1. Predmet i pojam građanskog prava

-Predmet građanskog prava su svi društveni odnosi ili određena grupa ovih odnosa koji se regulišu građansko-pravnim normama pa istim osnavnim načelima.-U pogledu konkretnijeg određivanja predmeta građanskog prava prije svega treba naglasiti da građansko pravo prvenstveno reguliše imovinske (ekonomske) odnose,odnosno one odnose koji nastaju povodom prisvajanja,razmjene i korištenje ekonomskih dobara.Zbog toga je građansko pravo po svom predmetu pravo imovinskih,odnosno ekonomskih odnosa i predstavlja pravnu nadgradnju nad ekonomskim odnosima u nekom društvu. Međutim,pored imovinskih odnosa i određeni osobni (lični) odnosi predstavljaju predmet građanskog prava.Najčešće su to odnosi koji nastaju u vezi ličnih prava,odnosno onih prava koja su usko povezana sa ličnošću subjekata građanskopravnnih odnosa. Lična prava su predmet građanskog prava u onim slučajevima kada ona istovremeno predstavljaju i imovinski interes, te se za njihovu povredu može tražiti imovinska sankcija ili ako su ona relevantna za označavanje pravnog subjektiviteta odnosno pravnog položaja nekog lica u građanskopravnim odnosima.

2. Karakteristike metoda građanskog prava

-Možemo konstatovati da za nastanak, promjene i prestanak nekog pravnog odnosa vrijede određeni principi i načela, (određeni metod regulisanja tih odnosa),koji su specifični za svaku pojedinačnu granu prava.Osnovne karakteristike metoda građanskog prava usko su povezane sa predmetom građanskog prava i osnovnim principima u uređivanju građanskopravnih odnosa.Zbog toga je moguće metod građanskog prava definirati i kao postupak (ili niz postupaka) kojim se građansko pravne norme formulišu, saznaju, primjenjuju ili naučno ispituju.

Za najveći broj situacija u građanskopravnim odnosima važe određena načela u kojima se ovaj metod izražava. To načela se u pravnoj teoriji najčešće označavaju kao :

- načelo autonomije volje,- načelo jednakosti i ravnopravnosti stranaka,- načelo prometljivosti subjektivnih građanskih prava i- načelo imovinske sankcije.

3. Načelo autonomije volje u građanskom pravu

-Najveći broj građansko-pravnih odnosa nastaje uz primjenu načela autonomije (slobode) volje,odnosno slobodnom inicijativom stranaka, i to u pravilu inicijativom svake od stranaka. Stranke slobodno određuju da li će ili ne stupiti u građanskopravni odnos. Stranke slobodno biraju lica odnosno stranke s kojima će stupiti u neki građanskopravni odnos. One slobodno određuju elemente pravnog odnosa. Stranke slobodno odlučuju da li će doći do izmjene ili prestanka građanskopravnog odnosa.Načelo autonomije volje,odnosno njegova primjena na konkretni društveni i pravni odnos, omogućava nam najlakšu detekciju prirode tog odnosa.Ukoliko se neki odnos zasniva na principu autonomije volje u pravilu je taj odnos građanskopravne prirode (uz moguća odstupanja,odnosno izuzetke).

1

4. Ograničenja načela autonomije volje u našem pravu

Istakli smo da je nesporno kako najveći broj građansko-pravnih odnosa nastaje,mijenja se ili prestaje slobodnom inicijativom i autonomijom volje subjekata tod odnosa. Međutim, to ipak nije slučaj sa svim građansko-pravnim odnosima. Ima građanskopravnih odnosa koji nastaju inicijativom samo jedne stranke, ili bez slobodne incijative stranaka uopšte (neosnovano bogaćenje,prouzrokovanje štete, nasljeđivanje i dr.).Tako npr.prema članu 154. Zakona o obligacionim odnosima predviđeno je da svatko “ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice“. U ovom slučaju odgovornost štetnika,odnosno nastanak građanskopravnog odnosa sa oštećenim,nije uslovljen voljom štetnika već nastaje na temelju imperativne zakonske norme u slučaju ispunjenja zakonske pretpostavke o nastanku štete i krivnji štetnika (ponekad građanskopravni odnos nastaje i bez obzira na krivnju).Međutim, iako su stranke ušle u ovakve građanskopravne odnose bez svoje inicijative, odnosno nisu ušle svojom voljom,te stranke (ili bar jedna od njih) mogu slobodno izaći iz tog odnosa. Npr. oštećeno lice kome je prouzrokovana šteta ne mora (ako neće) da ostane u odnosu iz prouzrokovanja štete. Ono može da ne traži naknadu štete, odnosno može da oprosti štetniku ono što mu je on dužan na ime naknade štete; nasljednik ne mora da se primi nasljeđa,odnosno može da se odrekne nasljeđa i slično. Načelo autonomije volje u savremenom građanskom pravu se u mnogome ograničava i sužava i u nekim drugim slučajevima (ugovori po pristanku, kolektivni ugovori i dr.).Tako npr. čl. 27.st.1. Zakona o obligacionim odnosima predviđa obavezu zaključenja nekih ugovora i bez volje ugovornih strana predviđajući da „ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi“. U tom smislu posebno su preisutna odstupanja od načela autonomije volje ugovornih strana kod ugovora po pristanku (abhezioni ugovori). Ugovori po pristanku su takvi ugovori gdje jedna ugovorna strana jednostrano unaprijed određuje sve uslove ugovora,a druga strana samo prihvata te uslove bez mogućnosti da ih mijenja. Ovakvi ugovori su tipični u onim oblastima gdje se zbog prirode posla ugovori zaključuju relativno često (osiguranje,prevoz,komunalne i poštanske usluge i slično) i kod zaključivanja ovakvih ugovora ograničena je autonomija ugovornih strana.

Uz sve navedene i druge moguće izuzetke od primjene principa autonomije volje u građanskopravnim odnosima, princip slobodne volje i slobodne inicijative stranaka ostaje ono što je karakteristično za građanskopravne odnose.

5. Načelo jednakosti stranaka i ravnopravnosti njihovih volja

-Strane u građanskopravnom odnosu su stavljene u jednaki položaj saglasno načelu jednakosti stranaka i ravnopravnosti njihovih volja. Tako npr. kod ugovora o kupoprodaji prodavač i kupac su ravnopravni, bez obzira na to koji subjekti se pojavljuju u tom svojstvu (fizičko lice i/ili pravno lice, uključujući i državu). Radi se o koordinirajućem položaju stranaka

2

6. Načelo imovinske sankcije

-U slučaju da dispozicija građansko-pravne norme, koju dispoziciju su stranke u građansko-pravnom odnosu izabrale ili same stvorile, ne bude izvršena, stupa u građanskom pravu u dejstvo, kao i u drugim pravima, sankcija. Ono što je karakteristično za građansko pravo, ova sankcija je uvek imovinska, tj. odražava se, odbija se, uzima se iz imovine odnosno imovinske mase stranaka u odnosu, a nikada nije lična,

7. Načelo prometnosti subjektivnih građanskih prava

-Vrlo važna i karakteristična osobina građanskih prava jeste da su ona prometljiva, prenosiva sa jednog subjekta na drugog. Iako ima znatan broj građanskih prava koja su vezana za ličnost njihovih titulara i prema tome neprenošljiva i neprometljiva (lične službenosti, pravo na izdržavanje) važi kao pravilo da je u građanskom pravu karakteristično prenošenje ekonomskih dobara u naturi ili u novcu sa jednog subjekta na drugog, bilo da se radi o izvršenju obaveza iz građansko-pravnih odnosa, bilo da se radi o sankciji zbog neizvršenja obaveza. Treba ipak primjetiti da se stvarna prava, tj. ona prava koja su karakteristična za tzv. statiku građanskog prava prenose pomoću obligacionih prava.Sama pak obligaciona prava se takođe mogu prenositi sa jednog subjekta na drugog.

8. Mjesto građanskog prava u opštem sistemu prava

-Građansko pravo spada prvenstveno u oblast domaćeg (unutrašnjeg) prava, zatim u oblast privatnog prava, te u oblast materijalnog prava. -

9. Naziv građansko pravo

-Građansko pravo u današnjem smislu za svoj predmet regulisanja ima samo određene vrste društvenih odnosa (vidi:predmet građanskog prava),i to ne samo između građana shvaćenih kao fizička lica,nego subjekti tih odnosa mogu biti i pravna lica.Jednostavno se može zaključiti da naziv građansko pravo jezički nije sasvim adekvatan, te da kod nedovoljno upućenih može stvoriti pogrešne asocijacije o njegovom predmetu.- Naziv građansko pravo u strogo jezičkom smislu ne izražava potpuno sadržinu odnosa na koje se odnosi.Iako je bilo pokušaja da se umjesto termina građansko pravo koriste neki drugi izrazi (imovinsko pravo,privatno pravo) u našem i uporednom pravu uglavnom je opšteprihvaćen naziv građansko pravo. Razlozi za to su prije svega istorijske i tradicionalne prirode i svoje korijene imaju u rimskoj pravnoj praksi i kasnijoj recepciji rimskog prava.

-Naziv građansko pravo je u osnovi doslovan prevod rimskog pravnog izraza "ius civile" kojim se označavalo pravo rimskih građana, tj. pravo koje je regulisalo odnose između rimskih građana, ali ne i odnose između lica koja nisu bila rimski građani iako su bili slobodni stanovnici rimskog carstva (koja su, dakle, bili - peregrini) ili odnose između rimskih građana i peregrina. Ovim imenom nazivalo se pravo koje je regulisalo sve odnose između rimskih građana : i građansko pravo i krivično pravo i državno pravo (ustavno, administrativno) i porodično pravo. To je bilo cjelokupno pravo koje se primjenjivalo u međusobnim odnosima rimskih građana, tj. građana Rima.

3

10. Sistematizacija građanskog prava

-Sistematizacija građanskog prava podrazumijeva način sređivanja građansko-pravnih normi u veće cjeline (ustanove,institute,grane) na osnovu zajedničkih karakteristika,ali i razlika među njima. Sistematizacija građanskog prava se primjenjuje kako u pravnoj nauci i teoriji tako i u zakonodavnoj praksi. U tom smislu postoje brojne sistematizacije građanskog prava, ali su dvije najvažnije s obzirom na tradicionalne razloge i uobičajenost primjene tih sistematizacija. -U tom smislu možemo govoriti o dva tradicionalna sistema (dvije sistematizacije) : a) institucijski i b) pandektni

11. Pojam i vrste izvora građanskog prava

-Kada se govori o izvorima građanskog prava (pravnim izvorima), onda se pod pojmom izvora moguće podrazumijevati dva različite značenja zavisno od toga da li mislimo na onu snagu koja zapravo stvara pravo ili mislimo na oblik,formu u kome se izražava volja one snage koja stvara pravo. -U tom smislu moguće je razlikovati upotrebu termina izvor građanskog prava u dva značenja : a) materijalne izvore građanskog prava ( izvori prava u materijalnom smislu ) i b) formalne izvore građanskog prava ( izvori prava u formalnom smislu ).-Kada je riječ o materijalnim izvorima građanskog prava u pravnoj teoriji moguće je uočiti dva različita značenja ovog pojma. U pravilu se pod izvorima prava u materijalnom smislu smatraju oni društveni činioci koji pravo stvaraju, a ponekad se pod materijalnim izvorima prava podrazumijevaju oni društveni uzroci koji koji izazivaju stvaranje,odnosno nastanak prava.

