Download docx - Historija Farmacije (Seminarski Rad) Džana Avdić

FARMACEUTSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

Historija farmacije(seminarski rad)

TEMA:

Usavršavanje vještine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi. Izučavanje urina i primjena u dijagnozi. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, začeci zdravstvene etike i deontologije.

Razdoblje poslije Hipokrata. Koske dogme. Grčki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinske misli u Grčkoj. Platon, Aristotel, Teofrast. Aleksandrijska škola. Materija medika.

Heraklid, herbaristi, toksikolozi. Mitridat, terijak, polifarmacija.

Sarajevo, juni 2013

Historija farmacije 2013

1.Usavršavanje vještine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi

1.1.Definicija lijeka

Pojam lijeka često se poistovjećuje sa pojmom otrova, jer i jedan i drugi imaju ista fizikalno-

hemijska svojstva, samo je razlika u količini unošenja lijeka, odnosno otrova u organizam.

Paracelsus je rekao: ''Sve supstancije su otrovi, jer nema ništa što nema otrovnih kvaliteta.

Samo je količina ta koja ih čini otrovnim (sola dosis facit veneum).'' U zavisnosti stanja u

kojem se nalazi organizam, ove jednostavne ili složene supstance će nekada poslužiti kao

hrana, drugi put ispoljiti ljekovita, a treći put otrovna svojstva. Djelovanje ovih supstancija

kao lijekova podrazumjeva unošenje istih u određenim količinama (veće od onih koje se

unose svakodnevno kao hrana) i pod određenim okolnostima, to jeste uspostavljanje

normalnog stanja kod bolesnog organizma. Dakle, lijekovi su supstance koje mogu spriječiti

nastanak bolesti. Konkretno, pojam lijeka, definisan je u članu 2. Zakona o stavljanju lijekova

u promet (Službeni list SFRJ, 58/76), dopunjen zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

stavljanju lijekova u promet (Službeni list SFRJ 56/80) koji glasi:

''Lekovi su u smislu ovog zakona, proizvodi za koje je naučnim putem i postupkom

propisanim ovim zakonom utvrđeno da se primenjivanjem na ljudima, odnosno životinjama, u

određenim količinama i na određeni način, mogu upotrebljavati radi otkrivanja, suzbijanja i

lečenja bolesti, odnosno radi postizanja drugih medicinskih opravdanih ciljeva.'' (1)

1.2. Izrada lijekova

Farmaceutska industrija proizvodi velik broj lijekova u mnogo različitih oblika, jačina i doza

koji dolaze na tržište u originalnoj ambalaži, opremljeni prema propisima dobre proizvođačke

prakse (GMP) sa svim podacima koje takvi lijekovi trebaju sadržavati. Takvi se lijekovi zovu

tvornički, odnosno gotovi lijekovi. Za razliku od gotovih lijekova, u apoteci se može izraditi i

lijek za određenog pacijenta, na temelju lijekarskog recepta. Takav se lijek izrađuje iz

djelatnih supstancija i pomoćnih tvari (rastvora, korigensa, masne podloge ...) te se oblikuje u

odgovarajući ljekoviti oblik - prema propisu lijekara, ili prema standardnoj recepturi koja se

nalazi u stručnim farmaceutskim priručnicima ili farmakopeji. Magistralni lijek se izdaje u

prikladnoj farmaceutskoj ambalaži (bočici, PVC posudici, papirnatoj kesicii ili kutiji ...) s

nalijepnicom (signaturom) bijele boje ako je namijenjen unutarnjoj upotrebi, odnosno crvene

2


boje ako je za vanjsku upotrebu. Naljepnica sadrži i uputu kako i koliko puta lijek treba

uzimati, kako čuvati, datum izrade, te naziv apoteke i potpis farnaceuta koji je lijek izradio.

Takav lijek namijenjen je samo jednoj osobi, za koju je i propisan.Već dulje vrijeme opaža se

smanjena potreba za ovakvom, magistralnom izradom lijekova, no još uvijek se izrađuju, a

najčešće ih propisuju dermatolozi, prilagođujući sastav lijeka, primjerice masti, individualnim

potrebama određenog pacijenta.

1.3.Galenski preparati

Uz gotove, tvorničke lijekove, primjenjuju se i lijekovi izrađeni u galenskim laboratorijima ili

apotekama u manjim serijama, prema provjerenim recepturama. Zovu se galenski proizvodi, a

zbog količinski manje upotrebe ili kratkog roka trajanja ti se lijekovi ne proizvode

industrijski.

Izrađuju se po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli kvaliteta. Najčešće su to

različite očne kapi, masti, kreme, biljni sirupi, tinkture, čepići. (2)

Slika br. 1 Prirepma i izrada lijekova

3


1.4. Najpoznatiji lijekovi

Lijekovi koji imaju analgetičke i u većim dozama protuupalne osobine, nazivaju se

nesteroidni protuupalni lijekovi. Takvi lijekovi koriste se za ublažavanje bolova, simptoma

groznice i upale. Kao i analgetici, tako i ovi lijekovi nemaju narkotičke osobine. Najpoznatiji

lijekovi koji spadaju u ovu skupinu su: aspirin, iboprofen i neproksen. Ovi lijekovi se mogu

nabaviti u slobodnoj prodaji (bez liječničkog recepta). Paracetamol, ima vrlo blago

protuupalno djelovanje i ne smatra se nesteroidnim protuupalnim lijekom.

