FARMACEUTSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU
Historija farmacije(seminarski rad)
TEMA:
Usavršavanje vještine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi. Izučavanje urina i primjena u dijagnozi. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, začeci zdravstvene etike i deontologije.
Razdoblje poslije Hipokrata. Koske dogme. Grčki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinske misli u Grčkoj. Platon, Aristotel, Teofrast. Aleksandrijska škola. Materija medika.
Heraklid, herbaristi, toksikolozi. Mitridat, terijak, polifarmacija.
Sarajevo, juni 2013
Historija farmacije 2013
1.Usavršavanje vještine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi
1.1.Definicija lijeka
Pojam lijeka često se poistovjećuje sa pojmom otrova, jer i jedan i drugi imaju ista fizikalno-
hemijska svojstva, samo je razlika u količini unošenja lijeka, odnosno otrova u organizam.
Paracelsus je rekao: ''Sve supstancije su otrovi, jer nema ništa što nema otrovnih kvaliteta.
Samo je količina ta koja ih čini otrovnim (sola dosis facit veneum).'' U zavisnosti stanja u
kojem se nalazi organizam, ove jednostavne ili složene supstance će nekada poslužiti kao
hrana, drugi put ispoljiti ljekovita, a treći put otrovna svojstva. Djelovanje ovih supstancija
kao lijekova podrazumjeva unošenje istih u određenim količinama (veće od onih koje se
unose svakodnevno kao hrana) i pod određenim okolnostima, to jeste uspostavljanje
normalnog stanja kod bolesnog organizma. Dakle, lijekovi su supstance koje mogu spriječiti
nastanak bolesti. Konkretno, pojam lijeka, definisan je u članu 2. Zakona o stavljanju lijekova
u promet (Službeni list SFRJ, 58/76), dopunjen zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
stavljanju lijekova u promet (Službeni list SFRJ 56/80) koji glasi:
''Lekovi su u smislu ovog zakona, proizvodi za koje je naučnim putem i postupkom
propisanim ovim zakonom utvrđeno da se primenjivanjem na ljudima, odnosno životinjama, u
određenim količinama i na određeni način, mogu upotrebljavati radi otkrivanja, suzbijanja i
lečenja bolesti, odnosno radi postizanja drugih medicinskih opravdanih ciljeva.'' (1)
1.2. Izrada lijekova
Farmaceutska industrija proizvodi velik broj lijekova u mnogo različitih oblika, jačina i doza
koji dolaze na tržište u originalnoj ambalaži, opremljeni prema propisima dobre proizvođačke
prakse (GMP) sa svim podacima koje takvi lijekovi trebaju sadržavati. Takvi se lijekovi zovu
tvornički, odnosno gotovi lijekovi. Za razliku od gotovih lijekova, u apoteci se može izraditi i
lijek za određenog pacijenta, na temelju lijekarskog recepta. Takav se lijek izrađuje iz
djelatnih supstancija i pomoćnih tvari (rastvora, korigensa, masne podloge ...) te se oblikuje u
odgovarajući ljekoviti oblik - prema propisu lijekara, ili prema standardnoj recepturi koja se
nalazi u stručnim farmaceutskim priručnicima ili farmakopeji. Magistralni lijek se izdaje u
prikladnoj farmaceutskoj ambalaži (bočici, PVC posudici, papirnatoj kesicii ili kutiji ...) s
nalijepnicom (signaturom) bijele boje ako je namijenjen unutarnjoj upotrebi, odnosno crvene
2
Historija farmacije 2013
boje ako je za vanjsku upotrebu. Naljepnica sadrži i uputu kako i koliko puta lijek treba
uzimati, kako čuvati, datum izrade, te naziv apoteke i potpis farnaceuta koji je lijek izradio.
Takav lijek namijenjen je samo jednoj osobi, za koju je i propisan.Već dulje vrijeme opaža se
smanjena potreba za ovakvom, magistralnom izradom lijekova, no još uvijek se izrađuju, a
najčešće ih propisuju dermatolozi, prilagođujući sastav lijeka, primjerice masti, individualnim
potrebama određenog pacijenta.
1.3.Galenski preparati
Uz gotove, tvorničke lijekove, primjenjuju se i lijekovi izrađeni u galenskim laboratorijima ili
apotekama u manjim serijama, prema provjerenim recepturama. Zovu se galenski proizvodi, a
zbog količinski manje upotrebe ili kratkog roka trajanja ti se lijekovi ne proizvode
industrijski.
Izrađuju se po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli kvaliteta. Najčešće su to
različite očne kapi, masti, kreme, biljni sirupi, tinkture, čepići. (2)
Slika br. 1 Prirepma i izrada lijekova
3
Historija farmacije 2013
1.4. Najpoznatiji lijekovi
Lijekovi koji imaju analgetičke i u većim dozama protuupalne osobine, nazivaju se
nesteroidni protuupalni lijekovi. Takvi lijekovi koriste se za ublažavanje bolova, simptoma
groznice i upale. Kao i analgetici, tako i ovi lijekovi nemaju narkotičke osobine. Najpoznatiji
lijekovi koji spadaju u ovu skupinu su: aspirin, iboprofen i neproksen. Ovi lijekovi se mogu
nabaviti u slobodnoj prodaji (bez liječničkog recepta). Paracetamol, ima vrlo blago
protuupalno djelovanje i ne smatra se nesteroidnim protuupalnim lijekom.