-Oblici u kojima se pojavljuju pravne norme i pravni akti donijeti od strane države i drugih organa ovlaštenih da stvaraju pravo nazivaju se izvorima prava u formalnom smislu. Pošto naše pravo po svom historijskom razvoju i ukupnom određenju nesporno spada u evropskokontinentalni pravni krug u našem pozitivnom pravu kao formalni izvori prava mogli bi doći u obzir slijedeći opšti pravni akti ili druge vrste izvora : ustav, zakon, državni izvori niži od zakona, običaji, sudska praksa i pravna nauka.

12. Ustav kao izvor građanskog prava

-O ustavu kao formalnom izvoru građanskog prava u Bosni i Hercegovini moguće je govoriti sa aspekta Ustava Bosne i Hercegovine,ustava njenih entiteta,statuta Brčko Distrikta,te ustava deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

-Sa aspekta značaja odredbi Ustava BiH na građansko pravo i mogućnosti njihove primjenjivosti kao formalnog izvora prava potrebno je ukazati da Ustav Bi H u čl.II sadrži niz odredbi bitnih za građanskopravne odnose kao što su : pravo na imovinu; pravo na život; prava na slobodu i sigurnost ličnosti; pravo na privatni i porodični život, dom i poštu; pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji. pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

Ove ustavne odredbe se razrađuju u odgovarajućim zakonima i čine temelj pojedinih građanskopravnih instituta. Međutim,posebno treba naglasiti da Ustav BiH u čl. II sadrži i jednu generalnu odredbu kojom je predviđeno „ prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te njezinim Protokolima direktno se

4

primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom“. U smislu uticaja ove Konvencije na građansko pravo neophodno je ukazati na činjenicu da Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ima prvenstvo nad svim drugim zakonima,odnosno može se direktno primjeniti,pa bi mogli primjetiti da indirektno ima snagu ustavne odredbe. Sa aspekta građanskog prava potrebno je ukazati na poseban značaj odredbe čl.1. protokola 1. kojim se garantuje pravo na imovinu i kojim je predviđeno da „ Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava“.

13. Zakoni kao izvor građanskog prava u BiH

14. Imperativnost i dispozitivnost normi u građanskom pravu

-Pravne norme nekog zakona, odnosno zakonika, mogu da budu : imperativne odnosno prinudne (ius cogens,kategorične,obavezujuće); te dispozitivne (prave dispozitivne i dopunsko dispozitivne).-Imperativne norme su takve norme koje subjekt na koga se odnose mora bezuslovno poštovati,bez ovlaštenja da u njima bilo šta mijenja svojom voljom. U pravilu se imperativnom normom zabranjuje strankama određeno ponašanje ili se nameće jedno određeno ponašanja- Dispozitivne norme se razlikuju od imperativnih normi po tome što strankama u građanskopravnom odnosu daju ovlašćenja da umjesto dispozicije sadržane u dispozitivnoj normi same stranke donesu drugu normu i da se po njoj ponašaju. To znači da primjena neke dispozitivne norme nije obavezujuća već zavisi od volje stranaka na taj način dispozitivnim normama se strankama daje velika sloboda da same stranke regulišu odnose u koje ulaze na način kako to stranke žele. Tek u slučaju ako stranke ne žele drugačije rješenje nekog odnosa biće primjenjena dispozitivna norma.

15. Pojam pravnih pravila kao izvora prava

-Pravna pravila su propisi ranijih zakona i drugi pravni propisi,koji iako su prestali da važe mogu biti primjenjeni pod uslovom da : a) ne postoji drugi pravni propis sadražan u važećem zakonu; b) da raniji propisi (koji se izuzetno primjenjuju) nisu u suprotnosti sa ustavom,ustavnim načelima,imperativnim propisima ili moralom društva. Moguće je i da primjena pravnih pravila bude predviđena nekim posebnim zakonom.

16. Običaj i običajno pravo kao izvor građanskog prava

-Običaj se najčešće definira kao društveno pravilo o ponašanju, koje nastaje dugim ponavljanjem jednog istog načina ponašanja nekih subjekata u određenoj situaciji, iz čega u toj društvenoj grupi nastaje mišljenje,odnosno svijest kako je takvo ponašanje obavezno za sve naredne takve situacije.

5

17. Sudska praksa kao izvor građanskog prava

-Sudska praksa je zapravo primjena prava od strane sudova. Sudska praksa može poslužiti samo kao argument da određeni propis ima određeno značenje i da je u tom značenju primjenjen u nizu istih ili sličnih slučajeva.

- Sudska je praksa indirektan,odnosno supsidijaran izvor prava,odnosno sudska praksa u našem pravu nije izvor prava, u smislu opšte norme. Međutim, ona jeste faktički autoritet koji u značajnoj mjeri "uređuje" društvene odnose. Po tom svom "djelovanju", sudska praksa se donekle približava zakonu. Naravno, zakon jeste izvor prava (i kao takav pravno obavezuje), a sudska praksa nije (iako je faktički vrlo bitna i autoritativna).

18. Pravna nauka kao izvor građanskog prava

-Pravna nauka (lat. Iurisprudentia; eng. legal science; njem. Rechtswissenschaft ) je nauka koja obrađuje pravo,objašnjavajući nastanak i sadržaj prava,njegov istorijski razvoj,popunjava i usavršava pravni sistem,tumači pravo i daje prijedloge za njegovu promjenu,te proučava pravo i sa raznih drugih aspekata.

- U današnjim pravnim sistemima pravna nauka nije značajno shvaćena i ne predstavlja izvor prava,jer mišljenje pravne nauke u formalnom smislu nije obavezno ni za koga

- S obzirom da se pravna nauka razvija od vremena kada je nastalo pravo tokom vremena ona se granala,tako da danas ne postoji jedna opća pravna nauka, već možemo govoriti o većem broju posebnih pravnih nauka (npr. nauka građanskog prava; nauka ustavnog prava; nauka krivičnog prava; i slično). Kriteriji za podjelu ovih pravnih nauka mogu biti vrlo različiti,pa bi primjera radi ovi kriteriji mogli polaziti od : a) vremenskih perioda proučavanja prava, b) predmeta koji pojedine nauke proučavaju; ili c) sadržaja pravih odnosa koji se proučava.

- Po vremenskim periodima proučavanja prava moguće je govoriti o : historijskim naukama o pravu, naukama o važećem (pozitivnom) pravu i naukama o budućem pravu

- Po kriteriju predmeta koje pručavaju pojedine pravne nauke moguće je razlikovati opće i posebne pravne nauke. Opće nauke se bave izučavanjem cjelokupnog prava,bivšeg i postojećeg,a posebne pravne nauke se ograničavaju na izučavanje ili prava pojedinih država ili pojedinih pravnih grana.

- Po kriteriju sadržaja odnosa koje proučavaju,odnosno elemenata prava koji se pručavaju u pojedinim naukama moguće je razlikovati pravnu dogmatiku,teoriju prava, sociologiju prava i filozofiju prava.

19. Najvažniji građanski zakonici u uporednom zakonodavstvu

-Kodifikacija predstavlja postupak donošenja velikih zakona ( zakonika,kodeksa ),kojima se na sistematičan i pregledan način regulišu cjeline ili velike grane i oblasti prava u nekoj zemlji. Mnoge zemlje danas imaju cjelovite građanske kodekse (zakonike), koji obuhvataju građansko-pravnu oblast u cjelini. Među najvažnije građanske kodekse u uprednom pravu,a koji su istovremeno na određen direktan ili indirektan način bili i od uticaja na razvoj našeg

6

pravnog sistema, spadaju : Francuski građanski zakonik - Code civil; Austrijski građanski zakonik (AGZ) , kod nas primjenjivan kao Opšti građanski zakonik; Nemački građanski zakonlik (BGB); i Švajcarski građanski zakonik; O svakom od ovih zakonika pokušaćemo da damo najvažnije napomene cijeneći njihov ukupni uticaj i doprinos na razvoj građanskog prava,te uticaj na naš pravni sistem.

20. Anglosaksonsko građansko pravo

-Pojam anglosaksonsko pravo može da se upotrebljava u dva različita značenja. U prvom značenju pod anglosaksonskim pravom podrazumijeva se staro englesko pravo koje je nastalo i primjenjivalo se na prostorima engleskog kraljevstva. Ovo pravo nezavisno se stvaralo i razvijalo tokom niza stoljeća i smatra se da je do XVIII stoljeća izgrađen jedan cjelovit i specifičan sistem engleskog,odnosno anglosaksonskog prava.U drugom značenju pojam anglosaksonsko pravo se upotrebljava za označavanje savremeno pravo anglosaksonskih zemalja,odnosno za označavanje cjelokupnog prava koje se primjenjuje u zemljama koje su se razvijale pod uticajem Engleske i njene pravne tradicije.-Anglosaksonski pravni sistem nastao je nezavisno od tradicije rimskog prava, na osnovama tradicije engleskog opšteg običajnog prava (common law) i posebnih sudskih odluka poznatih kao precedenti (case law). Vrlo bitna specifičnost anglosaksonskog prava je i njegova opća i običajna priroda. Naime, osnovni dio anglosaksonskog prava čini opće običajno pravo „common law“, a pod koji pojmom se često podrazumijeva i kompletan sistemem engleskog prava u cijelini, iako u suštini „common law“ predstavlja samo jedan,doduše najznačajniji i najstariji dio anglosaksonskog prava, a ne cjelokupno englesko pravo. Napominjemo da pored općeg prava (common law), anglosaksonsko pravo sadrži još i : a) pisano (zakonsko) pravo (statute law); b) sistem pravičnog prava (equity law) i, prema nekim mišljenjima, c) kanonsko pravo. Kada je u pitanju sam sistem općeg običajnog prava (common law) on je izgrađen iz tri elementa : a) U prvom redu čini ga skup svih općih običaja (common law u uobičajenijem i striktnom značenju), koji su se kao univerzalna pravila primjenjivali na prostoru cijele engleske kraljevine; b) Posebni običaji, koji se odnose na stanovnike pojedinih oblasti; i c) Posebni zakoni (the laws) prilagođeni običajima,a koje su primjenjivali posebni sudovi opće i dosta široke jurisdikcije. -Anglosaksonsko pravo u svojoj skupnosti ima najveći broj predmeta i odredbi krivičnog i krivičnoprocesnog karaktera,ali je vrlo razvijeno i građansko pravo (statusno,stvarno, obligaciono,porodično i nasljedno pravo),te građansko procesno pravo.

21. Pojam pravnog i građanskopravnog odnosa;

-Oni društveni odnosi koji su regulisani pravnim normama ili oni odnosi u kojima su subjekti tih odnosa dužni da se ponašaju po tim normama nazivaju se pravnim odnosima. Kroz pravne odnose pravne norme, kao normativni dio pravnog poretka, dobijaju svoje suštinsko značenje i ostvarenje,te se povezuju sa faktičkim odnosima,odnosno određenim ponašanjem subjekata od kojih se nekom pravnom normom zahtijeva određeno faktičko ponašanje. Pravni odnosi,kao društveni odnosi, razlikuju se od ostalih društvenih odnosa po tome što će država intervenirati ukoliko se subjekt iz pravnog odnosa ne bi ponašao na način zahtijevan pravnom normom. Pravni odnos može biti reguliran općom pravnom normom,pojedinačnom pravnom normom ili i jednom i drugom pravnom normom.Opće norme se u pravilu odnose na na buduća ponašanja i po pravilu su uslovne prirode (uslovne

7

norme). Sa druge strane kod pojedinačnih norme provladava bezuslovna priroda,i one se u pravilu odnose na konkretne situacije koje su se već desile- Građanskopravni odnosi su u pravilu oni odnosi u koje subjekti (fizička i pravna lica) ulaze povodom stvari, radnji (činidbi),ličnih imovinski dobara i proizvoda ljudskog duha. Osnovna zajednička karakteristika svih ovih objekata je da imaju direktnu ili indirektnu ekonomsku vrijednost,odnosno da se mogu imovinski iskazati. U sažetom definiranju mogli bi da zaključimo da je građanskopravni odnos onaj društveni odnos koji je regulisan normama građanskog prava,koji je direktno ili indirektno imovinske prirode i za koga možemo utvrditi kako ispunjava sve bitne karakteristike osnovnih načela građanskog prava (metoda građanskog prava).

