Download pdf - Fojnička škrinja broj 5

Transcript
Page 1: Fojnička škrinja broj 5

PODRUŽNICA FOJNICA

Broj 5srpanj/kolovoz 2010.

cijena 2 KMHRVATSKO KULTURNO DRU[TVO

9

ISSN 1986-5929

771986 592001

Page 2: Fojnička škrinja broj 5

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICAFOJNIČKAŠKRINJA

Vjerni naši čitatelji,

nemamo više razloga za oprez i strahove. Fojnička škrinja ipak nije slučajnost a niti prolazan društveni fenomen. Peti broj je u vašim rukama! Taj skromni jubilej još nije prva godišnjica ali mi ohrabreno gledamo u izvjesnost opstanka. Našu malu redakciju ovih dana osvježava val što je prošao Fojnicom nakon izdavanja prvog broja u prosincu prošle godine. Bilo je nevjernih Toma, bilo je nespretnosti i propusta, bilo je korisnih kritika, bilo je besparice i lutanja. Sada već osjećamo kako su ta bolna iskustva iza nas. Osjećamo se prihvaćeno i voljeno, takvim kakvi jesmo, sa svim svojim manama i uz nastojanja da budemo bolji, samo bolji… i zbog toga smo se odlučili konačno promovirati našu Fojničku škrinju. Očekujemo vas u petak, 3. rujna, u Okrugloj dvorani muzeja franjevačkog samostana u 19 sati.

U sparne dane, dok se hedonistički izležavamo pored naših plavih bazena, dočekujemo familiju i prijatelje iz bijelog svijeta, zadovoljno dišemo vrevu ulica, pitamo se, možemo li, svatko od nas ponaosob, pa onda i zajedno, učiniti nešto više i ljepše za Fojnicu. Zašto Fojnica nema rascvjetanih uličnih saksija, kada će se početi poštivati stara stabla a kada osmisliti nove aleje, zašto nedostaje rasvjeta, zašto nam glavne ulice nalikuju na hercegovačku oranicu? I zašto naš načelnik ne voli Fojnicu? Što su se njemu tako grdno zamjerili fojničani pa ih sustavno i temeljito vodi u najsiromašnije kmetstvo?

Srećom, ima još nade i energije u malim zajednicama okupljenim oko ljubavi prema prirodi i lijepom. Bračni par, koji je već u petoj deceniji života darovan unucima, spreman je preseliti kadife i karanfile iz svojih plastenika na fojničke pločnike bez ikakve naknade, samo da ih netko pozove! Rado bi to poklonili svome gradu i svojim komšijama. Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnica već mjesecima poklanja jedan sasvim novi koncept Ribnjaka. Više se ne stidimo tog mjesta od kojega su mladi poduzetnici načinili idiličan kutak bezvremenske i neprostorne pripadnosti životu. Ne možemo ne spomenuti mnoge bezimene koji su svoje balkone, bašte, vrtove i voćnjake učinili lijepim ogledalom fojničke duše. Očekujemo njihov poziv, razgovore o tome kako je sve počelo i gdje vide…

Našim dragim sugrađanima islamske vjeroispovjesti želimo da ostvare ustrajnost ramazanskog posta i obave s lakoćom duhovnu pripremu za Ševal i Ramazanski Bajram .

U zdravlju neka je svim fojničanima, ma gdje da su i ma kojoj vjeri bili mili!

Urednica

srpanj/kolovoz 2010.

Kršteni

Aleksandar IvišBojana i Kate rođ. Šako

Lea VicićDarija i Dubravke rođ. Bujak

Tamara ČuturićIvana i Ivane rođ. Bošnjak

Milan TrogrančićDalibora i Jelene rođ. Kljajić

Petra RajićMarija i Dušice

Slobodan Miličević i Jelena Breškić

Ivan Duno i Nikolina Komšić

Josip Bošnjak i Josipa Džepić

Josip Ivičević i Maja Gujić

Ivan Barešić i Valentina Remić

Berislav Stanić i Ivana Lovrić

Mišo Pecirep i Nataša Mihailović

Vjenčani

Umrli

Juro Bošnjak, 1931.

Frano Tuka, 1948.

Anto Majić, 1920.

Lucija Bošnjak, 1931.

Marinko Okić, 1963.

Savka Kapetanović, 1963.

Viktor Musa, 1931.

Fojnička škrinja, broj 5, srpanj/kolovoz 2010 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica

■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica Vu-jica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Jo-sipa Lovrić, Katarina Migić i fra Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: [email protected] ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: NAKLADA-TISAK KS Kiseljak

sve vrste pitadomaća tjesteninadomaća kukuruzamaglice

dostava po pozivu,narudžbe za posebne

prilike (svadbe,krštenja i dr.)

Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike: adresa: Mehmeda Spahe bb, Fojnica, e-mail: [email protected]

mob.: 063 685 588

Potrebno je navesti točno ime i prezime pokojnika, godinu rođenja, godinu smrti a po želji korisnika oglašavanja objavljujemo fotografiju i kraće popratne tekstove. Ured-ništvo časopisa zadržava pravo korekcije tekstova.

INFO TEL. 063 993 093

Hajdučka konobaHajdučka konobaFojnica Bosanska bb Mob. 063 734 219

Page 3: Fojnička škrinja broj 5

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICAFOJNIČKAŠKRINJA

Vjerni naši čitatelji,

nemamo više razloga za oprez i strahove. Fojnička škrinja ipak nije slučajnost a niti prolazan društveni fenomen. Peti broj je u vašim rukama! Taj skromni jubilej još nije prva godišnjica ali mi ohrabreno gledamo u izvjesnost opstanka. Našu malu redakciju ovih dana osvježava val što je prošao Fojnicom nakon izdavanja prvog broja u prosincu prošle godine. Bilo je nevjernih Toma, bilo je nespretnosti i propusta, bilo je korisnih kritika, bilo je besparice i lutanja. Sada već osjećamo kako su ta bolna iskustva iza nas. Osjećamo se prihvaćeno i voljeno, takvim kakvi jesmo, sa svim svojim manama i uz nastojanja da budemo bolji, samo bolji… i zbog toga smo se odlučili konačno promovirati našu Fojničku škrinju. Očekujemo vas u petak, 3. rujna, u Okrugloj dvorani muzeja franjevačkog samostana u 19 sati.

U sparne dane, dok se hedonistički izležavamo pored naših plavih bazena, dočekujemo familiju i prijatelje iz bijelog svijeta, zadovoljno dišemo vrevu ulica, pitamo se, možemo li, svatko od nas ponaosob, pa onda i zajedno, učiniti nešto više i ljepše za Fojnicu. Zašto Fojnica nema rascvjetanih uličnih saksija, kada će se početi poštivati stara stabla a kada osmisliti nove aleje, zašto nedostaje rasvjeta, zašto nam glavne ulice nalikuju na hercegovačku oranicu? I zašto naš načelnik ne voli Fojnicu? Što su se njemu tako grdno zamjerili fojničani pa ih sustavno i temeljito vodi u najsiromašnije kmetstvo?

Srećom, ima još nade i energije u malim zajednicama okupljenim oko ljubavi prema prirodi i lijepom. Bračni par, koji je već u petoj deceniji života darovan unucima, spreman je preseliti kadife i karanfile iz svojih plastenika na fojničke pločnike bez ikakve naknade, samo da ih netko pozove! Rado bi to poklonili svome gradu i svojim komšijama. Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnica već mjesecima poklanja jedan sasvim novi koncept Ribnjaka. Više se ne stidimo tog mjesta od kojega su mladi poduzetnici načinili idiličan kutak bezvremenske i neprostorne pripadnosti životu. Ne možemo ne spomenuti mnoge bezimene koji su svoje balkone, bašte, vrtove i voćnjake učinili lijepim ogledalom fojničke duše. Očekujemo njihov poziv, razgovore o tome kako je sve počelo i gdje vide…

Našim dragim sugrađanima islamske vjeroispovjesti želimo da ostvare ustrajnost ramazanskog posta i obave s lakoćom duhovnu pripremu za Ševal i Ramazanski Bajram .

U zdravlju neka je svim fojničanima, ma gdje da su i ma kojoj vjeri bili mili!

Urednica

srpanj/kolovoz 2010.

Kršteni

Aleksandar IvišBojana i Kate rođ. Šako

Lea VicićDarija i Dubravke rođ. Bujak

Tamara ČuturićIvana i Ivane rođ. Bošnjak

Milan TrogrančićDalibora i Jelene rođ. Kljajić

Petra RajićMarija i Dušice

Slobodan Miličević i Jelena Breškić

Ivan Duno i Nikolina Komšić

Josip Bošnjak i Josipa Džepić

Josip Ivičević i Maja Gujić

Ivan Barešić i Valentina Remić

Berislav Stanić i Ivana Lovrić

Mišo Pecirep i Nataša Mihailović

Vjenčani

Umrli

Juro Bošnjak, 1931.

Frano Tuka, 1948.

Anto Majić, 1920.

Lucija Bošnjak, 1931.

Marinko Okić, 1963.

Savka Kapetanović, 1963.

Viktor Musa, 1931.

Fojnička škrinja, broj 5, srpanj/kolovoz 2010 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica

■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica Vu-jica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Jo-sipa Lovrić, Katarina Migić i fra Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: [email protected] ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: NAKLADA-TISAK KS Kiseljak

sve vrste pitadomaća tjesteninadomaća kukuruzamaglice

dostava po pozivu,narudžbe za posebne

prilike (svadbe,krštenja i dr.)

Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike: adresa: Mehmeda Spahe bb, Fojnica, e-mail: [email protected]

mob.: 063 685 588

Potrebno je navesti točno ime i prezime pokojnika, godinu rođenja, godinu smrti a po želji korisnika oglašavanja objavljujemo fotografiju i kraće popratne tekstove. Ured-ništvo časopisa zadržava pravo korekcije tekstova.

INFO TEL. 063 993 093

Hajdučka konobaHajdučka konobaFojnica Bosanska bb Mob. 063 734 219

Page 4: Fojnička škrinja broj 5

U petak 2. srpnja su, u okviru festivala ˝Tjedan bosanskih kraljeva˝, Fojnicu pohodili bosanska kraljica i kralj u pratnji svojih najbližih dvorjana. Veseo i razigran doček pripremili su im članovi KUD "Matija Gubec", KUD "1001 noć", Fojnički tam-buraši kao i mnoštvo znatiželjnih Fojničana. Projekat "Trago-vima bosanskog kraljevstva" u organizaciji fondacije "Mozaik" obišao je deset destinacija u BiH među kojima je i Fojnica, sa svojim bogatim kulturnim nasljeđem i dugom povijesnom tra-dicijom, bila nezaobilazna. Kraljevska je svita prošetala kroz Aquapark praćena aplauzima i škljocanjem fotoaparata. Na replici starog jedrenjaka "Victoria", uz podršku orkestra "Mo-dus vivendi", nakratko smo se posve preselili u srednji vijek. Kao da je i tada bilo bolje Fojnici! Posjeta franjevačkom samo-stanu i razgledanje muzejske zbirke uz pomoć domaćina, čuvara muzeja i knjižnice, fra Janjka Ljubosa, te vožnja ko-čijama kroz malu fojničku jezgru, zaokružila je jednodnevni boravak dragih nam gostiju. S.L.

U Fojnici je 17. i 18. srpnja ove godine, ne baš veliki broj zainteresiranih za malo drugačiji vikend, imalo priliku posjetiti štandove nekolicine izdavačkih kuća: Svjetlost, Dobra knjiga, Mak, Tugra, Rabic. Tranzicijsko razdoblje u kojem dominira borba za egzistenciju ostavlja malo vremena za hobije, pa tako i za čitanje. Fojnički vikend knjige 2010. može se smatrati ogle-dalom sudbine onih koji još uvijek najčešće posežu za dobrom knjigom u rijetkim trenucima odmora. S.L.

Od 15. do 18. srpnja planinari PD "Vranica" iz Fojnice i PD "Bitovinja" iz Kreševa proveli su u osvajanju Triglava. Prvog se dana sedamnaest sudionika ovog zahtjevnog planinarskog poduhvata vozilo preko tri države do svog prvog odredišta, u Nacionalni park Triglav, do Aljazevog planinarskog doma koji se nalazi na 1015 m.n.v. Drugog dana se već u ranim jutarnjim satima krenulo čuvenom stazom "Via terata" te nakon napor-nog sedmosatnog osvajanja uspona cijela se ekipa našla na 2332 m.n.v. Trećeg dana je uslijedio pohod do meteorološkog opservatorija na Kredarici koji se nalazi na 2515 m.n.v. Povra-tak je uslijedio četvrtog dana, a silazak drugom stazom donio je nove radosti i uzbuđenja. Kratka posjeta Bledskom jezeru i sretan završetak puta posebno će ostati u lijepom sjećanju najmlađoj sudionici osvajanja Triglava, Leoni Šako, koja je sa svojih 13 godina već više od pola života strastvena planinarka.

E.J.

AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

4 5

Bosanska kraljevska obitelj u Fojnici

Malo drugačiji vikend

Vareša. Primarni cilj je prihvatiti dijete takvo kakvo jest čineći sve što je moguće kako bi se osjećalo kao u vlastitom domu te ga putem individualnog odgojnog programa postupno voditi do njegove potpune samostalnosti.

Osnovna svrha ustanove je prihvat siromašne, odgojno zapuštene djece i djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi da bi im se pomoglo u ostvarivanju cjelovitoga rasta i razvoja te usvajanju temeljnih ljudskih i duhovnih vrednota. Ustanova ima za cilj odgovoriti na konkretne potrebe djece. Otvorena je sedam dana u tjednu tijekom cijele godine i prihvaća djecu na stalni boravak. Kapacitet ustanove je 32 djece u dobi do 18 godina podijeljenih u četiri skupine organizirane po dobi.

Trenutno u ustanovi boravi 11 djece dobi od 3-16 godina iz Jajca, Kiseljaka, Vareša, Nove Bile, Travnika, Žepča i Kaknja o kojima se brine šest časnih sestara, koje su sve visokoobrazo-vane u strukama potrebnim za ovakvu ustanovu i sa bogatim iskustvom.

Akcija je započeta 4. lipnja kada su djeca Male škole bora-vila u našem gradu, a 11. srpnja u Deževicama održano je dru-ženje zahvale. Sa tim akcija nije završena, trajnog je karaktera i mogu se uključiti svi koji žele uljepšati život ove djece.

Akciju možete pomoći:- Kupovinom kupona koji se još mogu kupiti u "Vran

kamenu", cijenu kupona određujete sami.- Uplatom priloga na žiro račune Male škole kod UniCredit

Banke 3385702218683018 ili na 20013085101/VK01 (IBAN BA39 3385 7048 1868 4404 SWIFT UNCRBA22).

- Izravnim kontaktom Male škole, ul. Put mira bb Vareš, Tel:032/848-021, Fax:032/848-022 , mob. ravnateljice škole 063/214-255 ili na email: [email protected].

Kako je već spomenuto, 11. srpnja na "Vrelu sv. Jakova" u Deževicama održano je druženje zahvale sa prigodnim progra-mom za sve koji su pomogli ovu akciju, a njih je doista bilo puno. Pobrojat ću najprije medije koji su se uključili i dali medijsku potporu akciji: HTV KISS Kiseljak, BHT, FTV, Radio Federacije, Radio Bobovac, Radio Kiseljak, RSG Sarajevo, BH radio 1, Radio Mostar, Večernji list, Dnevni avaz, web portali ( Franjevački samostan iz Fojnice, fojnica.ba, Biz medija Mostar, vrankamen.ba).

Oni koji su omogućili provedbu akcije i druženja: Branko Trogrančić – Doktor, Nikica - Kiko Bošnjak, Saturn Kiseljak, Sarajevski Kiseljak, MIS Stanić Kreševo, Pekara MAK Fojnica,Nevra Deževice, Buregdžinica Glavočević iz Fojnice i Fojnica prijevoz iz Fojnice.

Sudionici programa zahvale bili su: Članovi HKUD "Matija Gubec" iz Bakovića, Ana Babić – operna diva iz Sarajeva, članovi pjevačke skupine HKD Napredak iz Kreševa, Anto Stanić – pjesnik iz Kreševa, korisnici Zavoda iz Bakovića, Crkveni pjevački zbor iz Fojnice, a na kraju svim dobrim ljudima zahvalila su prigodnim programom i djeca Male škole iz Vareša.

Osnovni cilj akcije, upoznavanje javnosti sa postojanjem ove ustanove, je u potpunosti ostvaren. Pored toga prikupljena su i značajna financijska sredstva. Na druženju zahvale prikupljana su sredstva, a zauzvrat donatori su mogli dobiti vodu sv. Jakova koju je donirala "Nevra" iz Deževica i samo od te akcije prikupljene su 963 KM. Prodajom kupona u župi Deževice, Fojnica i "Vrankamenu" prikupljeno je još oko 1.600 KM. Svoju donaciju direktno na račun Male škole uplatilo je poduzeće FIRON d.o.o. iz Mostara, a "Prokoško jezero" iz Fojnice obećalo je donaciju knjiga za svu školsku djecu za narednu školsku godinu. Konkretnu pomoć obećalo je i Hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu, kao i kladionica "Bet live".

I ovim putem organizator i Mala škola zahvaljuju se svim "malim" i "velikim" donatorima. Pored našeg zadovoljstva što je akcija u cijelosti uspjela, puno veće je ono da oko nas ima jako puno dobrih ljudi velikoga srca koje samo treba potaknuti. Hvala im svima na tome! Marina Šimunić

Fojnički planinari na Triglavu

Mala škola

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

"BUDUĆNOST PRIPADA NJIMA – DAJMO IM ŠANSU" naziv je akcije koju je pokrenuo "Vran kamen" iz Fojnice, a čiju orga-nizaciju su potpomogli Franjevački samostan iz Fojnice i žup-nik župe Deževice. Akcija je imala za cilj upoznavanje javnosti sa postojanjem i aktivnostima Male škole u Varešu, te pomoći svih nas njenom radu.

Ustanova Mala škola je prihvatna zajednica za djecu s teš-kim osobnim i obiteljskim situacijama smještena u središtu

tel. 030 831 530

PEKARA FOJNICAMAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite radno vrijeme:

6 - 20 h

FO

TO

: H

. Č

UK

LE

FO

TO

: B

. T

RO

GR

AN

ČIĆ

FO

TO

: D

. Š

AK

O

Page 5: Fojnička škrinja broj 5

U petak 2. srpnja su, u okviru festivala ˝Tjedan bosanskih kraljeva˝, Fojnicu pohodili bosanska kraljica i kralj u pratnji svojih najbližih dvorjana. Veseo i razigran doček pripremili su im članovi KUD "Matija Gubec", KUD "1001 noć", Fojnički tam-buraši kao i mnoštvo znatiželjnih Fojničana. Projekat "Trago-vima bosanskog kraljevstva" u organizaciji fondacije "Mozaik" obišao je deset destinacija u BiH među kojima je i Fojnica, sa svojim bogatim kulturnim nasljeđem i dugom povijesnom tra-dicijom, bila nezaobilazna. Kraljevska je svita prošetala kroz Aquapark praćena aplauzima i škljocanjem fotoaparata. Na replici starog jedrenjaka "Victoria", uz podršku orkestra "Mo-dus vivendi", nakratko smo se posve preselili u srednji vijek. Kao da je i tada bilo bolje Fojnici! Posjeta franjevačkom samo-stanu i razgledanje muzejske zbirke uz pomoć domaćina, čuvara muzeja i knjižnice, fra Janjka Ljubosa, te vožnja ko-čijama kroz malu fojničku jezgru, zaokružila je jednodnevni boravak dragih nam gostiju. S.L.

U Fojnici je 17. i 18. srpnja ove godine, ne baš veliki broj zainteresiranih za malo drugačiji vikend, imalo priliku posjetiti štandove nekolicine izdavačkih kuća: Svjetlost, Dobra knjiga, Mak, Tugra, Rabic. Tranzicijsko razdoblje u kojem dominira borba za egzistenciju ostavlja malo vremena za hobije, pa tako i za čitanje. Fojnički vikend knjige 2010. može se smatrati ogle-dalom sudbine onih koji još uvijek najčešće posežu za dobrom knjigom u rijetkim trenucima odmora. S.L.

Od 15. do 18. srpnja planinari PD "Vranica" iz Fojnice i PD "Bitovinja" iz Kreševa proveli su u osvajanju Triglava. Prvog se dana sedamnaest sudionika ovog zahtjevnog planinarskog poduhvata vozilo preko tri države do svog prvog odredišta, u Nacionalni park Triglav, do Aljazevog planinarskog doma koji se nalazi na 1015 m.n.v. Drugog dana se već u ranim jutarnjim satima krenulo čuvenom stazom "Via terata" te nakon napor-nog sedmosatnog osvajanja uspona cijela se ekipa našla na 2332 m.n.v. Trećeg dana je uslijedio pohod do meteorološkog opservatorija na Kredarici koji se nalazi na 2515 m.n.v. Povra-tak je uslijedio četvrtog dana, a silazak drugom stazom donio je nove radosti i uzbuđenja. Kratka posjeta Bledskom jezeru i sretan završetak puta posebno će ostati u lijepom sjećanju najmlađoj sudionici osvajanja Triglava, Leoni Šako, koja je sa svojih 13 godina već više od pola života strastvena planinarka.

E.J.

AKTUALNOSTIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

4 5

Bosanska kraljevska obitelj u Fojnici

Malo drugačiji vikend

Vareša. Primarni cilj je prihvatiti dijete takvo kakvo jest čineći sve što je moguće kako bi se osjećalo kao u vlastitom domu te ga putem individualnog odgojnog programa postupno voditi do njegove potpune samostalnosti.

Osnovna svrha ustanove je prihvat siromašne, odgojno zapuštene djece i djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi da bi im se pomoglo u ostvarivanju cjelovitoga rasta i razvoja te usvajanju temeljnih ljudskih i duhovnih vrednota. Ustanova ima za cilj odgovoriti na konkretne potrebe djece. Otvorena je sedam dana u tjednu tijekom cijele godine i prihvaća djecu na stalni boravak. Kapacitet ustanove je 32 djece u dobi do 18 godina podijeljenih u četiri skupine organizirane po dobi.

Trenutno u ustanovi boravi 11 djece dobi od 3-16 godina iz Jajca, Kiseljaka, Vareša, Nove Bile, Travnika, Žepča i Kaknja o kojima se brine šest časnih sestara, koje su sve visokoobrazo-vane u strukama potrebnim za ovakvu ustanovu i sa bogatim iskustvom.

Akcija je započeta 4. lipnja kada su djeca Male škole bora-vila u našem gradu, a 11. srpnja u Deževicama održano je dru-ženje zahvale. Sa tim akcija nije završena, trajnog je karaktera i mogu se uključiti svi koji žele uljepšati život ove djece.

Akciju možete pomoći:- Kupovinom kupona koji se još mogu kupiti u "Vran

kamenu", cijenu kupona određujete sami.- Uplatom priloga na žiro račune Male škole kod UniCredit

Banke 3385702218683018 ili na 20013085101/VK01 (IBAN BA39 3385 7048 1868 4404 SWIFT UNCRBA22).

- Izravnim kontaktom Male škole, ul. Put mira bb Vareš, Tel:032/848-021, Fax:032/848-022 , mob. ravnateljice škole 063/214-255 ili na email: [email protected].

Kako je već spomenuto, 11. srpnja na "Vrelu sv. Jakova" u Deževicama održano je druženje zahvale sa prigodnim progra-mom za sve koji su pomogli ovu akciju, a njih je doista bilo puno. Pobrojat ću najprije medije koji su se uključili i dali medijsku potporu akciji: HTV KISS Kiseljak, BHT, FTV, Radio Federacije, Radio Bobovac, Radio Kiseljak, RSG Sarajevo, BH radio 1, Radio Mostar, Večernji list, Dnevni avaz, web portali ( Franjevački samostan iz Fojnice, fojnica.ba, Biz medija Mostar, vrankamen.ba).

Oni koji su omogućili provedbu akcije i druženja: Branko Trogrančić – Doktor, Nikica - Kiko Bošnjak, Saturn Kiseljak, Sarajevski Kiseljak, MIS Stanić Kreševo, Pekara MAK Fojnica,Nevra Deževice, Buregdžinica Glavočević iz Fojnice i Fojnica prijevoz iz Fojnice.

Sudionici programa zahvale bili su: Članovi HKUD "Matija Gubec" iz Bakovića, Ana Babić – operna diva iz Sarajeva, članovi pjevačke skupine HKD Napredak iz Kreševa, Anto Stanić – pjesnik iz Kreševa, korisnici Zavoda iz Bakovića, Crkveni pjevački zbor iz Fojnice, a na kraju svim dobrim ljudima zahvalila su prigodnim programom i djeca Male škole iz Vareša.

Osnovni cilj akcije, upoznavanje javnosti sa postojanjem ove ustanove, je u potpunosti ostvaren. Pored toga prikupljena su i značajna financijska sredstva. Na druženju zahvale prikupljana su sredstva, a zauzvrat donatori su mogli dobiti vodu sv. Jakova koju je donirala "Nevra" iz Deževica i samo od te akcije prikupljene su 963 KM. Prodajom kupona u župi Deževice, Fojnica i "Vrankamenu" prikupljeno je još oko 1.600 KM. Svoju donaciju direktno na račun Male škole uplatilo je poduzeće FIRON d.o.o. iz Mostara, a "Prokoško jezero" iz Fojnice obećalo je donaciju knjiga za svu školsku djecu za narednu školsku godinu. Konkretnu pomoć obećalo je i Hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu, kao i kladionica "Bet live".

I ovim putem organizator i Mala škola zahvaljuju se svim "malim" i "velikim" donatorima. Pored našeg zadovoljstva što je akcija u cijelosti uspjela, puno veće je ono da oko nas ima jako puno dobrih ljudi velikoga srca koje samo treba potaknuti. Hvala im svima na tome! Marina Šimunić

Fojnički planinari na Triglavu

Mala škola

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

"BUDUĆNOST PRIPADA NJIMA – DAJMO IM ŠANSU" naziv je akcije koju je pokrenuo "Vran kamen" iz Fojnice, a čiju orga-nizaciju su potpomogli Franjevački samostan iz Fojnice i žup-nik župe Deževice. Akcija je imala za cilj upoznavanje javnosti sa postojanjem i aktivnostima Male škole u Varešu, te pomoći svih nas njenom radu.

Ustanova Mala škola je prihvatna zajednica za djecu s teš-kim osobnim i obiteljskim situacijama smještena u središtu

tel. 030 831 530

PEKARA FOJNICAMAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite radno vrijeme:

6 - 20 h

FO

TO

: H

. Č

UK

LE

FO

TO

: B

. T

RO

GR

AN

ČIĆ

FO

TO

: D

. Š

AK

O

Page 6: Fojnička škrinja broj 5

čela raditi intenzivno na usavršavanju jezika i volontiranju u ljekarni, koja joj je pružila mogućnost komuniciranja na en-gleskom i upoznavanje farmaceutskog sistema u Kanadi. U međuvremenu je sa-znala da se njene godine provedene na farmacetuskom fakultetu u Banja Luci neće priznati i da će morati početi sve is-početka. Tada je počela tražiti alterna-tivno zanimanje, jer znajući sebe, znala je da će se deprimirati ponavljajući iste stvari od prije četiri godine.

U travnju ove godine doktorirala je na Chemical & Biochemical Engineering-u. Trenutačno je u fazi seljenja u Minnea-polis u SAD-u pod sponzorstvom kanad-ske države, gdje će provesti iduću godinu radeći na projektima vezanim za traže-nja rješenja sa energijom proizvedenom iz alternativnih izvora, optimizaciji pro-cesa proizvodnje specijalnih lijekova čiji kristali moraju biti nano veličine i proiz-vodnji bioplastika.

"Zapravo sam veoma sretna što mi se pružila prilika da surađujem sa tri istra-živačka tima koja su po kvalitetu u sa-mom globalnom vrhu", dodaje Milana.

Fojnicu je prvi put posjetila 2007. go-dine. To je za nju, kako kaže, bio defini-tivno čudan osjećaj:

"Dosta se toga izmijenilo i neka idilič-na slika iz mog djetinjstva je nestala. Novi ljudi, nove zgrade, osjećaj nepri-padnosti. Tog prvog utiska se najviše sjećam. Ipak, trebala bih pomenuti da sam iznimno zadovoljna i ispunjena uvi-jek kad vidim svoju mnogobrojnu famili-ju i prijatelje s kojima još uvijek mogu da pričam satima."

Fojnicu je posjetila ponovo ove godi-ne jer je bila krštena kuma kćerki rođaka Dalibora Iviša, s kojim je provela većinu

svog djetinjstva. Za nju je to, kaže, bila iznimna čast. Ovaj put Milana je, kaže, primijetila i vizuelno pozitivne promje-ne u izgledu grada zbog Reumalskog sportskog centra i nekoliko novih zgra-da, što ju je, također, obradovalo.

Milana kaže da nema nostalgije pre-ma rodnom kraju, niti se razmišlja vrati-ti. To obrazlaže činjenicom da je svrha njenog odlaska bio ostvariti svoj život u Kanadi, tako da za nostalgiju nikad nije bilo prostora. Život je, kaže, u međuvre-menu išao takvim tokom, da bi vraćanje u Bosnu bio promašaj. U Bosni ne postoje uvjeti za neki istraživački rad, čak i kad korupcija sistema ne bi bila problem.

Život u Bosni i Hercegovini i Kanadi razlikuje se najviše u odnosu prema po-štenom radu.

"Moj utisak je da su mladi ljudi u Bo-sni izgubili povjerenje u sistem i moguć-nost da se nešto ostvari trudom. U Ka-nadi, zemlji uređenog sistema, moguć-nosti su otvoreni za svakoga, nevezano za društveni status i financijsku situaciju - i to u biti mijenja odnos prema radu i doprinosima. Naravno da tu postoje mnoge druge razlike o kojima bih mogla da pričam danima, ali to je po meni su-štinski problem našeg društva koji je gla-vna barijera za neki konkretan progres."

Milana vrlo rado govori o svom pori-jeklu ljudima sa kojima se druži u Kanadi i nikada se toga nije stidjela.Većina ljudi u Kandi ne može razumjeti kako su se strahote rata mogle dogoditi u srcu Europe.

O eventualnom povratku u Fojnicu, Milana je kratko prokomentirala:

"Nikad ne reci nikad. Kao što sam ranije rekla - u ovom trenutku nemam planove, ali ko zna, možda kad mi bude 60 godina i reuma zakuca na vrata, mož-da mi se u tom trenutku Fojnica bude opet činila najboljom destinacijom na svijetu” .

Miro MiletićMiro Miletić do 1993. godine živio je

u selu Podcitonja. Kada je izbio rat imao je 17 godina. Tada se samoinicijativno priključuje u HVO i, zajedno sa ocem i bratom, boravio je na prvoj crti obrane. Izbjegličke dane je provodio u Kiseljaku živeći od danas do sutra, bez cilja, bez perspektive, žaleći za onim "lijepim" da-nima. U to vrijeme je, kako kaže, mnogo razmišljao što nakon srednje škole, koju je završio 1994. godine u Kiseljaku. To bezizlazno stanje je prihvatio kao je-dinstvenu šansu da samoinicijativno ne-što poduzme i promijeni, te da ne čeka

sklopljenih ruku da dođu bolja vremena. U cijeloj toj izvanrednoj situaciji je usta-novio da svoju budućnost želi graditi negdje drugo, daleko od zemlje i ljudi u kojima vladaju mržnja, intolerancija, na-cionalizam i diskriminacija raznih obli-ka. Tako ga je put odveo igrom slučaja u Njemačku.

Magistrirao je geografiju, turizam, ekonomiju i internacionalnu ekonom-sko-tehničku suradnju na sveučilištu u Aachenu. Trenutno je na psihološkoj akademiji u Hamburgu, gdje dodatno postiže kvalifikacije sistemskog tera-peuta psihologa. U Hamburgu danas živi i radi. Radi kao business trainer, održava seminare za timski rad i komunikaciju, te predaje učenicima i studentima semina-re na temu socijalna kompetencija. Sve to se odigrava u jednoj socijalnoj kompaniji za business treninge, koja je ujedno i jedina izložba na svijetu u kojoj defini-tivno ništa nema da se vidi. "Dialog im Dunkeln" (Dijalog u tami) je izložba u ap-solutnoj tami, gdje posjetitelji imaju mo-gućnost doživjeti svakodnevnicu jednog apsolutno slijepog čovjeka.

