Transcript
Page 1: Fojnička škrinja broj 33

9 771986 592001

ISSN 1986 - 5929

fojničkafojnička Broj 33ožujak/travanj 2015.

cijena 2 KM

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

škrinjaškrinja

Page 2: Fojnička škrinja broj 33

2 BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. 3BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

UVODNIK

Fojnička škrinja, broj 33, ožujak/travanj 2015. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.:

063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

DOGAĐAJ FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Dragi prijatelji "Fojničke škrinje",

stižemo ponovno u vaše domove, ovaj put s pravim

proljetnim vremenom koje mami u prve šetnjice i sređivanje

vrtova i bašta...

Nažalost, nakon što je okopnio snijeg, a prije nego je

priroda izlistala, mogli smo vidjeti sramotno velike količine

smeća na obalama fojničkih rijeka i uz cestu. Onako, kako je

mnogima izgleda najlakše ga se riješiti- iz automobila

"zafrljaciti", pa gdje završi! S pretenzijama da budemo

turistička oaza ne samo za naše susjede iz regije, već i za one

koji žele pobjeći od panorama s nepreglednim pustinjskim

pijeskom, teško da ćemo uspjeti predstaviti prirodne i kulturne

vrijednosti koje Fojnica ima, a koje polako pokrivamo hrpama

smeća. Pitamo se, kada će općinski resori zaduženi za

utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite

čovjekove okoline te zaduženi za upravljanje, financiranje i

unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne

infrastrukture, prepoznati značaj stjecanja prve slike na koju

posjetilac nailazi dolaskom u Fojnicu?

Svjetliji primjeri fojničke sadašnjosti dolaze nam iz

sportskih klubova, iz udruga građana, kao i od osoba koje

svojim stilom života i rada njeguju tradicionalne vrijednosti. U

ovom broju predstavljamo Katu Bilić, humanitarku i

zagovornicu duhovnosti. Tomislav Bošnjak nas vodi kroz staze

zavičaja, Ivan Katavić propituje "Fojničke perspektive", a naša

nova suradnica, Vedrana Komšić Pecirep, pisat će o običajima iz

ovih krajeva. Tu su i neizostavne rubrike iz oblasti psihologije i

zdravlja, pa uživajte u čitanju i ovog broja!

urednica

Suzana Lovrić

me Fojnice prvi put je spomenuto u dokumentima 18. ožujka 1369. godine, i taj datum je izabran kao Dan općine. Ovogodiš-Inje obilježavanje bilo je po mnogo čemu iznimka; ništa od sku-

pih domjenaka, uzvanica, političara i njihovih govora. Neobično je bilo vidjeti prazne stolice predviđene za predstavnike općinske vlasti u dvorani OŠ "Muhsin Rizvić", noć ranije, kada je u organi-zaciji KUD-a "1001 noć" održan kulturno-umjetnički i sportski program. Za zabavni dio prepune dvorane posjetitelja, gdje nije bilo slobodnog mjesta ni za stajanje, pobrinuli su se KUD "1001" noć sa svojim sekcijama (folklorna, vokalno-instrumentalna i sekcija modernog plesa), KPD "Matija Gubec" iz Bakovića, učenici OŠ "Muhsin Rizvić" te mladi band "Konflikt" koji je svojom svir-kom ispratio zadnje posjetitelje. Osim njih pozvani su sportski klubovi i udruženja koja djeluju na prostoru općine. Odazvali su se: Taekwondo klub "Hvojnica", KK "Star", BBK "Slapovi Kozice" i Karate klub "Fudokan". Demonstracijama svojih vještina izazvali su burne pljeske posjetitelja.

Svečana sjednica OV Fojnica upriličena je 18. ožujka u pro-storijama općine uz nazočnost vijećnika OV i uposlenika općine. Načelnik općine Salkan Merdžanić u svome je obraćanju nagla-sio kako je skromno obilježavanje Dana općine posljedica teške ekonomske situacije i da je mnogo korisnije sredstva koja bi se utrošila u proslavu upotrijebiti u važnije svrhe, na dobrobit gra-đana. Vjerojatno se i razlozi nedolaska općinara na spomenuti kulturno-zabavni i sportski programa, mada besplatan, mogu naći u toj racionalizaciji...

DAN OPĆINEFOJNICA

Tomislav BOŠNJAK

Page 3: Fojnička škrinja broj 33

2 BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. 3BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

UVODNIK

Fojnička škrinja, broj 33, ožujak/travanj 2015. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.:

063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

DOGAĐAJ FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Dragi prijatelji "Fojničke škrinje",

stižemo ponovno u vaše domove, ovaj put s pravim

proljetnim vremenom koje mami u prve šetnjice i sređivanje

vrtova i bašta...

Nažalost, nakon što je okopnio snijeg, a prije nego je

priroda izlistala, mogli smo vidjeti sramotno velike količine

smeća na obalama fojničkih rijeka i uz cestu. Onako, kako je

mnogima izgleda najlakše ga se riješiti- iz automobila

"zafrljaciti", pa gdje završi! S pretenzijama da budemo

turistička oaza ne samo za naše susjede iz regije, već i za one

koji žele pobjeći od panorama s nepreglednim pustinjskim

pijeskom, teško da ćemo uspjeti predstaviti prirodne i kulturne

vrijednosti koje Fojnica ima, a koje polako pokrivamo hrpama

smeća. Pitamo se, kada će općinski resori zaduženi za

utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite

čovjekove okoline te zaduženi za upravljanje, financiranje i

unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne

infrastrukture, prepoznati značaj stjecanja prve slike na koju

posjetilac nailazi dolaskom u Fojnicu?

Svjetliji primjeri fojničke sadašnjosti dolaze nam iz

sportskih klubova, iz udruga građana, kao i od osoba koje

svojim stilom života i rada njeguju tradicionalne vrijednosti. U

ovom broju predstavljamo Katu Bilić, humanitarku i

zagovornicu duhovnosti. Tomislav Bošnjak nas vodi kroz staze

zavičaja, Ivan Katavić propituje "Fojničke perspektive", a naša

nova suradnica, Vedrana Komšić Pecirep, pisat će o običajima iz

ovih krajeva. Tu su i neizostavne rubrike iz oblasti psihologije i

zdravlja, pa uživajte u čitanju i ovog broja!

urednica

Suzana Lovrić

me Fojnice prvi put je spomenuto u dokumentima 18. ožujka 1369. godine, i taj datum je izabran kao Dan općine. Ovogodiš-Inje obilježavanje bilo je po mnogo čemu iznimka; ništa od sku-

pih domjenaka, uzvanica, političara i njihovih govora. Neobično je bilo vidjeti prazne stolice predviđene za predstavnike općinske vlasti u dvorani OŠ "Muhsin Rizvić", noć ranije, kada je u organi-zaciji KUD-a "1001 noć" održan kulturno-umjetnički i sportski program. Za zabavni dio prepune dvorane posjetitelja, gdje nije bilo slobodnog mjesta ni za stajanje, pobrinuli su se KUD "1001" noć sa svojim sekcijama (folklorna, vokalno-instrumentalna i sekcija modernog plesa), KPD "Matija Gubec" iz Bakovića, učenici OŠ "Muhsin Rizvić" te mladi band "Konflikt" koji je svojom svir-kom ispratio zadnje posjetitelje. Osim njih pozvani su sportski klubovi i udruženja koja djeluju na prostoru općine. Odazvali su se: Taekwondo klub "Hvojnica", KK "Star", BBK "Slapovi Kozice" i Karate klub "Fudokan". Demonstracijama svojih vještina izazvali su burne pljeske posjetitelja.

Svečana sjednica OV Fojnica upriličena je 18. ožujka u pro-storijama općine uz nazočnost vijećnika OV i uposlenika općine. Načelnik općine Salkan Merdžanić u svome je obraćanju nagla-sio kako je skromno obilježavanje Dana općine posljedica teške ekonomske situacije i da je mnogo korisnije sredstva koja bi se utrošila u proslavu upotrijebiti u važnije svrhe, na dobrobit gra-đana. Vjerojatno se i razlozi nedolaska općinara na spomenuti kulturno-zabavni i sportski programa, mada besplatan, mogu naći u toj racionalizaciji...

DAN OPĆINEFOJNICA

Tomislav BOŠNJAK

Page 4: Fojnička škrinja broj 33

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

TRADICIONALNI USPON NA MATORAC

KORIZMENA HUMANITARNA AKCIJA ''RUKE MOJE DARUJU''

Članovi PD "Vranica" Fojnica svake godine u čast Dana općine Fojnice prirede tradicionalni uspon na Matorac iznad Fojnice

Tako je bilo i proteklog vikenda kada je 50 planinara krenulo iz Fojnice preko nase-lja Tješilo i lokaliteta Gorevine do vrha Ma-torca 1937 m.n.v. Za sve učesnike je u Tje-šilu Marjan Glavočević pripremio čaj i osvježavajuća pića. Planinari su grbenom Matorca pješačili do poznatog skijališta RC "Brusnica" Fojnica, gdje su imali zajednički ručak.

Osim članova PD "Vranica" u ovom pla-ninarskom pohodu su učestvovali planinari iz PD "Visočica" Visoko, PD "Bobovac" Ka-kanj, PD "Igman" Sarajevo, PD "Preslica" Doboj, PD "Avantur" Sarajevo, PD "Zlatni ljiljan" Sarajevo, PD "Pogorelica" Kiseljak i PD "Kiss" Kiseljak. Uspon je trajao sedam sati pješačenja i svi učesnici su obišli ovu planinarsku turu. (H.Č)

Prikupljanje prehrambenih namirnica higijenskih proizvoda i novčanih priloga

Korizmena humanitarna akcija "Ruke moje daruju", koja je trajala 7. i 8. ožujka, i ove je godine uspješno provedena u orga-nizaciji udruženja "La Verna" i Frame Foj-nica. Volonteri su prikupljali prehrambene namirnice, higijenske proizvode i novčane priloge u nekoliko trgovina na području Fojnice. Akciji se odazvao veliki broj žup-ljana čiji će prilozi biti dodijeljeni socijalno ugroženim obiteljima i pojedincima na po-dručju župe.

Ukupno su pripremljena 23 paketa za 23 obitelji i podijeljeni su u najkraćem mogućem roku. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji i tako pomogli onima kojima je to najpo-trebnije. (Valerija PULJIĆ)

DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI

ZAVOD DRIN: JEDNODNEVNI IZLETI NA PLANINU VRANICU

La Verna Fojnica: Korizmena humanitarna akcija

Udruženje "La Verna" je u četvrtak, 5. 3. 2015. godine, u suradnji sa Zavodom za transfuziologiju – Sarajevo, po peti put organiziralo akciju dobrovoljnog darivanja krvi.

U prostorijama Franjevačkog samo-stana Duha Svetog u Fojnici, od trideset dobrovoljaca, krv su darovale dvadeset i četiri osobe. Ni loši vremenski uvjeti nisu omeli one koji su odlučili pokazati svoju humanost. Zahvaljujemo se svima koji su sudjelovali u ovoj akciji i na ovaj način pomogli drugima. Također, hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da se uspješno organizira još jedna akcija.

(Vanja OROZ)

Hotel "Brusnica" ugostio korisnike usluga Zavoda "Bakovići"

Korisnici usluga Zavoda Bakovići su, u periodu od 23. do 26. ožujka ove godine, uživali u jednodnevnim izletima na planini Vranici. Izleti su omogućeni za ukupno 32 korisnika, koji su u četiri skupine, u pratnji djelatnika Zavoda "Bakovići", proveli ugodno vrijeme koristeći i usluge Hotela „Brusnica“.

Ovim putem se sudionici spomenutih izleta zahvaljuju donatoru jer im je nese-bičnom gestom omogućio organizaciju i realizaciju izleta.

Isto tako, zahvaljuju se osoblju Hotela "Brusnica" na susretljivosti, ljubaznosti i druženju, te poručuju: "Sve je bilo super, više nego odlično".

Nažalost, sudionici izleta bili su primo-rani veći dio vremena provesti u restoranu Hotela 'Brusnica' pošto je padala kiša i vjetar duvao, tako da nisu mogli izaći u šetnju. Ipak, i u restoranu im je bilo lijepo, tu su jeli, pili kavu i družili se od 9,30 do 17 sati."

( Branimir MILIČEVIĆ)

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

DEFILE UČENIKA POVODOM DANA OPĆINE FOJNICA

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO KUD "1001 NOĆ" FOJNICA

18. mart se obilježava kao Dan općine Fojnica. Naime, 18. marta 1365. godine, prema sačuvanoj povijesnoj građi, Fojnica se prvi put spominje u pisanim doku-mentima (kupoprodajni ugovor) kada su ovamo došli njemački i dubrovački ru-dari kako bi eksploatisali ovo područje bogato željeznom rudom.

Kako bi dali svoj doprinos u obilježavanju Dana općine Fojnica, učenici i profesori Srednje mješovite škole "Zijah Dizdarević" Fojnica su u defileu ponosno prošli ulicama Fojnice od škole do OC "Stella" i nazad sa prigodnim transpa-rentima te su sa zahvalnošću prisjetili se svih sugrađana koji su kroz stoljeća foj-ničke historije stvarali i gradili bolju budućnost za sve nas.

Dan prije, u večernjim satima, u punoj sportskoj dvorani SMŠ "Zijah Dizda-rević" upriličen je prigodan kulturno-zabavni program u kojem su učestvovali KUD "1001 noć" iz Fojnice i KPD "Matija Gubec" također iz Fojnice, te su se pred-stavila i sportska udruženja koja djeluju u ovoj općini.

Za istu svečanost, učenice naše škole Japaur Amina i Salčinović Amina pripremile su literarni rad pod nazivom "Moj grad" koji je tom prigodom pročitan prisutnima.

Svim navedenim aktivnostima, učenici SMŠ "Zijah Dizdarević" Fojnica ukazali su na važnost obilježavanja Dana općine Fojnica.

(Srednja mješovita škola „Zijah Dizdarević“)

KUD "1001 noć" Fojnica je osnovano 2007. godine i broji 82 svoja aktivna člana koji su raspoređeni u nekoli-ko sekcija. To su dvije folk-lorne sekcije (starija i mla-đa), sekcija modernog plesa, instrumentalna sekcija, pje-vačka i horska sekcija.

Nastupali su više puta u Fojnici i BiH, kao i nekoliko puta u Turskoj i Hrvatskoj.

Prvog dana proteklog vikenda je u prostorijama KUD-a "1001 NOĆ" Fojnica u Fojnici održana izvještajno izborna skupština društva, na kojoj je usvojen izvještaj o radu za protekli period i plan rada za tekuću godinu.

Na ovoj skupštini je izabrano novo rukovodstvo društva. Za predsjednika skupštine KUD-a „1001 noć“ Fojnica je izabrana Fatima Pašić. Pored nje Upravni odbor društva čine još Nermin Berbić, Midhat Salčinović i Amir Bajraktarević. U Nadzorni odbor su izabrani Nermin Meša, Samira Kurta, Nihada Salčinović, dok Sud časti čine Alma Kljaho, Munira Berbić i Nijaz Pugonja. Na sastanku UO društva će bit izabran novi predsjednik KUD-a „1001 noć“ Fojnica. (H.Č.)

Već petu godinu zaredom penzioneri Slovenije dolaze organizirano u grupama na odmor i rehabilitaciju u Lječilište "Reumal" Fojnica. Svake godine se broj posje-ta njihovih penzionera povećava. Posljednjeg radnog dana ove sedmice je trideset predstavnika udruženja penzionera Slovenije posjetilo "Reumal" u Fojnici, a pred-vodila ih je Božena Kos, a koja je i najveći "krivac" dobre i plodne saradnje menadž-menta Lječilišta „Reumal“ i udruženja penzionera iz Slovenije

"Prije pet godina nas šesnaestoro predstavnika udruženja iz Slovenije posjetili smo Lječilište 'Reumal' u Fojnici i od tada svake godine broj posjeta raste. Evo danas su tu predstavnici penzionera iz Ljubljane, Maribora, Celja, Velenja, Rogaške Slatine, Sežane, ma skoro iz cijele Slovenije. Došli smo da vidimo kakvi su uslovi u ovom banjskom lječilištu za rehabilitaciju i boravak naših penzionera", kaže Bo-žena Kos.

"Čuje se dobar glas o ljekovitosti vaše termalne vode i gostoprimstvu vaših građana, a o ljepotama prirode i kulturno-historijskim spomenicima dosta znamo. Tokom ovog vikenda imali smo sastanak sa menadžmentom Lječilišta 'Reumal' Fojnica, pogledali film o liječilištu, obišli kompleks liječilišta, Franjevački samo-stan i Čaršijsku džamiju. Drugog dana smo posjetili Sarajevo i bilo nam je divno. Prenijet ćemo ove utiske našim penzionerima i mislim da će se veliki broj njih odlučiti posjetiti Fojnicu", zaključila je Božena Kos.

Goste iz Slovenije su o radu Lječilišta "Reumal" Fojnica upoznali dr. Elvedin Kapo, generalni direktor Lječilišta i Semin Sudžuka, zamjenik direktora. (H.Č.)

LJEČILIŠTE „REUMAL“ FOJNICA POSJETILO TRIDESET

PREDSTAVNIKA UDRUŽENJA PENZIONERA IZ SLOVENIJE

Page 5: Fojnička škrinja broj 33

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

TRADICIONALNI USPON NA MATORAC

KORIZMENA HUMANITARNA AKCIJA ''RUKE MOJE DARUJU''

Članovi PD "Vranica" Fojnica svake godine u čast Dana općine Fojnice prirede tradicionalni uspon na Matorac iznad Fojnice

Tako je bilo i proteklog vikenda kada je 50 planinara krenulo iz Fojnice preko nase-lja Tješilo i lokaliteta Gorevine do vrha Ma-torca 1937 m.n.v. Za sve učesnike je u Tje-šilu Marjan Glavočević pripremio čaj i osvježavajuća pića. Planinari su grbenom Matorca pješačili do poznatog skijališta RC "Brusnica" Fojnica, gdje su imali zajednički ručak.

Osim članova PD "Vranica" u ovom pla-ninarskom pohodu su učestvovali planinari iz PD "Visočica" Visoko, PD "Bobovac" Ka-kanj, PD "Igman" Sarajevo, PD "Preslica" Doboj, PD "Avantur" Sarajevo, PD "Zlatni ljiljan" Sarajevo, PD "Pogorelica" Kiseljak i PD "Kiss" Kiseljak. Uspon je trajao sedam sati pješačenja i svi učesnici su obišli ovu planinarsku turu. (H.Č)

Prikupljanje prehrambenih namirnica higijenskih proizvoda i novčanih priloga

Korizmena humanitarna akcija "Ruke moje daruju", koja je trajala 7. i 8. ožujka, i ove je godine uspješno provedena u orga-nizaciji udruženja "La Verna" i Frame Foj-nica. Volonteri su prikupljali prehrambene namirnice, higijenske proizvode i novčane priloge u nekoliko trgovina na području Fojnice. Akciji se odazvao veliki broj žup-ljana čiji će prilozi biti dodijeljeni socijalno ugroženim obiteljima i pojedincima na po-dručju župe.

Ukupno su pripremljena 23 paketa za 23 obitelji i podijeljeni su u najkraćem mogućem roku. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji i tako pomogli onima kojima je to najpo-trebnije. (Valerija PULJIĆ)

DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI

ZAVOD DRIN: JEDNODNEVNI IZLETI NA PLANINU VRANICU

La Verna Fojnica: Korizmena humanitarna akcija

Udruženje "La Verna" je u četvrtak, 5. 3. 2015. godine, u suradnji sa Zavodom za transfuziologiju – Sarajevo, po peti put organiziralo akciju dobrovoljnog darivanja krvi.

U prostorijama Franjevačkog samo-stana Duha Svetog u Fojnici, od trideset dobrovoljaca, krv su darovale dvadeset i četiri osobe. Ni loši vremenski uvjeti nisu omeli one koji su odlučili pokazati svoju humanost. Zahvaljujemo se svima koji su sudjelovali u ovoj akciji i na ovaj način pomogli drugima. Također, hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da se uspješno organizira još jedna akcija.

(Vanja OROZ)

Hotel "Brusnica" ugostio korisnike usluga Zavoda "Bakovići"

Korisnici usluga Zavoda Bakovići su, u periodu od 23. do 26. ožujka ove godine, uživali u jednodnevnim izletima na planini Vranici. Izleti su omogućeni za ukupno 32 korisnika, koji su u četiri skupine, u pratnji djelatnika Zavoda "Bakovići", proveli ugodno vrijeme koristeći i usluge Hotela „Brusnica“.

Ovim putem se sudionici spomenutih izleta zahvaljuju donatoru jer im je nese-bičnom gestom omogućio organizaciju i realizaciju izleta.

Isto tako, zahvaljuju se osoblju Hotela "Brusnica" na susretljivosti, ljubaznosti i druženju, te poručuju: "Sve je bilo super, više nego odlično".

Nažalost, sudionici izleta bili su primo-rani veći dio vremena provesti u restoranu Hotela 'Brusnica' pošto je padala kiša i vjetar duvao, tako da nisu mogli izaći u šetnju. Ipak, i u restoranu im je bilo lijepo, tu su jeli, pili kavu i družili se od 9,30 do 17 sati."

( Branimir MILIČEVIĆ)

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

DEFILE UČENIKA POVODOM DANA OPĆINE FOJNICA

IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO KUD "1001 NOĆ" FOJNICA

18. mart se obilježava kao Dan općine Fojnica. Naime, 18. marta 1365. godine, prema sačuvanoj povijesnoj građi, Fojnica se prvi put spominje u pisanim doku-mentima (kupoprodajni ugovor) kada su ovamo došli njemački i dubrovački ru-dari kako bi eksploatisali ovo područje bogato željeznom rudom.

Kako bi dali svoj doprinos u obilježavanju Dana općine Fojnica, učenici i profesori Srednje mješovite škole "Zijah Dizdarević" Fojnica su u defileu ponosno prošli ulicama Fojnice od škole do OC "Stella" i nazad sa prigodnim transpa-rentima te su sa zahvalnošću prisjetili se svih sugrađana koji su kroz stoljeća foj-ničke historije stvarali i gradili bolju budućnost za sve nas.

Dan prije, u večernjim satima, u punoj sportskoj dvorani SMŠ "Zijah Dizda-rević" upriličen je prigodan kulturno-zabavni program u kojem su učestvovali KUD "1001 noć" iz Fojnice i KPD "Matija Gubec" također iz Fojnice, te su se pred-stavila i sportska udruženja koja djeluju u ovoj općini.

Za istu svečanost, učenice naše škole Japaur Amina i Salčinović Amina pripremile su literarni rad pod nazivom "Moj grad" koji je tom prigodom pročitan prisutnima.

Svim navedenim aktivnostima, učenici SMŠ "Zijah Dizdarević" Fojnica ukazali su na važnost obilježavanja Dana općine Fojnica.

(Srednja mješovita škola „Zijah Dizdarević“)

KUD "1001 noć" Fojnica je osnovano 2007. godine i broji 82 svoja aktivna člana koji su raspoređeni u nekoli-ko sekcija. To su dvije folk-lorne sekcije (starija i mla-đa), sekcija modernog plesa, instrumentalna sekcija, pje-vačka i horska sekcija.

Nastupali su više puta u Fojnici i BiH, kao i nekoliko puta u Turskoj i Hrvatskoj.

Prvog dana proteklog vikenda je u prostorijama KUD-a "1001 NOĆ" Fojnica u Fojnici održana izvještajno izborna skupština društva, na kojoj je usvojen izvještaj o radu za protekli period i plan rada za tekuću godinu.

Na ovoj skupštini je izabrano novo rukovodstvo društva. Za predsjednika skupštine KUD-a „1001 noć“ Fojnica je izabrana Fatima Pašić. Pored nje Upravni odbor društva čine još Nermin Berbić, Midhat Salčinović i Amir Bajraktarević. U Nadzorni odbor su izabrani Nermin Meša, Samira Kurta, Nihada Salčinović, dok Sud časti čine Alma Kljaho, Munira Berbić i Nijaz Pugonja. Na sastanku UO društva će bit izabran novi predsjednik KUD-a „1001 noć“ Fojnica. (H.Č.)

Već petu godinu zaredom penzioneri Slovenije dolaze organizirano u grupama na odmor i rehabilitaciju u Lječilište "Reumal" Fojnica. Svake godine se broj posje-ta njihovih penzionera povećava. Posljednjeg radnog dana ove sedmice je trideset predstavnika udruženja penzionera Slovenije posjetilo "Reumal" u Fojnici, a pred-vodila ih je Božena Kos, a koja je i najveći "krivac" dobre i plodne saradnje menadž-menta Lječilišta „Reumal“ i udruženja penzionera iz Slovenije

"Prije pet godina nas šesnaestoro predstavnika udruženja iz Slovenije posjetili smo Lječilište 'Reumal' u Fojnici i od tada svake godine broj posjeta raste. Evo danas su tu predstavnici penzionera iz Ljubljane, Maribora, Celja, Velenja, Rogaške Slatine, Sežane, ma skoro iz cijele Slovenije. Došli smo da vidimo kakvi su uslovi u ovom banjskom lječilištu za rehabilitaciju i boravak naših penzionera", kaže Bo-žena Kos.

"Čuje se dobar glas o ljekovitosti vaše termalne vode i gostoprimstvu vaših građana, a o ljepotama prirode i kulturno-historijskim spomenicima dosta znamo. Tokom ovog vikenda imali smo sastanak sa menadžmentom Lječilišta 'Reumal' Fojnica, pogledali film o liječilištu, obišli kompleks liječilišta, Franjevački samo-stan i Čaršijsku džamiju. Drugog dana smo posjetili Sarajevo i bilo nam je divno. Prenijet ćemo ove utiske našim penzionerima i mislim da će se veliki broj njih odlučiti posjetiti Fojnicu", zaključila je Božena Kos.

