnjem kraju tijela. Tijelo je dorzoventrallno spljošteno, nešto suženo na krajevima i građeno od 33 segmenata koji se teško mogu razlikovati. Većina živi u slatkoj vodi i uglavnom su noćne životinje koje žive ispod kamenja. Češće su u sporotekućim vodama i žive pričvršćene prijanjalkama za podlogu. Hrane se drugim beskičmenjacima ili žive kao spoljašnji paraziti na vodenim životinjama sišući krv i tjelesne tečnosti. Ima ih oko 300 vrsta i mogu podnijeti jače organsko zagađenje. Tip Mollusca obuhvata veliku skupinu životinja koju karakteriše mekano, nesegmentisano, bilateralno simetrično (školjke) ili sekundarno asimetrično tijelo (puževi). Nemaju unutrašnj skelet već spoljašnju ljusku koja služi kao potpora i zaštita. Ljusku koja je izgrađena od krečnjaka, izgrađuje ivica plašta tokom cijelog života. Njenu debljinu određuje količina krečnjaka u okolini, tako da su u sredinama sa malo krečnjaka ljuske tanke i krhke. Na njima su vidljive zone rasta u obliku koncentričnih linija. Ima ih oko 100 000 vrsta, a veličina im se kreće od 0.5 mm pa do nekoliko m. Klasa Gastropoda se karakteriše nesimetričnim tijelom i spiralno savijenom kućicom, mada su neki bez nje. Slatkovodni puževi prilično aktivne životinje, koje se kreću pomoću mišićavog stopala po kamenju i bilju hraneći se uglavnom prevlakama zelenih algi koje prekrivaju iste. Svi glavni organi, srce, sistem za disanje, gonade, nalaze se u delu tele uvučenom u kućicu. Oblik kućice može biti vrlo raznolik. Postoje dvije potklase Prosobranchia i Pulmonata. Prve dišu škrgama i dolaze u tekućim vodama sa puno kiseonika. Druge uglavnom preferiraju stajaće ili slabo tekuće vode, a neke su prilično otporne na zagađenje. To je zato što udišu atmosferski vazduh, iz koga u dijelu plaštane šupljine pomoću mreže krvnih sudova izdvajaju kiseonik. Tip Arthropoda je najbrojnija grupa životinjskog svijeta, na koju otpada više od ¾ svih vrsta. Njihova najvažnija karakteristika je poseban kočni sistem, čija kutikula ima ulogu spoljašnjeg skeleta. On onemogućava rast, pa se isti vrši između različitog broja periodičnih presvlačenja. Tako se efikasnije sprečava gubitak vode, pa najveći dio ovih organizama živi na kopnu. Posebna osobina ove grupe su člankovite noge kao parni ekstremiteti na svakom ili samo nekim kolutićima tijela, koji omogućavaju kretanje. Za razliku od Annelida imaju heteronomnu segmentaciju, a unutrašnja segmentacija je dosta redukovana.


Klasa Crustacea uglavnom žive vodenom biotopu, a samo mali broj vrsta naseljava kopno. Imaju oko 35 000 vrsta. Kod većine oblika razlikujemo glavene, grudne i abdominalne segmente. Oko čitavog tijela epidermis luči hitinsku kutikulu koja je često kalcifikovana i čini jak spoljašnji skelet, egzoskelet, na kojem često rastu dlake, četine ili bodlje. Najveći broj vrsta živi na dnu, ali ima i dosta planktonskih vrsta, koje su glavna hrana ribama i drugim životinjama. U stajaćim vodama zivi veliki broj vrsta, a u tekućim broj karakterističnih vrsta je mali. Klasa Insecta ima oko milion vrsta što predstavlja oko 2/3 od ukupnog broja svih vrsta životinja. Zbog svoje brojnosti i rasprostranjenosti spadaju u najvažnije članove mnogih životnih zajednica. To su prvenstveno kopnene životinje, a samo mali broj vrsta je vezan za vodu, i to najčešće samo njihove larve. Svi su razdvojenih polova, ali se mnogi mogu razmnožavati različitim tipovima partenogeneze. Karakterišu se time što im je tijelo podjeljeno na tri jasno odvojena regiona: glavu, trbuh i abdomen. Imaju šest nogu, koje se nalaze na grudima gdje se, kod većine, nalazi jedan ili dva para krila. Njihova veličina varira i kreće se od 0.25 mm do 30 cm. Red Ephemeroptera (vodencvjetovi) – naseljavaju slatkovodne ekosisteme. Većina ih je reofilna, a neke od njih kao što su Heptagenia sulfurea i Ephemera danica se mogu javiti duže obala jezera. Većina vrsta preferira plitke zone bogate vegetacijom. Na mjestima gde su guste populacije ovih larvi, u određeno doba, proljeće ili ljeto, izlijeću u velikom broju, praveći rojeve. Larve su dobro prilagođene okolini, tako da vrste koje dolaze u jakoj struji vode imaju adaptacija u vidu oblika tijela ili tjelesnih nastavaka, što ih vezuje za stanište i sprečava odnošenje. Mogu se razviti i u vrlo plitkim vodama. Osjetljive su na acidifikaciju i zagađenje. Generalno gledano, herbivorne su ili detrivorne su vrste. Hranu im predstavljaju silikatne i končaste alge ili biljke. Red Plecoptera – Larve Plecoptera su vrlo slične adultima i naseljavaju mjesta ispod kamenja na dnu čistih, kiseonikom bogatih, brzih tekućica. Većinom se hrane larvama drugih insekata, rijeđe biljnom hranom i detritusom, posebno u posljednjim fazama razvoja. Red Trichoptera - Larve ovog reda insekta čine u kopnenim vodama znatan udio u sastavu makroinvertebrata, ali se jako teško determinišu. Trichoptera formiraju mreže, kućice i najbolje se prepoznaju po ovoj osobini. Kućice prave od pijeska, sitnih kamenčića, dijelova biljaka. Štite jedinku i pomažu u disanju. Predstavnici Trichoptera su vrlo raznovrsni i široko rasprostranjeni. Kameniti substrat malih do srednjih vodotoka predstavlja karakterisitično stanište ovih organizama. Većina larvi živi na ili vrlo blizu površine substrata i generalno naseljavaju pliće vode. Osjetljive su na aciditet vode, dok se tolerancija prema zagađenju tretira kao važan faktor u razumjevanju distribucije ovih organizama. Red Coleoptera – Vodene bube koje naseljavaju brakična i slatkovodna staništa, vrlo su raznovrsna grupa. Generalno preferiraju lentičke vode i vode bogate vegetacijom. Naseljavanje različitih habitata je karakterisitično za Coleoptera.


Red Odonata – Larve ove grupe insekata su karakteristični stanovnici tekućih i stajaćih voda. Široko su rasprostranjene. Naseljavaju različita staništa, uglavnom zavisno od vegetacije, kao i hemijskih karakteristika vode. Red Diptera – u ovaj red spadaju mali do srednje veliki insekti. Vrlo velika grupa insekata, od kojih mnogi imaju larveni stadijum koji živi u vodi. Naseljavaju područje obraslo vegetacijom, naslage pijeska i mulja ili žive kao aktivni plivači. Neke od njih podnose jače organsko opterećenje (Chioronomus sp.) Prisutnost i razvoj svih spomenutih organizama zavisi od životnih ulova u rijeci koji su promjenljivi u prostoru i vremenu. Ishrana im je često usko specijalizovana. Neke vrste jedu samo alge koje stvaraju tanak sloja na površini kamenja, druge se hrane končastim algama i mahovinama, a treće filtriraju organske čestice. Promjene u hidrološkom režimu rijeke utiču na makroinvertebrate na različite načine. Glavni je uticaj na promjene staništa zbog smanjenja učestalosti i intenziteta poplava, promjene brzine vode, smanjenje veličine staništa, erozije materijala, smanjenje sadržaja kiseonika u sedimentima i razni faktori koji utiču na promjenu temperature vazduha i vode. (Bonacci, O.Ekohidrologija – vodnih resursa i otvorenih vodotoka, Građevinsko-Arhitektonski fakultet sveučilišta u Splitu, Zagreb: Institut građevinarstva Hrvatske 2003 ). 5.2.2.2.1 Rezultati prethodnih istraživanja faune dna na rijeci Vrbanji Prethodna istraživanja na rijeci Vrbanji, profil V3, predstavljala su dio monitoringa površinskih vodotoka koje je na teritoriji BiH sprovodio Republički Hidrometeorološki zavod iz Sarajeva. Istraživanja su obuhvatila floru i faunu dna – prilog 5.4. Slika 5.19 : Zastupljenost vrstama i grupama makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V3, Vrbanja, istraživanja 1971-1984 i 2007, 2008.god.

Na osnovu podataka iz prethodnih godina istraživanja faune dna (prilog 5.4), možemo zaključiti da se kvalitet vode kretao u granicama II klase, odnosno beta-


mezosaprobne zone. Osnovu zajednice činili su predstavnici Anenlida, Mollusca, Arthropoda i to u sledećoj raspodeli: Plathelminthes (Turbellaria), Mollusca (Gastropoda, Bivalvia), Annelida (Oligochaeta, Hirudinea), Arthropoda (Crustacea, Insecta (Trichoptera, Ephemeroptera, Plecoptera, Odonata, Coleoptera, Diptera, Hemiptera). Njazastupljenija vrstama je svakako klasa Insecta u okviru tipa Arthropoda. Slika 5.20: Procentulana zastupljenost i raznovrsnost klase Insecta u istraživanjima faune dna, 1971-1984, 2007. I 2008.god.

Kao dominantne vrste u okviru: Gastropoda izdvajaju se: Amphimellania holandri, Bytinia tentacula , Theodoxus danubialis. Bivalvia: Pisidium sp.; Oligochaeta Pristina sp., Stylodrilus sp., Stylaris lacustris Hirudinea: Herpobdella octaculata Crustacea: Gammarus sp. Gammarus fossarum Trichoptera: Hydropsichae sp., Hydopsichae angustipennis Ephemeroptera: rod Baetis, Pothamanthus luteus, Rhytrogena semicolorata Plecoptera: Lacutra sp. Odonata: rod Gomphus Diptera: Simmulium sp., Chironomus sp. Tabela 5.12: Vrijednosti za indeks saprobnosti na osnovu faune dna.


Godina istraživanja 19

71

1972

1973

1974

1975

1976

1977

1978

1979

1980

1981

1982

1983

1984

2007

2008

Indeks Saprobnosti

„S“ 1.70

1.90

2.00

2.20

1.80

1.80

2.00

1.90

1.90

2.00

2.12

2.14

2.14

1.95

2.11

1.93

5.2.2.2.2 Rezultati istraživanja faune dna na rijeci Vrbanji uzorkovanje u aprilu i maju 2009. Vrbanja, profil V-1 –Šiprage S obzirom da ovaj dio Vrbanje predstavlja gornji tok rijeke za koje je karakterističan turbulentan i nepravilan protok, male dnevne i godišnje varijacije temperature, a podloga je stjenovita, sastavljena od krupnijeg kamenja i šljunka u nižim dijelovima, zajednicu makroinvertebrata na ovom profilu čine: Mollusca (Gastropoda), Annelida (Oligochaeta), Arthropoda (Crustacea, Insecta (Trichoptera, Ephemeroptera, Plecoptera, Coleoptera, Diptera). Slika 5.21: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-1 Šiprage, april-maj 2009.god.

Prema zaastupljenosti i raznovrsnosti taksonima izdvaja se klasa Insecta (tip Arthropoda)


Slika 5.22: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksonima u okviru klase Insecta, profil V-1, Vrbanja Šiprage, april-maj 2009.

Kao dominantne izdvajamo: Bythinia tentacula (Gastropoda) – Nisu česte, ali dolaze u sporotekućim potocima i rijekama, bogatim krečnjakom; Trichoiptera - Hydropsichae sp – naseljavaju mreže pričvršćene za podlogu, sa donje strane kamenja, uobičajne za potoke i rijeke; , Sericostoma personatum – karakteristična za brze tekućice, Rhyacophilla sp. – nastanjuje površine ispod kamenja u brzim tekućicama. Ephemeroptera – Baetis sp. Karakterističan rod tipičan za male potoke sa kamenitim dnom. Diptera - Chironomus sp. (podnose jače organsko opterećenje) Subdominantno su prisutni predstavnici Plecoptera (Perla sp. i Perla bipunctata – karakterisitični stanovnici brzih tekućica sa kamenitim dnom).

Slika 5.23: Bythinia tentacula (Gastropoda) Slika 5.24: Sericostoma personatum Prema vrijednostima za indeks saprobnosti „S“(Pantle-Buck, 1955), sastav zajednice makroinvertebrata na ispitivanom profilu karakteriše vodotoke II kategorije.(tabela 5.9)


Tabela 5.13: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-1, Šiprage, april-maj 2009.

TAKSONI

s (tablična vrednost,

Wegl, 1983)

Vrbanja V-1 Šiprage

01.04.2009. 28.04.2009. 08.05.2009.