"U ovoj instituciji radim sa 60 slijepih i slabovidnih ljudi, među koje se ubrajam i ja osobno. U međuvremenu se ideja proširila po cijelom svijetu, od Japana i Hongkonga do Brazila i Kanade. Po mojoj inicijativi se upravo pokreću pregovori za organiziranje projekta na području Balkana. Ja osobno plediram za Sarajevo, pa se nadam da ćemo uspjeti pronaći sponzore kako bismo mogli pokrenuti fazu realizacije projekta. Time bi se omogućila cjelokupna integracija slijepih i slabovidnih ljudi u poslovni ži-vot, kao i njihova participacija na kultur-

OTVORENO

Piše Ivan Katavić

Od početka rata 1993. godine, pa do danas više od polovice fojničkih Hrvata nije se vratilo na svoje ognjište. Ne zna se točan broj koliko Fojničana danas živi u inozemstvu. Većinu viđamo samo ljeti, tijekom godišnjih odmora, i u vrijeme velikih blagdana. Mnogi o njih su u inozemstvu odrasli, završili fakultete i uspješno grade karijere. Neke od njih smo potražili kako bi nam prenijeli svoja iskustva života u dijaspori.

Mišo PecirepMišo Pecirep je Fojnicu napustio

1993. godine kada je imao 13 godina. Proveo je godinu dana sa obitelji u Kise-ljaku, gdje je završio osmi razred osnov-ne škole. Sa 14 godina odlazi u Luxem-burg, gdje i danas živi.

Doći u tim godinama u potpuno dru-gu sredinu i susresti drugu kulturu, za njega, kao i za većinu naših ljudi u dija-spori, nije bilo lako. U Luxemburgu je imao brata i dva strica koji su tu proveli nekoliko godina, tako da nije imao imao tretman klasičnog izbjeglice i nije morao trčati po uredima Crvenog križa, Caritasa da bi dobio smještaj, hranu itd. Međutim, kao i svaki stranac u nepoznatoj sredini, bio je izgubljen, nije poznavao niti jedan strani jezik, a u Luxemburgu se mora go-voriti barem tri jezika. U tim početnim danima u tuđini Mišo kaže da se osjećao kao neki divljak koji je pušten iz džungle u civilizirani svijet.

Mišo danas radi kao project manager za marketing i komunikacije u jednoj od najprestižnijih banaka svijeta, Banque Privée Edmond de Rothschild Europe, koja pripada najpoznatijoj familiji u povijesti bankarstva. Magistrirao je marketing i komunikacije u Parizu, a prije toga je završio za marketing i vanjsku trgovinu.

Život u Luxemburgu danas izgleda puno jednostavnije. Ne voli se ni prisje-ćati početaka koji su bili jako teški. Sa 14 godina otišao je u svijet bez roditelja koji su ostali u Kiseljaku. Kako kaže, djeca u toj dobi imaju dvije mogućnosti: krenuti lošim putem jer imaju više slobode ili mogu pokušati izvući maksimum iz sebe i trenutne situacije.

"Ja sam, nasreću, izabrao ovu drugu soluciju. Ipak, bez moralne podrške ro-ditelja i brata, koji je preuzeo ulogu sta-ratelja iako je i sam bio mlad, ne bih bio danas ono što jesam. Uz to sve, moram pohvaliti i Luxemburg koji nam je pružio sve mogućnosti", kaže Mišo.

Do unazad nekoliko godina Mišo je dolazio u Fojnicu šest do sedam puta godišnje. Sada dolazi, uglavnom, tijekom

ljetnih odmora i u vrijeme velikih blag-dana.

"Nostalgije sve manje ima. Bilo je te-ško u periodu od 1994. do 2000. godine. Sada više ne. Trenutno su samo moji ro-ditelji, familija i par starih prijatelja raz-log mojih dolazaka. Slika Fojnice iz dje-tinjstva je ostala samo uspomena. Neke stvari se mijenjaju, idu možda nabolje, ali to su neki novi ljudi i meni novi običaji koji u meni više ne bude nostalgiju", dodaje Mišo.

Mišo nikada nije krio svoje porijeklo među ljudima sa kojima radi i druži se u Luxemburgu. Kaže da su i neki njegovi prijatelji posjetili Hrvatsku ili neku dru-gu republiku bivše Jugoslavije otkako su njega upoznali.

Mišo se ovih dana užurbano sprema za svoje vjenčanje koje će se dogoditi 22. kolovoza u crkvi Sv. Duha u Fojnici. Svoje sudbonosno da reći će Nataši Mihajlović, koja je inače iz Valjeva, a upoznali su se prije nekoliko godina na ljetovanju u Cr-noj Gori.

Prije desetak godina Mišo se razmiš-ljao vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Na

naše pitanje da li o tome danas razmišlja, Mišo odgovara:

"Ali ko zna, nikad ne reci nikad! Da li su moji roditelji mogli prije 20 godina za-misliti da ću ja živjeti u Luxemburgu? Sigurno da nisu. Prema tome, nikad se ne zna šta nam budućnost donosi."

Milana TrifkovićMilana Trifković je rođena 23. prosin-

ca 1978. godine u Fojnici. Mnogi je u Foj-nici znaju po nadimku Mica. Po pričama njenih roditelja, bila je iznimno nestašna beba, koja je kasnije izrasla u djevojčicu sa milijun pitanja u svakom danu. U selu Nadbare u Fojnici živjela do 1993. godi-ne. Milana za sebe kaže da je veoma pri-vilegirana osoba jer je imala ispunjeno i bezbrižno djetinjstvo:

"Sjećam se bezbrojnih izleta u plani-ne sa tatom i sestrama preko ljeta, kupa-nja u rijeci, bezbrižnih igara sa mojim ro-đacima i ostalom djecom u komšiluku. Naravno, pošto sam uvijek bila štreber-ski nastrojena, sjećam se i mnogobrojnih sati provedenih u mojoj sobi rješavajući dodatne zadatke iz matematike, fizike i hemije", kaže Milana.

U tom periodu Milana je završila os-novnu školu u tadašnjoj OŠ "19. septem-bar” u Fojnici i prvi razred Kiseljačke op-će gimnazije. Kada su izbili nemiri, Mila-na s obitelji napušta Fojnicu i njihova prva stanica bila je Modriča. U Modriči je završila opću gimnaziju i 1996. godine upisuje se na Farmaceutski fakultet u Banjaluci. U Kanadu odlazi 2000. godine, gdje i danas živi.

Početak života u Kanadi opisuje vrlo teškim, posebno kada netko dođe u sre-dinu bez znanja jezika, kulture i bez po-znavanja sistema.

"Moja sreća je bila što se rada nikad nisam bojala i što sam došla u Kanadu da živim, a ne da zgrnem neki veliki novac i vratim se nazad. Mislim da psihološki čovjek pristupa problemima drugačije, trudi se da se brže integriše u društvo i nađe svoje mjesto u njemu", kaže Milana.

Milanin cilj je bio imati diplomu ka-nadskog fakulteta, tako da je odmah po-

6 7

Kako živi fojnička omladina u tuđini?

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Page 7: Fojnička škrinja broj 5

čela raditi intenzivno na usavršavanju jezika i volontiranju u ljekarni, koja joj je pružila mogućnost komuniciranja na en-gleskom i upoznavanje farmaceutskog sistema u Kanadi. U međuvremenu je sa-znala da se njene godine provedene na farmacetuskom fakultetu u Banja Luci neće priznati i da će morati početi sve is-početka. Tada je počela tražiti alterna-tivno zanimanje, jer znajući sebe, znala je da će se deprimirati ponavljajući iste stvari od prije četiri godine.

U travnju ove godine doktorirala je na Chemical & Biochemical Engineering-u. Trenutačno je u fazi seljenja u Minnea-polis u SAD-u pod sponzorstvom kanad-ske države, gdje će provesti iduću godinu radeći na projektima vezanim za traže-nja rješenja sa energijom proizvedenom iz alternativnih izvora, optimizaciji pro-cesa proizvodnje specijalnih lijekova čiji kristali moraju biti nano veličine i proiz-vodnji bioplastika.

"Zapravo sam veoma sretna što mi se pružila prilika da surađujem sa tri istra-živačka tima koja su po kvalitetu u sa-mom globalnom vrhu", dodaje Milana.

Fojnicu je prvi put posjetila 2007. go-dine. To je za nju, kako kaže, bio defini-tivno čudan osjećaj:

"Dosta se toga izmijenilo i neka idilič-na slika iz mog djetinjstva je nestala. Novi ljudi, nove zgrade, osjećaj nepri-padnosti. Tog prvog utiska se najviše sjećam. Ipak, trebala bih pomenuti da sam iznimno zadovoljna i ispunjena uvi-jek kad vidim svoju mnogobrojnu famili-ju i prijatelje s kojima još uvijek mogu da pričam satima."

Fojnicu je posjetila ponovo ove godi-ne jer je bila krštena kuma kćerki rođaka Dalibora Iviša, s kojim je provela većinu

svog djetinjstva. Za nju je to, kaže, bila iznimna čast. Ovaj put Milana je, kaže, primijetila i vizuelno pozitivne promje-ne u izgledu grada zbog Reumalskog sportskog centra i nekoliko novih zgra-da, što ju je, također, obradovalo.

Milana kaže da nema nostalgije pre-ma rodnom kraju, niti se razmišlja vrati-ti. To obrazlaže činjenicom da je svrha njenog odlaska bio ostvariti svoj život u Kanadi, tako da za nostalgiju nikad nije bilo prostora. Život je, kaže, u međuvre-menu išao takvim tokom, da bi vraćanje u Bosnu bio promašaj. U Bosni ne postoje uvjeti za neki istraživački rad, čak i kad korupcija sistema ne bi bila problem.

Život u Bosni i Hercegovini i Kanadi razlikuje se najviše u odnosu prema po-štenom radu.

"Moj utisak je da su mladi ljudi u Bo-sni izgubili povjerenje u sistem i moguć-nost da se nešto ostvari trudom. U Ka-nadi, zemlji uređenog sistema, moguć-nosti su otvoreni za svakoga, nevezano za društveni status i financijsku situaciju - i to u biti mijenja odnos prema radu i doprinosima. Naravno da tu postoje mnoge druge razlike o kojima bih mogla da pričam danima, ali to je po meni su-štinski problem našeg društva koji je gla-vna barijera za neki konkretan progres."

Milana vrlo rado govori o svom pori-jeklu ljudima sa kojima se druži u Kanadi i nikada se toga nije stidjela.Većina ljudi u Kandi ne može razumjeti kako su se strahote rata mogle dogoditi u srcu Europe.

O eventualnom povratku u Fojnicu, Milana je kratko prokomentirala:

"Nikad ne reci nikad. Kao što sam ranije rekla - u ovom trenutku nemam planove, ali ko zna, možda kad mi bude 60 godina i reuma zakuca na vrata, mož-da mi se u tom trenutku Fojnica bude opet činila najboljom destinacijom na svijetu” .

Miro MiletićMiro Miletić do 1993. godine živio je

u selu Podcitonja. Kada je izbio rat imao je 17 godina. Tada se samoinicijativno priključuje u HVO i, zajedno sa ocem i bratom, boravio je na prvoj crti obrane. Izbjegličke dane je provodio u Kiseljaku živeći od danas do sutra, bez cilja, bez perspektive, žaleći za onim "lijepim" da-nima. U to vrijeme je, kako kaže, mnogo razmišljao što nakon srednje škole, koju je završio 1994. godine u Kiseljaku. To bezizlazno stanje je prihvatio kao je-dinstvenu šansu da samoinicijativno ne-što poduzme i promijeni, te da ne čeka

sklopljenih ruku da dođu bolja vremena. U cijeloj toj izvanrednoj situaciji je usta-novio da svoju budućnost želi graditi negdje drugo, daleko od zemlje i ljudi u kojima vladaju mržnja, intolerancija, na-cionalizam i diskriminacija raznih obli-ka. Tako ga je put odveo igrom slučaja u Njemačku.

Magistrirao je geografiju, turizam, ekonomiju i internacionalnu ekonom-sko-tehničku suradnju na sveučilištu u Aachenu. Trenutno je na psihološkoj akademiji u Hamburgu, gdje dodatno postiže kvalifikacije sistemskog tera-peuta psihologa. U Hamburgu danas živi i radi. Radi kao business trainer, održava seminare za timski rad i komunikaciju, te predaje učenicima i studentima semina-re na temu socijalna kompetencija. Sve to se odigrava u jednoj socijalnoj kompaniji za business treninge, koja je ujedno i jedina izložba na svijetu u kojoj defini-tivno ništa nema da se vidi. "Dialog im Dunkeln" (Dijalog u tami) je izložba u ap-solutnoj tami, gdje posjetitelji imaju mo-gućnost doživjeti svakodnevnicu jednog apsolutno slijepog čovjeka.

"U ovoj instituciji radim sa 60 slijepih i slabovidnih ljudi, među koje se ubrajam i ja osobno. U međuvremenu se ideja proširila po cijelom svijetu, od Japana i Hongkonga do Brazila i Kanade. Po mojoj inicijativi se upravo pokreću pregovori za organiziranje projekta na području Balkana. Ja osobno plediram za Sarajevo, pa se nadam da ćemo uspjeti pronaći sponzore kako bismo mogli pokrenuti fazu realizacije projekta. Time bi se omogućila cjelokupna integracija slijepih i slabovidnih ljudi u poslovni ži-vot, kao i njihova participacija na kultur-

OTVORENO

Piše Ivan Katavić

Od početka rata 1993. godine, pa do danas više od polovice fojničkih Hrvata nije se vratilo na svoje ognjište. Ne zna se točan broj koliko Fojničana danas živi u inozemstvu. Većinu viđamo samo ljeti, tijekom godišnjih odmora, i u vrijeme velikih blagdana. Mnogi o njih su u inozemstvu odrasli, završili fakultete i uspješno grade karijere. Neke od njih smo potražili kako bi nam prenijeli svoja iskustva života u dijaspori.

Mišo PecirepMišo Pecirep je Fojnicu napustio

1993. godine kada je imao 13 godina. Proveo je godinu dana sa obitelji u Kise-ljaku, gdje je završio osmi razred osnov-ne škole. Sa 14 godina odlazi u Luxem-burg, gdje i danas živi.

Doći u tim godinama u potpuno dru-gu sredinu i susresti drugu kulturu, za njega, kao i za većinu naših ljudi u dija-spori, nije bilo lako. U Luxemburgu je imao brata i dva strica koji su tu proveli nekoliko godina, tako da nije imao imao tretman klasičnog izbjeglice i nije morao trčati po uredima Crvenog križa, Caritasa da bi dobio smještaj, hranu itd. Međutim, kao i svaki stranac u nepoznatoj sredini, bio je izgubljen, nije poznavao niti jedan strani jezik, a u Luxemburgu se mora go-voriti barem tri jezika. U tim početnim danima u tuđini Mišo kaže da se osjećao kao neki divljak koji je pušten iz džungle u civilizirani svijet.

Mišo danas radi kao project manager za marketing i komunikacije u jednoj od najprestižnijih banaka svijeta, Banque Privée Edmond de Rothschild Europe, koja pripada najpoznatijoj familiji u povijesti bankarstva. Magistrirao je marketing i komunikacije u Parizu, a prije toga je završio za marketing i vanjsku trgovinu.

Život u Luxemburgu danas izgleda puno jednostavnije. Ne voli se ni prisje-ćati početaka koji su bili jako teški. Sa 14 godina otišao je u svijet bez roditelja koji su ostali u Kiseljaku. Kako kaže, djeca u toj dobi imaju dvije mogućnosti: krenuti lošim putem jer imaju više slobode ili mogu pokušati izvući maksimum iz sebe i trenutne situacije.

"Ja sam, nasreću, izabrao ovu drugu soluciju. Ipak, bez moralne podrške ro-ditelja i brata, koji je preuzeo ulogu sta-ratelja iako je i sam bio mlad, ne bih bio danas ono što jesam. Uz to sve, moram pohvaliti i Luxemburg koji nam je pružio sve mogućnosti", kaže Mišo.

Do unazad nekoliko godina Mišo je dolazio u Fojnicu šest do sedam puta godišnje. Sada dolazi, uglavnom, tijekom

ljetnih odmora i u vrijeme velikih blag-dana.

"Nostalgije sve manje ima. Bilo je te-ško u periodu od 1994. do 2000. godine. Sada više ne. Trenutno su samo moji ro-ditelji, familija i par starih prijatelja raz-log mojih dolazaka. Slika Fojnice iz dje-tinjstva je ostala samo uspomena. Neke stvari se mijenjaju, idu možda nabolje, ali to su neki novi ljudi i meni novi običaji koji u meni više ne bude nostalgiju", dodaje Mišo.

Mišo nikada nije krio svoje porijeklo među ljudima sa kojima radi i druži se u Luxemburgu. Kaže da su i neki njegovi prijatelji posjetili Hrvatsku ili neku dru-gu republiku bivše Jugoslavije otkako su njega upoznali.

Mišo se ovih dana užurbano sprema za svoje vjenčanje koje će se dogoditi 22. kolovoza u crkvi Sv. Duha u Fojnici. Svoje sudbonosno da reći će Nataši Mihajlović, koja je inače iz Valjeva, a upoznali su se prije nekoliko godina na ljetovanju u Cr-noj Gori.

Prije desetak godina Mišo se razmiš-ljao vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Na

naše pitanje da li o tome danas razmišlja, Mišo odgovara:

"Ali ko zna, nikad ne reci nikad! Da li su moji roditelji mogli prije 20 godina za-misliti da ću ja živjeti u Luxemburgu? Sigurno da nisu. Prema tome, nikad se ne zna šta nam budućnost donosi."

Milana TrifkovićMilana Trifković je rođena 23. prosin-

ca 1978. godine u Fojnici. Mnogi je u Foj-nici znaju po nadimku Mica. Po pričama njenih roditelja, bila je iznimno nestašna beba, koja je kasnije izrasla u djevojčicu sa milijun pitanja u svakom danu. U selu Nadbare u Fojnici živjela do 1993. godi-ne. Milana za sebe kaže da je veoma pri-vilegirana osoba jer je imala ispunjeno i bezbrižno djetinjstvo:

"Sjećam se bezbrojnih izleta u plani-ne sa tatom i sestrama preko ljeta, kupa-nja u rijeci, bezbrižnih igara sa mojim ro-đacima i ostalom djecom u komšiluku. Naravno, pošto sam uvijek bila štreber-ski nastrojena, sjećam se i mnogobrojnih sati provedenih u mojoj sobi rješavajući dodatne zadatke iz matematike, fizike i hemije", kaže Milana.

U tom periodu Milana je završila os-novnu školu u tadašnjoj OŠ "19. septem-bar” u Fojnici i prvi razred Kiseljačke op-će gimnazije. Kada su izbili nemiri, Mila-na s obitelji napušta Fojnicu i njihova prva stanica bila je Modriča. U Modriči je završila opću gimnaziju i 1996. godine upisuje se na Farmaceutski fakultet u Banjaluci. U Kanadu odlazi 2000. godine, gdje i danas živi.

Početak života u Kanadi opisuje vrlo teškim, posebno kada netko dođe u sre-dinu bez znanja jezika, kulture i bez po-znavanja sistema.

"Moja sreća je bila što se rada nikad nisam bojala i što sam došla u Kanadu da živim, a ne da zgrnem neki veliki novac i vratim se nazad. Mislim da psihološki čovjek pristupa problemima drugačije, trudi se da se brže integriše u društvo i nađe svoje mjesto u njemu", kaže Milana.

Milanin cilj je bio imati diplomu ka-nadskog fakulteta, tako da je odmah po-

6 7

Kako živi fojnička omladina u tuđini?

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Page 8: Fojnička škrinja broj 5

DRUŠTVO & IZAZOVI

Priredio Alen Cvjetković, prof.fil.soc.

zvjezdane noći. No u svojem pokušaju da definira stvarnost, da je strpa u intelek-tualnu kutiju, materijalistička znanost se nađe u svijetu mistike, području što ga cijelo vrijeme nastoji izbjeći.

Uranjajući duboko, neumoljivo, u bilo kakvu subatomsku česticu univerzuma, vodeći fizičari otkrivaju da ništa nije ona-ko kako izgleda. Doista, otkrivaju da je fizički univerzum samo mreškanje ocea-na beskonačne energije, čak i dok oni koji se drže ortodoksije, poput Paula Kurtza i njegovog Povjerenstva za znanstvena is-traživanja tvrdnji o paranormalnom i mnogih drugih u materijalističkim zna-nostima, tvrde da ne postoji ništa osim materije. Zapravo, tvrde da je materija ultimativna stvarnost. Međutim, na ne-sreću apsolutnih materijalista, situacija se promijenila.

Početkom dvadesetog stoljeća, Albert Einstein je zapanjio svijet svojim otkrići-ma u svijetu astrofizike. Sa svojom op-ćom teorijom relativnosti otvorio je vra-ta znanosti za misticizam. Rekao nam je da su prostor i vrijeme isprepleteni, rela-tivne koordinate u stvarnosti koja čini kontinuum prostor-vrijeme. Također je iznio mišljenje da je materija neodvojiva od uvijek nazočnog polja kvantne ener-gije, da je ona kondenzacija toga polja, te da je to neopisivo polje jedina stvarnost koja čini temelj svih pojava.

Implikacije su dovele u pitanje osnov-ne postavke zapadnjačkog svijeta o uni-verzu-mu, materiji i našim percepcijama kao ljudskih bića. Međutim, Einstein je samo otvorio vrata mističnom području. Uslijedilo je mnogo više.

Kvantna se teorija razvila mnogo dalje od Einsteinovih prekretničkih ot-

LES DEUX INFINIS

Dijete koje zuri u vedro noćno nebo vidi čudo univerzuma i njegovu tajan-stvenost. Kako bi, na kraju krajeva, tako jednostavan um, bilo kakav um, mogao zamisliti da se zvjezdano prostranstvo širi sve dalje i dalje, bez početka i kraja? Jer kad bismo stigli do kraja, uvijek bi postojalo još nešto iza toga. A zatim, što je s početkom, i prije toga, i tako dalje? Ta dva ekstrema opisuju ono što je fran-cuski filozof i matematičar, Blaise Pascal, nazvao les deux infinis, dvije beskonač-nosti.

Dok znanost istražuje tu zagonetku, subatomski i kozmički, odgovor traži unutar domene razumijevanja konačno-sti. Od vremena Darwina, zapadnjački znanstvenici nam govore da iz materije nastaje stvarnost, život, da je stvarnost konkretna, odnosno konačna, bez obzira na čudo beskonačnosti što ga vidimo za

8 9

Znanost, materija, svijest i duhSvijest ima daleko veći utjecaj na svakodnevno iskustvo o svijetu nego se ikada ranije vjerovalo. Utjecaj

svijesti nije ograničen samo na kvantno područje kvantne fizike, već igra i značajnu ulogu u makro svijetu u kom živimo. Stoljećima stara ideja o strogoj podjeli između tijela i uma, koju je sugerirao Descartes je netočna. Naše misli i osjećaji nisu ograničeni samo na tjelesno unutarnje iskustvo realiteta već imaju mjerljive i dokazive učinke na vanjski svijet. Stoga nije svijest neki učinak materijalističkog svijeta, već je upravo ona sama njegov uzrok. No ako je to tako, ako svijest kreira fizikalni svijet, iz čega ga kreira? U najmanju ruku bi svijest trebala uključivati neku formu energije, duhovne energije potrebne da bi mogla uopće kreirati bilo što. Ako je točna kvantna teorija mozga, po kojoj je svijest posvuda u svemiru i nije ograničena na mozak, onda bi se i tu energiju trebalo naći svugdje u svemiru.

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

nim i društvenim zbivanjima", kaže Miro. Kao i većina naših sugovornika, Miro

kaže da se nije bilo jednostavno navići u inozemstvu, pogotovo na nove ljude, kul-turu i jezik. Po njegovom mišljenju lakše se navići na nešto što je bolje, nego ob-ratno. Iako je Njemačku poznavao od ra-nije kao turist, nije mogao naslutiti di-menzije ovog društvenog sistema. To mu je tek postalo jasno kad je i sam postao dio njega. Fascinirali su ga, prije svega, sloboda i ljubaznost, organiziranost i disciplina, kreativnost i inovativnost, ali i same prirodne i kulturne baštine. Osjećaj sigurnosti i nove mogućnosti su mu olak-šale integraciju i navikavanje na novi život.

Kaže da Fojnicu posjećuje jednom go-dišnje i vrlo rado provodi vrijeme u rod-nom mjestu. Osjećaj nostalgije je bio puno jači u vremenu prinudnog boravka u Kiseljaku, za vrijeme rata. Već dugo vremena nema nostalgije - i to se dogo-dilo postupno. Prvih nekoliko godina dok je dolazio u Fojnicu govorio je da ide kući. Nakon nekoliko godina je počeo govoriti da ide u posjetu familiji, te da se nakon toga vraća kući u Njemačku. To se dogodi, kaže, sasvim neprimjetno - i da je znak da je čovjek prihvatio novu sredinu kada se u njoj osjeća kod kuće.

Miro kaže da Bosna još uvijek asocira mnoge ljude na zapadu na rat. On o ratu nerado priča i uglavnom izbjegava takve teme. Ono što uvijek rado ističe je to da je ponosan što je Fojničan:

"Fojnica je mjesto koje ima nevjero-vatne prirodne i kulturne potencijale, tako da uvijek imam razloga da spome-nem svoj rodni grad i da pričam o njemu. Također mi se dopada trenutni angaž-man u razvoju turizma."

Kaže da trenutno nije spreman po-novo mijenjati mjesto boravišta i ne na-mjerava se vratiti nazad u Fojnicu:

"Ovdje se osjećam dobro, ovdje sam ostvario neke svoje ciljeve i mnoge stvari me vežu za ovu sredinu. Ipak, nije isklju-čeno da se moje mišljenje nekada neće promijeniti."

Katarina MarjanovićKatarina Marjanović rođena je 11.

travnja 1982. godine u Fojnici i do rata je živjela u Novom naselju nedaleko od Sre-dnje škole. Rodni grad napustila je 1993. godine kada je počeo rat. Izbjeglički dani su bili, kaže, puni nade da se što prije vra-ti u Fojnicu i da život bude opet ono što je bio. Međutim, kako rat nije prestajao, niti je situacija postajala bolja, Katarina je sa

svojim roditeljima otišla 1995. godine u Njemačku.

Sada, nakon više od 15 godina prove-denih u Njemačkoj, Katarina kaže kako je početak bio težak - morala je učiti jezik, okolina je bila nova, sve je bilo novo - ko-lege, nastavnici, susjedi. Kao otvorena i radoznala osoba, prešla je te prepreke svakodnevnim upoznavanjem novih lju-di. Danas kaže da joj je integracija u sva-kom pogledu uspjela zahvaljujući pomo-ći mještana sa kojima i dan-danas ima prijateljski kontakt. Katarina je završila hotelijersku školu, nakon čega je neko vrijeme radila svoj posao. Prije dvije i pol godine odlučila je promijeniti smjer. Sada radi u privatnoj hitnoj službi kao knjigovođa i vođa administrativnih ra-dova i financija.

"Jako sam zadovoljna jer su mi kolege i šef super. Prihvataju me onako kakva ja jesam, sa svim vrlinama i manama", kaže Katarina.

U Fojnicu dolazi jednom godišnje. Ka-že da nostalgije ima jer sjećanja na lijepe i bezbrižne dane koje je kao dijete prove-la u Fojnici svaki dan su prisutni. "Mislim jako često i na prijatelje i obitelj koji još dolje žive. Najgore mi je prihvatiti kada se događaju velike stvari kao, naprimjer, kada se život meni dragih osoba mijenja, a ja ne mogu biti tu. To i dan-danas loše podnosim i budem jako tužna", dodaje Katarina.

Prije par godina razmišljala je da se vrati u Bosnu, ali je put odveo negdje drugo. Danas vjeruje da je tako trebalo biti. Da li će se ikada vratiti, to je sada, kaže, teško reći jer se nikada ne zna koje iznenađenje život nosi. S obzirom da je jako spontana i fleksibilna osoba, nikad se ne zna.

Prijateljima i kolegama vrlo rado pri-ča o svom rodnom gradu. Prijatelji je do-sta pitaju o načinu života u Bosni. Mnogo njih ima želju doći u Fojnicu i vidjeti foj-ničke prirodne ljepote, jer im vrlo često priča rodnom zavičaju, gdje se svake go-dine odmara i crpi novu snagu. Kaže da ne priča samo o zemlji nego i o ljudima koji velikim dijelom doprinose tome da grad uđe nekome u srce.

Jelena ToloJelena Tolo imala je samo osam godi-

na kada je rat stigao i u Fojnicu, tako da se veći dio tog perioda i ne sjeća. U ratu ostaje bez oca Jozira, koji je poginuo na prvoj crti obrane u Fojnici. Ubrzo sa maj-kom, bratom i sestrom odlazi u Švedsku, gdje i danas živi. Jelena kaže da se nije bilo teško naviknuti u Švedskoj, jer kada dođeš sa osam godina u stranu zemlju vrlo brzo naučiš jezik, kao i kulturu i običaje te zemlje. Jelena danas studira ekonomski fakultet i povremeno radi. U Fojnicu dolazi dva do tri puta godišnje. Bez obzira što je otišla iz Fojnice kao os-mogodišnja djevojčica, kaže da ima no-stalgije prema rodnom mjestu. Posebno poželi obitelj i prijatelje u Fojnici i Ki-seljaku, kojih ima napretek.

Vrlo rado priča svojim prijateljima u Švedskoj o Fojnici i rodnom kraju, a us-koro planira nekoliko njih dovesti u Bosnu. Za sada ne razmišlja o povratku u Fojnicu, ali, kao i većina naših sugovorni-ka, kaže - nikad se ne zna. Posebno zato što što joj uža obitelj - majka, brat, sestra žive u Švedskoj. Jelena veći dio ljeta pro-vodi u Fojnici, posebno u Nadbarama, gdje ima dosta familije.

OTVORENO

Susret materijalnog i duhovnog u najnovijim znanstvenim spoznajama

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Page 9: Fojnička škrinja broj 5

DRUŠTVO & IZAZOVI

Priredio Alen Cvjetković, prof.fil.soc.

zvjezdane noći. No u svojem pokušaju da definira stvarnost, da je strpa u intelek-tualnu kutiju, materijalistička znanost se nađe u svijetu mistike, području što ga cijelo vrijeme nastoji izbjeći.

Uranjajući duboko, neumoljivo, u bilo kakvu subatomsku česticu univerzuma, vodeći fizičari otkrivaju da ništa nije ona-ko kako izgleda. Doista, otkrivaju da je fizički univerzum samo mreškanje ocea-na beskonačne energije, čak i dok oni koji se drže ortodoksije, poput Paula Kurtza i njegovog Povjerenstva za znanstvena is-traživanja tvrdnji o paranormalnom i mnogih drugih u materijalističkim zna-nostima, tvrde da ne postoji ništa osim materije. Zapravo, tvrde da je materija ultimativna stvarnost. Međutim, na ne-sreću apsolutnih materijalista, situacija se promijenila.

Početkom dvadesetog stoljeća, Albert Einstein je zapanjio svijet svojim otkrići-ma u svijetu astrofizike. Sa svojom op-ćom teorijom relativnosti otvorio je vra-ta znanosti za misticizam. Rekao nam je da su prostor i vrijeme isprepleteni, rela-tivne koordinate u stvarnosti koja čini kontinuum prostor-vrijeme. Također je iznio mišljenje da je materija neodvojiva od uvijek nazočnog polja kvantne ener-gije, da je ona kondenzacija toga polja, te da je to neopisivo polje jedina stvarnost koja čini temelj svih pojava.

Implikacije su dovele u pitanje osnov-ne postavke zapadnjačkog svijeta o uni-verzu-mu, materiji i našim percepcijama kao ljudskih bića. Međutim, Einstein je samo otvorio vrata mističnom području. Uslijedilo je mnogo više.

Kvantna se teorija razvila mnogo dalje od Einsteinovih prekretničkih ot-

LES DEUX INFINIS

Dijete koje zuri u vedro noćno nebo vidi čudo univerzuma i njegovu tajan-stvenost. Kako bi, na kraju krajeva, tako jednostavan um, bilo kakav um, mogao zamisliti da se zvjezdano prostranstvo širi sve dalje i dalje, bez početka i kraja? Jer kad bismo stigli do kraja, uvijek bi postojalo još nešto iza toga. A zatim, što je s početkom, i prije toga, i tako dalje? Ta dva ekstrema opisuju ono što je fran-cuski filozof i matematičar, Blaise Pascal, nazvao les deux infinis, dvije beskonač-nosti.

