9 771986 592001

ISSN 1986 - 5929

fojničkafojnička Broj 32siječanj/veljača 2015.

cijena 2 KM

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

škrinjaškrinja

2 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

DOGAĐAJFOJNIČKAŠKRINJA

Uorganizaciji Rekreacijskog centra "Brusnica" iznad Fojnice je na platou motela"Brusnica" održano tradicionalno takmičenje u spravljanju gulaša, dok jetakmičenje u ocjenjivanju rakije kruške otkazano zbog malog broja prijavljenih.

Učestvovalo je šest ekipa. Žiri za ocjenu kvalitete gulaša je bio sastavljen od po jednogčlana iz svake prijavljene ekipe.

Put do skijališta odličan, vrijeme je bilo idealno, sunčano i vedro, ispred motelanekoliko desetina automobila, a na skijalištu brojni ljubitelji zimskih radosti. Bilo jetu skijanja, sankanja, šetnje po prekrasnim terenima i stazama ovog skijališta. Cijenesmještaja sa punim pansionom i ski kartom je 55 KM po osobi. Cijena dnevne skikarte za odrasle je 17 KM a za djecu 13 KM.

"Poslužilo nas je odlično vrijeme, šest ekipa se takmiči u spravljanju gulaša, astigli su iz Dubrovnika, Neuma, Širokog Brijega, Sarajeva, Francuske, Slavonije, Žepčai Fojnice. Bilo bi nas sigurno i više da danas nije Valentinovo. Tu je i nekoliko ekipakoje se ne takmiče jer prave neke druge čorbe. Ljudi dolaze da se druže a takmičenjeje u drugom planu. Takmičenje u ocjeni rakije kruške nije održano jer su kandidatipopili svoje rakije pa nemaju šta ponuditi", kaže šaljivo Pero Miletić iz Fojnice,predsjednik stručnog žirija za ocjenu kvalitete gulaša.

Ivica Obad je iz Neuma došao sa šestočlanom ekipom na takmičenje. Kazao namje da je su u gulaš stavili četiri vrste mesa i da dolaze tri godine tu i da su oduševljeni.Tu je, van takmičenja, i Pero Sekol koji je stigao iz Sant Mena kod Pariza. Rekao je damu je supruga iz Vukovara i da spravljaju riblju čorbu u koju su stavio štuku, smuđa,dva somića i još nekih dodataka. Svi koji su kušali govorili su za to u superlativu

Jedna ekipa je spravljala poseban gulaš. Branko Kalem i Pero Puljić su, kako sunam kazali, spremali ciganski gulaš. Rekli su nam da je najvažnije što je u njegastavljeno gljiva smrčak a da je to kao afrodizijak. Dodali su srnetine, govedine,junetine, kuhali ga pet sati, a ostalo je rekoše tajna i da očekuju pobjedu. U šali sukazali da je dosta dama prošlo pored njih i da su vjerovatno namirisale smrčak.

Nagrade su bile novčane, a prvo mjesto je osvojila ekipa Planinarskog društva"Vis" iz Žepča, drugo mjesto je pripalo ekipi "X faktor" iz Slavojije, a treće mjesto jeosvojila ekipa domaćina "Veš mašina“"na čelu sa Markom Stoimilovićem. Nakon togaje uslijedio druženje uz muziku u restoranu motela "Brusnica" do sitnih sati.

Takmičenje u spravljanju gulašaHazim ČUKLE

Pero i Branko pored kotlića sa ciganskim gulašem

Slavko Sekol iz Francuske (lijevo)

pripremio je izvrsnu riblju čorbu

Prokošani su se ipak odlučili za roštiljanje

Pored takmičara bili i brojni

ljubitelji zimskih radosti

3BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

UVODNIK

Fojnička škrinja, broj 32, siječanj/veljača 2015.Izdavač

Glavna urednica UredništvoLektura Adresa Tel.