Slika br. 2 Aspirin Slika br. 3 Ibuprofen

Slika br. 4 Paracetamol

4


2. Izučavanje urina i primjena u dijagnozi

2.1.Sastav urina

Urin je vodena otopina otpadnih produkata metabolizma i organizmu nepotrebnih ili

škodljivih spojeva. Najveći dio sastojaka mokraće potiče od metabolizma bjelančevina ili

suviška mineralnih soli. Ono od čega zavisi sastav mokraće neke osobe jeste dob, zdravstveno

stanje, ishrana i aktivnost te osobe kao i razni vanjski faktori. Spojevi koji prelaze u moraću

mogu se podijeliti u tri glavne skupine:

a) Konstantne sastojke, tj. one, koji se uvijek nalaze u mokraći i kod zdravih i kod bolesnih

osoba. Tu spadaju mokraća, mokraćna kiselina i kreatinin, pigmenti i mnogi drugi organski

spojevi kao i hloridi, sulfati i fosfati alkalnih i zemnoalkalnih kovina i tragovi drugih

anorganskih soli.

b) Prigodne sastojke, tj. takve, koji prelaze u mokraću kod stanovitih fizioloških ili patoloških

stanja. Tako se npr. pojavljuje laktoza u mokraći trudnica i dojilja, aceton u mokraći ljudi,

koji gladuju, homogentizinska kiselina kod alkaptonurije, bjelančevine kod bolesti bubrega,

itd.

c) Slučajne sastojke, kao što su npr. sastojci hrane, lijekovi, otrovi i drugi spojevi, koji su

organizmu strani. Često se te tvari ne izlučuju kao takve, nego u mokraću prelaze njihovi

derivati ili spojevi, čije izlučivanje izazivaju te strane tvari. (3)

Slika br.5 Pakovanje urina

5


2.2.Pregled urina

Kvalitativnom ili običnom analizom se ispituje fizikalno-hemijsko svojstvo mokraće ako se

želi ustanoviti, da li ona sadrži spojeve, kojih u urinu zdravih osoba nema ili koji su prisutni u

tako maloj koncentraciji, da se uobičajenim reakcijama ne mogu dokazati. Osim hemijskih

reakcija koje se izvode u rutinskoj analizi urina, potrebno je izvršiti i mikroskopski pregled

sedimenata, tj. taloga, koji se izdvaja iz mokraće. Taj talog sadrži sluz, kristale, ili amorfne

čestice teško topivih spojeva, ćelije iz mokraćnih organa ili iz krvi, kao i mikroorganizme,

dlačice i druge slučajne primjese.

2.3. Skupljanje i konzerviranje urina

2.3.1. Skupljanje urina

Kvantitativne analize potrebno je vršiti samo s alikvotnim dijelom ukupne 24-satne mokraće

ili s porcijama, koje su skupljene kroz izvjesno vrijeme. Za kvantitativne analize potrebno je

znati ukupni volumen pretraženog urina, da bi se moglo izračunati koliko je tvari izkučeno u

toku jednog dana. Mokraća (24-satna) sabire se tako što bolesnik potpuno isprazni mjehur i taj

uzorak mokraće se baci, zatim se skupe sve porcije urina, uključujući i onu, koja je puštena

sljedećeg dana u isto vrijeme. Skupljeni urin se pomiješa u većem sudu, izmjeri se volumen i

spremi oko 200 ml za analizu.

2.3.2. Konzerviranje urina

Hemijske analize se izvode sa mokraćom koja je stajala nekoliko sati. Ona se konzervira kada

se skupljaju 24-satne ili veće količine. Najbolji način vršenja konzerviranja je spremanje u

hladnjak u većem zatvorenom sudu u koji se dolijevaju redom izlučene porcije. Kao antiseptik

se koristi toluol ili hloroform. Mokraća se također može konzervirati sa nekoliko kristala

timola, što znači da se konzervans bira prema vrsti pretrage koja se želi izvesti.

2.4. Volumen urina

Neobično malen i neobično velik volumen 24 - satne mokraće može biti znak oboljenja.

Volumen 24-satne mokraće zdravih ljudi ne bi trebao da prelazi 2.000 ml i rijetko pada ispod

500 ml. Izlučivanje neobično velikog volumena mokraće zove se poliurija, a neobično malog

volumena – oligurija, dok se prestanak izlučivanja mokraće zove anurija. Poliurija je obična

6


pojava kod šećerne bolesti, koja je zato dobila naziv d i a b e t e s m e l l i t u s. Jaka poliurija

bez izlučivanja šećera ili diabetes insipidus posljedica je nedostatka antidiuretičnog hormona

iz stražnjeg režnja hipofize. (4)

2.5. Specifična težina urina

Ono od čega zavisi specifična težina mokraće jeste koncentracija u urinu otopljenih spojeva.