Dok znanost istražuje tu zagonetku, subatomski i kozmički, odgovor traži unutar domene razumijevanja konačno-sti. Od vremena Darwina, zapadnjački znanstvenici nam govore da iz materije nastaje stvarnost, život, da je stvarnost konkretna, odnosno konačna, bez obzira na čudo beskonačnosti što ga vidimo za

8 9

Znanost, materija, svijest i duhSvijest ima daleko veći utjecaj na svakodnevno iskustvo o svijetu nego se ikada ranije vjerovalo. Utjecaj

svijesti nije ograničen samo na kvantno područje kvantne fizike, već igra i značajnu ulogu u makro svijetu u kom živimo. Stoljećima stara ideja o strogoj podjeli između tijela i uma, koju je sugerirao Descartes je netočna. Naše misli i osjećaji nisu ograničeni samo na tjelesno unutarnje iskustvo realiteta već imaju mjerljive i dokazive učinke na vanjski svijet. Stoga nije svijest neki učinak materijalističkog svijeta, već je upravo ona sama njegov uzrok. No ako je to tako, ako svijest kreira fizikalni svijet, iz čega ga kreira? U najmanju ruku bi svijest trebala uključivati neku formu energije, duhovne energije potrebne da bi mogla uopće kreirati bilo što. Ako je točna kvantna teorija mozga, po kojoj je svijest posvuda u svemiru i nije ograničena na mozak, onda bi se i tu energiju trebalo naći svugdje u svemiru.

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

nim i društvenim zbivanjima", kaže Miro. Kao i većina naših sugovornika, Miro

kaže da se nije bilo jednostavno navići u inozemstvu, pogotovo na nove ljude, kul-turu i jezik. Po njegovom mišljenju lakše se navići na nešto što je bolje, nego ob-ratno. Iako je Njemačku poznavao od ra-nije kao turist, nije mogao naslutiti di-menzije ovog društvenog sistema. To mu je tek postalo jasno kad je i sam postao dio njega. Fascinirali su ga, prije svega, sloboda i ljubaznost, organiziranost i disciplina, kreativnost i inovativnost, ali i same prirodne i kulturne baštine. Osjećaj sigurnosti i nove mogućnosti su mu olak-šale integraciju i navikavanje na novi život.

Kaže da Fojnicu posjećuje jednom go-dišnje i vrlo rado provodi vrijeme u rod-nom mjestu. Osjećaj nostalgije je bio puno jači u vremenu prinudnog boravka u Kiseljaku, za vrijeme rata. Već dugo vremena nema nostalgije - i to se dogo-dilo postupno. Prvih nekoliko godina dok je dolazio u Fojnicu govorio je da ide kući. Nakon nekoliko godina je počeo govoriti da ide u posjetu familiji, te da se nakon toga vraća kući u Njemačku. To se dogodi, kaže, sasvim neprimjetno - i da je znak da je čovjek prihvatio novu sredinu kada se u njoj osjeća kod kuće.

Miro kaže da Bosna još uvijek asocira mnoge ljude na zapadu na rat. On o ratu nerado priča i uglavnom izbjegava takve teme. Ono što uvijek rado ističe je to da je ponosan što je Fojničan:

"Fojnica je mjesto koje ima nevjero-vatne prirodne i kulturne potencijale, tako da uvijek imam razloga da spome-nem svoj rodni grad i da pričam o njemu. Također mi se dopada trenutni angaž-man u razvoju turizma."

Kaže da trenutno nije spreman po-novo mijenjati mjesto boravišta i ne na-mjerava se vratiti nazad u Fojnicu:

"Ovdje se osjećam dobro, ovdje sam ostvario neke svoje ciljeve i mnoge stvari me vežu za ovu sredinu. Ipak, nije isklju-čeno da se moje mišljenje nekada neće promijeniti."

Katarina MarjanovićKatarina Marjanović rođena je 11.

travnja 1982. godine u Fojnici i do rata je živjela u Novom naselju nedaleko od Sre-dnje škole. Rodni grad napustila je 1993. godine kada je počeo rat. Izbjeglički dani su bili, kaže, puni nade da se što prije vra-ti u Fojnicu i da život bude opet ono što je bio. Međutim, kako rat nije prestajao, niti je situacija postajala bolja, Katarina je sa

svojim roditeljima otišla 1995. godine u Njemačku.

Sada, nakon više od 15 godina prove-denih u Njemačkoj, Katarina kaže kako je početak bio težak - morala je učiti jezik, okolina je bila nova, sve je bilo novo - ko-lege, nastavnici, susjedi. Kao otvorena i radoznala osoba, prešla je te prepreke svakodnevnim upoznavanjem novih lju-di. Danas kaže da joj je integracija u sva-kom pogledu uspjela zahvaljujući pomo-ći mještana sa kojima i dan-danas ima prijateljski kontakt. Katarina je završila hotelijersku školu, nakon čega je neko vrijeme radila svoj posao. Prije dvije i pol godine odlučila je promijeniti smjer. Sada radi u privatnoj hitnoj službi kao knjigovođa i vođa administrativnih ra-dova i financija.

"Jako sam zadovoljna jer su mi kolege i šef super. Prihvataju me onako kakva ja jesam, sa svim vrlinama i manama", kaže Katarina.

U Fojnicu dolazi jednom godišnje. Ka-že da nostalgije ima jer sjećanja na lijepe i bezbrižne dane koje je kao dijete prove-la u Fojnici svaki dan su prisutni. "Mislim jako često i na prijatelje i obitelj koji još dolje žive. Najgore mi je prihvatiti kada se događaju velike stvari kao, naprimjer, kada se život meni dragih osoba mijenja, a ja ne mogu biti tu. To i dan-danas loše podnosim i budem jako tužna", dodaje Katarina.

Prije par godina razmišljala je da se vrati u Bosnu, ali je put odveo negdje drugo. Danas vjeruje da je tako trebalo biti. Da li će se ikada vratiti, to je sada, kaže, teško reći jer se nikada ne zna koje iznenađenje život nosi. S obzirom da je jako spontana i fleksibilna osoba, nikad se ne zna.

Prijateljima i kolegama vrlo rado pri-ča o svom rodnom gradu. Prijatelji je do-sta pitaju o načinu života u Bosni. Mnogo njih ima želju doći u Fojnicu i vidjeti foj-ničke prirodne ljepote, jer im vrlo često priča rodnom zavičaju, gdje se svake go-dine odmara i crpi novu snagu. Kaže da ne priča samo o zemlji nego i o ljudima koji velikim dijelom doprinose tome da grad uđe nekome u srce.

Jelena ToloJelena Tolo imala je samo osam godi-

na kada je rat stigao i u Fojnicu, tako da se veći dio tog perioda i ne sjeća. U ratu ostaje bez oca Jozira, koji je poginuo na prvoj crti obrane u Fojnici. Ubrzo sa maj-kom, bratom i sestrom odlazi u Švedsku, gdje i danas živi. Jelena kaže da se nije bilo teško naviknuti u Švedskoj, jer kada dođeš sa osam godina u stranu zemlju vrlo brzo naučiš jezik, kao i kulturu i običaje te zemlje. Jelena danas studira ekonomski fakultet i povremeno radi. U Fojnicu dolazi dva do tri puta godišnje. Bez obzira što je otišla iz Fojnice kao os-mogodišnja djevojčica, kaže da ima no-stalgije prema rodnom mjestu. Posebno poželi obitelj i prijatelje u Fojnici i Ki-seljaku, kojih ima napretek.

Vrlo rado priča svojim prijateljima u Švedskoj o Fojnici i rodnom kraju, a us-koro planira nekoliko njih dovesti u Bosnu. Za sada ne razmišlja o povratku u Fojnicu, ali, kao i većina naših sugovorni-ka, kaže - nikad se ne zna. Posebno zato što što joj uža obitelj - majka, brat, sestra žive u Švedskoj. Jelena veći dio ljeta pro-vodi u Fojnici, posebno u Nadbarama, gdje ima dosta familije.

OTVORENO

Susret materijalnog i duhovnog u najnovijim znanstvenim spoznajama

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Page 10: Fojnička škrinja broj 5

10 11BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

DRUŠTVO & IZAZOVI

krića. U svojim nastojanjima da defini-raju bitna svojstva materije, fizičari su otkrili da najmanje čestice u univerzu-mu, protoni, elektroni, fotoni i tako dalje - ono što čini materijalni univerzum - nadmašuju trodimenzionalnu stvarnost.

Otkrili su da elektroni nisu materija ni u kakvom standardnom smislu. Pro-mjer elektrona, primjerice, ne može se izmjeriti: elektron se istodobno može prikazati kao dvije stvari, val i čestica, svaka s različitim karakteristikama koje bi, iz čisto materijalističkog gledišta, tre-bale isključiti postojanje one druge.

Kao čestice, ponašaju se kao veći vid-ljivi objekt, loptica za bejzbol, ili kamen. Međutim, kao valovi, elektroni zagonet-no mijenjaju oblik u goleme oblake ener-gije. Pokazuju magična svojstva, raspro-stirući se prostorom s očitom sposobno-šću da se istodobno nalaze na dva mjesta. Štoviše, fizičari su otkrili da te magične sposobnosti karakteriziraju cijeli su-batomski univerzum, što dodaje nevje-rojatnu dimenziju, i to mističnu, prirodi samog univerzuma.

U svijetu fizike čekalo je još zapanju-jućih otkrića. Moderni su fizičari otkrili da promatrač zapravo određuje prirodu subatomske čestice. Kad fizičari proma-traju čestice kao čestice, vide ih, razum-ljivo, kao čestice. Ali dok iste čestice pro-matraju kao valove, vide ih kao valove, a implikacija toga je da se materija definira svjesnom perspektivom, odnosno nije fiks-na ili konačna.

ZAČETAK NOVE ZNANOSTI

Na svom povratku s Mjeseca u Apolu 14 misiji, astronaut Edgar Mitchell je zu-rio kroz prozor s vrhunskim pogledom na naš plavi planet Zemlju. U tom tre-nutku nešto mu se produhovljeno dogo-dilo. Odjednom je bio prisilno izmješten iz svoje normalne svijesti i osjetio je in-tenzivnu jednost, povezanost s planetom Zemljom i u stvari s cijelim svemirom. Ni-kada ranije nije imao takvo iskustvo. Njegov ego i odvojeni svijet izvan njega su se spojili. Više nije mogao prepoznati razliku; postao je sam svemirom! Njego-ve misli su izgleda imale utjecaj na vanj-ski svijet, a vanjski je svijet izgleda utje-cao na njegove misli. Bio je potpuno svje-stan činjenice da je razdvojenost njegova ega i cijelog svemira prestala postojati. To je iskustvo opisao znanstveno David Bohm kao trenutak kada motritelj posta-ne motreno!

Mnogi su ljudi tijekom svojih šetnji života kroz godine izvješćivali o takvom

iskustvu, nazivajući ga mističnim iskus-tvom. U bljesku više svijesti otkrivala se viša istina, koja je dramatično mijenjala život osobe s takvim iskustvom. A to je bio slučaj i s Edgarom Mitchellom.

Nakon povratka na Zemlju, utemeljio je 1973. neprofitnu organizaciju "Insti-tut noetičkih znanosti - Institute of Noetic Sciences - IONS" s ciljem prouča-vanja prirode ljudske svijesti.

Nakon što je Descartes pozvao na raz-dvajanje znanosti i religije, svijest i zna-nost nisu nikada bili bliski prijatelji. Znanost je jednostavno ignorirala rele-vantnost svijesti. Znanost se smatrala objektivnim proučavanjem prirode, pa nije bilo interesa za subjektivna iskustva svijesti ljudskih jedinki. Za znanost su to samo dvije odvojene stvari. U svakom slučaju kako bi znanost mogla prouča-vati prirodu, ako naše osobno iskustvo igra značajnu ulogu u njoj?

Psihički fenomeni kao telepatija, prekognicija, vanosjetilna percepcija (ESP), izvantjelesno iskustvo (OBE), lu-cidno sanjanje i iskustvo blizu smrti (NDE), o kojima je izvješćivalo uvijek iznova toliko mnogo ljudi, jednostavno su se slali u područja mitova i parabola. Do sada, sa stajališta znanosti od koje se očekuje proučavanje svakog aspekta na-še egzistencije, to je bio vrlo neznan-stveni pristup! Skeptičko stajalište koje je usvojila znanost, kreiralo je tabu u zapadnom društvu, koji i danas prevla-dava. Ljudi koji su prošli takvo iskustvo često se osjećaju neshvaćenim, odnosno neshvaćanim ozbiljno. Čak i danas mno-gi znanstvenici se boje čak i razmotriti istraživanje tih fenomena, zbog straha od ugrožavanja svojih karijera, jer su neki koji su to pokušali bili izbačeni iz znanstvene zajednice.

Nasreću je kvantna znanost prisilila znanstvenike na promjenu svojih umova glede te teme, pa je nastalo pozitivnije stajalište u zadnja dva desetljeća. Znanstveni je tabu konačno slomljen zahvaljujući i ljudima kao što je Edgar Mitchell, a svijest je postala konačno oz-biljan predmet znanstvenog istraživa-nja.

DUBLJE RAZUMIJEVANJE

Fizičar David Bohm, jedan od Ein-steinovih štićenika, podrobnije se poza-bavio novom zagonetkom: implikacije nove fizike poveo je još dalje. Zaključio je da je, ukoliko priroda subatomskih česti-ca ovisi o perspektivi promatrača, uza-ludno tražiti stvarna svojstva čestica, što je bio cilj znanosti, ili misliti da subatom-ske čestice, suština materije, uopće po-

stoje prije nego ih netko promatra. U svojim je eksperimentima s plazmom u Radijacijskom laboratoriju Berkeleyja, Bohm otkrio da pojedinačni elektroni djeluju kao dio međusobno povezane cjeline.

U plazmi, plinu sastavljenom od elek-trona i pozitivnih iona u visokim koncen-tracijama, elektroni više ili manje dobi-vaju svojstva organizma koji sam sebe regulira, kao da su sami po sebi inteli-gentni. Bohm je otkrio, na vlastito zapre-paštenje, da je subatomsko more što ga je stvorio svjesno. Ako se to proširi, tako-đer se može reći da je golema subatom-ska stvarnost koja čini materiju isto tako svjesna.

Za one koji su predvidjeli implikacije, Bohm je razbio korisnu, ali ograničava-juću premisu koja je znanost dovela do mnogih postignuća u modernim vreme-nima, prešavši novu granicu iza koje vre-ba nepoznato - znanstvena zona sumra-ka. Pokazalo se da intelektualna opser-vacija, pokretač znanstvenih metoda od Francisa Bacona, promatrača može od-vesti samo do određenih granica. Kao što je slučaj sa svim dogmama, ono što je nekoć bila korisna smjernica postalo je sputavajuće ograničenje. Niječući spo-sobnost ljudskog uma da sam shvati ultimativnu stvarnost, Bohm je tada pred znanstveni svijet postavio izazov pri-hvaćanja dubljeg razumijevanja.

Bohmov rad sugerira da stvarnost posjeduje suptilniju prirodu od one, koja se može definirati linearnim, ljudskim razmišljanjem, djelokrugom moderne znanosti i intelektom. Unutar ustroja stvarnosti, Bohm nije otkrio samo feno-men dualnosti vala/čestice, kako je opi-sano u prethodnom tekstu, već i među-sobnu povezanost, neprostornu ili ne-lokalnu stvarnost gdje postoji samo pojava valova koji su također čestice.

Shvatio je na kraju, da je možda intui-tivno, besmisleno doživljavati univer-zum kao sastavljen od dijelova, ili nepo-vezan, jer sve je spojeno, a prostor i vri-jeme sastoje se od iste esencije kao i materija.

Dakle, subatomska čestica se odjed-nom ne mijenja u val (brzinama koje bi morale biti veće od brzine svjetlosti, ka-ko je rekao Bohmov mentor, Einstein); ona već jest val koji dijeli isti ne-prostor kao i čestica. U tom slučaju, stvarnost nije materijalna u uobičajenom smislu riječi. Daleko ju je teže opisati. Fizičari to zovu "Ne-lokalitet". Mistici govore o "jedin-stvenosti".

(nastavlja se)

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Sastale se žene pa govore o onom o čemu se u "njihovo vrijeme" šutjelo... Jedna drugoj (Lucija Marković, Ljuba Šušnjara, Jela Oroz, Ruža Šušnjara, Finka Marković) o tom sporo i sjetno govorahu...

Piše Ivana Cvjetković

Udvaranje nepoželjnog mladića moglo se izbjeći ne igranjem u kolu, a prva izvede-na djevojka iz kola smatrala bi se najbo-ljom. Udvaralo i zavodilo se i na sijelima, odnosno noćnom sakupljanju u kući, gdje svi sjede u jednoj prostoriji i žene se nadmiću u ručnoj obradi vune i pjevanju, a muškarci u zbijanju šala, raznoraznim igrama i šepurenju.

ad se mladić djevojci udvaraše pre-ko plota, na deset laži rekao bi i jed-nu istinu, a djevojka bi uglavnom Kšutjela i samozatajno se kreveljila i

smješkala. Udvaralo se na raznim mjesti-ma; u komačima (guljenje kukuruza) mladić bi gađao djevojku koja mu se svi-đa kukuruzom, u znak poziva na razgo-vor. Poslije nedjeljne mise, svetkovina i gozbi igralo bi se kolo (tradicionalni ples) i mladić kojemu se sviđa djevojka igrao bi do nje i izveo je da razgovaraju.

U kolo, oko kola, pa u svate...

Fizičkih kontakata između parova nije bilo, zbog vjerovanja da je svaki do-dir prije braka nečist ili se samo dobro krilo iza velikih plastova i guste paprati... Djevojke su glumile sramežljivost i skromnost, a mladići snažnost i rasip-nost.

Djevojke su obično čuvale stoku (ovce i krave) i tako izvirivale mladiće. U vri-jeme zabavljanja djevojka bi na poklon dobivala jabuke, marame, češljiće - špan-glice i nakit. Osim što su bile uvijek lijepo uređene, ali i dobro pokrivene, u raskoš-nim faltovanim rašlijama (dio nošnje), morale su znati obavljati kućanske po-slove, a ponajviše dobro kuhati, jer se bez toga ni jedna djevojka nije mogla prste-novat (zaručiti).

Rijetko se događalo da su žene u brak ulazile, a već imale djecu, jer je to bilo od velike sramote, pa su se znali događati i pobačaji, o kojima se šutjelo, kao i o mnogim drugim stvarima. Žene koje nisu mogle imati djecu smatrane su grešnima, bezvrijednima i bolesnima, a znak zdrav-lja su predstavljali rumeni obrazi u dje-vojke, pa su se takve i tražile.

Svatko od mladića morao se udvarati sam jer "Vuci po poruci ne jedu mesa!", a djevojke to nisu mogle nikako činiti, jer se smatralo da žena ne smije zavoditi, nego mora biti zavedena.

Mladići iz imućnije obitelji ženili su, obično, i djevojke iz imućnije obitelji, kako bi se imanje širilo. Zabavljanje je trajalo od tri mjeseca do godine dana, nakon čega se vjenčavalo, naravno, samo ako se roditelji slože. Obično je jedan brak trajao do groba i imalo se dosta dje-ce, nasljednika, a sve zbog sramežljivog smješkanja rumene djevojke i veselog lo-le što joj jednom namignu...

STR MEŠA Fojnica, Bosanska bb

SUHOMESNATIPROIZVODI

SUDŽUKICEPLJESKAVICEČEVAPČIČI

JANJETINA - TELETINA - JUNETINA

tel. 061/ 169 677MESNICA NO. 1

tel. 061/790-559tel. 061/790-559

IZ VREMENA PROŠLOG

d.o.o.

Page 11: Fojnička škrinja broj 5

10 11BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

DRUŠTVO & IZAZOVI

krića. U svojim nastojanjima da defini-raju bitna svojstva materije, fizičari su otkrili da najmanje čestice u univerzu-mu, protoni, elektroni, fotoni i tako dalje - ono što čini materijalni univerzum - nadmašuju trodimenzionalnu stvarnost.

Otkrili su da elektroni nisu materija ni u kakvom standardnom smislu. Pro-mjer elektrona, primjerice, ne može se izmjeriti: elektron se istodobno može prikazati kao dvije stvari, val i čestica, svaka s različitim karakteristikama koje bi, iz čisto materijalističkog gledišta, tre-bale isključiti postojanje one druge.

Kao čestice, ponašaju se kao veći vid-ljivi objekt, loptica za bejzbol, ili kamen. Međutim, kao valovi, elektroni zagonet-no mijenjaju oblik u goleme oblake ener-gije. Pokazuju magična svojstva, raspro-stirući se prostorom s očitom sposobno-šću da se istodobno nalaze na dva mjesta. Štoviše, fizičari su otkrili da te magične sposobnosti karakteriziraju cijeli su-batomski univerzum, što dodaje nevje-rojatnu dimenziju, i to mističnu, prirodi samog univerzuma.

U svijetu fizike čekalo je još zapanju-jućih otkrića. Moderni su fizičari otkrili da promatrač zapravo određuje prirodu subatomske čestice. Kad fizičari proma-traju čestice kao čestice, vide ih, razum-ljivo, kao čestice. Ali dok iste čestice pro-matraju kao valove, vide ih kao valove, a implikacija toga je da se materija definira svjesnom perspektivom, odnosno nije fiks-na ili konačna.

ZAČETAK NOVE ZNANOSTI

Na svom povratku s Mjeseca u Apolu 14 misiji, astronaut Edgar Mitchell je zu-rio kroz prozor s vrhunskim pogledom na naš plavi planet Zemlju. U tom tre-nutku nešto mu se produhovljeno dogo-dilo. Odjednom je bio prisilno izmješten iz svoje normalne svijesti i osjetio je in-tenzivnu jednost, povezanost s planetom Zemljom i u stvari s cijelim svemirom. Ni-kada ranije nije imao takvo iskustvo. Njegov ego i odvojeni svijet izvan njega su se spojili. Više nije mogao prepoznati razliku; postao je sam svemirom! Njego-ve misli su izgleda imale utjecaj na vanj-ski svijet, a vanjski je svijet izgleda utje-cao na njegove misli. Bio je potpuno svje-stan činjenice da je razdvojenost njegova ega i cijelog svemira prestala postojati. To je iskustvo opisao znanstveno David Bohm kao trenutak kada motritelj posta-ne motreno!

Mnogi su ljudi tijekom svojih šetnji života kroz godine izvješćivali o takvom

iskustvu, nazivajući ga mističnim iskus-tvom. U bljesku više svijesti otkrivala se viša istina, koja je dramatično mijenjala život osobe s takvim iskustvom. A to je bio slučaj i s Edgarom Mitchellom.

Nakon povratka na Zemlju, utemeljio je 1973. neprofitnu organizaciju "Insti-tut noetičkih znanosti - Institute of Noetic Sciences - IONS" s ciljem prouča-vanja prirode ljudske svijesti.

Nakon što je Descartes pozvao na raz-dvajanje znanosti i religije, svijest i zna-nost nisu nikada bili bliski prijatelji. Znanost je jednostavno ignorirala rele-vantnost svijesti. Znanost se smatrala objektivnim proučavanjem prirode, pa nije bilo interesa za subjektivna iskustva svijesti ljudskih jedinki. Za znanost su to samo dvije odvojene stvari. U svakom slučaju kako bi znanost mogla prouča-vati prirodu, ako naše osobno iskustvo igra značajnu ulogu u njoj?

Psihički fenomeni kao telepatija, prekognicija, vanosjetilna percepcija (ESP), izvantjelesno iskustvo (OBE), lu-cidno sanjanje i iskustvo blizu smrti (NDE), o kojima je izvješćivalo uvijek iznova toliko mnogo ljudi, jednostavno su se slali u područja mitova i parabola. Do sada, sa stajališta znanosti od koje se očekuje proučavanje svakog aspekta na-še egzistencije, to je bio vrlo neznan-stveni pristup! Skeptičko stajalište koje je usvojila znanost, kreiralo je tabu u zapadnom društvu, koji i danas prevla-dava. Ljudi koji su prošli takvo iskustvo često se osjećaju neshvaćenim, odnosno neshvaćanim ozbiljno. Čak i danas mno-gi znanstvenici se boje čak i razmotriti istraživanje tih fenomena, zbog straha od ugrožavanja svojih karijera, jer su neki koji su to pokušali bili izbačeni iz znanstvene zajednice.

Nasreću je kvantna znanost prisilila znanstvenike na promjenu svojih umova glede te teme, pa je nastalo pozitivnije stajalište u zadnja dva desetljeća. Znanstveni je tabu konačno slomljen zahvaljujući i ljudima kao što je Edgar Mitchell, a svijest je postala konačno oz-biljan predmet znanstvenog istraživa-nja.

DUBLJE RAZUMIJEVANJE

Fizičar David Bohm, jedan od Ein-steinovih štićenika, podrobnije se poza-bavio novom zagonetkom: implikacije nove fizike poveo je još dalje. Zaključio je da je, ukoliko priroda subatomskih česti-ca ovisi o perspektivi promatrača, uza-ludno tražiti stvarna svojstva čestica, što je bio cilj znanosti, ili misliti da subatom-ske čestice, suština materije, uopće po-

stoje prije nego ih netko promatra. U svojim je eksperimentima s plazmom u Radijacijskom laboratoriju Berkeleyja, Bohm otkrio da pojedinačni elektroni djeluju kao dio međusobno povezane cjeline.

U plazmi, plinu sastavljenom od elek-trona i pozitivnih iona u visokim koncen-tracijama, elektroni više ili manje dobi-vaju svojstva organizma koji sam sebe regulira, kao da su sami po sebi inteli-gentni. Bohm je otkrio, na vlastito zapre-paštenje, da je subatomsko more što ga je stvorio svjesno. Ako se to proširi, tako-đer se može reći da je golema subatom-ska stvarnost koja čini materiju isto tako svjesna.

Za one koji su predvidjeli implikacije, Bohm je razbio korisnu, ali ograničava-juću premisu koja je znanost dovela do mnogih postignuća u modernim vreme-nima, prešavši novu granicu iza koje vre-ba nepoznato - znanstvena zona sumra-ka. Pokazalo se da intelektualna opser-vacija, pokretač znanstvenih metoda od Francisa Bacona, promatrača može od-vesti samo do određenih granica. Kao što je slučaj sa svim dogmama, ono što je nekoć bila korisna smjernica postalo je sputavajuće ograničenje. Niječući spo-sobnost ljudskog uma da sam shvati ultimativnu stvarnost, Bohm je tada pred znanstveni svijet postavio izazov pri-hvaćanja dubljeg razumijevanja.

Bohmov rad sugerira da stvarnost posjeduje suptilniju prirodu od one, koja se može definirati linearnim, ljudskim razmišljanjem, djelokrugom moderne znanosti i intelektom. Unutar ustroja stvarnosti, Bohm nije otkrio samo feno-men dualnosti vala/čestice, kako je opi-sano u prethodnom tekstu, već i među-sobnu povezanost, neprostornu ili ne-lokalnu stvarnost gdje postoji samo pojava valova koji su također čestice.

Shvatio je na kraju, da je možda intui-tivno, besmisleno doživljavati univer-zum kao sastavljen od dijelova, ili nepo-vezan, jer sve je spojeno, a prostor i vri-jeme sastoje se od iste esencije kao i materija.

Dakle, subatomska čestica se odjed-nom ne mijenja u val (brzinama koje bi morale biti veće od brzine svjetlosti, ka-ko je rekao Bohmov mentor, Einstein); ona već jest val koji dijeli isti ne-prostor kao i čestica. U tom slučaju, stvarnost nije materijalna u uobičajenom smislu riječi. Daleko ju je teže opisati. Fizičari to zovu "Ne-lokalitet". Mistici govore o "jedin-stvenosti".

(nastavlja se)

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Sastale se žene pa govore o onom o čemu se u "njihovo vrijeme" šutjelo... Jedna drugoj (Lucija Marković, Ljuba Šušnjara, Jela Oroz, Ruža Šušnjara, Finka Marković) o tom sporo i sjetno govorahu...

Piše Ivana Cvjetković

Udvaranje nepoželjnog mladića moglo se izbjeći ne igranjem u kolu, a prva izvede-na djevojka iz kola smatrala bi se najbo-ljom. Udvaralo i zavodilo se i na sijelima, odnosno noćnom sakupljanju u kući, gdje svi sjede u jednoj prostoriji i žene se nadmiću u ručnoj obradi vune i pjevanju, a muškarci u zbijanju šala, raznoraznim igrama i šepurenju.

ad se mladić djevojci udvaraše pre-ko plota, na deset laži rekao bi i jed-nu istinu, a djevojka bi uglavnom Kšutjela i samozatajno se kreveljila i

smješkala. Udvaralo se na raznim mjesti-ma; u komačima (guljenje kukuruza) mladić bi gađao djevojku koja mu se svi-đa kukuruzom, u znak poziva na razgo-vor. Poslije nedjeljne mise, svetkovina i gozbi igralo bi se kolo (tradicionalni ples) i mladić kojemu se sviđa djevojka igrao bi do nje i izveo je da razgovaraju.

U kolo, oko kola, pa u svate...

Fizičkih kontakata između parova nije bilo, zbog vjerovanja da je svaki do-dir prije braka nečist ili se samo dobro krilo iza velikih plastova i guste paprati... Djevojke su glumile sramežljivost i skromnost, a mladići snažnost i rasip-nost.

Djevojke su obično čuvale stoku (ovce i krave) i tako izvirivale mladiće. U vri-jeme zabavljanja djevojka bi na poklon dobivala jabuke, marame, češljiće - špan-glice i nakit. Osim što su bile uvijek lijepo uređene, ali i dobro pokrivene, u raskoš-nim faltovanim rašlijama (dio nošnje), morale su znati obavljati kućanske po-slove, a ponajviše dobro kuhati, jer se bez toga ni jedna djevojka nije mogla prste-novat (zaručiti).

Rijetko se događalo da su žene u brak ulazile, a već imale djecu, jer je to bilo od velike sramote, pa su se znali događati i pobačaji, o kojima se šutjelo, kao i o mnogim drugim stvarima. Žene koje nisu mogle imati djecu smatrane su grešnima, bezvrijednima i bolesnima, a znak zdrav-lja su predstavljali rumeni obrazi u dje-vojke, pa su se takve i tražile.

Svatko od mladića morao se udvarati sam jer "Vuci po poruci ne jedu mesa!", a djevojke to nisu mogle nikako činiti, jer se smatralo da žena ne smije zavoditi, nego mora biti zavedena.

Mladići iz imućnije obitelji ženili su, obično, i djevojke iz imućnije obitelji, kako bi se imanje širilo. Zabavljanje je trajalo od tri mjeseca do godine dana, nakon čega se vjenčavalo, naravno, samo ako se roditelji slože. Obično je jedan brak trajao do groba i imalo se dosta dje-ce, nasljednika, a sve zbog sramežljivog smješkanja rumene djevojke i veselog lo-le što joj jednom namignu...

STR MEŠA Fojnica, Bosanska bb

SUHOMESNATIPROIZVODI

SUDŽUKICEPLJESKAVICEČEVAPČIČI

JANJETINA - TELETINA - JUNETINA

tel. 061/ 169 677MESNICA NO. 1

tel. 061/790-559tel. 061/790-559

IZ VREMENA PROŠLOG

d.o.o.

Page 12: Fojnička škrinja broj 5

12 13

DRUŠTVA I UDRUGEDRUŠTVA I UDRUGE

druženje građana sportskih ribolo-vaca Fojnica nasljeđuje u svemu prvo udruženje koje je postojalo Upod imenom "Sportsko-ribolovno

društvo Fojnica" a koje je osnovano 1923. godine. Prvo zvanično registrova-no je Udruženje ribolovaca za srez Kise-ljak sa sjedištem u Fojnici upisano u registar 1946. godine. Kasnije ono mi-jenja naziv u "Sportsko-ribolovno dru-štvo Fojnica" koje je registrovano kod Općinskog sekreterijata za unutrašnje poslove Fojnica , 17.4.1986. godine.

Naše Udruženje trenutno okuplja oko 250 aktivnih članova koji svoje djelatno-sti ostvaruju kroz sekcije koje se okuplja-ju prema mjestu stanovanja. Svojim ra-dom i velikim zalaganjem pridobili smo epitet jednog od najaktivnijih ribolovnih društava u Kantonu i u Federaciji. Svoje aktivnosti i obaveze usklađujemo sa Pla-nom rada za tekuću godinu kojeg donosi samo udruženje a odobrava nadležno Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Od ovog mini-starstva smo također dobili ribolovno pravo odnosno koncesiju na ribolovno područje tj. ribolovne zone na vodama općine Fojnica u periodu od 10 godina.