E-mail Žiro-računNaklada Tisak

: HKPD "Rodoljub" Fojnica: Suzana Lovrić • : Marijana Bilić, Ivana Cvjetković,

Božana Tuka i Nikica Vujica • : Nina Šuta : Fojnica, Mehmeda Spahe bb • :063 369 169 • : fojnicka.skrinja@gmail.com : 3060510000031712 Hypo

Alpe-Adria banka • : 600 primjeraka • : "Štamparija Fojnica" Fojnica

Ivan Katavić,•

•

CIJENE REKLAMNOGPROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJA

Dragi naši prijatelji,

Evo nas! Iz snijega, iz bljuzge, iz sive mrzle izmaglice…

Pomalja se novi broj "Fojničke škrinje", pune raznog blaga.

Naravno, ne želimo se nadmetati s onim iz riznice

koji je po drugi put otvorio vrata na .

Unikatan program, koji je naš muzej ponudio ove godine,

razlog je što tom događaju poklanjamo posebnu pažnju…

Ali ni ostale naše stranice nisu za preskakanje i žurno

listanje. Okrećemo se dva mjeseca unatrag kako bismo prenijeli

događanja i aktivnosti iz društvenog, političkog, kulturnog i

sportskog života Fojnice.

Dok mi pristižu prilozi mojih suradnika i sama se čudim

koliko se toga odigra na svim tim poljima, na malom prostoru,

u siromašnoj općini… A jesmo li zaista toliko siromašni koliko

se volimo jadati? E pa nećemo vam dati taj odgovor u ovom

broju. O svim našim kulturnim i sportskim društvima čitajte i

dalje, kupujte "Fojničku škrinju" jer tako produžavate naš život.

Svoj život produžavate šetajući stazama kojima vas vodi

, slušajući savjete i

.

Slovo iz dijaspore bacit će u dilemu sve one koji žele neki

bolji život na drugom meridijanu! vraća se u

rodni kraj kad god nađe slobodno vrijeme. I, pored svih kuhinja

kojima je častila svoje goste, bira bosanskohercegovačku trpezu.

Nema bolje kuhinje!

I zaista, to što se dinsta u bh loncu jedinstveno je!

Diskriminacija, majorizacija, emigracija, ostalo po želji.

Obvezatan začin - život u prošlosti. Ni sol mu nije ravna!

Što to na ranu stavljaš, prijatelju? Privij "Fojničku škrinju",

uživaj!

urednica

Suzana Lovrić

Franjevačkog

samostana Noć muzeja

Tomislav Bošnjak Marijane Bilić Gordane

Bošnjak Čuturić

Senija Zahirović

4

RETROVIZOR

PIJESKOM PROTIV POLEDICE

DVODNEVNI SEMINARMATEMATIČARA U FOJNICI

Komunalne "zimske radosti"

Prisustvovalo oko stotinupredstavnika skoro svih kantonaFBiH i Brčko distrikta

U vrijeme zime, niskih temperatura ipoledice, kretanje po ulicama i trotoarimaje otežano zbog snijega i leda. Radnici JKP"Šćona" Fojnica se "bore" protiv polediceposipajući sol i pijesak koji bacaju sa kamio-na lopatama po ulicama i trotoarima grada.Zabilježili smo to kamerom u Banjskoj uliciu Fojnici.

Takođe, u centru grada, po trotoarimakopaju led, tovare ga sa snijegom u kolica ijapanere i odvoze do privremenih odlaga-lišta. (H.Č.)

U organizaciji Udruženja matematičaraTuzlanskog kantona, u hotelu "Reumal" uFojnici, je 22. i 23. januara održan seminarza nastavnike i profesore matematike os-novnih i srednjih škola FBiH i Brčko distrik-ta. Seminaru je prisustvovalo oko stotinupredstavnika skoro svih kantona FBiH iBrčko distrikta. Odrađeno je osam tema,svaki dan po četiri teme.

