Download pdf - Ikonografija kat u Dubrovniku

7/23/2019 Ikonografija kat u Dubrovniku

1/12

63

Ars Adriatica 4/2014. (63-74) Pavua Vei: Ikonografija romanike katedrale u Dubrovniku

Arheoloka istraivanja pod baroknom katedralom uDubrovniku vodio je povjesniar umjetnosti Josip Stoiu sklopu programa za Dubrovnik Instituta za povijestumjetnosti u Zagrebu u vremenu od 1981. do 1987. godine,a u suradnji s Ivicom ilom, arheologom i konzervatoromZavoda za zatitu spomenika kulture u Dubrovniku, te

arhitektom Ivanom enekom i otograom Kreimiromadiem, obojicom iz Instituta za povijest umjetnosti uZagrebu.1Radovima su otkriveni ostaci razliitih povijesnihgraevina: dvije velike trobrodne crkve, etverolisnamemorija,obrambeni zid katela,masivni temeljni bazamentzvonika-krstionice ,nekoliko kua tedesetak zidanih grobnica.Od sveg tog inventara iz povijesnih je izvora ponajvie bilapoznata romanika katedrala sruena za Velike trenjeu 17.stoljeu, odnosno potresa iz 1667. godine.2

Meutim, za ovu studiju vani su u prvom redudijelovi zia i uz njih sauvani ostali elementi konstrukcijai arhitekture romanike katedrale. Zie jasno ocrtavacijeli perimetar trobrodne graevine iroke oko 17 m iduge od proelja do zaelja oko 38 m. Na tu se osnovunadovezuje polukruna apsida istaknuta u prostoru na

zaelnoj strani. Postavljena je u osi crkve. Zie je izvanagraeno od fino obraenih klesanaca poredanih upravilne redove. Proelni i zaelni zid deblji su od bonih.Cijeli perimetar ojaan je s vanjske strane kontraorimakoji ocrtavaju raspored nosaa i prostora u nutrinikatedrale: dva kontraora na proelju, pretpostavljenatemeljem povijesne grae, obiljeavala su irinu glavnelae prema bonim brodovima, a osam kontraora nabonim zidovima sedam traveja u nutrini bazilike.

Ikonografija romanike katedrale u Dubrovniku

Pavua Vei

The Romanesque Cathedral at Dubrovnik was built on the site of an older Byzantine church and it existed until 1667 when it was destroyed

by an earthquake referred to locally as the Great Quake. After that, a new Baroque basilica was constructed above the remains of its

Romanesque predecessor. In 1949, M. Rajkovi discussed what the Romanesque Cathedral may have looked like on the basis of the way itwas depicted in paintings and reliefs produced prior to the Great Quake. The paintings of Dubrovnik which show the Cathedral from the

period before the catastrophic earthquake of 1667 were also the subject of a 1999 study by V. Gjuki-Bender. However, the actual remains

of the Romanesque structure were unearthed only during the 1980s by J. Stoi. His excavation provided us with a reliable ground plan of

the basilica and the way its constructive and architectural elements were arranged. The author of this paper integrates the information

obtained from the physical remains of the Cathedral with the information that can be gathered from the depictions of the Cathedral

before the Great Quake. He focuses his attention on the 1486 drawing of Dubrovnik by Konrad von Grnemberg of Konstanz, which was

unknown to the scholars in the mid-twentieth century. It shows a basilica which closely corresponds to the way the Cathedral was depicted

in the model of Dubrovnik held by the towns patron St Blaise on a silver relief dated to the 1450s. Equally important are the descriptions

of the Cathedral, for example, the one written in 1440 by Philippus de Diversis of Lucca, and the 1494 one by Pietro Casola of Milan.

Additional visual evidence is found in the model of Dubrovnik held by St Blaise in the painting by Lovro Dobrievi from the second half

of the fifteenth century, in the east end of the Cathedral depicted as part of a similar model in the hands of the same saint in a triptych

painted by Nikola Boidarevi around 1500, and in the lateral wall and east end of the Cathedral as seen on the model of Dubrovnik held

by St Blaise in a triptych from Lopud which was painted by Pietro di Giovanni.

Keywords: Dubrovnik, cathedral, gallery, dome, Romanesque

Pavua VeiOdjel za povijest umjetnostiSveuilite u ZadruObala kralja Petra Kreimira IV. 2HR - 23 000 Zadar

Pregledni lanakReview paper

Primljen / Received: 2. 3. 2014.Prihvaen /Accepted: 22. 8. 2014.

UDK: 726.6(497.5 Dubrovnik):7.04


2/12

64

Ars Adriatica 4/2014. (63-74)Pavua Vei: Ikonografija romanike katedrale u Dubrovniku

Kontraori su naknadno prigraeni s vanjske straneuz obraze crkve. Piloni i stupovi u kolonadama nisusauvani, ali jesu njihove temeljne stope. Zanimljivo jeda etvrta, brojeno od proelja prema zaelju, nije u istojosi s ostalima. Donekle je ua pa time i malo izmaknutau odnosu na os ostalih stopa. Pri dnu sjevernog zidasauvan je ostatak tek jednoga plitkog pilastra koji je sostalima, pretpostavljenim uza zidove, navodno dijeliobone brodove u traveje. Glavni ulaz u katedralu zacijelose nalazio na proelju, ali nije sauvan. Jedan boni portalnalazio se na desnom obrazu. Djelomino je ouvan

zajedno s oblim pristupnim stubama. Vodio je u etvrtitravej, posred crkve. Drugi se nalazio na lijevom obrazu,ali ni on nije ouvan, tek tragovi stuba pred njim. Vodioje u esti travej, odnosno drugi pred zaeljem (sl. 1).