Specifična težina mokraće kod zdravih ljudi mijenja se kroz 24 sata, u granicama od 1,010 do

1,025. Koncentracija nekih od spojeva koji se nalaze u urinu je monogo veća u poređenju na

krv, što se može vidjeti iz tabele 1:

Tabela 1. Koncentracija glavnih sastojaka mokraće u krvi i mokraći

U mokraći mg

% prosječno

U plazmi mg %

prosječno

Omjer

koncentracija

približno

Kod bolesti

bubrega

koncentracija u

krvi

Mokraćevina 2.000 30 67:1 Raste

Mokraćna

kiselina

60 2 30:1 Raste

Kreatinin 75 2 37:1 Raste

Indikan 1 0,05 20:1 Raste

Fosfat 150 3 50:1 Raste

Sulfat 150 3 50:1 Raste

Kalij 150 20 7,5:1 Raste vrlo malo

Natrij 350 335 1:1 Ne raste

Kalcij 15 10 1,5:1 Ne raste

Hlor 500 350 1,4:1 Ne raste

7


2.6. Određivanje specifične težine urina

Specifična težina mokraće određuje se pomoću sprave koja se zove urometar, koji se može

vidjeti na slici br. 6

Slika br.6 Urometar

Kada se ispituje funkcija bubrega pomoću urometra postupkom razrjeđivanja i koncentriranja

mokraće, onda je potrebno korigirati izmjerenu specifičnu težinu, odnosno odbiti povišenje.

2.7.. Boja mokraće

Normalna mokraća sadrži nekoliko obojenih spojeva. Žuti urokrom je najvažniji spoj po

količini, kojeg zdravi ljudi izlučuju oko 0,5 mg na dan. Normalna, svježa mokraća sadrži

tragove urobilinogena i profirina, odnosno porfirinogena, uropterin i dr. Mokraća kod zdravih

ljudi može biti obojena od pigmenata, koji potiču od hrane ili od predmeta sa kojim su došli u

dodir. Neobična boja mokraće može biti znak bolesti. Blijedu boju ima mokraća dijabetičara i

hroničnih nefritičara. Postoje slučajevi kada mokraća sadrži melanogen. On se nalazi u

mokraći osoba koje imaju metastaze melanotičnih karcinoma ili sarkoma.

8


3.Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, začeci zdravstvene etike i deontologije

3.1.Hipokratova zakletva

3.1.1.Hipokrat

Hipokrat je rođen na otoku Kosu (460.-377.) u

porodici liječnika. Svi njegovi preci su se bavili

ljekarskom profesijom. Kao sin liječnika pohađao

je medicinske škole Asklepijusova hrama.

Medicini svoga vremena Hipokrat je dodao svoje

znanje i iskustvo tako da se sistem njegova

djelovanja i znanja u medicini zove hipokratizam.

On je bio savremenik neumrlih Grka koji su se

istakli kao filozofi i ljekari, matematičari, odnosno ljudi od nauka: Sofokla, Aristofana i

Pindara, Herodota i Tukidida, Perikla i Fidija. U Aleksandrijskoj biblioteci su pronađena

njegova najznačajnija napisana djela '' Corpus hippocraticum'' koja ima 52 poglavlja ( O

liječniku, O rastenju zuba, O sokovima, O pristojnosti, O krizama itd.). Prema predmetnim

sadržajima koja obrađuju, njegova djela se mogu podijeliti u sljedeća područja obrade: zrak,

voda i mjesta; epidemije; zakletva i aforizmi. Njegova je velika zasluga što je svojim

znanjem, radom i bogatim iskustvom odvojio znanstvene metode u medicini od čarolija i

nadnaravnosti. Po Hipokratu je medicina nauka, a bolest prirodna pojava, a ne Božija kazna.

Na osnovu svog bogatog znanja i iskustva, Hipokrat je dao opis brojnih bolesti, a za neke se

opis nije do danas promijenio kao što je opis tuberkuloze, zaušnjaka, malarije, padavice. On

je, također, izvrsno znao da se služi i rasuđuje o bolestima pomoću ušiju, očiju, nosa, šaka,

gledajući, pipajući, osluškujući, njušeći, kontrolišući, te je u medicinskoj propedeutici postao

nenadmašan, u vrijeme kada se nije poznavala medicinska tehnologija. Hipokrat je dao opis

bolesnika koji umire, tako detaljno da se u svakodnevnom opisu terminalnih studija života

bolesnika govori o izgledu umirućeg bolesnika ''facies hippocratica''. U svakodnevnoj praksi

Hipokrat je isticao prirodu bolesti i izlječenje ''Natura senat, medicus cunat'' što u prevodu

znači ''Priroda ozdravlja, liječnik liječi''. U terapeutskom tretmanu zdravstveni radnici moraju

9

Slika br.6 Hipokrat (460.-377)


stalno imati na umu njegovu izreku: ''Primum non nocere'' (Prvo ne naškoditi bolesniku).

Propisivao je i dijetetske režime i preporučivao upotrebu roborancija kod bolesnika. (5)

3.1.2. Ljekarske zakletve, Hipokratova zakletva

Temelj svih zakletvi vezan je i u prošlosti i u sadašnjosti za Hipokratovu zakletvu koja je

nešto izmjenjena u srednjem vijeku, međutim osnivne postavke zakletve ostale su iste.