22. Elementi pravnog i građanskopravnog odnosa

- osnovni elementi svakog pravnog odnosa su : a) pravno ovlaštenje i b) pravna obaveza .

- U svakom građanskopravnom odnosu postoje dva osnovna elementa : pravno ovlašćenje jednog subjekta, i nasuprot ovom ovlašćenju stoji pravna dužnost druge strane ( na kojoj može biti jedan ili više subjekata) da treba da postupi po tom ovlašćenju

23. Nastanak građanskopravnog odnosa

Za pretvaranje nekog društvenog odnosa u građanskopravni odnos potrebno je da se ispune najmanje dvije (ili za neke građanskopravne odnose tri) osnovne pretpostavke : a) Da je taj društveni odnos reguliran normama građanskog prava,odnosno da u pravnom

poretku postoje određene uslovne (apstraktne) norme koje se mogu primjeniti na taj odnos;

b) Da se u realnom društvenom životu nastanu neke činjenice ili situacije za koje uslovne (apstraktne) pravne norme vezuju nastanak nekog građanskopravnog odnosa.

c) Da se stvore (u nekim slučajevima) bezuslovne (konkretne) norme kojima će biti stvoren neki građanskopravni odnos.

24. Pojam i vrste građanskopravnih činjenica

-Građanskopravne činjenice su one činjenice koje su predviđene u normama građanskog prava u objektivnom smislu,odnosno u apstraktnim (uslovnim) pravnim normama, te na osnovu kojih nastaju, mijenjaju se ili prestaju građanskopravni odnosi. Pošto nastankom građanskopravnih odnosa nastaju i određena subjektivna prava i obaveze za subjekte u tim odnosima, građanskopravne činjenice bi mogli definirati i kao one činjenice za koje objektivno pravo vezuje nastanak,promjenu ili prestanak nekog subjektivnog građanskog prava ili neke građanskopravne obaveze.- Prije svega sve činjenice bi mogli podijeliti na obične činjenice i pravne činjenice. Razlika između običnih i pravnih činjenica je u tome što za obične činjenice objektivno pravo ne veže nikakve pravne učinke. Naravno da se i ove obične činjenice mogu pretvoriti u pravne činjenice kada ih pravo reguliše. - Drugi mogući kriterij je daleko važniji i po tom kriteriju sve građanskopravne činjenice možemo podijeliti na :

a) događaje (prirodne događaje) i b) radnje (ljudske radnje)

8

25. Pretpostavke i fikcije kao građanskopravne činjenice

-Činjenice koje se smatraju istinitim i čije postojanje se ne mora dokazivati nazivaju se pravnim pretpostavkama ( pravnim presumpcijama, presumpciones iuris ). - Pretpostavke se u zakonskim formulacijama izražavaju pojmovima „smatra se“ , „uzima se“, „pretpostavlja se“ i slično. Međutim,nemaju sve pretpostavke ista pravna dejstva. Postoje tkz. oborive pretpostavke (presumpciones iuris tantum) za koje pravo dozvoljava da se ona može obarati,odnosno da se može dokazivati suprotno od onog na šta se pretpostavka odnosi ( npr. može se osporiti pretpostavka da je muž majke otac djeteta). S druge strane postoje i tkz. neoborive pretpostavke (presumpciones iuris et de iure) za koje zakon utvrđuje kako se ne može suprotno dokazivati. Neoborive pretpostavke su relativno rijetke,ali ipak postoje . Npr. neoboriva je pretpostavka ako je pravosnažno presuđena stvar, tkz. „res iudicata“, tačno presuđena (to zači da nije dozvoljeno dokazivati netačnost pravosnažne sudske odluke).

-Pravne fikcije su takva vrsta građanskopravnih činjenica koje se moraju uzeti da postoje, odnosno da su tačne, iako se zna da te činjenice ne postoje ili se zna da nisu tačne.

-Razlika između pravnih pretpostavki i pravnih fikcija je u tome što se kod pravnih pretpostavki uzima kao tačno nešto što je vrlo vjerovatno tačno,dok se kod pravnih fikcija uzima za tačno nešto za šta smo sigurni da nije tačno

26. Objekti građanskopravnog odnosa

-Stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra, povodom kojih pravni subjekti stupaju u međusobne pravne odnose, nazivaju se zajedničkim izrazom objektima građanskopravnih odnosa.

27. Pojam pravnog subjekta

-Pravni subjekt se definira kao nositelj prava i obveza. Za pravni subjekt vrlo se često u pravu koristi izraz osoba, stoga se izraz pravni subjekt i osoba upotrebljavaju kao sinonimi. Za pravni subjekt je s gledišta građanskog prava karakteristično da se on pojavljuje kao sudionik u građanskopravnim odnosima. Ipak, u suvremenim građanskopravnim odnosima ne pojavljuje se samo čovjek-pojedinac, nego se pojavljuju i razne društvene tvorevine odnosno udruge (organizacije)

- U prvom redu kao pravni subjekt, tj. kao nositelj prava i obveza se može pojaviti ljudsko biće, živ čovjek i tada govorimo o fizičkoj ili naravnoj osobi. Ako se kao pravni subjekt pojavljuje društvena tvorevina, tada se govori o pravnoj osobi. Stoga pravni subjekt može biti: a) fizička ili naravna osoba i b) pravna osoba. Da bi se pravni subjekt mogao uključiti u građanskopravne odnose i biti njihov sudionik potrebno je da ima dva osnovna svojstva: pravnu i poslovnu sposobnost.

9

28. Pojam i postanak fizičke osobe

-Subjekti prava mogu biti pojedinci i njih kao nosioce prava i obaveza pravni poredak naziva fizičkim licima,odnosno fizičkim osobama. Živ čovjek kao subjekt prava naziva se fizičkom ili naravnom (prirodnom) osobom. Fizičko lice ili osoba je je izraz koji u pravu označava individualno, samostalno ljudsko biće.U pravnoj nauci, fizičko lice je samosvjesno ljudsko biće podložno fizičkim zakonima. Ljudi postaju fizička lica i subjekti prava samim svojim rođenjem i takvi ostaju do svoje smrti. - Fizička osoba postaje rođenjem,odnosno početak egzistencije fizičke ličnosti u pravnoj sferi u pravilu se poklapa sa momentom rođenja To znači da dijete čim se rodi, dobiva pravnu sposobnost, tj. postaje nositelj prava i dužnosti. Dovoljno je da dijete pokazuje znakove života, a ne mora biti sposobno za život, no porod mora biti završen. Po našem pravu se predmnjeva da je dijete rođeno živo, a tko tvrdi protivno, mora to i dokazati.

29. Prestanak fizičke osobe

-Fizička osoba prestaje smrću i i sudskim proglašenjem nestalnog lica umrlim itime se gubi pravna sposobnost. Tzv. građanska smrt (gubitak pravne sposobnosti za života) zbog krivčne sankcije ili stupanja u monaški red, nije aktuelna u savremenom pravu. Civilna (građanska) smrt je prestanak pravne sposobnosti fizičkog lica prije nastupanja faktičke smrti. Karakeristična je za starija prava. Najčešće je nastupala nakon izricanja najtežih krivičnih sankcija, da bi se osuđeno lice lišilo subjektiviteta prije smrti (prije izvršenja smrtne kazne).U današnjim pravnim sistemima ovakva vrsta gubitka subjektiviteta nije primjenjiva.

30. Proglašenje nestale osobe umrlom

-Često se ne zna je li neka osoba živa ili mrtva. Budući da njezine pravne odnose treba riješiti, pravo se u takvim slučajevima služi presumpcijom smrti (institut proglašenja nestale osobe umrlom) Stoga se proglašenjem nestale osobe umrlom samo predmnijeva i prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe. Proglašenje nestalog lica umrlim je vanparničnih postupaka kojim se uređuje status fizičkog lica.

- Sud može proglasiti za umrlo lice:

1) o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijegje rođenja proteklo šezdeset godina;2) o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a okolnosti pod kojima je nestalo čine vjerovatnim da više nije u životu;3) koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti koju ne čine okolnosti vezane za oružani sukob, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od dana prestanka opasnosti;koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa oružanim sukobima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti najmanje godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.-Ovi rokovi računaju se od dana kada je po poslednjim vijestima nestalo lice bilo nesumnjivo živo, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, rok počinje teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestalo lice po poslednjim vijestima bilo živo.-Prijedlog za proglašenje nestalog lica za umrlo može podnijeti porodica nestalog lica, lice koje ima pravni interes, kao i zainteresovani organ.

10

31. Potpuna poslovna sposobnost fizičke osobe

-Poslovna sposobnost je sposobnost vlastitim izjavama volje zaključivati pravne poslove, odnosno sposobnost izjavljivanja volje koja ima gradansko-pravna dejstva, tj. dejstva koja dovode do nastanka, promjene ili prestanaka subjektivnih građanskih prava ili nastanka,prestanka ili promjene građansko-pravnih odnosa. Stječe se punoljetnošću, stoga punoljetna osoba može sama sklapati pravne poslove.

-Punu poslovnu sposobnost može steći i maloljetnik, ako sklopi brak uz dozvolu suda ili ako postane roditeljem i ako je stariji od 16 godina,te ako je mentalno zreo. Ovakav slučaj prijevremenog stjecanja poslovne sposobnosti naziva se emancipacija.

32. Potpuna poslovna nesposobnost fizičke osobe

-Potpuno poslovno nesposobne osobe ne mogu uopće sklapati pravne poslove, a za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici.

-U našem pravu potpuno poslovno nesposobne su osobe do navršenja 14 godina. Ove osobe ne mogu zaključivati pravne poslove (dobročine i teretne), pa čak ni uz saglasnost zakonskog zastupnika.

-Punoljetne osobe koje su iz zakonom određenih razloga, potpuno lišene poslovne sposobnosti. Razlozi za potpuno ili djelomično lišenje poslovne sposobnosti su duševna bolest, mentalno oštećenje, ovisnost o opojnim sredstvima, senilnost (demencija) i sl. pod uvjetom da uslijed njih osoba nije u stanju brinuti se o vlastitim pravima i interesima, odnosno ako ugrožava prava i interese drugih osoba.

33. Ograničena poslovna sposobnost fizičke osobe

-Osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću u pravilu mogu same sklapati pravne poslove, ali takvi poslovi važe onda kad ih odobri zakonski zastupnik kojeg ima osoba s ograničenom poslovnom sposobnošću. Pravni posao koji sklapa osoba ograničene poslovne sposobnosti naziva se šepavi (hromi) pravni posao (negotium claudicans) Posao šepa dok zakonski zastupnik ne da odobrenje.

-Ograničeno su poslovno sposobne osobe koje su nakon punoljetnosti djelomično lišene poslovne sposobnosti i maloljetnici nakon navršene 14-te godine života. Odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti sud određuje krug poslova koje takva osoba nije sposobna samostalno poduzimati (npr. raspolagati imovinom ili plaćom i sl.) Za valjanost pravnih poslova potrebno je odobrenje staratelja.