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

Prema novom Zakonu o zdravstvu Federacije BiH, došlo je do promjena ustrukturi i broju članova Upravnih odbora u Javnim poduzećima u FederacijiBiH. Promjene je tako doživio i Upravni odbor JU za medicinsku rehabili-

taciju i banjsko liječenje lječilišta "Reumal" iz Fojnice. Umjesto pet, Upravniodbor "Reumala" odnedavno ima tri člana, a na čelu mu je, prvi put nakon rata,Hrvat. Riječ je o kojega je na dužnost predsjednika Upravnogvijeća, na prijedlog , načelnika općine Fojnica, krajem pro-šle godine imenovalo Općinsko vijeće.

S Gavranom smo razgovarali o planovima rada te prioritetima "Reumala" kojije posljednjih godina izrastao u prepoznatljiv brend ne samo Fojnice već i cijeleBiH. S 270 zaposlenih "Reumal" je javna ustanova s najvećim brojem zaposlenihu Fojnici. Međutim, tek oko deset posto zaposlenih su Hrvati, ostalo su uglavnomBošnjaci. Prije rata oko 40 posto zaposlenih bilo je hrvatske nacionalnosti, anacionalni balans jedan je od prioriteta koje je sebi postavio novoizabranipredsjednik Upravnog odbora.

"Prije svega, želim zahvaliti onima koji su me predložili i imenovali za ovudužnost koju, kao rođeni Fojničanin, želim obavljati na dobrobit svih Fojničana.Želim da 'Reumal' kao brend i pokretač razvoja Fojnice ne samo ostane stabilanveć i dodatno unaprijedi poslovanje. Prostora za to i te kako ima. Činjenica da se u'Reumalu' dnevno pripremi oko tisuću obroka prilika je domaćim poljoprivred-nicima za plasman domaće i zdrave hrane koju treba nabavljati na krajnje tran-sparentan način", kaže Jakov Gavran.

Upravni odbor "Reumala", kojeg čine još i i ,imenovat će i ravnatelja ove Javne ustanove, ali će se pozabavit i sistematizacijomradnih mjesta. Vršitelj dužnosti dravnatelja trenutačno je skojim Gavran, kako kaže, ima dobru suradnju i zajedničke interese, to jest očuvatistabilnost i unaprijediti poslovanje "Reumala". To podrazumijeva i mogućnostotvaranja domaćim i inozemnim investitorima te iskorištavanje svih potencijalaove ustanove s 370 ležaja koji su tijekom cijele godine popunjeni.

Sistematizacija radnih mjesta je također pitanje koje će na dnevni red stavitinovoimenovani predsjednik Upravnog odbora "Reumala" Jakov Gavran. Nacio-nalni balans u ovoj javnoj ustanovi, najvećoj u općini Fojnici bio bi dobar početakza nacionalno balansiranje među zaposlenim i u drugim Javnim ustanovama napodručju Fojnice. U njima je danas Hrvata tek oko deset posto među zaposlenimaod prijeratnih 40 posto, kao i u "Reumalu". Zapošljavanje Hrvata u Javne ustano-ve značajno bi potaklo povratak, ali i ostanak Hrvata u Fojnici. (artinfo.ba/ap)

Jakovu GavranuSalkana Merdžanića

Rasim Sijarić Nermin Kadrić

dr. Elvedin Kapo

Hrvati se vraćaju ujavne ustanove u Fojnici

5

FOJNIČKAŠKRINJA

"Nažalost ovdje nisu bili predstavnicisvih kantona, s obzirom da je u nekimkantonima već počela nastava. Mislim dasmo postigli cilj da malo izađemo iz onogkantonalnog okruženja. Nekad smo to radi-li na teritoriju cijele BiH, ovo je prvi pokušajna teritoriji Federacije i vrlo je uspješan.Sljedeći je korak da to opet napravimo nanivou BiH“, kaže prof. dr. Mehmed Nurka-nović, predsjednik Udruženja matemati-čara TK i dodaje "teme su nam čisto stručne- jedna je stručno metodička, jedna primje-na softwarea, računara u nastavi matema-tike, jedna je iz historije i matematike i dvijeteme su čisto metodičko pedagoškog ka-raktera. Predavači su izabrani po principupo stručnosti za određene teme i teritori-jalnoj zastupljenosti".