Slika br. 2 Aspirin Slika br. 3 Ibuprofen
Slika br. 4 Paracetamol
4
Historija farmacije 2013
2. Izučavanje urina i primjena u dijagnozi
2.1.Sastav urina
Urin je vodena otopina otpadnih produkata metabolizma i organizmu nepotrebnih ili
škodljivih spojeva. Najveći dio sastojaka mokraće potiče od metabolizma bjelančevina ili
suviška mineralnih soli. Ono od čega zavisi sastav mokraće neke osobe jeste dob, zdravstveno
stanje, ishrana i aktivnost te osobe kao i razni vanjski faktori. Spojevi koji prelaze u moraću
mogu se podijeliti u tri glavne skupine:
a) Konstantne sastojke, tj. one, koji se uvijek nalaze u mokraći i kod zdravih i kod bolesnih
osoba. Tu spadaju mokraća, mokraćna kiselina i kreatinin, pigmenti i mnogi drugi organski
spojevi kao i hloridi, sulfati i fosfati alkalnih i zemnoalkalnih kovina i tragovi drugih
anorganskih soli.
b) Prigodne sastojke, tj. takve, koji prelaze u mokraću kod stanovitih fizioloških ili patoloških
stanja. Tako se npr. pojavljuje laktoza u mokraći trudnica i dojilja, aceton u mokraći ljudi,
koji gladuju, homogentizinska kiselina kod alkaptonurije, bjelančevine kod bolesti bubrega,
itd.
c) Slučajne sastojke, kao što su npr. sastojci hrane, lijekovi, otrovi i drugi spojevi, koji su
organizmu strani. Često se te tvari ne izlučuju kao takve, nego u mokraću prelaze njihovi
derivati ili spojevi, čije izlučivanje izazivaju te strane tvari. (3)
Slika br.5 Pakovanje urina
5
Historija farmacije 2013
2.2.Pregled urina
Kvalitativnom ili običnom analizom se ispituje fizikalno-hemijsko svojstvo mokraće ako se
želi ustanoviti, da li ona sadrži spojeve, kojih u urinu zdravih osoba nema ili koji su prisutni u
tako maloj koncentraciji, da se uobičajenim reakcijama ne mogu dokazati. Osim hemijskih
reakcija koje se izvode u rutinskoj analizi urina, potrebno je izvršiti i mikroskopski pregled
sedimenata, tj. taloga, koji se izdvaja iz mokraće. Taj talog sadrži sluz, kristale, ili amorfne
čestice teško topivih spojeva, ćelije iz mokraćnih organa ili iz krvi, kao i mikroorganizme,
dlačice i druge slučajne primjese.
2.3. Skupljanje i konzerviranje urina
2.3.1. Skupljanje urina
Kvantitativne analize potrebno je vršiti samo s alikvotnim dijelom ukupne 24-satne mokraće
ili s porcijama, koje su skupljene kroz izvjesno vrijeme. Za kvantitativne analize potrebno je
znati ukupni volumen pretraženog urina, da bi se moglo izračunati koliko je tvari izkučeno u
toku jednog dana. Mokraća (24-satna) sabire se tako što bolesnik potpuno isprazni mjehur i taj
uzorak mokraće se baci, zatim se skupe sve porcije urina, uključujući i onu, koja je puštena
sljedećeg dana u isto vrijeme. Skupljeni urin se pomiješa u većem sudu, izmjeri se volumen i
spremi oko 200 ml za analizu.
2.3.2. Konzerviranje urina
Hemijske analize se izvode sa mokraćom koja je stajala nekoliko sati. Ona se konzervira kada
se skupljaju 24-satne ili veće količine. Najbolji način vršenja konzerviranja je spremanje u
hladnjak u većem zatvorenom sudu u koji se dolijevaju redom izlučene porcije. Kao antiseptik
se koristi toluol ili hloroform. Mokraća se također može konzervirati sa nekoliko kristala
timola, što znači da se konzervans bira prema vrsti pretrage koja se želi izvesti.
2.4. Volumen urina
Neobično malen i neobično velik volumen 24 - satne mokraće može biti znak oboljenja.
Volumen 24-satne mokraće zdravih ljudi ne bi trebao da prelazi 2.000 ml i rijetko pada ispod
500 ml. Izlučivanje neobično velikog volumena mokraće zove se poliurija, a neobično malog
volumena – oligurija, dok se prestanak izlučivanja mokraće zove anurija. Poliurija je obična
6
Historija farmacije 2013
pojava kod šećerne bolesti, koja je zato dobila naziv d i a b e t e s m e l l i t u s. Jaka poliurija
bez izlučivanja šećera ili diabetes insipidus posljedica je nedostatka antidiuretičnog hormona
iz stražnjeg režnja hipofize. (4)
2.5. Specifična težina urina
Ono od čega zavisi specifična težina mokraće jeste koncentracija u urinu otopljenih spojeva.