Svake godine UGSR Fojnica organizu-je ili uzme učešća u više sportskih ribolovnih takmičenja u nekoliko disci-plina na nivou lokalnog, kantonalnih ili saveznih takmičenja. Tako je 18.7. ove godine održano općinsko takmičenje u sportskom ribolovu na površinsku muši-cu, popularno nazvano fly fishing. Učešće je uzelo 16 članova Udruženja a takmiče-nje je održano u mušičarskom reviru u Fojnici. Prvoplasirani je bio Imamović Ajdin, drugoplasirani Varka Refik a tre-ćeplasirani Pamić Kemal. Oni su ujedno činili ekipu koja je sudjelovala na Fede-ralnom kupu u lovu na površinsku mušicu koji se održavao u Busovači 24. i 25.8. Zauzeli su odlično osmo mjesto!

Ove godine Udruženje je težište svo-jih aktivnosti usmjerilo u cilju realizacije sljedećih planova:

- Poribljavanje vodotoka vlastitom proizvedenom ribljom mlađi kao i čiš-ćenju riječnih korita od kabastog otpada,

- Izgradnja ribarske kuće na loka-litetu Lužina te uređenje takmičarskog revira za sportske aktivnosti,

- Renoviranje objekta Ribnjak i iz-gradnja novog objekta mrijestilišta,

- Organizovanje takmičenja za pioni-re i juniore u disciplini lova na površin-sku mušicu.

Poribljavanje se odvija prema planu poribljavanja Kantonalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva a bitno je naglasiti kako će nam porib-ljavanje samostalno proizvedenom rib-ljom mlađi donijeti uštedu od oko 20.000 KM.

Sve pomenute zadatke i planove ne bi bilo moguće realizovati bez velike pomo-ći samih članova Udruženja kao i prija-telja UGSR Fojnica. Ovom prilikom im se toplo zahvaljujemo. Nažalost u Općin-skim vlastima još nema sluha za potreba-ma našeg Udruženja te moramo reći ka-ko nemamo nikakvu podršku s te strane.

Srdačan pozdrav i BISTRO!

Priredio Džemil Berbić

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

UGSR "FOJNICA" FOJNICA

alo je koja slika neke žene tije-kom povijesti imala tako velik utjecaj na razmišljanje muškara-Mca o ženama i na razmišljanje že-

na o samima sebi kao kršćanska predo-džba o Mariji, majci Isusovoj. Ova slika dijelom potječe iz teologije, gdje je i je-dan poseban dogmatski traktat posve-ćen Mariji, djevici i majci Božjoj. Jednim pak, još većim, dijelom potječe ona iz spoja liturgije, umjetnosti i pučke pobož-nosti. Međutim, Marija nije samo odluču-juće utjecala na sliku žene u svim epoha-ma nego je i u gotovo svakom društvu različita, i po sebi ništa manje vrijedna, slika žene sa svoje strane snažno utjecala na trajno rastuću umjetnost, liturgiju i pučku pobožnost s obzirom na Mariju. Radi se, dakle, o izmjeničnom odnosu strujanja koja se međusobno podupiru. U naše se vrijeme slika žene koje pre-vladava u našem kontekstu podlaže pro-

mero djece koja se barem isprva kritički postavila prema misionarskoj djelatno-sti svoga sina. Ipak, Markov opis nikako ne diskriminira Mariju kao ženu. To bi se prije moglo predbaciti Mateju: na teme-lju strukture njegova koncepta za prva dva poglavlja Marija ima ključni položaj, ali u pripovjedačkoj izvedbi stalno se jasno podređuje svojem mužu Josipu iz davidovske loze. Da je postojao himan sličan "Magnificatu" u Matejevom evan-đelju, kaže teolog Robert Mahoney, vje-rojatno bi čast njegova izgovaranja pri-pala Josipu. Naravno, Matej je nije nam-jerno diskriminirao: on je ostao u okviru društvenih pogleda prvog stoljeća. Kako su tri velika evanđelja poslužila kao polazna točka za razvoj mariologije nije dovoljno poznato. Promišljajući ovaj raz-voj teolog Jaroslav Pelikan primjećuje da je prikaz Marije u NZ tako kratak da svaki onaj koji pokuša razmotriti biblijska iz-vješća o Mariji na temelju proučavanja kasnijeg razvoja pobožnosti prema njoj i nauka o njoj može biti iznenađen ili za-prepašten kad otkrije kako su ta izvješća oskudna. Osim toga, razlika između bib-lijske dokazne građe i građe iz predaje tako je upadljiva da je postala značajna prijeporna točka u ekumenskom dijalo-gu među razdijeljenim kršćanima. Opće-nito se može kazati da se u sjeni artiku-liranja i razvoja kristologije prvih stolje-ća događao i razvoj mariologije koja je kristologiju pratila, služila joj i branila je. Uz pomoć djevičanske Majke Božje mog-lo se uvjerljivije i jasnije utvrditi kako Kristovo božanstvo tako i njegovo čovje-štvo. Mariološke dogme stoje u svezi s kristološkim dogmama.

Kršćanska feministička teologija isti-če da, ako želimo povratiti žensku di-menziju božanskog, nije potrebno divi-nizirati Mariju već depatrijarhalizirati naš govor o Bogu. Stoga se u prvi plan stavlja proročka mariologija koja u Ma-riji vidi ženu otvorenu Duhu, koja izgova-ra svoj da Bogu i koji se izražava u himnu "Magnificat" koji se tumači kao pjesma oslobođenja.

Slika Marije u četiri evanđelja može danas dati neke nove impulse za novo vrednovanje žene. Trebalo bi djelovati oslobađajuće ako bi se povijesna Marija mogla promatrati kao čovjek i majka koja je u svojem životu imala poteškoće. Ako crkva danas ne prednjači u jamčenju istih prava za žene i muškarce, mogao bi poziv "Magnificata" isto tako služiti kao nesumnjiv i jasan poticaj za novu orijen-taciju.

cesu preispitivanja koji se već poodavno trebao dogoditi. To pruža priliku da se iz ovog novog kuta pogleda na najranije po-stojeće slike o Mariji, one iz Novog Zav-jeta, da bi se iznova mogao omogućiti go-re spomenuti proces uzajamnog djelo-vanja i da bi se, ako je moguće, iznova moglo postaviti pitanje o ulozi Marije kao žene.

Može se kazati kako u NZ ne postoji samo jedna slika Marije, već barem njih četiri: svaki evanđelist dopušta da se majka Isusova pojavi onako kako to od-govara oblikovanju njegove kristološke poruke. Nijedan evanđelist, osim Luke u njegova prva dva poglavlja, ne pokazuje baš neko posebno zanimanje za njezinu osobu. Marko, koji je najbliži povijesnoj situaciji, opisuje Mariju kao majku sed-

Lik Marije kao ženePriredio fra Ilija Alandžak

SVETAC MJESECA KOLOVOZA

Udruženje građana sportskih ribolovaca "Fojnica" Fojnica, Ribnjak bb

Žiro računi: 1990470004453221 ABS banka 3389002209985542 Unicredit banka

Info tel. 062 462 854

Page 13: Fojnička škrinja broj 5

12 13

DRUŠTVA I UDRUGEDRUŠTVA I UDRUGE

druženje građana sportskih ribolo-vaca Fojnica nasljeđuje u svemu prvo udruženje koje je postojalo Upod imenom "Sportsko-ribolovno

društvo Fojnica" a koje je osnovano 1923. godine. Prvo zvanično registrova-no je Udruženje ribolovaca za srez Kise-ljak sa sjedištem u Fojnici upisano u registar 1946. godine. Kasnije ono mi-jenja naziv u "Sportsko-ribolovno dru-štvo Fojnica" koje je registrovano kod Općinskog sekreterijata za unutrašnje poslove Fojnica , 17.4.1986. godine.

Naše Udruženje trenutno okuplja oko 250 aktivnih članova koji svoje djelatno-sti ostvaruju kroz sekcije koje se okuplja-ju prema mjestu stanovanja. Svojim ra-dom i velikim zalaganjem pridobili smo epitet jednog od najaktivnijih ribolovnih društava u Kantonu i u Federaciji. Svoje aktivnosti i obaveze usklađujemo sa Pla-nom rada za tekuću godinu kojeg donosi samo udruženje a odobrava nadležno Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Od ovog mini-starstva smo također dobili ribolovno pravo odnosno koncesiju na ribolovno područje tj. ribolovne zone na vodama općine Fojnica u periodu od 10 godina.

Svake godine UGSR Fojnica organizu-je ili uzme učešća u više sportskih ribolovnih takmičenja u nekoliko disci-plina na nivou lokalnog, kantonalnih ili saveznih takmičenja. Tako je 18.7. ove godine održano općinsko takmičenje u sportskom ribolovu na površinsku muši-cu, popularno nazvano fly fishing. Učešće je uzelo 16 članova Udruženja a takmiče-nje je održano u mušičarskom reviru u Fojnici. Prvoplasirani je bio Imamović Ajdin, drugoplasirani Varka Refik a tre-ćeplasirani Pamić Kemal. Oni su ujedno činili ekipu koja je sudjelovala na Fede-ralnom kupu u lovu na površinsku mušicu koji se održavao u Busovači 24. i 25.8. Zauzeli su odlično osmo mjesto!

Ove godine Udruženje je težište svo-jih aktivnosti usmjerilo u cilju realizacije sljedećih planova:

- Poribljavanje vodotoka vlastitom proizvedenom ribljom mlađi kao i čiš-ćenju riječnih korita od kabastog otpada,

- Izgradnja ribarske kuće na loka-litetu Lužina te uređenje takmičarskog revira za sportske aktivnosti,

- Renoviranje objekta Ribnjak i iz-gradnja novog objekta mrijestilišta,

- Organizovanje takmičenja za pioni-re i juniore u disciplini lova na površin-sku mušicu.

Poribljavanje se odvija prema planu poribljavanja Kantonalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva a bitno je naglasiti kako će nam porib-ljavanje samostalno proizvedenom rib-ljom mlađi donijeti uštedu od oko 20.000 KM.

Sve pomenute zadatke i planove ne bi bilo moguće realizovati bez velike pomo-ći samih članova Udruženja kao i prija-telja UGSR Fojnica. Ovom prilikom im se toplo zahvaljujemo. Nažalost u Općin-skim vlastima još nema sluha za potreba-ma našeg Udruženja te moramo reći ka-ko nemamo nikakvu podršku s te strane.

Srdačan pozdrav i BISTRO!

Priredio Džemil Berbić

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

UGSR "FOJNICA" FOJNICA

alo je koja slika neke žene tije-kom povijesti imala tako velik utjecaj na razmišljanje muškara-Mca o ženama i na razmišljanje že-

na o samima sebi kao kršćanska predo-džba o Mariji, majci Isusovoj. Ova slika dijelom potječe iz teologije, gdje je i je-dan poseban dogmatski traktat posve-ćen Mariji, djevici i majci Božjoj. Jednim pak, još većim, dijelom potječe ona iz spoja liturgije, umjetnosti i pučke pobož-nosti. Međutim, Marija nije samo odluču-juće utjecala na sliku žene u svim epoha-ma nego je i u gotovo svakom društvu različita, i po sebi ništa manje vrijedna, slika žene sa svoje strane snažno utjecala na trajno rastuću umjetnost, liturgiju i pučku pobožnost s obzirom na Mariju. Radi se, dakle, o izmjeničnom odnosu strujanja koja se međusobno podupiru. U naše se vrijeme slika žene koje pre-vladava u našem kontekstu podlaže pro-

mero djece koja se barem isprva kritički postavila prema misionarskoj djelatno-sti svoga sina. Ipak, Markov opis nikako ne diskriminira Mariju kao ženu. To bi se prije moglo predbaciti Mateju: na teme-lju strukture njegova koncepta za prva dva poglavlja Marija ima ključni položaj, ali u pripovjedačkoj izvedbi stalno se jasno podređuje svojem mužu Josipu iz davidovske loze. Da je postojao himan sličan "Magnificatu" u Matejevom evan-đelju, kaže teolog Robert Mahoney, vje-rojatno bi čast njegova izgovaranja pri-pala Josipu. Naravno, Matej je nije nam-jerno diskriminirao: on je ostao u okviru društvenih pogleda prvog stoljeća. Kako su tri velika evanđelja poslužila kao polazna točka za razvoj mariologije nije dovoljno poznato. Promišljajući ovaj raz-voj teolog Jaroslav Pelikan primjećuje da je prikaz Marije u NZ tako kratak da svaki onaj koji pokuša razmotriti biblijska iz-vješća o Mariji na temelju proučavanja kasnijeg razvoja pobožnosti prema njoj i nauka o njoj može biti iznenađen ili za-prepašten kad otkrije kako su ta izvješća oskudna. Osim toga, razlika između bib-lijske dokazne građe i građe iz predaje tako je upadljiva da je postala značajna prijeporna točka u ekumenskom dijalo-gu među razdijeljenim kršćanima. Opće-nito se može kazati da se u sjeni artiku-liranja i razvoja kristologije prvih stolje-ća događao i razvoj mariologije koja je kristologiju pratila, služila joj i branila je. Uz pomoć djevičanske Majke Božje mog-lo se uvjerljivije i jasnije utvrditi kako Kristovo božanstvo tako i njegovo čovje-štvo. Mariološke dogme stoje u svezi s kristološkim dogmama.

Kršćanska feministička teologija isti-če da, ako želimo povratiti žensku di-menziju božanskog, nije potrebno divi-nizirati Mariju već depatrijarhalizirati naš govor o Bogu. Stoga se u prvi plan stavlja proročka mariologija koja u Ma-riji vidi ženu otvorenu Duhu, koja izgova-ra svoj da Bogu i koji se izražava u himnu "Magnificat" koji se tumači kao pjesma oslobođenja.

Slika Marije u četiri evanđelja može danas dati neke nove impulse za novo vrednovanje žene. Trebalo bi djelovati oslobađajuće ako bi se povijesna Marija mogla promatrati kao čovjek i majka koja je u svojem životu imala poteškoće. Ako crkva danas ne prednjači u jamčenju istih prava za žene i muškarce, mogao bi poziv "Magnificata" isto tako služiti kao nesumnjiv i jasan poticaj za novu orijen-taciju.

cesu preispitivanja koji se već poodavno trebao dogoditi. To pruža priliku da se iz ovog novog kuta pogleda na najranije po-stojeće slike o Mariji, one iz Novog Zav-jeta, da bi se iznova mogao omogućiti go-re spomenuti proces uzajamnog djelo-vanja i da bi se, ako je moguće, iznova moglo postaviti pitanje o ulozi Marije kao žene.

Može se kazati kako u NZ ne postoji samo jedna slika Marije, već barem njih četiri: svaki evanđelist dopušta da se majka Isusova pojavi onako kako to od-govara oblikovanju njegove kristološke poruke. Nijedan evanđelist, osim Luke u njegova prva dva poglavlja, ne pokazuje baš neko posebno zanimanje za njezinu osobu. Marko, koji je najbliži povijesnoj situaciji, opisuje Mariju kao majku sed-

Lik Marije kao ženePriredio fra Ilija Alandžak

SVETAC MJESECA KOLOVOZA

Udruženje građana sportskih ribolovaca "Fojnica" Fojnica, Ribnjak bb

Žiro računi: 1990470004453221 ABS banka 3389002209985542 Unicredit banka

Info tel. 062 462 854

Page 14: Fojnička škrinja broj 5

vinutih nogu sjedila je mirno, kao da na-mjerava u tom položaju ostati danima. Samo su joj se usne pomjerale kroz smiješak upućen nekomu velikom i važ-nom.

Nakon što je uska uličica upravila ug-ledasmo munaru čiji je vrh bio osut smaragdnim nakitom svjetla. Mesdžidu je 1570. godine nadograđen minaret te

reo ljetni dan. Sazivam prijateljice na podnevnu kavu nagovarajući ih da obuju nešto jako udobno za slu-čaj da poželimo skakati po brdima. VJedna od njih veli kako joj je svekrva

na moru pa nema tko pričuvati djecu. Druga nije skuhala ručak a muž će joj na-prasno ogladnjeti čim završi utrka For-mule 1. Treća iščekuje dečka sa on the road po Rumunjskoj.

Dakle, preostaje mi jedan satić s njima, tu negdje, na do-hvat neobaveznim nedjeljnim obavezama. I nećemo gledati iz daleka na grad kao na šareni patchwork.

Ova današnja šetnja na ko-ju vas vodim nalikovati će kr-starenju po vlastitom krvo-toku.

Čaršija je pusta. Vrućina je otjerala ljude na bazene i skro-vitu hladovinu oko rijeka. I mi ćemo uz vodu, uz riblja sta-ništa novouređenog ribnjaka. Sa glavne ulice silazimo prema pošti a onda s njenog boka ula-zimo u Hadrovića ulicu. Ime je dobila po Mustafi Hadr koji je 1551. godine sagradio prvi mesdžid u Fojnici. Hodamo u tišini razgledavajući stare bo-sanske kuće sa skromnim oku-ćnicama u koja se smjestiše i voćnjaci i povrtnjaci i sitno-glave ruže penjačice, malvate, neven i paparosa. Naše oči, opijene žarkim bojama cvijeća ispod podnevnog svjetla, plu-taju u suznim baricama pogle-da koje razmjenjujemo u čudu. Zar je moguće da ovako nešto još uvijek postoji? Sjetih se prostrane avlije u Dugom Br-du, čvornate oskoruše, srcoli-kog cvijeta minđušice i večer-njih radosti pored vanjskog ognjišta na kojemu se kuhalo mlijeko ili kukuruz a u drve-nom žaru valjuškao mladi krumpir. Mirisi prošlosti pro-budiše glad za čašom mlijeka prekrivenog žutim, slatkastim kajma-kom. Šumovita strmen sa naše lijeve strane bacala je nešto škrtog hlada. U njemu su nam nestajale sjene pa smo, poput pravih duhova, neprimjetne zavi-rivale kroz kapije i preko rascvjetanih zidova. Na jednom trijemu ugledasmo staricu prekrivenu prozračnom mara-mom u bojama njenog ružičnjaka. Pod-

ako to često biva, velika ljubav od hobija može načiniti životni poziv i glavno zanimanje. Sve je počelo K1999. godine kada su se iz izbjegliš-

tva vratili u Fojnicu. Borba za egzisten-ciju navela ih je na gradnju prvog pla-stenika koji je prvobitno poslužio za uz-goj povrća. Konstrukciju su sami napra-vili od dugih i debelih štapova koji su ipak teško odolijevali vjetrovima. Nakon rušenja stare obiteljske kuće iskorištena je krovna građa za izradu drugog plaste-nika koji je bio veći i čvršći pa se našlo mjesta i za uzgoj prvih cvjetnih kultura. Kada pričaju o počecima ne spominju se previše štete koje su vremenske nepogo-de u vidu poplava i olujnih vjetrova činile svakih par mjeseci. Okosnica priče je u činjenici da bi njih šestoro odraslih, koli-ko se našlo pod istim krovom nakon že-nidbe sina Mladena, bili na zavodu za zapošljavanje. Ma kako bila skromna do-bit, od vlastitih ruku se moglo dostojan-stveno živjeti u teškim poratnim godina-ma, veli Marko, kojega mnogi bolje znaju pod nadimkom Braco. Za uspjeh u njiho-vom radu prije svega je zaslužna obitelj-ska sloga, ljubav prema cvijeću i čestito-st, kaže Spomenka. Ne treba biti pohle-pan i željeti po svaku cijenu i preko noći ostvariti veliku dobit. To je i nemoguće ako čovjek radi pošteno. Treba i uraniti i okasniti i onda još naporno raditi dobar dio dana. Za svoje gerbere, ruže, gladiole, irise, karanfile, krizanteme… skratila je ritual jutarnje kave. Žuri u plastenike po-željeti im dobro jutro i pružiti njegu koju

njeni cvjetni ljubimci trebaju. Cvijeće je poput ljudi, nastavlja zaneseno svoju priču, ako im ne kažeš lijepu riječ, ako ih ne pomiluješ, ako ih ne nahraniš, ne uz-vraća ljepotom svoje duše. Osim tzv. re-zanog cvijeća Lovrići uzgajaju i saksijsko cvijeće za zatvorene prostore te balkon-sko cvijeće. Tako su ove godine po prvi put proizveli vlastite surfinije i pelago-nije kojima je ušuškana cijela čeona stra-na njihove obiteljske kuće. Baštenski čempresi, tuje i zimzelena živa ograda su vrlo traženi pa ih je skoro nemoguće ožiliti u željenoj količini. Posebno su po-nosni na više od stotinu stabala raznih voćki koje su posadili kao dar svojim unucima. Mladi baka i djed imaju već troje unučadi! Ispunjavajući njihove dje-čje apetite zasadili su oko 15 stabala ora-ha, pitomih lješnjaka preko 20 stabala, toliko i breskve, jabuke, višnje trešnje…

Sva ulaganja u cilju širenja ponude i poboljšanja uvjeta rada, što je potrebno posebno naglasiti, izvode se bez krediti-ranja i bilo kakvih drugih zaduženja. Već odavno ne kupuju industrijske plasteni-ke za koje je trebalo izdvajati preko 3.500 KM. U vlastitoj izvedbi, po cijeni ispod 2.000 KM, dobivaju daleko čvršće i traj-nije plastenike.

Ne smijem zaboraviti spomenuti ka-ko je velika podrška i pomoć u skromnoj snahi Ankici čija energija i šarm sugovor-nika plijene pri razmjeni prvih rečenica. Sretna je jer njena djeca prihvaćaju prave vrijednosti i žive u zdravom okruženju, žive sa cvijećem. Međutim, Spomenka ne može svoju sreću još zaokružiti. Kaže kako će biti sretna tek kada njena djeca ne budu morala, sa sezonskom gardero-bom u koferima, putovati put Jadrana ili Austrije na pečalbu.

Mi imamo tržište, surađujemo sa cvjećarama u Kiseljaku, Kreševu, Buso-

PREDSTAVLJAMOPREDSTAVLJAMO

14 15

PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtrans

Piše Suzana Lovrić

Piše Suzana Lovrić

postaje prvom džamijom u Fojnici, a Foj-nica postaje kasabom. Njen je osnivač, ostalo je negdje zapisano, izdvajao go-dišnje 4.680 akči. I svuda unaokolo Atik džamije ležali su rasuti smaragdi nevje-rojatne veličine! To je sigurno ono ruho od tri lijepe i bogate sestre što ostadoše neudate te svu svoju djevojačku spremu dadoše za gradnju džamije. Smaragdi su svjetlucali po nišanima, u travi, u zraku.

Činilo se kako dio te omamlju-juće svjetlosti pada i po nama. Posjedale smo u travu i počele nagađati o životu sestara po kojima se i danas u narodu ova ljepotica zove Djevojačka dža-mija. Sigurno su imale krupne oči i zvonko pjevale sevdalin-ku, kaže Sandra. Voljele su kišu prigušenu drvenim krovom i voljele su Allaha, reče Alma. Živjele su svoj komadić nedo-kučive šutnje i slobode, doda Meliha. One su tu, slušaju nas i cikore se, pokazah na tri jelike što su se zaštitnički nadvile nad džamiju. Mladi orao prh-nu iz njihovih grana nakon na-šeg nezaustavljivog smijeha. Ispratismo ga u visinu sve dok se ne pretvori u točkicu. Topli zrak zaplesa oko nas i mi usta-dosmo. Sjene su nam bile izdu-žene i posute mirišljavim li-vadskim cvijećem. Njihove pozlaćene glavice su se dizale pjevajući zajedno sa Patti Smith - Smells Like Teen Spirit. Kao da ništa nije nedostajalo da od dana učinimo raj i dže-net. Djeca? Muž? Ručak? Kava? Polazimo. Djevojačka džamija ipak mami i mi svaki čas okrećemo glave, kao sove. Tijela koračaju naprijed. Tek će nas musavi dječak, što se zavojitom ulicom od Ribnjaka biciklom sjurio u naše noge, probuditi iz transa.

Džamija je obnovljena 1820. godine pod nadzorom ondašnjeg šejha tekije na

Oglavku, Sirri- babe. I on je jednog dana, poput ovog, osjetio jarkost sunca i svjetlost Buđenja, reče Sandra. Sigurno mu je mladio orao pocijepao nebo jednog ljetnog popodneva, nasmija nas Alma. Ispunio je posljednju želju svoj bolesnoj hanumi, ozbiljno će Meliha. Sedam crnih kava, bez šećera, rekoh konobaru.

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Djevojačkim snovima po kasabi

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Život sa cvijećemSpomenka i Marko Lovrić su, zajedno sa svojom djecom Mladenom, Sanjom i Marjanom, već više od jedne decenije strastveno predani uzgajanju cvijeća. U početku nisu imali niti vlastite parcele, plaćali su mjesečne najmove za razbacane komadiće zemlje u naselju Podcitonja. Danas na vlastitom gruntu u šest plastenika proizvode 50-ak vrsta cvijeća i ukrasnog bilja.

Page 15: Fojnička škrinja broj 5

vinutih nogu sjedila je mirno, kao da na-mjerava u tom položaju ostati danima. Samo su joj se usne pomjerale kroz smiješak upućen nekomu velikom i važ-nom.

Nakon što je uska uličica upravila ug-ledasmo munaru čiji je vrh bio osut smaragdnim nakitom svjetla. Mesdžidu je 1570. godine nadograđen minaret te

reo ljetni dan. Sazivam prijateljice na podnevnu kavu nagovarajući ih da obuju nešto jako udobno za slu-čaj da poželimo skakati po brdima. VJedna od njih veli kako joj je svekrva

na moru pa nema tko pričuvati djecu. Druga nije skuhala ručak a muž će joj na-prasno ogladnjeti čim završi utrka For-mule 1. Treća iščekuje dečka sa on the road po Rumunjskoj.

Dakle, preostaje mi jedan satić s njima, tu negdje, na do-hvat neobaveznim nedjeljnim obavezama. I nećemo gledati iz daleka na grad kao na šareni patchwork.

Ova današnja šetnja na ko-ju vas vodim nalikovati će kr-starenju po vlastitom krvo-toku.

Čaršija je pusta. Vrućina je otjerala ljude na bazene i skro-vitu hladovinu oko rijeka. I mi ćemo uz vodu, uz riblja sta-ništa novouređenog ribnjaka. Sa glavne ulice silazimo prema pošti a onda s njenog boka ula-zimo u Hadrovića ulicu. Ime je dobila po Mustafi Hadr koji je 1551. godine sagradio prvi mesdžid u Fojnici. Hodamo u tišini razgledavajući stare bo-sanske kuće sa skromnim oku-ćnicama u koja se smjestiše i voćnjaci i povrtnjaci i sitno-glave ruže penjačice, malvate, neven i paparosa. Naše oči, opijene žarkim bojama cvijeća ispod podnevnog svjetla, plu-taju u suznim baricama pogle-da koje razmjenjujemo u čudu. Zar je moguće da ovako nešto još uvijek postoji? Sjetih se prostrane avlije u Dugom Br-du, čvornate oskoruše, srcoli-kog cvijeta minđušice i večer-njih radosti pored vanjskog ognjišta na kojemu se kuhalo mlijeko ili kukuruz a u drve-nom žaru valjuškao mladi krumpir. Mirisi prošlosti pro-budiše glad za čašom mlijeka prekrivenog žutim, slatkastim kajma-kom. Šumovita strmen sa naše lijeve strane bacala je nešto škrtog hlada. U njemu su nam nestajale sjene pa smo, poput pravih duhova, neprimjetne zavi-rivale kroz kapije i preko rascvjetanih zidova. Na jednom trijemu ugledasmo staricu prekrivenu prozračnom mara-mom u bojama njenog ružičnjaka. Pod-

ako to često biva, velika ljubav od hobija može načiniti životni poziv i glavno zanimanje. Sve je počelo K1999. godine kada su se iz izbjegliš-

tva vratili u Fojnicu. Borba za egzisten-ciju navela ih je na gradnju prvog pla-stenika koji je prvobitno poslužio za uz-goj povrća. Konstrukciju su sami napra-vili od dugih i debelih štapova koji su ipak teško odolijevali vjetrovima. Nakon rušenja stare obiteljske kuće iskorištena je krovna građa za izradu drugog plaste-nika koji je bio veći i čvršći pa se našlo mjesta i za uzgoj prvih cvjetnih kultura. Kada pričaju o počecima ne spominju se previše štete koje su vremenske nepogo-de u vidu poplava i olujnih vjetrova činile svakih par mjeseci. Okosnica priče je u činjenici da bi njih šestoro odraslih, koli-ko se našlo pod istim krovom nakon že-nidbe sina Mladena, bili na zavodu za zapošljavanje. Ma kako bila skromna do-bit, od vlastitih ruku se moglo dostojan-stveno živjeti u teškim poratnim godina-ma, veli Marko, kojega mnogi bolje znaju pod nadimkom Braco. Za uspjeh u njiho-vom radu prije svega je zaslužna obitelj-ska sloga, ljubav prema cvijeću i čestito-st, kaže Spomenka. Ne treba biti pohle-pan i željeti po svaku cijenu i preko noći ostvariti veliku dobit. To je i nemoguće ako čovjek radi pošteno. Treba i uraniti i okasniti i onda još naporno raditi dobar dio dana. Za svoje gerbere, ruže, gladiole, irise, karanfile, krizanteme… skratila je ritual jutarnje kave. Žuri u plastenike po-željeti im dobro jutro i pružiti njegu koju

njeni cvjetni ljubimci trebaju. Cvijeće je poput ljudi, nastavlja zaneseno svoju priču, ako im ne kažeš lijepu riječ, ako ih ne pomiluješ, ako ih ne nahraniš, ne uz-vraća ljepotom svoje duše. Osim tzv. re-zanog cvijeća Lovrići uzgajaju i saksijsko cvijeće za zatvorene prostore te balkon-sko cvijeće. Tako su ove godine po prvi put proizveli vlastite surfinije i pelago-nije kojima je ušuškana cijela čeona stra-na njihove obiteljske kuće. Baštenski čempresi, tuje i zimzelena živa ograda su vrlo traženi pa ih je skoro nemoguće ožiliti u željenoj količini. Posebno su po-nosni na više od stotinu stabala raznih voćki koje su posadili kao dar svojim unucima. Mladi baka i djed imaju već troje unučadi! Ispunjavajući njihove dje-čje apetite zasadili su oko 15 stabala ora-ha, pitomih lješnjaka preko 20 stabala, toliko i breskve, jabuke, višnje trešnje…

Sva ulaganja u cilju širenja ponude i poboljšanja uvjeta rada, što je potrebno posebno naglasiti, izvode se bez krediti-ranja i bilo kakvih drugih zaduženja. Već odavno ne kupuju industrijske plasteni-ke za koje je trebalo izdvajati preko 3.500 KM. U vlastitoj izvedbi, po cijeni ispod 2.000 KM, dobivaju daleko čvršće i traj-nije plastenike.

Ne smijem zaboraviti spomenuti ka-ko je velika podrška i pomoć u skromnoj snahi Ankici čija energija i šarm sugovor-nika plijene pri razmjeni prvih rečenica. Sretna je jer njena djeca prihvaćaju prave vrijednosti i žive u zdravom okruženju, žive sa cvijećem. Međutim, Spomenka ne može svoju sreću još zaokružiti. Kaže kako će biti sretna tek kada njena djeca ne budu morala, sa sezonskom gardero-bom u koferima, putovati put Jadrana ili Austrije na pečalbu.

Mi imamo tržište, surađujemo sa cvjećarama u Kiseljaku, Kreševu, Buso-

PREDSTAVLJAMOPREDSTAVLJAMO

14 15

PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtrans

Piše Suzana Lovrić

Piše Suzana Lovrić

postaje prvom džamijom u Fojnici, a Foj-nica postaje kasabom. Njen je osnivač, ostalo je negdje zapisano, izdvajao go-dišnje 4.680 akči. I svuda unaokolo Atik džamije ležali su rasuti smaragdi nevje-rojatne veličine! To je sigurno ono ruho od tri lijepe i bogate sestre što ostadoše neudate te svu svoju djevojačku spremu dadoše za gradnju džamije. Smaragdi su svjetlucali po nišanima, u travi, u zraku.