Opisano zie s dijelovima arhitekture i pisanipovijesni izvori, te likovna graa naslijeena iz prolosti,svjedoe da je romanika katedrala bila graevinabazilikalne orme. Ipak, postoje relativno velike razlikeu interpretaciji njena izvornog oblika i vremenanastanka. Svojim prouavanjima J. Stoi pretpostavio jeda je izgradnja mogla nastati u vremenu izmeu smrtidubrovakog nadbiskupa Gerarda, koji je umro 1132.godine te posljednji ordinirao u staroj bizantskoj bazilici,i djelovanja njegova nasljednika nadbiskupa Andrije, kojije umro 1158. godine. Andrija bijae oskanac iz Lucce,a Stoi njegovu djelovanju pripisuje poetak izgradnjeromanike katedrale. tovie, njezinu tipoloku odlikukoju ini zaelje s jednom oblom apsidom, povezuje

upravo s toskanskom romanikom arhitekturom.3

Nasuprot tomu, eljko Pekovi ukazuje na podatkeiz kronik po kojima je stara bizantska katedrala bilaporuena tek krajem 12. stoljea pa pretpostavlja da jetada zapoeta gradnja nove.4 Naglaava apulske odlike,kontraore i galerije na bonim zidovima te istie osobitoEustahija, sina protomagistra Bernarda iz Apulije, kojije 1199. godine imao obavezu godinu dana graditi nabazilici. o Pekovi uzima za sam poetak izgradnjeromanike katedrale.5Ipak, na potrebu kritikog odnosaprema navodima iz dubrovakih kronik openito

1. Grafika rekonstrukcija tlocrta romanike katedrale u Dubrovnikunapravljena prema arheolokim ostacima bazilike (izvor: JOSIPSOI /bilj. 2/, 34)Reconstruction o the ground plan o the Romanesque cathedral atDubrovnik based on the archaeological remains

2. Grafika rekonstrukcija tlocrta romanike katedrale u Dubrovniku napravljena prema crteu bazilike na planu Dubrovnika s poetka 17.stoljea (izvor: ELJKO PEKOVI /bilj. 4/, 117)Reconstruction o the ground plan o the Romanesque cathedral at Dubrovnik based on the early seventeenth-century map o Dubrovnik


3/12

65


upozorili su vani autori: M. Prelog koji je zapisao joprije tridesetak godina da Uza sve potovanje starihkronika i drugih povijesnih zapisa, danas treba kazati da

su oni znali zavesti istraivae razvoja grada,6a nedavnoje u vrijednu radu na tu temu ukazao i D. Zeli.7

J. Stoi dri da su zidani piloni u crkvi bili povezani soblim arkadama te s njima odvajali glavnu lau od bonihbrodova.8. Pekovi pomilja da su na temeljnim stopamabili piloni krinoga presjeka, u obliku snopa pilastara.9Upovijesnoj grai spominju se i okrugli masivni stubovi.10Meutim, sauvane stope imaju samo pravokutni obris,bez tragova pretpostavljenih snopova ili krunih pilona.No plan Grada s poetka 17. stoljea na sitnom tlocrtukatedrale zaista biljei potpornje krinoga tlocrta.11

Stoi dri da su piloni nosili bavaste svodoveuzdu brodova.12 Pekovi pak zakljuuje da su nosilikrine svodove nad travejima koji meusobno bijahuodvojeni pojasnicama,13 a Serafin Crijevi svodovenaziva testudines opere gothico.14 Stoi pak dri da senad etvrtim i petim travejom u glavnoj lai, brojenood proelja prema zaelju, dizao eliptini tambur skupolom velika raspona.15 Pekovi pomilja na uukupolu koja se dizala samo iznad estog traveja, drugogdo zaelja (sl. 2).16

Likovni prikazi katedrale nastajali su ovim redom:

1. Srebrni pozlaeni relje s likom Sv. Vlaha iz starecrkve Sv. Vlaha crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, okosredine 15. stoljea (sl. 3).17

Najstariji prikaz dubrovake romanike katedralenalazi se na srebrnome pozlaenom reljeu s likom Sv.Vlaha na glavnom oltaru u crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku.Svetac je ondje prikazan s modelom Grada u lijevoj rucisputenoj niz tijelo. U gustu urbanom tkivu zatvorenu uprstenu snanih gradskih zidina jasno se vidi volumencrkve, juni zid s kontraorima meusobno povezanimoblim arkadama. Umjesto stvarnih osam prikazanoje devet kontraora. Nad njima je krov bonog brodate izdignut juni zid glavne lae s prozorima. Iznad jekrov s tamburom i kupolom. ambur je obao, provienprozorima, jednostavnim monoorama. Kupola nad njimima oblik kalote razvedene rebrima, oblik koji se ponavljai na mlaim prikazima. ambur s kupolom nalazi segotovo u sredini duine crkve, ipak neto vie primaknutzaelju negoli proelju. Poloajem odgovara zapravoetvrtom i petom traveju bazilike, onima gdje su u glavnojlai donekle izmaknute stope pilona u kolonadama.Vanjska galerija na junom zidu nije prikazana.

3. Srebrni pozlaeni relje s likom Sv. Vlaha iz stare crkve Sv. Vlaha (detalj), crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku, sredina 15. stoljea (a; oto: P. Vei);crte Grada (b; izvor: RUDOLF EIELBERGER von EDELBERG, Srednjovjekovni umjetniki spomenici Dalmacije, Leykam international, Zagreb,2009., 207, abla XXIV, slika IV)Silver relie o St Blaise rom the Church o St Blaise at Dubrovnik (detail), mid-fifeenth century (a); Drawing o Dubrovnik (b)