-Porodični zakon F BiH u čl.137. uređuje situacija kada maloljetnik stiče ograničenu poslovnu sosobnost. Prema odredbi ovog člana Porodičnog zakona F BiH dužnost i pravo roditelja je zastupanje djeteta, s tim da :

a) Maloljetnik koji je navršio 14 godina može sam sklapati pravne poslove kojima stiče prava, ako zakon ne odredi drukčije. Pravne poslove kojima raspolaže imovinom ili preuzima obaveze maloljetnik može sklapati samo uz saglasnost roditelja.

b) Maloljetnik koji radom ostvaruje prihode može raspolagati ostvarenim osobnim dohotkom i zaradom. Pri tome je dužan doprinositi za svoje izdržavanje, odgoj i obrazovanje.

11

c) Ako maloljetnom djetetu treba nešto uručiti ili saopćiti, to se može punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a ako roditelji ne žive zajedno, onom roditelju sa kojim dijete živi.

34. Pojam i pravna priroda pravne osobe

-Pravna osoba (juristička, moralna) je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.

-Pravna osoba stiče pravnu sposobnost danom svoga nastanka koji se utvrđuje posebnim propisima.

35. Postanak pravne osobe

-Iako je svaka pravna osoba društvena tvorevina, svaka društvena tvorevina nije samim time i pravna osoba.

-Da bi određena društvena tvorevina postala pravnom osobom, društvena tvorevina mora imati čvrstu i stalnu organizaciju, tj. mora predstavljati organizacijska jedinstvo, mora imati svoju zasebnu imovinu, različitu i odvojenu od imovine njenih članova i mora joj biti priznata pravna sposobnost.

36. Pravna sposobnost pravne osobe

-Postoji značajna razlika između pravnih sposobnosti fizičke i pravne osobe što se pokazuje u obujmu pravne sposobnosti fizičke i pravne osobe.

-Pravna osoba ima svoj cilj, a za njegovo postizanje mora se nužno javljati i kao nositelj određenih prava i obveza. To znači da se pravna osoba nužno pojavljuje kao pravni subjekt s posebnom pravnom sposobnosti. Sad je pitanje kako se određuje da posebna pravna sposobnost. Ona se određuje statutom pravne osobe. Kod nekih pravnih osoba umjesto izraza «statut» upotrebljava se naziv «pravila», a neke pravne osobe se osnivaju ugovorom (npr. javno trgovačko društvo) U statutu ili ugovoru pravne osobe određuju se njezine karakteristike, tj. cilj (svrha) pravne osobe, a time se izravno ili neizravno određuje i obujam pravne sposobnosti. Također je izraženo ono što pravna osoba treba raditi (djelatnost) Stoga statut ili ugovor nužno sadrži i unutarnju organizaciju pravne osobe, kao i odredbe o imovinskoj podlozi pravne osobe te članska prava, odnosno određena prava korisnika. Statut odnosno ugovor pravne osobe nužno mora imati i odredbe o tijelima (organima) koji zapravo omogućuju da se neka određena pravna osoba uključi kao subjekt u dinamiku građanskopravnih odnosa. Pojam tijela ili organa povezan je s pitanjem poslovne sposobnosti pravne osobe. Statut pravne osobe donosi sama pravna osoba.

37. Poslovna sposobnost pravne osobe

-Statička volja pravne osobe izražena statutom ili ugovorom nije dovoljna da se pravna osoba uključi u prometnu dinamiku. Stoga pravna osoba mora imati mogućnost izraziti i svoju dinamičku volju, a to je volja koju treba pravni subjekt izraziti prigodom konkretnog raspolaganja svojim pravima i obvezama, a tu volju pravna osoba izražava preko svojih tijela (organa) i preko njih postaje poslovno sposobna. Zato statut mora predvidjeti tijela pravne osobe. Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava

12

svoju volju. Tijelo pravne osobe treba raditi u okvirima statuta odnosno pravila ili ugovora, a u tim okvirima njegova radnja smatra se radnjom same pravne osobe.

38. Deliktna sposobnost pravne osobe

-Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe bila je polazna točka i za priznanje deliktne sposobnosti pravne osobe. Isto kao i fizička osoba i pravna osoba može počiniti sve vrste štetnih radnji (povreda ugovornih i zakonskih obveza)

39. Vrste pravnih osoba

a) osnovne vrste pravnih osoba – prema dosadašnjim rezultatima pravne znanosti, pravne osobe se mogu podijeliti u četiri osnovne vrste: pravne osobe javnog prava, pravne osobe privatnog prava, korporacije i zaklade.

b) vrste pravnih osoba po našem pravu – promjene u društvenom i pravnom poretku u pravilu izazivaju određene promjene u tipologiji pravnih osoba. Kod nas je moguće razlikovati tri razdoblja – razdoblje do 1971., zatim od 1971. do 1988. i razdoblje poslije 1988. godine. -Razdoblje do 1971., pravne osobe su bile podijeljene na: društvene pravne osobe i građanske pravne osobe.

Društvena pravna osoba – bila je definirana kao pravni subjekt kojemu se ekonomska baza nalazi isključivo u društvenom vlasništvu

Građanske pravne osobe – bile su one društvene tvorevine čija se gospodarska osnova ili supstrat nalazio u građanskom vlasništvu.

-Razdoblje od 1971. do 1988., . Društvene pravne osobe bile su: organizacije udruženog rada, samoupravne interesne zajednice, društveno-političke zajednice i društvene organizacije.

-Razdoblje poslije 1988.,

40. Prestanak pravne osobe

-Pravna osoba nije trajna i vječna društvena tvorevina. Ukoliko nestane neka od tri pretpostavke, prestaje postojati i pravna osoba kao pravni subjekt. Pravna osoba može prestati propisom ili aktom državne vlasti (zabranom) U prvom slučaju pravna osoba mora prestati postojati jer bi njezino dalje postojanje bilo protupravno. U drugom slučaju može se raditi o prestanku pravne osobe povlačenjem odobrenja koje je bilo potrebno za egzistenciju pravne osobe.

-Nakon okončanja postupka likvidacije pravna osoba se briše iz registra koji se vodi za takvu vrst pravne osobe.

41. Pojam subjektivnog građanskog prava

-Subjektivno građansko pravo je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava.

13

42. Razlika između građanskog prava u subjektivnom i objektivnom smislu

-Pod građanskim pravom u objektivnom smislu razumijemo skup pravnih pravila kojima se uređuju društveni odnosi

43. Sadržaj subjektivnog građanskog prava

a) pripadanje i ovlaštenje

b) interes

44. Vrste subjektivnih građanskih prava

a) apsolutna i relativna

-apsolutna su ona subjektivna građanska prava koja djeluju protiv svakoga (erga omnes). Njih može svatko povrijediti, a nositelj apsolutnoga prava može svoje pravo protiv svakoga ostvarivati. Kod ovih prava se ne može unaprijed točno odrediti tko ga sve u budućnosti može povrijediti.

-Relativna su subjektivna građanska prava, ona koja djeluju između točno određenih strana (inter partes). Ovdje se unaprijed zna koja strana može povrijediti takvo pravo.

b) prenosiva i neprenosiva

-prenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se mogu neograničeno prenositi s jednog na druge subjekte.

-Neprenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jednog subjekta na drugi. Nazivaju se još strogo osobnim građanskim pravima jer su usko vezana za osobu njihova titulara

c) glavna i sporedna prava -kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog subjektivnog prava ovisi o postojanju nekog drugog subjektivnog prava, tada to pravo nazivamo sporednim ili akcesornim pravom

d) preobražajna pravaovdje se razumije ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka.-Prema učincima koje izazivaju, preobražajna prava se mogu podijeliti na: preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa (npr. prihvat ponude, pravo prvokupa, pravo nazadkupnje, okupacije) preobražajna prava promjene građanskopravnog odnosa (npr. pravo izbora kod alternativnih obveza, pravo izbora između raskida ugovora i sniženja cijene u slučaju materijalnih nedostataka kupljene stvari i sl.) i preobražajna prava prestanka građanskopravnog odnosa (npr. otkaz ugovora, opoziv punomoći, pravo pobijanja ugovora, odustanak od ugovora i dr.)

14

45. Pojam stvari kao objekta građanskog prava

-Pod stvarima u građanskopravnom smislu razumiju se materijalni dijelovi prirode, koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.

46. Stvari u prometu,stvari u ograničenom prometu i stvari van prometa

a) stvari u prometu (res in commercio) – to su stvari koje su u slobodnom prometu i mogu u njemu nesmetano cirkulirati i mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova. Pojam stvari u prometu znači neograničenu mogućnost stjecanja prava vlasništva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uopće može imati pravni subjekt.

b) stvari ograničene u prometu – to su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neograničenom prometu, ali se iz određenih socijalnih, gospodarskih, zdravstvenih, političkih i dr. razloga njihov promet ograničava (npr. lijekovi, oružje, eksplozivi, otrovi i dr.) Za takve stvari se obično propisuje poseban režim prometa koji karakteriziraju različite restrikcije, odobrenja i evidencije.

c) stvari izvan prometa (res extra commercium) – to su stvari koje uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava ili pak ne mogu biti objekt pravnih poslova (npr. parkovi, javni putovi) Objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizičke ili pravne osobe jer su to stvari koje su na uporabi svih (voda u rijekama, jezerima i moru, atmosferski zrak te morska obala)

47. Poja m i kriteriji podjele stvari na pokretne i nepokretne

-Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se pritom ne uništi njihova bit (supstanca), odnosno da se time ne promijeni njihova struktura.

- Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru, a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni struktura.

- Kriteriji podjele stvari na pokretne i nepokretne su prirodna svojstav

48. Pravni zna č aj diobe stvari na pokretne i nepokretne

-U prvom redu, za pokretnine i nekretnine vrijede različiti pravni režimi u pogledu stjecanja vlasništva i ostalih stvarnih prava. Nekretnine i stvarna prava na njima se upisuju u zemljišnu knjigu, a za pokretnine to ne vrijedi. Za ugovore koji se odnose na nekretnine redovito se propisuje pisani oblik, a za pokretnine se to u pravilu ne zahtijeva. O razlici između pokretnih i nepokretnih stvari se vodi računa i u sudskom i ovršnom postupku.

49. Pojam i važnost diobe stvari na zamjenjive i nezamjenjive

a) Zamjenljive stvari su one koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. (res quae pondere, numero, mensura constant) To su npr. žito, vino, šećer itd.. b) Nezamjenljive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost. Nezamjenljiva stvar se naziva species (npr. točno određena umjetnička slika, modna kreacija i sl.)

15

-Ta razlika nije važna za stvarna prava, ali je odlučujuća u obveznom pravu i osobito dolazi do izražaja u slučaju propasti stvari. Ako je dužnik dužan predati species, tada se u slučaju ako stvar propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara, obveza gasi. Ali ako je stvar propala njegovom krivnjom, dosadašnja obveza se pretvara u odgovornost za štetu. Ako je objekt činidbe određen kao genus, obveza se ne gasi propašću stvari, jer zamjenljiva stvar ne propada (genus non perit) Ako su objekt činidbe generične stvari koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obveza će prestati kad propadne cijela ta masa.

50. Pojam i važnost diobe stvari na potrošne i nepotrošne

-Potrošne su one stvari koje se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vidljivo smanji supstancija.

-Nepotrošne stvari su one koje se prvom uobičajenom uporabom ne uništetaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija. S objektivnog i realnog gledišta, sve stvari su potrošne jer se svaka stvar uporabom troši

- Ova vrsta razlikovanja dolazi u obzir kod onih pravnih instituta preko kojih se omogućuje uporaba ili korištenje tuđe stvari uz obvezu vraćanja iste. Npr. na posudbu ili na uživanje (uzufrukt) mogu se dati u pravilu samo nepotrošne stvari.

51. Pojam i važnost diobe stvari na djelive i nedjeljive

-Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost. To znači da dijelovi moraju imati istu uporabnu funkciju koju je imala i cijela stvar (npr. ploča čokolade)

-Nedjeljive su one stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost (npr. živa životinja, dijamant i sl.)