Prof. dr. Mehmed Nurkanović je redov-ni profesor na Prirodoslovno-matematič-kom fakultetu Univerziteta u Tuzli. (H.Č.)

Upis za polaznike kursa turskog jezikatrajao je do 27. januara ove godine, a kursturskog jezika počeo je sa radom 2. februa-ra tekuće godine u Yunus Emre Institutu -Turskog kulturnog centra u Fojnici. Jedanstepen kursa traje 3 mjeseca, to jest 72radna sata.

Za polaznike jednog stepena kursa jecijena od 50 KM po kandidatu. U slučaju dase iz jedne porodice prijavi najmanje dvapolaznika, drugi upisani ostvaruje popustod 25 %. Radit će se po grupama, za starije idjecu, a predavači su profesori turskog je-zika. Sudeći po prijavama, solidan je intereskandidata za ovaj kurs. (H.Č.)

Nova aktivnost Turskog kulturnogcentra u Fojnici

KURS TURSKOG JEZIKA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

Prije 38 godina, 18. januara, na brdu Inač iznad Kre-ševa se dogodila avionska nesreća u kojoj je poginuoDžemal Bijedić sa suprugom Razijom i još šest čla-

nova posade. Povodom godišnjice avionske nesreće nabrdu Inač Planinarsko društvo "Vranica" Fojnica u sa-radnji sa PD "Bitovnja" Kreševo organizuje tradicionalniMemorijalni uspon na Inač. Tako je bilo i ovoga puta iprema Inču je u jutarnjim satima krenulo nekoliko kolo-na ljudi iz više pravaca.

Uglavnom su to bili planinari među kojima se okupilo oko 250 poštovalacalika i djela bosanskohercegovačkog velikana Džemala Bijedića. Nakon okupljanjapoloženo je cvijeće i odata počast poginulom Džemalu Bijediću, njegovoj supruziRaziji i šest članova posade. Ljudi su došli iz Sarajeva, Zenice, Mostara, Jajca,Bugojna, Viteza, Visokog, Konjica, Jablanice, Hadžića, Ključa, Viteza, Kaknja itd.

Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru iz jedne uglednetrgovačke porodice. Tragično je izgubio život prije 38 godina u avionskoj nesrećina brdu Inač. U to vrijeme je bio na mjestu predsjednika Saveznog izvršnog vijeća(SIV) tadašnje Jugoslavije. Pored njega su tada poginuli njegova supruga Razija isvih šest članova posade: pratilac Zijo Alikalfić, šef kabineta Smajo Hrle, kućnapomoćnica Anđelka Muzička i piloti pukovnici Stevan Leka i Murat Hanić.

Neki sumnjaju u zvaničnu verziju smrti Džemala Bijedića, po nekima je onubijen. U zvaničnom izvještaju se navodi da je avion zbog loših vremenskihuslova udario u brdo Inač, dok su neki tvrdili da visinomjer i brzinomjer nisu biliispravni. Prava istina uzroka nesreće je i do dandanas nepoznata. (H.Č.)

Obilježena 38. godišnjicapogibije Džemala Bijedića

RETROVIZOR

6 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

FOJNIČKAŠKRINJA

NOVOGODIŠNJI USPON NANAJVIŠI VRH VRANICE

PONOVNO PROHODAN PUTFOJNICA-DUSINA

Tradicija PD "Vranica" Fojnica

12. januara došlo je do klizišta iodrona na putu Fojnica –Dusina

Već godinama PD "Vranica" prvog danaNove godine organizira uspon na najvišivrh Vranice (Nadkrstac, 2.112 m.n.v.), kaoprvi uspon u nizu godišnjih aktivnosti ovogdruštva. Tako je bilo i ove godine.