Goste iz Slovenije su o radu Lječilišta "Reumal" Fojnica upoznali dr. Elvedin Kapo, generalni direktor Lječilišta i Semin Sudžuka, zamjenik direktora. (H.Č.)

LJEČILIŠTE „REUMAL“ FOJNICA POSJETILO TRIDESET

PREDSTAVNIKA UDRUŽENJA PENZIONERA IZ SLOVENIJE

Page 6: Fojnička škrinja broj 33

RETROVIZOR

6 7

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKE PERSPEKTIVE

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

Ivan Katavić

20 godina bez dolazanog perona

"Turisti koji posjećuju Fojnicu, kada dođu na stanicu nemaju se gdje skloniti. To je za ovaj grad i žalosno i strašno", naglašava Stanić.

"Još jedno ruglo u ovoj općini je i stara autobusna stanica. Ovaj objekt također je nekada bio u vlasništu Šumarije Foj-nica, a danas je u privatnom vlasništvu. Ta zgrada je bila predmet privatizacije i to više nije općinsko, odnosno prodato je. Imenom i prezimenom se zna vlasnik. To je također jedna duga priča", dodaje načelnik Merdžanić.

Tijekom prošle godine općina Fojnica je bila najposjećenija turistička lokacija u Srednjobosanskom kantonu. Iako mje-sto pretenduje da bude turistički centar, još je mnogo nedostataka u gradu koje treba riješiti.

Marina Šimunić, predsjednica Ud-ruženja "Fojnička žena" o tome kaže: "Kao i za većinu problema koje imamo u Fojnici, zna se tko je odgovoran. Odgo-vorne su naše strukture vlasti."

Svih nedostataka u gradu svjestan je i prvi čovjek fojničke izvršne vlasti.

"Velika šteta je kad bilo što nemate u gradu dvadeset godina nakon rata. Mo-rate znati da je ovo vrijeme postratnog oporavka i razvoja. Ovo je i vrijeme po-malo čudno. Da bi funkcionisala jedna lokalna sredina mora postojati politička stabilnost. Morate stvarati harmoniju suživota i rada. To su osnovne pretpo-stavke da bi se nešto radilo i gradilo.“

Inače, u Fojnici nije riješeno ni pitanje kino dvorane, gradskog stadiona, vrtića i omladinskog centra.

o regulacijskom planu općine Fojni-ca iz osamdesetih godina na tom ze-Pmljištu predviđena je gradnja nove

zgrade autobusne stanice, ali i gradske tržnice.

Zemljište je franjevcima oduzeto u komunizmu. Koristila ga je sada već pro-pala Šumarija Fojnica, a 2006. godine do-dijeljno je na korištenje općini. Nedavno su dvije strane postigle dogovor.

Fra Nikica Vujica, gvardijan Franje-vačkog samostana u Fojnici o tome kaže:

"U tom ugovoru mi dopuštamo da općina može graditi autobusnu stanicu i neke druge objekte, kao što je pijaca. Ukoliko bude donesen zakon o restituci-ji, u što je teško vjerovati, onda je općina dužna tu parcelu u cjelosti isplatiti po ci-jeni koja bude tada važila, odnosno kada spomenuti zakon stupi na snagu."

Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnica, također je zadovoljan postignu-tim dogovorom:

"U ovom momentu pregovori su u to-ku. Idejno rješenje je urađeno. Početkom građevinskih radova u 2015. godini tre-bala bi početi gradnja autobusne stani-ce."

"Izgradnja autobusne stanice bila je i predmet rasprava fojničkog Općinskog vijeća. Ponuđeno rješenje jednoglasno je prihvaćeno", kaže vjećnik Tihomir Sta-nić.

Svi oni koji su koristili usluge autobusnog prijevoza, autobus su morali čekati pod vedrim nebom. Zemljište na kojem se treba graditi stanica godinama je predmet imovinsko-pravnih sporova između Franjevačkog samostana i općine.

POSTIGNUT DOGOVOR: Salkan Merdžanić I fra Nikica Vujica

AUTOBUSNA STANICA FOJNICA

ahvaljujući, prije svega, organizato-ru Nikici Bošnjaku "Kiki" i ove je go-Zdine u Bakovićima održan sadrža-

jan natjecateljsko-zabavni program po-vodom temeljnog kršćanskog blagdana – Uskrsa. Započeo je nakon nedjeljnog misnog slavlja, u Domu KPD "Matija Gu-bec" gdje se unatoč lošem vremenu (sni-jeg i kiša) okupio veliki broj onih s uvje-renjem kako su baš njihova odabrana jaja najtvrđa, i još više onih koji su to radoznalo pratili.

U borbu za najtvrđa jaja upustilo se 17 natjecatelja. Čini se da je ove godine konkurencija bila najžešća (mada su

Nastavljena uskršnjatradicija u Bakovićima

Tomislav BOŠNJAK

"najjače snage" otišle u Kiseljak na meg-dan Kiseljačanima), ali su se već nakon prvog kruga nazirali favoriti čije su školj-ke bile neznatno prazne. Bilo je mnogo zanimljivijih duela prije finalnog jer je i ove godine (treće zaredom) Ivan Bošnjak "Miško" iz Ravnica bio uvjerljiv – ostalo mu je 14 čitavih jaja.

Poredak: 1. mjesto – Ivan Bošnjak , 2. – Robert Okić "Šegin", 3. Igor Bućo.

Osim simboličnih nagrada i zahvalni-ca ove godine pobjednik je primio i pe-har.

Muzičku kulisu tucanja jajima pratio je Robert Bošnjak iz Otigošća svirajući uživo, a navečer mu se kao potpora u pje-vanju pridružila supruga. Tradicionalno, pored igranke bio je izbor najljepše pisa-nice. Tročlani žiri imao je tešku zadaću od 21 prijavljene pisanice izabrati naj-ljepšu kreaciju, s obzirom da su rađene u različitim tehnikama šaranja. Na koncu je odlučeno: 1. mjesto – Branko Kalem, 2. – Dario Oroz (Zoranov), 3. Pero Puljić "Pege".

Kao i kod natjecanja u tucanju jajima pobjednici su primili nagrade, zahval-nice za očuvanje i njegovanje tradicije, a pobjednik i pehar.

Uskrsnu radost nakon korizmenih odricanja svatko je slavio na svoj način; jedni veseljem i igrom u kolu, drugi kva-šenjem žednih grla u susjednoj prostoriji kavane.

Page 7: Fojnička škrinja broj 33

RETROVIZOR

6 7

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKE PERSPEKTIVE

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

Ivan Katavić

20 godina bez dolazanog perona

"Turisti koji posjećuju Fojnicu, kada dođu na stanicu nemaju se gdje skloniti. To je za ovaj grad i žalosno i strašno", naglašava Stanić.

"Još jedno ruglo u ovoj općini je i stara autobusna stanica. Ovaj objekt također je nekada bio u vlasništu Šumarije Foj-nica, a danas je u privatnom vlasništvu. Ta zgrada je bila predmet privatizacije i to više nije općinsko, odnosno prodato je. Imenom i prezimenom se zna vlasnik. To je također jedna duga priča", dodaje načelnik Merdžanić.

Tijekom prošle godine općina Fojnica je bila najposjećenija turistička lokacija u Srednjobosanskom kantonu. Iako mje-sto pretenduje da bude turistički centar, još je mnogo nedostataka u gradu koje treba riješiti.

Marina Šimunić, predsjednica Ud-ruženja "Fojnička žena" o tome kaže: "Kao i za većinu problema koje imamo u Fojnici, zna se tko je odgovoran. Odgo-vorne su naše strukture vlasti."

Svih nedostataka u gradu svjestan je i prvi čovjek fojničke izvršne vlasti.

"Velika šteta je kad bilo što nemate u gradu dvadeset godina nakon rata. Mo-rate znati da je ovo vrijeme postratnog oporavka i razvoja. Ovo je i vrijeme po-malo čudno. Da bi funkcionisala jedna lokalna sredina mora postojati politička stabilnost. Morate stvarati harmoniju suživota i rada. To su osnovne pretpo-stavke da bi se nešto radilo i gradilo.“

Inače, u Fojnici nije riješeno ni pitanje kino dvorane, gradskog stadiona, vrtića i omladinskog centra.

o regulacijskom planu općine Fojni-ca iz osamdesetih godina na tom ze-Pmljištu predviđena je gradnja nove

zgrade autobusne stanice, ali i gradske tržnice.

Zemljište je franjevcima oduzeto u komunizmu. Koristila ga je sada već pro-pala Šumarija Fojnica, a 2006. godine do-dijeljno je na korištenje općini. Nedavno su dvije strane postigle dogovor.

Fra Nikica Vujica, gvardijan Franje-vačkog samostana u Fojnici o tome kaže:

"U tom ugovoru mi dopuštamo da općina može graditi autobusnu stanicu i neke druge objekte, kao što je pijaca. Ukoliko bude donesen zakon o restituci-ji, u što je teško vjerovati, onda je općina dužna tu parcelu u cjelosti isplatiti po ci-jeni koja bude tada važila, odnosno kada spomenuti zakon stupi na snagu."

Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnica, također je zadovoljan postignu-tim dogovorom:

"U ovom momentu pregovori su u to-ku. Idejno rješenje je urađeno. Početkom građevinskih radova u 2015. godini tre-bala bi početi gradnja autobusne stani-ce."

"Izgradnja autobusne stanice bila je i predmet rasprava fojničkog Općinskog vijeća. Ponuđeno rješenje jednoglasno je prihvaćeno", kaže vjećnik Tihomir Sta-nić.

Svi oni koji su koristili usluge autobusnog prijevoza, autobus su morali čekati pod vedrim nebom. Zemljište na kojem se treba graditi stanica godinama je predmet imovinsko-pravnih sporova između Franjevačkog samostana i općine.

POSTIGNUT DOGOVOR: Salkan Merdžanić I fra Nikica Vujica

AUTOBUSNA STANICA FOJNICA

ahvaljujući, prije svega, organizato-ru Nikici Bošnjaku "Kiki" i ove je go-Zdine u Bakovićima održan sadrža-

jan natjecateljsko-zabavni program po-vodom temeljnog kršćanskog blagdana – Uskrsa. Započeo je nakon nedjeljnog misnog slavlja, u Domu KPD "Matija Gu-bec" gdje se unatoč lošem vremenu (sni-jeg i kiša) okupio veliki broj onih s uvje-renjem kako su baš njihova odabrana jaja najtvrđa, i još više onih koji su to radoznalo pratili.

U borbu za najtvrđa jaja upustilo se 17 natjecatelja. Čini se da je ove godine konkurencija bila najžešća (mada su

Nastavljena uskršnjatradicija u Bakovićima

Tomislav BOŠNJAK

"najjače snage" otišle u Kiseljak na meg-dan Kiseljačanima), ali su se već nakon prvog kruga nazirali favoriti čije su školj-ke bile neznatno prazne. Bilo je mnogo zanimljivijih duela prije finalnog jer je i ove godine (treće zaredom) Ivan Bošnjak "Miško" iz Ravnica bio uvjerljiv – ostalo mu je 14 čitavih jaja.

Poredak: 1. mjesto – Ivan Bošnjak , 2. – Robert Okić "Šegin", 3. Igor Bućo.

Osim simboličnih nagrada i zahvalni-ca ove godine pobjednik je primio i pe-har.

Muzičku kulisu tucanja jajima pratio je Robert Bošnjak iz Otigošća svirajući uživo, a navečer mu se kao potpora u pje-vanju pridružila supruga. Tradicionalno, pored igranke bio je izbor najljepše pisa-nice. Tročlani žiri imao je tešku zadaću od 21 prijavljene pisanice izabrati naj-ljepšu kreaciju, s obzirom da su rađene u različitim tehnikama šaranja. Na koncu je odlučeno: 1. mjesto – Branko Kalem, 2. – Dario Oroz (Zoranov), 3. Pero Puljić "Pege".

Kao i kod natjecanja u tucanju jajima pobjednici su primili nagrade, zahval-nice za očuvanje i njegovanje tradicije, a pobjednik i pehar.

Uskrsnu radost nakon korizmenih odricanja svatko je slavio na svoj način; jedni veseljem i igrom u kolu, drugi kva-šenjem žednih grla u susjednoj prostoriji kavane.

Page 8: Fojnička škrinja broj 33

Zajedno za osmjehna licu i sjaj u oku

8 9

HUMANOST NA DJELU

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

kojoj je dijagnosticiran autistični pore-mećaj te je upućena na daljnje pretrage i liječenje u Sarajevo. Sve ovo pred ro-ditelje je stavilo još veće nepremostive prepreke. Bez svoga doma, bez ikakvih primanja, bez ikakvog statusa, a s og-romnim izazovima ispred sebe. Unatoč svojoj volji i htijenju stavljeni su u bez-izlaznu situaciju. Samozatajni, vrijedni i čestiti ljudi, idu na dnevnicu kad ih netko zovne i tako preživljavaju, ali uvijek jedno mora ostati uz djecu. I najbliži susjedi su saznali za njihove probleme, tek kada više nisu imali izlaza.

Ono što uporno ponavljaju je da ih je sram da im itko pomaže, da bi samo željeli bilo kakav posao i da bi mogli živjeti od rada svojih ruku. Nakon inici-jative svojih članica, "Fojnička žena" aktivno se uključila u pomoć ovoj obi-telji. Posjetili smo njihovu obitelj i uz srdačan prijem popričali smo s njima o najtežim i najprioritetnijim stvarima koje moraju riješiti i krenuli smo zajed-no u akciju.

bitelj Drage Miletića i Donkice Pu-ljić skoro se doselila u Bakoviće u Okuću Dragine sestre sa svoje dvoje

djece. I ne bi to bilo ništa neobično u ova teška vremena da se ova obitelj ne seli već po tko zna koji put, a sada su u ne baš uvjetnoj kući, bez ikakvih pri-manja, i, što je najgore, s dvoje bolesne djece. Devetogodišnji Damjan rođen je kao neurorizično dijete, pohađa os-novnu školu u Gojevićima i u sklopu obrazovanja s njim rade logoped i psi-holog. Damjanovo stanje već od rođe-nja zahtijevalo je posebne tretmane i liječenje, ali zbog materijalnog stanja roditelji mu nisu mogli to priuštiti.

Za razliku od Damjana koji se, una-toč svemu, dosta dobro nosi sa svim problemima koje ima, za četverogodiš-nju Darjanu to se i ne bi moglo reći. Darjana je jedna razdragana, vesela i prelijepa djevojčica koja još ne govori, s primjetnim odsustvom pozornosti,

Ima li išta ljepše od prvog proljetnog sunca poslije duge i teške zime, na što nas je podsjetio i dan kada smo posjetili obitelj Miletić-Puljić u Ba-kovićima, ma ima osmjeh na licima i sjaj u očima koje smo vidjeli kod Darjane i Damjana unatoč teškoj sudbini koja ih je zadesila.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJAINTERVIEW

Marina ŠIMUNIĆ

Politika u BiH postala je temelj za osobnu promociju pojedinca

Jakov Gavran:

Jakov Gavran nedavno je iza-bran za predsjednika JU za medi-cinsku rehabilitaciju i banjsko lije-čenje - lječilište "Reumal", čime je postao prvi Hrvat na toj poziciji nakon rata. Nakon posljednjih lo-kalnih izbora u BiH, kao kandidat HDZ BiH izabran je za vijećnika OV Fojnice. Dugogodišnji je član fojni-čke podružnice HKD Napredak.

U razgovoru za Fojničku škrinju govori o značaju funkcije na koju je nedavno izabran, političkoj i ekonomskoj situaciji u Fojnici i aktivnostima u HKD Napredak.

Ivan KATAVIĆ

n Izabrani ste za predsjednika JU za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Reumal" Fojnica. Kako je došlo do toga?

o Čast mi je i zadovoljstvo biti gost na stranicama naše Škrinje. Osjećam se po-nosan što sam i ja, osobno, jedan mali ka-menčić mozaika u njenom izlasku od prosinca 2009. godine. Da, izabran sam u Upravni odbor JU za medicinsku rehabi-litaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Re-umal" Fojnica, konkretno za predsjed-nika UO. Poslije provedenih procedura i intervjua kandidata, a bilo ih je 11, po-vjerenstvo za izbor i načelnik općine predložili su me za predsjedniaka UO, a Općinsko vijeće Fojnica, 27.11.2014. godine, imenovalo me za predsjednika JU za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Reumal" Fojnica. Na-dam se da je mojim imenovanjem posla-na pozitivna poruka svim Hrvatima u Fojnici da smo ravnopravan čimbenik u suživotu i razvoju naše općine. Inače "Re-umal" je nosilac razvoja Fojnice i pre-poznatljiv brend u cijeloj BiH.

nFojnica. Kako u ovom trenutku vidite Fojnicu u političkom i ekonomskom smislu?

o Želim, i na ovaj način, da se zahvalim svim glasačima koji su mi ponovno uka-zali povjerenje da budem vijećnik OV. Mislim da se u Fojnici stvara pozitivna klima povjerenja među ljudima što se može iščitati u jedinstvenom pristupu kod donošenja odluka na Općinskom vi-jeću, a koje su bitne za razvoj općine. U gospodarskom smislu sam naročito op-timist, obzirom na prirodne resurse s kojima raspolažemo, posebno razvoja zdravstvenog turizma, zatim tu je bogat-stvo vode i šuma koje trebamo podrediti razvoju cijele općine.

n Kako ocjenjujete dosadašnji rad političara koji su na vlasti u Fojnici, prije svega načelnika?

o U dosadašnjem radu zakonodavne vlasti u općini, konkretno OV nisam za-dovoljan jer ne prati trend razvoja tržišta u globalnom smislu. Do sada nije zakaza-na ni jedna tematska sjednica gdje bi se raspravljalo, npr. o razvoju turizma u op-

U ovom mandatu ste vijećnik OV ćini, zatim o transparentnom izvozu dr-venih sortimenata s područja općine, da-vanju prirodnih dobara pod koncesije, unapređenje gospodarstva kroz formira-nje udruge poslodavaca i drugih tako bit-nih pitanja za razvoj općine. Ocjenu rada načelnika dali su njegovi sugrađani iza-bravši ga treći, uzastopni put, na lokal-nim izborima za načelnika. Mišljenja sam da načelnik potiče rad OV, što pokazuje i zadnji primjer usvajanja Proračuna za 2015. godinu, koji je usvojen u zakon-skom roku, a to je među rijetkim općina-ma u Federaciji BiH, čime nije dovedeno pitanje funkcioniranja rada općinskih službi u Fojnici.

n sebi i gledaju li političari u toj zemlji samo vlastite interese?

o Politika u svijetu je posao i nauka koja je podređena čovjeku, za njegovu dobro-bit, a putem donošenja i primjene kvali-tetnih zakona. Međutim, politika u BiH je postala temelj za osobnu promociju po-jedinca kroz političko djelovanje određe-ne partije jer BiH je s najviše registrira-nih partija koje se financiraju iz proraču-

Koliko je politika u BiH svrha sama

na svih razina vlasti BiH. Takvu situaciju trebamo mijenjati ako želimo prosperi-tet i istinsku demokraciju.

n

o U lokalnu politiku sam se uključio po-slije ratnih strahota da bih svoje znanje i iskustvo stavio u funkciju razvoja lokal-ne zajednice, tolerancije među građani-ma i vraćanju povjerenja među ljudima.

n Godinama ste u HKD Napredak. Kakve su aktivnosti na tom području s aspekta Fojnice?

o Ponovnim osnivanjem Napretkove po-družnice u Fojnici u rujnu 2008. godine, jer možda niste znali da je prva podruž-nica HKD Napredak u Fojnici utemeljena još 1907. godine, aktivan sam u Napret-ku, na što sam ponosan. S aspekta djelo-vanja Napretka u Fojnici mogu slobodno reći da je za period od osnivanja do da-nas, upravo Napredak nosilac kulturnih zbivanja Hrvata u Fojnici kroz organizi-ranje kulturnih manifestacija,naročito u dane adventa i Dane općine Fojnice, pu-tem likovnih izložbi izdavanja knjiga (npr. "Gvožđanska kotlina")… Posebno želim napomenuti da je u ovam periodu djelovanja Napretka u Fojnici našim čla-novima dodijeljeno 14 stipendija Na-pretkova fonda "Ivo Andrić – Vladimir Prelog". Priznanje za rad ukazala mi je i Središnja uprava Napretka kada je i odr-žana 60. jubilarna skupština u Fojnici 2012. godine. U posljednje vrijeme spla-snuo je rad ove podružnice jer mladi, koji su dobivali stipendije, nemaju volje za rad što je bilo vidljivo na posljednoj odr-žanoj skupštini podružnice.

n Kako vidite Fojnicu u budućnosti?

o Fojnica je moj rodni grad u kojem ži-vim sa svojom obitelji. Smatram da moj grad i njeni građani zaslužuju bolju bu-dućnost, a to možemo ostvariti putem ulaganja u ljudske resurse, naročito u mlade ljude, razvoj, poticanje malog po-duzetništva i korištenje prirodnih resur-sa u Fojnici, kao i organiziranje udruge gospodarstvenika jer smo jedina općina koja nema ovu udrugu, itd…

n Što biste poručli Fojničanima pred Uskrs?

o Uskrs je blagdan nade i trebamo ga dostojno proslaviti, kako u obitelji, tako i s našim susjedima i svim građanima. Svim Fojničanima želim dobro zdravlje s nadom u bolju budućnost u Fojnici.

Zašto ste se Vi uključili u politiku?

Page 9: Fojnička škrinja broj 33

Zajedno za osmjehna licu i sjaj u oku

8 9

HUMANOST NA DJELU

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

kojoj je dijagnosticiran autistični pore-mećaj te je upućena na daljnje pretrage i liječenje u Sarajevo. Sve ovo pred ro-ditelje je stavilo još veće nepremostive prepreke. Bez svoga doma, bez ikakvih primanja, bez ikakvog statusa, a s og-romnim izazovima ispred sebe. Unatoč svojoj volji i htijenju stavljeni su u bez-izlaznu situaciju. Samozatajni, vrijedni i čestiti ljudi, idu na dnevnicu kad ih netko zovne i tako preživljavaju, ali uvijek jedno mora ostati uz djecu. I najbliži susjedi su saznali za njihove probleme, tek kada više nisu imali izlaza.

Ono što uporno ponavljaju je da ih je sram da im itko pomaže, da bi samo željeli bilo kakav posao i da bi mogli živjeti od rada svojih ruku. Nakon inici-jative svojih članica, "Fojnička žena" aktivno se uključila u pomoć ovoj obi-telji. Posjetili smo njihovu obitelj i uz srdačan prijem popričali smo s njima o najtežim i najprioritetnijim stvarima koje moraju riješiti i krenuli smo zajed-no u akciju.

bitelj Drage Miletića i Donkice Pu-ljić skoro se doselila u Bakoviće u Okuću Dragine sestre sa svoje dvoje

djece. I ne bi to bilo ništa neobično u ova teška vremena da se ova obitelj ne seli već po tko zna koji put, a sada su u ne baš uvjetnoj kući, bez ikakvih pri-manja, i, što je najgore, s dvoje bolesne djece. Devetogodišnji Damjan rođen je kao neurorizično dijete, pohađa os-novnu školu u Gojevićima i u sklopu obrazovanja s njim rade logoped i psi-holog. Damjanovo stanje već od rođe-nja zahtijevalo je posebne tretmane i liječenje, ali zbog materijalnog stanja roditelji mu nisu mogli to priuštiti.

Za razliku od Damjana koji se, una-toč svemu, dosta dobro nosi sa svim problemima koje ima, za četverogodiš-nju Darjanu to se i ne bi moglo reći. Darjana je jedna razdragana, vesela i prelijepa djevojčica koja još ne govori, s primjetnim odsustvom pozornosti,

Ima li išta ljepše od prvog proljetnog sunca poslije duge i teške zime, na što nas je podsjetio i dan kada smo posjetili obitelj Miletić-Puljić u Ba-kovićima, ma ima osmjeh na licima i sjaj u očima koje smo vidjeli kod Darjane i Damjana unatoč teškoj sudbini koja ih je zadesila.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJAINTERVIEW

Marina ŠIMUNIĆ

Politika u BiH postala je temelj za osobnu promociju pojedinca

Jakov Gavran:

Jakov Gavran nedavno je iza-bran za predsjednika JU za medi-cinsku rehabilitaciju i banjsko lije-čenje - lječilište "Reumal", čime je postao prvi Hrvat na toj poziciji nakon rata. Nakon posljednjih lo-kalnih izbora u BiH, kao kandidat HDZ BiH izabran je za vijećnika OV Fojnice. Dugogodišnji je član fojni-čke podružnice HKD Napredak.

U razgovoru za Fojničku škrinju govori o značaju funkcije na koju je nedavno izabran, političkoj i ekonomskoj situaciji u Fojnici i aktivnostima u HKD Napredak.