a

b


4/12

66


2. Prikaz Dubrovnika u putopisu Pilgerreisevon Konstanz nach Jerusalem 1486. Konrad von

Grnemberg, 1486. godina (sl. 4)18Neto mlai prikaz katedrale nalazi se na crteu

Dubrovnika u putopisu Pilgerreise von Konstanznach Jerusalem 1486. Konrada von Grnemberga iz1486. godine. Grnemberg je bio iz Konstanza, gradana Bodenskom jezeru u vicarskoj. Njegovi prikazigradova u nas a obiao je Pore, Zadar, ibenik,Hvar, Korulu i Dubrovnik naivno su predoeni sbrojnim pojedinostima koje ne odgovaraju stvarnimpovijesnim oblicima. Ipak, zastupljena su osnovnatopograska obiljeja naselja pa tako i Dubrovnika.Katedrala je poloajem nacrtana upravo ondje gdjese zaista i nalazila. Prikazana je, kao na prethodnomreljeu, s kontraorima na junome zidu. Meusobno supovezani oblim arkadama. Na zaelju je velika apsidakoja prerasta u kupolu. Ima unjast pokrov s rebrima.Po obodu je podupiru tri manje, meusobno odvojeneoble apside s oplojem koje ralanjuju pilastri i slijepearkade. U naravi bazilika nije imala takve apsidiole. Brojkontraora, pak, na crteu je prevelik, deset umjestostvarnih osam. Nad njima nema vanjske galerije.Posebno zanimljiv moe nam biti sam dojam autorao veliini kupole na kojoj se donekle nasluuje obliksrodan onomu na prethodnome prikazu, dok oplojemanjih apsida asocira na bogatu plastiku zida koju jearhitektura zaelja zaista imala.

3. Slika s likom Sv. Vlaha iz Kulturno-povijesnogmuzeja, Kneev dvor u Dubrovniku Lovro Dobrievi,sredina 15. stoljea (sl. 5)19

Slika je ikonograski srodna s opisanim srebrnimreljeom koji prikazuje lik Sv. Vlaha. Svetac takoer ulijevoj ruci dri model Grada na kojem se vidi i katedrala.

ini se da je okrenuta tako kao da je gledano s proelnestrane. Pod zabatom glavne lae vidi se visok prozor,

elegantna uska monoora koje na zaelju nije bilo,kao ni visokih akroterija koji podsjeaju na kipove nauglovima zabata. (Akroteriji srodni kipovima zabiljeenisu i na veduti Grada u samostanu Sv. Frana, zapravokopiji originala iz 17. stoljea.) Pod krovom glavnelae na slici Lovra Dobrievia niz je monoora kojebiljee i neki mlai prikazi. Nad krovom se die kupolana oblu tamburu postavljena na mjestu srodnu s onimpredoenim na srebrnom reljeu. ambur je provienmonoorama, a kupola ima kalotast oblik, sve kao naprethodnim prikazima.

4. riptih s likom Bogorodice sa svecima izDominikanskog samostana Sv. Dominika u Dubrovniku Nikola Boidarevi, oko 1500. godine (sl. 6)20

U sredini triptiha naslikan je lik Bogorodice,lijevo su likovi Sv. Vlaha i Sv. Pavla, a desno Sv. omeAkvinskog i Sv. Augustina. Lik Sv. Vlaha ikonograskije slian onomu na sl ici iz Kneeva dvora, ali postavljenu blagu poluproilu. U rukama dri model Grada nakojem se vidi i katedrala gledana sa stranje strane.Pod zabatom glavne lae je kruni prozor, irokarozeta. Uokolo nje niz je stupia i arkadica, bogataarhitektonska plastika zaelja. u se vidi i krov apsidete pod njim nazire arhitektonska dekoracija njezinaobla oploja. Zacijelo se u tom sklopu nalazila i vanjskagalerija zaelja. Kupola se ne vidi. ini se da je taj detaljnestao sa stradanjima slike u prolosti. Restauracijomga nije bilo mogue obnoviti. Problematino je kolikoprema modelu crkve koju u rukama dri lik Sv. omeAkvinskog moemo poimati izgubljeno proelje iglavni portal ili, pak, kupolu na krovu i niz prozorapod njim (sl. 12).

4. Konrad von Grnemberg, (a) crte Dubrovnika u putopisu Pilgerreise von Konstanz nach Jerusalem 1486.; (b) detalj s katedralom (izvor:ELJKO PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga - Dubrovaka predromanika katedrala i njezina skulptura , Dubrovnik - Split, 2010., 27)Konrad von Grnemberg, Dubrovnik in the travel book Pilgerreise von Konstanz nach Jerusalem 1486 (a); detail o the Cathedral (b)

a b


5/12

67


5. riptih s likom Bogorodice sa svecima iznekadanje crkve Gospe od Nepua u Lopudu (izloenu upnome muzeju) Pietro di Giovanni, nakon 1523.godine (sl. 7)21

U sredini triptiha naslikan je lik Bogorodice, lijevosu likovi Sv. Vlaha i Sv. Frana, a desno Sv. Augustinai Sv. Nikole. Lik Sv. Vlaha prikazan je poput onoga naprethodnome triptihu. U rukama dri model Grada nakojem se vidi i katedrala, ali gledana s boka. Donje dijeloveprekrivaju gradske zidine. Na zaelnom zabatu naslikanaje iroka rozeta, a na krovu glomazan tambur s kupolom.ambur nije obao, ve je prikazan poligonalnim (!).