"Pošto se radi o veoma zahtjevnoj turiučešće je uzelo šest iskusnih članova ovogdruštva, koji su na uspon krenuli u ranimjutarnjim satima sa lokaliteta Jezernice,preko Prokoškog jezera, grebena Krstacado najvišeg vrha Vranice", kazao je EduardSlađo Jukić, predsjednik PD "Vranica" Foj-nica koji je predvodio planinare i dodaje"vrijeme je bilo vedro uz velike minuse i do20 stepeni ispod nule i jak vjetar. Koristilismo krplje (pomagala za kretanje posnijegu), a na Prokoškom jezeru u katunusu nas dočekala dvojica kolega sa toplomprostorijom, čajem i toplim osvježenjima.Tura je trajala ukupno deset sati sa uspo-nom i povratkom". (H.Č.)

Tom prilikom je došlo do odrona većekoličine stijena, zemlje i drveća, zbog čegaje pomenuti put bio zatvoren. Po slobodnojprocjeni na put se odronilo oko 500 metarakubnih kamena i zemlje. Srećom nije bilopovrijeđenih.

Uposlenici firme Orman d.o.o Kiseljakdo popodnevnih sati normalizovali sustanje i put je bio u funkciji za prometvozila. Inače, građani ove mjesne zajednicepohvaljuju ovu firmu da im dobro održava ičisti pomenuti put. (H.Č.)

Mladi iz Fojnice naedukaciji u Turskoj

Sredinom januara 2015. godine u općini Fojnica boravila je delegacija turskerazvojne agencije (TIKA) na čelu s predsjednikom TIKE za Balkan i Jugo-istočnu Evropu .

Radni sastanak je održan sa načelnikom općine Fojnicakoji je upoznat sa novim projektom TIKE, a riječ je o edukaciji mladih

kadrova iz naše općine.Zanimanja za koja će biti omogućena dodatna edukacija su: kompjuterski

mehaničar, automehaničar, vodoinstalater, elektromehaničar, kuhar, grafičkištampar, stolar, građevinski majstor (keramičar), limar (zavarivač).

U vezi s tim održan je i sastanak s mladim ljudima koji su završili navedenezanate, a koji se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Na sastanku je bilopreko trideset nezaposlenih osoba koji su imali priliku popuniti službeneobrasce za obuku te predstaviti se predstavnicima TIKE.

Nadamo se da će što veći broj mladih iz Fojnice imati priliku otići na edukacijuu Tursku, a odlazak prve grupe planiran je već 1. februara tekuće godine.Inače, ovaj program bi trebao trajati pet do šest godina, a biti će realizovan ujedanaest evropskih zemalja. Za realizaciju pilot-projekta izabrane su Bosna iHercegovina, Srbija i Crna Gora.

(Anida Ramić, PR - Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica)

Mahmutom ČevikomSalkanom Merdža-

nićem

7BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐANJA

Uduhu višestoljetne misije širenja

znanja diljem BiH i šire, bosanskifranjevci ovaj su put otišli i korak

dalje u želji da ono stigne i do osoba ko-jima je to zbog različitih okolnosti one-mogućeno. Tako su u u Fra-njevačkom samostanu Duha Svetoga uFojnici priredili "Izložbu s povodom"namijenjenu osobama s invaliditetom, sfokusom na slijepe i slabovidne osobe.

Tom su gestom bosanski franjevci,odvajkada dobro znani čuvari bh baštine,prvi put u BiH otvorili vrata svoga muze-ja za ovu populaciju s namjerom da se injima omogući uvid u bogato kulturno-povijesno naslijeđe koje već stoljećimabrižno čuvaju u svom okrilju.

Ova taktilna izložba posebno je prire-đena kako bi svi posjetitelji mogli izlože-ne eksponate dodirivati, uz pratećuagendu uz svakoga od njih urađenu naBrailleovom pismu.

Noći muzeja

Posjetitelja je u samostanu te noćibilo preko 500, od kojih je bilo 70-akčlanova iz 20-ak društava iz cijele BiH -Zenice, Sarajeva, Kaknja, Travnika, No-vog Travnika, Tuzle, Tešnja, Mostara teVisokog, kao i štićenici Zavoda "Bakovi-ći" i "Drin" iz Fojnice te "Duge" iz NovogTravnika.