Činilo se kako dio te omamlju-juće svjetlosti pada i po nama. Posjedale smo u travu i počele nagađati o životu sestara po kojima se i danas u narodu ova ljepotica zove Djevojačka dža-mija. Sigurno su imale krupne oči i zvonko pjevale sevdalin-ku, kaže Sandra. Voljele su kišu prigušenu drvenim krovom i voljele su Allaha, reče Alma. Živjele su svoj komadić nedo-kučive šutnje i slobode, doda Meliha. One su tu, slušaju nas i cikore se, pokazah na tri jelike što su se zaštitnički nadvile nad džamiju. Mladi orao prh-nu iz njihovih grana nakon na-šeg nezaustavljivog smijeha. Ispratismo ga u visinu sve dok se ne pretvori u točkicu. Topli zrak zaplesa oko nas i mi usta-dosmo. Sjene su nam bile izdu-žene i posute mirišljavim li-vadskim cvijećem. Njihove pozlaćene glavice su se dizale pjevajući zajedno sa Patti Smith - Smells Like Teen Spirit. Kao da ništa nije nedostajalo da od dana učinimo raj i dže-net. Djeca? Muž? Ručak? Kava? Polazimo. Djevojačka džamija ipak mami i mi svaki čas okrećemo glave, kao sove. Tijela koračaju naprijed. Tek će nas musavi dječak, što se zavojitom ulicom od Ribnjaka biciklom sjurio u naše noge, probuditi iz transa.

Džamija je obnovljena 1820. godine pod nadzorom ondašnjeg šejha tekije na

Oglavku, Sirri- babe. I on je jednog dana, poput ovog, osjetio jarkost sunca i svjetlost Buđenja, reče Sandra. Sigurno mu je mladio orao pocijepao nebo jednog ljetnog popodneva, nasmija nas Alma. Ispunio je posljednju želju svoj bolesnoj hanumi, ozbiljno će Meliha. Sedam crnih kava, bez šećera, rekoh konobaru.

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Djevojačkim snovima po kasabi

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Život sa cvijećemSpomenka i Marko Lovrić su, zajedno sa svojom djecom Mladenom, Sanjom i Marjanom, već više od jedne decenije strastveno predani uzgajanju cvijeća. U početku nisu imali niti vlastite parcele, plaćali su mjesečne najmove za razbacane komadiće zemlje u naselju Podcitonja. Danas na vlastitom gruntu u šest plastenika proizvode 50-ak vrsta cvijeća i ukrasnog bilja.

Page 16: Fojnička škrinja broj 5

ra Antun Knežević kao svećenik dje-lovao je u različitim krajevima Bos-ne. Od 1857. – 1861. godine u dva je Fnavrata bio kapelan u Varcaru (Mr-

konjić Gradu), i u Bugojnu. Kao izobražen čovjek bio je odgajatelj franjevačke mla-deži i ujedno predavač na tadašnjoj teo-logiji u Livnu i Gučoj Gori od 1861. – 1868. godine. Bio je duhovnik bosanskih bogoslova u Đakovu do 1871. godine, i kao duhovnik upoznao se sa tadašnjim đakovačkim biskupom Strossmayerom. Kao župnik službovao je u Dobretićima, Varcaru (Mrkonjić Gradu), Liskovici, Jaj-cu i Kotor Varošu gdje je, slaveći sv. Misu, umro 1889. godine.

Fra Antun Knežević je važan i za jajač-ki samostan jer se zauzimao da se osnuje i obnovi samostan u Jajcu koji je davno bio porušen. Odobrenje je dobio 1882. godine, a samostan je službeno otvoren 1886. godine.

No, ono što nas ovdje zanima jest književna djelatnost fra Antuna Kneževi-ća. Za nas su važnija njegova pisana djela od kojih su samo neka tiskana. On je pisao svoja djela prvenstveno za neuke i one polupismene ljude, koje je želio upoznati sa slavnom prošlošću Bosne, kao i sa teškim stanjem u kojem žive. Njegova djela su protkana povijesnom tematikom, iako "je bio neškolovan pov-jesnik, ipak se zanimao za probleme pomoćnih povijesnih znanosti: za heral-diku, numizmatiku i fragistiku". Skupljao je i narodno blago, pisao pjesme, poslo-vice, zagonetke te skupljao i objavljivao narodne priče.

Kneževića svrstavaju među najistak-nutije bosanske intelektualce 19. stolje-ća, zajedno s fra Grgom Martićem i fra Ivanom Franjom Jukićem. Iako je prven-stveno bio pastoralni djelatnik, on se bavio i knjigom bez koje bi teško djelovao u pastoralu. Premda plodan pisac poje-dina njegova djela nisu još do danas tis-kana i objavljena. Od mnoštava povijes-nih knjiga, novinskih članaka i rukopisa, u ovom svom radu obradit ću samo neka djela, ne umanjujući vrijednost drugih njegovih djela. Među važnija Kneževiće-va djela spadaju: Krvava knjiga (1869.), Bosanski prijatelj sv. IV (1870.), Kratka povijest kralja bosanskih, I – III (1884. – 1887.), Pad Bosne (1886.), Carsko – tur-ski namjesnici u Bosni i Hercegovini (1887.), i rukopis Varica (1888.).

Krvava knjiga (1869.): U ovoj knjizi Knežević poziva bosanske mladiće da se usprotive turskom ropstvu. On nastoji mladom čovjeku prikazati slavnu proš-lost i bijednu sadašnjost i budućnost Bo-sne, uvjeren ako mladi čovjek dobro po-znaje prošlost, da će uvidjeti i promi-jeniti svoje stanje. Za vrijeme svoje sa-

pobrinuo oko izdavanja četvrtog sveska Bosanskog prijatelja, tako se ovaj svezak i smatra djelom samog Kneževića.

Četvrti svezak Bosanskog prijatelja je uredio i izdao sam Knežević, osim Šunji-ćeve pjesme "Rodoslovna slovjenkinja vila". Uz spomenutu Šunjićevu pjesmu, časopis sadrži i Kneževićeve spise mje-sta u Bosni "Listovi o Bosni", prikaze na-rodnih običaja, narodne pjesme, povijes-no – pravnu raspravu "Kako se zemlje u Bosni diele", životopis fra Marijana Šu-njića, te prikaz školskih prilika u Bosni.

Ovo Kneževićevo djelo ima tri sveska kako je navedeno i u samom naslovu. Prvi dio govori o Tvrtku I., Stjepanu Da-biši i o kraljici Jeleni i njihovim vladavi-nama. Drugi dio govori o vladavini Stje-pana Ostoje, Stjepana Tvrtka Tvrtkovića, Stjepana Tomaša Ostojića i Stjepana To-maševića. Za izdavanje ovog djela Kneže-vić piše Franji Račkom 1871. godine da mu pomogne oko izdavanja, ali Rački uskraćuje svoju pomoć jer se nije slagao sa Kneževićevim djelom. Djelo je izašlo nakon pet godina i to u Dubrovniku, a ne u Zagrebu.

Pad Bosne (1886.): Pad Bosne, fra Antuna Kneževića, je svojevrsni nasta-vak djela "Kratka povijest kralja bosan-skih". Knežević piše o stanju u Bosni prije pada, za vrijeme pada, o samom padu i njegovim posljedicama, kao i nakon pada Bosne u Turske ruke, i nastavlja govoriti o susjedima koji nisu htjeli pomoći i koji su se veselili njezinu padu.

Carsko – turski namjesnici u Bosni i Hercegovini (1887.): Knežević u ovom djelu piše o Bosni, od pada pod Turke pa sve do austro – ugarske okupacije. Želeći upoznati narod Bosne s vladavinom Tur-ske i kasnije Austro – Ugarske, piše kako bi trebali poznavati prošlost i na osnovu toga graditi bolju budućnost. Osim što kršćane tlače Turci, tlače ih i "istočni pat-rijarsi", koji žele Bosnu pod svoju juris-dikciju. U takvoj tiraniji sve zamire, svaki kulturni i prosvjetni napredak.

Varica (1888.): U ovom djelu, na po-četku, Knežević objašnjava zašto je dao ime ''Varica''. Nakon smrti fra Antuna Kneževića djelo je zagubljeno, ali ga je pronašao fra Julijan Jelenić i dao ga fra Josipu Markušiću koji ga je uvezao. Va-rica na početku ima pismo koje je Knežević pisao fra Filipu Ljubasu 1889. godine, kao i autobiografijske spise o samom piscu, iz kojih mi danas imamo njegov životopis. U ovom rukopisu Kne-žević govori o oslobođenju Bosne, o oku-paciji Austro – Ugarske kao i o samom gradu Jajcu pred i za vrijeme okupacije. Varica završava Kneževićevim govorom u povodu spomena poginulih austro – ugarskih vojnika.

mostalnosti Bosna je bila bogata i kultur-no i ekonomski, a kad su došli Turci sva ta bogatstva su pretvorena u bijedu. Bosan-skom kralju, premda još živom, sadiru kožu, te kolju i ubijaju Bosance, odvode u ropstvo, pljačkaju i pale bosansko sta-novništvo. Knežević kaže da je ovo stanje započelo prije četiri stoljeća i još mu se ne nazire kraj. Knežević mladom čovjeku prosviješćuje kako su svi oni robovi, a Bog je ljude stvorio slobodne, ali oni su robovi, i to u devetnaestom vijeku u doba prosvjete. Ovo bijedno stanje i ropstvo se odražava u nedostatku škola, crkava i svih drugih kulturnih i prosvjetnih usta-nova. Iako neprestano rade, oni su gladni kruha, jer sve što steknu Turci im oduz-mu. U ovom stanju bijede i beznađa, Kne-žević postavlja jedno pitanje mladićima, a to je dokle će takvom ropstvu robovati.

Djelo je posvećeno Velimiru Gaju, iz-davaču, a namjenjeno je "mladiću bosan-skom, sinu majke slavne", u nadi da će ih ova knjiga potaknuti na borbu za domo-vinu. Knjiga je kako i sam Knežević kaže napisana na temelju povijesnih izvora. Knežević je ovu knjigu pisao za vrijeme službovanja u Gučoj Gori i u Dobretićima.

Sama knjiga predstavlja, ukratko, zemljopisno – povijesni prikaz Bosne. Neki dijelovi knjige su više poezija nego proza.

Bosanski prijatelj sv. IV (1870.): Časopis "Bosanski prijatelj" je pokrenuo fra Ivan Franjo Jukić 1850. godine, kao prvi književni časopis u tadašnjoj Bosni. Za prva tri sveska je Jukić skupio gotovo sam građu, a prva dva je i sam uredio, dok je treći svezak uredio tadašnji tajnik Matice ilirske Jurković. Prva dva su izišla 1850./51. godine, dok je treći svezak izi-šao u nakladništvu Matice 1861. godine. Četvrti svezak je trebalo izdati "Društvo za književnost redovničke mladeži bo-sanske u Đakovu". O izdavanju časopisa Bosanski prijatelj sv. IV raspravljalo se na sjednici gore spomenutog društva, koja je održana 2. studenog 1862. godine. Sa spomenute sjednice je upućeno jedno pismo fra Antunu Kneževiću da pomog-ne oko izdavanja. Na spomenuto pismo Knežević odgovara pozitivno, i u okviru istog pisma daje primjedbe glede samog izdavanja časopisa.

Izdavanje časopisa Bosanski prijatelj sv. IV, povjereno je fra Martinu Nediću, što on očito nije učinio. Nakon tri godine, Franjo Rački, obećava "Društvu" izdava-nje četvrtog sveska Bosanskog prijatelja, uz određene uvjete. No, kasnije Rački, unatoč obećanju odbija tiskanje spome-nutog časopisa, uz obrazloženje da časo-pis ne sadrži nikakve poučne članke.

Školske godine 1869./70., Knežević je postavljen za duhovnika bosanskih bogoslova u Đakovu. Kao duhovnik on se

POVIJEST

16 17

Piše fra Ilija Alandžak

Život i djelovanje fra Antuna Kneževića

Fra Antun Knežević se rodio 9. siječnja 1834. godine u Varcaru (Mrkonjić Gradu), u obrtničkoj obitelji. Započinje školovanje u vlastitoj kući, koja je bila pretvorena u školu, a u toj školi je predavao fra Ivan Franjo Jukić, čiji je učenik bio i sam Knežević. Još kao mladić odlučio se poći u samostan i postati fratar. Za boravka u fojničkom samostanu stekao je temeljno znanje za daljnji studij. Studij teologije i filozofije završava u Rimu i Sieni. Po završetku studija zaređen je za svećenika 1856. godine.

BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

vači, međutim, još nemamo cjelogodiš-nju produkciju, uzbuđeno objašnjava. Sve češće nas pozivaju da opremamo vjenčanja, u vrijeme proljetnih i jesen-skih misa radi se do kasnih noćnih sati, za posljednje ispraćaje izrađujemo od buketa do vijenaca, ali sve dok se ne bude moglo raditi ujednačenim tempom tije-kom cijele godine to neće biti profitabil-na djelatnost. Marko nastavlja, cilj nam je uvesti grijanje bar u nekoliko plastenika. Ove godine smo investirali u izgradnju bunara iz kojega smo doveli čistu vodu sa dubine od svega par metara tako da naše cvijeće od sada zaista pije pitku vodu. Do sada smo se koristili jažvom koja je pro-lazila kroz parcelu i u kojoj su završavali deterđenti iz okolnih izvoda. Sada smo to izolirali velikim betonskim cijevima pa će mogućnost zaraze i bolećivosti cvijeća biti svedena na minimum. U narednom periodu planiramo izgraditi kotlovnicu i spremište za ubrano voće. Tim projekti-ma je moguće održavati proizvodnju cvi-jeća, a samim tim i zaradu, kroz cijelu godinu. Na taj način ćemo ostvariti uvjete i za još jedan plan u vezi kojeg tre-nutno pregovaramo sa dobavljačima gerbera prve generacije iz jednog labo-ratorija u Brazilu. Radi se o tzv. gerbe-rima iz matičnjaka što je roba prve klase!

Sa najjednostavnijom tehnologijom koju sada primjenjujemo održavamo gerbere svježim i do 20-ak dana. Ne usuđujemo se niti zamišljati kako će to izgledati sutra.

Svoje znanje Lovrići stječu ponajviše vlastitim iskustvom, ali koriste i brojne stručne knjige i svaku priliku posjetiti predavanja sa ovom tematikom. Naža-lost, premalo je mjesta za sjajnu priču o svim efektima fojničkih plastenika. O detaljima kako se koji cvijet žili, koja se prirodna gnojiva mogu koristiti za njihov rast, recepturama za zaštitu od pojedinih bolesti, rado će vam prepričati netko iz ove vrijedne obitelji koja je našla modus za ugodan i miran život u vrevi političkih bahatosti i općinskog nemara.

Besplatno bih cvijećem ukrasila tro-toare od Podcitonje do zgrade Općine, samo da se netko umije sjetiti kako to jednom turističkom mjestu treba! Samo da me netko pozove, ponavlja opet Spo-menka. Sramota je to što dočekuje turi-ste prilikom ulaska u grad. Kad ljudima objašnjavaš gdje je autobusni kolodvor orijentacija su zgrade zarasle u korov i gomile naslaganih drva, nekakvi bageri i hrpe smeća.

Fojnička škrinja zahvaljuje na gosto-primstvu ovoj vrijednoj obitelji i obećava pomoć pri ukrašavanju grada cvijećem.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PREDSTAVLJAMO

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Page 17: Fojnička škrinja broj 5

ra Antun Knežević kao svećenik dje-lovao je u različitim krajevima Bos-ne. Od 1857. – 1861. godine u dva je Fnavrata bio kapelan u Varcaru (Mr-

konjić Gradu), i u Bugojnu. Kao izobražen čovjek bio je odgajatelj franjevačke mla-deži i ujedno predavač na tadašnjoj teo-logiji u Livnu i Gučoj Gori od 1861. – 1868. godine. Bio je duhovnik bosanskih bogoslova u Đakovu do 1871. godine, i kao duhovnik upoznao se sa tadašnjim đakovačkim biskupom Strossmayerom. Kao župnik službovao je u Dobretićima, Varcaru (Mrkonjić Gradu), Liskovici, Jaj-cu i Kotor Varošu gdje je, slaveći sv. Misu, umro 1889. godine.

Fra Antun Knežević je važan i za jajač-ki samostan jer se zauzimao da se osnuje i obnovi samostan u Jajcu koji je davno bio porušen. Odobrenje je dobio 1882. godine, a samostan je službeno otvoren 1886. godine.

No, ono što nas ovdje zanima jest književna djelatnost fra Antuna Kneževi-ća. Za nas su važnija njegova pisana djela od kojih su samo neka tiskana. On je pisao svoja djela prvenstveno za neuke i one polupismene ljude, koje je želio upoznati sa slavnom prošlošću Bosne, kao i sa teškim stanjem u kojem žive. Njegova djela su protkana povijesnom tematikom, iako "je bio neškolovan pov-jesnik, ipak se zanimao za probleme pomoćnih povijesnih znanosti: za heral-diku, numizmatiku i fragistiku". Skupljao je i narodno blago, pisao pjesme, poslo-vice, zagonetke te skupljao i objavljivao narodne priče.

Kneževića svrstavaju među najistak-nutije bosanske intelektualce 19. stolje-ća, zajedno s fra Grgom Martićem i fra Ivanom Franjom Jukićem. Iako je prven-stveno bio pastoralni djelatnik, on se bavio i knjigom bez koje bi teško djelovao u pastoralu. Premda plodan pisac poje-dina njegova djela nisu još do danas tis-kana i objavljena. Od mnoštava povijes-nih knjiga, novinskih članaka i rukopisa, u ovom svom radu obradit ću samo neka djela, ne umanjujući vrijednost drugih njegovih djela. Među važnija Kneževiće-va djela spadaju: Krvava knjiga (1869.), Bosanski prijatelj sv. IV (1870.), Kratka povijest kralja bosanskih, I – III (1884. – 1887.), Pad Bosne (1886.), Carsko – tur-ski namjesnici u Bosni i Hercegovini (1887.), i rukopis Varica (1888.).

Krvava knjiga (1869.): U ovoj knjizi Knežević poziva bosanske mladiće da se usprotive turskom ropstvu. On nastoji mladom čovjeku prikazati slavnu proš-lost i bijednu sadašnjost i budućnost Bo-sne, uvjeren ako mladi čovjek dobro po-znaje prošlost, da će uvidjeti i promi-jeniti svoje stanje. Za vrijeme svoje sa-

pobrinuo oko izdavanja četvrtog sveska Bosanskog prijatelja, tako se ovaj svezak i smatra djelom samog Kneževića.

Četvrti svezak Bosanskog prijatelja je uredio i izdao sam Knežević, osim Šunji-ćeve pjesme "Rodoslovna slovjenkinja vila". Uz spomenutu Šunjićevu pjesmu, časopis sadrži i Kneževićeve spise mje-sta u Bosni "Listovi o Bosni", prikaze na-rodnih običaja, narodne pjesme, povijes-no – pravnu raspravu "Kako se zemlje u Bosni diele", životopis fra Marijana Šu-njića, te prikaz školskih prilika u Bosni.

Ovo Kneževićevo djelo ima tri sveska kako je navedeno i u samom naslovu. Prvi dio govori o Tvrtku I., Stjepanu Da-biši i o kraljici Jeleni i njihovim vladavi-nama. Drugi dio govori o vladavini Stje-pana Ostoje, Stjepana Tvrtka Tvrtkovića, Stjepana Tomaša Ostojića i Stjepana To-maševića. Za izdavanje ovog djela Kneže-vić piše Franji Račkom 1871. godine da mu pomogne oko izdavanja, ali Rački uskraćuje svoju pomoć jer se nije slagao sa Kneževićevim djelom. Djelo je izašlo nakon pet godina i to u Dubrovniku, a ne u Zagrebu.

Pad Bosne (1886.): Pad Bosne, fra Antuna Kneževića, je svojevrsni nasta-vak djela "Kratka povijest kralja bosan-skih". Knežević piše o stanju u Bosni prije pada, za vrijeme pada, o samom padu i njegovim posljedicama, kao i nakon pada Bosne u Turske ruke, i nastavlja govoriti o susjedima koji nisu htjeli pomoći i koji su se veselili njezinu padu.

Carsko – turski namjesnici u Bosni i Hercegovini (1887.): Knežević u ovom djelu piše o Bosni, od pada pod Turke pa sve do austro – ugarske okupacije. Želeći upoznati narod Bosne s vladavinom Tur-ske i kasnije Austro – Ugarske, piše kako bi trebali poznavati prošlost i na osnovu toga graditi bolju budućnost. Osim što kršćane tlače Turci, tlače ih i "istočni pat-rijarsi", koji žele Bosnu pod svoju juris-dikciju. U takvoj tiraniji sve zamire, svaki kulturni i prosvjetni napredak.

Varica (1888.): U ovom djelu, na po-četku, Knežević objašnjava zašto je dao ime ''Varica''. Nakon smrti fra Antuna Kneževića djelo je zagubljeno, ali ga je pronašao fra Julijan Jelenić i dao ga fra Josipu Markušiću koji ga je uvezao. Va-rica na početku ima pismo koje je Knežević pisao fra Filipu Ljubasu 1889. godine, kao i autobiografijske spise o samom piscu, iz kojih mi danas imamo njegov životopis. U ovom rukopisu Kne-žević govori o oslobođenju Bosne, o oku-paciji Austro – Ugarske kao i o samom gradu Jajcu pred i za vrijeme okupacije. Varica završava Kneževićevim govorom u povodu spomena poginulih austro – ugarskih vojnika.

mostalnosti Bosna je bila bogata i kultur-no i ekonomski, a kad su došli Turci sva ta bogatstva su pretvorena u bijedu. Bosan-skom kralju, premda još živom, sadiru kožu, te kolju i ubijaju Bosance, odvode u ropstvo, pljačkaju i pale bosansko sta-novništvo. Knežević kaže da je ovo stanje započelo prije četiri stoljeća i još mu se ne nazire kraj. Knežević mladom čovjeku prosviješćuje kako su svi oni robovi, a Bog je ljude stvorio slobodne, ali oni su robovi, i to u devetnaestom vijeku u doba prosvjete. Ovo bijedno stanje i ropstvo se odražava u nedostatku škola, crkava i svih drugih kulturnih i prosvjetnih usta-nova. Iako neprestano rade, oni su gladni kruha, jer sve što steknu Turci im oduz-mu. U ovom stanju bijede i beznađa, Kne-žević postavlja jedno pitanje mladićima, a to je dokle će takvom ropstvu robovati.

Djelo je posvećeno Velimiru Gaju, iz-davaču, a namjenjeno je "mladiću bosan-skom, sinu majke slavne", u nadi da će ih ova knjiga potaknuti na borbu za domo-vinu. Knjiga je kako i sam Knežević kaže napisana na temelju povijesnih izvora. Knežević je ovu knjigu pisao za vrijeme službovanja u Gučoj Gori i u Dobretićima.

Sama knjiga predstavlja, ukratko, zemljopisno – povijesni prikaz Bosne. Neki dijelovi knjige su više poezija nego proza.

Bosanski prijatelj sv. IV (1870.): Časopis "Bosanski prijatelj" je pokrenuo fra Ivan Franjo Jukić 1850. godine, kao prvi književni časopis u tadašnjoj Bosni. Za prva tri sveska je Jukić skupio gotovo sam građu, a prva dva je i sam uredio, dok je treći svezak uredio tadašnji tajnik Matice ilirske Jurković. Prva dva su izišla 1850./51. godine, dok je treći svezak izi-šao u nakladništvu Matice 1861. godine. Četvrti svezak je trebalo izdati "Društvo za književnost redovničke mladeži bo-sanske u Đakovu". O izdavanju časopisa Bosanski prijatelj sv. IV raspravljalo se na sjednici gore spomenutog društva, koja je održana 2. studenog 1862. godine. Sa spomenute sjednice je upućeno jedno pismo fra Antunu Kneževiću da pomog-ne oko izdavanja. Na spomenuto pismo Knežević odgovara pozitivno, i u okviru istog pisma daje primjedbe glede samog izdavanja časopisa.

Izdavanje časopisa Bosanski prijatelj sv. IV, povjereno je fra Martinu Nediću, što on očito nije učinio. Nakon tri godine, Franjo Rački, obećava "Društvu" izdava-nje četvrtog sveska Bosanskog prijatelja, uz određene uvjete. No, kasnije Rački, unatoč obećanju odbija tiskanje spome-nutog časopisa, uz obrazloženje da časo-pis ne sadrži nikakve poučne članke.

Školske godine 1869./70., Knežević je postavljen za duhovnika bosanskih bogoslova u Đakovu. Kao duhovnik on se

POVIJEST

16 17

Piše fra Ilija Alandžak

Život i djelovanje fra Antuna Kneževića

Fra Antun Knežević se rodio 9. siječnja 1834. godine u Varcaru (Mrkonjić Gradu), u obrtničkoj obitelji. Započinje školovanje u vlastitoj kući, koja je bila pretvorena u školu, a u toj školi je predavao fra Ivan Franjo Jukić, čiji je učenik bio i sam Knežević. Još kao mladić odlučio se poći u samostan i postati fratar. Za boravka u fojničkom samostanu stekao je temeljno znanje za daljnji studij. Studij teologije i filozofije završava u Rimu i Sieni. Po završetku studija zaređen je za svećenika 1856. godine.

BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

vači, međutim, još nemamo cjelogodiš-nju produkciju, uzbuđeno objašnjava. Sve češće nas pozivaju da opremamo vjenčanja, u vrijeme proljetnih i jesen-skih misa radi se do kasnih noćnih sati, za posljednje ispraćaje izrađujemo od buketa do vijenaca, ali sve dok se ne bude moglo raditi ujednačenim tempom tije-kom cijele godine to neće biti profitabil-na djelatnost. Marko nastavlja, cilj nam je uvesti grijanje bar u nekoliko plastenika. Ove godine smo investirali u izgradnju bunara iz kojega smo doveli čistu vodu sa dubine od svega par metara tako da naše cvijeće od sada zaista pije pitku vodu. Do sada smo se koristili jažvom koja je pro-lazila kroz parcelu i u kojoj su završavali deterđenti iz okolnih izvoda. Sada smo to izolirali velikim betonskim cijevima pa će mogućnost zaraze i bolećivosti cvijeća biti svedena na minimum. U narednom periodu planiramo izgraditi kotlovnicu i spremište za ubrano voće. Tim projekti-ma je moguće održavati proizvodnju cvi-jeća, a samim tim i zaradu, kroz cijelu godinu. Na taj način ćemo ostvariti uvjete i za još jedan plan u vezi kojeg tre-nutno pregovaramo sa dobavljačima gerbera prve generacije iz jednog labo-ratorija u Brazilu. Radi se o tzv. gerbe-rima iz matičnjaka što je roba prve klase!

Sa najjednostavnijom tehnologijom koju sada primjenjujemo održavamo gerbere svježim i do 20-ak dana. Ne usuđujemo se niti zamišljati kako će to izgledati sutra.

Svoje znanje Lovrići stječu ponajviše vlastitim iskustvom, ali koriste i brojne stručne knjige i svaku priliku posjetiti predavanja sa ovom tematikom. Naža-lost, premalo je mjesta za sjajnu priču o svim efektima fojničkih plastenika. O detaljima kako se koji cvijet žili, koja se prirodna gnojiva mogu koristiti za njihov rast, recepturama za zaštitu od pojedinih bolesti, rado će vam prepričati netko iz ove vrijedne obitelji koja je našla modus za ugodan i miran život u vrevi političkih bahatosti i općinskog nemara.

Besplatno bih cvijećem ukrasila tro-toare od Podcitonje do zgrade Općine, samo da se netko umije sjetiti kako to jednom turističkom mjestu treba! Samo da me netko pozove, ponavlja opet Spo-menka. Sramota je to što dočekuje turi-ste prilikom ulaska u grad. Kad ljudima objašnjavaš gdje je autobusni kolodvor orijentacija su zgrade zarasle u korov i gomile naslaganih drva, nekakvi bageri i hrpe smeća.

Fojnička škrinja zahvaljuje na gosto-primstvu ovoj vrijednoj obitelji i obećava pomoć pri ukrašavanju grada cvijećem.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PREDSTAVLJAMO

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Page 18: Fojnička škrinja broj 5

18 19

INTERVIEW

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

je i politike koja to iskorištavanje ne samo odobrava nego i nemilosrdno potiče. Ipak se radujemo da se i to započelo mijenjati, da se ipak razvija ekološka svijest i da se ljudi odgajaju čuvati prirodu.

Što ste vi u Fojnici zabilježili kao eko-loški problem?

U našem fojničkom kraju imamo jedan slučaj na koga želimo svratiti pažnju. Još prije tridesetak godina napravljeno je nešto što nas kao Fojničane, državljane BiH, fra-maše i ljude žalosti i izaziva protest. Naime, na jednom brdu u okolici Fojnice, u srcu utvrde Kozovgrad sagrađen je i instaliran televizijski odašiljač, koji svojim elektroin-stalacijama stvara štetna zračenja po oko-linu i time izravno ugrožava prirodu oko Kozovgrada. Ljudi koji pješače na Kozov-grad iza sebe ostavljaju smeće (plastične vrećice, boce...). Niže utvrde nalaze se zi-dine varoši Kozovgrada oko kojih se ta-kođer nalazi ljudski trag – SMEĆE! Ima još puno slučajeva neodgovornog odnosa pre-ma prirodi u našem fojničkom kraju. Među-tim, kao svoj doprinos obilježavanju eko-loških dana Bosne Srebrene, smatramo da je ovaj slučaj neciviliziranog ponašanja važno istaknuti, jer taj slučaj ne predstavlja samo ekološku ugroženost, već i ugrože-nost kulturno povijesne ostavštine naše Bo-sne.

Zašto je televizijski odašiljač u srcu Kozovgrada ekološki i povijesni pro-blem?

Ekološki je zbog toga što elektroinsta-lacije odašiljača emitiraju po okolinu štetna zračenja koja izazivaju razne anomalije na stablima, biljkama, životinjama i ljudima koji su u blizini. On narušava ljudsko djelo koje se stopilo s prirodom. On je naprosto

strano tijelo, suprotnost lijepome, suprot-nost prirodi i ljudima. Povijesni je problem u tome što je odašiljač instaliran u srcu Kozovgrada, povijesne utvrde i varoši bo-sanskih kraljeva. Ne samo da je narušen sklad ljudskoga i prirodnoga, već je ne-vjerojatno, svjesno ili nesvjesno narušen jedan od temelja povijesnosti Bosne, nje-zine državotvornosti, cjelovitosti i bogate kulture.

Kakav značaj ima Kozovgrad za povijest Bosne?

Ljetnikovac, dvorac, utvrda Kozovgrad posljednje je boravište bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača, koja se ro-dila 1424., a umrla 1478. godine. Ne zna se točno vrijeme izgradnje Kozovgrada, ali se zna sigurno da je služio kao ljetnikovac bosanskih kraljeva i posljednje bosanske kraljice Katarine, u kojem je ona stalno boravila od smrti svoga muža pa do bjegstva u Italiju. Najstariji podatak koji ima prizvuk narodnog predanja o bjegstvu kraljice Katarine iz Bosne nalazimo kod dubrovačkog kroničara Jakova Lukarića iz 16. stoljeća, koji piše da je kraljica Katarina Kosača s dvorca Kozovgrada najprije po-bjegla u Konjic, a dalje pješice do Du-brovnika, pa u Rim. Taj pravac bjegstva spominje se i u nekim narodnim predanjima u okolici Fojnice.

I kako riješiti ovaj problem televizij-skog odašiljača na ljetnikovcu Kozov-grad?

Kozovgrad je imao i još uvijek ima veliko značenje za povijest Bosne, njezine državotvornosti, cjelovitosti i kulture. Nje-

Što je ekologija?

Ekologija je suvremeni trend osjećanja života danas. Trend je nešto što velika veći-na građana svijeta u jednom trenutku sma-tra važnim i oko čega se ljudi lako mogu mobilizirati i organizirati, osobito mladi snagom svoje mladosti. Ekologija kao trend je zapravo dio sveopćeg svjetskog trenda očuvanja života. Zaštita života kao temeljno osjećanje života danas došla je s jedne strane iz svijesti da čovječanstvo po-sjeduje naoružanje s kojima se višestruko može uništiti sav život na zemlji, te s druge strane iz činjenice da su ljudi stekli toliku moć nad prirodom da mogu radikalno na nju utjecati. Nepodudarnost te novostečene moći ljudi i odgovornosti za ovaj svijet je pokretač trenda za očuvanje života. Eko-logija je, dakle, pokret za zaštitu prirode, okoliša, za zaštitu života uopće.

U ovom tjednu se širom svijeta obi-lježavaju dani ekologije, zaštite prirode; prije nego što čujemo kako ste vi u Frami Fojnica obilježili ovaj dan, najprije pita-nje zašto se uopće bavite ekologijom?

