GEOLOGIJA PODMORJA JADRANA

Što ćemo naučiti?

Zašto depresija ispunjena morem baš na tom mjestu? Kad I kako se depresija ispunila morskom vodom? Koje su glavne geomorfološke osobine istočne obale (ponavljanje)

Jadransko more, činjenice

Dužina: 780 km Širina: 240 km Površina: 138 597 km2

U RH: 54 031 km2

Prosječna dubina: 173 m Zapremina: 34977 km3 SI obala izrazito zavedena i krševita Dalmatinski tip obale JZ obala niska i zaravnjena Maksimalna dubina: 1233 m

Mediteran (Sredozemlje)

Mediteran (Sredozemlje) je nastao sabijanjem prostora Tetis (Neotetis) oceana koji je bio između Afrike i Eurazije. Ostatak je to većeg oceanskog bazena.

Mediteran (Sredozemlje)

Vrlo komplicirane geologije (mozaik malih i velikih litosfernih ploča) Konvergencija dviju kontinentskih ploča karakterizirana je tektonskim gibanjima, vulkanizmom, potresima.

AAP

AP A EA

A EAJezgra orogena

Donja ploča strmim reversnim rasjedima podebljana

IZDIZANJE

IZDIZAJE

Kraj krede (60 milijuna god.)Izdizanje zbog sudaranja ploča

Post-subdukcijsko izdizanje, (prije 40 milijuna godina)

Odvajanje blokova koji subduciraju

Kolizija tijekom krede

Apeninska ploča Jadransko-Apulijska ploča Dinarska ploča (Eurasia)

AP EA

Jadransko moreApenini Dinaridi

Stiskanje i spuštanje

A

EA

ApeniniKolizija ploča krajem krede

Predgorski bazen okružen s tri strane planinskim lancima

Rezultat tektonske aktivnosti (rasjedanja i boranja) na suprotnim rubovima ploče koju zovemo Jadranska mikro-ploča.Obrisi depresije se razaznaju od miocena –rani pliocena.

Epikontinentalno more: podmorje Jadrana izgrađeno je od stijena kontinentske kore.

Vremensko trajanje i smjer napredovanja tektonske aktivnosti Dinarida i Apenina se bitno razlikuju

Dinaridi: tektonski aktivni od prije 40 do 5 milijuna godina, lokalno i danas!Smjer napredovanja prema SW

Apenini: tektonski aktivni od prije 23 milijuna godina do danas!Smjer napredovanja NE

Kao rezultat neujednačene tektonske aktivnosti na rubovima, u Jadranskom bazenu je tijekom geološke prošlosti postojalo nekoliko manjih bazena

NAB

CAB

PP

SAB

Uz tektoniku na morfologiju Jadranskog bazena utjecale su i globalne, EUSTATSKE promjene morske razine, lokalna rasjednja I karstifikacia

Promjena morske razine tijekom pleistocena i holocena naročito se odražava na paleogeografiju i režim taloženja u Jadranskom moru.

Morfologija Jadrana

Pet odvojenih morfoloških cjelina (Mosetti, 1966):

1. Sjeverni Jadran (do 100 m, prosječno 35 m) nagib 0,25‰

2. Sjevero-jadransko otočno područje zaštićeno vanjskim otocima od zapunjavanja sedimentima (pret-holocenski krški reljef) (do 125 m dubine)

3. Srednjo-jadransko otočno područje Veliki dalmatinski otoci, prijelazne karakteristike

4. Srednji Jadran obilježen Jabučkom kotlinom (272 m), padine nagiba do 14 ‰ na sjevernoj padini. Preostatak veće depresije zapunjavane sa sjevera u pleistocenu (paleo Po)

5. Južni Jadran (Gargano-Dubrovnik). Šelf uz rub do oko 180 m i Južnojadranska kotlina sa nagibima bokova (50-170 ‰) i zaravnjenim dnom (8000 km2, 1220 - 1223 m)

CENTRAL ADRIATIC

5

4NORTH ADRIATIC

Recentna sedimentacija i raspored sedimenata u Jadranskom podmorju

Izvori materijala koji se taloži u Jadranu: Veći dio klastičnog materijala koji se danas taloži u Jadranu stiže i danas sa NW (rijekama: Po + Reno, Adige, Brenta, Tagliamento, Piave, Soča/Isonzo) Apenini trošenjem daju umjerenu količinu terigenog materijala Zanemariv donos terigenog materijala s istočne obale zbog litološke građa (vrste stijena) + donosi rijekama: Rječina, Zrmanja, Krka, Cetina, Ombla + Dragonja, Mirna, Raša, Neretva (lokalizirano na ušćima) Biogena sedimentacija manje je važnosti u sadašnjim klimatskim prilikama, ali nikako zanemariva!

Raspored sedimenta u Jadranskom moru

Ušća jadranskih rijeka

Posebnosti i značajke:

a) krška obala, rijeke usječene u vapnenceb) veliki raspon riječnog dotoka c) uglavnom mali donos terigenog materijalad) mikrotajdalno područjee) izrazita stratifikacija voda

Primjeri:

Krka, Neretva (?), Zrmanja, Raša, A, što je ušće rijeka Mirne, Cetine…?

Ušće Krke, rijas ili estuarij?

L = 49 km (duljina s potopljenim uščem 72 km!) A = 2088 km2 + (površina porječja) Q = 49 m3s-1 (godišnji protok, 4-415)

Estuarij Krke, riječni kanjon usječen u vapnence preplavljen morem.