Oploje kupole ima vanjska rebra. Usput valja spomenutida je tambur kupole na crkvi Sv. Marije od Rijeke uKotoru, graevine 13. stoljea, takoer poligonalan.22

6. Plan Dubrovnika s poetka 17. stoljea (sl. 8)23

Rije je o planu Grada s iscrtanim svim zidinama teinsulama i ulicama. Na planu su crkve predoene tlocrtompa tako i katedrala. Na njezinu tlocrtu iscrtan je rasporedkolonada. Svaka od njih ima niz od est pilona koji poputsnopa stupova, ili pilastara, imaju krini presjek. Nacrtanje i raspored dvaju kontraora na proelju te njih jo poosam uz bone zidove.

a

b

5. Lovro Dobrievi, (a) slika s likom Sv. Vlaha iz Kulturno-povijesnogmuzeja, Kneev dvor u Dubrovniku, sredina 15. stoljea; (b) detalj skatedralom (oto: B. Gjuki)Lovro Dobrievi, the painting with the figure o St Blaise rom the

Museum o Culture and History, the Rectors Palace at Dubrovnik, mid-fifeenth century (a); detail o the Cathedral (b)


6/12

68


7. Oltarska pala s likom Sv. Marije te likovima Sv.Vlaha i Sv. Frana. Slika se nalazi u muzejskoj zbirciDominikanskog smaostana Sv. Dominika u Dubrovniku Antonio De Bellis, 1657.-1658. (sl. 9)24

Rije je o slici velikog ormata, pali s likom Bogorodicei anelima na nebu te likovima Sv. Vlaha i Sv. Frana.Izmeu njih je model Grada, panorama Dubrovnika upogledu s june strane. Na slici se vidi osnovni korpuskatedrale, malen prikaz bez pojedinosti u oblikovanju.

Uoava se tek volumen zgrade u obliku trobrodnebazilike. Na proelju se nazire portal i rozeta.

8.Veduta Dubrovnika iz Kulturno-povijesnog muzeja,Kneev dvor u Dubrovniku naslikana prije 1667. godine(sl. 10)25

Na veduti je katedrala prikazana kao peterobrodnabazilika. Na proelju ima tri portala. Srednji je lunonadvijen i vii od bonih koji imaju ravne nadvratnike.

6. Nikola Boidarevi, triptih s likom Bogorodice sa svecima iz Dominikanskog samostana u Dubrovniku, oko 1500. godine (a; izvor: ANUNRAVIRKA, Dubrovnik, Forum, Zadar, 2005., 23); detalj s katedralom (b; oto: P. Vei)Nikola Boidarevi, the triptych with the image o the Virgin Mary and saints rom the Dominican Monastery at Dubrovnik, c. 1500 (a); detail othe Cathedral (b)

7. Pietro di Giovanni, triptih iz crkve Gospe od Nepua na Lopudu (detalj), upni muzej, nakon 1523. godine (a); detalj s katedralom (b) (izvor:IGOR FISKOVI /bilj. 21/, sl. 14-15)Pietro di Giovanni, the riptych rom the Church o Our Lady o Nepu on Lopud (detail), Parish Museum, afer 1523 (a); detail o the Cathedral (b)

a

a b

b


7/12

69


Horizontalni vijenac dijeli donji dio proelja od zabata.Posred potonjeg je iroka rozeta, a u vrhu zabata druga,uska. Na uglovima su akroteriji. Na bonom zidu, pak,raspored je od pet kontraora meusobno povezanih

oblim lukovima. Nad njima je, podno krova, niz odpet pravokutnih prozora. Njima odgovara pet lunonadvijenih prozora na susjednome uzdunom zidu.Glavnu lau rastvara niz od est paetvorinastih prozora.

8. Plan Dubrovnika s poetka 17. stoljea (a; izvor: ELJKO PEKOVI /bilj. 4/, 24); grafika rekonstrukcija tlocrta romanike katedralenapravljena prema planu s poetka 17. stoljea (b; izvor: ELJKO PEKOVI /bilj. 4/, 118)Te early seventeenth-century plan o Dubrovnik (a); the reconstruction o the ground plan o the Romanesque cathedral based on the earlyseventeenth-century plan o Dubrovnik (b)

a b

a b

9. Antonio De Bellis, prikaz Grada na oltarskoj pali s likom Sv. Marijete likovima Sv. Vlaha i Sv. Frana, Muzejska zbirka Dominikanskogsamostana Sv. Dominika u Dubrovniku, 1657.-1658. (a); detalj skatedralom (b) (oto: P. Vei)

Antonio De Bellis, the depiction o Dubrovnik on the altar pieceeaturing the Virgin Mary, St Blaise nad St Francis, Museum collectiono the Monastery o St Dominic at Dubrovnik, 1657-1658 (a); detail othe Cathedral (b)


8/12

70


Iznad krova lae do zaelja die se kupola prikazana kaokvadratni tambur (!) s kalotastim pokrovom na kojemsu naznaena kupolna rebra. Na vrhu kupole je robustanakroterij u obliku kugle (lanterna?) i nad njom visokkri. Kupola je krivo postavljena u prostoru. Doimlje sekao da nije na crkvi ve na nekoj graevini pored njete proviruje iznad krova katedrale. U cjelini, arhitekturabazilike ne odgovara prethodnim prikazima. Onivjernije predouju njezin izvorni izgled i proporcije. Naveduti je prenaglaena irina i pseudopeterobrodnostcrkve te se katedrala doimlje kao peterobrodna to unaravi nije bila.

9. Veduta Dubrovnika iz Samostana Sv. Frana uDubrovniku, kopija vedute Grada nastale prije 1667.godine. Veduta se uva u vlasnitvu porodice Delalle urogiru (sl. 11)26

Radi se o slici Grada, djelu nepoznatog majstora spoetka 19. stoljea. u je katedrala prikazana donekleslina predodbi crkve na prethodnoj slici iz Kneevadvora. Ipak, proeljem je naslikana kao trobrodnabazilika, a profilom zaelja kao pseudopeterobrodna.Na proelju nisu tri portala, ve jedan, a po bokovimado njega paetvorinasti su prozori, po jedan sa svakestrane. Nema ni vijenca koji bi dijelio donji dio proeljaod gornjega. Posred zabata je velik paevorinast prozor,a u vrhu malena rozeta. Na uglovima zabata naslikanisu akroteriji koji izgledom podsjeaju na ljudske likove.Boni zid je ravan, bez kontraora! Po sredini ima gotikioblikovan portal. Iznad njega zidom se protee redod devet malenih krunih prozora. Nad njima je niskagalerija predoena nizom od dvadesetak stupia. Povrh

nje su poredani maleni okrugli prozori. Posred krova laedie se kupola, obao tambur s gusto postavljenim visokimi luno nadvijenim prozorima te nad njim rebrasta kupolanavrh koje je kri. U cjelini, arhitektura crkve takoerne odgovara ranijim prikazima koji vjernije predoujunjezin izvorni izgled.