Principi ove zakletve su uvedeni u sva pravila za medicinske škole srednjeg vijeka, a

liječničke obaveze u srednjem vijeku su regulirane nizom odredbi. Njemački car Fridrih II

izdao je odredbu o državnom nadzoru nad radom ljekara, njegovom školovanju što predstavlja

temelj kasnijeg zakonodavstva koja se odnose na prava i dužnosti ljekara. Sa razvitkom

industrije i pojavom građanskog društva nastaju i nova etička pravila koja govore o koristi

koju ljekar ima ako se moralno ponaša prema bolesniku. Na kongresu Međunarodnog saveza

ljekarskih društava usvojena je u Genevi nova Ženevska zakletva koja je u suštini

Hipokratova, ali preformulirana i prilagođena periodu u kojem se živjelo. U Hipokratovoj

zakletvi uočavaju se osnovne dužnosti ljekara, odnosno

čuvanje zdravlja i produženje ljudskog života, dok svi

njegovi postupci moraju biti usmjereni na dobrobit

bolesnika. Hipokratova pravila zabranjuju davanje

smrtonosnih lijekova, eutanziju, abortuse, te materijalno

i seksualno izrabljivanje pacijenata. Njegova zakletva

koja je temelj brojnih kodeksa koji su nastali u srednjem

i novom vijeku ostala je i do danas aktuelna. U prevodu

ona glasi:

''Kunem se Apolonom, liječnikom, Asklepijem, Higijejom

i Panakejom, svim bogovima i božicama, prizivajući ih

za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti ispunjavati

ovu zakletvu i ove obaveze. Svoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, davat

ću mu što mu u životu bude potrebno, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli

učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod

predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca mojega učitelja. Učit ću i đake

koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise

10

Slika br.7 Hipokratova zakletva


odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štiti ću ga od svega što bi mu moglo

škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikom neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti

ću mu za nj. dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za podmetnuće ploda. Čisto ću i

pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to

prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika.

Kloneći se hotimičnog oštećenja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih.

Što pri svojemu poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, ukoliko se ne

bude smjelo javno znati, prešutjet ću i zadržat ću tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne

budem li je prekšio, neka mi bude sretan život i uspješna umjetnos, neka steknem slavu i ugled

ljudi do u daleka vremena, prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi

protivno.'' (6)

3.2.Ljekarska tajna

Sve informacije o pacijentovom zdravstvenom statusu, medicinskom stanju, dijagnozi,

prognozi i liječenju, te sve druge informacije osobnog karaktera moraju se čuvati povjerljivo,

čak i nakon smrti. Svako otkrivanje povjerljivih obavještenjasmije se izvršiti samo uz

eksplicitnu suglasnost pacijenta ili ako to izrazito traži zakon.

Svi podaci preko kojih se može identificirati

pacijent, moraju biti zaštićeni. Zaštita podataka

mora mora odgovarati načinu njihovog

pohranjivanja. Na isti način moraju biti

zaštićene informacije koje sadrže humane

supstancije kojih se porijeklo može

identificirati.

Pacijenti imaju pravo pristupa do svojih

medicinskih sousa i stručnih zapisa, te svakog

spisa i zapisa koji sadrži njihovi dijagnozu,

liječenje i njegu, te pravo da dobiju kopiju svojih medicinskih spisa i zapisa ili njihovih

dijelova.

11

Slika br. 8 Ilustracija ljekarske tajne


Pacijenti imaju pravo da zahtijevaju ispravak, popunu, razjašnjenje ili aktualizaciju osobnih i

medicinskih podataka koji se njih tiču, a koji su netačni, nepotpuni, neodređeni i zastarjeli, ili

nisu relevantni za dijagnozu, tretman i njegu.

Ljekar može biti oslobođen čuvanja ljekarske tajne kada:

1.ga bolesnik oslobodi obaveze čuvanja tajne.

2.dobije pismeni nalog Suda (krivična djela).

3.interes zdravlja drugog lica, grupe lica ili društva postane važniji od interesa pacijenta

4.kod svjedočenja i vještačenja, naročito u vezi sa krivičnim djelima pri čemu je tajna

podjeljena sa organom koji vodi postupak. (7)

3.3.Začeci zdravstvene etike i deontologije

3.3.1.Uvod u zdravstvenu etiku

Zdravstvena etika podrazumjeva skup pravila ponašanja zdravstvenih radnika svih profila

prema zdravom i bolesnom pojedincu, odnosno postupka u jednoj zajednici, bilo da je to

porodica ili zajednica zdravih ili bolesnih lica.

Zdravstvena etika obuhvata tri oblasti:

1.Medicinsku etikeciju koja regulira obaveze zdravstvenih radnika prema korisnicima

zdravstvenih usluga

2.Medicinsku jurisprudenciju koja govori o medicinskom pravu i sankcijama koje se mogu

poduzeti ako se zdravstveni radnik ogluši o moralna pravila u medicini

3. Medicinska hodegetika koja govori o tome kako i koliko treba učiti u medicini (8)

Etika se smatra filozofskom disciplinom. Prema Aristotelu, etika je filozofska disciplina koja

čovjeka vodi sreći.