U ove dane koje nazivamo ekološkim jer ih posvećujemo prirodi, njezinoj pri-vlačnoj i nevinoj ljepoti, i mi se u Frami želimo priključiti svima onima kojima je sačuvati prirodu od zagađenja i uništavanja osobito na srcu. Mi, članovi ekološke grupe Frame Fojnica, franjevačkog pokreta mla-dih, imamo naročiti razlog sudjelovati u ovim ekološkim danima, jer je sveti Franjo volio prirodu, bio njen veliki prijatelj, rado se u njoj zadržavao, njoj u čast ispjevao je i neke pjesme, a na poseban način poznata je njegova pjesma "Bratu suncu" u kojoj veli-ča svu prirodu, njezinu ljepotu kao veliki dar Božji. Uvijek se rado povlačio u brda, a na jednom takvom brdu La Verni primio je i rane Kristove. Zbog svega toga papa Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio je svetog Franju zaštitnikom prirode i mi, kao Fra-njini nasljednici na jedan svoj mladenački način, smatramo svetog Franju prvim eko-logom na svijetu. Tko od nas ne uživa u lijepoj prirodi, u šumi i lijepim proplan-cima, u veselim, mirnim i bistrim izvorima, raspjevanim i bučnim slapovima, u rijeka-ma. Uvijek osjećamo kako nam se pluća šire na svježem zraku sačuvane i čiste pri-rode. Svi cijenimo lijepu prirodu i njezinu ljepotu. Nažalost, znamo i grijehe urba-nizacije i grubo iskorištavanje prirode za sebične interese trgovine, medija, industri-

zine zidine činile su jednu lijepu i rijetko viđenu cjelinu ljudskog i prirodnog ele-menta. Tko je i zašto dao izgraditi televi-zijski odašiljač na Kozovgradu, kada je jasno da postoje i drugi planinski vrhovi, koji bi možda bili i bolji za odašiljanje tv-signala? Mi, mladi iz Frame Fojnica, ovdje javno ukazujemo na ovaj ekološki, povijes-ni, državotvorni i kulturni problem u našoj Fojnici i Bosni. Stoga, tražimo od odgo-vornih ljudi izmještanje ovog odašiljača s Kozovgrada na neko drugo mjesto, gdje će zasigurno činiti manju štetu. Tražimo, ta-kođer, da se zidine Kozovgrada obnove i načini pristup svim onima koji vole našu prirodu, povijest, bogatu kulturu, Bosnu, onima koji naprosto vole ljepotu. Tražimo da općinske, županijske i državne institu-cije načine takav ambijent u kojem će eko-loška svijest biti prva i svakodnevna zadaća svih građana BiH. Kozovgrad je malen, ali se u njemu bjelodano reflektira naš odnos prema Bosni, koju grubo i divlje urbani-ziramo, politički zlostavljamo jer ni danas ne cijenimo njezinu povijest, državotvor-nost, cjelovitost i kulturu. Kakav je naš od-nos prema Kozovgradu, takav je i prema našoj Bosni. Predlažemo da učinimo pozi-tivan iskorak i započnemo slaganje boga-tog i jedinstvenog mozaika u svijetu, mo-zaika koji nosi ime BOSNA!

Spomenuli ste na početku da ima još mnogo slučajeva narušavanja prirode u Fojnici, koji su ti slučajevi i hoćete li u ovim ekološkim danima išta poduzeti?

Kao i svi naši gradovi u Bosni i Fojnica je zapuštena, onečišćena smećem, počev od riječnih korita, potoka, ulica, pa čak i šuma. Smeće se nesavjesno baca posvuda i stvara se ružna slika nas samih. I ovdje će naša Frama dati svoj doprinos. Uključit ćemo se u jednu veliku akciju čišćenja koju je orga-nizirala Općina Fojnica i Ekološko društvo Fojnica. To je akcija čišćenja i uređenja grada, prigradskih naselja i mjesnih za-jednica Prokos, Ostružnica, Šćitovo, Plo-čari Polje, Dusina, Gojevići i Bakovići. Akcija će se izvesti u utorak, 27. travnja. Već sutra će biti sastanak, na koji ćemo ići i mi, na kojem ćemo se dogovoriti o kon-kretnoj realizaciji ove svakako velike eko-loške akcije. Ovdje želimo pohvaliti Op-ćinu Fojnica i Ekološko društvo Fojnica što su organizirali ovu akciju i time pokrenuli ekološku svijest našega grada Fojnica. U akciji će sudjelovati ribolovci, lovci, građani, učenici, ekolozi, firme, zavodi Drin i Bakovići, radnici Reumala, mještani iz naselja, a među njima i mi framaši. Nadamo se da će ova velika ekološka akcija i uspjeti.

A danas su mnogi projekti obnove Utvrde Kozovgrad ''realizirani''. Tko ih je i kako realizirao, neka odgovore institucije vlasti!

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Priredio Branko Golub

vezi s ovim bosanskim "krivovjer-jem", a također i s pravoslavljem na istočnoj granici Bosne (i u Mačvi), Ustoji početak franjevačkog djelova-

nja u Bosni. Znatno ranije nego u Bosnu, franjevci su došli u Dalmaciju.

Polovinom stoljeća (1248) katolički nadbiskup Benedikt spremao je križar-sku vojnu protiv bosanskog bana Nino-slava. Ninoslav je javio o tome papi i re-kao da je to nepravedno prema njemu jer je on pravi katolik. Na to je papa poslao svoje izaslanike – senjskog biskupa Fili-pa i franjevačkog provincijala iz Splita – da razuvide kako stoje stvari s Ninosla-vom. Tako je tada nakratko došao prvi franjevac u Bosnu.

Razlog za drugi dolazak dale su prili-ke u sjevernoistočnoj Bosni i Mačvi. Kralj Stevan Dragutin je tada poduzeo da isko-rijeni krivovjerstvo na svom području, javio je papi da u Bosni ima mnogo kri-vovjeraca i zatražio od njega nekoliko sposobnih svećenika, vještih domaćem jeziku, da obraćaju spomenute ljude. Nji-hov je uspjeh u obraćanju krivovjeraca po svjedočanstvu srednjovjekovnog srpskog pisca, arhiepiskopa Danila, bio znatan. Drugi su nastavili taj rad iako je on, zbog političkih nemira, kroz petnaes-tak godina bio zastao. Oko godine 1324. i dalje susreću se u Bosni ponovo fra-njevci, na čelu s fra Fabijanom iz Moto-vuna (Istra) i rade na suzbijanju krivo-vjerja.

Ciljevi i oblici franjevačkog djelovanja u Bosni

Kao prvotni cilj franjevci Bosanske vikarije imali su u obraćanju bosanskih kršćana na katoličku vjeru. Širenjem na istok, u Srbiju i u istočnom rubu Hercego-vine, susreli su se također sa sljedbeni-cima istočne Crkve koji su živjeli u ne-jedinstvu, raskolu, sa zapadnom Crkvom pa je i njih trebalo pridobiti na jedinstvo.

Da bi te zadatke mogli uspješno oba-viti, trebalo je najprije biti razumljivo lju-dima: govoriti njihovim jezikom. To je bi-lo osnovno pravilo kojega su se ovi misio-nari držali. Franjevci iz obližnjih krajeva znali su taj jezik a stranci su ga marljivo učili i svladavali.

Sreća je bila što je Bosanska vikarija na svom čelu imala izuzetno dobre, svete ljude. Prvi od njih bio je Peregrin, koji je, prema svjedočanstvu bana Stjepana ra-dio za vjeru "vjerno, revno i ustrajno."

Ban je uspio da ga zadrži uza se time što je predložio da ga imenuju bosan-

skim biskupom (1449). Nakon smrti proglašen je u Franjevačkom redu blaže-nim.

Uz obraćanje na kršćanstvo valja spomenuti i značajnu diplomatsku dje-latnosti nekih bosanskih franjevaca na banskom i kraljevskom dvoru.

Nije bila manja na graditeljska djelat-nost ovih franjevaca u to vrijeme. Pozna-to je nekoliko crkava na bosanskom području iz ovog razdoblja; od njih devet, šest je otkriveno tek iza II. svjetskog rata; bilo ih je daleko više – prema A. Anđeliću više desetaka – samo što zasad još nisu otkrivene.

Značaj Bosanske vikarije u djelovanju franjevaca

Obraćanje bosanskih kršćana bila je trajna briga papa. Budući da misija domi-nikanaca nije uspjela, poslao je papa go-dine 1339. vrhovnog poglavara franjeva-ca fra Geralda Odonis (EUDES ili OT), do kralja Karla Roberta a ovaj do bosanskog bana Stjepana Kotromanića da se dogo-vore o načinu suzbijanja krivovjerja. Ni fra Gerald ni ban Stjepan nisu bili voljni da se krivovjerje istrebljuje silom, nego na miran način, propovijedanjem. Da bi se to ostvarilo bilo je potrebno osnovati zasebnu franjevačku zajednicu u samom tome području, sa sjedištem u Bosni. Budući da se tada u Redu nisu osnovale provincije, nego samo vikarije (po rangu nešto niže od provincije), osnovana je godine 1340. Bosanska vikarija koja je bila neposredno podređena Vrhovnom franjevačkom poglavaru. Fra Gerald je odmah ostavio dio svojih pratilaca u Bo-sni i postavio im na čelo fra Peregrina Saksonca. U Bosni je već bilo rudara – Sasa, pa će im njihov zemljak biti duhov-na pomoć, a oni njemu znatna potpora. Kasnije će se poglavari Reda i pape bri-nuti da se iz raznih provincija, iz sus-jedne Dalmacije, iz Italije, Njemačke, Engleske, Ugarske, Španjolske, Poljske i dr. šalju u Bosnu Franjevački misionari, koji će biti članovi ove vikarije. Još za fra Peregrinove uprave (do godine 1349.) Vikarija je imala dvije kustodije (= je-dinke na koje se dijeli vikarija ili provin-cija) i dvanaest samostana; 40 godina kasnije vikarija ima sedam kustodija i 35 samostana; u zadnjim desetljećima bo-sanske države broj samostana u samoj Bosni premašio je trideset. Osim toga, Bosanska vikarija je tih stotinjak godina postojanja proširila djelovanje i na susjedne krajeve: Sloveniju, Srbiju, dio Hrvatske i Dalmaciju, po čak i na J. Ugarsku i Vlašku.

DJELOVANJE FRANJEVACA U BOSNI I ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE (2)

Dolazak prvih franjevaca u Bosnu

FELJTON

Iz arhiva fojničke Frame ??????????

Razgovor sa Dajanom Tuka i Kristinom Čuturić na Radio Kiseljaku, srijeda 21. 4. 2004. u 14.00 sati.

Page 19: Fojnička škrinja broj 5

18 19

INTERVIEW

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

je i politike koja to iskorištavanje ne samo odobrava nego i nemilosrdno potiče. Ipak se radujemo da se i to započelo mijenjati, da se ipak razvija ekološka svijest i da se ljudi odgajaju čuvati prirodu.

Što ste vi u Fojnici zabilježili kao eko-loški problem?

U našem fojničkom kraju imamo jedan slučaj na koga želimo svratiti pažnju. Još prije tridesetak godina napravljeno je nešto što nas kao Fojničane, državljane BiH, fra-maše i ljude žalosti i izaziva protest. Naime, na jednom brdu u okolici Fojnice, u srcu utvrde Kozovgrad sagrađen je i instaliran televizijski odašiljač, koji svojim elektroin-stalacijama stvara štetna zračenja po oko-linu i time izravno ugrožava prirodu oko Kozovgrada. Ljudi koji pješače na Kozov-grad iza sebe ostavljaju smeće (plastične vrećice, boce...). Niže utvrde nalaze se zi-dine varoši Kozovgrada oko kojih se ta-kođer nalazi ljudski trag – SMEĆE! Ima još puno slučajeva neodgovornog odnosa pre-ma prirodi u našem fojničkom kraju. Među-tim, kao svoj doprinos obilježavanju eko-loških dana Bosne Srebrene, smatramo da je ovaj slučaj neciviliziranog ponašanja važno istaknuti, jer taj slučaj ne predstavlja samo ekološku ugroženost, već i ugrože-nost kulturno povijesne ostavštine naše Bo-sne.

Zašto je televizijski odašiljač u srcu Kozovgrada ekološki i povijesni pro-blem?

Ekološki je zbog toga što elektroinsta-lacije odašiljača emitiraju po okolinu štetna zračenja koja izazivaju razne anomalije na stablima, biljkama, životinjama i ljudima koji su u blizini. On narušava ljudsko djelo koje se stopilo s prirodom. On je naprosto

strano tijelo, suprotnost lijepome, suprot-nost prirodi i ljudima. Povijesni je problem u tome što je odašiljač instaliran u srcu Kozovgrada, povijesne utvrde i varoši bo-sanskih kraljeva. Ne samo da je narušen sklad ljudskoga i prirodnoga, već je ne-vjerojatno, svjesno ili nesvjesno narušen jedan od temelja povijesnosti Bosne, nje-zine državotvornosti, cjelovitosti i bogate kulture.

Kakav značaj ima Kozovgrad za povijest Bosne?

Ljetnikovac, dvorac, utvrda Kozovgrad posljednje je boravište bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača, koja se ro-dila 1424., a umrla 1478. godine. Ne zna se točno vrijeme izgradnje Kozovgrada, ali se zna sigurno da je služio kao ljetnikovac bosanskih kraljeva i posljednje bosanske kraljice Katarine, u kojem je ona stalno boravila od smrti svoga muža pa do bjegstva u Italiju. Najstariji podatak koji ima prizvuk narodnog predanja o bjegstvu kraljice Katarine iz Bosne nalazimo kod dubrovačkog kroničara Jakova Lukarića iz 16. stoljeća, koji piše da je kraljica Katarina Kosača s dvorca Kozovgrada najprije po-bjegla u Konjic, a dalje pješice do Du-brovnika, pa u Rim. Taj pravac bjegstva spominje se i u nekim narodnim predanjima u okolici Fojnice.

I kako riješiti ovaj problem televizij-skog odašiljača na ljetnikovcu Kozov-grad?

Kozovgrad je imao i još uvijek ima veliko značenje za povijest Bosne, njezine državotvornosti, cjelovitosti i kulture. Nje-

Što je ekologija?

Ekologija je suvremeni trend osjećanja života danas. Trend je nešto što velika veći-na građana svijeta u jednom trenutku sma-tra važnim i oko čega se ljudi lako mogu mobilizirati i organizirati, osobito mladi snagom svoje mladosti. Ekologija kao trend je zapravo dio sveopćeg svjetskog trenda očuvanja života. Zaštita života kao temeljno osjećanje života danas došla je s jedne strane iz svijesti da čovječanstvo po-sjeduje naoružanje s kojima se višestruko može uništiti sav život na zemlji, te s druge strane iz činjenice da su ljudi stekli toliku moć nad prirodom da mogu radikalno na nju utjecati. Nepodudarnost te novostečene moći ljudi i odgovornosti za ovaj svijet je pokretač trenda za očuvanje života. Eko-logija je, dakle, pokret za zaštitu prirode, okoliša, za zaštitu života uopće.

U ovom tjednu se širom svijeta obi-lježavaju dani ekologije, zaštite prirode; prije nego što čujemo kako ste vi u Frami Fojnica obilježili ovaj dan, najprije pita-nje zašto se uopće bavite ekologijom?

U ove dane koje nazivamo ekološkim jer ih posvećujemo prirodi, njezinoj pri-vlačnoj i nevinoj ljepoti, i mi se u Frami želimo priključiti svima onima kojima je sačuvati prirodu od zagađenja i uništavanja osobito na srcu. Mi, članovi ekološke grupe Frame Fojnica, franjevačkog pokreta mla-dih, imamo naročiti razlog sudjelovati u ovim ekološkim danima, jer je sveti Franjo volio prirodu, bio njen veliki prijatelj, rado se u njoj zadržavao, njoj u čast ispjevao je i neke pjesme, a na poseban način poznata je njegova pjesma "Bratu suncu" u kojoj veli-ča svu prirodu, njezinu ljepotu kao veliki dar Božji. Uvijek se rado povlačio u brda, a na jednom takvom brdu La Verni primio je i rane Kristove. Zbog svega toga papa Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio je svetog Franju zaštitnikom prirode i mi, kao Fra-njini nasljednici na jedan svoj mladenački način, smatramo svetog Franju prvim eko-logom na svijetu. Tko od nas ne uživa u lijepoj prirodi, u šumi i lijepim proplan-cima, u veselim, mirnim i bistrim izvorima, raspjevanim i bučnim slapovima, u rijeka-ma. Uvijek osjećamo kako nam se pluća šire na svježem zraku sačuvane i čiste pri-rode. Svi cijenimo lijepu prirodu i njezinu ljepotu. Nažalost, znamo i grijehe urba-nizacije i grubo iskorištavanje prirode za sebične interese trgovine, medija, industri-

zine zidine činile su jednu lijepu i rijetko viđenu cjelinu ljudskog i prirodnog ele-menta. Tko je i zašto dao izgraditi televi-zijski odašiljač na Kozovgradu, kada je jasno da postoje i drugi planinski vrhovi, koji bi možda bili i bolji za odašiljanje tv-signala? Mi, mladi iz Frame Fojnica, ovdje javno ukazujemo na ovaj ekološki, povijes-ni, državotvorni i kulturni problem u našoj Fojnici i Bosni. Stoga, tražimo od odgo-vornih ljudi izmještanje ovog odašiljača s Kozovgrada na neko drugo mjesto, gdje će zasigurno činiti manju štetu. Tražimo, ta-kođer, da se zidine Kozovgrada obnove i načini pristup svim onima koji vole našu prirodu, povijest, bogatu kulturu, Bosnu, onima koji naprosto vole ljepotu. Tražimo da općinske, županijske i državne institu-cije načine takav ambijent u kojem će eko-loška svijest biti prva i svakodnevna zadaća svih građana BiH. Kozovgrad je malen, ali se u njemu bjelodano reflektira naš odnos prema Bosni, koju grubo i divlje urbani-ziramo, politički zlostavljamo jer ni danas ne cijenimo njezinu povijest, državotvor-nost, cjelovitost i kulturu. Kakav je naš od-nos prema Kozovgradu, takav je i prema našoj Bosni. Predlažemo da učinimo pozi-tivan iskorak i započnemo slaganje boga-tog i jedinstvenog mozaika u svijetu, mo-zaika koji nosi ime BOSNA!

Spomenuli ste na početku da ima još mnogo slučajeva narušavanja prirode u Fojnici, koji su ti slučajevi i hoćete li u ovim ekološkim danima išta poduzeti?

Kao i svi naši gradovi u Bosni i Fojnica je zapuštena, onečišćena smećem, počev od riječnih korita, potoka, ulica, pa čak i šuma. Smeće se nesavjesno baca posvuda i stvara se ružna slika nas samih. I ovdje će naša Frama dati svoj doprinos. Uključit ćemo se u jednu veliku akciju čišćenja koju je orga-nizirala Općina Fojnica i Ekološko društvo Fojnica. To je akcija čišćenja i uređenja grada, prigradskih naselja i mjesnih za-jednica Prokos, Ostružnica, Šćitovo, Plo-čari Polje, Dusina, Gojevići i Bakovići. Akcija će se izvesti u utorak, 27. travnja. Već sutra će biti sastanak, na koji ćemo ići i mi, na kojem ćemo se dogovoriti o kon-kretnoj realizaciji ove svakako velike eko-loške akcije. Ovdje želimo pohvaliti Op-ćinu Fojnica i Ekološko društvo Fojnica što su organizirali ovu akciju i time pokrenuli ekološku svijest našega grada Fojnica. U akciji će sudjelovati ribolovci, lovci, građani, učenici, ekolozi, firme, zavodi Drin i Bakovići, radnici Reumala, mještani iz naselja, a među njima i mi framaši. Nadamo se da će ova velika ekološka akcija i uspjeti.

A danas su mnogi projekti obnove Utvrde Kozovgrad ''realizirani''. Tko ih je i kako realizirao, neka odgovore institucije vlasti!

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Priredio Branko Golub

vezi s ovim bosanskim "krivovjer-jem", a također i s pravoslavljem na istočnoj granici Bosne (i u Mačvi), Ustoji početak franjevačkog djelova-

nja u Bosni. Znatno ranije nego u Bosnu, franjevci su došli u Dalmaciju.

Polovinom stoljeća (1248) katolički nadbiskup Benedikt spremao je križar-sku vojnu protiv bosanskog bana Nino-slava. Ninoslav je javio o tome papi i re-kao da je to nepravedno prema njemu jer je on pravi katolik. Na to je papa poslao svoje izaslanike – senjskog biskupa Fili-pa i franjevačkog provincijala iz Splita – da razuvide kako stoje stvari s Ninosla-vom. Tako je tada nakratko došao prvi franjevac u Bosnu.

Razlog za drugi dolazak dale su prili-ke u sjevernoistočnoj Bosni i Mačvi. Kralj Stevan Dragutin je tada poduzeo da isko-rijeni krivovjerstvo na svom području, javio je papi da u Bosni ima mnogo kri-vovjeraca i zatražio od njega nekoliko sposobnih svećenika, vještih domaćem jeziku, da obraćaju spomenute ljude. Nji-hov je uspjeh u obraćanju krivovjeraca po svjedočanstvu srednjovjekovnog srpskog pisca, arhiepiskopa Danila, bio znatan. Drugi su nastavili taj rad iako je on, zbog političkih nemira, kroz petnaes-tak godina bio zastao. Oko godine 1324. i dalje susreću se u Bosni ponovo fra-njevci, na čelu s fra Fabijanom iz Moto-vuna (Istra) i rade na suzbijanju krivo-vjerja.

Ciljevi i oblici franjevačkog djelovanja u Bosni

Kao prvotni cilj franjevci Bosanske vikarije imali su u obraćanju bosanskih kršćana na katoličku vjeru. Širenjem na istok, u Srbiju i u istočnom rubu Hercego-vine, susreli su se također sa sljedbeni-cima istočne Crkve koji su živjeli u ne-jedinstvu, raskolu, sa zapadnom Crkvom pa je i njih trebalo pridobiti na jedinstvo.

Da bi te zadatke mogli uspješno oba-viti, trebalo je najprije biti razumljivo lju-dima: govoriti njihovim jezikom. To je bi-lo osnovno pravilo kojega su se ovi misio-nari držali. Franjevci iz obližnjih krajeva znali su taj jezik a stranci su ga marljivo učili i svladavali.

Sreća je bila što je Bosanska vikarija na svom čelu imala izuzetno dobre, svete ljude. Prvi od njih bio je Peregrin, koji je, prema svjedočanstvu bana Stjepana ra-dio za vjeru "vjerno, revno i ustrajno."

Ban je uspio da ga zadrži uza se time što je predložio da ga imenuju bosan-

skim biskupom (1449). Nakon smrti proglašen je u Franjevačkom redu blaže-nim.

Uz obraćanje na kršćanstvo valja spomenuti i značajnu diplomatsku dje-latnosti nekih bosanskih franjevaca na banskom i kraljevskom dvoru.

Nije bila manja na graditeljska djelat-nost ovih franjevaca u to vrijeme. Pozna-to je nekoliko crkava na bosanskom području iz ovog razdoblja; od njih devet, šest je otkriveno tek iza II. svjetskog rata; bilo ih je daleko više – prema A. Anđeliću više desetaka – samo što zasad još nisu otkrivene.

Značaj Bosanske vikarije u djelovanju franjevaca

Obraćanje bosanskih kršćana bila je trajna briga papa. Budući da misija domi-nikanaca nije uspjela, poslao je papa go-dine 1339. vrhovnog poglavara franjeva-ca fra Geralda Odonis (EUDES ili OT), do kralja Karla Roberta a ovaj do bosanskog bana Stjepana Kotromanića da se dogo-vore o načinu suzbijanja krivovjerja. Ni fra Gerald ni ban Stjepan nisu bili voljni da se krivovjerje istrebljuje silom, nego na miran način, propovijedanjem. Da bi se to ostvarilo bilo je potrebno osnovati zasebnu franjevačku zajednicu u samom tome području, sa sjedištem u Bosni. Budući da se tada u Redu nisu osnovale provincije, nego samo vikarije (po rangu nešto niže od provincije), osnovana je godine 1340. Bosanska vikarija koja je bila neposredno podređena Vrhovnom franjevačkom poglavaru. Fra Gerald je odmah ostavio dio svojih pratilaca u Bo-sni i postavio im na čelo fra Peregrina Saksonca. U Bosni je već bilo rudara – Sasa, pa će im njihov zemljak biti duhov-na pomoć, a oni njemu znatna potpora. Kasnije će se poglavari Reda i pape bri-nuti da se iz raznih provincija, iz sus-jedne Dalmacije, iz Italije, Njemačke, Engleske, Ugarske, Španjolske, Poljske i dr. šalju u Bosnu Franjevački misionari, koji će biti članovi ove vikarije. Još za fra Peregrinove uprave (do godine 1349.) Vikarija je imala dvije kustodije (= je-dinke na koje se dijeli vikarija ili provin-cija) i dvanaest samostana; 40 godina kasnije vikarija ima sedam kustodija i 35 samostana; u zadnjim desetljećima bo-sanske države broj samostana u samoj Bosni premašio je trideset. Osim toga, Bosanska vikarija je tih stotinjak godina postojanja proširila djelovanje i na susjedne krajeve: Sloveniju, Srbiju, dio Hrvatske i Dalmaciju, po čak i na J. Ugarsku i Vlašku.

DJELOVANJE FRANJEVACA U BOSNI I ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE (2)

Dolazak prvih franjevaca u Bosnu

FELJTON

Iz arhiva fojničke Frame ??????????

Razgovor sa Dajanom Tuka i Kristinom Čuturić na Radio Kiseljaku, srijeda 21. 4. 2004. u 14.00 sati.

Page 20: Fojnička škrinja broj 5

20 21

IZ LJETOPISA FOJNIČKOG SAMOSTANA

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Žalost nas hvata kad ljeti pogledamo da su u Fojnici samo starci, djeca i žene, a sve što ima snage, što ima života odselilo je u svijet. Visoka Zemaljska vlado!

Fojničani su već od davna i više puta podastirali visokoj vladi svoju molbu u kojoj su naročito molili da visoka Zemalj-ska vlada napravi cestu od Fojnice prema Bugojnu preko Šćit planine, nebil se ma-kar ovom cestom i njezinim prometom siromašnoj Fojnici štogod koristilo. Nu visoka Zemaljska vlada ne nađe za shod-no da ovoj molbi udovolji, nego je dotična molba svaki put odbijena bila.

Razumljivo je da je teško uložiti u ovaj kraj veći kapital pošto su prometna sred-stva vrlo tegobna jer nemamo željeznič-kog spoja, premda nas od glavne pruge Brod - Sarajevo ne rastavlja više od 30 km. Pa ipak po našem dubokom uvjere-nju bi se ova pruga za kratko vrijeme pot-puno isplatila, te bi visokom eraru nosila lijepu korist. Pruga je kratka – iznosila bi najviše 30 km, a prilike mjesta i zemljišta su uglavnom povoljne. Otvaranjem želje-znice otvorio bi se put, ako ne danas on-da u skoroj budućnosti, svim novčanim društvima koja bi pohitala da u našoj okolici ulože svoj kapital koji bi i njima i visokom eraru nosio lijep dobitak.

Visoka Zemaljska vlado!

Potpisani stanovnici mjesta Kiselja-ka, Kreševa, Fojnice, prisiljeni skrajnom bijedom i nuždom podastiremo na viso-ku Zemaljsku vladu u ime stanovnika Fojnice i okolice sljedeću molbu:

Još od davnih vremena prije samo-stalnosti bosanskog kraljevstva za vre-mena rimskoga gospodstva, kasnije za vremena dubrovačke republike, još više za vremena bosanskog kraljevstva kao i za vremena otomanske vladavine slovilo je mjesto Fojnica sa čitavom svojom oko-licom kao jedno od najvažnijih i industri-jalnih mjesta u Bosni. U to vrijeme bila je Fojnica glavno tržište okolnih mjesta. Povjest sama nam pripovjeda da je još u XV stoljeću rudovita Fojnica bila jedna – skoro bi smo mogli reći jedina – od prvih trgovačkih i industrijalnih mjesta u Bosni što potvrđuju još i danas postojeći rudokopi stare ceste i putevi.

Sve nam ovo dokazuje prijašnje bla-gostanje stanovnika mjesta Fojnice i okolice. Za vremena otomanske vlada-vine razvila se je industrija u Fojnici u ve-likoj mjeri. Radili su mnogo majdani, pra-vilo se oružje poimenice puške i sablje. Glasovite su fojničke sablje "šumanov-ke". Danas o toj industriji ne ima ni spo-mena, jer je Fojnica premda bogata ru-dama i šumama usljed drugih mjesta ko-ja su željeznicom spojena sasma zapuš-tena a njezini stanovnici osiromašili.

I uz ove ovako nepovoljne prometne prilike radi ipak u Bakovićima, 5 km od Fojnice "Gornjougarsko rudarsko dioni-čko društvo" koje godišnje proizvodi preko 2000 vagona rude, a otvaranjem željeznice bi ova proizvodnja najmanje trostruko ponarasla.

Od nemale je važnosti da bi ova pruga ujedno koristila i državnim preduzeći-ma, a to su kupalište Kiseljak i sada se otvarajuća velika kovačnica u Kreševu, te kreševski rudokopi.

Sama Fojnica je svojim položajem vrlo zdravo mjesto u čemu nas osobito potkrijepljuje činjenica da su mnogi li-ječnici raznim bolesnicima preporuči-vali kao oporavilište Fojnicu te da svake godine po nekoliko obitelji dolazi u Foj-nicu na oporavak.

Otvaranjem spomenute željeznice bi se ovaj posjet vrlo ojačao i potpomogao željeznicu.

...

Do sada nijesmo još ni spomenuli da bi se otvaranjem željeznice počela otva-

Još godine 1880. dakle u nedavnoj prošlosti radilo je u Fojnici 14 majdana željezom, a uz njih su radila i rudarska poduzeća u fojničkoj okolici. Kasnije u godinama 1885-1889. razvila se je ru-darska industrija u puno većoj mjeri otvorili su se rovovi u Čemernici, Zecu, Dusini i Lučicama, te su fojničani puni nade gledali u sretniju budućnost. Sva gornja poduzeća su na jednom prestala – uzroka ne možemo navesti niti ga znamo – te je fojničko stanovništvo bilo prinuž-deno tražeći zarade da se raseljava iz svoga zavičaja napuštajući rodnu grudu pa da se potuca od nemila do nedraga da zaradi koricu kruha i da sebe i obitelj uz-mogne prehraniti. Predugo bi bilo nabra-jati i opisivati bijede koje stanovništvo ovoga kraja trpi ne imajući zarade na svom kućnom pragu kao što je prije imao, i kao što je mnogi stanovnici u svom rođenom mjestu imaju. Pravo je upravo čudo da se stanovništvo nije razselilo i da naše starodavno mjesto nije posve opustjelo. Naš svijet s velikom zebnjom gleda u budućnost, stariji svijet zabrinuto gleda u svoj mlađi naraštaj pošto se ovaj potreban korice kruha već seli i napušta svoju rođenu grudu. Naše-ga mlađega svijeta puna su rudarska preduzeća u Varešu, Brezi, Zgošći i Zenici gdje ih rudarska uprava objeručke prima jer su dobri, vrstni, vješti i valjani radnici.

rati i nova razna rudarska i šumska po-duzeća, koja bi predloženu željeznicu osobito potpomagala. U bližoj okolici Fojnice imade velika umožina raznog drveta – hrastovine, jalovine, bukovine, javorovine itd. Sve ovo drvo sada leži kao mrtvi kapital, mnogo drveta uzaludno po šumama propada jer se uz postojeće prometne prilike ne može izvoziti.

Visoka Zemaljska vlado! Istakli smo nevolju i bijedu koja nas pritište, spome-nuli smo kolikim prirodnim bogatstvom obilujemo, naveli smo dokaze i primjere koji osiguravaju sigurnu pomoć nama, a korist visokom eraru te se puni pouzda-nja obraćamo na visoku upravu uvjereni da će nam visoka uprava pomoći jer gradnja te pruge koja bi bila žila kukavica za ovaj kraj… (dalji tekst nečitak)

Od prijeke je nužde za nas i svu oklicu otvorenje bilo kakvog rada – rudarskoga, šumarskoga ili industrijalnoga, a u pr-vom i najvećem redu gradnju i otvorenje željeznice Visoko – Fojnica jer se takova prilika pružila radi potrebe. Iz predoče-nog uvidit će visoka uprava našu po-trebu, opravdanost gradnje predložene pruge te se pouzdano nadamo da će nam molba biti uslišana i da će visoka uprava u kratko vrijeme uslišati naš vapaj, ostvariti našu davnu želju te sagraditi i otvoriti željezničku prugu Visoko – Foj-nica, dati nam prilike za rad, a mi ćemo ostati uvijek zahvalni i vjerni podanici.”