Oligochaeta Eiseniella tetraedra 2.10 1

Gastropoda Bythinia tentaculata 2.40 5

Crustacea Gammarus fossarum 1.80 1 2

Trichoptera Brachycentrus subnubilis 1 Hydropsiche sp. 2.50 5 9 5 Hydropsiche pellucida 2.10 3 Goera pilosa 1.50 3 Lymnephillus lunatus 2.00 1 1 1 Rhyacophila fasciata 1.40 1 Rhyacophila sp. 1.70 1 7 Polycentropus sp. 2 Sericostoma personatum 1.50 7 9 3

Ephemeroptera Centroptilum luteolum 1.90 1 Ephemerlla sp. 2.00 1 Ephemera vulgata 2.20 1 Ephemera danica 1.60 1 2 Baetis muticus 1.40 1 1 Baetis sp 1.70 3 2 3 Potamantus luteus 2.00 1 2 Procleon sp. 1 Rhitrogena semicolorata 1.20 2 2 Rhitrogena sp. 1.20 3 2 Heptagenia sulphurea 1.90 1 2

Plecoptera Perla bipunctata 1.00 2 Perla sp. 1.20 3 2 Nemoura sp. 1.40 1 3 Leuctra nigra 1.40 1 1

Coleoptera Elmis aenea 1.50 1 2 Diptera Ibisia marginata 2 Chironomus sp. 3.30 5 3

Vrbanja, profil V-2 –Obodnik


Analiza uzoraka makroinvertebrata pokazuje sledeći sastav zajednice bentosnih organizama: Mollusca (Gastropoda), Annelida (Hirudinea, Oligochaeta), Arthropoda (Insecta (Trichoptera, Ephemeroptera, Plecoptera, Diptera). Dominiraju predstavnici Gastropoda (Bythinia tentacula), Trichoptera (Hydropsiche sp., Sericostoma personatum, Goera pilosa) i Ephemeroptera (Rhitrogena sp, Ephemera danica, Heptagenia sulphurea). Zapažen je značajan antropogeni uticaj, tj. zagađenje čvrstim otpadom, koje potiče od okolnih naselja na Vrbanji. Slika 5.25: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-2, Obodnik, april-maj 2009.god.

Slika 5.26 : Vrbanja Obodnik Slika 5.27: Vrbanja Obodnik

Slika 5.28: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksonima u okviru klase Insecta, Vrbanja profil V-2, Obodnik, april-maj 2009.


Slika 5.29: Goera pilosa (Trichopetra)

Slika 5.30: Ephemera danica (Ephemeroptera) www.biopix.dk


Prema izračunatim vrijednostima za indeks saprobnosti „S“ (Pantle-Buck, 1955), sastav zajednice makroinvertebrata na ispitivanom profilu karakteriše vodotoke II kategorije.(tabela 5.9) Tabela 5.14: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-2, Obodnik, april-maj 2009.

TAKSONI

s (tablična

vrednost, Wegl, 1983)

Vrbanja V-2 Obodnik

01.04.09. 28.04.2009. 08.05.2009.

Oligochaeta Eiseniella tetraedra 2.10 1 1

Hirudinae Erpobdella octoculata 2.90 1

Gastropoda Bythinia tentaculata 2.40 2 5 3

Trichoptera Hydropsiche sp. 2.50 2 3 3 Goera pilosa 1.50 2 1 Lymnephillus lunatus 2.00 1 Rhyacophila sp. 1.70 1 Sericostoma personatum 1.50 3 5 3

Ephemeroptera Ecdyonurus venosus 1.40 1 Ephemera danica 1.60 2 2 Baetis sp 1.70 2 1 Rhitrogena sp. 1.20 5 Heptagenia sulphurea 1.90 2 2

Plecoptera Perla bipunctata 1.00 1 1 1 Perla sp. 1.20 1 2 1

Diptera Atherix ibis 1.60 1 2 2 Eleophilla sp. 2 Chironomus sp. 3.30 1 Simulium sp. 2.00 1

Vrbanja – profil V-3 – Vrbanja Ovaj profil je bio dio monitoringa površinskih vodotoka i u istraživanjima prije rata. Najveći dio podataka koji se tiče makroinvertebrata odnosi se na ovaj profil, gdje je postojao i limnigraf. Analizom uzoraka koje smo sakupili na ovom profilu u periodu april- maj 2009. Možemo zaključiti da se zajednica makroinvertebrata sastoji od Mollusca (Gastropoda), Arthropoda (Insecta (Trichoptera, Ephemeroptera, Plecoptera, Odonata, Coleoptera Diptera). (slika 5.23) Dominiraju predstavnici Gastropoda (Amphimellania holandri) i Hidropsichae sp. (Trichoptera). Subdominantno su označeni: Chironomus sp. (Diptera) i Baetis sp. (Ephemeroptera) Slika 5.20


Slika 5.31: Procentualna zastupljenost karakterističnih grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, profil V-3, Vrbanja, april-maj 2009.god.

Slika 5.32: Raznovrsnost i procentualna zastupljenost taksona u okviru klase Insecta, Vrbanja profil V-3, Vrbanja, april-maj 2009.

Slika 5.33: Vrbanja, V-3


Slika 5.34: Amphimelania hollandri (Gastropoda) Tabela 5.15: Kvalitativni sastav i relativna brojnost ispitivanih grupa makroinvertebrata na Vrbanji, profil V-3, april-maj 2009

TAKSONI

s (tablična vrednost,

Wegl, 1983)

Vrbanja V-3 Vrbanja

01.04.09.* 28.04.2009. 08.05.2009.

Gastropoda Amphimelania hollandri 9 9 Bythinia tentaculata 2.40 2

Trichoptera Hydropsiche sp. 2.50 9 9 Rhyacophila fasciata 1.40 2 Rhyacophila sp. 1.70 3 Sericostoma personatum 1.50 1

Ephemeroptera Ephemera danica 1.60 2 Baetis muticus 1.40 2 Baetis sp 1.70 2 3 Potamantus luteus 2.00 1 1 Heptagenia sulphurea 1.90 1

Odonata Gomphus vulgatissimus 1 1

Diptera Atherix ibis 1.60 1 Chironomus sp. 3.30 2 3 Eleophilla sp. 1 3 Tabanus sp. 2.10 2 Simulium sp. 2.00 1

Coleoptera Brychius elevatus 2.00 1

Tabela 5.16: Izračunati indeks saprobnosti „S“ (Pantle-Buck, 1955) na osnovu sastava i relativne brojnosti grupa makroinvertebrata na rijeci Vrbanji, april-maj 2009.

Profil/datum 01.04.2009. Kategorija vodotoka* 28.04.2009. Kategorija

vodotoka* 08.05.21009. Kategorija vodotoka*

Vrbanja-Vr1, Šiprage 1.93 II 1.70 II 1.91 II


Vrbanja, Vr-2, Obodnik 1.74 II 1.85 II 1.83 II

Vrbanja, Vr-3 Vrbanja - - 2.10 II 2.20 II

*- Uredba o klasifikaciji i kategorizaciji vodotoka Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001, str. 857-865).

5.3.2.3 Macrophytes Prema dostupnim podacima i analizom profila na rijeci Vrbanji, makrofite su vrlo slabo zastupljene u srednjem toku rijeke Vrbas, odnosno Vrbanje.

5.3.2.4 Fitobentos Tabela 5.17 prikazuje sastav vrsta fitobentosa na tri mjesta uzorkovanja u rijeci Vrbanja. Tabela 5-17: Vrstni sastav fitobentosa prema trostepenoj skali 1,3 i 5 (1-pojedinačno, 3-srednja bojnost, 5-dominantna zastupljenost) u rijeci Vrbanja Legenda: V1-Vrbanja, Šiprage; V2-Vrbanja, Obodnik; V3-Vrbanja, (Ušče)Vrbanja takson/datum uzorkovanja i mjesto uzorkovanja

Sap.st. 1.4.2009 28.4.2009 8.5.2009 V1 V2 V1 V2 V3 V1 V2 V3

PROKARYOTA CYANOPHYTA CYANOPHYCEAE Calothrix sp. o 1 Chamaesiphon sp. o 1 Gloeocapsa sp. o 1 1 Homoeothrix varians Geitler o 1 1 1 3 3 1 Leptolyngbya sp. 1 1 1 1 Oscillatoria sp. b-a 1 1 Phormidium autumnale Agardh ex Gomont b-a 1 1 3 1 1 Pseudanabaena sp. a 1 EUKARYOTA CHRYSOPHYCEAE Hydrurus foetidus (Villars) Kirchner o-b 1 1 1 3 5 HETEROKONTOPHYTA BACILLARIOPHYCEAE Achnanthes kryophila Petersen 1 1 1 Achnanthes minutissima Kützing b 3 1 1 3 1 3 5 3 Achnanthes sp. b 1 1 1 1 1 Amphora pediculus (Kützing) Grunow o-b 1 1 1 Caloneis silicula (Ehrenberg) Cleve b 1 Cocconeis pediculus Ehrenberg b 1 1 Cocconeis placentula Ehrenberg o 1 1 1 1 1 1 1


takson/datum uzorkovanja i mjesto uzorkovanja

Sap.st. 1.4.2009 28.4.2009 8.5.2009 V1 V2 V1 V2 V3 V1 V2 V3

Cyclotella sp. o-b 1 Cymbella affinis Kützing o 1 1 1 1 Cymbella cistula (Ehrenberg) Kirchner o 1 1 1 1 1 Cymbella cymbiformis Agardh 1 Cymbella microcephala Grunow o 1 1 1 Cymbella minuta Hilse b 1 1 Cymbella prostrata (Berkeley) Cleve b 1 1 Cymbella silesiaca Bleisch o-b 3 1 1 1 3 1 Cymbella sinuata Gregory o-b 1 1 1 Diatoma ehrenbergii Kützing 3 1 Diatoma moniliformis Kützing 1 1 1 1 3 3 Diatoma vulgaris Bory b 1 1 1 1 3 3 Diploneis sp. 1 Fragilaria capucina Desmazieres o-b 1 1 1 Fragilaria ulna (Nitzsch) Lange-Bertalot b 1 1 1 1 Gomphonema angustatum (Kützing) Raben. b 1 1 1 1 3 Gomphonema angustum Agardh o 1 1 1 3 1 1 1 1 Gomphonema olivaceum (Horn.) Bréb. b 1 1 1 1 3 3 Hantzschia amphioxys (Ehrenberg) Grunow b-a 1 Melosira varians Agardh o-b 1 Meridion circulare (Greville) C. A. Agardh o 1 1 1 Navicula aerophila Krasske 1 Navicula aerophila Krasske 1 Navicula capitatoradiata Germain b 1 1

Navicula cryptocephala Kützing b-a 1 Navicula cryptotenella Lange-Bertalot o 1 1 3 Navicula gregaria Donkin b-a 1 Navicula radiosa Kützing o-b 1 Navicula sp. b 1 Navicula tripunctata (O. F. Müller) Bory o-b 3 3 1 1 1 1 Nitzschia acicularis (Kützing) W. Smith a 1 Nitzschia dissipata (Kützing) Grunow o 1 1 1 1 1 Nitzschia fonticola Grunow o 1 Nitzschia linearis (Agardh) W.Smith o-b 1 1 1 Orthoseira roeseana (Rabenhorst) O'Meara 1 Pinnularia viridis (Nitzsch) Ehrenberg) o-b 1 Rhoicosphenia abbreviata (Ag.) Lan.-Bert. b 1 Surirella sp. 1 CHLOROPHYTA CHLOROPHYCEAE Trentepohlia aurea (L.) Martius 1 1 Cladophora glomerata (L.) Kützing b 1 RHODOPHYTA FLORIDEOPHYCEAE Audouinella chalybea (Lyngbye) Fries b-a 1 1 1 1 1 Broj vrst 21 31 8 16 21 21 24 27 Saprobni indeks 1,64 1,64 1,34 1,60 1,66 1,46 1,59 1,66


S obzirom na vrijednost indexa saprobnosti rijeka Vrbanja na mjestu uzorkovanja V1 dana 28.4.2009 i 8.5.2009 spadala je u oligosaprobni stupanj ili I. razred kakvoće, a dana 1.4.2009 u oligo do betamezosaprobni stupanj ili I.-II. razred kakvoće. Na mjestima uzorkovanja V2 i V3 rijeka Vrbanja je u svima trima uzorkovanjima spadala u oligo do bezamezosaprobni stupanj ili I.-II razred kakvoće. Broj indikatorskih organizama za pojedinačne stupnjeve saprobnosti:

1.4.2009 28.4.2009 8.5.2009 V1 V2 V1 V2 V3 V1 V2 V3

oligosaprobna 6 8 3 4 5 5 7 5 oligo-betamezo saprobna 2 6 1 3 5 5 5 6 beta mezosaprobna 6 7 2 6 6 5 7 8 betamezo-alfamezo saprobna

3 4 1 2 1 1 2 2

Ukupno smo u rijeci Vrbanji identificirali 57 taksona algi. Po broju utvrđenih taksona su prevladavale kremenješice s 45 taksona, slijede cijanobakterije s osam, Chlorophyceae s dva te Chrysophyceae i Florideophyceae s po jednim taksonom. Na mjestima uzorkovanja V1 i V2 smo dana 1.4.2009 definirali 35 taksona algi. Prevladavale su kremenjašice s 29 taksona, sljedile su cijanobakterije s četiri te Chlorophyceae i Florideophyceae s po jednim taksonom. 28.4.2009 smo na svima trima mjestima uzorkovanja identificirali 26 taksona algi. Prevladavale su kremenjašice s 20 taksona, sljedile su cijanobakterije s četiri te Chrysophyceae i Florideophyceae s po jednim taksonom. 8.5.2009 smo na svima trima mjestima uzorkovanja identificirali 34 taksona algi. Prevladavale su kremenjašice s 27 taksona, cljedile so cijanobakterije s četiri te Chrysophyceae, Chlorophyceae i Florideophyceae s po jednim taksonom. Najbrojnije su bili zastupani rodovi Navicula s devet i Cymbella s osam taksona. Najmanji broj taksona (8) smo otkrili na mjestu uzorkovanja V1 dana 28.4.2009, a najviše (31) na mjestu uzorkovanja V2 dana 1.4.2009. U sva tri uzorkovanja smo najmanji broj taksona otkrili na mjestu uzorkovanja V1.