Specifična težina mokraće kod zdravih ljudi mijenja se kroz 24 sata, u granicama od 1,010 do
1,025. Koncentracija nekih od spojeva koji se nalaze u urinu je monogo veća u poređenju na
krv, što se može vidjeti iz tabele 1:
Tabela 1. Koncentracija glavnih sastojaka mokraće u krvi i mokraći
U mokraći mg
% prosječno
U plazmi mg %
prosječno
Omjer
koncentracija
približno
Kod bolesti
bubrega
koncentracija u
krvi
Mokraćevina 2.000 30 67:1 Raste
Mokraćna
kiselina
60 2 30:1 Raste
Kreatinin 75 2 37:1 Raste
Indikan 1 0,05 20:1 Raste
Fosfat 150 3 50:1 Raste
Sulfat 150 3 50:1 Raste
Kalij 150 20 7,5:1 Raste vrlo malo
Natrij 350 335 1:1 Ne raste
Kalcij 15 10 1,5:1 Ne raste
Hlor 500 350 1,4:1 Ne raste
7
Historija farmacije 2013
2.6. Određivanje specifične težine urina
Specifična težina mokraće određuje se pomoću sprave koja se zove urometar, koji se može
vidjeti na slici br. 6
Slika br.6 Urometar
Kada se ispituje funkcija bubrega pomoću urometra postupkom razrjeđivanja i koncentriranja
mokraće, onda je potrebno korigirati izmjerenu specifičnu težinu, odnosno odbiti povišenje.
2.7.. Boja mokraće
Normalna mokraća sadrži nekoliko obojenih spojeva. Žuti urokrom je najvažniji spoj po
količini, kojeg zdravi ljudi izlučuju oko 0,5 mg na dan. Normalna, svježa mokraća sadrži
tragove urobilinogena i profirina, odnosno porfirinogena, uropterin i dr. Mokraća kod zdravih
ljudi može biti obojena od pigmenata, koji potiču od hrane ili od predmeta sa kojim su došli u
dodir. Neobična boja mokraće može biti znak bolesti. Blijedu boju ima mokraća dijabetičara i
hroničnih nefritičara. Postoje slučajevi kada mokraća sadrži melanogen. On se nalazi u
mokraći osoba koje imaju metastaze melanotičnih karcinoma ili sarkoma.
8
Historija farmacije 2013
3.Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, začeci zdravstvene etike i deontologije
3.1.Hipokratova zakletva
3.1.1.Hipokrat
Hipokrat je rođen na otoku Kosu (460.-377.) u
porodici liječnika. Svi njegovi preci su se bavili
ljekarskom profesijom. Kao sin liječnika pohađao
je medicinske škole Asklepijusova hrama.
Medicini svoga vremena Hipokrat je dodao svoje
znanje i iskustvo tako da se sistem njegova
djelovanja i znanja u medicini zove hipokratizam.
On je bio savremenik neumrlih Grka koji su se
istakli kao filozofi i ljekari, matematičari, odnosno ljudi od nauka: Sofokla, Aristofana i
Pindara, Herodota i Tukidida, Perikla i Fidija. U Aleksandrijskoj biblioteci su pronađena
njegova najznačajnija napisana djela '' Corpus hippocraticum'' koja ima 52 poglavlja ( O
liječniku, O rastenju zuba, O sokovima, O pristojnosti, O krizama itd.). Prema predmetnim
sadržajima koja obrađuju, njegova djela se mogu podijeliti u sljedeća područja obrade: zrak,
voda i mjesta; epidemije; zakletva i aforizmi. Njegova je velika zasluga što je svojim
znanjem, radom i bogatim iskustvom odvojio znanstvene metode u medicini od čarolija i
nadnaravnosti. Po Hipokratu je medicina nauka, a bolest prirodna pojava, a ne Božija kazna.
Na osnovu svog bogatog znanja i iskustva, Hipokrat je dao opis brojnih bolesti, a za neke se
opis nije do danas promijenio kao što je opis tuberkuloze, zaušnjaka, malarije, padavice. On
je, također, izvrsno znao da se služi i rasuđuje o bolestima pomoću ušiju, očiju, nosa, šaka,
gledajući, pipajući, osluškujući, njušeći, kontrolišući, te je u medicinskoj propedeutici postao
nenadmašan, u vrijeme kada se nije poznavala medicinska tehnologija. Hipokrat je dao opis
bolesnika koji umire, tako detaljno da se u svakodnevnom opisu terminalnih studija života
bolesnika govori o izgledu umirućeg bolesnika ''facies hippocratica''. U svakodnevnoj praksi
Hipokrat je isticao prirodu bolesti i izlječenje ''Natura senat, medicus cunat'' što u prevodu
znači ''Priroda ozdravlja, liječnik liječi''. U terapeutskom tretmanu zdravstveni radnici moraju
9
Slika br.6 Hipokrat (460.-377)
Historija farmacije 2013
stalno imati na umu njegovu izreku: ''Primum non nocere'' (Prvo ne naškoditi bolesniku).
Propisivao je i dijetetske režime i preporučivao upotrebu roborancija kod bolesnika. (5)
3.1.2. Ljekarske zakletve, Hipokratova zakletva
Temelj svih zakletvi vezan je i u prošlosti i u sadašnjosti za Hipokratovu zakletvu koja je
nešto izmjenjena u srednjem vijeku, međutim osnivne postavke zakletve ostale su iste.