Milovanović smatra da je etika skup običaja, navika i normi kojim se ljudi jedne zajednice

rukovode u svojim postupcima i svom cjelokupnom ponašanju, Milovanović (1979.).

Medicinska etika regulira postupke zdravstvenog radnika u zdravstvenoj djelatnosti.

Moralnost čovjeka izvire iz njegovog razuma, inteligencije i sposobnosti stjecanja i korišćenja

ličnog i tuđeg znanja, te sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima. Moralni postupak se

veže za ličnost i njegovu emotivnost, odnosno njegov nagon.

12


Pravila rada u zdravstvenoj djelatnosti se odnose na korisnike i davaoce zdravstvenih usluga.

Današnji profil zdravstvenog radnika (ljekar, zubni ljekar, farmaceut ili medicnski tehničar) je

stručno lice kojem je znanje potrebno za obavljanje vlastite struke. To uključuje poznavanje

građe i funkcije organa, bolesti i bolesnih stanja, njihovo liječenje, prognoze liječenja i

nezadovoljstva u liječenju. Ipak ovakvo znanje nisu posjedovali raniji ''iscjeljitelji''. Njihov

kvantum znanja bio je svakako manji, ali ne i javan kao što je to danas rad svakakog

zdravstvenog radnika.

3.3.2. Principi zdravstvene etike

Razvojem medicinske nauke nastali su brojni moralno-etički problemi koje treba rješavati na

obostrano zadovoljstvo korisnika zdravstvenih usluga i zdravstvenih radnika koji tu uslugu

pružaju. U rješavanju moralno etičkih problema traži se interdisciplinarni pristup. Etičke

komisije koje rješavaju moralno etičke probleme su sastavljene od zdravstvenih radnika

različitih profila; pravnika, sociologa, filozofa, pedagoga, socijalnih psihologa. Prema tome, u

okviru rješavanja moralno etičkih problema u savremenoj medicinskoj nauci javlja se pojam

''Etika II'' za razliku od Hipokratove ''Etika I'', jer su danas narasli moralno-etički problemi

takvi da uključuju one koji ''provode etiku'' i one koji su ''objekt, odnosno subjekt

posmatranja'', nad kojima se etička pravila primjenjuju. Kao primjer, koje obrađuju etičke

komisije, navest ću: vještačku i vantjelesnu oplodnju, eugeničke probleme, kao što su rađanja,

liječenje i rehabilitacija defektnog potomstva, vještačku ishranu, transplantaciju organa,

postupke i liječenja sa bolesnim i ranjenim i drugo.

Prema tome, etičke obaveze zdravstvenih radnika počinju sa njihovim upisom u školu,

odnosno fakultete zdravstvene struke, o čemu se detaljnije govori u moralnom kodeksu.

''Uvijek čini dobro i ne nanosi štetu''

Najstariji kodeksi i pravila u različitim oblicima iskazuju ovaj princip. U Hipokratovoj

zakletvi se naziru i tačno naglašavaju principi: ''Prvo ne naškoditi bolesniku''/Primum non

noccere/. Primjena naučnih i tehnoloških otkrića u savremenoj medicinskoj nauci ima svoje i

pozitivno, a i negativno djelovanje koje nije nezanemarljivo. Hipokrat, također kaže: ''Učini

navikom dvije stvari- pomozi ili bar nemoj nanijeti štetu''. Brojni su primjeri za nepoštivanje

ovog principa. Na primjer, pacijentu se operira štitna žlijezda, ona se odstrani i riješi bolest

primarno, ali se desi da se povrijedi laringelani nerv i pacijentu nastane kljenut glasnice, te

umjesto glasnog govora ima šapat. Tako pacijent dobiva fizičku defektnost, koju do liječenja

13


nije imao. Ovakvi primjeri sreću se i kod konzervativnih tipova liječenja. Na primjer,

prilikom nekontrolirane upotrebe lijekova, javljaju se tzv. jatrogena oboljenja zbog neželjenih

efekata koje lijekovi ispoljavaju kroz predoziranost lijeka.

3.3.2.1. Princip povjerenja

Svakodnevno se susrećemo sa brojnim zdravstvenim stručnjacima u koje imamo različit

stepen povjerenja, a stepen povjerenja je taj o kome ovisi koliko će pacijent biti otvoren kada

se obraća zdravstvenom radniku. U oblast principa povjerenja spada i čuvanje profesionalne

tajne koja je obavezna za sve radnike u zdravstvenoj djelatnosti, npr: zabrana iskorištavanja

pacijenta /moralno, materijalno, spolno/, zaštita od nepravde koja se pacijentu nanosi u bilo

kojoj socijalnoj sredini i instituciji, te zaštita pacijenata od bilo kojih oblika nadriliječništva.