Kremenjašice Achnanthes minutissima i Gomphonema angustum su bile prisutne i sva tri uzorkovanja na svima trima mjestima uzorkovanja. A. minutissima je jedna od najraširenijih vrsta kremenjašica na svijetu. Značajna je za vrlo različite tipove voda dok je G. angustum značajna vrsta oligosaprobnih voda.

Prevladavajuće vrste su bile Hydrurus foetidus i Achnanthes minutissima, obe na mjestu uzorkovanja V2 dana 8.5.09. Vrsta H. foetidus karakteristična je za brzo tekuće vode, a obično se masovno pojavljuje pri nižim temperaturama vode. Česte vrste su bile Homoeothrix varians (V1 i V2-8.5.09), Phormidium autumnale (V1-8.5.09), A. minutissima (V1-1.4.09, V2-28.4.09, V1 i V3-8.5.09), Cymbella silesiaca (V1-1.4.09, V2-8.5.09), Diatoma ehrenbergii (V2-8.5.09), D. moniliformis (V2 in V3-8.5.09), D. vulgaris (V2 i V3-8.5.09), Gomphonema angustatum (V2-8.5.09), G. angustum (V2-28.4.09), G. olivaceum (V2 i V3-8.5.09), Navicula cryptotenella (V3-8.5.09) i N. tripunctata (V1 i V2-1.4.09). N. tripunctata je značajna vrsta oligotrofnih


voda. Na mjestu uzorkovanja V1 su bili dana 28.4.2009 svi identificirani taksoni prisutni samo pojedinačno, s relativnom abundancom 1.

Dana 1.4.2009 smo na mjestu uzorkovanja V2 identificirali kremenjašicu Navicula gregaria koja je karakteristična vrsta u vodama s povećanim sadržajem elektrolita. Melosira varians je opće raširena vrsta kako u planktonu tako i u bentosu, a nalazi se i u distrofnim, oligotrofnim evtrofnim pa čak i brakičnim vodama. Masovno se nalazi u plitkim, sporo tekućim nizinskim potocima i prekriva dno u dugim, smeđim nitastim strucima. Tu algu smo identificirali 1.4.2009 na mjestu uzorkovanja V2.

Jedina predstavnica razreda Florideophyceae (Rhodophyta) Audouinella chalybea je značajna za okoliše s višim brzinama protoka vode. Dana 1.4.2009 je bila prisutna na objema mjestima uzorkovanja, 28.4.2009 na mjestu uzorkovanja V2, a dana 8.5.2009 na mjestima uzorkovanja V2 i V3.

Bray-Curtisov koeficijent sličnosti Sličnost u sastavu vrsta i učestalosti pojavljivanja algi na pojedinim mjestima uzorkovanja na rijeci Vrbanji je prikazana s pomoću Bray-Curtisova koeficijenta sličnosti. Na dendrogramu možemo vidjeti tri klastera. U prvom klasteru su pokazani uzorci sabrani 8.5.2009, u drugom klasteru su uzorci skupljeni 1.4.2009, a u trećem su uzorci skupljeni 28.4.2009. Iz dendrograma je vidljivo da su bile vremenske promjene u sastavu populacije algi veće od prostornih.

V2-8.5.09

V3-8.5.09

V1-8.5.09

V1-1.4.09

V2-1.4.09

V1-28.4.09

V3-28.4.09

V2-28.4.09

0,30,350,40,450,50,550,60,650,70,750,8

Slika 5-35: Bray-Curtisov koeficijent sličnosti za fitobentos između pojedinih mjesta uzorkovanja u rijeci Vrbanji u 2009 godini.


Slika 5-36: Fitobentos u rijeci Vrbanja 5.3.3 Fizičko - hemijski parametri

5.3.3.1 Rezultati fizičko-hemijskih ispitivanja Parametri koji su analizirani na navedenim profilima su dati u tabeli 5.8 u poglavlju 5.2.3.3.2. Za analizu svih parametara korištene su standardne metode, a koje su u skladu sa Uredbom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42/01, Aneks 1 o analitičkim metodama ispitivanja parametara). Za ocjenu stanja kvaliteta voda primjenjivani su propisi iz navedene Uredbe koja je usklađena sa Okvirnom direktivom o vodama (Directive of the European Parliament and of the Council 2000/60/EC). Kao što je ranije rečeno, prema tabeli 7. Kategorizacije vodotoka Republike Srpske, Član 28 Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik broj 42 od 31.08.2001. godine) rijeka Vrbanja treba da zadovoljava uslove propisane za II klasu vodotoka.

U sve tri serije ispitivanja obavljena su mjerenja osnovnih fizičko-hemijskih parametara koji se mjere in-situ: temperatura vode, temperatura vazduha, pH, elektroprovodljivost, rastvoreni kiseonik i procenat zasićenja vode kiseonikom. Trenutni uzorci za analizu hemijskih parametara zahvatani su iz matice, sa pola metra dubine. Uzorci su konzervisani prema propisima za pojedine parametre, transportovani do laboratorije i čuvani na temperaturi od +40C.

Cladophora glomerata

Rhoicosphenia abbreviata


Pri prvom uzorkovanju, koje je obavljeno 31.03.2009, na sva tri profila je zabilježen visok vodostaj zbog obilnih kiša i topljenja snijega na okolnim planinama. Voda je bila prilično zamućena i zabilježena je visoka koncentracija suspendovanih materija. Pri drugom i trećem uzorkovanju, 27.04.2009. i 07.05.2009., vodostaj na svim profilima je bio niži nego pri prvom uzorkovanju. Koncentracije analiziranih parametara su pokazivale manja odstupanja od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka. Rezultati ispitivanja na profilima V1, V2 i V3, koja su obavljena u toku projekta, sa odgovarajućim tabelama(7,8,9) i dijagramima(9-15), navedeni su u prilogu broj 2.

Od ukupno analiziranih 153 parametara kvaliteta na sva tri navedena profila, 88% vrijednosti zadovoljava vrijednosti koje su Uredbom propisane za prvu i drugu klasu vodotoka, dok 12% analiziranih parametara ne zadovoljava propisane vrijednosti.

Parametri koji najviše odstupaju od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka su (procentualno dato ukupno za tri profila):

• ukupni fosfor: 78% • ukupne suspendovane materije: 67% • HPK(O2 iz KMnO4): 33% • HPK (O2 iz K2Cr2O7) : 11%

Parametri koji najviše odstupaju od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka predstavljeno pojedinačno za svaki profil su:

V1 Vrbanja Šiprage • ukupni fosfor: 100% • ukupne suspendovane materije: 67% • HPK(O2 iz KMnO4): 33%

V2 Vrbanja Donji Obodnik • ukupni fosfor: 33% • ukupne suspendovane materije: 67% • HPK(O2 iz KMnO4): 33%

V3 Vrbanja • ukupni fosfor: 100% • ukupne suspendovane materije: 67% • HPK(O2 iz KMnO4): 33% • HPK (O2 iz K2Cr2O7) : 33%

Najveća izmjerena koncentracija ukupnog fosfora je iznosila 0.066 g/m3 što odgovara vrijednostima propisanim za petu klasu vodotoka i zabilježena je na mjernom profilu V2 u Donjem Obodniku pri ispitivanju obavljenom 31.03.2009.godine.

Naročito visoka koncentracija suspendovanih materija je izmjerena na profilu V3 u naselju Vrbanja pri mjerenju obavljenom 31.03.2009. i iznosila je 157g/m3 što


odgovara vrijednostima propisanim za petu klasu vodotoka. U istom periodu i na istom profilu je izmjerena i najveća vrijednost hemijske potrošnje kiseonika mjerena permanganometrijskom i bihromatnom metodom. Vrijednost HPK permanganometrijski je iznosila 32 g/m3(peta klasa), a bihromatni 23g/m3(treća klasa). Pri mjerenjima obavljenim u ovom periodu (31.03.2009.) je zabilježen prilično visok vodostaj. Kao što se iz priloženog vidi, ukupni fosfor je parametar koji najviše odstupa od propisanih vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka. Razlog tome su, najvjerovatnije, mnogobrojni kanalizacioni ispusti koji idu direktno u Vrbanju. Takođe, uzrok povećanoj koncentraciji fosfora mogu biti i obradive površine koje se nalaze nedaleko od rijeke. Nedaleko od profila V2 Donji Obodnik se nalazi manja deponija smeća, što takođe utiče na povećanu koncentraciju pojedinih parametara (ukupni fosfor, HPK). Uzrok povećanoj hemijskoj potrošnji kiseonika, takođe, mogu biti mnogobrojni kanalizacioni ispusti.

Temperatura vode nije pokazala znatniji porast, s obzirom na to da su mjerenja obavljena u hladnijem periodu godine i pri većim vodostajima. Koncentracije rastvorenog kiseonika su bile zadovoljavajuće. Vrijednost rastvorenog kiseonika se nije spuštala ispod 9.5 g/dm3 što je sasvim dovoljno za funkcionisanje vodenog ekosistema. Količina rastvorenog kiseonika u praksi zavisi od tipa prirodnih voda – razumljivo je da će sadržaj kiseonika po litru biti znatno veći u nekom brzom planinskom potoku sa slapovima, nego u plitkoj, mirnoj, ravničarskoj rijeci. Uopšte pokreti vode su uslov da se kiseonik iz vazduha lakše rastvara u njoj. Sva tri mjerna profila V1, V2 i V3 su dosta slični po kvalitetu vode. Na profilu V2 u Donjem Obodniku najveći broj parametara zadovoljava propisane vrijednosti za prvu i drugu klasu vodotoka-92%, na profilu V1 Šiprage 86% parametara zadovoljava uredbom propisane vrijednosti, dok na profilu V1 Vrbanja propisane vrijednosti zadovoljava 84% parametara. Opšte pravilo je da koncentracije pojedinih parametara zavise od protoka: ako je protok manji koncentracije pojedinih parametara (uglavnom nutrijenata) su veće i obrnuto, pri većem protoku koncentracije nekih parametara su veće (npr suspendovane materije). Za mjerna mjesta V1 i V2 postoje samo podaci koji su dobijeni pri tri ispitivanja koja su obavljena u toku ovog projekta. Kako su ova ispitivanja obavljena u kratkom vremenskom periodu (2 mjeseca), od kojih je jedno ispitivanje obavljeno pri dosta visokim vodostajima, ne može se izvesti pouzdan zaključak o stanju kvaliteta rijeke na navedena tri mjerna mjesta. Za razliku od ovih mjernih mjesta, za mjerno mjesto V3, pored podataka dobijenih pri ispitivanjima koja su obavljena u toku projekta, postoje i podaci koji su dobijeni pri ispitivanjima obavljenim u periodu od 2000-2008. godine, pri kojima su vršena i hidrometrijska mjerenja. 5.3.4 Identifikacija ekoloških vrijednosti i drugih vrijednosti rijeke Rijeka Vrbanja ne spada u zaštićena područja Republike Srpske, ali posjeduje određene ekološke vrijednosti koje nameću potrebu zaštite i očuvanja. Svi podaci koji