Gvardijan samostanaističe da je izložba nastala kao rezultat

sudjelovanja muzejskog kustosa ovog sa-mostana na seminaruu Zenici posvećenog dostupnosti muzejaosobama s invaliditetom.

"Stoga smo pokrenuli inicijativu danapravimo izložbu za slijepe i slabovidneosobe, ali i ostale invalidne osobe kojedolaze u muzej. Ovim želimo skrenutipažnju na osobe s invaliditetom, te jeizložba jedinstvena u BiH i šire. Za sada jeprivremena, ali planiramo ovoga ljetapostaviti stalnu izložbu namijenjenu

fra Nikica Vuji-ca

fra Janka Ljubosa

Franjevački samostan priredio jedinstvenu izložbuu BiH namijenjenu slijepim i slabovidnim osobama

8

DOGAĐANJA

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

Ističe da se zapravo radi o uvodnojizložbi za pravu stalnu taktilnu izložbu uovom muzeju, u skladu s muzeološkimodredbama. Navodi da je cilj posjetite-ljima s invaliditetom omogućiti da doživebogatstvo izložbenih muzejskih postav-ki.

"Ovo je iznimno vrijedan pokušaj sa-mostanskog muzeja da se izlože ekspo-nati etnološkog i sakralnog karaktera, tezanatski proizvodi koji odražavaju pred-mete u stalnim izložbenim postavkama",istaknula je ona.

Posjetitelji su tako mogli doživjeti čardijela bogatog muzejskog fundusa u sa-mostanu. Između ostalog, izložena sudva umjetnička djela - slika u reljefu ra-đena u bakru i mozaik u staklu, potom

predmeti iz kovačkog zanata s ciljemupoznavanja s raznovrsnošću njihove iz-rade, grnčarski i kazandžijski proizvodikao što su sahani, čase, ibrici i višnjičkakeramika, kao i proizvodi domaćica kojesu bile stub obitelji jer su pored svih do-maćinskih poslova izrađivale i odjevnepredmete i drugi tekstil.

"Tako je izložen jedan vezeni ručnikte lampa pod čijom su svjetlošću navečerizrađivale te odjevne predmete. Izloženisu i neki sakralni predmeti korišteni zapotrebe crkve, kao što je raspeće, posudaza sveta ulja i krunica, ali i dva primjerkaoružja iz osmanskog perioda", istaknulaje ona.

Filipović navodi da se u izboru pred-meta vodila kriterijem da izloži ekspo-

ovoj populaciji. Također, u planu je ipravljenje malog lifta kako bi im pristupobjektu bio omogućen", kazao je on.

Podvlači da su svi izloženi eksponati,njih oko 60, iz samostanskog muzeja ibiblioteke.

Autorica izložbe i muzejska savjet-nica u Zemaljskom muzeju BiH

ističe da je samostanski muzejdobio poziv od Muzejskog društva Hr-vatske da se priključi obilježavanju

, kojeg Hrvatska obilježavazadnjeg petka u siječnju. Ovogodišnjatema bila je "Nikola Tesla iznanost", ali kako je poziv došao kasno, usamostanu su se odlučili za postavku iz-ložbe namijenjene osobama s invalidi-tetom.

MaricaFilipović

Noći

muzeja

Noći muzeja

Fra Nikica Vujica: "Ovim želimo skrenutipažnju na osobe s invaliditetom".

Marica Filipović: "Posjetiteljima sinvaliditetom omogućiti da dožive bogatstvo

izložbenih muzejskih postavki".

9

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

dodirivati. Tako su slabovidne osobe mo-gle taktilnom tehnikom, odnosno dodi-rom osjetiti sve te predmete koje smoizložili, a odnose se na povijest BiH. Ovoje početak brige o ovoj populaciji u BiH",kazao je fra Janko.

On naglašava da je izloženo i nekolikoprimjeraka knjiga iz samostanske biblio-teke rađenih na Brailleovom pismu, zakoje do sada nisu znali što u njima pišejer nemaju zapisan sadržaj.