Da li je Zemaljska vlada ikada odgovo-rila na ovaj dopis ostaje nam nepoznato. Poznata je međutim činjenica da je Foj-nica dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo - Bosanski Brod (1879./80.) i Sarajevo - Mostar (1890./91.), ali je ipak iz financij-skih, prometnih i strateških razloga, oba puta ostala van njihovog dometa. Njene cestovne veze koje su bile slabe, pobolj-šane su tek otvaranjem rudnika u Bako-vićima, izgradnjom ceste od Fojnice pre-ma Kiseljaku i Visokom, koja je bila njen jedini izlaz u svijet.

Ostali smo, eto, uskraćeni za jedan izvanredno zanimljiv projekt koji bi i da-nas, s obzirom na prirodna bogatstva foj-ničkog kraja bio i te kako lijepa atrakcija, kao i za zvižduk lokomotive koji bi se da-leko čuo, odzvanjajući u ehu po okolnim šumovitim brdima.

Prijedlog za gradnju željezničke pruge Visoko - Fojnica 1915. godine

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Druga polovica devetnaestog stoljeća je označena kao vrijeme velikog kulturnog i privrednog razvoja, kako u Europi tako i u Bosni i Hercegovini. Za brži razvitak bila je potrebna izgradnja suvremenih puteva i ce-sta, ali najveći i najteži zadatak je bila iz-gradnja željezničkih pruga, koja je ustvari bila isključivo eksploatatorskih namjena.

No Fojnica i njena okolica za vrijeme au-strougarske vladavine nisu doživjele privred-ni prosperitet kao mjesta koja je zahvatila industrijalizacija i nove prometne moguć-nosti.

Nakon puštanja u pogon prve visoke pe-ći u vareškoj željezari 1891. godine, Fojnica poznata po proizvodnji i obradi željeza, našla se u konkurenciji jeftine industrijske robe. Sve one kovačnice i rudnici koji su stoljećima osiguravali egzistenciju većeg dijela fojnič-kog stanovništva počinju se polako gasiti.

Udaljenost od glavnih privrednih i pro-metnih tokova te stalni nedostatak kapitala bili su glavni razlozi zašto se Fojnica nije mo-gla uključiti u moderni privredni razvoj. Zbog takve situacije fojničko stanovništvo traži izvore prihoda u privrednim granama koje su se zasnivale na prirodnim bogatstvima foj-ničkog kraja.

U arhivskoj građi Franjevačkog samo-stana u Fojnici pronađen je dokument koji nam svjedoči o veoma teškoj situaciji u Fojnici za vrijeme Prvog svjetskog rata. Do-kument potiče iz 1915. godine, ali nažalost bez datuma i potpisa. Zalazeći u drugu godi-nu rata situacija u Bosni i Hercegovini posta-je sve teža i teža. Počinje se osjećati zamo-renost od rata, sušne i nerodne godine koje su uslijedile pokazuju se sa svim svojim ne-gativnim posljedicama te dolazi i do velikog broja umiranja od gladi, a radno sposobno stanovništvo većinskim dijelom bilo je ili ra-seljeno ili mobilizirano u austrougarskoj vojsci.

Kako se radi o do sada neobjavljenoj ar-hivskoj građi iz arhiva samostana koja se odnosi na austrougarsku upravu u Bosni i Hercegovini ovdje dajemo prijepise pojedi-nih dijelova navedenog dokumenta iz 1915. godine u svom izvornom obliku, jer origina-lan dokument kao takav najviše i govori sam za sebe bez nekih dodatnih objašnjenja.

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u promet 24. prosinca 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao dio Carigradske magistrale koja je, prema tadašnjim planovima, trebala povezati Cari-grad sa Bečom. Poslije Berlinskog kongresa (1878.) Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu i odmah počela intenzivnu gra-dnju pruga. Okupacijske trupe su gradile pruge na liniji svog prodora u Bosnu, da bi osigurali opskrbu svojih trupa.

Piše Sandra Biletić

Page 21: Fojnička škrinja broj 5

20 21

IZ LJETOPISA FOJNIČKOG SAMOSTANA

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Žalost nas hvata kad ljeti pogledamo da su u Fojnici samo starci, djeca i žene, a sve što ima snage, što ima života odselilo je u svijet. Visoka Zemaljska vlado!

Fojničani su već od davna i više puta podastirali visokoj vladi svoju molbu u kojoj su naročito molili da visoka Zemalj-ska vlada napravi cestu od Fojnice prema Bugojnu preko Šćit planine, nebil se ma-kar ovom cestom i njezinim prometom siromašnoj Fojnici štogod koristilo. Nu visoka Zemaljska vlada ne nađe za shod-no da ovoj molbi udovolji, nego je dotična molba svaki put odbijena bila.

Razumljivo je da je teško uložiti u ovaj kraj veći kapital pošto su prometna sred-stva vrlo tegobna jer nemamo željeznič-kog spoja, premda nas od glavne pruge Brod - Sarajevo ne rastavlja više od 30 km. Pa ipak po našem dubokom uvjere-nju bi se ova pruga za kratko vrijeme pot-puno isplatila, te bi visokom eraru nosila lijepu korist. Pruga je kratka – iznosila bi najviše 30 km, a prilike mjesta i zemljišta su uglavnom povoljne. Otvaranjem želje-znice otvorio bi se put, ako ne danas on-da u skoroj budućnosti, svim novčanim društvima koja bi pohitala da u našoj okolici ulože svoj kapital koji bi i njima i visokom eraru nosio lijep dobitak.

Visoka Zemaljska vlado!

Potpisani stanovnici mjesta Kiselja-ka, Kreševa, Fojnice, prisiljeni skrajnom bijedom i nuždom podastiremo na viso-ku Zemaljsku vladu u ime stanovnika Fojnice i okolice sljedeću molbu:

Još od davnih vremena prije samo-stalnosti bosanskog kraljevstva za vre-mena rimskoga gospodstva, kasnije za vremena dubrovačke republike, još više za vremena bosanskog kraljevstva kao i za vremena otomanske vladavine slovilo je mjesto Fojnica sa čitavom svojom oko-licom kao jedno od najvažnijih i industri-jalnih mjesta u Bosni. U to vrijeme bila je Fojnica glavno tržište okolnih mjesta. Povjest sama nam pripovjeda da je još u XV stoljeću rudovita Fojnica bila jedna – skoro bi smo mogli reći jedina – od prvih trgovačkih i industrijalnih mjesta u Bosni što potvrđuju još i danas postojeći rudokopi stare ceste i putevi.

Sve nam ovo dokazuje prijašnje bla-gostanje stanovnika mjesta Fojnice i okolice. Za vremena otomanske vlada-vine razvila se je industrija u Fojnici u ve-likoj mjeri. Radili su mnogo majdani, pra-vilo se oružje poimenice puške i sablje. Glasovite su fojničke sablje "šumanov-ke". Danas o toj industriji ne ima ni spo-mena, jer je Fojnica premda bogata ru-dama i šumama usljed drugih mjesta ko-ja su željeznicom spojena sasma zapuš-tena a njezini stanovnici osiromašili.

I uz ove ovako nepovoljne prometne prilike radi ipak u Bakovićima, 5 km od Fojnice "Gornjougarsko rudarsko dioni-čko društvo" koje godišnje proizvodi preko 2000 vagona rude, a otvaranjem željeznice bi ova proizvodnja najmanje trostruko ponarasla.

Od nemale je važnosti da bi ova pruga ujedno koristila i državnim preduzeći-ma, a to su kupalište Kiseljak i sada se otvarajuća velika kovačnica u Kreševu, te kreševski rudokopi.

Sama Fojnica je svojim položajem vrlo zdravo mjesto u čemu nas osobito potkrijepljuje činjenica da su mnogi li-ječnici raznim bolesnicima preporuči-vali kao oporavilište Fojnicu te da svake godine po nekoliko obitelji dolazi u Foj-nicu na oporavak.

Otvaranjem spomenute željeznice bi se ovaj posjet vrlo ojačao i potpomogao željeznicu.

...

Do sada nijesmo još ni spomenuli da bi se otvaranjem željeznice počela otva-

Još godine 1880. dakle u nedavnoj prošlosti radilo je u Fojnici 14 majdana željezom, a uz njih su radila i rudarska poduzeća u fojničkoj okolici. Kasnije u godinama 1885-1889. razvila se je ru-darska industrija u puno većoj mjeri otvorili su se rovovi u Čemernici, Zecu, Dusini i Lučicama, te su fojničani puni nade gledali u sretniju budućnost. Sva gornja poduzeća su na jednom prestala – uzroka ne možemo navesti niti ga znamo – te je fojničko stanovništvo bilo prinuž-deno tražeći zarade da se raseljava iz svoga zavičaja napuštajući rodnu grudu pa da se potuca od nemila do nedraga da zaradi koricu kruha i da sebe i obitelj uz-mogne prehraniti. Predugo bi bilo nabra-jati i opisivati bijede koje stanovništvo ovoga kraja trpi ne imajući zarade na svom kućnom pragu kao što je prije imao, i kao što je mnogi stanovnici u svom rođenom mjestu imaju. Pravo je upravo čudo da se stanovništvo nije razselilo i da naše starodavno mjesto nije posve opustjelo. Naš svijet s velikom zebnjom gleda u budućnost, stariji svijet zabrinuto gleda u svoj mlađi naraštaj pošto se ovaj potreban korice kruha već seli i napušta svoju rođenu grudu. Naše-ga mlađega svijeta puna su rudarska preduzeća u Varešu, Brezi, Zgošći i Zenici gdje ih rudarska uprava objeručke prima jer su dobri, vrstni, vješti i valjani radnici.

rati i nova razna rudarska i šumska po-duzeća, koja bi predloženu željeznicu osobito potpomagala. U bližoj okolici Fojnice imade velika umožina raznog drveta – hrastovine, jalovine, bukovine, javorovine itd. Sve ovo drvo sada leži kao mrtvi kapital, mnogo drveta uzaludno po šumama propada jer se uz postojeće prometne prilike ne može izvoziti.

Visoka Zemaljska vlado! Istakli smo nevolju i bijedu koja nas pritište, spome-nuli smo kolikim prirodnim bogatstvom obilujemo, naveli smo dokaze i primjere koji osiguravaju sigurnu pomoć nama, a korist visokom eraru te se puni pouzda-nja obraćamo na visoku upravu uvjereni da će nam visoka uprava pomoći jer gradnja te pruge koja bi bila žila kukavica za ovaj kraj… (dalji tekst nečitak)

Od prijeke je nužde za nas i svu oklicu otvorenje bilo kakvog rada – rudarskoga, šumarskoga ili industrijalnoga, a u pr-vom i najvećem redu gradnju i otvorenje željeznice Visoko – Fojnica jer se takova prilika pružila radi potrebe. Iz predoče-nog uvidit će visoka uprava našu po-trebu, opravdanost gradnje predložene pruge te se pouzdano nadamo da će nam molba biti uslišana i da će visoka uprava u kratko vrijeme uslišati naš vapaj, ostvariti našu davnu želju te sagraditi i otvoriti željezničku prugu Visoko – Foj-nica, dati nam prilike za rad, a mi ćemo ostati uvijek zahvalni i vjerni podanici.”

Da li je Zemaljska vlada ikada odgovo-rila na ovaj dopis ostaje nam nepoznato. Poznata je međutim činjenica da je Foj-nica dva puta bila u kombinacijama oko trasiranja željezničkih pruga Sarajevo - Bosanski Brod (1879./80.) i Sarajevo - Mostar (1890./91.), ali je ipak iz financij-skih, prometnih i strateških razloga, oba puta ostala van njihovog dometa. Njene cestovne veze koje su bile slabe, pobolj-šane su tek otvaranjem rudnika u Bako-vićima, izgradnjom ceste od Fojnice pre-ma Kiseljaku i Visokom, koja je bila njen jedini izlaz u svijet.

Ostali smo, eto, uskraćeni za jedan izvanredno zanimljiv projekt koji bi i da-nas, s obzirom na prirodna bogatstva foj-ničkog kraja bio i te kako lijepa atrakcija, kao i za zvižduk lokomotive koji bi se da-leko čuo, odzvanjajući u ehu po okolnim šumovitim brdima.

Prijedlog za gradnju željezničke pruge Visoko - Fojnica 1915. godine

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Druga polovica devetnaestog stoljeća je označena kao vrijeme velikog kulturnog i privrednog razvoja, kako u Europi tako i u Bosni i Hercegovini. Za brži razvitak bila je potrebna izgradnja suvremenih puteva i ce-sta, ali najveći i najteži zadatak je bila iz-gradnja željezničkih pruga, koja je ustvari bila isključivo eksploatatorskih namjena.

No Fojnica i njena okolica za vrijeme au-strougarske vladavine nisu doživjele privred-ni prosperitet kao mjesta koja je zahvatila industrijalizacija i nove prometne moguć-nosti.

Nakon puštanja u pogon prve visoke pe-ći u vareškoj željezari 1891. godine, Fojnica poznata po proizvodnji i obradi željeza, našla se u konkurenciji jeftine industrijske robe. Sve one kovačnice i rudnici koji su stoljećima osiguravali egzistenciju većeg dijela fojnič-kog stanovništva počinju se polako gasiti.

Udaljenost od glavnih privrednih i pro-metnih tokova te stalni nedostatak kapitala bili su glavni razlozi zašto se Fojnica nije mo-gla uključiti u moderni privredni razvoj. Zbog takve situacije fojničko stanovništvo traži izvore prihoda u privrednim granama koje su se zasnivale na prirodnim bogatstvima foj-ničkog kraja.

U arhivskoj građi Franjevačkog samo-stana u Fojnici pronađen je dokument koji nam svjedoči o veoma teškoj situaciji u Fojnici za vrijeme Prvog svjetskog rata. Do-kument potiče iz 1915. godine, ali nažalost bez datuma i potpisa. Zalazeći u drugu godi-nu rata situacija u Bosni i Hercegovini posta-je sve teža i teža. Počinje se osjećati zamo-renost od rata, sušne i nerodne godine koje su uslijedile pokazuju se sa svim svojim ne-gativnim posljedicama te dolazi i do velikog broja umiranja od gladi, a radno sposobno stanovništvo većinskim dijelom bilo je ili ra-seljeno ili mobilizirano u austrougarskoj vojsci.

Kako se radi o do sada neobjavljenoj ar-hivskoj građi iz arhiva samostana koja se odnosi na austrougarsku upravu u Bosni i Hercegovini ovdje dajemo prijepise pojedi-nih dijelova navedenog dokumenta iz 1915. godine u svom izvornom obliku, jer origina-lan dokument kao takav najviše i govori sam za sebe bez nekih dodatnih objašnjenja.

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u promet 24. prosinca 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao dio Carigradske magistrale koja je, prema tadašnjim planovima, trebala povezati Cari-grad sa Bečom. Poslije Berlinskog kongresa (1878.) Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu i odmah počela intenzivnu gra-dnju pruga. Okupacijske trupe su gradile pruge na liniji svog prodora u Bosnu, da bi osigurali opskrbu svojih trupa.

Piše Sandra Biletić

Page 22: Fojnička škrinja broj 5

22 23

EKOLOGIJA

Nesumnjivo je da internet pozitivno utječe na opći stupanj kvalitete života, jer ljude lišava niza fizičkih i situacijskih neugoda i problema. S druge pak strane, već su sada uočljive i neke negativne ten-dencije, poput povećanog otuđenja zbog smanjene potrebe za kretanjem u stvar-nom prostoru, te porasta volumena i mo-daliteta tzv. informatičkog kriminaliteta. Sve ugroženijom biva i privatnost poje-dinca, što se u prvi mah može učiniti pa-radoksalnim.

Ponekad nam se čini da su ljudi pre-stali komunicirati i družiti se. Tako je danas facebook kod mnogih zamijenio potrebu za druženjem. Ljudi kreiraju svoje profile u virtualnom svijetu i na taj način stvarne kontakte s prijateljima polako zamjenjuju virtualnim, pa više vremena provode ispred računala nego u realnim socijalnim kontaktima.

Dostupnost osobnih podataka, slika i sl. više se ne smatra oduzimanjem prava na privatnost. Sve je više mišljenja da su društvene mreže poput facebooka stvo-rene samo zbog toga da prikupljaju in-formacije o aktivnostima i kontaktima koje su bitne oglašivačima. Na osnovu tih podataka tvrtke postavljaju svoje oglase na stranicama članova facebooka prila-gođavajući ih njihovu profilu. Na taj na-čin razvila se nova faza internetskog oglašavanja.

U stvarnoj zajednici identitet poje-dinca je fiksiran, stalan dok se u virtual-noj on neprestano dovodi u pitanje. Bu-dući da je računalno posredovana inter-

akcija bazirana na komunikaciji, vrlo je bitna uloga identiteta onoga s kojim se razgovara za razumijevanje i razvijanje interakcije. Mnogi od osnovnih znakova o osobnosti i uloga na koju smo naviknuti u stvarnoj interpersonalnoj komunika-ciji, izostaju u virtualnoj komunikaciji.

Postoji predrasuda da su ljudi koji su pripadnici virtualnih zajednica asocijal-ni tipovi, društveno neprilagođeni, osobe koje društvenu interakciju traže putem medija. Po mom mišljenju to vje-rojatno jesu osobe kojima u realnom svi-jetu baš i ne uspijeva ostvariti interper-sonalnu komunikaciju. Zbog toga su skloni mijenjanju identiteta koji je često povezan s identitetom pojedinca u stvar-nom svijetu. Pojedinci izmišljaju svoje identitete za vrijeme elektroničke kon-verzacije ili razmjene poruka, to čine višekratno i na različite načine. Muškarci se predstavljaju kao žene, žene muškarci, djeca odrasli, itd.

Popularnost računalno posredovane komunikacije i virtualnih zajednica mo-žemo protumačiti kao rezultat raspada stvarnih zajednica. Internet pruža alter-nativu, ljudi tamo pronalaze ono što im nedostaje u stvarnom životu. Nedostatak interpersonalne komunikacije nadokna-đuju putem chatova, facebooka i sl. Glav-na razlika virtualnih i stvarnih zajednica je što virtualne nisu zajednice u pravom smislu riječi, one su simulacija stvarnih.

Ipak, veći dio karakteristika su im

zajedničke: sastoje se od stvarnih ljudi koji su u međusobnoj interakciji, koje veže osjećaj pripadnosti toj zajednici, egzistiraju u realnom vremenu. Razlika je u tome što okupljaju ljude prema interesima te nisu prostorno ograničene.

Interakcija u interpersonalnoj komu-nikaciji odvija se licem-u-lice, dok u ra-čunalno posredovanoj komunikaciji tje-lesnost ne postoji. Na neki način to je pozitivno jer su u virtualnoj komuni-kaciji uklonjene vizualne predrasude o dobi, izgledu, rasi, društvenom statusu. Sam dijalog se brzo razvija, sudionici razgovora pokreću teme koje se razgovo-rom licem-u-lice ne bi pokrenule.

Kroz računalno posredovanu komu-nikaciju ljudi pronalaze prijatelje širom svijeta, razvijaju se osjećaji, veze, čak i brakovi. No, nije sve pozitivno u bestje-lesnoj komunikaciji: ljudi su skloni pri-kazivati se onakvima kakvi bi željeli biti, a ne kakvi uistinu jesu, bilo u domeni fizičkih ili psihičkih osobina. Mnogo je slučajeva da je prilikom "stvarnog" upoznavanja došlo do razočarenja.

Da bi se mogla održati razlika između interpersonalne i računalno posredova-ne komunikacije potrebno je da korisnik bude svjestan razlike i granice među nji-ma. Dakle, mora ostati svjestan svog stvarnog identiteta, svoje realne zajedni-ce. Moramo biti oprezni jer virtualna ko-munikacija može biti sjajna dopuna ko-municiranju u stvarnom svijetu, ali nika-ko ne bi trebala postati adekvatna zamje-na za interpersonalnu komunikaciju.

ŽIVOTNA ŠKOLA

Piše Katarina Migić

Piše Lucija Bošnjak

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

učer prolazim našim malim, turis-tičkim gradićem, sudarajući se s ma-som koja je tu da bi uživala i gledala Jkako prirodne ljepote, tako i one

ljudskom rukom načinjene.Milijuni papirića igrali su svoje sva-

kodnevne ulične igrice, ali oko mi se zaustavi na jednoj bijeloj plastičnoj vre-ćici, koja je mirno stajala pred "ogradom" dječjeg vrtića.Ona mi je i dala inspiraciju da napišem nešto i pokušam probuditi znatiželju u vama, čitateljima. Ogradu sam uljepšala navodnim znacima ne zato da bude ljepša, nego iz samo jednog jedi-nog razloga, jer tu je bila rupa, tu nema ograde, a bila je neki dan.

I tako, vraćam film unazad, i prisje-ćam se…

Znam da su i neke strankinje uređi-vale dvorište vrtića, bojale ogradu, do-pustile da i to malo travnate površine u Fojnici diše, i sve je izgledalo savršeno.

Pomislih, ukrali su nam onaj zeleni park i nismo mogli ništa, mi, mali ljudi koji tu živimo, i volimo ovaj grad. Svi drugi dođu i odu, a mi smo ti koji ostaju.

A tko je onda kriv za ovu prazninu na ogradi?!Hoćemo li i ovo malo što imamo uništiti?

Nije čak potrebno ni imenovati pa ni tragati za imenima odgovornim za ovaj ulični vandalizam.Oni će se sami naći.

To sigurno nisu učinili ljudi.Bila su to djeca, zasigurno! Ali sutra će od te iste djece postati veliki ljudi koji neće prezati ni pred čim kako bi ostvarili vlastite in-terese.

Jedino ne shvaćam u čemu je užitak razvaljivati i uništavati nešto što je lije-po?! Imamo li mi kao pojedinci uopće interese vezane za vlastito mjesto gdje živimo, prezentirati ga turistima u što boljem svjetlu, možda???

Ako uništavamo mjesto koje je samo naše, što je s Planetom koji smo posudili? Koliko je vremena preostalo čovječan-stvu na ovom planetu?

Ne znamo mi baš sve odgovore na prethodna pitanja, ali znamo da je bu-dućnost u našim rukama i kao pojedinca i kao članova jedne svjetske zajednice. Svatko od nas Fojnici daje svoj pečat. Ako na tom putu ne želimo očuvati okolinu i biti pobornici napretka, nemojmo biti ni oni koji će ju uništavati!

azvoj tehnologije utjecao je na raz-voj društva i kvalitetu života, a sa-mim time i na ljudsku komunika-Rciju, koja se od interpersonalne sve

više okreće ka računalno posredovanoj komunikaciji.

Budući da je riječ o relativno novom području istraživanja, utjecaj interneta na interpersonalnu komunikaciju kod nas još nije sustavno istražen. Međutim, mi taj utjecaj osjećamo svakodnevno jer je moderna komunikacija nezamisliva bez računala i interneta pa virtualni svijet postaje važna komponenta u svakodnev-noj komunikaciji i uspostavljanju među-ljudskih odnosa. Računalno posredovana komunikacija zamijenila je interperso-nalnu komunikaciju u mnogim aspekti-ma, postala je globalni fenomen, a zah-valjujući napretku tehnologije i padu ci-jena, dostupna je sve većem broju ljudi.

Zbog tih razloga proširila se u sve društvene domene i kao takva ima veliki utjecaj na postojeće društvene norme. Javljaju se novi oblici komunikacije, bez prepreka prostorne udaljenosti.

Čini se očitim da su posljedice svake tehnologije dvostruke. Na jednoj strani ona mijenja postojeće stanje nabolje omogućujući zadovoljavanje određenih potreba, dok s druge strane primjena te tehnologije dovodi do nestajanja odre-đenih ranije uvriježenih društvenih i kul-turnih formi.

Računalno posredovana komunikaci-ja koristi razmjeni informacija, ali često ima i komunikacijsku, društvenu funk-ciju. Ta komunikacija dovodi do širenja zemljopisnih, kulturnih granica, upozna-vanja različitosti, istraživanja identiteta i te samim time otkrivanje vlastitog iden-titeta, a može ostvarivati jako dobru društvenu funkciju u kompenzaciji teš-koća kod ljudi s posebnim potrebama.

Diskutabilna je otuđenost računala kao sredstva komunikacije koje navodno "briše" interakciju. Virtualna komunika-cija može jačati veze među ljudima, ljudi se povezuju s različitim kulturama, pre-ma specifičnim individualnim osobina-ma, iskustvu, znanju, vještinama, spo-sobnostima. Sve to utječe na odnos pre-ma računalnoj tehnologiji. Potencijalna intenzivnost odnosa stvara se u interak-ciji s drugima i sa samim sobom.

Internet potpomaže širenje slabih ve-za koje je lakše i ekonomičnije održavati koristeći komunikacijsku strukturu in-terneta, kao i stvaranje novih veza poput interesnih zajednica na internetu. Osim toga, internet potpomaže i održavanje rodbinskih veza na daljinu.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

“Moramo i dalje težiti poboljšanju životnih uvjeta na svijetu – svatko dajući svoj doprinos, na svoj vlastiti način.“

KEN SARO WIWA, nigerijski pobornik zaštite okoliša i borac za ljudska prava

Ne uništavajmo Fojnicu!

Page 23: Fojnička škrinja broj 5

22 23

EKOLOGIJA

Nesumnjivo je da internet pozitivno utječe na opći stupanj kvalitete života, jer ljude lišava niza fizičkih i situacijskih neugoda i problema. S druge pak strane, već su sada uočljive i neke negativne ten-dencije, poput povećanog otuđenja zbog smanjene potrebe za kretanjem u stvar-nom prostoru, te porasta volumena i mo-daliteta tzv. informatičkog kriminaliteta. Sve ugroženijom biva i privatnost poje-dinca, što se u prvi mah može učiniti pa-radoksalnim.

Ponekad nam se čini da su ljudi pre-stali komunicirati i družiti se. Tako je danas facebook kod mnogih zamijenio potrebu za druženjem. Ljudi kreiraju svoje profile u virtualnom svijetu i na taj način stvarne kontakte s prijateljima polako zamjenjuju virtualnim, pa više vremena provode ispred računala nego u realnim socijalnim kontaktima.

Dostupnost osobnih podataka, slika i sl. više se ne smatra oduzimanjem prava na privatnost. Sve je više mišljenja da su društvene mreže poput facebooka stvo-rene samo zbog toga da prikupljaju in-formacije o aktivnostima i kontaktima koje su bitne oglašivačima. Na osnovu tih podataka tvrtke postavljaju svoje oglase na stranicama članova facebooka prila-gođavajući ih njihovu profilu. Na taj na-čin razvila se nova faza internetskog oglašavanja.

U stvarnoj zajednici identitet poje-dinca je fiksiran, stalan dok se u virtual-noj on neprestano dovodi u pitanje. Bu-dući da je računalno posredovana inter-

akcija bazirana na komunikaciji, vrlo je bitna uloga identiteta onoga s kojim se razgovara za razumijevanje i razvijanje interakcije. Mnogi od osnovnih znakova o osobnosti i uloga na koju smo naviknuti u stvarnoj interpersonalnoj komunika-ciji, izostaju u virtualnoj komunikaciji.

Postoji predrasuda da su ljudi koji su pripadnici virtualnih zajednica asocijal-ni tipovi, društveno neprilagođeni, osobe koje društvenu interakciju traže putem medija. Po mom mišljenju to vje-rojatno jesu osobe kojima u realnom svi-jetu baš i ne uspijeva ostvariti interper-sonalnu komunikaciju. Zbog toga su skloni mijenjanju identiteta koji je često povezan s identitetom pojedinca u stvar-nom svijetu. Pojedinci izmišljaju svoje identitete za vrijeme elektroničke kon-verzacije ili razmjene poruka, to čine višekratno i na različite načine. Muškarci se predstavljaju kao žene, žene muškarci, djeca odrasli, itd.

Popularnost računalno posredovane komunikacije i virtualnih zajednica mo-žemo protumačiti kao rezultat raspada stvarnih zajednica. Internet pruža alter-nativu, ljudi tamo pronalaze ono što im nedostaje u stvarnom životu. Nedostatak interpersonalne komunikacije nadokna-đuju putem chatova, facebooka i sl. Glav-na razlika virtualnih i stvarnih zajednica je što virtualne nisu zajednice u pravom smislu riječi, one su simulacija stvarnih.

Ipak, veći dio karakteristika su im

zajedničke: sastoje se od stvarnih ljudi koji su u međusobnoj interakciji, koje veže osjećaj pripadnosti toj zajednici, egzistiraju u realnom vremenu. Razlika je u tome što okupljaju ljude prema interesima te nisu prostorno ograničene.

Interakcija u interpersonalnoj komu-nikaciji odvija se licem-u-lice, dok u ra-čunalno posredovanoj komunikaciji tje-lesnost ne postoji. Na neki način to je pozitivno jer su u virtualnoj komuni-kaciji uklonjene vizualne predrasude o dobi, izgledu, rasi, društvenom statusu. Sam dijalog se brzo razvija, sudionici razgovora pokreću teme koje se razgovo-rom licem-u-lice ne bi pokrenule.

Kroz računalno posredovanu komu-nikaciju ljudi pronalaze prijatelje širom svijeta, razvijaju se osjećaji, veze, čak i brakovi. No, nije sve pozitivno u bestje-lesnoj komunikaciji: ljudi su skloni pri-kazivati se onakvima kakvi bi željeli biti, a ne kakvi uistinu jesu, bilo u domeni fizičkih ili psihičkih osobina. Mnogo je slučajeva da je prilikom "stvarnog" upoznavanja došlo do razočarenja.

Da bi se mogla održati razlika između interpersonalne i računalno posredova-ne komunikacije potrebno je da korisnik bude svjestan razlike i granice među nji-ma. Dakle, mora ostati svjestan svog stvarnog identiteta, svoje realne zajedni-ce. Moramo biti oprezni jer virtualna ko-munikacija može biti sjajna dopuna ko-municiranju u stvarnom svijetu, ali nika-ko ne bi trebala postati adekvatna zamje-na za interpersonalnu komunikaciju.

ŽIVOTNA ŠKOLA

Piše Katarina Migić

Piše Lucija Bošnjak

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

učer prolazim našim malim, turis-tičkim gradićem, sudarajući se s ma-som koja je tu da bi uživala i gledala Jkako prirodne ljepote, tako i one

ljudskom rukom načinjene.Milijuni papirića igrali su svoje sva-

kodnevne ulične igrice, ali oko mi se zaustavi na jednoj bijeloj plastičnoj vre-ćici, koja je mirno stajala pred "ogradom" dječjeg vrtića.Ona mi je i dala inspiraciju da napišem nešto i pokušam probuditi znatiželju u vama, čitateljima. Ogradu sam uljepšala navodnim znacima ne zato da bude ljepša, nego iz samo jednog jedi-nog razloga, jer tu je bila rupa, tu nema ograde, a bila je neki dan.

I tako, vraćam film unazad, i prisje-ćam se…

Znam da su i neke strankinje uređi-vale dvorište vrtića, bojale ogradu, do-pustile da i to malo travnate površine u Fojnici diše, i sve je izgledalo savršeno.

Pomislih, ukrali su nam onaj zeleni park i nismo mogli ništa, mi, mali ljudi koji tu živimo, i volimo ovaj grad. Svi drugi dođu i odu, a mi smo ti koji ostaju.

A tko je onda kriv za ovu prazninu na ogradi?!Hoćemo li i ovo malo što imamo uništiti?

Nije čak potrebno ni imenovati pa ni tragati za imenima odgovornim za ovaj ulični vandalizam.Oni će se sami naći.

To sigurno nisu učinili ljudi.Bila su to djeca, zasigurno! Ali sutra će od te iste djece postati veliki ljudi koji neće prezati ni pred čim kako bi ostvarili vlastite in-terese.

Jedino ne shvaćam u čemu je užitak razvaljivati i uništavati nešto što je lije-po?! Imamo li mi kao pojedinci uopće interese vezane za vlastito mjesto gdje živimo, prezentirati ga turistima u što boljem svjetlu, možda???

Ako uništavamo mjesto koje je samo naše, što je s Planetom koji smo posudili? Koliko je vremena preostalo čovječan-stvu na ovom planetu?

Ne znamo mi baš sve odgovore na prethodna pitanja, ali znamo da je bu-dućnost u našim rukama i kao pojedinca i kao članova jedne svjetske zajednice. Svatko od nas Fojnici daje svoj pečat. Ako na tom putu ne želimo očuvati okolinu i biti pobornici napretka, nemojmo biti ni oni koji će ju uništavati!

azvoj tehnologije utjecao je na raz-voj društva i kvalitetu života, a sa-mim time i na ljudsku komunika-Rciju, koja se od interpersonalne sve

više okreće ka računalno posredovanoj komunikaciji.