vode ka boljem poznavanju ekologije rijeke doprinose boljoj procjeni svih uticaja koje bi promjena protoka, odnosno promjena ekološkog statusa mogla da ima. Izdvajamo karakterističnu floru i faunu okolnog područja. Makroinvertebrate: Mollusca (Gastropoda - Bythinia tentaculata, Amphimelania hollandri), Annelida (Oligochaeta - Eiseniella tetraedra, Hirudinea - Erpobdella octoculata), Arthropoda (Crustacea (Gammarus sp.), Insecta (Trichoptera – Hydropsichae sp., Ephemeroptera – Baetis sp., Rhitrogena sp., Plecoptera (Perla sp. Perla bipunctata), Odonata (rod Gomphus, Coleoptera, Diptera – Chironomus sp.). Ribe: u okviru salmonidnih vrsta izdvajamo protočnu pastrmku (Sallmo trutta m.fario), dok ciprinide predstavljaju: peš (Cottus gobio), škobalj (Chondrostoma nasus), klen (Leuciscus cephalus), mrena (Barbus barbus barbus), plotica (Rutilus pigus virgo). Karakteristične zajednice šume lužnjaka (Querceto-genistetum elatae), koje se prostiru na aluvijumu Vrbasa, Vrbanje i ostalih pritoka. Neposredno uz obale Vrbasa i Vrbanje, u poplavnom području galerijske šume vrbe i topole (Populeto-salicetum). Ostale važne vrijednosti rijeke su kupanje i ribolov.Vrbanja i njene pritoke se koriste za ribolov i kupanje. Uz rijeku Vrbanju se nalaze brojna kupališta i izletišta. U opštini Čelinac se nalazi udruženje sportskih ribolovaca "Čelinac", koji doprinose očuvanju rijeke. Međunarodna i državna takmičenja u sportskom ribolovu. Područje opštine Čelinac ima desetak ilirskih gradina, a jedna od najpoznatijih – stari grad Zmajevac - nalazi se na desetom kilometru od Banje Luke, neposredno iznad rijeke Vrbanje u blizini željezničkog mosta. Danas se vide ostaci zidina ovog razrušenog grada koji je bio veoma jako utvrđenje i centralni vojni objekat u ovom region. 5.3.5 Definicija kritičnih parametara za ekološke vrijednosti rijeke S obzirom na to da su obavljene samo tri serije ispitivanja u toku ove faze projekta, pri čemu je jedno ispitivanje obavljeno pri visokom vodostaju, ne može se precizno dati procjena kritičnih parametara kvaliteta vode rijeke Vrbanje. Da bi se tačno definisali kritični parametri istraživanja je potrebno obaviti u periodu niskih protoka i vodostaja, a kritični period je od juna do septembra. Kritični parametri su neophodni parametri za ekološku vrijednost rijeke, koji pokazuju porast vrijednosti pri jako niskom protoku. Iako je količina dostupnih podataka za rijeku Vrbanju, bar što se biologije tiče jako ograničena, broj analiziranih parametara biološkog kvaliteta voda mali, ipak se mogu izdvojiti neki kritični parametri za ekološke vrijednosti rijeke Vrbanje, na koje se odražava promjena protoka. Tri osnovna kritična parametra su: Promjene protoka:


a) pri velikm protocima dolazi do procesa kao što je ispiranje sedimenta, što prouzrokuje povećane koncentracije ukupnih suspendovanih materija b) pri niskim protocima dolazi do povećanja koncentracija pojedinih parametara, kao na primjer nutrijenata. Svaka rijeka posjeduje karakterističan režim protoka koji obezbjeđuje opstanak svih akvatičnih zajednica u njoj i oko nje (plavna zona). Rijeka Vrbanja ima malu plavnu zonu, nema močvarnih dijelova, jer je po prirodi brza tekućica. Karakteristično je usječnog korita, ali svejedno poseduje jedinstvenu kombinaciju biljnih i životinjskih vrsta koje su važne za ovo područje. Kvalitet vode: Tokom ljetnih mjeseci zabilježena je visoka temperatura vode rijeke Vrbanje. Period visokih temperatura traje oko četiri mjeseca, od juna do septembra i u tom periodu temperatura vode prelazi 200C. Maksimalno izmjerena temperatura vode je iznosila 27.90C i zabilježena je u junu mjesecu 2008. godine. U tom peridu primjećene su i visoke vrijednost hemijske potrošnje kiseonika, fosfora, procenta zasićenja kiseonikom. Topla voda podstiče razvoj mikroorganizama, pojačava miris, pri povišenoj temperaturi povećava se brzina nepoželjnih reakcija, na primjer razvijanje opasnih i štetnih gasova. Povećana temperatura je opasna za ribe, zbog veće potrošnje kiseonika uslijed brže razgradnje prisutnih organskih materija.

U toku ljetnih mjeseci i pri manjem protoku primijećeno je povećanje koncentracije pojedinih parametara kvaliteta. Smanjenje protoka je najviše uticalo na povećanje koncentracije ukupnog fosfora. Najveća koncentracija ukupnog fosfora je iznosila 0.124g/m3 i izmjerena je na profilu Vrbanja V3 u septembru 2006. godine pri protoku od 3 m3/sec i vodostaju od 34cm. U većini slučajeva koncentracija fosfora prelazi vrijednosti koje su Uredbom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001, str. 857-865), propisane za prvu i drugu klasu vodotoka. Višak fosfora može izazvati eutrofikaciju vodotoka, posebno u prisustvu velikih količina hranljivih materija.

Rezultati ispitivanja koja su obavljena u toplom periodu, pri visokim temperaturama i niskom protoku su dostupni samo za mjerno mjesto Vrbanja V3. Da bi se i na profilima V1 i V2 mogle definisati promjene vrijednosti pojedinih parametara sa niskim protokom, ispitivanja treba nastaviti u ljetnom periodu (od juna do septembra). S obzirom na to da je već pri protoku od 3 m3/sec i vodostaju od 34 cm kvalitet rijeke Vrbanje (na mjernom mjestu V3 u Vrbanji) poprilično narušen, svako dalje smanjenje protoka i nivoa vode bi dodatno narušavalo kvalitet rijeke. Kvalitet rijeke je potrebno prvo dovesti do boljeg stanja. Jedan od načina za poboljšanje kvaliteta rijeke je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koje se ispuštaju u rijeku.

Prema podacima, postoji značajan uticaj niskih voda na kvalitet vode sa aspekta mikrobioloških parametara. U 2007. i 2008. profil V-3 je po svim parametrima i ciklusima ispitivanja bio u lošoj IV, odnosno V kategoriji vodotoka. Ovo se mora uzeti u obzir imajući u vidu da se velika količina komunalnih voda iz domaćinstava ispušta u Vrbanju. Kritični parametri kvaliteta vode: temperatura, količina rastvorenih gasova, aciditet, pH, prsutnost nutrijenata (P, N), teški metali. Zahtjevi habitata: podrazumjeva hidraulička svojstva staništa (poprečni presek, prosečnu brzinu vode od 3m/s, prosječnu dubinu vode od minimum 0.3 m (kritična


vrijednost za ribe), karakteristična podloga dna rijeke (kritični parametar za ribe i makroinvertebrate), brzina vode (kritična vijednost za ciljane organizme). Flora i fauna karakteristična za staništa gornjih i srednjih tokova brzih rijeka. 5.3.6 Procjena EPP

5.3.6.1 GEP metodologija Potrebni parametri prosječni višegodišnji protok na mjestu zahvata vode (Q ) mala mjesečna voda obezbjeđenosti 95% (Q mes

95%min. )

mala mjesečna voda obezbjeđenosti 80% (Q mes80%min. )

Q =15.93 m3/s

mjQmin%95 =1.63 m3/s

mjQmin%80 =2.14 m3/s

Relacije za proračun U hladnom dijelu godine, koji obuhvata period [oktobar - mart]

Q15.0Q QQ15.0Q QQ1.0

Q1.0Q Q

Q15.0Q QQ1.0

Q)30.(min

%95mes.min

%95

)30.(min%95

mes.min%95

)30.(min%95

mes.min%95

)30.(min%95

mes.min%95ef

×≥×<<×

×≤

⎪⎩

⎪⎨

⎧

×

×=

iliili

ili

zazaza

ili

U toplom dijelu godine, koji obuhvata period [april - septembar]

Q25.0Q QQ25.0Q QQ15.0

Q15.0Q Q

Q25.0Q QQ15.0

Q)30.(min

%80mes.min

%80

)30.(min%80

mes.min%80

)30.(min%80

mes.min%80

)30.(min%80

mes.min%80ef

×≥×<<×

×≤

⎪⎩

⎪⎨

⎧

×

×=

iliili

ili

zazaza

ili

Proračun Za hladni dio godine: 0.1xQ =0.1x15.93=1.593 m3/s 0.15xQ =0.15*15.93=2.3895 m3/s Pošto je za 0.1xQ < mjQmin

%95 <0.15xQ ⇒ 1.593 < mjQmin%95 =1.63 < 2.3895

⇒Qef,GEP= mjQmin%95 = 1.63 m3/s


Za topli dio godine: 0.15xQ =0.15*15.93=2.3895 m3/s Pošto je mjQmin

%80 <0.15xQ ⇒ Qef,GEP= 0.15xQ = 2.39 m3/s

5.3.6.2 Mathey metod Potrebni parametri - protok 300 dana u godini (Q300) Q300=1.95 m3/s Relacija za proračun

Qef =15 ( )2

300

300

lnQQ

(ukoliko se obezbjedi da je Q300>50 l/s)

Proračun

Qef,Matthey =15 x( )21950ln

1950 = 509.67 l/s = 0.509 m3/s

5.3.6.3 Slovenački metod Osnovne pretpostavke dužina zahvatanja vode - duga, kada je rastojanje između zahvatanja i ponovnog dotoka u vodotok > 200 m, zahvatanje vode je povratno, kada se zahvaćena voda vraća površinski nazad u isti vodotok, zahvat, kad je količina zahvaćene vode iz vodotoka veća od 20 % sQs, (20% od 15.93 m3/s) smatraće se velikim zahvatom (uzimajuci u obzir da je na rijeci Vrbanji predvidjena izgradnja velikog broja malih hidroelektrana, koje su u vecini slucajeva derivacione, sa duzinom derivacije od 120m do 5300m, te sa instalisanim proticajima od 1.5 (samo dvije MHE) do 30 m3/s). Potrebni parametri srednji protok (sQs)


sredji mali protok (sQnp) srednji dekadni protok (sQdek)

sQs=15.93 m3/s sQnp=1.98 m3/s

Relacije za proračun Za sQs : sQnp ≤ 20 : 1⇒ za velike zahvate Qes se izračunava po dekadi:

kada je sQdek(j) < sQs: sQnpsloQef ⋅= 5,1, kada je sQdek(j) ≥ sQs: sQssloQef ⋅= 7,0,

Proračun epp

Qdekadno Q =15.93 m3/s

sQnp=1.98 m3/s

Qef,slo=0.7x Q ili

Qef,slo=1.5 x sQnp

Januar 19,20

Qdekadno > Q 11.15 16,88 17,68

Februar 20,25

Qdekadno > Q 11.15 22,03 22,60

Mart 22,13

Qdekadno > Q 11.15 22,15 24,44

April 25,27

Qdekadno > Q 11.15 24,66 23,99

Maj 19,56

Qdekadno > Q 11.15 18,47 16,27

Jun

19,20 Qdekadno > Q 11.15

15,28 Qdekadno < Q 2.97

14,89 Qdekadno < Q 2.97

Jul 11,82

Qdekadno < Q 2.97 9,81 8,16

Avgust 5,71

Qdekadno < Q 2.97 7,46 8,66

Septembar 7,71

Qdekadno < Q 2.97 6,16 6,95

Oktobar 11,12

Qdekadno < Q 2.97 9,92 11,96

Novembar

13,34 Qdekadno < Q 2.97

17,53 Qdekadno > Q 11.15

16,06 Qdekadno > Q 11.15

Decembar 16,39

Qdekadno > Q 11.15 20,55 20,81


Potrebno je naglasiti da epp za određenu dionicu otvorenog toka ne treba nužno biti definisan kao jedna vrijednost minimalnog protoka koja važi tokom cijele godine (Bonacci i Roje-Bonacci 1997., Bonacci i sur. 1998.). Često se radi o nizu različitih protoka koje treba ispuštati tokom različitih sezona godine. Oni mogu biti vezani sa osobinama lokalne klime ili društvenim zahtijevima, a najčešće su povezani sa životnim ciklusima izabranih bioindikatorskih vrsta.

5.3.6.4 MNQ metod Potrebni parametri prosječni minimalni godišnji protok (MNQ) MNQ=1.98 m3/s Relacije za proračun Qef ≥ MNQ Proračun Qef,MNQ=1.98 m3/s

Tabela 5.18: Sumarni prikaz rezultata svih odabranih metoda u pilot području rijeke Vrbanje

Metoda Sračunati ekološki prihvatljiv protok

GEP (okt-mart) Qef=1.63 m3/s (apr-sep) Qef=2.39 m3/s

Matthey Qef=0.509 m3/s

Slovenačka metoda (nov-maj) Qef=11.15 m3/s (jun-okt) Qef=2.97 m3/s

MNQ Qef=1.98 m3/s

5.4 Zaključci

5.4.1 Monitoring riječnog ekosistema radi procjene efikasnosti EPP Monitoring program sakuplja podatke o fizičkim, hidrološkim, fizičko-hemijskim i biološkim karakteristikama rijeke Vrbanje. Ovi podaci će se koristiti za testiranje hipoteze o efektima ekološkog proticaja i poboljšanja saznanja o tome kako akvatički ekosistemi odgovaraju na promjene u proticaju vodotokova. Faze monitoringa su:


Određivanje reprezentativnih mjesta za uzorkovanje hidromorfoloških, bioloških i fizičko-hemijskih parametara Prikupljanje podataka o rijeci Određivanje kritičnih parametara kvaliteta (bioloških, fizičko-hemijskih, hidromorfoloških parametara) Vodne potrebe riječnih ekosistema dobijaju potrebnu pažnju u planiranju vodosnabdijevanja takođe, nudeći nadu da mnoge rijeke mogu da se zaštite prije njihovo zdravlje bude ozbiljno ugroženo vodoprivrednim razvojem. 5.4.2 Monitoring EPP U skoro svim slučajevima, biće potrebno inicirati novi monitoring program ili modifikovati postojeći program tako da ekološki efekti implementacije preporuka za određivanje ekološki prihvatljivog protoka mogu da se adekvatno evaluiraju. Ovim se zahtjeva postavaljanje nove monitoring opreme, kao što je izgradnja novih mjerača proticaja ili kvaliteta vode. Novi ekološki indikatori će biti praćeni i procjenjeni da bi se dobilo bolje razumijevanje biotičkih reakcija na proticaje. Pored toga, možda će biti potreban osnovni monitoring koji bi se izvršio prije uspostavljanja novog režima proticaja tako da se postojeći uslovi mogu bolje definisati, a samim tim obezbjeđujući standarde za poređenje proticaja. 5.4.3 Preporuke za nastavak aktivnosti Sa naučne tačke gledišta implementacija preporuka za određivanje ekološki prihvatljivog protoka obezbjeđuje značajne mogućnosti za poboljšanje naučnog razumijevanja proticajnih uslova potrebnih da bi se uticalo na željene ekološke promjene ili procese (Poff et al., 2003). Pažljivim praćenjem reakcija ekosistema na upravljanje proticajem, te preporuke se mogu i detaljnije usavršiti, tako pomažući da se obezbjedi da upravljanje rijekom postiže svoje zadate ciljeve. Stoga, od kritične je važnosti da se ovaj korak implementira sa značajnim i pažljivim razmatranjima za budućnost i detaljnim projektom tako da probna implementacija preporuka proticaja da optimum mogućnosti za učenjem (Castleberry et al., 1996; Irwin and Freeman, 2002). Jednostavna primjena nauke u izazovu kao što je određivanje potreba ekološki prihvatljivog proticaja u dužem vremenskom periodu, nije uspješna ukoliko se nauka posmatra kao jednokratna procjena. Zbog naslijeđene kompleksnosti reakcija ekosistema na varijabilne proticajne režime, direktori i učesnici u vodoprivredi ne treba da od naučnika očekuju da budu “perfektno tačni” po pitanju potreba ekološki prihvatljivog proticaja u njihovim prvim pokušajima. Biti u krivu o potrebama ekološki prihvatljivog proticaja ima dvije potencijalno velike socijalne posljedice. Ili ekosistem neće dobiti šta mu je potrebno i degradiraće – sa povezanim gubicima socijalno vrijednih koristi od ekosistema-ili će ljudske potrebe za korištenjem vode biti nepotpuno skrojene i limitirane, sa propratnim socijalnim i ekonomskim nedostacima. Stoga, proces određivanja ekološki prihvatljivog proticaja treba da se posmatra kao trajan proces, u kome svaka vodoprivredna aktivnost kao što je obnavljanje proticaja treba da bude posmatrano kao eksperiment koji treba pažljivo pratiti i procjenjivati, dozvoljavajući naučno usklađivanje detalja o preporukama o


proticaju u toku vremena. Ovaj proces namjernog učenja preko testiranja, evaluacije i modifikacije upravljačkih aktivnosti naziva se adaptivno (prilagodljivo) upravljanje (Holling, 1978; Walters, 1986; Gunderson et al., 1995).

Preporuke za narednu fazu

• U narednoj fazi projekta ispitivanja treba da budu planirana za topliji, ljetni, period kada je mali protok, kako bi se preciznije mogli definisati kritični parametri kvaliteta rijeke Vrbanje.

• Takođe na kritičnim dionicama potrebno je izvršiti hidrometrijska mjerenja. • Pri budućim ispitivanjima potrebno je sprovesti detaljnija istraživanja na

mjernim mjestima V1-Šiprage i V2 Donji Obodnik koji se nalaze na gornjem, odnosno srednjem toku rijeke, jer za njih ne postoje podaci iz prošlosti.

• Izvršiti dalja istraživanja vezana za definisane biološke parametre kvaliteta rijeke Vrbanje na ispitivanim profilima (mikrobiologija, fitobentos, makroinvertebrate, ribe).


6 USPOREDBA PROCJENE EPP ZA RIJEKE TREBIŽAT I VRBANJA

6.1 GEP metodologija

6.1.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP GEP metodom GEP metoda sadrži karakteristike sljedećih metoda: Montana-Tennant metode, modificirane Tennant metode, metode nakvašenog perimetra i nekih statističkih elemenata niskih protoka (Đorđevič, Dašić). Hidrološka Montana-Tennant metoda je jedna od najčešće upotrebljavanih metoda za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka u Sjevernoj Americi (Tharme, 2003). U usporedbi s metodama za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka koje se upotrebljavaju drugdje, GEP metoda kombinira elemente hidroloških metoda (koristeći jednostavne hidrološke pokazatelje kao što su Montana-Tennant elementi i statistički elementi) i metode hidrauličkih procjena (metoda nakvašenog perimetra). Prema tome se GEP metoda može smatrati za hibrid postojećih tehnika.

Za razliku od holističkih pristupa, GEP metoda ne proučava i ne analizira zajednice vodenih organizama (perofiton, zoobentos, ribe, makrofiti) u cjelini nego samo ciljane specifične vrste, proučavajući njihove pojedinačne zahtjeve. Međutim, slično kao kod drugih metoda, glavni nedostatak je pomanjkanje dokaza da živi organizmi reagiraju na promjene u režimu protoka. Glavne prednosti GEP metode su: • to je jednostavna, brza i jeftina metoda; • to je opća, može biti upotrebljiva za različite tipove rijeka (nizinske, kraške,

mediteranske) i nije lokacijski određena; • temelji se na postojećim hidrološkim podacima; • temelji se na postojećim metodama koje se upotrebljavaju širom svijeta; • koristi dugoročne vjerojatnosti niskih protoka; • koristi analize riječne morfologije; • uvažava osnovne relacije između riječne hidrologije i morfologije kao abiotičke

karakteristike ribljih habitata; • uključuje osnovne zahtjeve ribljih habitata; • u okviru određivanja ekološki prihvatljivog protoka je moguće raditi korekcije

propisanih protoka određene rijeke, od primjera do primjera; • upotrebljava metodu nakvašenog perimetra riječnog korita za riblja staništa u

vrijeme niskih protoka; • ako rijeka ima ekološku vrijednost ili rekreacijsku vrijednost, ekološki

prihvatljivi protok može biti 15% viši u hladnom periodu i 30% viši u toplom periodu;

• na ispustu iz akumulacije, karakteristike fizikalno-kemijskih parametara vode moraju biti što je moguće sličnije onima u rijeci;

• nadzire riblju populaciju; • koristi iskustva drugih metoda.


Glavni nedostaci preporučene GEP metode po procjeni ovog projekta su: • GEP metoda nema jasno postavljenog postupka ocjenjivanja ekološki

prihvatljivog protoka; • kod postavljanja ciljeva ne predviđa konzultiranje različitih zainteresiranih

strana i tako povećava mogućnost konflikta; • ne određuje analizu kritičnih parametara u ocjenjivanju ekološki prihvatljivog

protoka niti ciljeve koji moraju biti postignuti određivanjem ekološki prihvatljivog protoka;

• ekološki prihvatljivi protok ocjenjuje se samo za dva razdoblja u godini: u hladnom i toplom periodu i ne uvažava dinamiku prirodnih protoka i poplavnih protoka;

• metoda uzima u obzir u glavnom vrijednosti niskog protoka; • za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka je uporabljeno premalo

parametra; • ne uključuje temeljito lokalno specifične veze između protoka, morfologije i

ekologije; • ne uključuje razmjer između minimalnog protoka, srednjeg godišnjeg

minimuma i srednjeg dnevnog protoka; • vrijednosti ocjenjenog ekološki prihvatljivog protoka mogu biti preniske za

postizanje barem dobrog ekološkog statusa rijeke; • ekološki prihvatljivi protok za hladno razdoblje je određen, dozvoljavajući više

vrijednosti samo u ožujku, što odgovara potrebama mriještenja riba (iako se sve ribe ne mrijeste u ovom mjesecu);

• u ovisnosti od tipa rijeke i njene lokacije, hladni period nije uvijek između listopada i ožujka kao što predviđa GEP metoda;

• to je zastarjela metoda i u stvarnosti literatura koju upotrebljava GEP metoda ne uključuje globalno priznatih metoda, koje su bile razvijene poslije 1990, kad su bili razvijeni holistički pristupi;

• ne pokriva zahtjeve za važne vodene organizme (alge, makrofiti, beskičmenjaci) i obrežnu floru i faunu;

• režim protoka ne uključuje vremena, jačine, trajanja i učestalosti različitih protoka.

6.2 Mathey metod

6.2.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP Mathey metodom Prednosti proračuna EPP Mathey metodom su:

• jednostavna, brza i jeftina metoda • opća metoda, koja može biti upotrebljiva za različite tipove rijeka (nizinske,

kraške, mediteranske) i nije lokacijski određena • temelji se na postojećim hidrološkim podacima • temelji se na postojećim metodama koje se upotrebljavaju diljem svijeta

Glavni nedostaci i propusti Mathey metode su:

• metoda uzima u obzir samo vrijednosti niskih protoka (Q300);


• za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka se upotrebljava premalo hidroloških parametara;

• ne pokriva zahtjeve za važne vodene organizme (alge, makrofiti, beskičmenjaci, ribe) i obrežnu floru i faunu;

• nije interdisciplinarna, ne uključje ekologiju, biologiju, morfologiju rijeke, krajobrazno vrijednost

• režim protoka ne uključuje vremena, jačine, trajanja i učestalosti različitih protoka

6.3 Slovenski/Slovenački metod

6.3.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP

Slovenskom/Slovenačkom metodom Prednosti ove metode su:

• jednostavna, brza i jeftina metoda • opća, može biti upotrebljiva za različite tipove rijeka (nizinske, kraške,

mediteranske) i nije lokacijski određena • temelji se na postojećim hidrološkim podacima • temelji se na metodama i principima koji se upotrebljavaju širom svijeta; • Uključuje variabilnost protoka, dužinu toka i količinu vode

Glavni nedostaci ove metode su:

• metoda uzima u obzir u glavnom vrijednosti niskog i srednjog protoka; • za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka je uporabljeno premalo

parametra; • ne pokriva zahtjeve za važne vodene organizme (alge, makrofiti,

beskičmenjaci, ribe) i obrežnu floru i faunu; • nije interdisciplinarna, ne uključje ekologiju, biologiju, morfologiju,

krajobrazno vrijednost …

6.4 MNQ metod

6.4.1 Propusti, prednosti i nedostaci procjene EPP MNQ metodom Prednosti proračuna EPP Mathey metodom su:

• jednostavna, brza i jeftina metoda • opća metoda, koja može biti upotrebljiva za različite tipove rijeka (nizinske,

kraške, mediteranske) i nije lokacijski određena • temelji se na postojećim hidrološkim podacima • temelji se na postojećim metodama koje se upotrebljavaju diljem svijeta

Glavni nedostaci i propusti Mathey metode su:


• metoda uzima u obzir samo vrijednosti niskih protoka; • za ocjenjivanje ekološki prihvatljivog protoka se upotrebljava premalo

parametara; • režim protoka ne uključuje vremena, jačine, trajanja i učestalosti različitih

protoka. • ne pokriva zahtjeve za važne vodene organizme (alge, makrofiti,

beskičmenjaci, ribe) i obrežnu floru i faunu; • nije interdisciplinarna, ne uključje ekologiju, biologiju, morfologiju,

krajobrazno vrijednost.

6.5 Procjena EPP uključujući kritične parametre

Četiri metode koje su korištene za proračun ekološki prihvatljivog protoka na rijekama Trebižat i Vrbanja, bazirane su na temelju hidroloških podataka. U svim korištenim metodama, nedostaju izuzetno važni kriteriji za ocjenu ekološki prihvatljivog protoka:

• zahtjevi habitata za različite skupine vodene flore i faune • brzina vode • dubina vode • geologija • struktura riječnog sedimenta • prisutnost mrjestilišta riba • kartiranje habitata • kvaliteta vode • slika krajobraza • pritoke u djelu rijeke s crpilištima vode • povezanost rijeke s obalnom zonom • povezivost habitata • druga korištenja vode koja mogu utjecati na predjel rijeke • vrijeme, jačina, trajanje i učestalost različitih protoka tijekom godine

U kontekstu integriranja ovih kriterija, neophodno je za svaki vodotok, uvažavajući sve njegove karakteristike, utvrditi ekološke vrijednosti i kritične parametre, te ih inkorporirati u proračun ekološki prihvatljivog protoka. U skladu sa prepoznatim ekološkim vrijednostima rijeke Trebižat i Vrbanje, kao i njenim drugim vrijednostima, definirani su kritični parametri za računanje EPP u kritičnom vremenu niskog protoka za period juni/lipanj – oktobar/listopad, podijeljeni u slijedeće grupe:

• Varijabilnost protoka • Kvaliteta vode • Pogodnosti habitata za vodnu i poriječnu floru i faunu • krajobrazna vrijednost • kupanje u rijeci • ribolov


Uključujući kritičke parametre, vrijednosti EPP bi mogle biti mnogo veće, nego su izračunate po hidroloških metodama. Iz toga slijedi da je obavezno za sve izračunate EPP definirati ekološke vrijednosti rijeke i iz toga izdvojiti kritične parametre.