3.3.2.2. Prnicip humanih odnosa među radnicima zdravstvene struke

Zdravstveni radnici su dužni poštivati principe koje traže njihova strukovna udruženja,

odnosno profesije. O tome govore kodeksi za rad zdravstvenih radnika. Zato ovi principi

imaju dvije dimenzije: principi odnosa među zdravstvenim radnicima i principi koje treba

provoditi u interesu pacijenata. Ukoliko se radi o članovima porodice ili samom zdravstvenom

radniku potrebno je svim aktivnostima pomoći da isti zadovolje svoje potrebe i zahtjeve, brzo

i kvalitetno. Saradnja sa zdravstvenim radnicima mora biti na visokom nivou da se neriješeni

zdravstveni problemi pacijenata što ranije riješe i što brže dođe do prave istine o

zdravstvenom stanju pacijenta. Danas, se zbog toga, kvalitetan rad u zdravstvenoj djelatnosti

ocjenjuje timskim radom i odlukom. Na taj način se jača i nivo odgovornosti zdravstvenih

radnika i samim time daje kvalitetnija zdravstvena usluga.

3.3.2.3. Princip jednakosti i autonomije pacijenta

Kodeks etike zdravstvenih radnika kao i zakoni o zdravstvenoj zaštiti stalno ističu da će

zdravstveni radnici pružati zdravstvene usluge bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost,

socijalno porijeklo, pripadnost društvima, sektama, strankama.

14


3.3.2.4. Princip istinitosti

Osnovno je pravilo da pacijent ima pravo da zna pravu istinu o svom zdravstvenom stanju. U

slučajevima kada se radi o bolesti sa lošom prognozom, iz razloga da pacijent ne bi odbacio

zdravstvenu uslugu, nastoji se, u cilju bolje saradnje, sačuvati ga od lošeg obavještenja i

teškog zdravstvenog stanja koje ga očekuje. U tom slučaju, zdravstveno stanje pacijenta se

saopštava nekom od užih članova porodice, koji su po svojim osobinama zrelosti u stanju

sačuvati profesionalnu tajnu na obostranu korist pacijenta porodice i zdravstvenih radnika.

Ovaj princip se također zadržava i zbog toga što postoje greške u dijagnosticiranju, liječenju,

a postoje i samoizlječenja od bolesti. (9)

4.Razdoblje poslije Hipokrata

Galen (slika br.9), prijeklom Grk iz Male Azije, je šest vijekova nakon Hipokrata, oca

medicine, upotpunio i dovršio njegovo djelo. Taj sjajni i svestrani duh postavio je stabilnu i

gotovo 1400 godina trajnu medicinsku nauku. Iza sebe je ostavio oko 400 djela, ne samo iz

medicine, nego i iz filozofije i matematike. Najveća njegova zasluga je ta što je sabrao i

uredio sveukupno dotadašnje znanje raznih

medicinskih škola. Tu su bile zastupljene sve

oblasti praktične medicine i farmacije. Galen je

ujedno bio i najveći apotekar svoga doba.

Po njemu je dobila ime nauka i vještina

pripremanja lijekova – galenska farmacija.

Grčki farmakolog i farmakognozist Dioscorid je

nezaobilazan. Njegovo djelo ''Materia

medica'', nauk o ljekovitim tvarima, je najveća

knjiga o lijekovima cijelog starog vijeka. To je

ujedno i prva Pharmakopoea. U njoj je

opisano oko 500 biljnih, životinjskih i

mineralnih lijekova, način njihova sakupljanja i čuvanja, te terapijska primjena i pripremanje.

I Dioscorid je izbjegavao praznovjerje. Svu svoju djelatnost je posvetio samo jednom dijelu

medicine, nauci o lijekovima. On nije bio tako svestran kao Galen. Jedan od istaknutih

rimskih ljekara tog doba bio je i Plinije Stariji . Napisao je veliko djelo od 37 knjiga pod

15

Slika br. 9 Galen


naslovom''Historia naturalis''. Različita i suprotna shvaćanja pojedinih škola zbunjivala su

medicinske stručnjake, pa su pristupili primjeni zajedničkih postulata različitih škola. (10)

5. Grčki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinkse misli u Grčkoj

Kao što i sami znamo, medicinska misao seže daleko u prošlost, još od začetka ljudske

svijesti. Prvobitno se stvarala medicina promatranja onog što se dešava u prirodi na

životinjama i biljkama. Ono što se primjećivalo u prirodi, počelo se primjenjivati na čovjeku.

Dakle, osnov stjecanja znanja i iskustva bio je vezan za

promatranje. Počeli su se razvijati različiti pravci u

liječenju. Neki od njih bio je pravac analogije, liječenje po

principu ''Similia similibus kurant'', tj. slično se sličnim

liječi. Sve dok je bilo nadnaravno shvaćanje bolesti i

njenog nastanka, vladala je primitivna medicina. Mnogi

izvori pokazuju da je razvoj medicine i medicinske misli

započeo u Grčkoj, te da su Grci uveliko doprinijeli

procvatu istog. Čovjek, koji je zbog svoje vještine, nakon

smrti, proglašen bogom medicine bio je Asklepije (slika br.