Ivan KATAVIĆ

n Izabrani ste za predsjednika JU za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Reumal" Fojnica. Kako je došlo do toga?

o Čast mi je i zadovoljstvo biti gost na stranicama naše Škrinje. Osjećam se po-nosan što sam i ja, osobno, jedan mali ka-menčić mozaika u njenom izlasku od prosinca 2009. godine. Da, izabran sam u Upravni odbor JU za medicinsku rehabi-litaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Re-umal" Fojnica, konkretno za predsjed-nika UO. Poslije provedenih procedura i intervjua kandidata, a bilo ih je 11, po-vjerenstvo za izbor i načelnik općine predložili su me za predsjedniaka UO, a Općinsko vijeće Fojnica, 27.11.2014. godine, imenovalo me za predsjednika JU za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje - lječiIište "Reumal" Fojnica. Na-dam se da je mojim imenovanjem posla-na pozitivna poruka svim Hrvatima u Fojnici da smo ravnopravan čimbenik u suživotu i razvoju naše općine. Inače "Re-umal" je nosilac razvoja Fojnice i pre-poznatljiv brend u cijeloj BiH.

nFojnica. Kako u ovom trenutku vidite Fojnicu u političkom i ekonomskom smislu?

o Želim, i na ovaj način, da se zahvalim svim glasačima koji su mi ponovno uka-zali povjerenje da budem vijećnik OV. Mislim da se u Fojnici stvara pozitivna klima povjerenja među ljudima što se može iščitati u jedinstvenom pristupu kod donošenja odluka na Općinskom vi-jeću, a koje su bitne za razvoj općine. U gospodarskom smislu sam naročito op-timist, obzirom na prirodne resurse s kojima raspolažemo, posebno razvoja zdravstvenog turizma, zatim tu je bogat-stvo vode i šuma koje trebamo podrediti razvoju cijele općine.

n Kako ocjenjujete dosadašnji rad političara koji su na vlasti u Fojnici, prije svega načelnika?

o U dosadašnjem radu zakonodavne vlasti u općini, konkretno OV nisam za-dovoljan jer ne prati trend razvoja tržišta u globalnom smislu. Do sada nije zakaza-na ni jedna tematska sjednica gdje bi se raspravljalo, npr. o razvoju turizma u op-

U ovom mandatu ste vijećnik OV ćini, zatim o transparentnom izvozu dr-venih sortimenata s područja općine, da-vanju prirodnih dobara pod koncesije, unapređenje gospodarstva kroz formira-nje udruge poslodavaca i drugih tako bit-nih pitanja za razvoj općine. Ocjenu rada načelnika dali su njegovi sugrađani iza-bravši ga treći, uzastopni put, na lokal-nim izborima za načelnika. Mišljenja sam da načelnik potiče rad OV, što pokazuje i zadnji primjer usvajanja Proračuna za 2015. godinu, koji je usvojen u zakon-skom roku, a to je među rijetkim općina-ma u Federaciji BiH, čime nije dovedeno pitanje funkcioniranja rada općinskih službi u Fojnici.

n sebi i gledaju li političari u toj zemlji samo vlastite interese?

o Politika u svijetu je posao i nauka koja je podređena čovjeku, za njegovu dobro-bit, a putem donošenja i primjene kvali-tetnih zakona. Međutim, politika u BiH je postala temelj za osobnu promociju po-jedinca kroz političko djelovanje određe-ne partije jer BiH je s najviše registrira-nih partija koje se financiraju iz proraču-

Koliko je politika u BiH svrha sama

na svih razina vlasti BiH. Takvu situaciju trebamo mijenjati ako želimo prosperi-tet i istinsku demokraciju.

n

o U lokalnu politiku sam se uključio po-slije ratnih strahota da bih svoje znanje i iskustvo stavio u funkciju razvoja lokal-ne zajednice, tolerancije među građani-ma i vraćanju povjerenja među ljudima.

n Godinama ste u HKD Napredak. Kakve su aktivnosti na tom području s aspekta Fojnice?

o Ponovnim osnivanjem Napretkove po-družnice u Fojnici u rujnu 2008. godine, jer možda niste znali da je prva podruž-nica HKD Napredak u Fojnici utemeljena još 1907. godine, aktivan sam u Napret-ku, na što sam ponosan. S aspekta djelo-vanja Napretka u Fojnici mogu slobodno reći da je za period od osnivanja do da-nas, upravo Napredak nosilac kulturnih zbivanja Hrvata u Fojnici kroz organizi-ranje kulturnih manifestacija,naročito u dane adventa i Dane općine Fojnice, pu-tem likovnih izložbi izdavanja knjiga (npr. "Gvožđanska kotlina")… Posebno želim napomenuti da je u ovam periodu djelovanja Napretka u Fojnici našim čla-novima dodijeljeno 14 stipendija Na-pretkova fonda "Ivo Andrić – Vladimir Prelog". Priznanje za rad ukazala mi je i Središnja uprava Napretka kada je i odr-žana 60. jubilarna skupština u Fojnici 2012. godine. U posljednje vrijeme spla-snuo je rad ove podružnice jer mladi, koji su dobivali stipendije, nemaju volje za rad što je bilo vidljivo na posljednoj odr-žanoj skupštini podružnice.

n Kako vidite Fojnicu u budućnosti?

o Fojnica je moj rodni grad u kojem ži-vim sa svojom obitelji. Smatram da moj grad i njeni građani zaslužuju bolju bu-dućnost, a to možemo ostvariti putem ulaganja u ljudske resurse, naročito u mlade ljude, razvoj, poticanje malog po-duzetništva i korištenje prirodnih resur-sa u Fojnici, kao i organiziranje udruge gospodarstvenika jer smo jedina općina koja nema ovu udrugu, itd…

n Što biste poručli Fojničanima pred Uskrs?

o Uskrs je blagdan nade i trebamo ga dostojno proslaviti, kako u obitelji, tako i s našim susjedima i svim građanima. Svim Fojničanima želim dobro zdravlje s nadom u bolju budućnost u Fojnici.

Zašto ste se Vi uključili u politiku?

Page 10: Fojnička škrinja broj 33

10 11

OBIČAJI I PREDANJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

obitelji umiju. Poslije umivanja cvijeće se baca na kuću u znak spomena Isusovog ulaska u Jeruzalem. Također postoji i obi-čaj paljenja krijesa (cvjetnjaka) na Cvje-tnu nedjelju, gdje obitelji skupe grančice od obrezivanja voća, te ih zapale, koji se povezuje sa blagdanom Velike subote ka-da se pali vatra i nosi kućama.

Veliki tjedan je posebna svetkovina koja se dugi niz godina štuje i kada se vjernici pripremaju za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Za vrijeme Velikog tjed-na običaj je pospremanja kuća, ali se ne smije raditi na zemlji i u polju.

Običaj je da se na Veliki četvrtak po-sti, te se u našim krajevima taj dan uz ručak jela kuhana kopriva, a danas se umjesto koprive kuha zelje jer se vjeruje da je Isus to jeo na Posljednjoj večeri.

Još jedan narodni običaj vezan za Veliki četvrtak je molitva Križića, koju je

svaki ukućanin taj dan izmolio sto puta. Vjerovanje je da ta molitva izmoljena na Veliki četvrtak štiti od zla.

Na Veliki petak je obavezan post i ne-mrs. Sve je tiho, skrušeno, u znak pošto-vanja Isusove muke.

U subotnje jutro, ispred crkve se za-pali vatra, i kad ona sagori i ostane žera, svećenik blagoslovi, a djeca odlaze nose-ći žeru do kuća gdje im se daje nešto za otkup te posvećene žere. Djeca žeru nose u željeznim kanticama koje stalno vrte da se ne bi ugasila. To se radi rano ujutro i tim se zapali prva vatra u kući toga dana.

Taj dan se u crkvu nosi hrana na po-svećenje koja će se blagovati na Uskrs. Najčešće se nose jaja i pogače. Na taj dan se također čuva Isusov grob, što najčešće rade djeca, dok i drugi vjernici dolaze na molitvu i čuvanje groba.

Također se taj dan i boje jaja, koja su simbol života. Razni su običaji bojenja jaja, odnosno pisanica. Netko koristi sta-

rije metode, preuzete od naših baka koristeći se ljuskom luka, djetelinom ili nekom drugom ukrasnom travom, preko pisanja voskom, do suvremenih načina pomoću industrijskih boja i naljepnica.

Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, jedno je isto, svi ih poštujemo i držimo do njih jer imamo vjeru u život koju nam je Isus Krist darovao. Uskrs donosi mir, radost života, zbog Krista koji je uskrsnuo. Zato se radujmo Uskrsu, srcem, umom i dušom.

ripreme za Uskrs počinju Čis-tom srijedom ili Pepelnicom, Pkad se vjernici posipaju pepe-

lom uz prisjećanje da su od praha postali i da će biti prah. Taj dan se obično posti na kruhu i vodi.

Za vrijeme korizme običaj je po-sta. Svatko se nečega odrekne, u znak žrtve i pokore za svoje grijehe.

Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Uoči Cvjetnice djeca dijele grančice masline. One se na Cvjetnicu blago-slivljaju i čuvaju u kući, kako bi kuća i obitelj u njoj bila zaštićena od nevre-mena i bilo kakvog zla.

Dan prije Cvjetnice djeca beru cvijeće, najčešće ljubičice i jaglace, u kojima se na Cvjetnicu ujutro svi u

Narodni običaji Velikoga tjedna Vedrana KOMŠIĆ PECIREP

Uskrs je najveći kršćanski blag-dan. Priprema za Uskrs je koriz-ma koja traje četrdeset dana, a nakon toga slavi se Cvjetnica kojom počinje Veliki tjedan.

HUMANOST NA DJELU

Krenuli smo od administrativnih pro-blema. Dosad su oni jedino regulirali pri-javu boravka u Fojnici. Otišli smo zaje-dno u općinu i tu smo nadležne službe upoznali s problemima ove obitelji, sve dokumentirali, potom su uvedeni u su-stav socijalne skrbi, dodijeljena im je so-cijalna radnica koja je preuzela obaveze oko daljnjih aktivnosti ove službe, a od-mah im je dodijeljena i jednokratna nov-čana pomoć. Uskoro će se obaviti i razgo-vor s ocem Dragom kako bi mu se ponu-dio posao adekvatan njegovim sposob-nostima.

Obzirom da Darjana već ima odobre-nje za pretrage u Sarajevu, problem su im troškovi putovanja, pa smo se obratili poduzeću "Centrotrans-Eurolines" gdje su nam obećali da će za ovu obitelj osigu-rati besplatna putovanja njihovim linija-ma na čemu smo im zahvalni. Članice "Fojničke žene" skupile su osobne novča-ne donacije kao i donacije u hrani te sve

uručili obitelji. Također i sve koji se žele uključiti i pomoći ovoj obitelji obavješta-vamo da mogu to učiniti posredstvom "Fojničke žene", ali i osobnim kontaktom s obitelji.

Također je 10. svibnja planiran veliki humanitarni koncert čiji će prihod biti namijenjen za liječenje Darjane i Damja-na, a na kojem su svoje sudjelovanje naja-vila velika imena glazbene scene nekada i sada, kao Miki Jevremović, ali i fojnička kulturno-umjetnička drušva i "Bećarac" iz Lepenice. O detaljima koncerta saznat ćete uskoro putem medija puno više.

Korizma je vrijeme odricanja i posta, ali kaže jedan naš fratar čemu odricanje i post ako dobrobit toga ne osjete oni oko nas. Evo nam još jedne prilike, a nažalost imamo ih svakim danom sve više. Poka-žimo to veliko i humano što imamo u sebi, a Fojničani ma gdje bili toga imaju napretek. Pročeprkajmo po svom srcu i nađimo komadić dobrote za drugoga. I nije važno kolike su nam mogućnosti, ne-go koliko smo spremni vidjeti nekoga u potrebi. Hvala svima koji su to do sada napravili, hvala i onima koje će ova naša akcija humanosti "ZA OBITELJ MILETIĆ-PULJIĆ" potaknuti, bez obzira kako se zovu, kako se mole, kojeg su političkog opredjeljenja ili koliko imaju ili nemaju.

Pomoći ovoj djeci da imaju kvalitet-niji život i svjetliju budućnost veliki je izazov, ali i čast.

Za pomoć možete se javiti putem facebook profila "Fojnička žena", a novčane donacije uplatiti putem računa 3383402250089211 UniCredit Bank d.d. Mostar sa naznakom "ZA OBITELJ MILETIĆ-PULJIĆ".

PEPELNICA (ČISTA SRIJEDA): Početak korizme i priprema za UskrsPEPELNICA (ČISTA SRIJEDA): Početak korizme i priprema za Uskrs

CVJETNICA (NEDJELJA PRIJE USKRSA: Blagoslovljanje grančica maslineCVJETNICA (NEDJELJA PRIJE USKRSA: Blagoslovljanje grančica masline

Cvijeće kojim se na Cvjetnicu ujutroumiju svi članovi obitelji

Hrana se nosi na posvećenjena Veliku subotu

Paljenje cvjetnjaka (krijesa)

Page 11: Fojnička škrinja broj 33

10 11

OBIČAJI I PREDANJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

obitelji umiju. Poslije umivanja cvijeće se baca na kuću u znak spomena Isusovog ulaska u Jeruzalem. Također postoji i obi-čaj paljenja krijesa (cvjetnjaka) na Cvje-tnu nedjelju, gdje obitelji skupe grančice od obrezivanja voća, te ih zapale, koji se povezuje sa blagdanom Velike subote ka-da se pali vatra i nosi kućama.

Veliki tjedan je posebna svetkovina koja se dugi niz godina štuje i kada se vjernici pripremaju za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Za vrijeme Velikog tjed-na običaj je pospremanja kuća, ali se ne smije raditi na zemlji i u polju.

Običaj je da se na Veliki četvrtak po-sti, te se u našim krajevima taj dan uz ručak jela kuhana kopriva, a danas se umjesto koprive kuha zelje jer se vjeruje da je Isus to jeo na Posljednjoj večeri.

Još jedan narodni običaj vezan za Veliki četvrtak je molitva Križića, koju je

svaki ukućanin taj dan izmolio sto puta. Vjerovanje je da ta molitva izmoljena na Veliki četvrtak štiti od zla.

Na Veliki petak je obavezan post i ne-mrs. Sve je tiho, skrušeno, u znak pošto-vanja Isusove muke.

U subotnje jutro, ispred crkve se za-pali vatra, i kad ona sagori i ostane žera, svećenik blagoslovi, a djeca odlaze nose-ći žeru do kuća gdje im se daje nešto za otkup te posvećene žere. Djeca žeru nose u željeznim kanticama koje stalno vrte da se ne bi ugasila. To se radi rano ujutro i tim se zapali prva vatra u kući toga dana.

Taj dan se u crkvu nosi hrana na po-svećenje koja će se blagovati na Uskrs. Najčešće se nose jaja i pogače. Na taj dan se također čuva Isusov grob, što najčešće rade djeca, dok i drugi vjernici dolaze na molitvu i čuvanje groba.

Također se taj dan i boje jaja, koja su simbol života. Razni su običaji bojenja jaja, odnosno pisanica. Netko koristi sta-

rije metode, preuzete od naših baka koristeći se ljuskom luka, djetelinom ili nekom drugom ukrasnom travom, preko pisanja voskom, do suvremenih načina pomoću industrijskih boja i naljepnica.

Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, jedno je isto, svi ih poštujemo i držimo do njih jer imamo vjeru u život koju nam je Isus Krist darovao. Uskrs donosi mir, radost života, zbog Krista koji je uskrsnuo. Zato se radujmo Uskrsu, srcem, umom i dušom.

ripreme za Uskrs počinju Čis-tom srijedom ili Pepelnicom, Pkad se vjernici posipaju pepe-

lom uz prisjećanje da su od praha postali i da će biti prah. Taj dan se obično posti na kruhu i vodi.

Za vrijeme korizme običaj je po-sta. Svatko se nečega odrekne, u znak žrtve i pokore za svoje grijehe.

Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Uoči Cvjetnice djeca dijele grančice masline. One se na Cvjetnicu blago-slivljaju i čuvaju u kući, kako bi kuća i obitelj u njoj bila zaštićena od nevre-mena i bilo kakvog zla.

Dan prije Cvjetnice djeca beru cvijeće, najčešće ljubičice i jaglace, u kojima se na Cvjetnicu ujutro svi u

Narodni običaji Velikoga tjedna Vedrana KOMŠIĆ PECIREP

Uskrs je najveći kršćanski blag-dan. Priprema za Uskrs je koriz-ma koja traje četrdeset dana, a nakon toga slavi se Cvjetnica kojom počinje Veliki tjedan.

HUMANOST NA DJELU

Krenuli smo od administrativnih pro-blema. Dosad su oni jedino regulirali pri-javu boravka u Fojnici. Otišli smo zaje-dno u općinu i tu smo nadležne službe upoznali s problemima ove obitelji, sve dokumentirali, potom su uvedeni u su-stav socijalne skrbi, dodijeljena im je so-cijalna radnica koja je preuzela obaveze oko daljnjih aktivnosti ove službe, a od-mah im je dodijeljena i jednokratna nov-čana pomoć. Uskoro će se obaviti i razgo-vor s ocem Dragom kako bi mu se ponu-dio posao adekvatan njegovim sposob-nostima.

Obzirom da Darjana već ima odobre-nje za pretrage u Sarajevu, problem su im troškovi putovanja, pa smo se obratili poduzeću "Centrotrans-Eurolines" gdje su nam obećali da će za ovu obitelj osigu-rati besplatna putovanja njihovim linija-ma na čemu smo im zahvalni. Članice "Fojničke žene" skupile su osobne novča-ne donacije kao i donacije u hrani te sve

uručili obitelji. Također i sve koji se žele uključiti i pomoći ovoj obitelji obavješta-vamo da mogu to učiniti posredstvom "Fojničke žene", ali i osobnim kontaktom s obitelji.

Također je 10. svibnja planiran veliki humanitarni koncert čiji će prihod biti namijenjen za liječenje Darjane i Damja-na, a na kojem su svoje sudjelovanje naja-vila velika imena glazbene scene nekada i sada, kao Miki Jevremović, ali i fojnička kulturno-umjetnička drušva i "Bećarac" iz Lepenice. O detaljima koncerta saznat ćete uskoro putem medija puno više.

Korizma je vrijeme odricanja i posta, ali kaže jedan naš fratar čemu odricanje i post ako dobrobit toga ne osjete oni oko nas. Evo nam još jedne prilike, a nažalost imamo ih svakim danom sve više. Poka-žimo to veliko i humano što imamo u sebi, a Fojničani ma gdje bili toga imaju napretek. Pročeprkajmo po svom srcu i nađimo komadić dobrote za drugoga. I nije važno kolike su nam mogućnosti, ne-go koliko smo spremni vidjeti nekoga u potrebi. Hvala svima koji su to do sada napravili, hvala i onima koje će ova naša akcija humanosti "ZA OBITELJ MILETIĆ-PULJIĆ" potaknuti, bez obzira kako se zovu, kako se mole, kojeg su političkog opredjeljenja ili koliko imaju ili nemaju.

Pomoći ovoj djeci da imaju kvalitet-niji život i svjetliju budućnost veliki je izazov, ali i čast.

Za pomoć možete se javiti putem facebook profila "Fojnička žena", a novčane donacije uplatiti putem računa 3383402250089211 UniCredit Bank d.d. Mostar sa naznakom "ZA OBITELJ MILETIĆ-PULJIĆ".

PEPELNICA (ČISTA SRIJEDA): Početak korizme i priprema za UskrsPEPELNICA (ČISTA SRIJEDA): Početak korizme i priprema za Uskrs

CVJETNICA (NEDJELJA PRIJE USKRSA: Blagoslovljanje grančica maslineCVJETNICA (NEDJELJA PRIJE USKRSA: Blagoslovljanje grančica masline

Cvijeće kojim se na Cvjetnicu ujutroumiju svi članovi obitelji

Hrana se nosi na posvećenjena Veliku subotu

Paljenje cvjetnjaka (krijesa)

Page 12: Fojnička škrinja broj 33

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

Carev Do

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

uskoro će traktorom njihove njive pri-premati za zasade malina. Asfalt je neka-ko nategnut u selo s nakanom da mu po-jača životni impuls i usporio umiranje kako ne bi doživio sudbinu Klisure, sela vidljivog iz Obojka koje je ostalo bez ijed-nog stanovnika. U svrhu promoviranja seoskog turizma u Obojku je sagrađena kuća, vanjskim izgledom autentična sta-

Dola) i kćerke; nije želio napustiti rodnu kuću, zajedno s ocem ostao je sa svojim stadom ovaca, a otkad mu je umro otac živi samačkim životom rijetko silazeći u čaršiju. Ivanova stara kuća uvelike je pro-kišnjavala što su uočili momci iz fojnič-kog moto-kluba "Vranica" prolazeći na svojim ljubimcima na dva kotača pa su 2006. godine organizirali akciju u koju su se uključili crkva i privatne tvrtke "Bor-trade" i "Pilana Bakovići" te su joj izmi-jenili krov.

Dok nam je Ranko u daljnjem obila-sku pokazivao ruševine nekadašnjih do-mova, evocirajući uspomene na ljude koji su u njima živjeli dopunjavao sam ga informacijama do kojih sam došao istra-žujući crkvene matice, o prvim doselje-nicima u Carev Do i njegovim precima.

Prvo novorođenče prezimena Boš-njak, kršteno 10. ožujka 1805. godine bio je Mato, sin Ante Bošnjaka i Ruže r. Tro-grančić iz Selakovića. Anto i Ruža mogu se smatrati rodonačelnicima ove loze Bošnjaka alias Miškića (Miška). Anto je umro 1834. godine u starosti od 60 godina. Osim njega došli su Ivo (r. oko 1786.), Mato itd. Jedni potomci ovih Bošnjaka "Miška" iz Obojka spustili su se u Gradinu, drugi otišli u Bakovičku Citonju, treći u šumoviti Zahor. Preko Selišta i Šajnovaće doselili su u Rajetiće (Šćitovo). Do danas se zadržao njihov na-dimak "Miške" što ih razlikuje od ostalih Hrvata prezimena Bošnjak.

Pouzdano sam utvrdio da je rodona-čelnik Rankove loze Ivo Bošnjak iz Rame sa ženom Ružom r. Jurić iz Duvna (njeni također doselili, u Višnjicu). U Fojnici im je kršteno desetero djece u periodu od

roj bosanskoj kući dok je unutrašnjost prilagođena suvremenom načinu življe-nja.

Ruksake na leđa i kratkim korakom uzbrdo – bila je jedina opcija naše male ekspedicije (treći član bio je kolega Mla-denko). S uzvisine iznad sela puca pogled na sve strane. Milina je nigdje ne žuriti već uživati u vajarskom djelu prirode gdje se uključio i čovjek šarajući brda i doline svojim nastambama i obradivim površinama. Cvjetnica je, nedjelja uoči Uskrsa, u nizinama toplo sunce s nago-vještajem proljeća, ali planinski masiv Vranice zastrt čistom bjelinom upozora-va kako zima još nije potpuno pobjegla. Carev Do, cilj našeg pješačenja, bio joj je saveznik do podne, dok sunce i vjetrić nisu razodjenuli njezin tanki bijeli pre-krivač, nastao dan ranije, ostavivši tra-gove tek po sjenovitim uvalama.

Na zaravni iznad Obojka, gdje crno-gorica podvlači crtu odvajajući planinski pojas i klimom i raslinjem u trokutu pu-tova (na Smrekama) nalazi se staro kato-ličko groblje. Opažam velike promjene u odnosu na viđeno prije pet godina kada sam prvi put posjetio Carev Do. Baskije na klimavim direcima, obrasle lišajem, zamijenila je upadno plava armaturna mreža uz betonske stupove. Ranko nam priča kako je tekla opsežna akcija u koju su se pored župne crkve i domaćih ljudi (i Muslimana) uključili i drugi ljudi dobre volje; od Hrvatske, Austrije do Australije.

1830. do 1851. godine, a njihov unuk Anto koji je odselio u B. Citonju imao je čak 16 djece s dvije žene. Tolika repro-dukcija utjecala je da je prezime Bošnjak danas daleko najbrojnije među Hrvatima na općini Fojnica, a raspršenim po svi-jetu nemoguće je odrediti broj. Ivin i Ružin sin Mato (1846.) vjenčao je 1869. godine Ružu Malekin rodom iz Rame. Crkvene matice otkrivaju da su dolazile cijele obitelji s djecom i starima, djevojke i momci. Ženidbama i udajama dolazilo je do miješanja doseljenih rodova i goto-vo bez izuzetka – sve u svome, seljačkom staležu. Varošani su se smatrali većim staležom pa su se uzimali međusobno.

Iz Rame (točnije iz mjesta Orašac) su doselili i Malekini. Po svemu sudeći bili su brojna zajednica koja se podijelila u potrazi za novim smještajem. Jedni su imali nadimak Čolo (Čolić), a drugi Groz-do (Grozdić). U gvožđanskom kraju na ženevini su ostali Juro i Stjepan. Juro "Čolo" je oženio Anđu Iviš (negdje stoji i Miličević) s kojom je dobio sina Iliju 1832. godine, a potom još osmero djece. Kao mjesto rođenja kod neke je upisano Ponjušina, a kod neke Djedov Do pa je moguće da su živjeli negdje između ova dva sela. Nakon desetak godina preselili su u Obojak, niže Carevog Dola, gdje im je rođeno najmlađe dijete (kći Ruža), 1855. godine. Za početak dobrosusjedskih od-nosa Ruži je kuma bila Jela Bošnjak "Miš-kić". Zanimljivo da je jedan od sinova spomenutog Jure bio Ivo i to se ime po-navljalo kroz četiri naraštaja, sve do naprijed spomenutog Ivana koji živi na djedovini kao jedini živi muški izdanak nekada guste loze Malekina.

ovjek srednjih godina, u punoj radnoj snazi, prekinuo je odmor u hladovini Či izašao na podnevnu vrelinu kako bi

poziranjem udovoljio gostu s fotoapara-tom, a pod njim zakićen njegov ljepotan, bosanski brdski konjić. Taj mali div u ko-jem su spojeni snaga, izdržljivost, tempe-rament i poslušnost, opjevan u pjesma-ma o junacima, ostao je čovjekov vjerni pratitelj u svim burama i olujama kroz koje je Bosna prolazila proteklih stoljeća. U drugom su planu kućice, pokrivene ka-plamom što vire preko pristranka kao da se stide svoje staromodnosti pred nepo-znatim strancem, dragocjeni svjedoci jednog vremena. Ovako nekako mogla bi započeti pismena zadaća zadana na temu: "Opiši sliku".