Najstarije poznate pisane podatke o romanikojkatedrali u Dubrovniku zapisao je humanist Filip deDiversis oko 1440. godine. Bio je porijeklom iz Lucce,a u Dubrovniku bijae voditelj gimnazije.27 U svomje zapisu naveo kako su potpornji u bazilici veliki i

10. Veduta Dubrovnika iz Kulturno-povijesnog muzeja, Kneev dvor u Dubrovniku, naslikana prije 1667. godine (a); detalj s katedralom (b)(oto: P. Vei)Te panorama o Dubrovnik rom Museum o Culture and History, the Rectors Palace at Dubrovnik, painted beore 1667 (a); detail o the Cathedral (b)

11. Katedrala na veduti Dubrovnika iz Franjevakog samostana Malebrae u Dubrovniku, kopija originala nastala prije 1667. godine (oto:P. Vei)Te Cathedral on the panorama o Dubrovnik, Monastery o St Francisat Dubrovnik, a copy o the original rom beore 1667

a b


9/12

71


visoki stubovi (koji se) vide sve do crkvenog krova, izega . Pekovi zakljuuje da su imali razvedeni krinitlocrt kao na spomenutom tlocrtu katedrale na planuGrada iz oko 1600. godine.28 Glavna laa i bonibrodovi, prema F. de Diversisu, bili su presvoeni,a svodovi su natkrivali i matroneje iznad bonihbrodova.29 Zahvaljujui tom svjedoanstvu znamo za

galerije u crkvi, tovie i za kapelu s relikvijama nanjoj. Spominje ih posredno i Pietro Casola, sveenik ihodoasnik iz Milana. U svome glasovitom putopisu iz1494. godine, Viaggio in Gerusalemme,30on je zapisao

kako je Velika crkva, pod nazivom Nae Gospe, malenaza nadbiskupsku crkvu, ali zaista lijepa izvana, ljepanego iznutra, graena izvana od kamena bijela kaomramor. (La chiesa Maiore sub vocabbulo de NostraDonna piccola per esser archiepiscopale, pur assai belladi orse e piu bella de dentro, a de ora de pietre bianchecomo marmoro.) Izvana ima lijep prolaz nainjens lijepim stupiima kojim se moe obilaziti reenucrkvu. (Ha de ora uno bello corridore atto con bellecolumnelle per quale se po andar in cerchio a dicta ciesadi ora.)31

S tim opisom znamo za vanjsku galeriju koja seprotezala uzdu junoga bonog zida, vjerojatno isjevernog, te povezivala s vanjskom galerijom na zaelju.Potonja je shematski zabiljeena na spomenutom sitnomcrteu zaelja katedrale na modelu Grada u rukama Sv.Vlaha, na triptihu Bogorodice sa svecima. Oko 1500. godinenaslikao ga je N. Boidarevi.32 ini se da je proelje

prikazano na neto starijoj slici L. Dobrievia, s likomparca u slinoj ikonograskoj poziciji, ipak srodnijojs onom na srebrnome liku sveca iz crkve Sv. Vlaha. Svilikovni prikazi katedrale, nastali prije 1667. godine,pokazuju njezin korpus s kupolom na tamburu na krovuglavne lae. Kao to je ve reeno, dvojbeno je moemoli na modelu crkve u rukama Sv. ome Akvinskog naslici iz Samostana Sv. Dominika prepoznavati elementes katedrale. U tom smislu na slici je posebno zanimljivniz prozora podno krovnoga vijenca glavne lae teoblik kupole. Jedno i drugo odgovara predoenjima tihelemenata arhitekture na nekima od prethodnih prikaza

katedrale (sl. 12).

Zakljuak

Za suvremenu predodbu izgleda romanikekatedrale u Dubrovniku presudna je spoznaja stvarnogtlocrta bazilike utemeljena na arheoloki otkrivenim idokumentiranim materijalnim ostacima. Razmatrajuitaj tlocrt, proet ujedno ikonograskim podacima nalikovnim umjetninama nastalim u vremenu od 15. do17. stoljea, te pisanim izvorima iz tih vremena, moemo

pretpostaviti prostorni izgled i pojedine arhitektonskeelemente koji fiziki nisu sauvani. Bila je to trobrodnabazilika s polukrunom apsidom u osi crkve. Apsidabijae istaknuta u prostoru na zaelnoj strani crkve.Dvije kolonade, svaka s po est pilona na pravokutnimstopama odvajale su glavnu lau od bonih brodova.Piloni su nosili svodove, a oni matroneje nad brodovimai krovove nad bazilikom. O tome svjedoi Diversisov iCasolin zapis iz 15. stoljea. Vjerojatno su dva kontraora

12. Model crkve u rukama Sv. ome Akvinskog na poliptihu NikoleBoidarevia u Muzejskoj zbirci Dominikanskog samostana Sv.Dominika u Dubrovniku (oto: P. Vei)Te model o the church held by St Tomas Aquinas, polyptych byNikola Boidarevi, Museum collection o the Monastery o St Dominicat Dubrovnik


10/12

72


podupirala proelje, a jo po osam njih bone zidove. Onibijahu naknadno prigraeni. Meusobno su bili povezanioblim lukovima. Povie njih protezala se vanjska galerijate povezivala s onom na zaelju crkve tvorei tako ophod,deambulatorij, kojim se moglo obilaziti baziliku. O njemusvjedoi Casolin zapis, a predouje ga donekle zaeljenaslikano na Boidarevievu triptihu. Veina likovnih

prikaza pokazuje katedralu s kupolom na oblu tamburu.Meutim, ona na triptihu Pietra di Giovannija naslikanaje s poligonalnim tamburom. Moda s tim u vezi stojedvije suene stope pilona u podruju pod kupolom,zabiljeene na Stoievu tlocrtu. Kalota na tamburuna likovnim je prikazima redovito biljeena s vanjskimrebrima, elementom koji jo valja kritiki promiljati.