10), sin Apolona i učenik mudrog kentaura Hirona koji ga

je uputio u medicinu. Prema pripovijedanju Asklepijus je

došao sa štapom kod bolesnika da ga posjeti. U jednom

trenutku je vidio da se oko štapa obavila zmija, koju je

Asklepijus ubio. Nakon toga pojavila se druga zmija, koja

je nosila travu u ustima. Tom travom je zmija oživjela

ubijenu zmiju, a Asklepije je počeo liječiti travama. Grci

su smatrali da je Askelpijus bio ljekar pa su pored mora

gradili Asklepijuseve hramove, liječnici držali bolesnike i

liječili ih dijetom, boravkom u prirodi i molitvama. Zmija

obavijena oko štapa je postala znak zdravstvene profesije.

(slika br.11 ). Korijen shvaćanja bolesti kao prirodne pojave usadio je antički ljekar Hipokrat.

On je prvi rekao da padavica nije sveta ili Božanska bolest, nego da ima svoj prirodni uzrok, a

pretpostavljeno Božansko porijeklo bolesti je odraz ljudskog neznanja i čuđenja zbog

karakteristične manifestacije bolesti. Svi Hipokratovi spisi, bitni za razvoj medicinske misli

16

Slika br. 10 Asklepije

Slika br 11.Znak zdravstvene profesije


sabrani su u ''Corpus Hippocraticus''. Corpus Hippocraticus je djelo koje sadrži 59 dijelova

koje obuhvata: opću medicinu, anatomiju i fiziologiju, dijalektiku, opću patologiju, specijalnu

patologiju, terapiju, hirurgiju, okulistiku, ginekologiju, porodništvo i pedijatriju, što uveliko

govori o samom doprinosu Hipokratovih učenja u medicini. Nešto više od Hipokratu i

njegovom doprinosu, navedeno je seminarskom radu u dijelu pod rednim brojem 3. (11)

6.Platon, Aristotel, Teofrast

Drevni grčki filozof Aristotel (slika br.12) je najutjecajniji učenjak živoga svijeta od davnina.

Uradio je mnogobrojne zapise o opažanjima u prirodi, posebno atribute biljaka i životinja u

svijetu oko njega. Klasificirao je 540 životinjskih vrsta, a secirao oko 50. Aristotel je vjerovao

da su životinje, bilje i ljudi raspoređene u stupnjevitim skalama, na čijem dnu se nalaze

biljeke, a titulu najsavršenijeg nosi čovjek. Ta skala nosi naziv Skala prirode ili Veliki lanac

zbivanja. Još jedan aspekt njegove biologije je podjela

duše u tri dijela: vegetativna duša, odgovorna za

razmnožavanje i rast, osjetljiva duša, odgovorna za

mobilnost i osjećaje, te racionalna duša, odgovorna za

sposobnost mišljenja i refleksije. Prvu podjelu,

Aristotel pripisuje na biljke, druge dvije na životinje,

a sve tri podjele pripisuje na ljude. Aristotel, za

razliku od ranijih filozofa, kao npr. Egipćana, smješta

racionalnu dušu u srce, radije nego u mozak. Također

je zaslužan za dodavanje petog elementa – etera,

središte života u anatomiji. Bavio se i embriološkim

problemima, patologijom i terapijom. Aristotel je prvi

komparativni anatom, te osnivač biologije i

embriologije. Aristotelov nasljednik, Teofrast, je napisao niz knjiga o botanici – Historija

biljaka – biljke koje su preživjele kao najvažniji doprinos od Antike do botanike, čak i u

srednjem vijeku. Teofrast je predložio mehaničke sheme crtanja analogije između prirodnih i

umjetnih procesa. On također priznaje ulogu spola u reprodukciji nekih viših biljaka. (12)

17

Slika br. 12 Aristotel


7.Aleksandrijska škola

Alexander Makedonski (slika br.13), 331.god.p.n.e. na ušću Nila osniva Aleksandriju.

Aleksandar Makedonski je osvojio cijeli mediteran, te nakon dužeg vremenskog perioda došlo

je do raspadanja i podijele carstva između različitih generala, u brojne kraljevine. Najvažnije

zaostalo kraljevstvo bilo je Pergam, kojim je vladao

Ptolomej u Egiptu. Na taj način se grčka kultura

prenijela u Egipat. Za vrijeme vladavine Ptelomeja, u

Egiptu je izgrađena najveća i najčuvenija biblioteka u

historiji, u kojoj su bila složena sva znanja iz epohe.

Biblioteka je imala i univerzitetski i naučni značaj, te su

u njoj obučavani naučnici po principima Aristotelove

škole. Na tom mjestu izvodile su se anatomske disekcije

na životinjama, ali i na ljudima u svrhu priprema za

mumifikaciju. Tada se uočilo i isticalo da je disekcija

neophodna za obuku profesionalnih aktivnosti ljekara i

da je zapravo fundamentalni dio u obuci. Kada se

govori o ovom periodu, bitno je napomenuti i to da je i

Aleksandrijska škola bila empirijska. U Aleksandriji je

nauka cvjetala kao nigdje u tadašnjem svijetu, a

rasadnik je bila Aleksandrijska škola, koja je osnovana

323. g.pne. U njoj su radili fizičar Heron,

matematičar Eukiid, geograf i astronom Ptolomej i

mnogi drugi. Taj naučni centar, koji je imao biblioteku

sa 700.000 svezaka, zasjenio je sve ostale, trajao je

skoro 1000 godina i dao je veliki polet razvoju nauke.