Principi ove zakletve su uvedeni u sva pravila za medicinske škole srednjeg vijeka, a
liječničke obaveze u srednjem vijeku su regulirane nizom odredbi. Njemački car Fridrih II
izdao je odredbu o državnom nadzoru nad radom ljekara, njegovom školovanju što predstavlja
temelj kasnijeg zakonodavstva koja se odnose na prava i dužnosti ljekara. Sa razvitkom
industrije i pojavom građanskog društva nastaju i nova etička pravila koja govore o koristi
koju ljekar ima ako se moralno ponaša prema bolesniku. Na kongresu Međunarodnog saveza
ljekarskih društava usvojena je u Genevi nova Ženevska zakletva koja je u suštini
Hipokratova, ali preformulirana i prilagođena periodu u kojem se živjelo. U Hipokratovoj
zakletvi uočavaju se osnovne dužnosti ljekara, odnosno
čuvanje zdravlja i produženje ljudskog života, dok svi
njegovi postupci moraju biti usmjereni na dobrobit
bolesnika. Hipokratova pravila zabranjuju davanje
smrtonosnih lijekova, eutanziju, abortuse, te materijalno
i seksualno izrabljivanje pacijenata. Njegova zakletva
koja je temelj brojnih kodeksa koji su nastali u srednjem
i novom vijeku ostala je i do danas aktuelna. U prevodu
ona glasi:
''Kunem se Apolonom, liječnikom, Asklepijem, Higijejom
i Panakejom, svim bogovima i božicama, prizivajući ih
za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti ispunjavati
ovu zakletvu i ove obaveze. Svoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, davat
ću mu što mu u životu bude potrebno, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli
učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod
predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca mojega učitelja. Učit ću i đake
koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise
10
Slika br.7 Hipokratova zakletva
Historija farmacije 2013
odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štiti ću ga od svega što bi mu moglo
škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikom neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti
ću mu za nj. dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za podmetnuće ploda. Čisto ću i
pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to
prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika.
Kloneći se hotimičnog oštećenja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih.
Što pri svojemu poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, ukoliko se ne
bude smjelo javno znati, prešutjet ću i zadržat ću tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne
budem li je prekšio, neka mi bude sretan život i uspješna umjetnos, neka steknem slavu i ugled
ljudi do u daleka vremena, prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi
protivno.'' (6)
3.2.Ljekarska tajna
Sve informacije o pacijentovom zdravstvenom statusu, medicinskom stanju, dijagnozi,
prognozi i liječenju, te sve druge informacije osobnog karaktera moraju se čuvati povjerljivo,
čak i nakon smrti. Svako otkrivanje povjerljivih obavještenjasmije se izvršiti samo uz
eksplicitnu suglasnost pacijenta ili ako to izrazito traži zakon.
Svi podaci preko kojih se može identificirati
pacijent, moraju biti zaštićeni. Zaštita podataka
mora mora odgovarati načinu njihovog
pohranjivanja. Na isti način moraju biti
zaštićene informacije koje sadrže humane
supstancije kojih se porijeklo može
identificirati.
Pacijenti imaju pravo pristupa do svojih
medicinskih sousa i stručnih zapisa, te svakog
spisa i zapisa koji sadrži njihovi dijagnozu,
liječenje i njegu, te pravo da dobiju kopiju svojih medicinskih spisa i zapisa ili njihovih
dijelova.
11
Slika br. 8 Ilustracija ljekarske tajne
Historija farmacije 2013
Pacijenti imaju pravo da zahtijevaju ispravak, popunu, razjašnjenje ili aktualizaciju osobnih i
medicinskih podataka koji se njih tiču, a koji su netačni, nepotpuni, neodređeni i zastarjeli, ili
nisu relevantni za dijagnozu, tretman i njegu.
Ljekar može biti oslobođen čuvanja ljekarske tajne kada:
1.ga bolesnik oslobodi obaveze čuvanja tajne.
2.dobije pismeni nalog Suda (krivična djela).
3.interes zdravlja drugog lica, grupe lica ili društva postane važniji od interesa pacijenta
4.kod svjedočenja i vještačenja, naročito u vezi sa krivičnim djelima pri čemu je tajna
podjeljena sa organom koji vodi postupak. (7)
3.3.Začeci zdravstvene etike i deontologije
3.3.1.Uvod u zdravstvenu etiku
Zdravstvena etika podrazumjeva skup pravila ponašanja zdravstvenih radnika svih profila
prema zdravom i bolesnom pojedincu, odnosno postupka u jednoj zajednici, bilo da je to
porodica ili zajednica zdravih ili bolesnih lica.
Zdravstvena etika obuhvata tri oblasti:
1.Medicinsku etikeciju koja regulira obaveze zdravstvenih radnika prema korisnicima
zdravstvenih usluga
2.Medicinsku jurisprudenciju koja govori o medicinskom pravu i sankcijama koje se mogu
poduzeti ako se zdravstveni radnik ogluši o moralna pravila u medicini
3. Medicinska hodegetika koja govori o tome kako i koliko treba učiti u medicini (8)
Etika se smatra filozofskom disciplinom. Prema Aristotelu, etika je filozofska disciplina koja
čovjeka vodi sreći.