-Pitanje je li stvar djeljiva ili nedjeljiva u prvom redu se postavlja kod diobe suvlasništva. U obveznom pravu nedjeljivost stvari kada je nedjeljiva stvar objekt činidbe, izaziva postanak tzv. nerazdjeljivih obveza, koje se na poseban način i uz posebne uvjete mogu ispuniti.

52. Na č ini diobe stvari

-Stvari se mogu dijeliti na nekoliko načina:

a) fizička dioba – znači da se stvar može mehaničkim putem podijeliti na dijelove, a takva dioba je uglavnom primjenjiva kod pokretnih stvari (npr. kad se ploča čokolade razlomi),

b) geometrijska dioba – ona se primjenjuje kod zemljišta, a zemljišta se mogu ravnim crtama po njihovoj površini podijeliti na više čestica (parcela)

c) civilna dioba – dioba po vrijednosti. Ako je potrebno podijeliti nedjeljivu stvar (npr. živu životinju) moguće je takvu stvar prodati pa onda podijeliti cijenu

d) idealna dioba – svaka stvar se može, bez obzira je li fizički djeljiva ili nije, razdijeliti na sadržajno jednak idealne dijelove, a njihova se veličina određuje računski u određenom razmjeru prema cijeloj stvari.

16

53. Pojam i kriterij diobe stvari na jednostavne i sastavljene stvari

-Jednostavne stvari su one koje po shvaćanju u običnom životu i prometu čine jedinstvo, naziva ih se još i jedinstvenim stvarima. Te stvari se javljaju kao prirodna, organska cjelina (kamen, biljka, životinja) Isto tako, jednostavna stvar se može pojaviti i kao produkt ljudskog rada. Pritom ona može biti načinjena od različitih materijala koje su prije toga bile samostalne stvari, ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fizičku opstojnost (npr. tkanina)

- Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih, odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku opstojnost. Jednostavne stvari u sastavljenoj stvari postaju sastavnim dijelom nove cjeline, a bez tih sastavnih dijelova čitava stvar ne bi mogla opstati kao cijelost po prirodnom ili prometnom shvaćanju (npr. zgrada, automobil)

- Treba razlikovati dvije kategorije sastavljenih stvari:

a) Sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima

b) Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima

54. Pojam i pravni režim pripatka (pertinencije) stvari

-Pripadak je sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari, a da pritom ne postaje njezin sastavni dio.

- . Pripadak je fizički samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podređenosti prema glavnoj stvari, a subordinacija se očituje u gospodarskom pogledu jer gospodarsku svrhu cjeline određuje glavna stvar.

-Prva karakteristika pripatka je da je on samostalna, ali sporedna pokretna stvar. Druga karakteristika pripatka je u elementu trajnosti jer pripadak treba trajno služiti određenim svrhama glavne stvari (npr. ključ i brava) Treća karakteristika pripatka se nalazi u njegovoj vezi s postankom i opstankom. Kod postanka odnosno pretvaranja neke samostalne stvari u pertinenciju odlučna je volja vlasnika glavne stvari. Vlasnik glavne stvari određuje neku od drugih svojih stvari da postane pripatkom prve, a to znači da vlasnik glavne stvari i vlasnik pripatka mora biti ista osoba.

- U pravnom smislu pripadnost stvari čini zajedno sa stvari jednu cjelinu i kao takva jedinstveni objekt prava. Onaj tko je vlasnik stvari vlasnik je ujedno i na svim njezinim pripadnostima, a to vrijedi i za ostala stvarna prava. Samo se zakonom može odrediti da pripadnost u nekim slučajevima može biti zaseban i samostalan objekt građanskog prava.

55. Pojam i vrste plodova

-Plodovi su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava.

- Za plodove je karakteristično da su to prinosi koji se javljaju redovito i periodički, a da pritom ne umanjuju samu plodonosnu stvar.

17

-S obzirom na način postanka, obično se dijele u tri kategorije:

a) prirodni plodovi (fructus naturales) – to su organski proizvodi neke stvari koje ona daje bez umanjenja svoje supstancije i bez sudjelovanja ljudskog rada (npr. divlje voće je plod drveta)

b) industrijski plodovi – to su plodovi koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode, npr. plod plemenite voćke. Ove plodove ne treba poistovjećivati s industrijskim proizvodima (robom)c) civilni plodovi (fructus civiles) – to su plodovi odnosno prinosi (prihodi) koje ne daje stvar sama, već koji se dobivaju od stvari posredstvom nekog pravnog odnosa (npr. najamnina, kamate i sl.)- Vrste prirodnih i industrijskih plodova

a) Viseći plodovi (fructus pendentes) – neodvojeni plodovi (npr. jabuka na stablu)

b) Odvojeni plodovi (fructus separati) – to su plodovi koji su se odvojili od svoje matice i time postali samostalnim stvarima.c) Ubrani plodovi (fructus percepti) – to su plodovi koji su odvojeni od matice i pobrani. d) Potrošeni (fructus consumpti), nepotrošeni (fructus non consumpti) i zanemareni plodovi (fructus percipiendi)

-Vrste civilnih plodovaOvdje se razlikuju dospjeli i nedospjeli plodovi.

56. Pojam i karakteristike činidbe

-Činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku.

- Da bi se neka radnja ili propuštanje smatralo činidbom, ona mora imati određene karakteristike (ili svojstva):

a) Činidba mora biti ljudska radnja

b) Činidba mora imati imovinski karakter

c) Činidba mora biti objektivno moguća

d) Činidba mora biti pravno dopuštena

e) Činidba mora biti određena ili bar odrediva

57. Sadržaj činidbe

-Iako sadržaj činidbe može biti različit, mogu se pronaći četiri tipična klasična izraza:a) Davanje (dare) – činidba davanja stvari.

b) Činjenje (facere) – ovdje se razumije činidba rada,

18

c) Propuštanje (non facere= nečinjenje) – razumije se neizvršavanje određenih radnji od strane obveznika

d) Trpljenje (pati) – razumije se nesprečavanje tuđe radnje koju bismo bili ovlašteni spriječiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu

58. Pojam imovine

-Taj pojam ima nekoliko značenja – gospodarsko, pravno i knjigovodstveno.- Imovina u gospodarskom smislu jest skup dobara koja pripadaju određenom subjektu.- Imovina je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem i ova definicija predstavlja pravni pojam imovine- Pitanje je li neki subjekt aktivan ili pasivan ne rješava se pomoću pravnog pojma imovine, nego knjigovodstveno, pomoću bilance. Pravni pojam imovine omogućuje da se postave okviri aktive i pasive jednog subjekta u onom trenutku kad se taj subjekt hoće izraziti kao gospodarska, privredna jedinica

59. Funkcije imovine

a) Jamstvena funkcija – imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegove tražbine. Vjerovnik će se efektivno namiriti iz predmeta koji sačinjavaju dužnikovu imovinsku masu.

b) Olakšanje prometa – pomoću imovine omogućuje se da prava i obveze jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu i upravo zbog te funkcije se može imovina pojaviti kao objekt određenih građanskopravnih odnosa.

60. Karakteristike imovine

a) Jedinstvenost – temeljna karakteristika imovine i znači da određeni pravni subjekt može imati samo jednu imovinu.

b) Identitet - Identitet imovine znači da ona pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili.

61. Lična (osobna neimovinska dobra) kao objekti građanskog prava

- Osobna neimovinska dobra naravne (fizičke osobe) su: život, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i druga.

- Osobna neimovinska dobra pravne osobe su uz ona koja pripadaju i fizičkoj osobi osim onih koja se vezana uz biološku bit fizičke osobe još i ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privređivanja.

19

- Dva su temeljna ovlaštenja na osobnim neimovinskim dobrima koja čine sadržaj prava osobnosti: raspolaganje i zaštita prema trećima.

- Kao osnovne osobine prava osobnosti mogu se navesti da je ono prije svega neimovinsko pravo, zatim da je apsolutno (jer djeluje erga omnes) i da je kao strogo osobno neprenosivo (neotuđivo) i nenasljedivo.

62. Pojam pravnog posla

-Pravni posao je očitovanje volje koje je, samo za sebe ili u vezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka (najvažniji su postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog odnosa)

63. Vrste pravnih poslova

-Teorija daje nekoliko kriterija prema kojima se pravni poslovi mogu podijeliti u nekoliko vrsta:

a) jednostrani i dvostrani pravni poslovi

– jednostrani pravni poslovi nastaju očitovanjem volje samo jedne strane (npr. oporuka ili ponuda kad stigne prihvatitelju)

-Dvostrani pravni poslovi su oni koji nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj. Jedna strana je vjerovnik, a druga dužnik. Dvostrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima, a najvažniji su tzv. obvezni (obligacijski) ugovori. Oni se dijele na: jednostranoobvezne ugovore i dvostranoobvezne ugovore

b) pravni poslovi među živima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa) – pravni poslovi među živima jesu oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života strana (npr. posudba, kupoprodaja) Pravni poslovi za slučaj smrti jesu oni kod kojih pravni učinak nastupa tek nakon smrti strane koja je poduzela pravni posao (npr. darovanje za slučaj smrti) c) naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) pravni poslovi

d) komutativni i aleatorni pravni poslovi

e) kauzalni i apstraktni pravni poslovi

f) formalni i neformalni pravni poslovi

64. Sadržaj pravnih poslova

-Razlikuju se tri grupe sastojaka koji ulaze u sadržaj pravnog posla. To su:

a) bitni sastojci pravnog posla (essentialia negotii) – to su oni sastojci koji su nužni za nastanak određenog tipa pravnog posla

20

b) prirodni sastojci pravnog posla (naturalia negotii) – to su oni sastojci koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi određenog pravnog posla

c) nuzgredni sastojci pravnog posla (accidentalia negotii) – to su takvi sastojci koji vrijede samo ako ih strane ugovore.

65. Pojam i odnos bitnih i prirodnih elemenata pravnog posla

-Bitni sastojci pravnog posla (essentialia negotii) su oni sastojci koji su nužni za nastanak određenog tipa pravnog posla

-Prirodni sastojci pravnog posla (naturalia negotii) su oni sastojci koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi određenog pravnog posla

- Dok bitni sastojci predstavljaju minimalan sadržaj pravnog posla, bez kojeg pravnog posla uopće nema, prirodni sastojci predstavljaju proširen sadržaj, preko onog bitnog i minimalnog. To znači da bez prirodnih sastojaka pravni posao može nastati i postojati. Prirodni sastojci se također određuju propisom.

66. Pojam uvjeta

-Uvjet je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinci pravnog posla čine ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti.

67. Vrste uvjeta

-Uvjeti mogu podijeliti u nekoliko vrsta:

a) odgodni (suspenzivni) uvjet – odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi.

b) raskidni (rezolutivni) uvjet – je takav uvjet čijim nastupom prestaju učinci pravnog posla.

c) afirmativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi. To znači da ona buduća i neizvjesna okolnost, u slučaju udovoljenja uvjetu, mora nastupiti. Nastankom te nove okolnosti mijenja se dosadašnje stanje

d) negativan je pak onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto ne dogodi, tj. da ne nastane ta buduća i neizvjesna okolnost. Ovdje se traži da se dosadašnje stanje ne mijenja.

e) potestativan je onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštenog. Uvjetno ovlašteni treba nešto poduzeti, uraditi jer se ispunjenje potestativnog uvjeta sastoji u djelanju ili propuštanju uvjetno ovlaštenog. Npr. ako sutra otputuješ. f) kazualni uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili volji trećeg. Ispunjenje kazualnog uvjeta ovisi o slučaju, odnosno leži izvan ovlaštenikove voljne sfere. Npr. ako bude lijepo vrijeme ili ako Ivan dođe k nama itd.g) mikstni ili mješoviti uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog i o nekom vanjskom događaju ili djelanju neke treće osobe.