Od Ranka Barešića iz Trošnjika sam saznao da je jahač sa slike njegov otac Spasoja Bošnjak iz Carevog Dola, jednog od zaseoka prostranog prokoškog kraja, oko 12 km udaljenog od Fojnice. Kaneći čitateljima Fojničke škrinje približiti Ca-rev Do kakav je bio nekada, a kakav je sa-da zamolio sam Ranka da mi bude "vo-dič". Boljega ne poznajem; u tom selu se rodio, u njemu proveo djetinjstvo i ranu mladost, i jedan je od rijetkih koji mu da-nas navraća.

Vijugava asfaltna traka, izgrađena 2008. godine, bila je vodilja Rankovom terencu koji nas je dovezao u Obojak. Dalje nije moglo, a nije ni trebalo; vozilo je ostalo na sigurnom parkingu pred ku-ćom jer svi mještani sela poznaju Ranka i on njih. Tu je završio četverogodišnju os-novnu školu, nekada im orao s konjima, a

U groblju dominiraju obični betonski križevi s rijetkim novije izrade, a dosta je bezimenih kamenih ploča s uklesanim križem. Na sredini groblja je ograđeni grob gdje je, navodno, sahranjen biskup pa su mještani postavili na križu natpis biskup. Intrigantno je drugo groblje, od-mah uz ovo katoličko, razdvojeno putom prokopanim ručno 70-ih godina, u naro-du poznato kao grčko groblje. Kada je nastalo i tko je u njega sahranjivan teško je dokučiti. Premda je u Obojku 1864. go-dine (prema shematizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene) u četiri do-maćinstva živjelo 19 katolika groblje je vjerojatno postojalo i ranije, a oni su svoje umrle počeli sahranjivati do njega. Može se jasno prebrojati dvadesetak gro-bova oivičenih manjim kamenim ploča-ma preko kojih su svojim debelim žilama nasjele stoljetne jelke. Ranko nam veli kako naviše, na lokalitetu Mišćevina po-stoje jedva vidljivi tragovi objekta, a na-rod vjeruje da je tu bila crkva. Mnoga pitanja lebde bez odgovora, i ono temelj-no: zašto naziv Carev Do?

Najbliža groblju, preko Čolinog poto-ka, nalazi se kuća roda Malekina, na-dimka "Čolo", jedina uspravna u Care-vom Dolu. Prije pet godina zatekli smo starog Ivu Malekina (1925.-2011.), ovaj put kuća je bila zaključana. Njegovog sina Ivana (1952.) našli smo šćućurenog pod ajatom (nadstrešnicom) stare štale. Djelovao je uplašeno, nervozno i nepo-vjerljivo prema nepoznatim ljudima (Ranko ostao podalje) mada smo ga ja i Mlađo nastojali otvoriti pričama o obič-nim, svakodnevnim temama. Posljednji rat ga je razdvojio od žene (r. Bošnjak iz C.

Spasoja Bošnjak iz Carevog Dola Spasoja Bošnjak u Carevom Dolu, listopada 1973. Ranko Barešić (prvi dječak s lijeva) s društvom, na konjima

Kata, Ranko, Spasoja, Slavica, Ružica i Zora Bošnjak (Carev Do)

Page 13: Fojnička škrinja broj 33

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

Carev Do

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

uskoro će traktorom njihove njive pri-premati za zasade malina. Asfalt je neka-ko nategnut u selo s nakanom da mu po-jača životni impuls i usporio umiranje kako ne bi doživio sudbinu Klisure, sela vidljivog iz Obojka koje je ostalo bez ijed-nog stanovnika. U svrhu promoviranja seoskog turizma u Obojku je sagrađena kuća, vanjskim izgledom autentična sta-

Dola) i kćerke; nije želio napustiti rodnu kuću, zajedno s ocem ostao je sa svojim stadom ovaca, a otkad mu je umro otac živi samačkim životom rijetko silazeći u čaršiju. Ivanova stara kuća uvelike je pro-kišnjavala što su uočili momci iz fojnič-kog moto-kluba "Vranica" prolazeći na svojim ljubimcima na dva kotača pa su 2006. godine organizirali akciju u koju su se uključili crkva i privatne tvrtke "Bor-trade" i "Pilana Bakovići" te su joj izmi-jenili krov.

Dok nam je Ranko u daljnjem obila-sku pokazivao ruševine nekadašnjih do-mova, evocirajući uspomene na ljude koji su u njima živjeli dopunjavao sam ga informacijama do kojih sam došao istra-žujući crkvene matice, o prvim doselje-nicima u Carev Do i njegovim precima.

Prvo novorođenče prezimena Boš-njak, kršteno 10. ožujka 1805. godine bio je Mato, sin Ante Bošnjaka i Ruže r. Tro-grančić iz Selakovića. Anto i Ruža mogu se smatrati rodonačelnicima ove loze Bošnjaka alias Miškića (Miška). Anto je umro 1834. godine u starosti od 60 godina. Osim njega došli su Ivo (r. oko 1786.), Mato itd. Jedni potomci ovih Bošnjaka "Miška" iz Obojka spustili su se u Gradinu, drugi otišli u Bakovičku Citonju, treći u šumoviti Zahor. Preko Selišta i Šajnovaće doselili su u Rajetiće (Šćitovo). Do danas se zadržao njihov na-dimak "Miške" što ih razlikuje od ostalih Hrvata prezimena Bošnjak.

Pouzdano sam utvrdio da je rodona-čelnik Rankove loze Ivo Bošnjak iz Rame sa ženom Ružom r. Jurić iz Duvna (njeni također doselili, u Višnjicu). U Fojnici im je kršteno desetero djece u periodu od

roj bosanskoj kući dok je unutrašnjost prilagođena suvremenom načinu življe-nja.

Ruksake na leđa i kratkim korakom uzbrdo – bila je jedina opcija naše male ekspedicije (treći član bio je kolega Mla-denko). S uzvisine iznad sela puca pogled na sve strane. Milina je nigdje ne žuriti već uživati u vajarskom djelu prirode gdje se uključio i čovjek šarajući brda i doline svojim nastambama i obradivim površinama. Cvjetnica je, nedjelja uoči Uskrsa, u nizinama toplo sunce s nago-vještajem proljeća, ali planinski masiv Vranice zastrt čistom bjelinom upozora-va kako zima još nije potpuno pobjegla. Carev Do, cilj našeg pješačenja, bio joj je saveznik do podne, dok sunce i vjetrić nisu razodjenuli njezin tanki bijeli pre-krivač, nastao dan ranije, ostavivši tra-gove tek po sjenovitim uvalama.

Na zaravni iznad Obojka, gdje crno-gorica podvlači crtu odvajajući planinski pojas i klimom i raslinjem u trokutu pu-tova (na Smrekama) nalazi se staro kato-ličko groblje. Opažam velike promjene u odnosu na viđeno prije pet godina kada sam prvi put posjetio Carev Do. Baskije na klimavim direcima, obrasle lišajem, zamijenila je upadno plava armaturna mreža uz betonske stupove. Ranko nam priča kako je tekla opsežna akcija u koju su se pored župne crkve i domaćih ljudi (i Muslimana) uključili i drugi ljudi dobre volje; od Hrvatske, Austrije do Australije.

1830. do 1851. godine, a njihov unuk Anto koji je odselio u B. Citonju imao je čak 16 djece s dvije žene. Tolika repro-dukcija utjecala je da je prezime Bošnjak danas daleko najbrojnije među Hrvatima na općini Fojnica, a raspršenim po svi-jetu nemoguće je odrediti broj. Ivin i Ružin sin Mato (1846.) vjenčao je 1869. godine Ružu Malekin rodom iz Rame. Crkvene matice otkrivaju da su dolazile cijele obitelji s djecom i starima, djevojke i momci. Ženidbama i udajama dolazilo je do miješanja doseljenih rodova i goto-vo bez izuzetka – sve u svome, seljačkom staležu. Varošani su se smatrali većim staležom pa su se uzimali međusobno.

Iz Rame (točnije iz mjesta Orašac) su doselili i Malekini. Po svemu sudeći bili su brojna zajednica koja se podijelila u potrazi za novim smještajem. Jedni su imali nadimak Čolo (Čolić), a drugi Groz-do (Grozdić). U gvožđanskom kraju na ženevini su ostali Juro i Stjepan. Juro "Čolo" je oženio Anđu Iviš (negdje stoji i Miličević) s kojom je dobio sina Iliju 1832. godine, a potom još osmero djece. Kao mjesto rođenja kod neke je upisano Ponjušina, a kod neke Djedov Do pa je moguće da su živjeli negdje između ova dva sela. Nakon desetak godina preselili su u Obojak, niže Carevog Dola, gdje im je rođeno najmlađe dijete (kći Ruža), 1855. godine. Za početak dobrosusjedskih od-nosa Ruži je kuma bila Jela Bošnjak "Miš-kić". Zanimljivo da je jedan od sinova spomenutog Jure bio Ivo i to se ime po-navljalo kroz četiri naraštaja, sve do naprijed spomenutog Ivana koji živi na djedovini kao jedini živi muški izdanak nekada guste loze Malekina.

ovjek srednjih godina, u punoj radnoj snazi, prekinuo je odmor u hladovini Či izašao na podnevnu vrelinu kako bi

poziranjem udovoljio gostu s fotoapara-tom, a pod njim zakićen njegov ljepotan, bosanski brdski konjić. Taj mali div u ko-jem su spojeni snaga, izdržljivost, tempe-rament i poslušnost, opjevan u pjesma-ma o junacima, ostao je čovjekov vjerni pratitelj u svim burama i olujama kroz koje je Bosna prolazila proteklih stoljeća. U drugom su planu kućice, pokrivene ka-plamom što vire preko pristranka kao da se stide svoje staromodnosti pred nepo-znatim strancem, dragocjeni svjedoci jednog vremena. Ovako nekako mogla bi započeti pismena zadaća zadana na temu: "Opiši sliku".

Od Ranka Barešića iz Trošnjika sam saznao da je jahač sa slike njegov otac Spasoja Bošnjak iz Carevog Dola, jednog od zaseoka prostranog prokoškog kraja, oko 12 km udaljenog od Fojnice. Kaneći čitateljima Fojničke škrinje približiti Ca-rev Do kakav je bio nekada, a kakav je sa-da zamolio sam Ranka da mi bude "vo-dič". Boljega ne poznajem; u tom selu se rodio, u njemu proveo djetinjstvo i ranu mladost, i jedan je od rijetkih koji mu da-nas navraća.

Vijugava asfaltna traka, izgrađena 2008. godine, bila je vodilja Rankovom terencu koji nas je dovezao u Obojak. Dalje nije moglo, a nije ni trebalo; vozilo je ostalo na sigurnom parkingu pred ku-ćom jer svi mještani sela poznaju Ranka i on njih. Tu je završio četverogodišnju os-novnu školu, nekada im orao s konjima, a

U groblju dominiraju obični betonski križevi s rijetkim novije izrade, a dosta je bezimenih kamenih ploča s uklesanim križem. Na sredini groblja je ograđeni grob gdje je, navodno, sahranjen biskup pa su mještani postavili na križu natpis biskup. Intrigantno je drugo groblje, od-mah uz ovo katoličko, razdvojeno putom prokopanim ručno 70-ih godina, u naro-du poznato kao grčko groblje. Kada je nastalo i tko je u njega sahranjivan teško je dokučiti. Premda je u Obojku 1864. go-dine (prema shematizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene) u četiri do-maćinstva živjelo 19 katolika groblje je vjerojatno postojalo i ranije, a oni su svoje umrle počeli sahranjivati do njega. Može se jasno prebrojati dvadesetak gro-bova oivičenih manjim kamenim ploča-ma preko kojih su svojim debelim žilama nasjele stoljetne jelke. Ranko nam veli kako naviše, na lokalitetu Mišćevina po-stoje jedva vidljivi tragovi objekta, a na-rod vjeruje da je tu bila crkva. Mnoga pitanja lebde bez odgovora, i ono temelj-no: zašto naziv Carev Do?

Najbliža groblju, preko Čolinog poto-ka, nalazi se kuća roda Malekina, na-dimka "Čolo", jedina uspravna u Care-vom Dolu. Prije pet godina zatekli smo starog Ivu Malekina (1925.-2011.), ovaj put kuća je bila zaključana. Njegovog sina Ivana (1952.) našli smo šćućurenog pod ajatom (nadstrešnicom) stare štale. Djelovao je uplašeno, nervozno i nepo-vjerljivo prema nepoznatim ljudima (Ranko ostao podalje) mada smo ga ja i Mlađo nastojali otvoriti pričama o obič-nim, svakodnevnim temama. Posljednji rat ga je razdvojio od žene (r. Bošnjak iz C.

Spasoja Bošnjak iz Carevog Dola Spasoja Bošnjak u Carevom Dolu, listopada 1973. Ranko Barešić (prvi dječak s lijeva) s društvom, na konjima

Kata, Ranko, Spasoja, Slavica, Ružica i Zora Bošnjak (Carev Do)

Page 14: Fojnička škrinja broj 33

14 15

FOJNIČKAŠKRINJAPRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

nekog Huskića, Muslimana iz Barakovića dok im majstor Bošnjak "Miško" nije sa-gradio kućicu za samostalni život.

Skoro su iste, samo u nijansama razli-čite priče o razlozima doseljavanja tj. bje-žanja naših predaka od Turaka iz jednog kraja u drugi. Manje-više sve se svodi na to kako je Turčin (ili više njih) želio pro-vesti prvu bračnu noć s mladenkom što njezin otac ili mladoženja nije mogao podnijeti pa se prerušio u mladenku i na iznenađenje pobio Turke zbog čega je morao bježati preko brda u nepoznate krajeve. Takvim pričama uglavnom se veliča junaštvo svojih predaka (mada je bilo i toga) ali osnovni razlog snažne mi-gracije katolika iz dalmatinskih i zapad-no-hercegovačkih krajeva bili su eko-nomske prirode i povoljniji uvjeti života i Bosni.

Teško izbjegavajući blato stvoreno traktorima onih koji voze drva na žege i topljenjem snijega došli smo do središta nekadašnjeg sela i izvora života – vode. Jako vrelo zvano Mala voda teče na sve strane oko kvrgavog starog korita oživ-ljavajući Rankova sjećanja na vrijeme ka-da se oko njega tiskala razna stoka na pojilu. Odatle su vodu stotinjak metara dalje, u Pavlovicu, nad kojom se nadvila tamna jelovina brda Batura, odveli Mirko i Ivo Bošnjak. Kuće, štale sa gumnima i drugi pomoćni objekti baš su im bili na lijepom, gotovo ravnom terenu, a pogled u daljine prekrasan. Daljina, daljina... to je bio glavni razlog odlazaka, a na povra-tak nitko i ne razmišlja. Idući od ruševine do ruševine stigli smo i na mjesto na-

nije mogao bez traktora i vršalice. Dozi-vale su ga i njive iz Carevog Dola čijem zovu nije odolio pa ih je počeo ponovno orati i sijati. Međutim, teško je bilo sam stizati na sve strane pa je vršalicu prodao poznaniku u Obojak, a kupio jači traktor koji odmara samo zimi. Kako bi i mogao kad je tražen na nepristupačnim strmim njivama gdje smjelost graniči s ludošću.

Uvjerili smo se kako boravak u pri-rodi, osobito na ovakvim visinama, iza-ziva pojačanu glad pa smo protulijek po-tražili u ruksacima. Svatko je ponio nešto pa je na prostranom stolu (Rankove izra-

stanka fotografije jahača na konju. Jedan od krovova, vidljiv iza Spasoje Bošnjaka, bila je njegova rodna kuća, danas samo ostatak zidine. U kamenu pored vrata upisana je godina gradnje – 1885.! Mogao ju je izgraditi njegov djed Andrija (1843.-1918.) nakon vjenčanja 1871. s Lucom r. Ćorić – Tuzla.

Spasoja je bio osebujan čovjek ne sa-mo po imenu, neobičnom za ovo podne-blje, i vanjštinom (u starosti nosio bujne bijele brkove i pušio lulu) već općenito po svojoj životnoj filozofiji. Pored svih vrlina i mana ne može se osporiti da je bio veliki radnik; osim druge stoke godi-nama je držao konje (vučne i samaricu), kupovao zemlju... Od toga su živjeli i dru-gi stanovnici Carevog Dola; obrađivali zemlju, držali stoku, kadili žege i proda-vali dasku. Drugi dio Spasojinog "rad-nog" bića bio je okrenut ženama kod ko-jih je zaradio nadimak "Car". Iz dva služ-bena braka rodilo mu se devetero djece, od toga dva sina. Stariji (Ranko) je na-slijedio dosta očevih gena. Veoma mlad, već kao dijete počeo je raditi s konjima, a zarađeno ulagao u kupovinu suvremenih strojeve. Prvi je u cijelom Obojku i Care-vom Dolu nabavio motokultivator, kosili-cu i vršalicu. Posla je bilo i u susjednim selima pa danas poznaje skoro svaku njivu.

Putne komunikacije do sela skoro da nije ni bilo. Naime, stari kaldrmani put od Gradine (Laguma) išao je preko Ka-menjaće iznad sela i vodio preko Šćitske ravni za Sebešić pa su mještani 70-ih go-dina prošlog stoljeća ručno prokopali put do Gradine, a kasnije ga samo pro-širili bagerom.

O međunacionalnim odnosima koji su vladali prije zadnjeg rata Ranko ima samo riječi hvale, potkrepljujući ih pri-mjerima. Npr. Musliman iz Obojka mirne je duše ulazio u njihovu štalu, uprezao konja i završavao svoj posao. Isto tako kada je Spasoja bio u bolnici, a stigla sezona podizanja sijena, u pomoć su priskočili brojni susjedi iz Obojka i Kli-sure, bez ičijeg zvanja. Ovo su svijetli primjeri običnih, malih ljudi, sudbinski povezani jednim teritorijem gdje se vjer-ska različitost podredila ljudskosti (kako i treba), dajući lekciju onima koji se sma-traju učenijima.

Iseljavanja iz Carevog Dola započela su mnogo godina prije rata '93. Jedni su se spustili u Gradinu, bliže cesti, drugi odselili dalje (značajan broj odselio u Slavoniju) i raspršili po svijetu. Po po-pisu stanovništva 1991. godine u Care-vom Dolu je bilo samo 11 stanovnika, sve

de) na gumnu, s kojeg smo malo prije očistili snijeg, bila prava trpeza.

Jačina sunca i proljetnog planinskog povjetarca opažala se na krajoliku koji se preobrazio u nekoliko sati poprimajući tamnije boje kao i naša lica nenavikla na ovako jaku promjenu. Bilo je vrijeme po-laska. Poput tolikih prije nas i mi smo Ca-revom Dolu okrenuli leđa olakšani spo-znajom kako će mu se barem naš vodič uskoro opet vratiti. Rankov terenac spo-ro je napuštao Obojak; njegov je gazda zastajkivao i razgovarao s poznanicima, ugovarajući naredne poslove.

Stjepan je pak oženio Mariju r. Puljić iz Gvožđana s kojom je 1842. dobio sina Franu, ali su ubrzo umrli obadvoje pa se Stjepan ponovo oženio, djevojkom iz va-roši - Anom Ivanović alias Roković s ko-jom je imao četvero djece. Živjeli su u Foj-nici. Varoškom se oženio (bolje reći udao se) i Petar Malekin, sin Josipa i Ane r. Kudić (Gudić) iz Rame. U braku s Jelom Gušić također je imao četvero djece.

Pored ovih Malekina nadimka Čolo doselili su i drugi kojima je nadimak bio Grozdo, tj. Grozdić pod kojim su upisi-vani i u crkvene matice. Mato Malekin "Grozdić" je s Dominikom Andričić u po-četku živio u Čemernici gdje su dobili troje djece, a nakon preseljenja u Luke (Ragale) još troje.

Znamo kako je u to vrijeme bila velika smrtnost djece, ali kad se pogleda silno potomstvo Malekina u brakovima s dje-vojkama iz rodova Šain (Kalem), Barbić, Trbara, Alaupović (Apan), Pleić (Šakić/ Čustonja), Ljoljo, Herina, Bošnjak itd., nameće se pitanje kako su danas gotovo potpuno izumrli u fojničkoj općini. Jedini živi potomci Malekina su već spomenuti Ivan u C. Dolu, njegov brat Juro Akrap (majčino prezime) i njihova tetka Sum-bulka (1932.), udovica pokojnog Nikole Glavočević, nastanjena u kolektivnom smještaju u Gojevićima. Ona mi je bila iz-vorom podataka o svojim precima i živo-tu u prošlosti. Ostala joj je priča o djedu Ivi (Jurinom sinu): Bio je u najmu kod Jele "Miško" u C. Dolu, a kada je izašao na dob oženio se Lucom Ljoljo. U početku bračnog života stanovali su u čardaku

Hrvati. Uoči rata jedino je Spasojina kuća bila naseljena. Na vrijeme su uspjeli izvući neke vrjednije stvari i pridružiti se sunarodnjacima prognanim u Kiseljaku. U Gradini je u sinovoj kući ostao stari Ivo Bošnjak (rođen 1911. godine) što ga je koštalo života. Kao bojovnik poginuo je Slavko (Mirko) Bošnjak (1955.).

Spasoja se ni mrtav nije vratio u svoje rodno selo, sahranjen je u groblju Ba-kovići.

Ranko se nakon rata oženio i zasno-vao obitelj u Trošnjiku gdje je bio zapo-čeo gradnju kuće prije rata, ali ponovno

Carev Do: Spasoja (bijeli brkovi i lula), njegova punica Ljuba (Cvijetina majka) i rodbinaMarija (1925), brat joj Drago "Mojsija" (1922)i njegova žena Lucija

Spasoja i Pero Kutleša iz Gradine, u Carevom Dolu

Ivo Malekin , krajnje desno,s ocem i suprugom(1925. - 2011.) Carev Do: Gordana Komšić, Mato (Ivo) Bošnjak (1959)

i Marija (1935.) "Velkonjina"

Page 15: Fojnička škrinja broj 33

14 15

FOJNIČKAŠKRINJAPRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

nekog Huskića, Muslimana iz Barakovića dok im majstor Bošnjak "Miško" nije sa-gradio kućicu za samostalni život.

Skoro su iste, samo u nijansama razli-čite priče o razlozima doseljavanja tj. bje-žanja naših predaka od Turaka iz jednog kraja u drugi. Manje-više sve se svodi na to kako je Turčin (ili više njih) želio pro-vesti prvu bračnu noć s mladenkom što njezin otac ili mladoženja nije mogao podnijeti pa se prerušio u mladenku i na iznenađenje pobio Turke zbog čega je morao bježati preko brda u nepoznate krajeve. Takvim pričama uglavnom se veliča junaštvo svojih predaka (mada je bilo i toga) ali osnovni razlog snažne mi-gracije katolika iz dalmatinskih i zapad-no-hercegovačkih krajeva bili su eko-nomske prirode i povoljniji uvjeti života i Bosni.

Teško izbjegavajući blato stvoreno traktorima onih koji voze drva na žege i topljenjem snijega došli smo do središta nekadašnjeg sela i izvora života – vode. Jako vrelo zvano Mala voda teče na sve strane oko kvrgavog starog korita oživ-ljavajući Rankova sjećanja na vrijeme ka-da se oko njega tiskala razna stoka na pojilu. Odatle su vodu stotinjak metara dalje, u Pavlovicu, nad kojom se nadvila tamna jelovina brda Batura, odveli Mirko i Ivo Bošnjak. Kuće, štale sa gumnima i drugi pomoćni objekti baš su im bili na lijepom, gotovo ravnom terenu, a pogled u daljine prekrasan. Daljina, daljina... to je bio glavni razlog odlazaka, a na povra-tak nitko i ne razmišlja. Idući od ruševine do ruševine stigli smo i na mjesto na-

nije mogao bez traktora i vršalice. Dozi-vale su ga i njive iz Carevog Dola čijem zovu nije odolio pa ih je počeo ponovno orati i sijati. Međutim, teško je bilo sam stizati na sve strane pa je vršalicu prodao poznaniku u Obojak, a kupio jači traktor koji odmara samo zimi. Kako bi i mogao kad je tražen na nepristupačnim strmim njivama gdje smjelost graniči s ludošću.

Uvjerili smo se kako boravak u pri-rodi, osobito na ovakvim visinama, iza-ziva pojačanu glad pa smo protulijek po-tražili u ruksacima. Svatko je ponio nešto pa je na prostranom stolu (Rankove izra-

stanka fotografije jahača na konju. Jedan od krovova, vidljiv iza Spasoje Bošnjaka, bila je njegova rodna kuća, danas samo ostatak zidine. U kamenu pored vrata upisana je godina gradnje – 1885.! Mogao ju je izgraditi njegov djed Andrija (1843.-1918.) nakon vjenčanja 1871. s Lucom r. Ćorić – Tuzla.