Milovanović smatra da je etika skup običaja, navika i normi kojim se ljudi jedne zajednice
rukovode u svojim postupcima i svom cjelokupnom ponašanju, Milovanović (1979.).
Medicinska etika regulira postupke zdravstvenog radnika u zdravstvenoj djelatnosti.
Moralnost čovjeka izvire iz njegovog razuma, inteligencije i sposobnosti stjecanja i korišćenja
ličnog i tuđeg znanja, te sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima. Moralni postupak se
veže za ličnost i njegovu emotivnost, odnosno njegov nagon.
12
Historija farmacije 2013
Pravila rada u zdravstvenoj djelatnosti se odnose na korisnike i davaoce zdravstvenih usluga.
Današnji profil zdravstvenog radnika (ljekar, zubni ljekar, farmaceut ili medicnski tehničar) je
stručno lice kojem je znanje potrebno za obavljanje vlastite struke. To uključuje poznavanje
građe i funkcije organa, bolesti i bolesnih stanja, njihovo liječenje, prognoze liječenja i
nezadovoljstva u liječenju. Ipak ovakvo znanje nisu posjedovali raniji ''iscjeljitelji''. Njihov
kvantum znanja bio je svakako manji, ali ne i javan kao što je to danas rad svakakog
zdravstvenog radnika.
3.3.2. Principi zdravstvene etike
Razvojem medicinske nauke nastali su brojni moralno-etički problemi koje treba rješavati na
obostrano zadovoljstvo korisnika zdravstvenih usluga i zdravstvenih radnika koji tu uslugu
pružaju. U rješavanju moralno etičkih problema traži se interdisciplinarni pristup. Etičke
komisije koje rješavaju moralno etičke probleme su sastavljene od zdravstvenih radnika
različitih profila; pravnika, sociologa, filozofa, pedagoga, socijalnih psihologa. Prema tome, u
okviru rješavanja moralno etičkih problema u savremenoj medicinskoj nauci javlja se pojam
''Etika II'' za razliku od Hipokratove ''Etika I'', jer su danas narasli moralno-etički problemi
takvi da uključuju one koji ''provode etiku'' i one koji su ''objekt, odnosno subjekt
posmatranja'', nad kojima se etička pravila primjenjuju. Kao primjer, koje obrađuju etičke
komisije, navest ću: vještačku i vantjelesnu oplodnju, eugeničke probleme, kao što su rađanja,
liječenje i rehabilitacija defektnog potomstva, vještačku ishranu, transplantaciju organa,
postupke i liječenja sa bolesnim i ranjenim i drugo.
Prema tome, etičke obaveze zdravstvenih radnika počinju sa njihovim upisom u školu,
odnosno fakultete zdravstvene struke, o čemu se detaljnije govori u moralnom kodeksu.
''Uvijek čini dobro i ne nanosi štetu''
Najstariji kodeksi i pravila u različitim oblicima iskazuju ovaj princip. U Hipokratovoj
zakletvi se naziru i tačno naglašavaju principi: ''Prvo ne naškoditi bolesniku''/Primum non
noccere/. Primjena naučnih i tehnoloških otkrića u savremenoj medicinskoj nauci ima svoje i
pozitivno, a i negativno djelovanje koje nije nezanemarljivo. Hipokrat, također kaže: ''Učini
navikom dvije stvari- pomozi ili bar nemoj nanijeti štetu''. Brojni su primjeri za nepoštivanje
ovog principa. Na primjer, pacijentu se operira štitna žlijezda, ona se odstrani i riješi bolest
primarno, ali se desi da se povrijedi laringelani nerv i pacijentu nastane kljenut glasnice, te
umjesto glasnog govora ima šapat. Tako pacijent dobiva fizičku defektnost, koju do liječenja
13
Historija farmacije 2013
nije imao. Ovakvi primjeri sreću se i kod konzervativnih tipova liječenja. Na primjer,
prilikom nekontrolirane upotrebe lijekova, javljaju se tzv. jatrogena oboljenja zbog neželjenih
efekata koje lijekovi ispoljavaju kroz predoziranost lijeka.
3.3.2.1. Princip povjerenja
Svakodnevno se susrećemo sa brojnim zdravstvenim stručnjacima u koje imamo različit
stepen povjerenja, a stepen povjerenja je taj o kome ovisi koliko će pacijent biti otvoren kada
se obraća zdravstvenom radniku. U oblast principa povjerenja spada i čuvanje profesionalne
tajne koja je obavezna za sve radnike u zdravstvenoj djelatnosti, npr: zabrana iskorištavanja
pacijenta /moralno, materijalno, spolno/, zaštita od nepravde koja se pacijentu nanosi u bilo
kojoj socijalnoj sredini i instituciji, te zaštita pacijenata od bilo kojih oblika nadriliječništva.