21

h) nužni uvjet – jest onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi jest buduća, ali ne i neizvjesna. Usprkos budućnosti sigurno je da će okolnost nastupiti jer to određuje sama prirodna zakonitost. Npr. ako N.N. umre.

i) pravi uvjet (condicio iuris) također nije uvjet, nego samo jedna od pretpostavaka potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog posla. Npr. kupit ću ti auto pod uvjetom da odgovaraš za štetu koju njime počiniš.j) nemogući uvjet jest onaj koji se ne može ostvariti niti fizički, niti pravno. Npr. ako prstom dotakneš Sunce (fizička nemogućnost)

k) nedopušteni uvjet jest onaj koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Ugovor u kojem je postavljen nedopušten uvjet, odgodni ili raskidni, ništetan je prema ZOO. l) nemoralan uvjet je uvjet koji je protivan moralu društva. U našem pravu takav uvjet je istovremeno i nedopušten.

68. Suspenzivni i odložni uvjeti

-Odgodni (suspenzivni) uvjet – odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi.

69. Afirmativni i negativni uvjeti

-Afirmativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi. To znači da ona buduća i neizvjesna okolnost, u slučaju udovoljenja uvjetu, mora nastupiti. Nastankom te nove okolnosti mijenja se dosadašnje stanje

70. Potestativni i kauzalni uvjeti

-Potestativan je onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštenog. Uvjetno ovlašteni treba nešto poduzeti, uraditi jer se ispunjenje potestativnog uvjeta sastoji u djelanju ili propuštanju uvjetno ovlaštenog. Npr. ako sutra otputuješ. -Kazualni uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili volji trećeg. Ispunjenje kazualnog uvjeta ovisi o slučaju, odnosno leži izvan ovlaštenikove voljne sfere. Npr. ako bude lijepo vrijeme ili ako Ivan dođe k nama itd.71. Pravi i mješoviti (mikstni) uvjeti

-Pravi uvjet (condicio iuris) također nije uvjet, nego samo jedna od pretpostavaka potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog posla. Npr. kupit ću ti auto pod uvjetom da odgovaraš za štetu koju njime počiniš.-Mikstni ili mješoviti uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog i o nekom vanjskom događaju ili djelanju neke treće osobe.

72. Nužni i nemogući uvjeti

-Nužni uvjet – jest onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi jest buduća, ali ne i neizvjesna. Usprkos budućnosti sigurno je da će okolnost nastupiti jer to određuje sama prirodna zakonitost. Npr. ako N.N. umre.

22

- Nemogući uvjet jest onaj koji se ne može ostvariti niti fizički, niti pravno. Npr. ako prstom dotakneš Sunce (fizička nemogućnost)

73. Nedopušteni i nemoralni uvjeti

-Nedopušteni uvjet jest onaj koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Ugovor u kojem je postavljen nedopušten uvjet, odgodni ili raskidni, ništetan je prema ZOO. -Nemoralan uvjet je uvjet koji je protivan moralu društva. U našem pravu takav uvjet je istovremeno i nedopušten.

74. Dejstva uvjeta

-Djelovanje uvjeta treba pratiti kroz dva različita vremenska razdoblja. Prvo razdoblje se naziva vrijeme pendencije, a drugo razdoblje nastupa onog trenutka kad se uvjet ispuni ili izjalovi. U svakom od tih razdoblja drukčije se izražavaju učinci odgodnih uvjeta, a drukčije raskidnih uvjeta.a) vrijeme pendencije – to je razdoblje koje započinje sklapanjem pravnog posla i traje sve dok se uvjet ne ispuni ili izjalovi. To je viseće stanje jer uvjet kao da visi (condicio pendet) To je razdoblje očekivanja i neizvjesnosti.

b) ispunjenje uvjeta – uvjet je ispunjen (condicio existit) kada se dogodila, odnosno kad je nastala ona okolnost koja je bila predviđena u dispoziciji. Stoga ispunjenje uvjeta znači kraj pendencije. No, uvjet je odlučen ne samo kad se dogodila ona buduća i neizvjesna okolnost, nego i onda kad se izjalovio, tj. kad je sigurno da se više neće ispuniti (condicio deficit)

75. Pravna dejstva uvjeta u periodu pendencije

-Ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom tada je nastao pravni odnos, ali je odgođen njegov učinak. To znači da je odgođen postanak, prestanak ili promjena određenog građanskopravnog odnosa. Iako za vrijeme pendencije ne nastaju glavni učinci pravnog posla, pravni poredak ipak dopušta i priznaje neke učinke u vrijeme pendencije.

76. Pravna dejstva ispunjenja uvjeta

-Uvjet je ispunjen (condicio existit) kada se dogodila, odnosno kad je nastala ona okolnost koja je bila predviđena u dispoziciji. Stoga ispunjenje uvjeta znači kraj pendencije. No, uvjet je odlučen ne samo kad se dogodila ona buduća i neizvjesna okolnost, nego i onda kad se izjalovio, tj. kad je sigurno da se više neće ispuniti (condicio deficit)

77. Pojam i vrste rokova

-Rok je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, tj. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena.

- Prema ovoj definiciji treba razlikovati početne rokove (dies a quo) i završne rokove (dies ad quem)

23

-Osim diobe na početne i završne, rokovi se dijele i na jednostavne i složene.

- Jednostavni su oni rokovi kod kojih nema neizvjesnosti. Određeni su kalendarski odnosno kao dies certus an, certus quando (dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi).

- Složeni rokovi mogu ovisno o kombinaciji s elementom neizvjesnosti, biti određeni na nekoliko načina:

a) kao dies certus an, incertus quando – tj. kao dan za koji je izvjesno da će se dogoditi, ali neizvjesno kada, npr. kad se kao rok odredi dan nečije smrti.

b) dies incetus an, certus quando – tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi ali se zna, ako se dogodi, kad će se dogoditi. Npr. kad roditelji obećaju djetetu da će dobiti auto za 25. rođendan.

c) kao dies incertus an, incertus quando – tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se i kada će se dogoditi. Npr. dobit ćeš auto na dan završetka studija.

- Rok može biti određen u različitim vremenskim jedinicama (npr. u danima, tjednima, mjesecima i godinama) Kako će se rok računati, odlučuju ugovorne strane.

78. Pojam i dejstva naloga (nameta)

-Namet ili nalog jest uzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost.

- Namet se može dodati besplatnom pravnom poslu među živima, oporuci ili pravnim poslovima za slučaj smrti. Naplatnim pravnim poslovima se ne može dodati namet. Tipičan besplatan pravni posao među živima je darovanje. Darovanju se može dodati namet i time se dobiva darovanje s nametom (donatio sub modo) Npr. dajem ti 3 000 km, ali s tim da odeš mjesec dana na oporavak. Ako obdarenik to prihvati namet ide u njegovu korist stoga namet nema karakter protučinidbe.

79. Oblici očitovanja volje kod pravnih poslova

a) usmeno očitovanje volje – razumijeva se očitovanje pomoću žive izgovorene riječi (viva vox) U dnevnom životu ovaj oblik je najčešći, ali i najpraktičniji oblik očitovanja volje. U modernom pravu se usmeni oblik smatra redovitim oblikom očitovanja volje.

b) pisano očitovanje volje – razumijeva se ono očitovanje koje je dano pomoću pisane riječi (scriptura) bez obzira na materijal na kojemu je pisano, sredstvo kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika na kojem se izražavalo. Postoje tendencije da se i elektroničko očitovanje volje izjednači s pisanim oblikom.

c) očitovanje volje znacima – ponekad se volja u svakodnevnom životu očituje i pomoću znakova, npr. kimanje glavom, kretnja rukom, mimika itd.

24

d) očitovanje volje konkludentnim radnjama (činima)

e) šutnja

80. Usmeno očitovanje volje kod pravnih poslova

-Usmeno očitovanje volje – razumijeva se očitovanje pomoću žive izgovorene riječi (viva vox) U dnevnom životu ovaj oblik je najčešći, ali i najpraktičniji oblik očitovanja volje. U modernom pravu se usmeni oblik smatra redovitim oblikom očitovanja volje.

81. Pisano očitovanje volje kod pravnih poslova

-Pisano očitovanje volje – razumijeva se ono očitovanje koje je dano pomoću pisane riječi (scriptura) bez obzira na materijal na kojemu je pisano, sredstvo kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika na kojem se izražavalo. Postoje tendencije da se i elektroničko očitovanje volje izjednači s pisanim oblikom.

- Potpis – pisano očitovanje postaje pravovaljano (perfektno) onda kad je potpisano. Bitna karakteristika potpisa jest što mora biti vlastoručan i stavlja se na kraju ili ispod teksta.

- Paraf – osim potpisa koji se redovito sastoji od imena i prezimena, ponekad i očeva imena, ili pak samo prezimena, razvile su se zbog životnih potreba i druge vrste potpisa. Tako se vrlo često susreće paraf kao skraćeni oblik potpisa, ali se mora dati vlastoručno, a osobito se mnogo upotrebljava u internom uredskom poslovanju. Ugovori građanskog prava se ne potpisuju parafom.

- Faksimil – faksimil je mehanički otisak vlastoručnog potpisa. U pravilu, faksimil nije dovoljan kao potpis. Ali tamo gdje se to u prometu uobičajilo, dovoljan je i faksimil kao potpis. Pomoću njega se obično potpisuju masovna očitovanja i neki vrijednosni papiri, npr. obveznice za izgradnju magistralnih cesta.

-Rukoznak – budući da potpis mora biti vlastoručan, nepismeni ljudi ne bi mogli dati pisano očitovanje jer ga ne bi mogli potpisati. Zbog toga su nepismeni ljudi upotrebljavali rukoznak (otisak prsta) koji također mora biti vlastoručan, a znači odobrenje pisanog očitovanja. Punovažni rukoznak mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika.

-Elektronički potpis – to je podatak u elektronskom obliku kojim se jamči identitet potpisnika i sadržaj očitovanja volje dan elektroničkim putem i uređen je Zakonom o elektroničkom potpisu.

82. O č itovanje volje znacima kod pravnih poslova

-Očitovanje volje znacima – ponekad se volja u svakodnevnom životu očituje i pomoću znakova, npr. kimanje glavom, kretnja rukom, mimika itd. U ovom slučaju se traži da se upotrijebe općenito poznati i razumljivi znaci, odnosno da upotrijebljeni znaci budu razumljivi bar u onom krugu u kojem se daje očitovanje volje pomoću znakova. Znakovi kao oblik očitovanja volje imaju ograničenu uporabu i s obzirom na sadržaj očitovanja

25

83. Očitovanje volje konkludentnim znacima

-Očitovanje volje konkludentnim radnjama (činima) - ovaj oblik očitovanja volje spada u neizravna očitovanja, a sastoji se u tome da se iz određenog ponašanja očitovatelja može sigurno zaključiti (concludere) da je posrednim putem htio izraziti stanovitu volju. Svi ranije spomenuti oblici očitovanja volje spadaju u izravna ili direktna očitovanja volje. No, za ovaj oblik očitovanja volje treba istaknuti da ne može svatko po svom vlastitom nahođenju tumačiti konkludentnu radnju čas u jednom, a čas u drugom smislu jer se konkludentne radnje uvijek tumače prema postojećim prometnim shvaćanjima.