Budući da je riječ o relativno novom području istraživanja, utjecaj interneta na interpersonalnu komunikaciju kod nas još nije sustavno istražen. Međutim, mi taj utjecaj osjećamo svakodnevno jer je moderna komunikacija nezamisliva bez računala i interneta pa virtualni svijet postaje važna komponenta u svakodnev-noj komunikaciji i uspostavljanju među-ljudskih odnosa. Računalno posredovana komunikacija zamijenila je interperso-nalnu komunikaciju u mnogim aspekti-ma, postala je globalni fenomen, a zah-valjujući napretku tehnologije i padu ci-jena, dostupna je sve većem broju ljudi.

Zbog tih razloga proširila se u sve društvene domene i kao takva ima veliki utjecaj na postojeće društvene norme. Javljaju se novi oblici komunikacije, bez prepreka prostorne udaljenosti.

Čini se očitim da su posljedice svake tehnologije dvostruke. Na jednoj strani ona mijenja postojeće stanje nabolje omogućujući zadovoljavanje određenih potreba, dok s druge strane primjena te tehnologije dovodi do nestajanja odre-đenih ranije uvriježenih društvenih i kul-turnih formi.

Računalno posredovana komunikaci-ja koristi razmjeni informacija, ali često ima i komunikacijsku, društvenu funk-ciju. Ta komunikacija dovodi do širenja zemljopisnih, kulturnih granica, upozna-vanja različitosti, istraživanja identiteta i te samim time otkrivanje vlastitog iden-titeta, a može ostvarivati jako dobru društvenu funkciju u kompenzaciji teš-koća kod ljudi s posebnim potrebama.

Diskutabilna je otuđenost računala kao sredstva komunikacije koje navodno "briše" interakciju. Virtualna komunika-cija može jačati veze među ljudima, ljudi se povezuju s različitim kulturama, pre-ma specifičnim individualnim osobina-ma, iskustvu, znanju, vještinama, spo-sobnostima. Sve to utječe na odnos pre-ma računalnoj tehnologiji. Potencijalna intenzivnost odnosa stvara se u interak-ciji s drugima i sa samim sobom.

Internet potpomaže širenje slabih ve-za koje je lakše i ekonomičnije održavati koristeći komunikacijsku strukturu in-terneta, kao i stvaranje novih veza poput interesnih zajednica na internetu. Osim toga, internet potpomaže i održavanje rodbinskih veza na daljinu.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

“Moramo i dalje težiti poboljšanju životnih uvjeta na svijetu – svatko dajući svoj doprinos, na svoj vlastiti način.“

KEN SARO WIWA, nigerijski pobornik zaštite okoliša i borac za ljudska prava

Ne uništavajmo Fojnicu!

Page 24: Fojnička škrinja broj 5

KUHINJA SAVJETNIK Vodič u kvalitetniji život

24 25

Sama riječ dolazi iz latinskog herba salta (slano bilje) jer su trave i razno bilje stari Rimljani začinjali s mnogo soli.

Na dvorovima europskih monarhija salate su bile vrlo popularne, osobito za vrijeme renesanse, a sači-njavalo ih je i do 35 sastojaka, uključujući i neke neo-bične poput , . U 18. stoljeću miješane salate nazivale su se salmagundi.

Prvaci u maštovitim salatama u 20. stoljeću postali su Amerikanci, a neke od salata, čiji su recepti smišljeni prije stotinjak godina, i danas se nalaze na jelovnicima najpoznatijih svjetskih hotela.

Od prvobitnog značenja salate kao zelenja začinje-nog octom i solju, preko svježe kuhanog lišća i povrća, danas salate označavaju zdrav i lagan obrok načinjen od povrća, voća, tjestenine i svih ostalih namirnica koje nam se mogu naći pri ruci: od jednostavne zelene sala-te s uljem, octom i malo soli do atraktivnih kompozicija raznih tekstura i okusa dobivenih od egzotičnog bilja, južnog povrća i voća, sve do kineskih kreacija od hrs-kavog povrća i rezanaca obilno zalivenih sojinim umakom.

salata

ružinih latica nevena i ljubičica

Potrebni sastojci:

Način pripreme

Sezonsko povrće, tvrdo kuhana jaja, jogurt i začini po izboru.

Povrće npr. zelena salata, rajčica, krastavci, mrkvica, paprika. Sve dobro operite i izrežite na male dijelove. Dodajte izrezana tvrdo kuhana jaja i začine vegetu ili sol, papar, par kapi limuna. Sve to prelijte jogurtom i polako promiješajte. Po želji se može dodati pokoja kockica bilo kojeg sira, a ako jelo poslužujete kao samostalno možete dodati i sitno sjeckano meso kuhano u juhi ili salamu koja nije masna. Dobar tek!

Piše Božana Tuka

Zavodljive salateZavodljive salate

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Mali žuti cvijetVjerovatno ste čuli za indijsku legendu o malom

žutom cvijetu koji se rascvjetao u jednoj bašti. On

cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene.Kada je jedan posjetilac ušao u ovu baštu, sa

svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da

bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je

cijelo palmino drvo korisno – plod, lišće, grane i

stablo.

Međutim, kokosova palma zavidjela je mangu

zato što se njegov plod za skupe novce izvozio iz

Indije. Sve biljke su bile ljubomorne jedna na drugu,

svaka od njih je mislila da druga biljka više vrijedi.

Oko posjetioca, koji je slušao samo žalbe,

zaustavilo se na jednom malom žutom cvijetu koji

je radosno cvjetao u svom kutu. Sagnuo se i upitao

ga: “Zašto se i ti ne žališ kao svi ostali?”

Cvijet je odgovorio: ”Pa i ja sam posmatrao

kokosovu palmu i zavidio joj na lišću koje se lelujalo

na vjetru. Poželio sam i da donosim divne, sočne

plodove kao mango. Ali onda sam shvatio, da je Bog

želio da budem kokosova palma ili mango, on bi to

tako i napravio. Međutim, on je želio da budem mali

žuti cvijet pa zato i ja želim da budem najbolji mali

žuti cvijet koji je ikada postojao.“

IZ BOŽJE RIZNICEFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

portski ribolov je odličan izbor za aktivan odmor koji će vam omogu-ćiti da ostanete u dobroj fizičkoj Skondiciji, učiniti vas strpljivim i

upornim, naučiti vas mnogim pravilima koja vladaju u prirodi a na koja smo potpuno zaboravili… Za neke je to ljubav ili strast, za druge hobi, ali kada se samo jednom nađete u društvu ribolovaca, ra-čunajte na to kako ćete kad-tad poželjeti imati u ruci ribički štap i uzbuđeno išče-kivati da bljesne nešto srebrnasto ispod vašeg mamca. U našim rijekama obitava-ju pastrmka i lipljen. Sezona lova na pas-trmku počinje 1. ožujka a na lipljena 1. travnja i traje do 1. listopada, kada poči-nje mrijest ovih vrsta. Pored ove dvije najzastupljenije vrste riba treba spome-nuti i predatora među ribama - mladicu te manje atraktivne za ribolov ali vrlo značajne za eko-ravnotežu naših voda: brka, ešavka, peš i pliska. Ovom prilikom podučiti ćemo vas kako napraviti umjet-nog mamaca, tzv. muhe, karakterističnog za lov na autohtonu, potočnu pastrmku. Potrebno je nešto manualnih sposobno-sti , veliko strpljenje te poprilično znanja o prehrambenim prohtjevima ribe. Naj-jednostavnije je promatrati leptirice, muhe i ostali leteći svijet nad virovima bogatim ribom te detalje njihovih poseb-nosti kopirati što je moguće više u izradi svojih mamaca.

Slika 1 – Osnovni pribor i materijali koji se koriste za izradu ovog omiljenog mamca su prisutni u svakom domaćin-stvu; škarice ili noktarica, ljepilo ili bez-bojni lak za nokte, par mašinskih konaca. Po ostali materijal ćete trebati do pro-davaonice za sportski ribolov i do ko-košinjca! Veličina udice, koja je idealna za ljetne mjesece kada opadne vodostaj rijeka, bila bi broj 16, a za one vještije i manja. Za ovu priliku koristiti ćemo skalp crvenoperog pijetla makar je na na-šim prostorima vrlo popularan lugalj. Tko ima dobrog pijetla - omiljena je ri-barska tema. Međutim, kako budete vjež-bali vještinu pripreme umjetnih mama-ca, naći se među vašim ribarskim pri-borom i pero od sove, pauna, morulje, orla, zimsko krzno srne, zečja dlaka, rep od puha pa čak i pramen kose vaše sestre,

djevojke ili najbolje prijateljice! Ribari su vrlo maštovita sorta. Koriste gumu, per-lice, stiropor, spužvu… Ovom prilikom potreban nam je konac u boji krvi za izradu trupa, konac u boji zlata za izradu prešare te crni konac kojim ćemo obli-kovati glavu našeg mamaca.

Slika 2 – Najvažniji je dobar početak i u tom smislu je možda najteže postaviti osnovne trupa koje će djelomično biti i skrivene. Na leđa udice postavljamo zlat-ni konac u dužini 10-ak cm pri čemu se duži kraj ostavlja na zakrivljenom dijelu udice. S njim se položi i jedno pero za imi-taciju repa mušice koje će stršiti straga otprilike za dužinu udice. Crvenim ih koncem počinjemo obmotavati uz udicu pazeći da idemo navoj uz navoj kako bi nam trup bio čvrst i kako se mušica ne bi rasperila već nakon par zabacivanja.

Slika 3 – Cilj je postići životnost mamca čiji će trup u sredini biti nešto deblji. Završnica sa omotavanjem crve-nim koncem treba biti u predjelu ispod buduće glavice gdje se mornarskim čvo-rom u vidu omče prekida radnja sa izra-dom trupa. Čvor se dodatno osigurava lijepkom ili lakom za nokte.

Slika 4 - Zlatni konac, kojeg smo ostavili na zatku muhe, sada u kosim na-

vojima sa razmakom od 1,5- 2 mm vodi-mo prema glavi gdje na potpuno isti na-čin završavamo i osiguravamo čvor, kako smo to već učinili sa crvenim koncem.

Slika 5 – U sljedećoj fazi se 2-3 pera pripreme prvo tako da se donji, mekši dio pera odstrani . Na tom dijelu tako os-taje samo glatka, žilava nit kojom se omota dio trupa odmah ispod glave. Pre-ostali, gornji dio pera je oštriji pa kod daljnjeg namotavanja vjerno imitira kril-ca koja nježno usmjeravamo prema re-pu. Početne dijelove pera koji strše i nao-čigled kvare prirodnost mamca skratimo škaricama.

Slika 6 – Nipošto ne popuštamo pri-tisak na omotana pera sve dok ih ne uč-vrstimo crnim koncem koji će nam pri sljedećem koraku u izradi mamca po-služiti i kao materijal za imitiranje glave. Nakon što svežemo 2-3 sigurnosna čvora osiguravamo se opet lijepkom ili lakom.

Slika 7 – Ako želite upecati potočnu

pastrmku, kraljicu fojničkih voda, treba-ti će vam vježbe, nadmudrivanja, kombi-nacija boja i materijala koliko vam mašta dopusti, jer ta stara mudrica grize vrlo oprezno. Međutim, u njenoj ćudi ugrađe-no je i to kako će i najsitija zagristi u nešto posebno.

Bistro!

Kako nadmudriti potočnu pastrmku? Piše Anto Lovrić

Page 25: Fojnička škrinja broj 5

KUHINJA SAVJETNIK Vodič u kvalitetniji život

24 25

Sama riječ dolazi iz latinskog herba salta (slano bilje) jer su trave i razno bilje stari Rimljani začinjali s mnogo soli.

Na dvorovima europskih monarhija salate su bile vrlo popularne, osobito za vrijeme renesanse, a sači-njavalo ih je i do 35 sastojaka, uključujući i neke neo-bične poput , . U 18. stoljeću miješane salate nazivale su se salmagundi.

Prvaci u maštovitim salatama u 20. stoljeću postali su Amerikanci, a neke od salata, čiji su recepti smišljeni prije stotinjak godina, i danas se nalaze na jelovnicima najpoznatijih svjetskih hotela.

Od prvobitnog značenja salate kao zelenja začinje-nog octom i solju, preko svježe kuhanog lišća i povrća, danas salate označavaju zdrav i lagan obrok načinjen od povrća, voća, tjestenine i svih ostalih namirnica koje nam se mogu naći pri ruci: od jednostavne zelene sala-te s uljem, octom i malo soli do atraktivnih kompozicija raznih tekstura i okusa dobivenih od egzotičnog bilja, južnog povrća i voća, sve do kineskih kreacija od hrs-kavog povrća i rezanaca obilno zalivenih sojinim umakom.

salata

ružinih latica nevena i ljubičica

Potrebni sastojci:

Način pripreme

Sezonsko povrće, tvrdo kuhana jaja, jogurt i začini po izboru.

Povrće npr. zelena salata, rajčica, krastavci, mrkvica, paprika. Sve dobro operite i izrežite na male dijelove. Dodajte izrezana tvrdo kuhana jaja i začine vegetu ili sol, papar, par kapi limuna. Sve to prelijte jogurtom i polako promiješajte. Po želji se može dodati pokoja kockica bilo kojeg sira, a ako jelo poslužujete kao samostalno možete dodati i sitno sjeckano meso kuhano u juhi ili salamu koja nije masna. Dobar tek!

Piše Božana Tuka

Zavodljive salateZavodljive salate

BROJ 5SRPANJ/KOLOVOZ 2010.BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

Mali žuti cvijetVjerovatno ste čuli za indijsku legendu o malom

žutom cvijetu koji se rascvjetao u jednoj bašti. On

cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene.Kada je jedan posjetilac ušao u ovu baštu, sa

svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da

bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je

cijelo palmino drvo korisno – plod, lišće, grane i

stablo.

Međutim, kokosova palma zavidjela je mangu

zato što se njegov plod za skupe novce izvozio iz

Indije. Sve biljke su bile ljubomorne jedna na drugu,

svaka od njih je mislila da druga biljka više vrijedi.

Oko posjetioca, koji je slušao samo žalbe,

zaustavilo se na jednom malom žutom cvijetu koji

je radosno cvjetao u svom kutu. Sagnuo se i upitao

ga: “Zašto se i ti ne žališ kao svi ostali?”

Cvijet je odgovorio: ”Pa i ja sam posmatrao

kokosovu palmu i zavidio joj na lišću koje se lelujalo

na vjetru. Poželio sam i da donosim divne, sočne

plodove kao mango. Ali onda sam shvatio, da je Bog

želio da budem kokosova palma ili mango, on bi to

tako i napravio. Međutim, on je želio da budem mali

žuti cvijet pa zato i ja želim da budem najbolji mali

žuti cvijet koji je ikada postojao.“

IZ BOŽJE RIZNICEFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

portski ribolov je odličan izbor za aktivan odmor koji će vam omogu-ćiti da ostanete u dobroj fizičkoj Skondiciji, učiniti vas strpljivim i

upornim, naučiti vas mnogim pravilima koja vladaju u prirodi a na koja smo potpuno zaboravili… Za neke je to ljubav ili strast, za druge hobi, ali kada se samo jednom nađete u društvu ribolovaca, ra-čunajte na to kako ćete kad-tad poželjeti imati u ruci ribički štap i uzbuđeno išče-kivati da bljesne nešto srebrnasto ispod vašeg mamca. U našim rijekama obitava-ju pastrmka i lipljen. Sezona lova na pas-trmku počinje 1. ožujka a na lipljena 1. travnja i traje do 1. listopada, kada poči-nje mrijest ovih vrsta. Pored ove dvije najzastupljenije vrste riba treba spome-nuti i predatora među ribama - mladicu te manje atraktivne za ribolov ali vrlo značajne za eko-ravnotežu naših voda: brka, ešavka, peš i pliska. Ovom prilikom podučiti ćemo vas kako napraviti umjet-nog mamaca, tzv. muhe, karakterističnog za lov na autohtonu, potočnu pastrmku. Potrebno je nešto manualnih sposobno-sti , veliko strpljenje te poprilično znanja o prehrambenim prohtjevima ribe. Naj-jednostavnije je promatrati leptirice, muhe i ostali leteći svijet nad virovima bogatim ribom te detalje njihovih poseb-nosti kopirati što je moguće više u izradi svojih mamaca.

Slika 1 – Osnovni pribor i materijali koji se koriste za izradu ovog omiljenog mamca su prisutni u svakom domaćin-stvu; škarice ili noktarica, ljepilo ili bez-bojni lak za nokte, par mašinskih konaca. Po ostali materijal ćete trebati do pro-davaonice za sportski ribolov i do ko-košinjca! Veličina udice, koja je idealna za ljetne mjesece kada opadne vodostaj rijeka, bila bi broj 16, a za one vještije i manja. Za ovu priliku koristiti ćemo skalp crvenoperog pijetla makar je na na-šim prostorima vrlo popularan lugalj. Tko ima dobrog pijetla - omiljena je ri-barska tema. Međutim, kako budete vjež-bali vještinu pripreme umjetnih mama-ca, naći se među vašim ribarskim pri-borom i pero od sove, pauna, morulje, orla, zimsko krzno srne, zečja dlaka, rep od puha pa čak i pramen kose vaše sestre,

djevojke ili najbolje prijateljice! Ribari su vrlo maštovita sorta. Koriste gumu, per-lice, stiropor, spužvu… Ovom prilikom potreban nam je konac u boji krvi za izradu trupa, konac u boji zlata za izradu prešare te crni konac kojim ćemo obli-kovati glavu našeg mamaca.

Slika 2 – Najvažniji je dobar početak i u tom smislu je možda najteže postaviti osnovne trupa koje će djelomično biti i skrivene. Na leđa udice postavljamo zlat-ni konac u dužini 10-ak cm pri čemu se duži kraj ostavlja na zakrivljenom dijelu udice. S njim se položi i jedno pero za imi-taciju repa mušice koje će stršiti straga otprilike za dužinu udice. Crvenim ih koncem počinjemo obmotavati uz udicu pazeći da idemo navoj uz navoj kako bi nam trup bio čvrst i kako se mušica ne bi rasperila već nakon par zabacivanja.

Slika 3 – Cilj je postići životnost mamca čiji će trup u sredini biti nešto deblji. Završnica sa omotavanjem crve-nim koncem treba biti u predjelu ispod buduće glavice gdje se mornarskim čvo-rom u vidu omče prekida radnja sa izra-dom trupa. Čvor se dodatno osigurava lijepkom ili lakom za nokte.

Slika 4 - Zlatni konac, kojeg smo ostavili na zatku muhe, sada u kosim na-

vojima sa razmakom od 1,5- 2 mm vodi-mo prema glavi gdje na potpuno isti na-čin završavamo i osiguravamo čvor, kako smo to već učinili sa crvenim koncem.

Slika 5 – U sljedećoj fazi se 2-3 pera pripreme prvo tako da se donji, mekši dio pera odstrani . Na tom dijelu tako os-taje samo glatka, žilava nit kojom se omota dio trupa odmah ispod glave. Pre-ostali, gornji dio pera je oštriji pa kod daljnjeg namotavanja vjerno imitira kril-ca koja nježno usmjeravamo prema re-pu. Početne dijelove pera koji strše i nao-čigled kvare prirodnost mamca skratimo škaricama.

Slika 6 – Nipošto ne popuštamo pri-tisak na omotana pera sve dok ih ne uč-vrstimo crnim koncem koji će nam pri sljedećem koraku u izradi mamca po-služiti i kao materijal za imitiranje glave. Nakon što svežemo 2-3 sigurnosna čvora osiguravamo se opet lijepkom ili lakom.

Slika 7 – Ako želite upecati potočnu

pastrmku, kraljicu fojničkih voda, treba-ti će vam vježbe, nadmudrivanja, kombi-nacija boja i materijala koliko vam mašta dopusti, jer ta stara mudrica grize vrlo oprezno. Međutim, u njenoj ćudi ugrađe-no je i to kako će i najsitija zagristi u nešto posebno.

Bistro!

Kako nadmudriti potočnu pastrmku? Piše Anto Lovrić

Page 26: Fojnička škrinja broj 5

26 BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

PRIJATELJI FOJNICE

SAN LJETNE NOĆI

Moj djed se zvao Ivan. Bio je visok, snažan i pravog hoda, unatoč poodmaklim godinama. Ljeta sam provodila s njim i bakom Ružom, na selu, uz rijeku Neretvu. Često smo obilazili njive i ledine, šetali se do starih kamenih kuća u brdu, išli na kupanje na Neretvu. Nisam se bojala zmija iako ih je bilo previše, čini mi se. Nisam se bojala ničega kad je kraj mene bio moj djed. A moj jedini zadatak je bio da mu donesem hladne vode ili rakije kad bi se umorio.

Jednom smo otišli do starih kuća u brdu i naložili vatru. Ja sam donosila grančice, a djed se trudio da donese veće komade drveta. Vatra je bivala sve jača i jača.

- A što će ti vatra usred ljeta?-upitala sam djeda.

- Sutra je Ivandan, a večeras se pale vatre po brdima. Znaš Nona (tako me od milja zvao djed), kad sam ja bio mali, na ovom istom mjestu sam sa svojim djedom palio vatru za svoj imendan. I ti ćeš jednom, baš na ovom mjestu, paliti vatru sa svojom djecom-rekao djed i pomilovao me po kosi.

Kad sam se okrenula oko sebe, primijetila sam da na okolnim brdima gore vatre i da drugi ljudi također obilježavaju dan Ivana Krstitelja. Krenuli smo kući kad je počeo padati mrak. Išla sam šutke za djedom uskom stazom prema našoj novoj kući. Kad smo stigli, sjeli smo na klupu ispred kuće, jedno pokraj drugoga. Na brdima su svijetlile vatre kao male krijesnice, kao svitci u noći. Topla ljetna noć, mnoštvo krijesova u brdima; to je bio jedan od najljepših prizora u mom životu. Oboje smo šutjeli dok nas baka nije pozvala na večeru.

Moga djeda Ivana već dugo nema među živima. Ali svake godine, kad uoči Ivandana promatram vatre po brdima, čini mi se da je tu, da sjedimo šutke na onoj našoj klupi ispred kuće. I da će nas baka uskoro pozvati na večeru.

MOJA HERCEGOVINA, MOJ MIT

(Mojoj baki Mari, koja mi je s ljubavlju darovala bezbroj starih priča, u dugim zimskim noćima kraj vatre)

Prilipili se uza me, i ne daju se odlipit, moji dičinji dani

Kad sam se valjala po lišću... na guvnu podno Jelkine kuće. A lišće mirisalo na umorne bakine ruke i trošne bošče.

Kad su vile plele pletenice od konjskih griva, i gole pjevale kraj izvora vode, svojom pjesmom tjerajući vukove u planinu.

Kad sam noću dugo gledala zvijezde na otvorenom nebu snova i zamišljala kako najsjajnija pada, baš na moj dlan.

Moja Hercegovina. Zemlja Hercegova i moja. Bakina priča, moj mit. Bakino oko, moji okovi.

Još sikću poskoci na kamenu, na duvaru, iza plota, iza drače, kraj kupina i divljih malina.

Još me žulja burilo vode na nejakim dječjim plećima,

Sonja Jurić je rođena 20. kolovoza 1973. godine u Zagrebu. Školovala se u Mostaru (osnovna i srednja škola, te studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru). Koautorica je zbirke pjesama Let u TROstihu, DHK HB, Mostar, 2008. godine. Samostalnu stihozbirku, pod nazivom Nevidljivi prsten, je objavila 2009. godine, Synopsis Zagreb-Sarajevo. Slikovnicu pod nazivom Usamljeni lav je objavila 2010. godine, naklada Mdesign Međugorje-Synopsis Zagreb. Pjesme su joj prepjevane na engleski, njemački i slovenski jezik. Dobitnica je nagrade Šimićevih susreta. Objavljuje poeziju u časopisima: Diwan, Dubrovnik, Književnik, Marulić, Mogućnosti, Motrišta, Osvit, Putevi i Riječ, a priče za djecu u Cvitku, listu za sretno djetinjstvo. Živi u Mostaru.

FOJNIČKAŠKRINJA

dok prolazim kraj starog groblja dok me kući prate oči divlje mačke.

Ognjište, ganjak, pojata i izba još mirišu na didovu škiju.

Još je tu stari kredenac. I štokrla. Na njoj bakin rubac.

Ostala je njezina priča. Ostat će moja pjesma.

KROZ POGLED

Kroz pogled ušuljala sam se u djetinjstvo svog dječaka.

Prošetala sam se kroz njegove snove. Otrpjela njegove prve kazne, izgovorila prešućene istine.

Kroz pogled... prštala su u nama stoljeće nagomilane ljubavi. Čekajući da ostarimo.

Dječak je odrastao u mom zagrljaju. Zna da je ispunio san.

Znam i ja. Kroz pogled...

BENZINSKA CRPKA EKOBENZLUŽINE – FOJNICA

Žrtava domovinskog rata bbBiH - 71250 KiseljakTel. 030/ 877 300; 877 301Fax 030/ 877 302E-mail: [email protected]

Pansion "Central" u središtu Fojnice, 50-tak metara udaljen od hotela "Reumal", raspolaže velikim i modernim restoranom kapaciteta 250 mjesta, smještajnim dijelom sa dva apartmana i šest dvokrevetnih soba, te svečanom salom primjerenom za svadbe i sve vrste zabava.

Pansion "Central"Fojnica, Mehmeda Spahe bbTelefon: +387 (0)30 831-710http://www.centralfojnica.ba

Page 27: Fojnička škrinja broj 5

26 BROJ 5 SRPANJ/KOLOVOZ 2010.

PRIJATELJI FOJNICE

SAN LJETNE NOĆI

Moj djed se zvao Ivan. Bio je visok, snažan i pravog hoda, unatoč poodmaklim godinama. Ljeta sam provodila s njim i bakom Ružom, na selu, uz rijeku Neretvu. Često smo obilazili njive i ledine, šetali se do starih kamenih kuća u brdu, išli na kupanje na Neretvu. Nisam se bojala zmija iako ih je bilo previše, čini mi se. Nisam se bojala ničega kad je kraj mene bio moj djed. A moj jedini zadatak je bio da mu donesem hladne vode ili rakije kad bi se umorio.

Jednom smo otišli do starih kuća u brdu i naložili vatru. Ja sam donosila grančice, a djed se trudio da donese veće komade drveta. Vatra je bivala sve jača i jača.

- A što će ti vatra usred ljeta?-upitala sam djeda.

- Sutra je Ivandan, a večeras se pale vatre po brdima. Znaš Nona (tako me od milja zvao djed), kad sam ja bio mali, na ovom istom mjestu sam sa svojim djedom palio vatru za svoj imendan. I ti ćeš jednom, baš na ovom mjestu, paliti vatru sa svojom djecom-rekao djed i pomilovao me po kosi.

Kad sam se okrenula oko sebe, primijetila sam da na okolnim brdima gore vatre i da drugi ljudi također obilježavaju dan Ivana Krstitelja. Krenuli smo kući kad je počeo padati mrak. Išla sam šutke za djedom uskom stazom prema našoj novoj kući. Kad smo stigli, sjeli smo na klupu ispred kuće, jedno pokraj drugoga. Na brdima su svijetlile vatre kao male krijesnice, kao svitci u noći. Topla ljetna noć, mnoštvo krijesova u brdima; to je bio jedan od najljepših prizora u mom životu. Oboje smo šutjeli dok nas baka nije pozvala na večeru.

Moga djeda Ivana već dugo nema među živima. Ali svake godine, kad uoči Ivandana promatram vatre po brdima, čini mi se da je tu, da sjedimo šutke na onoj našoj klupi ispred kuće. I da će nas baka uskoro pozvati na večeru.

MOJA HERCEGOVINA, MOJ MIT

(Mojoj baki Mari, koja mi je s ljubavlju darovala bezbroj starih priča, u dugim zimskim noćima kraj vatre)

Prilipili se uza me, i ne daju se odlipit, moji dičinji dani

Kad sam se valjala po lišću... na guvnu podno Jelkine kuće. A lišće mirisalo na umorne bakine ruke i trošne bošče.

Kad su vile plele pletenice od konjskih griva, i gole pjevale kraj izvora vode, svojom pjesmom tjerajući vukove u planinu.

Kad sam noću dugo gledala zvijezde na otvorenom nebu snova i zamišljala kako najsjajnija pada, baš na moj dlan.

Moja Hercegovina. Zemlja Hercegova i moja. Bakina priča, moj mit. Bakino oko, moji okovi.

Još sikću poskoci na kamenu, na duvaru, iza plota, iza drače, kraj kupina i divljih malina.

Još me žulja burilo vode na nejakim dječjim plećima,

Sonja Jurić je rođena 20. kolovoza 1973. godine u Zagrebu. Školovala se u Mostaru (osnovna i srednja škola, te studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru). Koautorica je zbirke pjesama Let u TROstihu, DHK HB, Mostar, 2008. godine. Samostalnu stihozbirku, pod nazivom Nevidljivi prsten, je objavila 2009. godine, Synopsis Zagreb-Sarajevo. Slikovnicu pod nazivom Usamljeni lav je objavila 2010. godine, naklada Mdesign Međugorje-Synopsis Zagreb. Pjesme su joj prepjevane na engleski, njemački i slovenski jezik. Dobitnica je nagrade Šimićevih susreta. Objavljuje poeziju u časopisima: Diwan, Dubrovnik, Književnik, Marulić, Mogućnosti, Motrišta, Osvit, Putevi i Riječ, a priče za djecu u Cvitku, listu za sretno djetinjstvo. Živi u Mostaru.

FOJNIČKAŠKRINJA

dok prolazim kraj starog groblja dok me kući prate oči divlje mačke.

Ognjište, ganjak, pojata i izba još mirišu na didovu škiju.

Još je tu stari kredenac. I štokrla. Na njoj bakin rubac.

Ostala je njezina priča. Ostat će moja pjesma.

KROZ POGLED

Kroz pogled ušuljala sam se u djetinjstvo svog dječaka.

Prošetala sam se kroz njegove snove. Otrpjela njegove prve kazne, izgovorila prešućene istine.

Kroz pogled... prštala su u nama stoljeće nagomilane ljubavi. Čekajući da ostarimo.

Dječak je odrastao u mom zagrljaju. Zna da je ispunio san.

Znam i ja. Kroz pogled...

BENZINSKA CRPKA EKOBENZLUŽINE – FOJNICA

Žrtava domovinskog rata bbBiH - 71250 KiseljakTel. 030/ 877 300; 877 301Fax 030/ 877 302E-mail: [email protected]

Pansion "Central" u središtu Fojnice, 50-tak metara udaljen od hotela "Reumal", raspolaže velikim i modernim restoranom kapaciteta 250 mjesta, smještajnim dijelom sa dva apartmana i šest dvokrevetnih soba, te svečanom salom primjerenom za svadbe i sve vrste zabava.

Pansion "Central"Fojnica, Mehmeda Spahe bbTelefon: +387 (0)30 831-710http://www.centralfojnica.ba

Page 28: Fojnička škrinja broj 5

Iz samostanske riznice

Primi od kapelana (mda) 11.

Ovo karšćene poče pisati ja dom Anton Ljubosović iz Roška Polja. Reko svetu misu u Rošku Polju na dan svetoga Bartula, miseca agusta na 24. 1750. I reko je kod cerkve svetoga Ive Kerstitelja miseca agusta gori rečenoga, a godine svete.

1. U Rošku Polju na 15. šetenbra 1750. Ja dom Anton Ljubosović s dopušćenem paroka dumanskoga karsti Tadiju sina Jure Barbića i n. z. ž. Kate od Zrinića. Kum bi Marko Kelavić iz Vojkovića istoga sela.

2. Ja isti dom Anton na 11. decenbra 1750. karsti Tomu sina Ivana Bernadića i n. z. ž. Kate od Šute. Kum bi Jozip

1Tu(s)tanić. Iz Roška Polja svi.

3. Ja dom Anton Ljubosović isti dan Andrijanu ćer Jure Bernadića i n. z. ž. Matije od Perića. Kuma bi Jele Babića. Iz Roška Polja svi.

4. U Rošku Polju na 13. decenbra 1750. ja dom Anton L(j)ubosović karsti Ivanicu ćer Ivana Ljubosovića i n. z. ž. Anđelije od Kolaka. Kuma bi Ivanica Gudeleva.

5. Isti dan u istomu selu ja dom Anton Ljubosović karsti Jelu ćer Petra Krajinovića i n. z. ž. Mande. Kuma bi Mande Nevistića.

Fragment iz LIBER BAPTISATORUM – MATICA KRŠTENIHParochiae (župe) Duvno (Roško Polje), godina 1750 – 1758.

(popa glagoljaša)


Recommended