3.3.2.2. Prnicip humanih odnosa među radnicima zdravstvene struke
Zdravstveni radnici su dužni poštivati principe koje traže njihova strukovna udruženja,
odnosno profesije. O tome govore kodeksi za rad zdravstvenih radnika. Zato ovi principi
imaju dvije dimenzije: principi odnosa među zdravstvenim radnicima i principi koje treba
provoditi u interesu pacijenata. Ukoliko se radi o članovima porodice ili samom zdravstvenom
radniku potrebno je svim aktivnostima pomoći da isti zadovolje svoje potrebe i zahtjeve, brzo
i kvalitetno. Saradnja sa zdravstvenim radnicima mora biti na visokom nivou da se neriješeni
zdravstveni problemi pacijenata što ranije riješe i što brže dođe do prave istine o
zdravstvenom stanju pacijenta. Danas, se zbog toga, kvalitetan rad u zdravstvenoj djelatnosti
ocjenjuje timskim radom i odlukom. Na taj način se jača i nivo odgovornosti zdravstvenih
radnika i samim time daje kvalitetnija zdravstvena usluga.
3.3.2.3. Princip jednakosti i autonomije pacijenta
Kodeks etike zdravstvenih radnika kao i zakoni o zdravstvenoj zaštiti stalno ističu da će
zdravstveni radnici pružati zdravstvene usluge bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost,
socijalno porijeklo, pripadnost društvima, sektama, strankama.
14
Historija farmacije 2013
3.3.2.4. Princip istinitosti
Osnovno je pravilo da pacijent ima pravo da zna pravu istinu o svom zdravstvenom stanju. U
slučajevima kada se radi o bolesti sa lošom prognozom, iz razloga da pacijent ne bi odbacio
zdravstvenu uslugu, nastoji se, u cilju bolje saradnje, sačuvati ga od lošeg obavještenja i
teškog zdravstvenog stanja koje ga očekuje. U tom slučaju, zdravstveno stanje pacijenta se
saopštava nekom od užih članova porodice, koji su po svojim osobinama zrelosti u stanju
sačuvati profesionalnu tajnu na obostranu korist pacijenta porodice i zdravstvenih radnika.
Ovaj princip se također zadržava i zbog toga što postoje greške u dijagnosticiranju, liječenju,
a postoje i samoizlječenja od bolesti. (9)
4.Razdoblje poslije Hipokrata
Galen (slika br.9), prijeklom Grk iz Male Azije, je šest vijekova nakon Hipokrata, oca
medicine, upotpunio i dovršio njegovo djelo. Taj sjajni i svestrani duh postavio je stabilnu i
gotovo 1400 godina trajnu medicinsku nauku. Iza sebe je ostavio oko 400 djela, ne samo iz
medicine, nego i iz filozofije i matematike. Najveća njegova zasluga je ta što je sabrao i
uredio sveukupno dotadašnje znanje raznih
medicinskih škola. Tu su bile zastupljene sve
oblasti praktične medicine i farmacije. Galen je
ujedno bio i najveći apotekar svoga doba.
Po njemu je dobila ime nauka i vještina
pripremanja lijekova – galenska farmacija.
Grčki farmakolog i farmakognozist Dioscorid je
nezaobilazan. Njegovo djelo ''Materia
medica'', nauk o ljekovitim tvarima, je najveća
knjiga o lijekovima cijelog starog vijeka. To je
ujedno i prva Pharmakopoea. U njoj je
opisano oko 500 biljnih, životinjskih i
mineralnih lijekova, način njihova sakupljanja i čuvanja, te terapijska primjena i pripremanje.
I Dioscorid je izbjegavao praznovjerje. Svu svoju djelatnost je posvetio samo jednom dijelu
medicine, nauci o lijekovima. On nije bio tako svestran kao Galen. Jedan od istaknutih
rimskih ljekara tog doba bio je i Plinije Stariji . Napisao je veliko djelo od 37 knjiga pod
15
Slika br. 9 Galen
Historija farmacije 2013
naslovom''Historia naturalis''. Različita i suprotna shvaćanja pojedinih škola zbunjivala su
medicinske stručnjake, pa su pristupili primjeni zajedničkih postulata različitih škola. (10)
5. Grčki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinkse misli u Grčkoj
Kao što i sami znamo, medicinska misao seže daleko u prošlost, još od začetka ljudske
svijesti. Prvobitno se stvarala medicina promatranja onog što se dešava u prirodi na
životinjama i biljkama. Ono što se primjećivalo u prirodi, počelo se primjenjivati na čovjeku.
Dakle, osnov stjecanja znanja i iskustva bio je vezan za
promatranje. Počeli su se razvijati različiti pravci u
liječenju. Neki od njih bio je pravac analogije, liječenje po
principu ''Similia similibus kurant'', tj. slično se sličnim
liječi. Sve dok je bilo nadnaravno shvaćanje bolesti i
njenog nastanka, vladala je primitivna medicina. Mnogi
izvori pokazuju da je razvoj medicine i medicinske misli
započeo u Grčkoj, te da su Grci uveliko doprinijeli
procvatu istog. Čovjek, koji je zbog svoje vještine, nakon
smrti, proglašen bogom medicine bio je Asklepije (slika br.