84. Očitovanje volje šutanjem kod pravnih poslova

-Šutnja – šutnja također spada u jedan oblik očitovanja volje. ZOO ističe da šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude, stoga ne vrijedi srednjovjekovno pravilo qui tacet consentire videtur (tko šuti, smatra se da odobrava) Suglasno tome, odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili njegov propust da odbije ponudu, odnosno da vrati poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor i sl. smatrati prihvatom, nema nikakav pravni učinak i stoga je ništetna.

85. Oblici pravnih poslova

-Najčešći oblici pravnih poslova su: usmeni, pisani, sa svjedocima ili sudjelovanjem nadležnih tijela.

86. Usmeni oblik pravnog posla

-Usmeni oblik pravnog posla – pravni posao je sklopljen u usmenom obliku onda kada su očitovanja stranačke volje dana bilo živom riječi bilo kombinacijom izgovorenih riječi, znakova i konkludentnih radnji. Usmeni oblik pravnog posla omogućuje brzo sklapanje pravnih poslova i time i brzo kretanje dobara i usluga u prometu i s tog aspekta usmeni pravni poslovi imaju nesumnjivo veliku prednost.

87. Pisani oblik pravnih poslova

-Pisani oblik pravnih poslova – pravni posao je sklopljen u pisanom obliku onda kada su stranačka očitovanja volje dana pomoću pisanih riječi. Zahtjev pisanog oblika ispunjen i kad strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju pomoću nekog drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave (npr. elektroničkim putem) Pisani pravni posao je sklopljen onog trenutka kad ga strane vlastoručno potpišu, odnosno kad na njega stave svoj rukoznak ovjeren od javnog bilježnika.

88. Usmeni dodaci pisanom pravnom poslu

-Ovdje se postavlja pitanje kakav učinak imaju razni usmeni dodaci pisanom ugovoru ili još šire u kojem su obliku dopuštene izmjene i dopune formalnih ugovora.

89. Pretpostavke valjanosti pravnih poslova

a) pravna i poslovna sposobnost subjekata,

b) valjano i suglasno očitovanje volje,

26

c) moguća, dopuštena, određena i odrediva činidba,

d) dopuštena pobuda i

e) ponekad određeni oblik pravnog posla.

90. Pojam i karakteristike ništavnih pravnih poslova

-Ništavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Nazivaju se još i apsolutno ništavim pravnim poslovima, a s njima se postupa kao da nisu sklopljeni, kao da pravno ne postoje.

- Budući da ništavnostt nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništavnim, ako se za to steknu zakonom predviđeni razlozi ništavnosti. Ništavnost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

91. Razlozi ništavnosti pravnih poslova

Kao razlozi ništavnosti javljaju se :- poslovna nesposobnost strana,- nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, - nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost odnosno neodredivost činidbe,- nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla - ponekad nedostatak potrebnog oblika (forme) pravnog posla

92. Pravna i poslovna nesposobnost stranaka kao razlog ništavnosti

-Od fizičkih osoba poslovno su nesposobne maloljetne osobe (osim onih koji sklope brak uz dopuštenje suda sa navršenih 16 godina ili ako postanu roditelji sa navršenih 16 godina) i punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti. Pravni poslovi koje bi sklopile te osobe bi bili ništetni.

93. Nevaljano i nesaglasno očitovanje volje kao razlog ništavosti pravnih poslova

-Nevaljano je svako očitovanje volje koje nije učinjeno slobodno i ozbiljno, zatim ako postoje drugi oblici nesuglasnosti između volje i očitovanja te ako očitovanja ugovornih strana nisu međusobno suglasna. Svi ovi oblici su obuhvaćeni širim pojmom koji se nazivaju mane volje. Pod manama volje stoga razumijemo slučajeve nesklada između volje i očitovanja koji se mogu podijeliti u dvije skupine – svjesni i nesvjesni.

-Svjesni nesklad između volje i očitovanja postoji u onim slučajevima kad osoba namjerno očituje nešto što uistinu neće.

- Nesvjesni nesklad postoji u onim slučajevima kad osoba nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi. Ovdje spada zabluda, neznanje, nesporazum i prijevara.

Sve mane volje, osim mentalne rezervacije, izazivaju nevaljanost pravnih poslova.

27

94. Pravna dejstva mentalne rezervacije

-Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće, a druga strana za to ne zna.

-Pravni posao je nastao i izaziva svoje pravne učinke jer se na mentalnu rezervaciju odnosi pravilo „tko zna ili mora znati posljedice svog očitovanja, ne može htjeti očitovanje bez posljedica“

95. Pravna dejstva simulovanih pravnih poslova

–Simulacija je također oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer strane ne žele pravni posao koji sklapaju. Simulacija se može javiti kao apsolutna i relativna. Apsolutna simulacija se sastoji u sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Relativna simulacija jest sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi posao.

- Prividni posao se naziva simuliranim. Simulirani posao je ništetan.

96. Pravna dejstva nesporazuma kod pravnih poslova

-Za nastanak pravnog posla potrebno je i suglasno očitovanje volje ugovornih strana. O nesporazumu se radi kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesuglasnost o pravnoj naravi ugovora koji sklapaju ili o kojem bitnom sastojku ugovora. Prema ZOO smatra se da u tom slučaju ugovor nije ni nastao, a takav ugovor se naziva i nepostojećim, ne proizvodi pravne učinke.

97. Nemogućnost činidbe kao razlog ništavosti pravnih poslova

-Nemogućnost činidbe razlog je nevaljanosti pravnog posla, ako je činidba bila objektivno nemoguća u vrijeme sklapanja pravnog posla.

-Pod objektivnom nemogućnošću činidbe misli se na radnju koju nitko ne može izvršiti. Ako se ipak netko obvezao na takvu radnju, posao bi bio ništetan.

- Subjektivna nemogućnost činidbe u vrijeme sklapanja pravnog posla, ne izaziva njegovu ništetnost, nego samo odgovornost dužnika za neispunjenje preuzete obveze. Subjektivno nemoguća je činidba koja se može izvršiti, ali je ne može izvršiti osoba koja se na to obvezala. Npr. ako se zidar obveže izgraditi kuću s lukovima od klesanog kamena pa mu to ne uspije zbog nedovoljnog iskustva u zidanju kamenom.

98. Nedopuštenost činidbe kao razlog ništavosti pravnih poslova

-Nedopuštenost činidbe postoji ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, a pravni posao takvog sadržaja je ništetan.

- U okviru šireg pojma nedopuštenosti razlikuju se zabranjeni, nemoralni i zelenaški pravni poslovi.

28

99. Zelenaški pravni poslovi

-Zelenaškim ugovorom se smatra onaj ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. U biti zelenaški ugovor je vrsta nemoralnog ugovora.

- Zelenaški ugovor je jednako kao i zabranjeni i nemoralni, ništetan. Međutim, ZOO predviđa da takav ugovor ostane na snazi ako oštećenik u roku od 5 godina od njegova sklapanja podnese sudu zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos, a sud tome ako je to moguće i udovolji. U tom slučaju, ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. Za fizičke osobe koje sklope zelenaški ugovor predviđena je i kaznena odgovornost.

100. Neodređenost ili neodredivost činidbe kao razlog ništavosti pravnih poslova

-Neodređena je ona činidba ako poslom nije predviđeno dovoljno pojedinosti za njezinu individualizaciju pa dužnik ne zna pouzdano što treba ispuniti vjerovniku. Tada bi posao ipak mogao biti valjan ako bi činidba bila odrediva, tj. ako bi posao sadržavao podatke s pomoću kojih bi se mogla odrediti ili ako su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ako takvih podataka nema u poslu ili treća osoba neće, odnosno ne može odrediti činidbu, posao je ništetan.

101. Nedopuštenost pobude kao razlog ništavosti pravnih poslova

-U načelu pobude iz kojih osobe sklapaju ugovore i druge pravne poslove ne utječu na njihovu pravnu valjanost, no pobude ponekad mogu biti i nedopuštene, nemoralne. Uz određene pretpostavke takve pobude mogu imati za posljedicu nevaljanost pravnog posla, tj. njegovu ništetnost.

-Pretpostavke pod kojima će zbog pobude ugovor biti ništetan, odnosno bez pravnog učinka propisane su ZOO i kumulativno se moraju ispuniti. To su:

-da je pobuda nedopuštena, a nedopuštena je u istim slučajevima kad je nedopuštena i činidba, tj. ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva,

- da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor,

- da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor.

102. Nedostatak potrebnog oblika kao razlog ništavosti pravnih poslova

-ZOO usvaja u pogledu oblika ugovora načelo neformalnosti, što znači da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, odnosno određeni oblik samo se iznimno zahtijeva kao pretpostavka valjanosti (ako je to propisom predviđeno i ako su se ugovorne strane sporazumjele da posebni oblik bude uvjet valjanosti njihova ugovora) U ta dva slučaja nedostatak oblika uzrokuje ništetnost ugovora.

29

103. Djelomična ništavnost (ništetnost) pravnih poslova

-Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Prema ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora prema pravilu -korisno se štetnim ne kvari- To vrijedi samo kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Štoviše, ZOO određuje da će ugovor ostati na snazi i u onom slučaju kad je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora ako je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

104. Posljedice ništavnosti pravnih poslova

-Pravne posljedice ništetnih pravnih poslova sastoje se u pravima, dužnostima i odgovornosti strana koje su ga sklopile te ovlaštenjima suda u vezi s ostvarivanjem tih prava i dužnosti.

-Posve konkretno, to su: obveza restitucije i odgovornost za štetu.

-Osnovna dužnost ugovornih strana koju im nameće ZOO u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) i to tako da svaka o njih ima vratiti drugoj sve što je primila na osnovi takvog ugovora.

- Druga pravna posljedica ništetnosti je odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla.

105. Ko i u kojem roku može isticati ništavnostost

-Odredbama ZOO nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost. Svaka zainteresirana strana se može pozivati na ništetnost, stoga osim ugovornih strana, i treće osobe, od kojih ponajprije državni odvjetnik. Isto tako, i sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost. Kao što nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost, tako ni vrijeme u isticanja nije ograničeno. ZOO određuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

106. Pojam i karakteristike pobojnih pravnih poslova

-Pobojni (relativno ništetni) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku poništiti.

-Takvi se poslovi po svojim učincima ne razlikuju od valjanih, a ako protekne rok za njihovo poništenje, oni postaju valjani, tj. konvalidiraju. Ako pobojan ugovor bude poništen, posljedice poništenja nastupaju od dana njegova sklapanja (ex tunc) kao i kod ništetnih pravnih poslova

107. Razlozi pobojnosti pravnih poslova

-Ugovor je pobojan:

kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna,

kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje

30

te kad je to odredbama ZOO ili posebnih propisa određeno.

108. Ograničena poslovna sposobnost kao razlog pobojnosti pravnih poslova

-Javlja se kao razlog pobojnosti samo u slučaju kad ograničeno poslovno sposobna osoba sklopi pravni posao bez zahtijevanog odobrenja svojeg zakonskog zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Stoga, osoba ograničene poslovne sposobnost može sklapati sve pravne poslove, osim onih koji su odlukom suda izrijekom zabranjeni.

109. Pojam i karakteristike prijetnje kao razloga pobojnosti pravnih poslova

-Razlikuju se prijetnja kao tzv. psihička prisila (vis compulsiva) i fizička sila (vis absoluta). Fizička sila izaziva ništetnost pravnog posla. O prijetnji kao razlogu pobojnosti govori se kad jedna strana ili netko treći, stavljanjem u izgled nekog zla, izazove opravdani strah kod druge strane zbog čega ova sklopi određeni pravni posao. Strana koja je pod prijetnjom sklopila pravni posao ima pravo zahtijevati njegovo poništenje. Pritom mora dokazati: da su joj druga strana ili treća osoba prijetile prije ili u vrijeme sklapanja posla, da je prijetnja bila nedopuštena, da je prijetnja izazvala opravdan strah koji je u uzročnoj vezi sa sklapanjem pravnog posla čije se poništenje zahtijeva. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe (npr. ugled, čast, imovina, zaposlenje i sl.)