Spasoja je bio osebujan čovjek ne sa-mo po imenu, neobičnom za ovo podne-blje, i vanjštinom (u starosti nosio bujne bijele brkove i pušio lulu) već općenito po svojoj životnoj filozofiji. Pored svih vrlina i mana ne može se osporiti da je bio veliki radnik; osim druge stoke godi-nama je držao konje (vučne i samaricu), kupovao zemlju... Od toga su živjeli i dru-gi stanovnici Carevog Dola; obrađivali zemlju, držali stoku, kadili žege i proda-vali dasku. Drugi dio Spasojinog "rad-nog" bića bio je okrenut ženama kod ko-jih je zaradio nadimak "Car". Iz dva služ-bena braka rodilo mu se devetero djece, od toga dva sina. Stariji (Ranko) je na-slijedio dosta očevih gena. Veoma mlad, već kao dijete počeo je raditi s konjima, a zarađeno ulagao u kupovinu suvremenih strojeve. Prvi je u cijelom Obojku i Care-vom Dolu nabavio motokultivator, kosili-cu i vršalicu. Posla je bilo i u susjednim selima pa danas poznaje skoro svaku njivu.

Putne komunikacije do sela skoro da nije ni bilo. Naime, stari kaldrmani put od Gradine (Laguma) išao je preko Ka-menjaće iznad sela i vodio preko Šćitske ravni za Sebešić pa su mještani 70-ih go-dina prošlog stoljeća ručno prokopali put do Gradine, a kasnije ga samo pro-širili bagerom.

O međunacionalnim odnosima koji su vladali prije zadnjeg rata Ranko ima samo riječi hvale, potkrepljujući ih pri-mjerima. Npr. Musliman iz Obojka mirne je duše ulazio u njihovu štalu, uprezao konja i završavao svoj posao. Isto tako kada je Spasoja bio u bolnici, a stigla sezona podizanja sijena, u pomoć su priskočili brojni susjedi iz Obojka i Kli-sure, bez ičijeg zvanja. Ovo su svijetli primjeri običnih, malih ljudi, sudbinski povezani jednim teritorijem gdje se vjer-ska različitost podredila ljudskosti (kako i treba), dajući lekciju onima koji se sma-traju učenijima.

Iseljavanja iz Carevog Dola započela su mnogo godina prije rata '93. Jedni su se spustili u Gradinu, bliže cesti, drugi odselili dalje (značajan broj odselio u Slavoniju) i raspršili po svijetu. Po po-pisu stanovništva 1991. godine u Care-vom Dolu je bilo samo 11 stanovnika, sve

de) na gumnu, s kojeg smo malo prije očistili snijeg, bila prava trpeza.

Jačina sunca i proljetnog planinskog povjetarca opažala se na krajoliku koji se preobrazio u nekoliko sati poprimajući tamnije boje kao i naša lica nenavikla na ovako jaku promjenu. Bilo je vrijeme po-laska. Poput tolikih prije nas i mi smo Ca-revom Dolu okrenuli leđa olakšani spo-znajom kako će mu se barem naš vodič uskoro opet vratiti. Rankov terenac spo-ro je napuštao Obojak; njegov je gazda zastajkivao i razgovarao s poznanicima, ugovarajući naredne poslove.

Stjepan je pak oženio Mariju r. Puljić iz Gvožđana s kojom je 1842. dobio sina Franu, ali su ubrzo umrli obadvoje pa se Stjepan ponovo oženio, djevojkom iz va-roši - Anom Ivanović alias Roković s ko-jom je imao četvero djece. Živjeli su u Foj-nici. Varoškom se oženio (bolje reći udao se) i Petar Malekin, sin Josipa i Ane r. Kudić (Gudić) iz Rame. U braku s Jelom Gušić također je imao četvero djece.

Pored ovih Malekina nadimka Čolo doselili su i drugi kojima je nadimak bio Grozdo, tj. Grozdić pod kojim su upisi-vani i u crkvene matice. Mato Malekin "Grozdić" je s Dominikom Andričić u po-četku živio u Čemernici gdje su dobili troje djece, a nakon preseljenja u Luke (Ragale) još troje.

Znamo kako je u to vrijeme bila velika smrtnost djece, ali kad se pogleda silno potomstvo Malekina u brakovima s dje-vojkama iz rodova Šain (Kalem), Barbić, Trbara, Alaupović (Apan), Pleić (Šakić/ Čustonja), Ljoljo, Herina, Bošnjak itd., nameće se pitanje kako su danas gotovo potpuno izumrli u fojničkoj općini. Jedini živi potomci Malekina su već spomenuti Ivan u C. Dolu, njegov brat Juro Akrap (majčino prezime) i njihova tetka Sum-bulka (1932.), udovica pokojnog Nikole Glavočević, nastanjena u kolektivnom smještaju u Gojevićima. Ona mi je bila iz-vorom podataka o svojim precima i živo-tu u prošlosti. Ostala joj je priča o djedu Ivi (Jurinom sinu): Bio je u najmu kod Jele "Miško" u C. Dolu, a kada je izašao na dob oženio se Lucom Ljoljo. U početku bračnog života stanovali su u čardaku

Hrvati. Uoči rata jedino je Spasojina kuća bila naseljena. Na vrijeme su uspjeli izvući neke vrjednije stvari i pridružiti se sunarodnjacima prognanim u Kiseljaku. U Gradini je u sinovoj kući ostao stari Ivo Bošnjak (rođen 1911. godine) što ga je koštalo života. Kao bojovnik poginuo je Slavko (Mirko) Bošnjak (1955.).

Spasoja se ni mrtav nije vratio u svoje rodno selo, sahranjen je u groblju Ba-kovići.

Ranko se nakon rata oženio i zasno-vao obitelj u Trošnjiku gdje je bio zapo-čeo gradnju kuće prije rata, ali ponovno

Carev Do: Spasoja (bijeli brkovi i lula), njegova punica Ljuba (Cvijetina majka) i rodbinaMarija (1925), brat joj Drago "Mojsija" (1922)i njegova žena Lucija

Spasoja i Pero Kutleša iz Gradine, u Carevom Dolu

Ivo Malekin , krajnje desno,s ocem i suprugom(1925. - 2011.) Carev Do: Gordana Komšić, Mato (Ivo) Bošnjak (1959)

i Marija (1935.) "Velkonjina"

Page 16: Fojnička škrinja broj 33

16 17

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

JUTARNJA KAVA SA...

sična priča o ekonomskoj migraciji, da-kle otišla sam trbuhom za kruhom... To su bila vremena kada djeca nisu bila poš-tovana kao danas, kada se smatralo čak da žensko dijete ne treba niti školovati - udat će se ili ima motika, pa snaći će se... To je priča ovog kraja, znači, ništa poseb-no. Međutim, u djeci vriju njihovi snovi, djeca su puna energije. Tako sam i ja os-jećala da mogu nešto više, da zaslužujem nešto više...

Prateći oglase o zapošljavanju, do-spjela sam u Bugojno. Tamo sam dugo radila u kiosku Oslobođenja, a kako sam imala tu duhovno - religijsku bazu iz rod-ne kuće, brzo sam pronašla i svoj prostor za duhovnu nadogradnju. Naš pokojni fra Nikica Miličević bio je tamo, a i fra

koji smo stotinama kilometara daleko strepili, tugovali, strahovali... Osim toga, ti pošalješ cijelu svoju plaću, jer puno nas je, dok svakom pomalo pošalješ - ti ne-maš, i ne znaš hoće li tvoja bakica doživ-jeti sljedeći mjesec i gdje ćeš ti završiti ako nje više ne bude. Ali, hvala Bogu, kako je iz novčanika izlazilo tako je u njega i ulazilo, ne znaš ni kako... Što kažu, na jednoj strani dadni, Bog će ti na drugoj vratiti i više. To je istina!

n ne tvoje životne priče?

o Zašto ne!? Nekome će možda baš to biti potvrda da se prepusti Božjem pro-viđenju... Ja ne mogu reći da nisam bila baš nikako opterećena tim mojim nesi-gurnim statusom ni radnika ni izbjeglice. Ali sam vjerovala kako Bog ima svoje planove za mene i najčešće sam bila mir-na u tome. Luigia sam upoznala upravo u crkvi. On je također bio vjernik, često smo se sretali na misi, pozivao me da pogledam njegove slike. Stanovao je u istoj ulici, u kući koja je bila zarasla u šumu, ni s kim se nije družio, nitko o nje-mu nije ništa znao, osim da je osobenjak, umjetnik... Jednom i pristanem.

Moje oduševljenje njegovim radom bilo je i ostalo beskrajno. On je oslikao cijelo Evanđelje. Sakralni motivi nisu bili samo biblijski prizori koje je prenosio na platno, iz njegovih slika se moglo vidjeti koliko je njegova vjera čvrsta, koliko voli Isusa, kako vjeruje Bogu... Mene je toliko ganulo njegovo vjerovanje, toliko nas je povezalo u prijateljstvu, odmah smo klik-nuli, što kažu mladi, hahaha... Naravno, razlika u godinama većinu ljudi odvede u pogrešne zaključke, ali ja im to ne za-mjerim. Mogu reći samo da mi je žao što su ljudi ograničeni vremenom i prosto-rom jer tako propuštaju sjajne prilike za učenje i osobni napredak...

Naši su razgovori o Bogu, o vjerova-nju, o milosti, o zagrobnom životu... traja-li satima. Moram reći kako je mene u životu uvijek nekako pratila sudbina ukr-štanja putova sa sličnim osobama, imala sam sreću da upoznam puno duhovnih ljudi s kojima dijelim slična ili ista stajali-šta, iako nisam išla za tim, ali Luigi je bio najveći dar kojeg mi je Gospod namije-nio, zaista neusporediv.

n Otkrij nam još koji trenutak kojim te Luigi osvojio...

o Osvajanje je bilo nevidljivo. Ja sam to uspjela tek kasnije sagledati jer u trenutku čovjeku pobjegne toliko toga... On je prije svega bio veliki radnik i vri

Možemo li se dotaći i privatne stra-

Janjka Ljubosa poznajem iz Bugojna, on je tada službovao u crkvi sv. Ante gdje sam ja odlazila.

n

o Tako je, teška vremena... Osjećala se u zraku ta neka nervoza, javili su i neki problemi na poslu pa sam i ja počela raz-mišljati o odlasku iz Bugojna. Tih mjeseci je jedna gospođa iz Jajca dolazila u Bu-gojno u potrazi za ženama koje bi u Švi-carskoj radile kao njegovateljice starijih osoba ili babysitterke. Kako nije bilo go-vora o povratku u Fojnicu, pristala sam. Naravno, kad si mlad sve idealiziraš i svi-ma vjeruješ. Trebalo je da brzo i jedno-stavno dobijemo boravak, vize, obećava-no nam je kako će poslovi biti dobro pla-

To su bile predratne godine?

jedan čovjek. Osim slikanja, radio je i skulpture, izrađivao nadgrobne spome-nike. Naravno, morala sam prihvatiti nje-govu umjetničku nonšalantnost u život-nom prostoru, kuća je bila u kaosu, boje i platna posvuda, sve je bilo zamazano i u neredu, ali to je bio njegov kreativni red. Prvi njegov rođendan nakon našeg upo-znavanja, ne znajući šta pokloniti čov-jeku koji ne zna šta i koliko ima, odlučim mu pospremiti kuću. Danima smo mi to zajedno pospremali, pa moram reći kako mu se svidio rođendanski poklon. Uvidio je da mu dobro dođe ženska prisutnost u toj njegovoj, neumornoj kreativnosti...

Dalje, što me je fasciniralo, čovjek tih godina, malim stvarima se veselio kao dječak! I bio je jako skroman, što mnogi govore, ali ne žive! Međutim, kod njega je to bio stil života. Sjećam se kako je znao hodati u pocijepanim papučama, a ja bih rondala. Onda bi on rekao - Pa nisam bos?! A mene je bilo strah da se ne po-lomi, posklizne...

n

o A joooj! To je bilo toliko daleko od ro-mantičnih trenutaka prosidbe o kojima žene sanjaju, i smiješno i tužno, ali ja uvi-jek ponavljam, to je bio samo put koji nam je Bog namijenio... Baka koju sam njegovala, umrla je, a moj neriješen sta-tus u Švicarskoj postao je problem koji se morao brzo riješiti. Kako smo, kao prija-telji, razgovarali o svemu, ja sam se Lui-giu požalila. Odmah je nazvao svog advo-kata kako bi se našao način da ja ostanem u Švicarskoj. Međutim, advokat je svoju obvezu razvlačio, čak nije odradio os-novne stvari, i kad sam saznala kako stvari stoje, predložila sam Luigiu kako mi može pomoći - brakom. Odmah je pri-stao! Naravno, svi su nam se smijali i gle-dali na to kao na brak iz koristi, međutim, mi smo znali što nas veže i nismo se oba-zirali na okolinu. Mi smo živjeli svoj mi-krosvijet u našim zajedničkim idejama, u vjeri...

Za mene je život s njim bilo najljepše razdoblje u životu. I ne znam kako će to zvučati kad kažem, on je za mene bio svetac. Sve je u životu postigao svojim radom, poštenjem i vjerom. Radio je i studirao, nesebično prenosio svoje zna-nje drugima, svojim je slikama slavio Boga...

n Mnogima će ova priča nalikovati na neku ekraniziranu, pristiglu iz Holly-wooda?

o Teški momenti su neminovni, sreća je trenutak i ona kratko traje... Tako smo i

I, kako te zaprosio?

n Pozdravljam te u ime redakcije Fojničke škrinje i zahvaljujem ti što si pristala na razgovor, poslije dugo na-govaranja, hahaha... Očito si jako skromna i samozatajna osoba?

o Hahaha... pa nisam skromna koliko bih to htjela biti, osim toga ja volim druženja, razgovore, razmjenjivanje ideja, iskusta-va, ali eto, valjda je bilo teško uskladiti i tvoje i moje obveze.

n Zanima me kada si napustila Foj-nicu, kada si se odselila i gdje?

o Bila sam jako mlada, imala sam 15 ili 16 godina. Moglo bi se reći kako je to kla-

ćeni, međutim, jedna nova vrsta borbe za opstanak zamjenila je onu prijašnju. To, kako se glupo otišlo, grlom u jagode što kažu, nije lako niti prepričati. Sada, iz ove perspektive, ne bih imala hrabrosti doni-jeti takvu odluku, sigurno. Ali Bog ti da snage da izdržiš i najveća iskušenja. Ne-kad sam znala plakati što sam živa! Ne znaš jezik, naporno radiš po cijele dane, bole noge, ruke, ali misliš - cijela familija mi je u BiH, zapucalo, ne znaš jesu li živi, jesu li večerali, jesu li u toplom, pa trebaš Bogu zahvaliti što si živa!

n držala tvoja vjera?

o Uvijek vjera! Čovjek je slab, često po-srne, zaboravi, zato treba moliti i nadati se u Božje proviđenje. Tako se meni do-godilo da počnem njegovati bake... E tu već počinje jedna vedrija strana priče. Iako je i to naporan posao, uslijedio je je-dan neobičan period u mom životu kada sam puno naučila i konačno počela razu-mijevati život. Shvatiš da je život svima isto ili isti. Rađanje, učenje, ljubav, prije-vare, kuhanje, zarađivanje, bolest, samo-ća, smrt... Iako smo svi mi sa svojim ka-rakterima, iskustvima i željama različiti u doživljavanju života, netko ima više, netko manje novca, naši putevi spoznaje zbog svega toga se i razlikuju, svi mi ipak, kad - tad, shvatimo neminovnost ovoze-maljske prolaznosti i značaj onovreme-nosti, ili kako god to zvali... Neke od mojih baka su bile jako depresivne. Pesimis-tičnog i depresivnog čovjeka je jako te-ško držati na životu, to je naporno, ali i izazovno.

Osim što su životi tih baka značili i moj život - produljenje vize, moju zaradu koja ide u BiH, dakle život moje obitelji, u jednoj drugoj dimenziji, suosjećajnosti i humanosti, vi pronađete u sebi potrebu da svakom Božjem stvoru olakšate ili uljepšate život. I to je ta nijansa ili okus života po kojem se on može razlikovati od tvog, njenog, njegovog... To je ono što mi kreiramo, za što nam Bog daje prostor i slobodu da budemo posebni i da une-semo radost u svoj život. Mislim kako je mene taj posao njegovanja starijih i nemoćnih jako oplemenio.

U blizini kuće moje tadašnje poslo-davke bila je crkva Madonna di grazie, dakle crkva Gospe od milosti, gdje sam ja odlazila kad god bi mi obveze dozvolja-vale. Molila sam je da čuva sve moje u BiH, meni da podari snagu da izdržim neizvjesnost tih teških vremena. Jer, ko-liko god da je teško bilo našim obiteljima u ratnom vihoru, tako je bilo teško i nama

U tim teškim trenucima tebe je opet

KATA BILIĆ

Vjerojatno je svima nama teško shvatiti što je Isus uradio za nas, tek možda kada naiđu teške epizode u životu, mi se malo približimo značenju Njegove žrtve. Da bismo bili što bliže neophodno je otvoriti srce i potpuno ga predati Isusu, a to znači pomagati svakomu i ne samo materijalno, pružiti riječ utjehe, saslušati, pogledati.

Ovdje nisi zbog sebe već zbog drugihKata Bilić

Suzana LOVRIĆ

Page 17: Fojnička škrinja broj 33

16 17

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

JUTARNJA KAVA SA...

sična priča o ekonomskoj migraciji, da-kle otišla sam trbuhom za kruhom... To su bila vremena kada djeca nisu bila poš-tovana kao danas, kada se smatralo čak da žensko dijete ne treba niti školovati - udat će se ili ima motika, pa snaći će se... To je priča ovog kraja, znači, ništa poseb-no. Međutim, u djeci vriju njihovi snovi, djeca su puna energije. Tako sam i ja os-jećala da mogu nešto više, da zaslužujem nešto više...

Prateći oglase o zapošljavanju, do-spjela sam u Bugojno. Tamo sam dugo radila u kiosku Oslobođenja, a kako sam imala tu duhovno - religijsku bazu iz rod-ne kuće, brzo sam pronašla i svoj prostor za duhovnu nadogradnju. Naš pokojni fra Nikica Miličević bio je tamo, a i fra

koji smo stotinama kilometara daleko strepili, tugovali, strahovali... Osim toga, ti pošalješ cijelu svoju plaću, jer puno nas je, dok svakom pomalo pošalješ - ti ne-maš, i ne znaš hoće li tvoja bakica doživ-jeti sljedeći mjesec i gdje ćeš ti završiti ako nje više ne bude. Ali, hvala Bogu, kako je iz novčanika izlazilo tako je u njega i ulazilo, ne znaš ni kako... Što kažu, na jednoj strani dadni, Bog će ti na drugoj vratiti i više. To je istina!

n ne tvoje životne priče?

o Zašto ne!? Nekome će možda baš to biti potvrda da se prepusti Božjem pro-viđenju... Ja ne mogu reći da nisam bila baš nikako opterećena tim mojim nesi-gurnim statusom ni radnika ni izbjeglice. Ali sam vjerovala kako Bog ima svoje planove za mene i najčešće sam bila mir-na u tome. Luigia sam upoznala upravo u crkvi. On je također bio vjernik, često smo se sretali na misi, pozivao me da pogledam njegove slike. Stanovao je u istoj ulici, u kući koja je bila zarasla u šumu, ni s kim se nije družio, nitko o nje-mu nije ništa znao, osim da je osobenjak, umjetnik... Jednom i pristanem.

Moje oduševljenje njegovim radom bilo je i ostalo beskrajno. On je oslikao cijelo Evanđelje. Sakralni motivi nisu bili samo biblijski prizori koje je prenosio na platno, iz njegovih slika se moglo vidjeti koliko je njegova vjera čvrsta, koliko voli Isusa, kako vjeruje Bogu... Mene je toliko ganulo njegovo vjerovanje, toliko nas je povezalo u prijateljstvu, odmah smo klik-nuli, što kažu mladi, hahaha... Naravno, razlika u godinama većinu ljudi odvede u pogrešne zaključke, ali ja im to ne za-mjerim. Mogu reći samo da mi je žao što su ljudi ograničeni vremenom i prosto-rom jer tako propuštaju sjajne prilike za učenje i osobni napredak...

Naši su razgovori o Bogu, o vjerova-nju, o milosti, o zagrobnom životu... traja-li satima. Moram reći kako je mene u životu uvijek nekako pratila sudbina ukr-štanja putova sa sličnim osobama, imala sam sreću da upoznam puno duhovnih ljudi s kojima dijelim slična ili ista stajali-šta, iako nisam išla za tim, ali Luigi je bio najveći dar kojeg mi je Gospod namije-nio, zaista neusporediv.

n Otkrij nam još koji trenutak kojim te Luigi osvojio...

o Osvajanje je bilo nevidljivo. Ja sam to uspjela tek kasnije sagledati jer u trenutku čovjeku pobjegne toliko toga... On je prije svega bio veliki radnik i vri

Možemo li se dotaći i privatne stra-

Janjka Ljubosa poznajem iz Bugojna, on je tada službovao u crkvi sv. Ante gdje sam ja odlazila.

n

o Tako je, teška vremena... Osjećala se u zraku ta neka nervoza, javili su i neki problemi na poslu pa sam i ja počela raz-mišljati o odlasku iz Bugojna. Tih mjeseci je jedna gospođa iz Jajca dolazila u Bu-gojno u potrazi za ženama koje bi u Švi-carskoj radile kao njegovateljice starijih osoba ili babysitterke. Kako nije bilo go-vora o povratku u Fojnicu, pristala sam. Naravno, kad si mlad sve idealiziraš i svi-ma vjeruješ. Trebalo je da brzo i jedno-stavno dobijemo boravak, vize, obećava-no nam je kako će poslovi biti dobro pla-

To su bile predratne godine?

jedan čovjek. Osim slikanja, radio je i skulpture, izrađivao nadgrobne spome-nike. Naravno, morala sam prihvatiti nje-govu umjetničku nonšalantnost u život-nom prostoru, kuća je bila u kaosu, boje i platna posvuda, sve je bilo zamazano i u neredu, ali to je bio njegov kreativni red. Prvi njegov rođendan nakon našeg upo-znavanja, ne znajući šta pokloniti čov-jeku koji ne zna šta i koliko ima, odlučim mu pospremiti kuću. Danima smo mi to zajedno pospremali, pa moram reći kako mu se svidio rođendanski poklon. Uvidio je da mu dobro dođe ženska prisutnost u toj njegovoj, neumornoj kreativnosti...

Dalje, što me je fasciniralo, čovjek tih godina, malim stvarima se veselio kao dječak! I bio je jako skroman, što mnogi govore, ali ne žive! Međutim, kod njega je to bio stil života. Sjećam se kako je znao hodati u pocijepanim papučama, a ja bih rondala. Onda bi on rekao - Pa nisam bos?! A mene je bilo strah da se ne po-lomi, posklizne...

n

o A joooj! To je bilo toliko daleko od ro-mantičnih trenutaka prosidbe o kojima žene sanjaju, i smiješno i tužno, ali ja uvi-jek ponavljam, to je bio samo put koji nam je Bog namijenio... Baka koju sam njegovala, umrla je, a moj neriješen sta-tus u Švicarskoj postao je problem koji se morao brzo riješiti. Kako smo, kao prija-telji, razgovarali o svemu, ja sam se Lui-giu požalila. Odmah je nazvao svog advo-kata kako bi se našao način da ja ostanem u Švicarskoj. Međutim, advokat je svoju obvezu razvlačio, čak nije odradio os-novne stvari, i kad sam saznala kako stvari stoje, predložila sam Luigiu kako mi može pomoći - brakom. Odmah je pri-stao! Naravno, svi su nam se smijali i gle-dali na to kao na brak iz koristi, međutim, mi smo znali što nas veže i nismo se oba-zirali na okolinu. Mi smo živjeli svoj mi-krosvijet u našim zajedničkim idejama, u vjeri...

Za mene je život s njim bilo najljepše razdoblje u životu. I ne znam kako će to zvučati kad kažem, on je za mene bio svetac. Sve je u životu postigao svojim radom, poštenjem i vjerom. Radio je i studirao, nesebično prenosio svoje zna-nje drugima, svojim je slikama slavio Boga...

n Mnogima će ova priča nalikovati na neku ekraniziranu, pristiglu iz Holly-wooda?

o Teški momenti su neminovni, sreća je trenutak i ona kratko traje... Tako smo i

I, kako te zaprosio?

n Pozdravljam te u ime redakcije Fojničke škrinje i zahvaljujem ti što si pristala na razgovor, poslije dugo na-govaranja, hahaha... Očito si jako skromna i samozatajna osoba?

o Hahaha... pa nisam skromna koliko bih to htjela biti, osim toga ja volim druženja, razgovore, razmjenjivanje ideja, iskusta-va, ali eto, valjda je bilo teško uskladiti i tvoje i moje obveze.

n Zanima me kada si napustila Foj-nicu, kada si se odselila i gdje?

o Bila sam jako mlada, imala sam 15 ili 16 godina. Moglo bi se reći kako je to kla-

ćeni, međutim, jedna nova vrsta borbe za opstanak zamjenila je onu prijašnju. To, kako se glupo otišlo, grlom u jagode što kažu, nije lako niti prepričati. Sada, iz ove perspektive, ne bih imala hrabrosti doni-jeti takvu odluku, sigurno. Ali Bog ti da snage da izdržiš i najveća iskušenja. Ne-kad sam znala plakati što sam živa! Ne znaš jezik, naporno radiš po cijele dane, bole noge, ruke, ali misliš - cijela familija mi je u BiH, zapucalo, ne znaš jesu li živi, jesu li večerali, jesu li u toplom, pa trebaš Bogu zahvaliti što si živa!

n držala tvoja vjera?

o Uvijek vjera! Čovjek je slab, često po-srne, zaboravi, zato treba moliti i nadati se u Božje proviđenje. Tako se meni do-godilo da počnem njegovati bake... E tu već počinje jedna vedrija strana priče. Iako je i to naporan posao, uslijedio je je-dan neobičan period u mom životu kada sam puno naučila i konačno počela razu-mijevati život. Shvatiš da je život svima isto ili isti. Rađanje, učenje, ljubav, prije-vare, kuhanje, zarađivanje, bolest, samo-ća, smrt... Iako smo svi mi sa svojim ka-rakterima, iskustvima i željama različiti u doživljavanju života, netko ima više, netko manje novca, naši putevi spoznaje zbog svega toga se i razlikuju, svi mi ipak, kad - tad, shvatimo neminovnost ovoze-maljske prolaznosti i značaj onovreme-nosti, ili kako god to zvali... Neke od mojih baka su bile jako depresivne. Pesimis-tičnog i depresivnog čovjeka je jako te-ško držati na životu, to je naporno, ali i izazovno.