S druge strane, kupola na romanikim crkvama uitalskim komunama est je dio njihove arhitekture. ovrijedi podjednako za apulsku, toskansku ili lombardskubatinu. No u graditeljstvu dalmatinskih katedrala togelementa nema, osim na jugu Dalmacije, u Dubrovnikui Kotoru, to posredno ukazuje na ustrajnost bizantsketradicije u tim sredinama.33 Stoiev prijedlog datiranjapoetka izgradnje romanike katedrale u drugu treinu12. stoljea, vrijeme kada je Crkvom u Dubrovnikuupravljao nadbiskup Andrija, oskanac iz Lucce, inise uvjerljivim.34 On upozorava i na injenicu da sukontraori izvana naknadno prigraeni uz perimetralne

zidove zbog uspostavljanja novih prostora, galerija, ugornjim dijelovima graevine.35 Moda to ukazuje nasvojevrsnu promjenu koncepta i povezivanje tog sloja sobavezom Eustahija iz 1199. godine da jednu godinu zidana crkvi. Eustahije bijae sin Bernarda protomagistra ugradu raniju u Apuliji. U tom sluaju kraj 12. stoljea nebi oznaavao poetak graenja katedrale, na to pomilja

Pekovi,36ve vjerojatni poetak nastavka izgradnje, tadapo novome projektu, a taj je ukljuivao vanjske galerije.

Vanjske galerije zatjeemo na italskim crkvama(podjednako apulskim, toskanskim ili lombardskim),ali takoer i dalmatinskim, u Zadru na bonome zidukatedrale te oblu zidu apside na bazilici Sv. Krevana.37No,s druge strane, istina je da su vanjske galerije na apulskimcrkvama postavljene na nizu snanih kontraora kojinose duboke svodove (Bari, Bitonto, rani). Kontraorisu znatno masivniji od uskih potporanja prigraenih uzobraze dubrovake katedrale.38Moda upravo to moemorazumjeti kao svojevrsnu zamjenu toskanskog projekta izdruge treine 12. stoljea u apulski program s prijelaza 12.na 13. stoljee romanike katedrale u Dubrovniku. Ona jepotom graena jo vrlo dugo, sve do sredine 14. stoljea,te je stekla oito i neke gotike elemente u konstrukcijamai arhitekturi ukupne prostorne kompozicije (testudinesopere gothico). Sve to ukazuje na vrijeme intenzivnijegpovezivanja Dubrovnika s Apulijom u 13. i 14. stoljeu.39

1 JOSIP SOI, Saeti prikaz istraivanja, nalaza i problemaprezentacije pod katedralom i Bunievom poljanom uDubrovniku, Godinjak zatite spomneika kulture Hrvatske, 12,Zagreb, 1986., 241-248.

2 JOSIP SOI, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunievepoljane u Dubrovniku, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva,12 (Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i na dubrovakom

podruju), Zagreb, 988., 15.

3 JOSIP SOI (bilj. 2), 31-32.4 ELJKO PEKOVI, Dubrovnik nastanak i razvoj srednjovjekovnog

grada, Split, 1998., 138; ISI, Nastanak i razvoj katedralnog sklopau Dubrovniku, u: isuu godina dubrovake (nad)biskupije (zbornikradova znanstvenog skupa u povodu tisuu godina uspostave

dubrovake (nad)biskupije/metropolije (998.-1998.), (ur. elimirPulji, Nedjeljko A. Ani), Dubrovnik, 2001., 517-576.

5 MILA RAJKOVI, Stara dubrovaka katedrala, Nauni prilozistudenata Filozoskog akulteta, Beograd, 1949., 114; ELJKOPEKOVI (bilj. 4, 1998.), 138, 141.

6 MILAN PRELOG, Biljeke uz radove na obnovi Dubrovnika,Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 10-11, Zagreb,1984., 25.

7 DANKO ZELI, O crteu Prospetto della Citt di Ragusa nelSecolo XII. kao izvoru za najstariju povijest Dubrovnika,Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36, Zagreb, 2012., 27-34.

8 JOSIP SOI (bilj. 2), 26.9

ELJKO PEKOVI (bilj. 4, 1998.), 137.10M. RAJKOVI (bilj. 5), 117.11 I. PRINCIPE, ri neobjavljene karte Dubrovnika iz XVI. i XVII.

stoljea, Dubrovnik, N. s., 2/1, Dubrovnik, 1991., 191-202.12 JOSIP SOI (bilj. 2), 26.13ELJKO PEKOVI (bilj. 4), 137.14MILA RAJKOVI (bilj. 5), 117.15 JOSIP SOI (bilj. 2), 26.16ELJKO PEKOVI (bilj. 4), 138.

Biljeke


11/12

73


17 CVIO FISKOVI, Dokumenti o radu naih graditelja i klesaraXV-VXI stoljea u Dubrovniku, Split, 1947., 7; ISI, Dubrovakizlatari od 13. do 17. stoljea, Starohrvatska prosvjeta, III/1,Zagreb, 1949., 202; Zlatno doba Dubrovnika, otografija na str.41 te kataloka jedinica U/2 na str. 289 i kataloka jedinica Z/46na str. 378, Zagreb - Dubrovnik, 1987.; VEDRANA GJUKI-BENDER, Prikazi Dubrovnika u slikarstvu, Prilozi povijestiumjetnosti u Dalmaciji, 38, Split, 1999.-2000., 219; VINICIJE

LUPIS, O srebrnoj pali i srebrnom reljeu Sv. Vlaha, Peristil,51, Zagreb, 2008., 119-130. Dobar crte tog modela Grada pas njim i katedrale na modelu izradio je W. Zimmermann. Crte

je objavio R. Eitelberger. [Vidi: RUDOLF EIELBRGER vonEDELBERG, Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in

Arbe, Zara, , , ra, Spalato und Ragusa, Jarbuch der K. K.Central-Commission, b. V., Wien, 1884., t. XXIV. (= RUDOLFEIELBERGER von EDELBERG, Srednjovjekovni umjetnikispomenici Dalmacije, Leykam international, Zagreb, 2009., 207,. XXIV, sl. IV)].