Krka, Visovačko jezero, riječni kanjon usječen u sjevero-dalmatinsku zaravan. Ujezerenje zbog stvaranja i rasta sedrene barijere

Estuarij Zrmanje nizvodno od Obrovca, biogena sedimentacija,

Ušće Zrmanje, estuarij ili rijas ?

Ušće Neretve, delta ili estuarij?

L= 218 kmA= 5580 km2

Q= 426 m3s-1

(2130) Delta (?) = 170 km2

Osobine taloženja u deltama

Aluvijalne naslage: sediment koje se istaložio, a donijele su rijeke Riječni sprudovi: u kanalima rijeka (sredinom) ili na mjestima gdje se rijeke savijaju stvaraju se SPRUDOVI Poplavna ravnica: blago položen, ravan dio riječne doline koji je periodično poplavljen. Lateralnom erozijom stvara se sediment koje meandrirajuće rijeke ostavljaju

EROZIJA

Stvaranje delte

Rijeka usporava kako se približava moru i širi

Ispred glavnog kanala stvaraju se sprudovi

Glavni tok rijeke se “razbija” u više tokova

Naslage sedimenta koje se talože u moru kao sitno- i krupno-zrnati materijal ihorizontalni slojevi vezani uz poplave.

kopno

More ili jezero

Sitnozrnati sediment taloži se ispred napredujućeg ruba delte. Tijekom razvoja delta, biva zatrpan novim naslagama Grubljezrnate naslage koje talože uz deltne kanale Vodoravni slojevi na vrhu delte tijekom poplava

Delta Neretve

Znatan antropogeni utjecaj na sedimentacijske procese

Delta rijeke prije 100njak godina bila je znatno veća: sedimentacijom u ušću dominirao je utjecaj rijeke, postojala je razgranata delta s izduženim lobovima. Pojačana ljudska aktivnost, dovela je do smanjenja dotoka vode, a time i donosa sedimenta u deltu Od nekadašnjih 12 rukavaca koji su isporučivali sedimentni materijal u Neretvanski kanal, danas preostalo tek dva rukavca - Velika i Mala U deltnoj ravnici rijeke Neretve, osim distribucijskih kanala, nalazimo i manje, lokalne pritoke (Norin, Jezerača i Mislina), dva slatkovodna jezera: Deransko jezero

Ušće Raše, delta, rijas ili estuarij?

L =21 km (35 km!)A = 164 km2 ++Q = 5,3 m3s-1

Deltno ušće u estuariju Raše (?)

Estuarij rijeke Raše, Suspendirani materijal uz desnu obalu, Trget,

Estuarij Raše, uvala Tepla, Coriolis efekt

D. Petricioli

Progradacija estuarijske delte rijeke Raše (Benac et al., 1991)

1774. 1850. 1937. 1975.

Karakteristike istočne obale

Dalmatinska obala, konkordantna ili canale=vallone obala (uski kanali između dugih otoka) obala. Ovaj tip obale ima paralelne zaljeve i duge, brdovite otoke koji se pružaju paralelno s obalom. Obala se sastoji od mezozojskih vapnenaca, a nedostaju klifovi i pješčane plaže. Konkordantna obala je je rezultat pružanja geoloških struktura (bora: antiklinala i sinklinala) paralelno sobalom. Nakon zadnjeg Ledenog doba, niži dijelovi antiklinala i sinklinale su prekriveni morem. Rijetki tip obale

U Jadranu je valna baza uobičajenih valova (lijepog vremena) na 10-30 m.

Neuobičajeni valovi

U Jadranu najveći izmjereni valovi imali su visinu Hmax = 10,8 m(sjeverni Jadran 31. 1. 1986. značajna visina vala = 6,0 m, Tsr = 8,5 s (~6-10 s), Lsr = 112,3 m (~100 m), strmina ~ 0,05).

Najveći valovi bure zabilježeni su u srednjem Jadranu 8.1.1981. Hmax = 7,2 m, (značajna visina vala H1/3 = 3,9 m, Tsr = 5,7 s (~4-8 s), Lsr = 51,3 m (~50 m ), strmina~0,09).

Geološka građa Sedimentne stijene (dominiraju vapnenci i dolomiti, a tu su i klastičnenaslage) nalazimo na obalama, ali I u podmorju prekrivene recentnim sedimentom Istaložene na Jadranskoj karbonatnoj platformi (prostrano plitko-morsko područje s većim i manjim otocima, dublje-vodnim okolišima koje je postojalo od trijasado kraja eocena). Platforma je ležala na Jadranskoj (ADRIA) mikroploči i kretala se s njomprema sjeveru (okrečući se istovremeno) Brojni su organizmi ostavili skelete (razlikovanje stijena I uvjeta) I pridonjelistvaranju vapnenaca

Geomorfološke osobine

Obalni strmci koje nalazimo na obali (Krk, Dugi otok, Kornati) nisu klifovi već tektonski oblikovani strmci Valne potkapine

Plimske potkapine

Položaj fosilne plimske potkapine u Kvarneru je npr. na dubini 50 -100 cm ispod današnje morske razine.

Benac, 2004

Položaj fosilnih potkapina u sjevernom Jadranu.

Kamenite obale

Obalni izvori i vrulje, te potopljene spilje i jame.

Okršavanje obale