10), sin Apolona i učenik mudrog kentaura Hirona koji ga
je uputio u medicinu. Prema pripovijedanju Asklepijus je
došao sa štapom kod bolesnika da ga posjeti. U jednom
trenutku je vidio da se oko štapa obavila zmija, koju je
Asklepijus ubio. Nakon toga pojavila se druga zmija, koja
je nosila travu u ustima. Tom travom je zmija oživjela
ubijenu zmiju, a Asklepije je počeo liječiti travama. Grci
su smatrali da je Askelpijus bio ljekar pa su pored mora
gradili Asklepijuseve hramove, liječnici držali bolesnike i
liječili ih dijetom, boravkom u prirodi i molitvama. Zmija
obavijena oko štapa je postala znak zdravstvene profesije.
(slika br.11 ). Korijen shvaćanja bolesti kao prirodne pojave usadio je antički ljekar Hipokrat.
On je prvi rekao da padavica nije sveta ili Božanska bolest, nego da ima svoj prirodni uzrok, a
pretpostavljeno Božansko porijeklo bolesti je odraz ljudskog neznanja i čuđenja zbog
karakteristične manifestacije bolesti. Svi Hipokratovi spisi, bitni za razvoj medicinske misli
16
Slika br. 10 Asklepije
Slika br 11.Znak zdravstvene profesije
Historija farmacije 2013
sabrani su u ''Corpus Hippocraticus''. Corpus Hippocraticus je djelo koje sadrži 59 dijelova
koje obuhvata: opću medicinu, anatomiju i fiziologiju, dijalektiku, opću patologiju, specijalnu
patologiju, terapiju, hirurgiju, okulistiku, ginekologiju, porodništvo i pedijatriju, što uveliko
govori o samom doprinosu Hipokratovih učenja u medicini. Nešto više od Hipokratu i
njegovom doprinosu, navedeno je seminarskom radu u dijelu pod rednim brojem 3. (11)
6.Platon, Aristotel, Teofrast
Drevni grčki filozof Aristotel (slika br.12) je najutjecajniji učenjak živoga svijeta od davnina.
Uradio je mnogobrojne zapise o opažanjima u prirodi, posebno atribute biljaka i životinja u
svijetu oko njega. Klasificirao je 540 životinjskih vrsta, a secirao oko 50. Aristotel je vjerovao
da su životinje, bilje i ljudi raspoređene u stupnjevitim skalama, na čijem dnu se nalaze
biljeke, a titulu najsavršenijeg nosi čovjek. Ta skala nosi naziv Skala prirode ili Veliki lanac
zbivanja. Još jedan aspekt njegove biologije je podjela
duše u tri dijela: vegetativna duša, odgovorna za
razmnožavanje i rast, osjetljiva duša, odgovorna za
mobilnost i osjećaje, te racionalna duša, odgovorna za
sposobnost mišljenja i refleksije. Prvu podjelu,
Aristotel pripisuje na biljke, druge dvije na životinje,
a sve tri podjele pripisuje na ljude. Aristotel, za
razliku od ranijih filozofa, kao npr. Egipćana, smješta
racionalnu dušu u srce, radije nego u mozak. Također
je zaslužan za dodavanje petog elementa – etera,
središte života u anatomiji. Bavio se i embriološkim
problemima, patologijom i terapijom. Aristotel je prvi
komparativni anatom, te osnivač biologije i
embriologije. Aristotelov nasljednik, Teofrast, je napisao niz knjiga o botanici – Historija
biljaka – biljke koje su preživjele kao najvažniji doprinos od Antike do botanike, čak i u
srednjem vijeku. Teofrast je predložio mehaničke sheme crtanja analogije između prirodnih i
umjetnih procesa. On također priznaje ulogu spola u reprodukciji nekih viših biljaka. (12)
17
Slika br. 12 Aristotel
Historija farmacije 2013
7.Aleksandrijska škola
Alexander Makedonski (slika br.13), 331.god.p.n.e. na ušću Nila osniva Aleksandriju.
Aleksandar Makedonski je osvojio cijeli mediteran, te nakon dužeg vremenskog perioda došlo
je do raspadanja i podijele carstva između različitih generala, u brojne kraljevine. Najvažnije
zaostalo kraljevstvo bilo je Pergam, kojim je vladao
Ptolomej u Egiptu. Na taj način se grčka kultura
prenijela u Egipat. Za vrijeme vladavine Ptelomeja, u
Egiptu je izgrađena najveća i najčuvenija biblioteka u
historiji, u kojoj su bila složena sva znanja iz epohe.
Biblioteka je imala i univerzitetski i naučni značaj, te su
u njoj obučavani naučnici po principima Aristotelove
škole. Na tom mjestu izvodile su se anatomske disekcije
na životinjama, ali i na ljudima u svrhu priprema za
mumifikaciju. Tada se uočilo i isticalo da je disekcija
neophodna za obuku profesionalnih aktivnosti ljekara i
da je zapravo fundamentalni dio u obuci. Kada se
govori o ovom periodu, bitno je napomenuti i to da je i
Aleksandrijska škola bila empirijska. U Aleksandriji je
nauka cvjetala kao nigdje u tadašnjem svijetu, a
rasadnik je bila Aleksandrijska škola, koja je osnovana
323. g.pne. U njoj su radili fizičar Heron,
matematičar Eukiid, geograf i astronom Ptolomej i
mnogi drugi. Taj naučni centar, koji je imao biblioteku
sa 700.000 svezaka, zasjenio je sve ostale, trajao je
skoro 1000 godina i dao je veliki polet razvoju nauke.