18 EDO PIVEVI, Konrad von Grnembergs Visit toCroatian Coastal owns in 1486., British-Croatian Review, 17,December, 1980.; EDO PIVEVI, Jedno svjedoanstvo o

hrvatskim gradovima iz godine 1486., Rad JAZU, 426, Zagreb,1988.; NIKA PERI, Iz hrvatske renesansne arheologije,Starohrvatska prosvjeta, 25, Split, 1998., 146.

19 VOJISLAV URI, Dubrovaka slikarska kola, Beograd,1963. Kataloka jedinica Sl/9 u katalogu Zlatno dobaDubrovnika, Zagreb, 1987., 350; KRUNO PRIJAELJ, ridoprinosa o umjetnicima zlatnog doba Dubrovnika, Likovnakultura Dubrovnika XV. i XVI. stoljea, Zagreb, 1991., 205-209; VEDRANA GJUKI-BENDER, Prikazi Dubrovnika uslikarstvu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 38, Split,1999.-2000., 220; IVANA PRIJAELJ PAVII, U potrazi zaizgubljenim slikarstvom, Dubrovnik, 2013., 315-318.

20 KARLO KOVA, Nikolaus Ragusinus und seine Zeit, Jahrbuch

das Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentralkommissionr Denkmalpflege, Bd. XI, Wien, 1917.; M. RAJKOVI (bilj.5), 118; KRUNO PRIJAELJ, Uz izlobu slika stare dubrovakekole na estivalu u Dubrovniku, Hrvatsko kolo, III/4, Zagreb,1950.; SANJA CVENI, Boidareviev riptih obitelji Bundiai ikonografije Marije u Suncu, Radovi Instituta za povijestumjetnosti,31, Zagreb, 2007, 73-79.

21 VOJISLAV URI, Dubrovaka slikarska kola, Beograd,1963.; VLADIMIR MARKOVI, Slikarstvo, u: Zlatno dobaDubrovnika XV. i XVI. stoljee, (ur.) Ante Sori, Zagreb,1987., 354; IGOR FISKOVI, Les symbioses des traditionset des innovations dans le tissu urbain et les monuments deDubrovnik du XI au XV siecles, Hortus artium medievalium,

2, Zagreb - Motovun, 1996., 105-122; VEDRANA GJUKI-BENDER (bilj. 19), 222-224.22 MILKA ANAK MEDI, Arhitektura Nemanjinog doba II,

Beograd, 1989., 202-261; ZORICA UBROVI, Srednjovjekovnasakralna arhitektura, u: Zagovori svetom ripunu BlagoKotorske biskupije, (ur. Radoslav omi), Zagreb, 2009., 59-68.

23 I. PRINCIPE, ri neobjavljene karte Dubrovnika iz 16-17.stoljea, Dubrovnik, 1, Dubrovnik, 1991., 191-202.

24 IGOR FISKOVI (bilj. 21), 105-222; VEDRANA GJUKI-BENDER (bilj. 19), 229.

25 VEDRANA GJUKI-BENDER (bilj. 19), 232-233. Na tommjestu, u biljeci broj 14, autorica upuuje itatelje da je o slicipisao Cvito Fiskovi ve 1940. godine, uJadranskoj straibroj 3.

26 VEDRANA GJUKI-BENDER (bilj. 19), 230-232; DANKOZELI, Dva poara, dvije obnove, dva stila: prilog poznavanjudubrovake stambene arhitekture sredinom 16. stoljea, Peristil,56, Zagreb, 2013., 114, sl. 1.

27

MILA RAJKOVI (bilj. 5), 116; JOSIP SOI (bilj. 2), 36,bilj. 18; ELJKO PEKOVI (bilj. 4), 137, bilj. 290; Philippi DeDiversis de Quadriginis, Situs aedificorum, politiae et laudabiliumconsuetudinum inclytae civitas Ragusii, cap. IV, p. 28-30, ed.Brunelli, Zara, 1880.; FILIP de DIVERSIS, Opis slavnog gradaDubrovnika. Predgovor, transkripcija i prijevod s latinskoga:Zdenka Janekovi-Rmer, Zagreb: Dom i svijet, 2004.

28 ELJKO PEKOVI (bilj. 4), 137.29FILIP de DIVERSIS, Opis Dubrovnika, Dubrovnik, Dubrovnik,

1973.; FILIP de DIVERSIS, Opis slavnog grada Dubrovnika.Predgovor, transkripcija i prijevod s latinskoga: ZdenkaJanekovi-Rmer, Zagreb: Dom i svijet, 2004.

30PIERO CASOLA, Viaggio in Gerusalemme, Milano, 1855.31 MILA RAJKOVI (bilj. 23), 116-117; ELJKO PEKOVI (bilj.

4), 139.32KARLO KOVA (bilj. 20); KRUNO PRIJAELJ (bilj. 20).33 IGOR FISKOVI, Les symbioses des traditions et des innovations

dans le zissu urbain et les monuments de Dubrovnik du XI auXV siecles, Hortus artium medievalium, 2, Zagreb - Motovun,1996., 105-122.