6.6 Preporuke za procjenu EPP

U cilju davanja preporuka za procjenu EPP, pored sagledavanja prednosti i nedostataka koje su uočene kod predložene 4 metode za proračun EPP, neophodno je međusobno komparirati dobivene vrijednosti EPP po ove 4 metode, te izvući određene zaključke. Na temelju ovih zaključaka, daju se preporuke za procjenu EPP. U tom kontekstu, daje se komparacija dobivenih vrijednosti EPP za 4 odabrane metode. Rijeka Vrbanja Tabela 6. 1 Rezultati dobivenih vrijednosti EPP po 4 odabrane metode za rijeku Vrbanju

Rezultati proračuna ekološki prihvatljivog protoka na rijeci Vrbanji

Vremenski period

Mala mjesečna voda obezbijeđenosti 95 %, QEF,95% (m3/s)

GEP metoda QEF,GEP (m3/s)

MNQ metoda QEF,MNQ (m3/s)

Matthey metoda QEF,MATTHEY (m3/s)

Slovenačka metoda QEF,SLO (m3/s)

Januar 1.63 1.63 1.98 0,509 11.15 Februar 1.63 1.63 1.98 0,509 11.15 Mart 1.63 1.63 1.98 0,509 11.15 April 1.63 2.39 1.98 0,509 11.15 Maj 1.63 2.39 1.98 0,509 11.15 Juni 1.63 2.39 1.98 0,509 2.97;11.15 Juli 1.63 2.39 1.98 0,509 2.97 August 1.63 2.39 1.98 0,509 2.97 Septembar 1.63 2.39 1.98 0,509 2.97 Oktobar 1.63 1.63 1.98 0,509 2.97 Novembar 1.63 1.63 1.98 0,509 2.97;11.15 Decembar 1.63 1.63 1.98 0,509 11.15 U Tabeli 6.1 prezentirane su dobivene vrijednosti EPP po 4 odabrane metode, kao i vrijednosti malih mjesečnih voda 95% obezbijeđenosti, koje se danas koriste prema važećoj zakonskoj regulativi u BiH za procjenu EPP («Službene novine Federacije BiH, broj 2/06, čl. 62, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 05/06 , čl. 65) Upoređujući dobivene vrijednosti EPP po 4 odabrane metode za rijeku Vrbanju, može se zaključiti:


• Najniža vrijednost EPP iznosi Q EF, min=0.509 m3/s, a najviša vrijednost Q EF,

max=11.15 m3/s • Vrlo velika razlika između najniže i najviše vrijednosti (više od 20 puta) • Dobiveni rezultati po GEP metodi QEF,GEP=1.63 m3/s i QEF,GEP =2.39 m3/s i

MNQ metodi QEF,MNQ=1.98 m3/s, najbliži vrijednostima koje se uzimaju kao procijenjeni ekološki prihvatljiv protok u trenutno važećoj zakonskoj regulativi u BiH QEF,95%=1.63 m3/s.

• Vrijednosti EPP dobivene po Slovenačkoj metodi, značajno više u odnosu na druge metode generalno

• Primjećuje se da su vrijednosti EPP po GEP, MNQ i Slovenačkoj metodi (samo za topli period) bliske, a razlika među njima se kreće između 12%-15%

• Srednje vrijednosti EPP po Slovenačkoj metodi Q EF,SLO,SR = 7.57 m3/s i po GEP metodi Q EF, GEP,sr = 2.0 m3/s značajno se razlikuju


Rijeka Trebižat Table 6.2 Rezultati dobivenih vrijednosti EPP po 4 odabrane metode za rijeku Trebižat

Metoda

Stanica No/ Naziv


(mjQ .min

%95 )

m3/s 16

MNQ QEF.MNQ (m3/s)

GEP QEF.GEP

Matthey

QEF.MAT (m3/s)

Slovenačka metoda17 QEF.SLO

godinediohladni


(m3/s)




Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Manji zahvat

Veliki zahvat

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQ DEC(j)

>= SQS

Za SQ DEC(j)

<SQS

Za SQDEC(j)

>= SQS Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,0 SQNP

(m3/s)


Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,2 SQNP

(m3/s)

Qes = 1,5 SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

Qes = 1,5

SQNP

(m3/s)

Qes = 2,0

SQNP

(m3/s)

Qes = 0,7 SQS

(m3/s)

8 Peć Mlini uzvodno

0,309

0,368

0,306

0,376

0,206

0,368

0,442

0,368

0,552

1,43

0,442

0,552

1,43

0,552

0,736

1,43


0,320

0,515

1,28

1,92

0,394

0,640

1,28

0,640

1,28

8,96

0,640

1,28

8,96

1,28

2,56

8,96

11Klobuk Mlade

3,03

4,14

3,03

4,13

1,20

4,14

4,97

4,14

6,21

19,25

4,97

6,21

19,25

6,21

8,28

19,25

12Grabovo vrelo Mlade

3,04

4,14

3,04

4,47

1,23

4,14

4,97

4,14

6,21

20,9

4,97

6,21

20,9

6,21

8,28

20,9



U Tabeli 6.2 prezentirane su dobivene vrijednosti EPP po 4 odabrane metode, kao i vrijednosti malih mjesečnih voda 95% obezbijeđenosti, koje se koriste prema važećoj zakonskoj regulativi za procjenu EPP, na 4 vodomjerne stanice, Upoređujući dobivene vrijednosti EPP po 4 odabrane metode za rijeku Trebižat, može se zaključiti:

• Najniže vrijednosti EPP za dva profila dobivene po Mathey metodi, a za dva profila na temelju male mjesečne vode obezbijeđenosti 95%

• Najviše vrijednosti EPP na sve četiri profila dobivene po Slovenačkoj metodi

• Intervali kretanja vrijednosti EPP: VS Peć Mlini uzvodno: Q EF = 0.206 - 1.43 m 3/s VS Peć Mlini nizvodno: Q EF = 0.32 - 8.96 m 3/s VS Klobuk Mlade: Q EF = 1.2 - 19.25 m 3/s VS Klobuk Mlade: Q EF = 3.04 – 20.09 m 3/s Međusobno poređenje dobivenih vrijednosti EPP za rijeku Vrbanju i Trebižat upućuje na sljedeće:

• najveće vrijednosti EPP dobivene po Slovenačkoj metodi • vrijednosti EPP po MNQ metodi i metodi procjene EPP kao mala mjesečna

voda obezbijeđenosti 95% međusobno najbliže • GEP metoda i MNQ metoda za oba vodotoka se najmanje međusobno

razlikuju • Proračunom EPP po 4 odabrane metode za dva pilot područja, dobiveni su

rezultati koji na jednom profilu daju vrijednosti EPP veće i za 20 puta (Slovenačka metoda i Matthey metoda za rijeku Vrbanju, kao i za rijeku Trebižat) – što je uvjetovalo eliminaciju ove dvije metode za preporuku njihove upotrebe za računanje EPP


7 PODZAKONSKI AKTI ZA PROCJENU EPP

7.1 Status ekološki prihvatljivog protoka u trenutno važećoj zakonskoj regulativi u BiH

Federacija BiH U Federaciji BiH, Ekološki prihvatljiv protok je definiran u Zakonu o vodama „Službene novine Federacije BiH”, broj 2/06, čl. 62., na sljedeći način:

Ekološki prihvatiljiv protok predstavlja minimalni protok koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vezanih za vodu.

Ekološki prihvatljiv protok utvrđuje se na osnovu provedenih istražnih radova i u skladu sa metodologijom za njegovo određivanje utvrđenih propisom iz stava 4. ovog člana.

Do donošenja propisa iz stava 4. ovog člana ekološki prihvatljiv protok utvrđuje se na osnovu hidroloških osobina vodnog tijela za karakteristične sezone kao minimalni srednji mjesečni protok 95% od vjerovatnoće pojave.

Federalni ministar, uz saglasnost sa federalnim ministrom nadležnim za okoliš, donosi propis o načinu određivanja ekološki prihvatljivog protoka. Ovaj propis naročito sadrži metodologiju i potrebna istraživanja, uzimajući u obzir specifičnosti lokalnog ekosistema i sezonske varijacije protoka i procedure određivanja ovog protoka.

Troškove potrebnih istraživanja snosi investitor, odnosno korisnik.

U Federaciji BiH donesen je „Pravilnik o sadržaju, obliku, uvjetima,načinu izdavanja i čuvanja vodnih akata” Broj 05-02-7/08, koji propisuje aktivnosti za koje je potrebno pribaviti vodne akte i nadležnosti za izdavanje vodnih akata. Vodni akti u F BiH:

• Prethodna vodna saglasnost • Vodna saglasnost • Vodna dozvola

U Čl. 12 „Pravilnika o sadržaju, obliku, uvjetima, načinu izdavanja i čuvanja vodnih akata”, investitoru se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje vodnih akata nadležnom organu, nameće obaveza procjene EPP na osnovu hidroloških parametara na kontrolnom profilu vodotoka. „Pravilnik o sadržaju, obliku, uvjetima,načinu izdavanja i čuvanja vodnih akata” Broj 05-02-7/08, u Čl. 4, definira i nadležne organe za izdavanje vodnih akata. U skladu sa kapacitetom pogona i postrojenja, odnosno zahvata u prostoru, nadležni organ za izdavanje vodnih akata je Agencija za vode, odnosno Kantonalni organ za vode. Također, treba istaknuti i vezu između Prethodne vodna suglasnosti i okolinske dozvole:


• Prethodna vodna saglasnost se pribavlja u postupku izdavanja okolinske dozvole, odnosno urbanističke saglasnosti za objekte i aktivnosti za koje nije potrebna okolinska dozvola i u postupku izdavanja koncesije na vodama i vodnom dobru (čl. 111 Zakona o vodama)

• Ukoliko uz podneseni zatjev za izdavanje okolinske dozvole ili urbanističke saglasnosti nije podnesena prethodna vodna saglasnost, organ kome je podnesen zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, odnosno urbanističke saglasnosti, u skladu sa čl. 120, Zakona o vodama, podnosi zahtjev za izdavanje prethodne vodne saglasnosti nadležnoj Agenciji, odnosno organu

• Zahtjev za izdavanje vodne saglasnosti sadrži: podatke o izdatoj okolišnoj dozvoli, urbanističkoj saglasnosti i prethodnoj vodnoj saglasnosti (gdje je nametnuto utvrđivanje ekoliški prihvatljivog protoka)

Dakle, što se tiče statusa EPP u trenutno važećoj zakonskoj regulativi Federacije BiH, može se zaključiti:

• EPP uključen u okviru izdavanja prethodne vodne suglasnosti • trenutna metodologija za procjenu EPP kao minimalni srednji mjesečni

protok 95% obezbijeđenosti, do donošenja Pravilnika o njegovom proračunu

• investitoru se nameće obaveza poštovanja EPP preko ovog vodnog akta, koji se izdaje uz okolinsku dozvolu, odnosno urbanističku saglasnost

Republika Srpska U Republici Srpskoj, Ekološki prihvatljiv protok je definiran u Zakonu o vodama „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 05/06 , poglavlje Zaštite voda, čl. 65, na sljedeći način:

(1) Ekološki prihvatljivi protok se utvrđuje na osnovu sprovedenih istražnih radova i u skladu sa metodama za njegovo određivanje definisanih u podzakonskom aktu iz stava 3. ovog člana, uzimajući u obzir specifičnosti lokalnog ekosistema i sezonske varijacije protoka. (2) Do donošenja podzakonskog akta, ekološki prihvatljivi protok će se utvrđivati na osnovu hidroloških osobina vodnog tijela za karakteristične sezone, kao minimalni srednji mjesečni protok devedesetpetpostotne obezbjeđenosti. (3) Ministarstvo, u saradnji sa ministarstvom nadležnim za ekologiju, propisuje metodologiju za određivanje ekološki prihvatljivog protoka. Pored metodologije, posebnim podzakonskim aktom će biti definisana minimalno potrebna prethodna istraživanja, nadležne institucije i procedure donošenja odluka. (4) Troškove potrebnih istraživanja snosi investitor, odnosno korisnik.

U Republici Srpskoj nije posebno donesen „Pravilnik o sadržaju, obliku, uvjetima,načinu izdavanja i čuvanja vodnih akata” koji propisuje aktivnosti za koje je potrebno pribaviti vodne akte i nadležnosti za izdavanje vodnih akata, koji je donesen u Fedraciji. Međutim, u Zakonu o vodama „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 05/06, u Čl. 120, propisuju se vodopravni akti koje je potrebno pribaviti tijekom određenih aktivnosti u prostoru. Vodopravni akti u RS:


smjernica, saglasnost, dozvola.