110. Pojam i karakteristike zablude kao razloga pobojnosti pravnih poslova

Zabluda (error) – je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti

111. Vrste zabluda

-Ovisno o okolnostima na koje se zabluda odnosi, razlikuju se: zabluda o pravu (error iuris), zabluda o činjenicama (error facti) i zabluda o motivu (error in motivo) i dr

112. Pojam i dejstva pravnoposlovne zablude

-Zabluda koja se odnosi na elemente ili sastojke pravnog posla, iznimno i na motive preuzimanja obveze, može se nazvati pravnoposlovnom zabludom.

- ZOO određuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Prema ZOO dovoljna je bitnost zablude za poništaj ugovora.

113. Bitne i nebitne zablude ( bitnost zablude )

-Bitna zabluda je ona bez koje posao uopće ne bi bio sklopljen, tj. da je ugovorna strana znala za zabludu, ugovor ne bi uopće bio sklopljen.

-Nebitna zabluda bila bi ona koja uopće nije utjecala na voljnu odluku onoga koji je bio u zabludi ili je na samu pravnoposlovnu volju imala neznatan utjecaj

114. Kriteriji za određivanje bitnosti zablude

U ZOO ne definira se pojam bitnosti, ali se prema ZOO zabluda smatra bitnom samo onda ako se odnosi na:

1. objekt ugovora (error in corpore),

31

2. bitna svojstva objekta ugovora (error in qualitate i error in substantio),

3. osobu s kojom se sklapa pravni posao, ako se sklapa s obzirom na tu osobu (error in persona),

4. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila posao takvog sadržaja i

5. pobudu koja je, ali isključivo kod besplatnih pravnih poslova, bila odlučna za preuzimanje obveze (error in motivo)

115. Pravna dejstva zablude u motive

-Zabluda u motivu se može kvalificirati kao bitna zabluda mada suugovaratelj za nju nije znao. To je samo logična posljedica zauzetog stava prema kojem se za učinak zablude uopće pa tako ni za učinak bitne zablude kod besplatnih poslova, ne traži mala fides suugovaratelja. Posljedica takvog stava izražena je u ZOO na način da nedopuštenost motiva izaziva ništetnost besplatnih ugovora makar suugovaratelj nije znao za tu kvalifikaciju motiva.

116. U č inak zablude

-Prema vladajućoj teoriji povjerenja na području stvarnog i obveznog prava, redovito se uvažava ono što se očitovalo, a tek u slučaju spora ispituje se i pod određenim pretpostavkama uvažava ono što se htjelo. Kod zablude će se uvažiti prava volja ugovorne strane dokaže li se da je zabluda bitna. U protivnom će vrijediti ono što je očitovano. U jednom slučaju se ugovorna strana neće moći pozivati na zabludu iako je ona bitna. To će biti slučaj kada je druga ugovorna strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije ni bilo (primjer sa isporukom antene na str. 166) Ako zbog zablude dođe do poništenja ugovora, druga ugovorna strana ako je bila savjesna (nije znala niti morala znati za zabludu svojega suugovaratelja) ima pravo na naknadu pretrpljene štete bez obzira na to je li on kriv ili nije za svoju zabludu. Savjesni suugovaratelj ima pravo na naknadu samo tzv. negativnog pogodbenog interesa, a to znači da mu se naknađuje samo ona šteta koju trpi zbog toga što je vjerovao u valjanost ugovora.

- Pitanja učinke zablude, ZOO rješava isključivo s pozicija teorije povjerenja.

- ZOO određuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora

117. Povreda načela jednake vrijednosti činidaba kao razlog pobojnosti

-Smisao načela jednake vrijednosti činidaba jest da se u odnosima razmjene dobara i usluga osigura što je moguće više ekvivalentnost vrijednosti činidbe i protučindibe, odnosno da odstupanja od tog načela ne prelaze zakonom ustanovljenu mjeru.

-Za narušavanje ovog načela predviđene su određene pravne posljedice. Ovisno o intenzitetu ugrožavanja ovog načela one se mogu sasojati u ništetnosti ugovora (npr. zelenaški ugovori),

32

mogućnosti raskida ugovora (npr. kod odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja) ili u pobojnosti ugovora.

- Oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti morala znati za pravu vrijednost činidbe. Poništaj se po ovoj osnovi može zahtijevati u roku od godine dana od sklapanja ugovora.

118. Pobijanje pravnog posla zbog pravnih radnji du ž nika na š tetu vjerovnika

-Za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno je: dospjelost vjerovnikove tražbine i izvršenje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. To su opće pretpostavke pobijanja koje se moraju ispuniti u svakom konkretnom slučaju pobijanja. Dospjelost tražbine na isplatu – tražbina se smatra dospjelom od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezino ispunjenje, a ako je novčana, onda od trenutka kad je ovlašten zahtijevati njezinu isplatu.

119. Dolozna paulijanska tu ž ba

-Posebna pretpostavka za podizanje ove tužbe je namjera dužnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika (consilium fraudis)

120. Kulpozna paulijanska tu ž ba

-Podiže se kad dužnik nije znao, ali je u trenutku poduzimanja radnje, odnosno sklapanja pravnog posla mogao znati da poduzimanim raspolaganjem šteti vjerovniku. To je slučaj kad dužnik nije postupao pažnjom koja se u prometu zahtijeva, a to znači da nije postupao kao dobar domaćin, odnosno dobar privrednik ili stručnjak. Njegovo neznanje je skrivljeno.

121. Obiteljska paulijanska tužba

-Predviđena je za slučaj kad dužnik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika.

122. Kvazipaulijanska tužba

-Namijenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe. Ovdje spadaju npr. ugovor o darovanju, beskamatni zajam, odricanje od nasljedstva, oproštaj duga, isplata tuđeg duga, preuzimanje tuđeg duga, derelikcija, razna propuštanja.

123. Posljedice poništenja pobojnog pravnog posla

-Nema razlike u posljedicama između ništetnog pravnog posla i onih koje nastaju poništenjem pobojnog pravnog posla. U oba slučaja se svode na obvezu povrata u prijašnje stanje i odgovornost za štetu. Isto tako, posljedice i u jednom i u drugom slučaju nastupaju

33

ex tunc, tj. od sklapanja pravnog posla. Stoga, ako dođe do poništenja pobojnog pravnog posla, ima se izvršiti vraćanje onoga što je u izvršenju posla ispunjeno, a ako to nije moguće ili ako je narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme vraćanja odnosno donošenja sudske odluke.

124. Ko i u kom roku može pobijati neki pravni posao

-U odnosu na ništetnost, krug osoba ovlaštenih na traženje poništaja znatno je uži. U načelu su to strane u poslu, a iznimno i neke treće osobe. Od strana u poslu poništenje može zahtijevati ona strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena

- Poništenje pobojnog pravnog posla može se zahtijevati u roku od godine dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile ako je posao sklopljen pod prijetnjom (subjektivni rok) Krajnji rok za poništenje je tri godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok) Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni objektivni rok od godine dana računajući od dana sklapanja pravnog posla. Svi rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo zahtijevati poništenje.

125. Pojam i dejstva konvalidacije

-Konvalidacija (convalescere=ojačati, ozdraviti) je naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova.

126. Pojam i dejstva konverzije

-Kad ništetan pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, među stranama će vrijediti taj drugi pravni posao ako bi to bilo u suglasnosti sa ciljem koji su strane imale na umu kada se sklapale pravni posao i ako se može uzeti da bi one sklopile taj posao da su znale za ništetnost svog posla. Takvo pretvaranje ništetnog u valjani pravni posao naziva se konverzijom. Konverzijom će se najčešće spašavati oni ništetni pravni poslovi koje strane sklope zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavaka valjanosti

127. Izvorno (orginarno) stjecanje subjektivnih građanskih prava

-To znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava (npr. stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nalaz blaga i sl.)

128. Izvedeno ili derivativno stjecanje subjektivnih gra đ anskih prava

-Ono postoji kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi ga iz prava prednika. Ovdje treba imati na umu da stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik. Kod derivativnog stjecanja prava uvijek postoje dva pravna subjekta. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se pravni prednik ili auctor, a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor.

34

-Postoje dvije vrste izvedenog stjecanja subjektivnih građanskih prava:

1. translativno (sukcesivno ) – to je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja (npr. prodaja automobile)

- Postoje dvije vrste sukcesija:

a) sveopća ili univerzalna sukcesija – razumije prijelaz svih prava (i obveza) od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt, a to stjecanje se događa jednim aktom. Npr. nasljeđivanje za slučaj smrti. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika. Ovdje ne treba za svako pravo poseban akt stjecanja, niti za svaku obvezu poseban akt preuzimanja.

b) singularna sukcesija – znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo (npr. vlasništvo jedne stvari, jednu tražbinu i sl.)

2. konstitutivno stjecanje – je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Npr. osnivanje služnosti u korist susjedove nekretnine. Susjed je stekao služnost puta i to konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini.

129. Pojam i dejstva zastare

-Zastara je gubitak zathjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.

- U zastari je izražena misao da je ono što je faktički već uklonjeno potpuno zrelo da i pravno propadne. S druge strane, smisao zastare je i u tome da se sadašnje zaštiti protiv prošlog.

- Nastupom zastare u pravilu se ne gasi samo subjektivno pravo jer zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i to znači da se zastarjelo pravo ne može prisilno putem suda ostvariti. Prema tome, dužnik čiji je dug zastario nije zbog zastare prestao biti dužnikom jer nije zastarom prestao njegov dug, nego samo odgovornost za dug. Zato ako dužnik nako proteka zastarnog roka ipak plati, ne može plaćeno više tražiti natrag.

- Posljedica zastare je samo ta da se njegova obveza od utužive pretvorila u neutuživu ili naturalnu obvezu

130. Pretpostavke zastare

a) nepodignuće tužbe i

b) protek zakonom određenog vremena (zastarni rok ili rok zastare)

131. Rokovi zastare

-Rok zastare je zakonom određeno vrijeme nakon kojega se pravo više ne može prisilnim putem ostvariti (tužba se ugasila) Opći zastarni rok prema ZOO iznosi 5 godina, ali ima i

35

posebnih rokova od 3, 2, i 1 godine. Opći zastarni rok primjenjuje se samo u onim slučajevima kad nije propisan posebni zastarni rok.

132. Prekid i zastoj zastare

-Prekid zastare – je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo se vrijeme ne uračunava, tj. vrijeme se gubi i tada zastara može samo iznova započeti. Kao okolnosti koje izazivaju prekid zastarijevanja ZOO navodi priznanje duga, podizanje tužbe i svaku drugu radnju vjerovnika poduzetu protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, npr. prigovor prijeboja, prijava tražbine u stečajnom postupku.

- Zastoj zastare – ovdje se razumije takav skup okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu. No, kad te okolnosti ili zapreke otpadnu, zastara se nastavlja te se proteklo vrijeme uračunava. Uračunava se vrijeme koje je proteklo do zastoja. Vrijeme zastoja ili mirovanja ne uračunava se. Okolnosti koje uzrokuju zastoj zastarijevanja predviđene su u ZOO. Tako zastarijevanje ne teče za tražbine između bračnih drugova, roditelja i djece (dok traje roditeljsko pravo), štićenika i skrbnika, osoba u izvanbračnoj zajednici, osoba na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije i rata, osoba zaposlenih u tuđem domaćinstvu za vrijeme trajanja radnog odnosa kao i za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

36