34 JOSIP SOI (bilj. 2), 32.35 JOSIP SOI (bilj. 2), legenda uz plan II/I.36ELJKO PEKOVI (bilj. 4), 141.37 NADA KLAI IVO PERICIOLI, Zadar u srednjem vijeku

do 1409. (= Prolost Zadra II), Zadar, 1976., 254-260, 288; IVOPERICIOLI, Umjetnika batina Samostana Sv. Krevana doXVI. stoljea, u: 1000 godina Samostana Sv. Krevana u Zadru,(ur. Miroslav Grani, Stijepo Obad, Ivo Petricoli), Zadar, 1990.,197-219; PAVUA VEI, Arhitektura romanike katedrale uZadru, Majstor Radovan i njegovo doba, rogir, 1994., 229-240;ISI, Episkopalni kompleks u Zadru, Zadar, 2013.

38 Larte in Italia Dal secolo XII al secolo XIII, vol. III, (ur.) CarloLodovico Ragghianti, Gherardo Casini Editore, Roma, 1969,col. 132-138; ERICH KUBACH PEER BLOCH, Romanikaumetnost, Bratstvo jedinstvo, Novi Sad, 1974., 117-119; ALICKMcLEAN, Romanesque architecture in Italy, u: Romanesque /

Architecture Sculpture Painting, (ur. Rol oman), Knemann- Kln, 1997, 106-108.

39 O tome svjedoe ugovori Dubrovnika s gradovima na italskojstrani Jadrana poetkom 13. st oljea: s Barijem i Monopolijem

ve 1201. godine i ermolijem 1203. godine. Ugovori su jamili,obostranu slobodu trgovanja i pomorskog prometa, carinskepovlastice i sline reciprocitete (vidi: BERNARD SULLI,Dubrovnik, enciklopedijska jedinica u: Enciklopedija Jugoslavije3, Zagreb, 1958., 130). Za ope umjetnike veze Dubrovnikas Apulijom vidi: CVIO FISKOVI, Prilog dubrovako-dalmatinskim i apuljskim vezama, Zbornik za likovne umetnosti,10, Novi Sad, 1974., 325-331.


12/12

74


Summary

Iconography of the Romanesque Cathedral at Dubrovnik

In order to deepen our contemporary knowledgeabout the Romanesque cathedral o Dubrovnik, it iso utmost importance to turn to the archaeologicalremains and the documented material evidence in orderto establish its ground plan. On the basis o the groundplan and in combination with the way the Cathedral wasdepicted in the art works produced during the periodrom the fifeenth to the seventeenth century, while alsotaking into account the contemporary written sources,we can propose a reconstruction o the Romanesque

Cathedral together with a number o architecturaleatures which have not been preserved. Te Cathedralwas an aisled basilica with a semi-circular apse whichprotruded at its east end. Te nave was separated romthe two aisles by means o arcades consisting o sixpiers resting on rectangular bases. Te piers carriedthe vaults and these, in turn, supported the galleriesabove the aisles and the roo o the basilica. Such anarrangement was recorded by Diversis and Casola inthe fifeenth century. In all likelihood, the two buttresseson the aade and eight more on each lateral wall wereadded later. At the top, the buttresses were connectedby semi-circular arches and an exterior gallery existedabove them. Tis gallery was connected to the one atthe back o the church, creating thus an ambulatorywhich enabled the circumambulation o the basilica.Tis eature was mentioned by Casola and can be seen,to a certain degree, on the triptych painted by NikolaBoidarevi. Most depictions show the Cathedral ashaving a dome on a round drum. However, the domeon the triptych painted by Pietro di Giovanni eaturesa polygonal drum. Te act that the bases o the twopiers situated under the dome are narrower comparedto others, as can be seen on the ground plan recordedby Stoi, may have had something to do with that. Tedepictions o the dome regularly show exterior ribs whichis a eature that requires urther critical deliberation. Atthe same time, the dome does appear requently in thearchitecture o Italian Romanesque churches. Tis canbe seen in the architectural heritage o Apulia, uscanyand Lombardy alike. When it comes to Dalmatia,however, only the cathedrals in its southern part, that

is, at Dubrovnik and Kotor, were provided with a domewhich is a phenomenon that points to the longevity oByzantine tradition in these towns. Te proposal putorward by Stoi, that the building o the Romanesquecathedral started during the last three decades o thetwelfh century, when the Archbishop o Dubrovnik wasAndrew o Lucca in uscany, seems convincing. Stoialso drew attention to the act that the buttresses wereadded onto the exterior ace o each lateral wall in orderto carry the weight o the gallery in the upper part o

the basilica. Tis may indicate that the initial conceptwas altered and it could be linked to an archival recordo 1199 which mentions that a certain Eustace wasrequired to carry out building works on the Cathedral.Tis Eustace was the son o Bernardo, a oreman(protomagister) in rani in Apulia. Tis means that thetwelfh century was not the time when the buildingworks began, as Pekovi suggested, but the time whenthe building continued afer the introduction o a newdesign with exterior galleries. Such galleries are oundin Italian churches (in Apulia, uscany and Lombardyalike) as well as in some Dalmatian ones, or example on

the lateral wall o Zadar Cathedral and on the wall o thesemi-circular apse o the basilica o St Chrysogonus inthe same town. On the other hand, act remains that theexterior galleries in Apulian churches were supported bya series o robust buttresses which carried high vaults(Bari, Bitonto, rani). Tese buttresses are much moresolid in comparison to the narrow ones which wereadded onto the walls o Dubrovnik Cathedral. Perhapsthis can be understood as a consequence o the changeo design or the new cathedral which saw the replacingo what one might call a uscan project o the secondhal o the twelfh century with the Apulian one romthe turn o the thirteenth. Te building works continuedlong afer this, well into the mid-ourteenth century, andin the process the cathedral acquired a number o Gothicelements. Its overall architectural composition was alsoimbued with the Gothic spatial articulation such as thetestudines opere gothico. Tis makes it clear that duringthe thirteenth and ourteenth century, Dubrovnikexperienced intense connections with Apulia.