U Čl.121. Zakonu o vodama „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 05/06, nameće se obaveza investitoru pribavljanja vodopravnih akata za određene aktivnosti u prostoru. Također, u Čl. 125 i Čl.127 propisuju se nadležni organ za izdavanje vodopravnih akata. To su organi jedinice lokalne samouprave, odnosno Odjeljenje za vodopravne akte nadležne Agencije za vode i Ministarstvo, u skladu sa vrstom aktivnosti, odnosno zahvata u prostoru. Ukoliko se razmotri Čl. 137 Zakona o vodama u RS, koji propisuje sadržaj vodnih smjernica, treba istaknuti da se ne navodi direktno obaveza poštovanja EPP (što je slučaj u FBiH u Prethodnoj vodnoj saglasnosti), ali se kod izdavanja vodnih smjernica za HE objekte uvijek traži od investitora procjena EPP uz pozivanje na čl.65 Zakona o vodama RS. Dakle, što se tiče statusa EPP u trenutno važećoj zakonskoj regulativi Republike Srpske, može se zaključiti:

• EPP uključen u okviru vodnih smjernica • trenutna metodologija za njegovu procjenu kao minimalni srednji mjesečni

protok 95%obezbijeđenosti, do izrade i usvajanja pravilnika za proračun EPP • investitoru se nameće obaveza poštovanja ekološki prihvatljivog protoka

preko vodnih smjernica , vodne sagladnosti i dozvole, koji su sastavni dio ekološke dozvole

• Kod novih pogona i postrojenja – zahtijeva se Vodna smjernica (u koju se ugrađuje obaveza procjene EPP)

• Kod postojećih pogona i postrojenja uz Plan aktivnosti se zahtijeva Vodna dozvola (uključen EPP), koja je sastavni dio ekološke dozvole

7.2 Prijedlog podzakonskog akta za FBiH

U okviru istraživanja regulative vezano za EPP (EF) koje je provedeno kroz projekat procjene EPP za rijeku Tihaljina - Mlade (Trebižat), došlo se do sljedećih zaključaka: - Mnoge zemlje EU nemaju podzakonske akte koji reguliraju ekološki prihvatljiv

protok; prisutne su preporuke za tip analiza koje bi trebale biti uključene u procjenu EPP;

- Susjedne zemlje takođe nemaju podzakonske akte; u praksi se obično koristi jedna, “uhodana” metoda;

- U R Slovenija je trenutno u toku procedura usvajanja relevantnog podzakonskog akta.

Prijedlog Slovenske uredbe je naročiti analiziran, te slijedi da: - Definira izraze za proračun EPP na osnovu statističkih hidroloških parametara, po

mogućnosti dobivenih na osnovu niza od 30 godina osmatranja i mjerenja;


- Ključan kriterij je odnos između srednjeg protoka i prosječnog minimalnog protoka;

- Kao mjerodavne, prepoznaje i karakteristike zahvata, te daje različite obrasce proračuna u odnosu na dužinu zahvata, količinu zahvaćene vode i reverzibilnost vode (povratni i nepovratni zahvat);

- Definira i raspoloživost i prihvatljivost hidroloških podataka, podobnost izvođača mjerenja i način mjerenja (po odgovarajućim standardima);

- Regulira praćenje EPP i način izvještavanja; - Usklađuje EPP sa dostizanjem ciljeva dobrog ekološkog stanja; - Regulira i nadzor i niz posebnih slučajeva u postupku odlučivanja o vodnoj

saglasnosti. Na osnovu navedene analize regulative, te rezultata istraživanja / poređenja vrijednosti EPP dobivenih po različitim odabranim metodologijama, koje je provedeno u okviru ovog projekta na rijeci Tihaljina –Mlade (Trebižat), te , naravno, člana 62. Zakona o vodama FBIH, mogu se preporučiti sljedeći elementi nacrta podzakonskog akta u FBIH: - za izbor metodologije koristiti rezultate projekta, tj. poređenje vrijednosti EPP

dobivene proračunom po različitim metodama; Komentar: odabrati metodu sa jasnim proračunom, sa što maje prilike da se napravi i multiplicira greška. Preferirati metodu koja se bazira na parametrima – izmjerenim vrijednostima. Među testiranim metodama, najveće vrijednosti dobijene su kod metoda kod kojih se EPP definira preko srednjeg protoka, a najmanje po Matthey metodi. GEP metoda podrazumijeva proračun vjerovatnoće pojave, što po pravilu daje u rezultatu više vrijednosti, zavisno o raspodjeli koja se usvoji. Za kraće nizove testiranje prilagođavanja je otežano. U odnosu na navedeno, čini se da je MNQ metoda dala najprihvatljivije razultate / procjenu EPP.

Potencijalno rješenje za podzakonski akt: MNQ metoda

- definirati relevantnost podataka za proračun – kvalitet podataka (čiji su podaci, ko

vrši mjerenja) i potreban obim Primjer: Uredba (R Slovenija) propisuje da hidrološke parametre daje Agencija za okoliš na osnovu podataka državnom hidrološkog monitoringa, na osnovu niza od trideset godina. Ako se ne raspolaže nizom za traženo područje, koristi se niz za obližnje područje, uz simultana mjerenja. Mjerenja se moraju vršiti po standardiziranim metodama u skladu sa priznatim međunarodnim standardima na području hidrometrije.

Potencijalno rješenje za podzakonski akt: u FBIH relevantne zvanične podatke mogu obezbijediti

Federalni hidrometeorološki zavod Agencije za vode Područni uredi Agencija

- Kvalitet mjerenja obezbijediti kroz imenovanje institucija (ili firmi);


Potencijalno rješenje za podzakonski akt:

uspostaviti procedure za licenciranje institucija (firmi) od strane Ministarstva

- specifičnosti lokalnog ekosistema uzeti u obzir kroz identifikaciju kritičkih faktora

i identifikaciju rijecne vrednosti (biologija, kemija) - obezbjeđenje sezonskih varijacija protoka izrijekom nametnuti u podzakonskom

aktu. - usklađivanje EPP sa dostizanjem ciljeva dobrog ekološkog stanja

Primjer: Uredba (R Slovenija) propisuje ograničavanje, zaustavljanje, odnosno prilagođavanje vodne dozvole u slučaju da monitoring stanja površinskih voda pokaže da je ugroženo dostizanje ciljeva dobrog stanja vodnog tijela usljed zahvatanja. Pristupa se prilagođavanju vrijednosti ekološki prihvatljivog protoka koji odgovara mjerama za poboljšanje stanja vodnog tijela.

- jasno pozicionirati zahtjev za računanjem EPP u administrativnim procedurama

koje već postoje (proces izdavanja vodne saglasnosti, te proces izdavanja okolinske dozvole u sektoru okoliša)

Komentar: Iz prethodnih poglavlja vidi se da je proračun EPP predviđen u spomenutim procedurama. Postojeće procedure trebaju biti jasno naznačene u podzakonskom aktu koji se direktno odnosi EPP.

- regulirati monitoring - praćenje EPP i način izvještavanja;

potencijalno rješenje za podzakonski akt: monitoring kvantiteta koji provodi korisnik zahvata uključen je online

u informacioni sistem nadležne Agencije, putem automatske stanice sa daljinskim prenosom podataka. Informacija o protoku mora biti relevantna i pouzdana, što se osigurava naročito reguliranim uslovima za obezbjeđenje jednoznačne veze između protoka i nivoa vode (vidjeti poglavlje 4.4.2)

- regulirati i prilagođavanje izdatih vodnih dozvola

Primjer: Uredba (R Slovenija) propisuje sljedeće slučajeve: Ako izdta vodna dozvola, koncesija ili vodna saglasnost sadrži utvrđenu vrijednost protoka, definiranu kao “biološki minimum”, ili “minimalni protok”, ili QEF , za QEF se usvaja data vrijednost; Ako izdata vodna dozvola ili koncesija ili vodna saglasnost ne sadrži utvrđenu vrijednost protoka, QEF se donosi na osnovu smjernica / parametara koje su sastavni dio Uredbe;


7.3 Prijedlog podzakonskog akta za Republiku Srpsku

Većina zemalja u razvoju, pa tako i Republika Srpska još uvijek ne posjeduje ni tehničke ni institucionalne kapacitete da bi uspostavili praksu i politiku određivanja ekoliški prihvatljivog protoka. Postojeće metode procjene ekološki prihvatljivog protoka su ili kompleksne ili zahtijevaju velike resurse (sveoubuhvatan holistički pristup) ili nisu napravljene po mjeri specifičnih uslova određene zemlje, regiona ili sliva (desktop metoda). Dostupna hidrologija u domenu kvantifikacije prirodne i trenutne hidrologije za takve procjene u riječnim slivovima u zemljama u razvoju je nedovoljna. Da bi se promovisali novi koncepti procjene i upravljanja ekološki prihvatljivim protocima, između ostalog, važno je da se promijeni dominantna koncepcija da su ekološki zahjevi najmanje bitni. Kod nadležnih organa treba da se kreira svijest o postojećim metodologijama i procesima koje treba pratiti i da se ilustruje primjenjivost ovih pristupa preko relevantnih studija slučaja. Do donošenja podzakonskog akta, ekološki prihvatljivi protok će se utvrđivati na osnovu hidroloških osobina vodnog tijela za karakteristične sezone, kao minimalni srednji mjesečni protok devedesetpetpostotne obezbjeđenosti (Zakon o vodama RS).

• Zahtjev za računanjem epp najbolje je pozicionirati u vodne smejrnice za dobijanje vodne saglasnosti, Po Zakonu o vodama RS, vodnim smjernicama se precizira zahtjev za računanje EPP. Ekološka saglasnost je integralni akt i donosi se na osnovu vodnih smjernica ili vodne saglasnosti, te samim tim sadrži i zahtjev za računanje EPP ili pak saglasnost na utvrđeni EPP.

• Zvanične institucije koje su nadležne za obezbjeđivanje relevantnih podataka

su: Republički hidrometeorološki zavod Banja Luka te Agencije za vode.

• Zbog naslijeđene kompleksnosti reakcija ekosistema na varijabilne proticajne režime, direktori i učesnici u vodoprivredi ne treba da od naučnika očekuju da budu “perfektno tačni” po pitanju potreba ekološki prihvatljivog proticaja u njihovim prvim pokušajima. Biti u krivu o potrebama ekološki prihvatljivog proticaja ima dvije potencijalno velike socijalne posljedice. Ili ekosistem neće dobiti šta mu je potrebno i degradiraće – sa povezanim gubicima socijalno vrijednih koristi od ekosistema-ili će ljudske potrebe za korištenjem vode biti nepotpuno skrojene i limitirane, sa propratnim socijalnim i ekonomskim nedostacima.


8 REFERENCE • Adults of the British Aquatic Hemiptera Hetcroptera, Savage, A.A. Freshwater

Bio assoc, 1989. • American Public Health Association. AWWA. WPCF, 1992: Standard Methods

for the Examination of Water and Wastewater, 18th edition. • Clarke, K.,R. & R.,M., Warwick, 1990: Lecture notes for the training workshop

on the statistical treatment and interpretation on marine community data. Split, 26. June - 6. July 1990. Part II-Long term programme for pollution monitoring and research in the Mediterranean sea. FAO, UNESCO, UNEP, Split

• Hindák, F., 1996: Kluč na určovanie nerozkonarených vlaknitých zelených rias (Ulotrichineae, Ulotrichales, Chlorophyceae). Bratislava, Slovenská botanická spoločnost pri SAV, 73 pp.

• Hindák, F., P. Marvan, J. Komárek, K. Rosa, J. Popovský & O. Lhotský, 1978: Sladkovodné riasy. Bratislava, Slovenské pedagogické nakladatelstvo, 724 pp.

• Komárek, J. & Anagnostidis, K. 1998: Cyanoprokaryota. Chroococcales.- In: Süßwasserflora von Mitteleuropa. Band 19/1. Ettl H., Gärtner G., Heynig H., Mollenhauer D. (eds.). Heidelberg, Berlin, Spektrum Akademischer Verlag: 548 pp.

• Komárek, J. & K., Anagnostidis, 2005: Cyanoprokaryota. Oscillatoriales.- In: Süßwasserflora von Mitteleuropa. Band 19/1. Büdel B., Krienitz L., Gärtner G., Schagerl M. (eds.). München, Elsevier Spektrum Akademischer Verlag: 759 pp.

• Krammer, K. & H., Lange-Bertalot, 1997a: Bacillariophyceae. Naviculaceae.- In: Süβwasserflora von Mitteleuropa. Band 2/1. Ettl H., Gerloff J., Heynig H., Mollenhauer D. (eds.). Stuttgart, Gustav Fischer Verlag: 876 pp.

• Krammer, K. & H., Lange-Bertalot, 1997b: Bacillariophyceae. Bacillariaceae, Epithemiaceae, Surirellaceae.-In: Süβwasserflora von Mitteleuropa. Band 2/2. Ettl H., Gerloff J., Heynig H., Mollenhauer D. (eds.). Stuttgart, Gustav Fischer Verlag: 596 pp.

• Krammer, K. & H., Lange-Bertalot, 2004a: Bacillariophyceae. Centrales, Fragilariaceae, Eunotiaceae.- In: Süβwasserflora von Mitteleuropa. Band 2/3. Ettl H., Gerloff J., Heynig H., Mollenhauer D. (eds.). Stuttgart, Gustav Fischer Verlag: 576 pp.

• Krammer, K. & H., Lange-Bertalot, 2004b: Bacillariophyceae. Achnanthaceae, Kritische Ergänzungen zu Navicula (Lineolatae) und Gomphonema, Gesamtliteraturverzeichnis Teil 1-4.- In: Süβwasserflora von Mitteleuropa. Band 2/4. Ettl H., Gärtner G., Gerloff J., Heynig H., Mollenhauer D. (eds.). Stuttgart, Gustav Fischer Verlag: 437 pp.

• Krivograd Klemenčič, A, D., Vrhovšek & G., Kosi, 2004: Algae on travertine barriers of the Krka river near Žužemberk, Slovenia. Nat. Croat. 13: 371-379.