Osim što su životi tih baka značili i moj život - produljenje vize, moju zaradu koja ide u BiH, dakle život moje obitelji, u jednoj drugoj dimenziji, suosjećajnosti i humanosti, vi pronađete u sebi potrebu da svakom Božjem stvoru olakšate ili uljepšate život. I to je ta nijansa ili okus života po kojem se on može razlikovati od tvog, njenog, njegovog... To je ono što mi kreiramo, za što nam Bog daje prostor i slobodu da budemo posebni i da une-semo radost u svoj život. Mislim kako je mene taj posao njegovanja starijih i nemoćnih jako oplemenio.

U blizini kuće moje tadašnje poslo-davke bila je crkva Madonna di grazie, dakle crkva Gospe od milosti, gdje sam ja odlazila kad god bi mi obveze dozvolja-vale. Molila sam je da čuva sve moje u BiH, meni da podari snagu da izdržim neizvjesnost tih teških vremena. Jer, ko-liko god da je teško bilo našim obiteljima u ratnom vihoru, tako je bilo teško i nama

U tim teškim trenucima tebe je opet

KATA BILIĆ

Vjerojatno je svima nama teško shvatiti što je Isus uradio za nas, tek možda kada naiđu teške epizode u životu, mi se malo približimo značenju Njegove žrtve. Da bismo bili što bliže neophodno je otvoriti srce i potpuno ga predati Isusu, a to znači pomagati svakomu i ne samo materijalno, pružiti riječ utjehe, saslušati, pogledati.

Ovdje nisi zbog sebe već zbog drugihKata Bilić

Suzana LOVRIĆ

Page 18: Fojnička škrinja broj 33

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

JUTARNJA KAVA SA...FOJNIČKAŠKRINJA

na taj način pomažeš očuvanje okoli-ša, očuvanje tradicije i običaja.

ogu, to je moj zadatak i to vidim kao nastavak Luigievog zadatka na Zemlji, a i da se ne osramoti pred Bogom - kome je novac ostavio... Pa kad se nas dvoje sret-nemo da kažem koja su dobročinstva učinjena, jer kako kaže Sveto pismo - Ne zaboravi da sam te ja iz Egipta izveo!- Mislim da to što pomognem u pokretanju neke ideje dođe samo kao poticaj za početak, pošteni i vrijedni ljudi koji su u tim udrugama dalje trebaju sami osmi-sliti programe i aktivnosti koje će te udruge održati. Nadam se da će tako biti, da ima potencijala, da neće, kao što je to obično kod nas slučaj, prevagnuti neki osobni interesi i želja za samopromoci-jom. Daj Bože da ima što više takvih ini-cijativa, druženja, da se sačuva znanje o šivanju narodne nošnje, da se zajednički uređuju javne površine, da nam sve bude uredno, čisto, za primjer. To je možda jedino na čemu zavidim Švicarcima, jako su uredni, čuvaju okoliš, cijene svaku bilj-čicu i stablo. Kod nas, nažalost, vlasti

Da, pomažem koliko mogu i kako mo-

roštilja i drugih ribarskih deli-cija, začinjene šaljivim dosjet-kama, smijehom i pjesmom. Pro-brane kapljice pića i muzika bile su dodatni razlozi dobroga ras-položenja. Pastrmka je viđena samo na torti koju su za ovu pri-godu donijeli uposlenici MUP-a, PS Fojnica.

Oko predsjednika je uvijek najbrojnije društvo (makar bio i predsjednik ribolovaca), najbo-lja klopa i muzika. Pečeno janje ne mora biti razlog, ali se u jed-nom periodu oko stola Refika Varke (predsjednika) našla elita svirača i pjevača: Perđan, Slavo, Ruto, Valentin, te gosti iz lepe-ničkog HKUD-a "Bećarac". Slično je bilo i kod ostalih društava. Na harmonici se našla i pokoja nov-čanica.

Prvi susjedi bili su im ribo-lovci najstariji po godinama i ribarskom stažu – Ivo Vrebac (r. 1933.) i Ivica Pecirep (ribolovac s dozvolom od 1962.). Ivica, po-znat u Šćitovu po tucanju jaja imao je priliku produkt svojih koka i znanje svoga odabira tes-tirati mjesec dana prije Uskrsa protiv Mate Oroza i Ante Vrepca.

S dolaskom noći parking se polako počeo prazniti, ali je osta-lo još mnogo onih pored vatre čiju su intonaciju glasova har-monikaši sve teže usklađivali sa svojim notama. Drugi su pak za nastavak ovog krasnog druženja izabrali usputne kavane.

gledaju kako se bespravno siječe šuma, kako ogromne količine smeća završavaju u rijeci, ulice se peru dva puta godišnje kao da nemamo vode... Jako me smeta i neurednost po trgovinama, smještaju hranu i deterđente u iste police, prestra-šno! Priroda plače, šta joj radimo! Po-gledajte uvjete u kojima rade časne setre u Africi, nemaju one ni milijune, često ni vode dovoljno, ali su te bolnice i škole u barakama uredne i čiste. Kod nas od novih zgrada prave barake, da bi došli do lječilišta morate prijeći preko smeća, a pričamo o Fojnici kao turističkom odre-dištu.

n đene države doseliti u svoj rodni kraj, možda prenijeti dašak te kulture... Kako provodiš dane u Lukama, čime se baviš?

o Moram priznati da su moje Luke jedno od urednijih naselja u Fojnici, ljudi jako lijepo održavaju svoja dvorišta, solidarni su. Imam kokice, patkice, guskice, mace, psa, uživam ih gledati dok ćotaju, pasu, igraju se, svađaju... Zasadila sam razno voće pa sad gledam kako to raste, bori se, zasadi se malo vrta, i tako, dan za danom. Često otputujem u Međugorje ili u Za-greb na duhovne meditacije, i možda je to upravo ono što mi ovdje najviše nedo-staje. U Gojevićima imamo misu samo nedjeljom, već sam to i ranije rekla, ne krijem, smatram kako to nije dovoljno da se održi snaga vjere.

n Mi razgovaramo uoči Uskrsa pa bih te zamolila da za kraj s našim čita-teljstvom podijeliš neku svoju prigo-dnu poruku, neki svoj duhovni moto.

o Vjerojatno je svima nama teško shva-titi što je Isus uradio za nas, tek možda kada naiđu teške epizode u životu, mi se malo približimo značenju Njegove žrtve. Da bismo bili što bliže neophodno je otvoriti srce i potpuno ga predati Isusu, a to znači pomagati svakomu i ne samo materijalno, pružiti riječ utjehe, saslu-šati, pogledati. Treba živjeti istinu, jer istina je najjeftinija i najskuplja. Laž je uvijek skupa, i još skuplja. Kako? Ti ako živiš istinu, oslobođen si od svega, laž sa-mo odgađa trenutak istine... I ljubav. Volite se!

n Zahvaljujem se na razgovoru, vrije-me nam je proletjelo kao svjetlost. Zanimljiva životna priča, hvala puno!

o Hvala tebi, čestitam Uskrs svim vašim čitateljima koji slave, želim vam još puno novih brojeva Fojničke škrinje!

Pa ipak, ti si se odlučila iz jedne ure-

mi na putu Božje providnosti učili i za-jedno, jedno od drugog, hrabrili jedno drugo, iako je Luigi, sukladno svojim godinama, do istine stizao puno prije mene. Ali eto, imala sam sreću da mu bu-dem blizu i da mi prenese svoje spoznaje, koje je nekada bilo jako teško prihvatiti. Kada je umirao bio je sretan, govorio je: "Katja, ti voliš i nastavi biti sretna. Imaš ono što se ne kupuje! Ljubav." Često smo pričali o ljubavi, nerijetko dolazili do zaključka da mi ne znamo šta je ljubav. Jer ona ljubav što je Krist dao za nas, teško da može dokučiti ljudsko srce. Pri-mjeri su svakodnevno oko nas. Tvrdih smo i hladnih srca. Mi se trudimo, i tre-bamo se truditi svakodnevno, ali treba-mo uvijek imati na umu mjeru Isusove ljubavi koji je za nas bio razapet na križu, težiti za još težim križom od onog kojeg nosimo. Meni su Luigieve riječi sa sa-mrtne postelje kao svjetlo koje se upali kad mi postane mračno i teško.

n tanak u duhu vjere koja nam obećava susret sa svojim voljenima na jednom boljem i ljepšem mjestu?

o U tim momentima gubitka fizičkog prisustva teško je prihvatiti i pomiriti se, preplavi te žalost i tuga pa se nekako ne možeš veseliti odmah. Treba proći vri-jeme... Iako sam ja svjedočila jednom ra-dosnom odlasku, jer Luigi je pjevao psal-me, molio se i pjevao zajedno sa svojim tumorom, on je tako mirno prihvaćao svaki dan koji ga je približavao smrti, on je tješio mene, nije jednostavno... Možda jedina njegova nedoumica je bila kako će on pred Gospodina, hoće li mu reći da Ga je ružno naslikao. Onda bih ja govorila kako su njegove slike prelijepe i kako će Gospodin biti sretan kad se sretnu, jer je on svoje slike slikao iz srca, iz velike lju-bavi prema Bogu.

n To bogastvo susreta i druženja s jed-nim takvim čovjekom sigurno ti i dan danas pomaže u svakodnevnom ži-votu?

o Sigurno! Uvidiš istinske vrednote i smisao tvog bivstvovanja, shvatiš da ov-dje nisi zbog sebe već zbog drugih, kao i to da su drugi ovdje zbog tebe, a ne zbog sebe... To su jako bogata otkrića na koja su me naveli naši razgovori.

n Možda je i to jedan od razloga iz ko-jih skoro sav nasljeđen novac dijeliš potrebnima, za obnavljanje sakralnih objekata, daješ za ideje koje njeguju prave vrijednosti? Naime, nije tajna da pomažeš neke udruge u Fojnici te

Koliko je tebi bio podnošljiv vaš ras-rhko primirje trajalo je sa-mo te nedjelje, 1. ožujka K2015. godine kada su se

ribe mogle bezbrižno praćakati foj-ničkim rijekama bez bojazni za svoj život, ali već sutradan su morale udvostručiti oprez kako bi izbjegle pogibelj oštrih udica kamufliranih vješto izrađenih mamcima svojih progonitelja.

Razlog opuštenosti jednih i drugih: ribolovci okupljeni u Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnica, raspoređeni u četiri sekcije (Fojnica, Gojevići, Ostružnica i Prokos) svečano su otvarali sezonu ribolova na po-točnu pastrmku.

Prostrana lokacija u Nadba-rama pored rijeke bila je preti-jesna za sve posjetitelje. Oni ra-doznaliji su u dokolici izbrojali 250 automobila! Kao na dobro posjećenoj autotržnici.

Prekrasno vrijeme s nagovje-štajem proljeća izmamilo je na otvoreno i one koji nemaju veze s ribolovom. Jednostavno, ljudi su se zaželjeli opuštanja i druže-nja, a gdje bi postigli bolji spoj obadvoga već među ribičima, uz rijeku. Teške teme svakodnevice ostavljene su po strani. Svako društvo kao da se natjecalo u emitiranju samo pozitivnih vi-bracija koje su se širile zrakom pomiješane s mirisima kotlića,

DRUŠTVA I UDRUGE

Otvorenje sezone ribolovaTomislav BOŠNJAK

Page 19: Fojnička škrinja broj 33

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

JUTARNJA KAVA SA...FOJNIČKAŠKRINJA

na taj način pomažeš očuvanje okoli-ša, očuvanje tradicije i običaja.

ogu, to je moj zadatak i to vidim kao nastavak Luigievog zadatka na Zemlji, a i da se ne osramoti pred Bogom - kome je novac ostavio... Pa kad se nas dvoje sret-nemo da kažem koja su dobročinstva učinjena, jer kako kaže Sveto pismo - Ne zaboravi da sam te ja iz Egipta izveo!- Mislim da to što pomognem u pokretanju neke ideje dođe samo kao poticaj za početak, pošteni i vrijedni ljudi koji su u tim udrugama dalje trebaju sami osmi-sliti programe i aktivnosti koje će te udruge održati. Nadam se da će tako biti, da ima potencijala, da neće, kao što je to obično kod nas slučaj, prevagnuti neki osobni interesi i želja za samopromoci-jom. Daj Bože da ima što više takvih ini-cijativa, druženja, da se sačuva znanje o šivanju narodne nošnje, da se zajednički uređuju javne površine, da nam sve bude uredno, čisto, za primjer. To je možda jedino na čemu zavidim Švicarcima, jako su uredni, čuvaju okoliš, cijene svaku bilj-čicu i stablo. Kod nas, nažalost, vlasti

Da, pomažem koliko mogu i kako mo-

roštilja i drugih ribarskih deli-cija, začinjene šaljivim dosjet-kama, smijehom i pjesmom. Pro-brane kapljice pića i muzika bile su dodatni razlozi dobroga ras-položenja. Pastrmka je viđena samo na torti koju su za ovu pri-godu donijeli uposlenici MUP-a, PS Fojnica.

Oko predsjednika je uvijek najbrojnije društvo (makar bio i predsjednik ribolovaca), najbo-lja klopa i muzika. Pečeno janje ne mora biti razlog, ali se u jed-nom periodu oko stola Refika Varke (predsjednika) našla elita svirača i pjevača: Perđan, Slavo, Ruto, Valentin, te gosti iz lepe-ničkog HKUD-a "Bećarac". Slično je bilo i kod ostalih društava. Na harmonici se našla i pokoja nov-čanica.

Prvi susjedi bili su im ribo-lovci najstariji po godinama i ribarskom stažu – Ivo Vrebac (r. 1933.) i Ivica Pecirep (ribolovac s dozvolom od 1962.). Ivica, po-znat u Šćitovu po tucanju jaja imao je priliku produkt svojih koka i znanje svoga odabira tes-tirati mjesec dana prije Uskrsa protiv Mate Oroza i Ante Vrepca.

S dolaskom noći parking se polako počeo prazniti, ali je osta-lo još mnogo onih pored vatre čiju su intonaciju glasova har-monikaši sve teže usklađivali sa svojim notama. Drugi su pak za nastavak ovog krasnog druženja izabrali usputne kavane.

gledaju kako se bespravno siječe šuma, kako ogromne količine smeća završavaju u rijeci, ulice se peru dva puta godišnje kao da nemamo vode... Jako me smeta i neurednost po trgovinama, smještaju hranu i deterđente u iste police, prestra-šno! Priroda plače, šta joj radimo! Po-gledajte uvjete u kojima rade časne setre u Africi, nemaju one ni milijune, često ni vode dovoljno, ali su te bolnice i škole u barakama uredne i čiste. Kod nas od novih zgrada prave barake, da bi došli do lječilišta morate prijeći preko smeća, a pričamo o Fojnici kao turističkom odre-dištu.

n đene države doseliti u svoj rodni kraj, možda prenijeti dašak te kulture... Kako provodiš dane u Lukama, čime se baviš?

o Moram priznati da su moje Luke jedno od urednijih naselja u Fojnici, ljudi jako lijepo održavaju svoja dvorišta, solidarni su. Imam kokice, patkice, guskice, mace, psa, uživam ih gledati dok ćotaju, pasu, igraju se, svađaju... Zasadila sam razno voće pa sad gledam kako to raste, bori se, zasadi se malo vrta, i tako, dan za danom. Često otputujem u Međugorje ili u Za-greb na duhovne meditacije, i možda je to upravo ono što mi ovdje najviše nedo-staje. U Gojevićima imamo misu samo nedjeljom, već sam to i ranije rekla, ne krijem, smatram kako to nije dovoljno da se održi snaga vjere.

n Mi razgovaramo uoči Uskrsa pa bih te zamolila da za kraj s našim čita-teljstvom podijeliš neku svoju prigo-dnu poruku, neki svoj duhovni moto.

o Vjerojatno je svima nama teško shva-titi što je Isus uradio za nas, tek možda kada naiđu teške epizode u životu, mi se malo približimo značenju Njegove žrtve. Da bismo bili što bliže neophodno je otvoriti srce i potpuno ga predati Isusu, a to znači pomagati svakomu i ne samo materijalno, pružiti riječ utjehe, saslu-šati, pogledati. Treba živjeti istinu, jer istina je najjeftinija i najskuplja. Laž je uvijek skupa, i još skuplja. Kako? Ti ako živiš istinu, oslobođen si od svega, laž sa-mo odgađa trenutak istine... I ljubav. Volite se!

n Zahvaljujem se na razgovoru, vrije-me nam je proletjelo kao svjetlost. Zanimljiva životna priča, hvala puno!

o Hvala tebi, čestitam Uskrs svim vašim čitateljima koji slave, želim vam još puno novih brojeva Fojničke škrinje!

Pa ipak, ti si se odlučila iz jedne ure-

mi na putu Božje providnosti učili i za-jedno, jedno od drugog, hrabrili jedno drugo, iako je Luigi, sukladno svojim godinama, do istine stizao puno prije mene. Ali eto, imala sam sreću da mu bu-dem blizu i da mi prenese svoje spoznaje, koje je nekada bilo jako teško prihvatiti. Kada je umirao bio je sretan, govorio je: "Katja, ti voliš i nastavi biti sretna. Imaš ono što se ne kupuje! Ljubav." Često smo pričali o ljubavi, nerijetko dolazili do zaključka da mi ne znamo šta je ljubav. Jer ona ljubav što je Krist dao za nas, teško da može dokučiti ljudsko srce. Pri-mjeri su svakodnevno oko nas. Tvrdih smo i hladnih srca. Mi se trudimo, i tre-bamo se truditi svakodnevno, ali treba-mo uvijek imati na umu mjeru Isusove ljubavi koji je za nas bio razapet na križu, težiti za još težim križom od onog kojeg nosimo. Meni su Luigieve riječi sa sa-mrtne postelje kao svjetlo koje se upali kad mi postane mračno i teško.

n tanak u duhu vjere koja nam obećava susret sa svojim voljenima na jednom boljem i ljepšem mjestu?

o U tim momentima gubitka fizičkog prisustva teško je prihvatiti i pomiriti se, preplavi te žalost i tuga pa se nekako ne možeš veseliti odmah. Treba proći vri-jeme... Iako sam ja svjedočila jednom ra-dosnom odlasku, jer Luigi je pjevao psal-me, molio se i pjevao zajedno sa svojim tumorom, on je tako mirno prihvaćao svaki dan koji ga je približavao smrti, on je tješio mene, nije jednostavno... Možda jedina njegova nedoumica je bila kako će on pred Gospodina, hoće li mu reći da Ga je ružno naslikao. Onda bih ja govorila kako su njegove slike prelijepe i kako će Gospodin biti sretan kad se sretnu, jer je on svoje slike slikao iz srca, iz velike lju-bavi prema Bogu.

n To bogastvo susreta i druženja s jed-nim takvim čovjekom sigurno ti i dan danas pomaže u svakodnevnom ži-votu?

o Sigurno! Uvidiš istinske vrednote i smisao tvog bivstvovanja, shvatiš da ov-dje nisi zbog sebe već zbog drugih, kao i to da su drugi ovdje zbog tebe, a ne zbog sebe... To su jako bogata otkrića na koja su me naveli naši razgovori.

n Možda je i to jedan od razloga iz ko-jih skoro sav nasljeđen novac dijeliš potrebnima, za obnavljanje sakralnih objekata, daješ za ideje koje njeguju prave vrijednosti? Naime, nije tajna da pomažeš neke udruge u Fojnici te

Koliko je tebi bio podnošljiv vaš ras-rhko primirje trajalo je sa-mo te nedjelje, 1. ožujka K2015. godine kada su se

ribe mogle bezbrižno praćakati foj-ničkim rijekama bez bojazni za svoj život, ali već sutradan su morale udvostručiti oprez kako bi izbjegle pogibelj oštrih udica kamufliranih vješto izrađenih mamcima svojih progonitelja.

Razlog opuštenosti jednih i drugih: ribolovci okupljeni u Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnica, raspoređeni u četiri sekcije (Fojnica, Gojevići, Ostružnica i Prokos) svečano su otvarali sezonu ribolova na po-točnu pastrmku.

Prostrana lokacija u Nadba-rama pored rijeke bila je preti-jesna za sve posjetitelje. Oni ra-doznaliji su u dokolici izbrojali 250 automobila! Kao na dobro posjećenoj autotržnici.

Prekrasno vrijeme s nagovje-štajem proljeća izmamilo je na otvoreno i one koji nemaju veze s ribolovom. Jednostavno, ljudi su se zaželjeli opuštanja i druže-nja, a gdje bi postigli bolji spoj obadvoga već među ribičima, uz rijeku. Teške teme svakodnevice ostavljene su po strani. Svako društvo kao da se natjecalo u emitiranju samo pozitivnih vi-bracija koje su se širile zrakom pomiješane s mirisima kotlića,

DRUŠTVA I UDRUGE

Otvorenje sezone ribolovaTomislav BOŠNJAK

Page 20: Fojnička škrinja broj 33

20 21

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

DisneylandNa svom lošem engleskom, pokušavam jednomturisti objasniti ulogu Ulice Alekse Šantića.Kao pravi stranac, on ne razumije šta se ovdje dogodilo.Za njega je Mostar balkanski Disneyland – veseloklikće svojim Olimpusom i okularom lovi izmasakriranuarhitekturu grada.Rat je jebeni užas, zaključio je najzad moj prosijedievropski prijatelj, valjda inspirisan slikom globalnedestrukcije.Shvatam koliko se njegovo poimanje ratarazlikuje od mog:u iskopini granate on je vidio sigurnostsvijeta iz kojeg dolazi –ja, još krhku, samoniklu,Vlat trave.

GladVidio sam dovoljno smrti da bih vjerovao u nasiljeAli i dovoljno nerazumijevanja da spoznam nemoć dijalogaGdje počinje jedno a gdje završava drugo, ne pitaStisnuta pesnica što se zabija u zrakGladan stomak je nebo što čezne za vatromJer ovdje se živi od smrtiDo smrtiKiša gori, bez skladaPosuti pepelom ljudi aplaudiraju zgarištimaVrag se smije u svojoj kuli od tuđih kostijuČovjek i pravda – paralele koje se, u ovoj zemlji,Ne dotiču čak ni u beskonačnostiSve je ovdje na lomačiSve i ništaTreba, u svemu, ostati mudar 7. februar 2014.

Sunce Nijagarinih vodopadaObavijen velom kafanskog dima, prijatelj mi priča kako je,boraveći u egzilu, uzduž i poprijeko pregazio Ameriku.Njegova egzotična putovanja razumijevam na posvedrugačiji način od onog koji mi sugerira njegovazadivljenost tim dalekim svijetom:poučen ratnim iskustvom Izbjeglice, ne mogu se oslobobditiosjećaja da biti Izbjeglica znači doživljavati svijet isključivokroz odvojenost od mjesta iz kojeg si prognan.Riječi mu zaudaraju na vlažne suterene i jeftine kurve sugojenim trbusima, na male meksičke restorane iz Fanteovihknjiga i prljave klozete u praznim pustinjskim motelima.Gledajući kako rukama oblikuje autokartu egzilantskog života,shvatam da se ljudski osjećaji mogu izraziti običnimkretnjama – mojim rukama, na primjer, za takvurječitost nedostaje prostora.Zbog toga o njima nikada neće nastati pjesma –njihovi pokreti tek su odraz tektonskihporemećaja u duši čovjeka kojemBog (ni u egzilu)ne dade da ga ogrijeSunce Nijagarinih vodopada.

BajamNa dan kad se rodio mojotac, djed je u avlijiposadio bajam. Uzeo je ašovi iskopao rupu u travnjaku.Potom je u nju stavio mladicubajama i zatrpao je.Za maloga, rekao je, nek budepostojan i čvrst kaoovaj bajam.U ratu smo mu najprijesasjekli grane. Njegovo koščato drvodugo nas je grijalo.Onda je, od debla,stolar Fahro načinio tabutone noći kad je ubilo oca.Rat je stao, kao kiša.Od bajama je ostala samo sjenka.

Elvedin Nezirovićrođen 12. 11. 1976. godine u Mosta-

ru. Po zanimanju profesor engleskog

jezika i književnosti, te nastavnik bo-

sanskog jezika i književnosti.

Nagrade:

2009. godina – Književni susreti "Zija

Dizdarević", Fojnica, Konkurs za

najbolju kratku priču - treća na-

grada.

2011. godina – Izdavačka kuća Lagu-

na, Beograd, Konkurs za najbolju

ljubavnu priču - prva nagrada.

2013. godina – Fondacija dr. Esad Sa-

diković, Prijedor, BiH, Konkurs za

najbolju priču protkanu humo-

rom ili satirom - prva nagrada.