U Aleksandrijskoj školi se posebna pažnja posvećivala medicini. Tu su se najpre

proučavala Hipokratova i Aristotelova djela, i upravo je zasluga ove škole što su se ta djela i

sačuvala. Tu je prvi put sakupljena zbirka spisa "Corpus Hippocraticum”. Ali ubrzo je

Aleksandrija dala svoj doprinos medicini sistematskim proučavanjem anatomije. Aleksandrija

je prvo mesto na svetu gde su secirani ljudski leševi, kako bi se ušlo u tajne ljudkosg tijela.

Najzaslužniji ljekari Aleksandrijske škole bili su Herofil i Erazistrat. Lječnička obuka morala

je sadržavati tri fundamentalne aktivnosti: analizu, autopsiju (disectio- ''posjeta bolesti''- koja

18

Slika br. 13 Alexander Makedonski

Slika br. 14 Aleksandrijska škola


pomaže liječniku u budućem pregledu bolesnika) i dijagnozu. Principi ove škole sačuvani su

do danas. (13)

8. Mitridat, terijak, polifarmacija

Godine 1241. Car Fridrih II je odredio da apotekari u Salernu moraju da polažu poseban ispit.

Apoteke su smjele da se osnivaju samo na osnovu odobrenja vlasti, koje su opet preko ljekara

vršile kontrolu rada u apotekama. Lijekovi ovih apoteka većinom su bili preuzeti iz arapske

farmacije, ali su se upotrebljavali i lijekovi koji su bili poznati i starim autorima. Naročito je

bio popularan lijek ''terijak'' koji se upotrebljavao ne samo kao protuotrov, već i kao

univerzalno sredstvo kod svih bolesti. Pontski kralj Mitridat VI Eupator (120 do 63 god. p. n.

e.) bio je veoma okrutan vladalac. Bojao se osvete i plašio se da ga ne otruju, pa je sastavio

protuotrov od 54 sastojka i uzimao ga dnevno, povećavajući doze. Uz to je redovno pio krv

pontskih patak, koje su bile hranjene otrovnim travama. Usled toga je zaista postao otporan

protiv djelovanja otrova. Poslije njegove smrti nađen je spis o njegovim toksikološkim

studijama. Mitridatov protuotrov preživio je svoga pronalazača i ostao još vijekovima u

upotrebi pod imenom ''Antidotum Mitridaticum'', a cijenjen je bio još i kao lijek protiv čitavog

niza bolesti, pa i protiv kuge. Andromah, ljekar cara Nerona, sastavio je sličnu kombinaciju,

koja sem toga sadržavala i otrov od zmije. On je taj svoj protuotrov nazvao ''terijak''.

Vremenom je terijak doživljavao razne izmjene i dopune, te se broj njegovih sastojaka popeo

71, a Galen je taj broj povisio čak na 100. (14)

19


10. Literatura

1. Hadžović S. Opća farmakologija i toksikologija. 21-25. Svjetlost, Sarajevo, 1981.

2. Hadžović S. Opća farmakologija i toksikologija. 113-120. Svjetlost, Sarajevo, 1981.

3. Fišer M. Kliničko-biokemijske pretrage. 1-6. Školska knjiga, Zagreb, 1956.

4. Fišer M. Kliničko-biokemijske pretrage. 7-14. Školska knjiga, Zagreb, 1956.

5. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom 46-47. Des, Sarajevo, 1997.

6. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 47-48. Des, Sarajevo, 1997.


8. Omanić A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 43. Des, Sarajevo, 1997.


10. http://www.salveo.ba/ba/recent/galenova-laboratorija/ (pristup vršen 11.7. 2013)

11. http://www.dualsoft.rs/nikola/mitologija/asklepije.html (pristup vršen 11-7- 2013.)

12. http://svetmedicine.com/index.php/istorija-medicine/29-medicina-stare-grcke?start=4

(pristup vršen 11-7- 2013.)

13. Duričić A. Pregled istorije farmacije. 70-71. Centralni higijenski zavod, Sarajevo, 1954.

Popis slika:

Slika 1. http://ekapija.ba/Vijest/vijesti/farmaceutska-kuca-iz-juzne-koreje-zainteresirana-za-

proizvodnju-u-rs/26001 (Datum pristupa 8. 7.2013.)

Slika 2. http://www.theodora.com/drugs/bayer_aspirin_tablets_bayer_healthcare_llc.html (Datum pristupa 8. 7.2013.)

Slika 3. http://xmdservices.com/modules/com_joomlawatch/ibuprofen-structure-864.html (Datum pristupa 8. 7.2013.)

20


Slika 4. http://www.google.ba/search?um=1&hl=bs&biw=1280&bih=610&tbm=isch&sa=1&q=paracetamol&oq=paracetamol&gs_l=img.3... images%252Fparacetamol.jpg% (Datum pristupa 8. 7.2013.)

Slika 5. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013.)

Slika 6. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013)

21