• Pantle, R. & H., Buck, 1955: Die biologische der Überwachung der Gewässer und die Darstellung der Ergebnise. Gas- u. Wasserfach 96: 604.

• Pentecost, A., 2005: Travertine. Berlin, Heidelberg, Springer Verlag, 455 pp. • Vrhovšek, D., N., Smolar, C., Krušnik, G. Kosi & B. Černač, 1996: Problemi

varstva in urejanja reke Krke na odsekih z intenzivno rastjo lehnjaka-biološki del. Poročilo. Ljubljana, 19 pp.

• Wegl, R., 1983: Index für die Limnoprobität. Beiträge zur Gewässerforschung XIII, Band 23, Bundesanstalt für Wassergüte des Bundesministeriums für Land-


und Forstwirtschaft, Wien, 175 pp. • Atlas of the lanf and Fresshwater molluscs of Britain and ireland, Michael kerney • Blamey, M., Grey – Wilson, C., 1998: Mediterranean wild flowers. Harper

Collins Publisher, London. • Bogut, J., et all. 2003: Kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiofaune rijeke

Trebižat. Znanstveno stručni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem Voda u kršu slivova Cetine, Neretve i Trebišnjice, Zbornik radova, Neum

• Bonacci Ognjen (2003) Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka, Građevinsko-arhitektonski fakultet sveučilišta u Splitu, Institut Građevinarstva Hrvatske: 434-438

• British fresh and brackish water gastropods • Burnie, D., 1995: Wild flowers of the Mediterranean. Dorling Kindsley, London

– New York – Stuttgart • Castleberry DT, Cech JJ Jr., Ermin DC, Hankin D, Healey M, Kondolf GM,

Mangel M, Mohr M, Moyle PB, Nielsin J, Speed TP, Williams JG. 1996. Uncertainty and instream flow standards. Fisheries 21(8): 20–21.

• Dalmacija Božo; Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Prirodno- matematički fakultet Novi Sad, 2000.

• Delforge, P., 1995: Orchids ofBritain and Europe. Harper Collins Publishers, London.

• Descriptions of some of the Glochidia of the Unionidae (Mollusca – Bivalvia), Michael Hoggarth,

• Descy, J.P., Empain, A., 1984; Meuse. In: BA Whitton (ed.). Ecology of European rivers. Blackwell Sci. PubL, Oxford.

• Dimitrijević, M. (1995): Geologija Jugoslavije. Geoinstitut -Beograd. Beograd. • Dimitrijević, M. (2000): Dinaridi i Vardarska zona. Zbornik radova

međunarodnog simpozijuma Geologija i metalogenija Dinarida i Vardarske zone. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Banja Luka.

• DIRECTIVE OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL 2000/60/EC

• Domac, R., 1994: Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga, Zagreb

• Dyson, M./ Bergkamp, G. / Scanlon, J. (Eds) 2003. Flow, the essentials of environmental flows (Gland: IUCN).

• Đorđević B, 1990, Vodoprivredni sistemi, Naučna knjiga, Beograd • Đorđević B, Dašić T, Garantovani protoci nizvodno od brana • Edington, J.M., Hildrew, A.G. (1995): Caseless caddis larvae of the British Isles.

A key with ecological notes. Freshwater Biological association Scientific Publication No.53.143pp.

• Erskine, W.D. / Terrazzolo, N. / Warner, R.F. 1999. River rehabilitation from the hydrogeomorphic impacts of a large hydro-electric power project: Snowy River, Australia. Regulated Rivers: Research and Management, 15, s. 3 - 24.

• ESTABLISHING A FRAMEWORK FOR COMMUNITY ACTION THE FIELD OF WATER POLICY, Luxemburg, 2000 god.

• Federalni hidrometeorološki zavod Sarajevo, 2001, Hidrološka studija Tihaljina – Mlade – Trebižat, naručilac «Elektroprivreda» HZ HB Mostar

• Fiori, A., 1923 – 1929: Nuova flora analitica d'Italia. Firenze • Fiori, A., 1933: Iconographia florae Italicae. Firenze.


• Giller, P., Malmqvist, B., Biology of Streams and rivers, Oxford University press, 1998.

• Gržetić Ivan, Brčeski Ilija; Voda, kvalitet i zdravlje, MOL d.d., Beograd, 1999. • Gržetić Ivan, Veselinović Dragan S.; Stanja i procesi u životnoj sredini, Fakultet

za fizičku hemiju, Beograd 1995. • Hubbard, M.D. (1990): Mayflies of the World. A catalog of the Family and

Genus, Group Taxa, Flora and Fauna Handbook 8. • Hulina, N., 1982: Prilog poznavanju vodene vegetacije sistema odvodnje u

području Turopolja. Poljoprivredna znanstvena smotra, Br.59, Str. 303 – 312. • Irwin ER, Freeman MC. 2002. Proposal for adaptive management to conserve

biotic integrity in a regulated segment of the Tallapoosa River, Alabama, U.S.A. Conservation Biology 16: 1212–1222.

• Janković, S. (1990): Rudna ležišta Srbije. Katedra ekonomske geologije RGF-a. Beograd.

• Kerovec, M. (1986): priručnik za upoynavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka, SNL, Zagreb.

• Key to Adult Males of the British Chironomidae (Diptera), Pinder, C.V. Freshwater Bio Assoc, 1978.

• Key to Adults and Nynphs of the British Stoneflies (Plecoptera), Hynes, H.B.N. Freshwater Bio Assoc, 1977.

• Key to Adults of the British Trichoptera, Macan, T.T. Freshwater Bio Assoc, 1973.

• Key to British Fresh and Blackish Water Gastropods, Macan, T.T. Freshwater Bio Assoc, 1977.

• Key to Nymphs of the British Species of Ephemeroptera with Notes on Their Ecology, Macan, T.T. Freshwater Bio assoc, 1979.

• Key to the Case-bearing Caddis Larvae of Britain and Ireland, Wallace, I.D. Freshwater Bio Assoc, 2003

• Krunić, M., (1994): Zoologija invertebrata, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.

• Maddock, I. P., Smolar, N., Hill, G. 2007. The effect of flow regulation on the spatial distribution and dynamice of channel geomorphic units (CGU's) in the Soča river, Slovenia. V: Bridging the gap between hydraulics and biology : extended abstracts, posters of the 6th international symposium on ecohydraulic, 18 - 23 february 2007, Christchurch, New Zealand. Chistchurch, 2007, str. [1-4].

• Marinković, R., Ahac, A. (1975): OGK SFRJ – list Jajce 1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd.

• Marinković, R., Ahac, A. Đorđević,D. (1975): Tumač OGK SFRJ – list Jajce 1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd.

• Matoničkin, I, Beskralješnjaci – biologija viših avertebrata I i II dio, Školska knjiga, Zagreb, 1981.god.

• Matoničkin, I., Pavletić, Z., 1972: Život naših rijeka. Školska knjiga – Zagreb • Mojićević, M., Vilovski, S. i Tomić, B. (1977): OGK SFRJ – list Banja Luka

1: 100 000. Savezni geološki zavod Beograd. • Mojićević, M., Vilovski, S. Tomić, B. i Pamić, J. (1977): Tumač OGK SFRJ –

list Banja Luka 1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd. • Molluscs – A field guide in colour


• Mrakovčić, M., et al. (2007): Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

• Nacionalna klasifikacija staništa Republike Hrvatske. • Nans Mallcky (1983): Atlas of European Trichoptera, Boston-London. • Nikolić, T.,et al., 2006: Biološka raznolikost Hrvatske. Državni zavod za zaštitu

prirode, Zagreb. • Nilsson, A. (1996): Aquatic Insects of North Europe- A Taxonomic Handbook,

Volume 1, Apollo Books, Stenstrup, 274 pp. • Okvirna direktiva o vodama (Directive of the European Parliament and of the

Council 2000/60/EC) • Olujić, J., Sunarić-Pamić, O. i Pamić, J. (1980): OGK SFRJ – list Teslić 1:

100 000. Savezni geološki zavod. Beograd. • Pamić, J., Sunarić-Pamić, O. i Olujić, J. (1979): Tumač OGK SFRJ – list Teslić

1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd. • Pennak, R.,:Freshwater invertebrates of USA,second edition, A Wailey-

Interscience Publication, New York, 1978, • Petković, K., Anđelković, M., i dr. (1976): Geologija Srbije - Tektonika, Zavod

za regionalnu geologiju i paleontologiju RGF-a. Beograd. • Petts, G.E. / Maddock, I. 1995. Flow Allocation for In-river Needs. V: The Rivers

Handbook Hydrological and Ecological Principles, Vol. 2, (eds. Calow, P. / Petts, G. E.), Blackwell Scientific Publications, Oxford, s. 289 – 307.

• Petts, G.E. 1996. Water allocation to protect river ecosystems. Regulated Rivers: Research and Management, 12, s. 353 – 365.

• Pignatti, S., 1982: Flora d'Italia, 1 – 3. Edagricole, Bologna • Poff NL, Allan JD, Hart DD, Richter BD, Meyer JL, Palmer MA, Stanford JA.

2003. Environmental science and water conflicts: five steps to improved scientific decision-making. Frontiers in Ecology and the Environment 1: 298–306.

• Pujun, V., Grginčević, M., Hidrobiologija Hidrobiologija – priručnik za studente i poslediplomce, Ekološki pokret grada Novog Sada, Novi Sad, 1998.god.

• Slišković I, 1994, On the Hydrogeological Conditions of Western Herzegovina (Bosnia and Herzegovina) and Possibilities for New Groundwater Extractions, Zagreb

• Smolar-Zvanut N., Kupusovic E., Vucijak B., Mijatovic A., Grizelj Z., Antonelli F. (2008): "Environmental Flow Calculation for Trebizat River - preventing disasters", NATO-ARW 983112 Conference on Damage Assessment and Reconstruction after Natural Disasters and Previous military Activities, October 5-9 2008, Sarajevo, BiH, pp 495-499

• Smolar-Zvanut, N.and Maddock, I. and Vrhovsek, D. (2008) Evaluation and Application of Environmental Flows in Running Waters in Slovenia. International Journal of Water Resources Development, 24 (4). pp. 609-619. ISSN 1360-0648

• Sofilj, J., Marinković, R. i Pamić, J. (1984): OGK SFRJ – list Derventa 1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd.

• Sofilj, J., Marinković, R. i Pamić, J. (1985): Tumač OGK SFRJ – list Derventa 1: 100 000. Savezni geološki zavod. Beograd.

• STANDARD METHODS FOR EXAMINATION OF WATER AND WASTEWATER, 1985

• Standardne Američke metode (Standard Methods for Examination of Water and Wastewater, 2005.)

• Stanković,S. Ekologija životinja, Univerzitet u Beogradu, 1961.god.


• Symoens, J. J., 1988: Vegetation of inland waters. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht – Boston – London

• Šilić Č. 1996: List of botanical species (Pteridophyta and Spermatophyta) for the Red book of Bosnia and Herzegovina. National Museum of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo.

• Štambuk Giljanović Nives :Vode Neretve i njenog poriječja, Split 1998 god. • Trinajstić, I., (ed.), 1975 – 1986: Analitička flora Jugoslavije. 2(1 – 4). Institut za

botaniku Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb • Tutin, T. G., Heywood, V. H., Burges, N. A., Moore, D. M., Valentine, D. H.,

Waters, S. M., Webb, D. A. (eds.), 1964 – 1980: Flora Europea 1 – 5. Cambridge University Press

• Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik Republike Srpske br. 42 od 31.08.2001),

• Vlada Federacija BiH and Republika Srpska, 2003, Nacionalni okolišni plan – NEAP

• Vodoprivredna osnova sliva rijeke Vrbas, Hidrološke podloge – površinski vodotoci, Zavod za vodoprivredu-Energoinvest ,Sarajevo juni 1987. godine

• Vujnović, L. (1977): Geologija slivnog područja Vrbasa između Donjeg Vakufa i Jajca. Geološki glasnik 22. Sarajevo.

• Vuković, t, Ivanović, B., Slatkovodne ribe Jugoslavije, Zemaljski muzej Sarajevo, 1971.

• Williams, D.D. Feltmate, B.W. (1992): Aquatic Insects, CAB International Wallingford, UK

• World Meteorological Organization, 1994, Guide to Hydrological Practises: Data acquisition and processing, analysis, forecasting and other applications, WMO-No 168

• Žugaj, R., 2000: Hidrologija, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb


9 PRILOZI Prilog 4.1. Snimljeni poprečni profili (No 8-No 12)

Prilog 4.2. Izgled dna korita (No 8-9)

Prilog 4.3. Izgled dna korita (No 11-12)

Prilog 4.4. Poprečni presjeci sa dijagramima brzina po profilu i na vertikalama

Prilog 4.5. Hidrologija VS Peć Mlini uzvodno / izvor (No 8)

Prilog 4.6. Hidrologija VS Peć Mlini nizvodno (No 9)

Prilog 4.7. Hidrologija VS Klobuk (No 11)

Prilog 4.8. Hidrologija VS Grabovo vrelo (No 12)

Prilog 5.1. Pregledna karta - Vrbanja

Prilog 5.2. VS Vrbanja - hidrološki podaci

Prilog 5.3. Fizičko-hemijske karakteristike

Prilog 5.4. Biologija - Vrbanja