Bibliografija:

"Bezdan", poezija, 2002, Edicija Ron-

do, Mostar

"Zvijer iz hotelske sobe", poezija,

2009., Liber, Beograd

"Toliko o tome", priče, 2014., Dobra

knjiga, Sarajevo

UsudZovem se Ragib i nekad sam bio klesar. Već Tri Hiljade DevetStotina Šezdeset i Četvrti dan sam, evo, nakaza i bogalj,crkavam u vlastitom tijelu i po rukama onešto se potajno od mene zgraža – moje žene, Vasvije.Mina mi posiječe noge i iskasapi tijelopa sam ćorav u jedno oko i, k tome još, nijem.Zovem se Ragib i rijetko izlazim iz svoje sobe. Odavno jezgasla moja žeđ za ljudima. Staro pero sa sedefnimpoklopcem, jedina je moja veza sa ostalim svijetom.Njime govorim i razlučujem se od mrtve tišine stvarii zidova. Njime bivam ono što mi je od Bogauskraćeno da budem – insan. Ime mi je Ragib,onaj na čijem je prozoru jutros uveho cvijet.Oko još jedno imam al suza nemam da gazalijem: presaho bunar u meni, pa mi datoda patim a zabranjeno da plačem.Jes, zovem se Ragib i o meni ste čuli ako ste nekad prošlisokakom. Ne umijem da govorim pa zapisujem ono što mikroz usta ne more izać. Ne idem nigdje i ne pokazujem senikom. Tako moja muka biva manja jer je ne dotiču drugi.Zovem se Ragib i otkako sam bogalj nisam usnuo –ne bojim se zaspati već se bojim probuditi. I takovazda – jedno oko u ovaj drugo u Onaj gleda svijet!Zovem se Ragib. Onaj kojeg je jučer prevarila žena.U ratu sam ostao bez nogu, ali su mi zato u miru izrasli rogovi.Ne pitaj me jer ne znam koji mi je Usud veći.Zovem se Ragib. Klesar sam koji od rukukleše riječi. Riječi od kamena.

PetakZato što je petak i zato što petkom dolaze vozoviZato što postoje oni koji nikada neće doći, ali se ipak čekajuZato što imam ovaj životKoji ne mogu zamijeniti ni za jedan drugiZato što te volim, iako znam da tako propuštam voljeti drugeZato što me ova koža stežeI što se ova čekanja urezuju u meneKao križići u vojnički kalendarZato što treba i ovaj dan izgurati do kraja, bez tebe još dužiZato što iza jednih vrata, u mom srcu, gori svijeća –Zapalila si je, rekavši:Vratit ću se!

BelkisaIme mi je Junuz.Ne znam ko mi ga je dao, al znam da me njime niko ne zove. Fako, begov sin, kad me vidi kaže: Đesi Debilu, pizda li ti materina! Drugi kažu: eno Hamala.Nisam ničiji. Ovnoć bivam u izbi bega Salihovića. Ovdan radim. Beg me uzo pod svoje odmalehna. Našo me na đubretu, a bilo mu do sevapa – sin mu se, bolan, jednom nogom nad jamu nadnio. I tako: Bog Faki dao zdravlje, a beg meni koru hljeba i krov. Ime mi je Junuz. Ne pripadam nikom nit šta na ovom dunjaluku pripada meni. Bog me obilježio, učinio mimo ostalog svijeta, pa me se ljudi pasaju. Kad me gledaš, reko bi nit čojek sam nit hajvan, a opet, jesam pomalo i jedno i drugo. Hamal sam. Prenosim ljudima stvari s jednog mjesta na drugo. Tako preživljavam.Beg ima i šćer. Zove se Belkisa. Kad se Belkisa nagne nad ognjište, kovrče joj panu preko uha.Dole, niz rijeku, raste jedan kesten. Pod njim se ljeti, pred akšam, kupa Belkisa. Jednom nogom u vodu ugazi, pa košulju preko glave svuče. Dok korake pravi, grudi joj se pomiču u stranu. U vodu Belkisa ulazi polahko, ko u postelju.Kad nikog u kući nema, Belkisa me pogleda. Ima lijepe zube i tužne, zelene oči. Hamal sam, Junuz, nedonošče koje luta gradom. Zborim teško i brzo, pa rađe šutim. Kad mi je do priče, pišem. Stari muhtar me podučio elifu pa bilježim riječi sve dok jezik ne prestane da me žulja. Ima riječi koje pišem, ali samo ja znam šta znače. One mi dolaze u glavu, same, neprevodive.Junuz sam i to što mi je dato da živim u hajvanskom tijelu ne znači da nisam insan. Imam dušu i umijem da plačem. I Belkisa plače, al ne pušća avaza. Ja je, nesretnik, čujem ko da zidova među nama i nema. Onda plačem s njom i gledam kako se s plafona osipa zemlja. Fako u rakiji nema mjeru: kad pije, ujutru zovu Židovku iz mahale da mu se popiša u usta.Ime mi je Junuz, ali mi to nije pravo ime. Zovem se Debil, onako kako me Fako zove. Begu je to smiješno, pa se smije. Nedonošče sam. Nemam ni majku ni oca, al imam Belkisinu ljepotu. Za nju bih ubio.Za nju sam ubio.Evo, zvekću kopita. Melje točak lišće na kaldrmi. To fijaker odvozi onog zbog kojeg je Belća plakala. Onog koji me više nikad neće zovnut debilom. Zovte sejmene. Vežte me.Ubij te me.Samo mi ne dirajte Belkisu.Elvedin

Page 21: Fojnička škrinja broj 33

20 21

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

DisneylandNa svom lošem engleskom, pokušavam jednomturisti objasniti ulogu Ulice Alekse Šantića.Kao pravi stranac, on ne razumije šta se ovdje dogodilo.Za njega je Mostar balkanski Disneyland – veseloklikće svojim Olimpusom i okularom lovi izmasakriranuarhitekturu grada.Rat je jebeni užas, zaključio je najzad moj prosijedievropski prijatelj, valjda inspirisan slikom globalnedestrukcije.Shvatam koliko se njegovo poimanje ratarazlikuje od mog:u iskopini granate on je vidio sigurnostsvijeta iz kojeg dolazi –ja, još krhku, samoniklu,Vlat trave.

GladVidio sam dovoljno smrti da bih vjerovao u nasiljeAli i dovoljno nerazumijevanja da spoznam nemoć dijalogaGdje počinje jedno a gdje završava drugo, ne pitaStisnuta pesnica što se zabija u zrakGladan stomak je nebo što čezne za vatromJer ovdje se živi od smrtiDo smrtiKiša gori, bez skladaPosuti pepelom ljudi aplaudiraju zgarištimaVrag se smije u svojoj kuli od tuđih kostijuČovjek i pravda – paralele koje se, u ovoj zemlji,Ne dotiču čak ni u beskonačnostiSve je ovdje na lomačiSve i ništaTreba, u svemu, ostati mudar 7. februar 2014.

Sunce Nijagarinih vodopadaObavijen velom kafanskog dima, prijatelj mi priča kako je,boraveći u egzilu, uzduž i poprijeko pregazio Ameriku.Njegova egzotična putovanja razumijevam na posvedrugačiji način od onog koji mi sugerira njegovazadivljenost tim dalekim svijetom:poučen ratnim iskustvom Izbjeglice, ne mogu se oslobobditiosjećaja da biti Izbjeglica znači doživljavati svijet isključivokroz odvojenost od mjesta iz kojeg si prognan.Riječi mu zaudaraju na vlažne suterene i jeftine kurve sugojenim trbusima, na male meksičke restorane iz Fanteovihknjiga i prljave klozete u praznim pustinjskim motelima.Gledajući kako rukama oblikuje autokartu egzilantskog života,shvatam da se ljudski osjećaji mogu izraziti običnimkretnjama – mojim rukama, na primjer, za takvurječitost nedostaje prostora.Zbog toga o njima nikada neće nastati pjesma –njihovi pokreti tek su odraz tektonskihporemećaja u duši čovjeka kojemBog (ni u egzilu)ne dade da ga ogrijeSunce Nijagarinih vodopada.

BajamNa dan kad se rodio mojotac, djed je u avlijiposadio bajam. Uzeo je ašovi iskopao rupu u travnjaku.Potom je u nju stavio mladicubajama i zatrpao je.Za maloga, rekao je, nek budepostojan i čvrst kaoovaj bajam.U ratu smo mu najprijesasjekli grane. Njegovo koščato drvodugo nas je grijalo.Onda je, od debla,stolar Fahro načinio tabutone noći kad je ubilo oca.Rat je stao, kao kiša.Od bajama je ostala samo sjenka.

Elvedin Nezirovićrođen 12. 11. 1976. godine u Mosta-

ru. Po zanimanju profesor engleskog

jezika i književnosti, te nastavnik bo-

sanskog jezika i književnosti.

Nagrade:

2009. godina – Književni susreti "Zija

Dizdarević", Fojnica, Konkurs za

najbolju kratku priču - treća na-

grada.

2011. godina – Izdavačka kuća Lagu-

na, Beograd, Konkurs za najbolju

ljubavnu priču - prva nagrada.

2013. godina – Fondacija dr. Esad Sa-

diković, Prijedor, BiH, Konkurs za

najbolju priču protkanu humo-

rom ili satirom - prva nagrada.

Bibliografija:

"Bezdan", poezija, 2002, Edicija Ron-

do, Mostar

"Zvijer iz hotelske sobe", poezija,

2009., Liber, Beograd

"Toliko o tome", priče, 2014., Dobra

knjiga, Sarajevo

UsudZovem se Ragib i nekad sam bio klesar. Već Tri Hiljade DevetStotina Šezdeset i Četvrti dan sam, evo, nakaza i bogalj,crkavam u vlastitom tijelu i po rukama onešto se potajno od mene zgraža – moje žene, Vasvije.Mina mi posiječe noge i iskasapi tijelopa sam ćorav u jedno oko i, k tome još, nijem.Zovem se Ragib i rijetko izlazim iz svoje sobe. Odavno jezgasla moja žeđ za ljudima. Staro pero sa sedefnimpoklopcem, jedina je moja veza sa ostalim svijetom.Njime govorim i razlučujem se od mrtve tišine stvarii zidova. Njime bivam ono što mi je od Bogauskraćeno da budem – insan. Ime mi je Ragib,onaj na čijem je prozoru jutros uveho cvijet.Oko još jedno imam al suza nemam da gazalijem: presaho bunar u meni, pa mi datoda patim a zabranjeno da plačem.Jes, zovem se Ragib i o meni ste čuli ako ste nekad prošlisokakom. Ne umijem da govorim pa zapisujem ono što mikroz usta ne more izać. Ne idem nigdje i ne pokazujem senikom. Tako moja muka biva manja jer je ne dotiču drugi.Zovem se Ragib i otkako sam bogalj nisam usnuo –ne bojim se zaspati već se bojim probuditi. I takovazda – jedno oko u ovaj drugo u Onaj gleda svijet!Zovem se Ragib. Onaj kojeg je jučer prevarila žena.U ratu sam ostao bez nogu, ali su mi zato u miru izrasli rogovi.Ne pitaj me jer ne znam koji mi je Usud veći.Zovem se Ragib. Klesar sam koji od rukukleše riječi. Riječi od kamena.

PetakZato što je petak i zato što petkom dolaze vozoviZato što postoje oni koji nikada neće doći, ali se ipak čekajuZato što imam ovaj životKoji ne mogu zamijeniti ni za jedan drugiZato što te volim, iako znam da tako propuštam voljeti drugeZato što me ova koža stežeI što se ova čekanja urezuju u meneKao križići u vojnički kalendarZato što treba i ovaj dan izgurati do kraja, bez tebe još dužiZato što iza jednih vrata, u mom srcu, gori svijeća –Zapalila si je, rekavši:Vratit ću se!

BelkisaIme mi je Junuz.Ne znam ko mi ga je dao, al znam da me njime niko ne zove. Fako, begov sin, kad me vidi kaže: Đesi Debilu, pizda li ti materina! Drugi kažu: eno Hamala.Nisam ničiji. Ovnoć bivam u izbi bega Salihovića. Ovdan radim. Beg me uzo pod svoje odmalehna. Našo me na đubretu, a bilo mu do sevapa – sin mu se, bolan, jednom nogom nad jamu nadnio. I tako: Bog Faki dao zdravlje, a beg meni koru hljeba i krov. Ime mi je Junuz. Ne pripadam nikom nit šta na ovom dunjaluku pripada meni. Bog me obilježio, učinio mimo ostalog svijeta, pa me se ljudi pasaju. Kad me gledaš, reko bi nit čojek sam nit hajvan, a opet, jesam pomalo i jedno i drugo. Hamal sam. Prenosim ljudima stvari s jednog mjesta na drugo. Tako preživljavam.Beg ima i šćer. Zove se Belkisa. Kad se Belkisa nagne nad ognjište, kovrče joj panu preko uha.Dole, niz rijeku, raste jedan kesten. Pod njim se ljeti, pred akšam, kupa Belkisa. Jednom nogom u vodu ugazi, pa košulju preko glave svuče. Dok korake pravi, grudi joj se pomiču u stranu. U vodu Belkisa ulazi polahko, ko u postelju.Kad nikog u kući nema, Belkisa me pogleda. Ima lijepe zube i tužne, zelene oči. Hamal sam, Junuz, nedonošče koje luta gradom. Zborim teško i brzo, pa rađe šutim. Kad mi je do priče, pišem. Stari muhtar me podučio elifu pa bilježim riječi sve dok jezik ne prestane da me žulja. Ima riječi koje pišem, ali samo ja znam šta znače. One mi dolaze u glavu, same, neprevodive.Junuz sam i to što mi je dato da živim u hajvanskom tijelu ne znači da nisam insan. Imam dušu i umijem da plačem. I Belkisa plače, al ne pušća avaza. Ja je, nesretnik, čujem ko da zidova među nama i nema. Onda plačem s njom i gledam kako se s plafona osipa zemlja. Fako u rakiji nema mjeru: kad pije, ujutru zovu Židovku iz mahale da mu se popiša u usta.Ime mi je Junuz, ali mi to nije pravo ime. Zovem se Debil, onako kako me Fako zove. Begu je to smiješno, pa se smije. Nedonošče sam. Nemam ni majku ni oca, al imam Belkisinu ljepotu. Za nju bih ubio.Za nju sam ubio.Evo, zvekću kopita. Melje točak lišće na kaldrmi. To fijaker odvozi onog zbog kojeg je Belća plakala. Onog koji me više nikad neće zovnut debilom. Zovte sejmene. Vežte me.Ubij te me.Samo mi ne dirajte Belkisu.Elvedin

Page 22: Fojnička škrinja broj 33

22 23

ZDRAV ŽIVOTFOJNIČKAŠKRINJA

Vježbe za trbuh Za lijep i ravan trbuh nije dovoljno samo vježbati trbušne mišiće

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

aktivnostima (trčanje, vožnja bicikla, brzo hodanje, aerobik) dat će najbolje rezultate kad je u pitanju topljenje masnih na-slaga.

Ljudi koji očajnički žele smršavjeti spremni su svjesno se izgladnjivati i podvrgavati se "magičnim" dijetama koje obeća-vaju savršenu figuru u samo 30 dana.

Srećom, masne naslage na trbuhu su metabolički aktivne i lakše ih je smanjiti.

Međutim, ukoliko se ne pridržavamo pravilne prehrane, već se oslanjamo na izgladnjivanje i radikalno smanjenje unosa kalorija, kad tad ćemo popustiti i odustati, a onda se kilogrami vraćaju, a čak se može dogoditi da se udebljamo više nego prije početka dijete.

5. Trbušnjaci s ispruženim rukama

Ovo je varijanta klasičnih trbušnjaka, samo što su ruke potpuno ispružene iznad glave što daje dodatno opterećenje gornjem dijelu tijela. Legnite na pod i potpuno ispružite ruke iznad glave. Šake spojite. Zatim podignite gornji dio tijela i vratite se u početni položaj. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

ribližava nam se ljeto, što znači i provođenje više vremena vani, na plaži, a to podrazumijeva i minimalno odjeće, Pkratke majice, kupaće kostime. Većina nas već sada počinje

razmišljati o skidanju kojeg kilograma viška, a jedna od kritič-nijih točaka koja nam zna stvoriti probleme nakon jesenskih i zimskih mjeseci je upravo trbuh.

Za lijep i ravan trbuh nije dovoljno samo vježbati trbušne mišiće. Možete raditi i 1000 trbušnjaka dnevno, no ako ih i dalje prekriva sloj masnog tkiva, oni se neće istaknuti. Zapamtite, želite li brže i učinkovitije rezultate, vježbe za trbušnjake treba ubaciti kao dodatni trening jer kombinacija ovih vježbi s kardio

Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ

1."Bicikl" vježba

Legnite na leđa, a dlanove ruku stavite na potiljak. Koljena privucite na prsa, a ramena odmaknite od poda. Polako gurnite desni lakat prema vašem lijevom koljenu, a u isto vrijeme ispravite desnu nogu. Promijenite strane i nastavite u jednoličnom ritmu kao da vozite bicikl. Napravite jednu do tri serije sa 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

2. Podizanje nogu s osloncem

Za ovu vježbu vam je potrebna sprava s postavljenim držačima za ruke kako bi noge mogle slobodno visjeti, a ova sprava nalazi se u gotovo svakoj teretani (moguća je izvedba varijacije vježbe na stolici kod kuće). Stanite na spravu i uhva-tite držače za ruke. Leđa naslonite i podižite koljena na prsa kako bi se napeli trbušni mišići i onda opet spustite noge. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

4. Trbušnjaci na lopti

Za ovu vježbu treba vam velika lopta za vježbanje. Legnite leđima na loptu tako da vam potpuno podržava leđa. Stavite ruke iza glave. Kako bi gornji dio tijela podigli od lopte, stisnite trbušne mišiće koji će zatim povući donji dio rebara prema kukovima. Držite loptu stabilnom dok se podižete, a onda se spustite nazad da istegnete trbušne mišiće. Napravite jednu do tri serije sa 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

3. Trbušnjaci s uspravljenim nogama

S ispruženim nogama trbušni mišići imaju veće opte-rećenje. Legnite na pod na leđa, uspravite noge spo-jenih koljena, a ruke stavite ispod glave. Podignite gornji dio tijela od poda dok ne osjetite snažno za-tezanje trbušnih mišića (noge moraju ostati usprav-ljene), a zatim se vratite u ležeći položaj. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

Page 23: Fojnička škrinja broj 33

22 23

ZDRAV ŽIVOTFOJNIČKAŠKRINJA

Vježbe za trbuh Za lijep i ravan trbuh nije dovoljno samo vježbati trbušne mišiće

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

aktivnostima (trčanje, vožnja bicikla, brzo hodanje, aerobik) dat će najbolje rezultate kad je u pitanju topljenje masnih na-slaga.

Ljudi koji očajnički žele smršavjeti spremni su svjesno se izgladnjivati i podvrgavati se "magičnim" dijetama koje obeća-vaju savršenu figuru u samo 30 dana.

Srećom, masne naslage na trbuhu su metabolički aktivne i lakše ih je smanjiti.

Međutim, ukoliko se ne pridržavamo pravilne prehrane, već se oslanjamo na izgladnjivanje i radikalno smanjenje unosa kalorija, kad tad ćemo popustiti i odustati, a onda se kilogrami vraćaju, a čak se može dogoditi da se udebljamo više nego prije početka dijete.

5. Trbušnjaci s ispruženim rukama

Ovo je varijanta klasičnih trbušnjaka, samo što su ruke potpuno ispružene iznad glave što daje dodatno opterećenje gornjem dijelu tijela. Legnite na pod i potpuno ispružite ruke iznad glave. Šake spojite. Zatim podignite gornji dio tijela i vratite se u početni položaj. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

ribližava nam se ljeto, što znači i provođenje više vremena vani, na plaži, a to podrazumijeva i minimalno odjeće, Pkratke majice, kupaće kostime. Većina nas već sada počinje

razmišljati o skidanju kojeg kilograma viška, a jedna od kritič-nijih točaka koja nam zna stvoriti probleme nakon jesenskih i zimskih mjeseci je upravo trbuh.

Za lijep i ravan trbuh nije dovoljno samo vježbati trbušne mišiće. Možete raditi i 1000 trbušnjaka dnevno, no ako ih i dalje prekriva sloj masnog tkiva, oni se neće istaknuti. Zapamtite, želite li brže i učinkovitije rezultate, vježbe za trbušnjake treba ubaciti kao dodatni trening jer kombinacija ovih vježbi s kardio

Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ

1."Bicikl" vježba

Legnite na leđa, a dlanove ruku stavite na potiljak. Koljena privucite na prsa, a ramena odmaknite od poda. Polako gurnite desni lakat prema vašem lijevom koljenu, a u isto vrijeme ispravite desnu nogu. Promijenite strane i nastavite u jednoličnom ritmu kao da vozite bicikl. Napravite jednu do tri serije sa 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

2. Podizanje nogu s osloncem

Za ovu vježbu vam je potrebna sprava s postavljenim držačima za ruke kako bi noge mogle slobodno visjeti, a ova sprava nalazi se u gotovo svakoj teretani (moguća je izvedba varijacije vježbe na stolici kod kuće). Stanite na spravu i uhva-tite držače za ruke. Leđa naslonite i podižite koljena na prsa kako bi se napeli trbušni mišići i onda opet spustite noge. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

4. Trbušnjaci na lopti

Za ovu vježbu treba vam velika lopta za vježbanje. Legnite leđima na loptu tako da vam potpuno podržava leđa. Stavite ruke iza glave. Kako bi gornji dio tijela podigli od lopte, stisnite trbušne mišiće koji će zatim povući donji dio rebara prema kukovima. Držite loptu stabilnom dok se podižete, a onda se spustite nazad da istegnete trbušne mišiće. Napravite jednu do tri serije sa 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

3. Trbušnjaci s uspravljenim nogama

S ispruženim nogama trbušni mišići imaju veće opte-rećenje. Legnite na pod na leđa, uspravite noge spo-jenih koljena, a ruke stavite ispod glave. Podignite gornji dio tijela od poda dok ne osjetite snažno za-tezanje trbušnih mišića (noge moraju ostati usprav-ljene), a zatim se vratite u ležeći položaj. Napravite jednu do tri serije s 12 do 16 ponavljanja u svakoj.

Page 24: Fojnička škrinja broj 33

24 25BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

SPORTFOJNIČKAŠKRINJA

Postavljanje granica u vlastitom rea-giranju neće promijeniti drugu osobu, ali će od nas samih stvoriti osobu koja će se posvetiti nijansama. Prije postavljanja granica u vlastitom ponašanju trebamo se zapitati: "Kolika je dimenzija nestvar-noga u kojemu živimo? Jesu li njeni okviri toliko podebljani da ne daju vani onome što je unutra ili je ta dimenzija nestvar-nosti samo način borbe protiv straha?"

Upitnik iznad glave i tri točke u nizu nisu obavijeni estetikom. Oni su tu da spriječe nedorečeno. Oni se bore. Puca-nje po šavovima nije znak da je puno toga prisutno. To je znak praznine. Mi u di-menzijama, itekako prihvaćeni, ali di-menzije u nama, bez postojanja nas i uz prisutnost neobjašnjenog, nešto što ne-ma mogućnosti da bude odbačeno. Nešto što nema nikakve perspektive u pronala-sku nijasni i u postavljanju granica.

Je li naša pristojnost prema drugome, vođena željom za ugađanjem drugome sklanja trn s našega puta, ili samo dodaje još jedan? Jesu li bijes i frustracija, pro-izašli iz nelagode koju osjećamo pri po-kušaju ugađanja drugome, tu da pribli-žavaju dvije dimenzije u kojima posto-jimo ili ih definiraju kao dvije zasebne jedinke, nespojive u cjelinu? Postiže li se postavljanjem granica ušteda pozitivne energije i njeno pravovremeno korište-nje na, za opstanak značajne, situacije i ljudi? Je li postavljanje granica u sebi sa-mome, s primarnim ciljem koji znači op-stanak, predstavlja socijalizaciju ili izola-ciju? Jesmo li mi u dvije dimenzije zbog vlastitog zadovoljstva ili zbog krika čov-ječanstva koji u nama budi čovjeka? Po-stavljanje granica u dvije dimenzije je je-dino što nas može osposobiti kao cjelinu.

estvarno i stvarno. Dvije dimenzije prožete ljudskim postojanjem. Dvi-Nje dimenzije u kojima nijanse posto-

janja određuju hoćemo li nekoga nazvati čovjekom ili ne. U dimenziji stvarnoga te-žimo ponašanju prožetom ljudskim ide-alima kao što su pomaganje, ljubaznost. U dimenziji nestvarnoga vođeni smo mi-slima koje određuju naše ponašanje.

Iako ne možemo uvijek živjeti u skla-du s ljudskim idealima, trudimo se us-mjeriti svoje misli prema onome što će nas usmjeriti na pravi put. Trudimo se da, što bi u narodu rekli, ne odmažemo. Iz dana u dan smo na putu posutom trnjem. Iz dana u dan, pred nama su izazovi. Pred nama su različiti ljudi s različitim cilje-vima i različitih osobnosti. Iz dana u dan, puštamo nove ljude u svoj život, i umje-sto da postanemo bogati, mi se pretva-ramo u siromaha koji gol hoda prepunim ulicama i nigdje ne nalazimo čovjeka.

Što smo više u dimenziji stvarnosti, više se svjesno otuđujemo. Nerijetko kri-vimo druge, pronalazimo simptome koji-ma opisujemo njihovo ponašanje i daje-mo sami sebi slobodu da drugome posta-vimo dijagnozu (koja sigurno u dimenziji nestvarnoga još uvijek ne postoji). Naše ponašanje opravdavamo urođenim in-stinktima, potrebama. Opravdavanjem sebe i pripisivanjem krivnje drugome, mi bježimo. Bježimo od postavljanja granica između dvije dimenzije. Zaboravljamo na postojanje nijansi. Posvećeni smo sa-mo površnosti. Dubinu postojanja smo davno izbrisali.