U Aleksandrijskoj školi se posebna pažnja posvećivala medicini. Tu su se najpre
proučavala Hipokratova i Aristotelova djela, i upravo je zasluga ove škole što su se ta djela i
sačuvala. Tu je prvi put sakupljena zbirka spisa "Corpus Hippocraticum”. Ali ubrzo je
Aleksandrija dala svoj doprinos medicini sistematskim proučavanjem anatomije. Aleksandrija
je prvo mesto na svetu gde su secirani ljudski leševi, kako bi se ušlo u tajne ljudkosg tijela.
Najzaslužniji ljekari Aleksandrijske škole bili su Herofil i Erazistrat. Lječnička obuka morala
je sadržavati tri fundamentalne aktivnosti: analizu, autopsiju (disectio- ''posjeta bolesti''- koja
18
Slika br. 13 Alexander Makedonski
Slika br. 14 Aleksandrijska škola
Historija farmacije 2013
pomaže liječniku u budućem pregledu bolesnika) i dijagnozu. Principi ove škole sačuvani su
do danas. (13)
8. Mitridat, terijak, polifarmacija
Godine 1241. Car Fridrih II je odredio da apotekari u Salernu moraju da polažu poseban ispit.
Apoteke su smjele da se osnivaju samo na osnovu odobrenja vlasti, koje su opet preko ljekara
vršile kontrolu rada u apotekama. Lijekovi ovih apoteka većinom su bili preuzeti iz arapske
farmacije, ali su se upotrebljavali i lijekovi koji su bili poznati i starim autorima. Naročito je
bio popularan lijek ''terijak'' koji se upotrebljavao ne samo kao protuotrov, već i kao
univerzalno sredstvo kod svih bolesti. Pontski kralj Mitridat VI Eupator (120 do 63 god. p. n.
e.) bio je veoma okrutan vladalac. Bojao se osvete i plašio se da ga ne otruju, pa je sastavio
protuotrov od 54 sastojka i uzimao ga dnevno, povećavajući doze. Uz to je redovno pio krv
pontskih patak, koje su bile hranjene otrovnim travama. Usled toga je zaista postao otporan
protiv djelovanja otrova. Poslije njegove smrti nađen je spis o njegovim toksikološkim
studijama. Mitridatov protuotrov preživio je svoga pronalazača i ostao još vijekovima u
upotrebi pod imenom ''Antidotum Mitridaticum'', a cijenjen je bio još i kao lijek protiv čitavog
niza bolesti, pa i protiv kuge. Andromah, ljekar cara Nerona, sastavio je sličnu kombinaciju,
koja sem toga sadržavala i otrov od zmije. On je taj svoj protuotrov nazvao ''terijak''.
Vremenom je terijak doživljavao razne izmjene i dopune, te se broj njegovih sastojaka popeo
71, a Galen je taj broj povisio čak na 100. (14)
19
Historija farmacije 2013
10. Literatura
1. Hadžović S. Opća farmakologija i toksikologija. 21-25. Svjetlost, Sarajevo, 1981.
2. Hadžović S. Opća farmakologija i toksikologija. 113-120. Svjetlost, Sarajevo, 1981.
3. Fišer M. Kliničko-biokemijske pretrage. 1-6. Školska knjiga, Zagreb, 1956.
4. Fišer M. Kliničko-biokemijske pretrage. 7-14. Školska knjiga, Zagreb, 1956.
5. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom 46-47. Des, Sarajevo, 1997.
6. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 47-48. Des, Sarajevo, 1997.
7. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 41-42. Des, Sarajevo, 1997.
8. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 43. Des, Sarajevo, 1997.
9. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 43-45. Des, Sarajevo, 1997.
10. http://www.salveo.ba/ba/recent/galenova-laboratorija/ (pristup vršen 11.7. 2013)
11. http://www.dualsoft.rs/nikola/mitologija/asklepije.html (pristup vršen 11-7- 2013.)
12. http://svetmedicine.com/index.php/istorija-medicine/29-medicina-stare-grcke?start=4
(pristup vršen 11-7- 2013.)
13. Duričić A. Pregled istorije farmacije. 70-71. Centralni higijenski zavod, Sarajevo, 1954.
Popis slika:
Slika 1. http://ekapija.ba/Vijest/vijesti/farmaceutska-kuca-iz-juzne-koreje-zainteresirana-za-
proizvodnju-u-rs/26001 (Datum pristupa 8. 7.2013.)
Slika 2. http://www.theodora.com/drugs/bayer_aspirin_tablets_bayer_healthcare_llc.html (Datum pristupa 8. 7.2013.)
Slika 3. http://xmdservices.com/modules/com_joomlawatch/ibuprofen-structure-864.html (Datum pristupa 8. 7.2013.)
20
Historija farmacije 2013
Slika 4. http://www.google.ba/search?um=1&hl=bs&biw=1280&bih=610&tbm=isch&sa=1&q=paracetamol&oq=paracetamol&gs_l=img.3... images%252Fparacetamol.jpg% (Datum pristupa 8. 7.2013.)
Slika 5. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013.)
Slika 6. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013)
21