Postojanje u dvije dimenzije

medalje osvojili su: Manuel Ababović, Anes Klisura, Anto Džepić, Marin Jukić, Luciano Bošnjak, Toni Krajina i Ivana

Bošnjak. Brončane medalje osvojili: su Patrik Stanić, Jan Cvjetković, Irena Oroz, Igor Džepić i Antonio Tomičić.

Bez medalje ovaj put su ostali: Nikola Oroz, Lorena Džepić, Teo Džepić, Ivan Kapetanović, Andrej Gavran, Petar Boš-njak te Marko Tuka i Karlo Pecirep koji su ostvarili po jednu pobjedu.

Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" je osvojio i četiri ekipna pokala: mlađi kadeti 1. mjesto, stariji kadeti 1. mjesto, seniori 1. mjesto i sveukupni plasman 2. mjesto.

Na prvenstvu BiH imali smo i najbolje pojedince. Marlena Oroz je proglašena za najbolju kadetkinju turnira s tri uvjerlji-ve pobjede i Stjepan Grubešić kao najbo-lji senior turnira s tri pobjede. Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" vodili su tre-neri Ivan Krajina i Ivana Knežević, a na prvenstvu su sudili članovi kluba Mirja-na Golub, Dario Stojanović, Gabriela Kne-žević i glavni sudac Branko Stanić. Seni-ori su nastavili svoju tradiciju koji su po 7. put za redom prvaci Bosne i Hercego-vine - uspjeh kojega nema ni jedna ekipa u bilo kojem sportu u državi! U radu ih uvelike podržavaju njihovi roditelji koji-ma se klub ovim putem zahvaljuje. U ožujku klub očekuje nastup na međuna-rodnom natjecanju u Imotskom gdje će nastupiti preko 300 natjecatelja.

JOŠ JEDAN VELIKI USPJEHU subotu 4. travnja 2015. godine u

Zagrebu je održan "Plemeniti turnir Za-prešića 2015". Na turniru je sudjelovalo 550 natjecatelja. Hrvatski Taekwondo klub "Hvojnica" je predstavljalo pet na-tjecatelja: Luka Puljić, Petar Glavočević, Jan Cvjetković, Toni Krajina i Irena Oroz.

Petar Glavočević je osvojio prvo mje-sto u kategoriji mlađi kadet do 33 kg, Toni Krajina je osvojio prvo mjesto u ka-tegoriji mlađi kadet do 47 kg, Luka Puljić je osvojio treće mjesto u kategoriji mlađi kadet do 27 kg, Jan Cvjetković je osvojio treće mjesto u kategoriji mlađi kadet do 36 kg i Irena Oroz je osvjila treće mjesto u kategoriji seniorka do 62 kg.

Ove je veliki uspjeh za naš klub jer je pet natjecatelja osvojilo pet medalja. Posebno treba pohvaliti nastup Petra Glavočevića koji je ostvario četiri pobje-de i proglašen je najboljim mlađim ka-detom. Mlađi kadeti su osvojili drugo mjesto ekipno u konkurenciji 65 klubo-va. Ekipu je vodio trener Ivan Krajina.

SJEĆANJE

ANKICA LOVRIĆ rođ. BRADARA17.04.2013. - 17.04.2015.

Hvala ti na svemu što si nam darovala za svog kratkog života.

S ljubavlju Te nosimo u srcima i čuvamo uspomenu na Tebe.

Tvoji: mama Danica, muž Niko i kćeri Tea i Antonela

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJAFOJNIČKAŠKRINJA

Marijana BILIĆ

Dvadeset medalja u FojnicuIvan KRAJINA

subotu, 21. ožujka 2015. godine, u Visokom je, u organizaciji Taekwon-Udo saveza BiH, održano državno pr-

venstvo za sve uzraste. Domaćin natjeca-nja bio je visočki klub "Crni labudovi", a sudjelovalo je 20 klubova s više od 260 natjecatelja. U ekipnom zbroju svih bo-dova prvo mjesto zauzeo je klub domaćin sa 122 boda, drugo mjesto "Hvojnica" iz Fojnice sa 114 bodova a treće mjesto "Magone" iz Livna sa 104 boda.

Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" iz Fojnice nastupio je s 28 natjecatelja i ostvario je odličan rezultat osvojivši 20 medalja (osam zlatnih, sedam srebrnih i pet brončanih).

Zlatne medalje osvojili su: Luka Pu-ljić, Petar Glavočević, Samir Softić, Ilija Tuka, Marlena Oroz, Nataša Oroz, Stje-pan Grubešić i Muhamed Hukić. Srebrne

ZLATNE NADE: Luka Puljić i Petar Glavočević

Mnoštvo medalja I pokalasa zadnjih natjecanja

Page 25: Fojnička škrinja broj 33

24 25BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

SPORTFOJNIČKAŠKRINJA

Postavljanje granica u vlastitom rea-giranju neće promijeniti drugu osobu, ali će od nas samih stvoriti osobu koja će se posvetiti nijansama. Prije postavljanja granica u vlastitom ponašanju trebamo se zapitati: "Kolika je dimenzija nestvar-noga u kojemu živimo? Jesu li njeni okviri toliko podebljani da ne daju vani onome što je unutra ili je ta dimenzija nestvar-nosti samo način borbe protiv straha?"

Upitnik iznad glave i tri točke u nizu nisu obavijeni estetikom. Oni su tu da spriječe nedorečeno. Oni se bore. Puca-nje po šavovima nije znak da je puno toga prisutno. To je znak praznine. Mi u di-menzijama, itekako prihvaćeni, ali di-menzije u nama, bez postojanja nas i uz prisutnost neobjašnjenog, nešto što ne-ma mogućnosti da bude odbačeno. Nešto što nema nikakve perspektive u pronala-sku nijasni i u postavljanju granica.

Je li naša pristojnost prema drugome, vođena željom za ugađanjem drugome sklanja trn s našega puta, ili samo dodaje još jedan? Jesu li bijes i frustracija, pro-izašli iz nelagode koju osjećamo pri po-kušaju ugađanja drugome, tu da pribli-žavaju dvije dimenzije u kojima posto-jimo ili ih definiraju kao dvije zasebne jedinke, nespojive u cjelinu? Postiže li se postavljanjem granica ušteda pozitivne energije i njeno pravovremeno korište-nje na, za opstanak značajne, situacije i ljudi? Je li postavljanje granica u sebi sa-mome, s primarnim ciljem koji znači op-stanak, predstavlja socijalizaciju ili izola-ciju? Jesmo li mi u dvije dimenzije zbog vlastitog zadovoljstva ili zbog krika čov-ječanstva koji u nama budi čovjeka? Po-stavljanje granica u dvije dimenzije je je-dino što nas može osposobiti kao cjelinu.

estvarno i stvarno. Dvije dimenzije prožete ljudskim postojanjem. Dvi-Nje dimenzije u kojima nijanse posto-

janja određuju hoćemo li nekoga nazvati čovjekom ili ne. U dimenziji stvarnoga te-žimo ponašanju prožetom ljudskim ide-alima kao što su pomaganje, ljubaznost. U dimenziji nestvarnoga vođeni smo mi-slima koje određuju naše ponašanje.

Iako ne možemo uvijek živjeti u skla-du s ljudskim idealima, trudimo se us-mjeriti svoje misli prema onome što će nas usmjeriti na pravi put. Trudimo se da, što bi u narodu rekli, ne odmažemo. Iz dana u dan smo na putu posutom trnjem. Iz dana u dan, pred nama su izazovi. Pred nama su različiti ljudi s različitim cilje-vima i različitih osobnosti. Iz dana u dan, puštamo nove ljude u svoj život, i umje-sto da postanemo bogati, mi se pretva-ramo u siromaha koji gol hoda prepunim ulicama i nigdje ne nalazimo čovjeka.

Što smo više u dimenziji stvarnosti, više se svjesno otuđujemo. Nerijetko kri-vimo druge, pronalazimo simptome koji-ma opisujemo njihovo ponašanje i daje-mo sami sebi slobodu da drugome posta-vimo dijagnozu (koja sigurno u dimenziji nestvarnoga još uvijek ne postoji). Naše ponašanje opravdavamo urođenim in-stinktima, potrebama. Opravdavanjem sebe i pripisivanjem krivnje drugome, mi bježimo. Bježimo od postavljanja granica između dvije dimenzije. Zaboravljamo na postojanje nijansi. Posvećeni smo sa-mo površnosti. Dubinu postojanja smo davno izbrisali.

Postojanje u dvije dimenzije

medalje osvojili su: Manuel Ababović, Anes Klisura, Anto Džepić, Marin Jukić, Luciano Bošnjak, Toni Krajina i Ivana

Bošnjak. Brončane medalje osvojili: su Patrik Stanić, Jan Cvjetković, Irena Oroz, Igor Džepić i Antonio Tomičić.

Bez medalje ovaj put su ostali: Nikola Oroz, Lorena Džepić, Teo Džepić, Ivan Kapetanović, Andrej Gavran, Petar Boš-njak te Marko Tuka i Karlo Pecirep koji su ostvarili po jednu pobjedu.

Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" je osvojio i četiri ekipna pokala: mlađi kadeti 1. mjesto, stariji kadeti 1. mjesto, seniori 1. mjesto i sveukupni plasman 2. mjesto.

Na prvenstvu BiH imali smo i najbolje pojedince. Marlena Oroz je proglašena za najbolju kadetkinju turnira s tri uvjerlji-ve pobjede i Stjepan Grubešić kao najbo-lji senior turnira s tri pobjede. Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" vodili su tre-neri Ivan Krajina i Ivana Knežević, a na prvenstvu su sudili članovi kluba Mirja-na Golub, Dario Stojanović, Gabriela Kne-žević i glavni sudac Branko Stanić. Seni-ori su nastavili svoju tradiciju koji su po 7. put za redom prvaci Bosne i Hercego-vine - uspjeh kojega nema ni jedna ekipa u bilo kojem sportu u državi! U radu ih uvelike podržavaju njihovi roditelji koji-ma se klub ovim putem zahvaljuje. U ožujku klub očekuje nastup na međuna-rodnom natjecanju u Imotskom gdje će nastupiti preko 300 natjecatelja.

JOŠ JEDAN VELIKI USPJEHU subotu 4. travnja 2015. godine u

Zagrebu je održan "Plemeniti turnir Za-prešića 2015". Na turniru je sudjelovalo 550 natjecatelja. Hrvatski Taekwondo klub "Hvojnica" je predstavljalo pet na-tjecatelja: Luka Puljić, Petar Glavočević, Jan Cvjetković, Toni Krajina i Irena Oroz.

Petar Glavočević je osvojio prvo mje-sto u kategoriji mlađi kadet do 33 kg, Toni Krajina je osvojio prvo mjesto u ka-tegoriji mlađi kadet do 47 kg, Luka Puljić je osvojio treće mjesto u kategoriji mlađi kadet do 27 kg, Jan Cvjetković je osvojio treće mjesto u kategoriji mlađi kadet do 36 kg i Irena Oroz je osvjila treće mjesto u kategoriji seniorka do 62 kg.

Ove je veliki uspjeh za naš klub jer je pet natjecatelja osvojilo pet medalja. Posebno treba pohvaliti nastup Petra Glavočevića koji je ostvario četiri pobje-de i proglašen je najboljim mlađim ka-detom. Mlađi kadeti su osvojili drugo mjesto ekipno u konkurenciji 65 klubo-va. Ekipu je vodio trener Ivan Krajina.

SJEĆANJE

ANKICA LOVRIĆ rođ. BRADARA17.04.2013. - 17.04.2015.

Hvala ti na svemu što si nam darovala za svog kratkog života.

S ljubavlju Te nosimo u srcima i čuvamo uspomenu na Tebe.

Tvoji: mama Danica, muž Niko i kćeri Tea i Antonela

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJAFOJNIČKAŠKRINJA

Marijana BILIĆ

Dvadeset medalja u FojnicuIvan KRAJINA

subotu, 21. ožujka 2015. godine, u Visokom je, u organizaciji Taekwon-Udo saveza BiH, održano državno pr-

venstvo za sve uzraste. Domaćin natjeca-nja bio je visočki klub "Crni labudovi", a sudjelovalo je 20 klubova s više od 260 natjecatelja. U ekipnom zbroju svih bo-dova prvo mjesto zauzeo je klub domaćin sa 122 boda, drugo mjesto "Hvojnica" iz Fojnice sa 114 bodova a treće mjesto "Magone" iz Livna sa 104 boda.

Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica" iz Fojnice nastupio je s 28 natjecatelja i ostvario je odličan rezultat osvojivši 20 medalja (osam zlatnih, sedam srebrnih i pet brončanih).

Zlatne medalje osvojili su: Luka Pu-ljić, Petar Glavočević, Samir Softić, Ilija Tuka, Marlena Oroz, Nataša Oroz, Stje-pan Grubešić i Muhamed Hukić. Srebrne

ZLATNE NADE: Luka Puljić i Petar Glavočević

Mnoštvo medalja I pokalasa zadnjih natjecanja

Page 26: Fojnička škrinja broj 33

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

sekcija, među kojima i sportska. Odbojka i nogomet bili su najzastupljeniji, a ljuti rivali na sportskom polju bili su Bakov-ljani, Gojevićani, Kameničani i Deževiča-ni koji su imali vrlo jaku ekipu. U ljetnim mjesecima organizirani su odbojkaški turniri povodom vjerskih blagdana ili državnih praznika uz veliki interes publike. Teško je povući oštru granicu i nabrojati sve one koji su tada igrali, ali spomenimo neka imena. U Gojevićima: Mato "Pela", Pero "Jurkanov", Janjko i Ivica Miličević, Slavko Tomičić "Mitro", Jakica, Vinko i Drago Oroz, Zdravko i

organizaciji ŠK "Fojnica" u Bakovićima je 12. travnja 2015. godine održan tradicionalni Uskršnji turnir u šahu (12. po redu). U ovoj drevnoj igri na 64 Ucrno-bijela polja nastupilo je 16 natjecatelja iz Fojnice i Kiseljaka. Do naslova

pobjednika moralo se odigrati sedam kola po tzv. Švicarskom sustavu s tempom igre od 15 minuta po igraču. Iako dosta simbolične, nagrade su dodijeljene za osvojenih prvih šest mjesta. Mali kuriozitet: na turniru je nastupila i jedna djevoj-čica – Ana Knežević iz Gojevića i zbog toga osvojila posebnu novčanu nagradu.

Poredak: 1. mjesto: Nermin Letić (Fojnica) – 5,5 osvojenih poena, 2. Predrag Barišić, - 5 poena, 3. Anđelko Trogrlić - 5 poena, 4. Boro Vujica – 5 poena, 5. Andrija Lekić – 4,5 poena, 6. Šimo Bakula – 4,5 poena itd.

Nakon turnira, po tradiciji, uslijedio je skromni domjenak na kojem se na-stavilo s druženjem gdje su glavne teme opet bile šahovske.

poput balona, potom "marpić" zavlačio pod kožu. Povisoki, vitki Džoni bio je naj-bolji igrač u tom kraju, a još su igrali Nikolica, Antuka, Jurika, Džip, Šošo...

U Gojevićima se igralo na mjestu da-našnjeg školskog dvorišta, a kasnije iza zgrade Zadružnog doma, u Studencu. Loptu i mrežu su dobili od Omladinske organizacije koja je bila veoma aktivna koncem 50-ih godina. Na taj se način že-ljelo pokazati kako je omladina napred-na, kako ide u korak s vremenom...

U sklopu Omladinske organizacije djelovalo je nekoliko kulturno-zabavnih

dbojka u gvožđanskom kraju bila je aktualna prije više od pola stoljeća, Oa mnogi koji su je tada igrali danas

su u poznim godinama ili više nisu među živima. Svoje odbojkaško umijeće iskazi-vali su na prašnjavim ledinama s lopta-ma koje se ne mogu ni približno uspore-đivati s današnjim. Npr. prvu "pravu" loptu na Kamenik donio je 1954. godine Ivica Oroz "Džoni" po povratku iz Dreno-vaca (Slavonija), a ona se puhala ustima,

Joško Bućo, Ilija Kapetanović "Cvićan", Tonćo Prajo itd. U Bakovićima je igralište bilo na jalovini od rude, a igrali su braća Drago, Anto "Braco" i Vjeko Bućo, Dobro-slav Bućo, Mato Kapetanović, Drago Motl, Boško Knežević, Zvonko Bošnjak, a čak je i Marko Šušnjara, iako bez noge, igrao centra.

Tradicijska nit se provlačila preko no-vih naraštaja do današnjih dana; premda rekreativno igra se kontinuirano, godi-nama. Rijetko koju večer iz dvorane OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Gojevićima ne do-pire tutnjava stopala i glasovi odbojkaša. Gledajući sa strane može se slobodno kazati kako se igra solidna, čak i odlična odbojka kada su najjači akteri na par-ketu. Predvode ih najstariji po godinama - Vlado Kapetanović, Darvin Bućo "Dado" i Josip Puljić "Keka".

Zakoračili u drugu polovicu stoljeća, ali rijetko viđenim mladenačkim žarom (kakvim se samo može voljeti srcu pri-rastao sport), glavni su motivatori mla-đima s kojima vode borbu preko mreže, a to su: "Kaća", "Žuga", Hrvoje, Tonćo, Ma-rio, "Sebura", Frano, Vijeko itd.

Pored međusobnih odmjeravanja snaga na terminima nastupaju i na turnirima izvan općine gdje pokazuju svoju dominaciju. Bili su ozbiljno zagrizli osnovati odbojkaški klub, ali su nakon niza prepreka (prije svega financijske prirode) došli do spoznaje kako bi to bio krupan zalogaj pa su odustali (za sada) od nakane i nastavili igrati "za svoju dušu".

Potrebno je spomenuti i nekoliko bračnih parova iz Bakovića koji su se de-setak godina rekreirali odbojkom, stva-rajući oštar rivalitet na parketu koji se ublažavao svakidašnjim životom u do-brosusjedskim odnosima. I te žene su po-stigle zavidan napredak što su pokazi-vale igrajući protiv djevojaka i žena iz Kreševa, Kiseljaka i Fojnice, stvarajući preko odbojke nova prijateljstva. Zbog raznih okolnosti u posljednje je vrijeme, nažalost, sve manje takvog vida rekre-acije jer životne potrebe nameću priori-tete koji uzimaju danak onom jedinom preostalom prostoru predviđenom za opuštanje.

Srećom, interes za odbojku pokazali su i mlađi – srednjoškolci. I oni imaju svoje termine, a sve više pojedinaca iz njihovih redova se ubacuje u onu naj-kvalitetniju skupinu gdje imaju što na-učiti. Kamo sreće da ovaj atraktivni, lijepi sport uhvati dublje korijene u svim na-šim sredinama.

Tradicionalni Uskršnji šahovski turnirAndrija LEKIĆ

FOJNIČKAŠKRINJA

od djelatnika i

korisnika Zavoda za

zbrinjavanje mentalno

ivalidnih osoba

Bakovići

tel. 030 803 198; 030 803 380e-mail: [email protected] www.zavod-bakovici.ba

Sretan Uskrs

Odbojka u gvožđanskom krajuTomislav BOŠNJAK

SPORT

Page 27: Fojnička škrinja broj 33

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 33 OŽUJAK/TRAVANJ 2015. BROJ 33OŽUJAK/TRAVANJ 2015.

sekcija, među kojima i sportska. Odbojka i nogomet bili su najzastupljeniji, a ljuti rivali na sportskom polju bili su Bakov-ljani, Gojevićani, Kameničani i Deževiča-ni koji su imali vrlo jaku ekipu. U ljetnim mjesecima organizirani su odbojkaški turniri povodom vjerskih blagdana ili državnih praznika uz veliki interes publike. Teško je povući oštru granicu i nabrojati sve one koji su tada igrali, ali spomenimo neka imena. U Gojevićima: Mato "Pela", Pero "Jurkanov", Janjko i Ivica Miličević, Slavko Tomičić "Mitro", Jakica, Vinko i Drago Oroz, Zdravko i

organizaciji ŠK "Fojnica" u Bakovićima je 12. travnja 2015. godine održan tradicionalni Uskršnji turnir u šahu (12. po redu). U ovoj drevnoj igri na 64 Ucrno-bijela polja nastupilo je 16 natjecatelja iz Fojnice i Kiseljaka. Do naslova

pobjednika moralo se odigrati sedam kola po tzv. Švicarskom sustavu s tempom igre od 15 minuta po igraču. Iako dosta simbolične, nagrade su dodijeljene za osvojenih prvih šest mjesta. Mali kuriozitet: na turniru je nastupila i jedna djevoj-čica – Ana Knežević iz Gojevića i zbog toga osvojila posebnu novčanu nagradu.

Poredak: 1. mjesto: Nermin Letić (Fojnica) – 5,5 osvojenih poena, 2. Predrag Barišić, - 5 poena, 3. Anđelko Trogrlić - 5 poena, 4. Boro Vujica – 5 poena, 5. Andrija Lekić – 4,5 poena, 6. Šimo Bakula – 4,5 poena itd.

Nakon turnira, po tradiciji, uslijedio je skromni domjenak na kojem se na-stavilo s druženjem gdje su glavne teme opet bile šahovske.

poput balona, potom "marpić" zavlačio pod kožu. Povisoki, vitki Džoni bio je naj-bolji igrač u tom kraju, a još su igrali Nikolica, Antuka, Jurika, Džip, Šošo...

U Gojevićima se igralo na mjestu da-našnjeg školskog dvorišta, a kasnije iza zgrade Zadružnog doma, u Studencu. Loptu i mrežu su dobili od Omladinske organizacije koja je bila veoma aktivna koncem 50-ih godina. Na taj se način že-ljelo pokazati kako je omladina napred-na, kako ide u korak s vremenom...

U sklopu Omladinske organizacije djelovalo je nekoliko kulturno-zabavnih

dbojka u gvožđanskom kraju bila je aktualna prije više od pola stoljeća, Oa mnogi koji su je tada igrali danas

su u poznim godinama ili više nisu među živima. Svoje odbojkaško umijeće iskazi-vali su na prašnjavim ledinama s lopta-ma koje se ne mogu ni približno uspore-đivati s današnjim. Npr. prvu "pravu" loptu na Kamenik donio je 1954. godine Ivica Oroz "Džoni" po povratku iz Dreno-vaca (Slavonija), a ona se puhala ustima,

Joško Bućo, Ilija Kapetanović "Cvićan", Tonćo Prajo itd. U Bakovićima je igralište bilo na jalovini od rude, a igrali su braća Drago, Anto "Braco" i Vjeko Bućo, Dobro-slav Bućo, Mato Kapetanović, Drago Motl, Boško Knežević, Zvonko Bošnjak, a čak je i Marko Šušnjara, iako bez noge, igrao centra.

Tradicijska nit se provlačila preko no-vih naraštaja do današnjih dana; premda rekreativno igra se kontinuirano, godi-nama. Rijetko koju večer iz dvorane OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Gojevićima ne do-pire tutnjava stopala i glasovi odbojkaša. Gledajući sa strane može se slobodno kazati kako se igra solidna, čak i odlična odbojka kada su najjači akteri na par-ketu. Predvode ih najstariji po godinama - Vlado Kapetanović, Darvin Bućo "Dado" i Josip Puljić "Keka".

Zakoračili u drugu polovicu stoljeća, ali rijetko viđenim mladenačkim žarom (kakvim se samo može voljeti srcu pri-rastao sport), glavni su motivatori mla-đima s kojima vode borbu preko mreže, a to su: "Kaća", "Žuga", Hrvoje, Tonćo, Ma-rio, "Sebura", Frano, Vijeko itd.

Pored međusobnih odmjeravanja snaga na terminima nastupaju i na turnirima izvan općine gdje pokazuju svoju dominaciju. Bili su ozbiljno zagrizli osnovati odbojkaški klub, ali su nakon niza prepreka (prije svega financijske prirode) došli do spoznaje kako bi to bio krupan zalogaj pa su odustali (za sada) od nakane i nastavili igrati "za svoju dušu".

Potrebno je spomenuti i nekoliko bračnih parova iz Bakovića koji su se de-setak godina rekreirali odbojkom, stva-rajući oštar rivalitet na parketu koji se ublažavao svakidašnjim životom u do-brosusjedskim odnosima. I te žene su po-stigle zavidan napredak što su pokazi-vale igrajući protiv djevojaka i žena iz Kreševa, Kiseljaka i Fojnice, stvarajući preko odbojke nova prijateljstva. Zbog raznih okolnosti u posljednje je vrijeme, nažalost, sve manje takvog vida rekre-acije jer životne potrebe nameću priori-tete koji uzimaju danak onom jedinom preostalom prostoru predviđenom za opuštanje.

Srećom, interes za odbojku pokazali su i mlađi – srednjoškolci. I oni imaju svoje termine, a sve više pojedinaca iz njihovih redova se ubacuje u onu naj-kvalitetniju skupinu gdje imaju što na-učiti. Kamo sreće da ovaj atraktivni, lijepi sport uhvati dublje korijene u svim na-šim sredinama.

Tradicionalni Uskršnji šahovski turnirAndrija LEKIĆ

FOJNIČKAŠKRINJA

od djelatnika i

korisnika Zavoda za

zbrinjavanje mentalno

ivalidnih osoba

Bakovići

tel. 030 803 198; 030 803 380e-mail: [email protected] www.zavod-bakovici.ba

Sretan Uskrs

Odbojka u gvožđanskom krajuTomislav BOŠNJAK

SPORT

Page 28: Fojnička škrinja broj 33

Recommended