U programu otvaranja izložbe nastu-pio je zbor mladih koji su pjevali pjesmeu čast pokojnim velikanima bh glazbenescene Kemalu Montenu i Davorinu Po-poviću, a posjeta je nakon razgledavanjaeksponata završena u muzejskoj konobiuz druženje i zakusku.

Kišna večer i mi, dvije grupe korisnikaZavoda "Bakovići" u posjeti Franjevačkomsamostanu Duha Svetoga u Fojnici. Utopilismo se u masi posjetilaca, pa bilo nas je izcijele BiH.

Frama je širila pozitivnu energiju pjes-mama Kemala Montena i Davorina Popovi-ća. Program je vodila gđica Aida (volonter-ka) uz najveće zasluge i zaduženje dragognam fra Janka Ljubosa. Oduševili su me pri-jevodi na Brailleovo pismo samostanskiheksponata, osobe s bijelim štapovima itamnim zjenicama. Kompletan muzej ure-dan i interesantan za sve posjetioce od 7 do77 godina: grbovnik, biskupska odijela,novci kroz povijest, biblioteka, dragi Božeoživljena povijest Bosne Srebrene i našihpredaka bosanskih bogumila. Dođite i raz-gledajte uz ljubaznu voditeljicu Nataliju!

Zakuska u fratarskoj konobi, eh da je če-šće, tu ima vinski muzej, a tek kuharice vrs-ne i još ljubazniji mladi konobari. Za meneuobičajeno, a ipak nesvakidašnje okruže-nje, meni je pažnju plijenila bačva vina iz900 i neke godine. Slatkom romansom samutolila glad i uživala u društvu meni dragihosoba, s nadom i željom da se vidimo i do-godine.

Hvala fra Nikici, fra Janku, našoj dragojravnateljici Nadi Sušić Sijerčić i svim osta-lim koji su nam omogućili ovaj posjet.

Zahvalni korisniciIlena Križanac i Mato Brekalo.

nate kojih imaju više primjeraka u mu-zeju kako bi se oni mogli dodirivati bezbojazni da će biti oštećeni.

Kustos muzeja franjevačkog samo-stana fra Janko Ljubos podsjeća da suprošle godine u potpunosti završili izgra-dnju i obnovu muzeja, biblioteke, arhiva,galerije slika i izložbe starog novca. Kra-jem prošlog mjeseca organizacija "Kul-turno naslijeđe bez granica" iz Sarajevaorganizirala je u Zenici seminar za kus-tose muzeja i biblioteka s temom njihovapristupa invalidnim osobama.

"Vidio sam da je to jako zanimljivo teda tim ljudima trebamo, kao i drugima,pružiti prema njihovim mogućnostimadoživljaj muzeja. Došli smo na ideju daizložimo 60-ak eksponata koji se smiju

Fra Janko Ljubos: "Izloženo je i nekolikoprimjeraka knjiga iz samostanske biblioteke

rađenih na Brailleovom pismu".

Noć muzeja prilagođena slijepimi slabovidnim osobama općenito

osobama s invaliditetom

10

SLOVO IZ DIJASPORE

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

zamisliti među tavama i šerpama, odlazi-la s teškom mukom na praksu u kuhinjuhotela ...

Sara je jedna sjajna, nenametljiva oso-ba, inače, moja najbolja prijateljica!

Na sreću, mogu poprilično uticati naodabir vremena godišnjeg odmora i ja setrudim da to zimi bude u vrijeme Sarinograspusta, a ljeti Sara dođe na odmor ta-mo gdje radim. Obično je ljeti u pitanjuJadran tako da uživamo, da!

Pa zapravo, ja nikad nisam napustilaFojnicu, gdje god odem, koliko god da je

Reumal

�

�

�

�

�

�

S nama je i tvoja kći Sara koju pozi-vam da se uključi u razgovor kad godpoželi...

Divno, to je pravo bogatstvo, sigur-no se lijepo družite u rijetkim trenu-cima tvog odmora?

Reci mi, kada si napustila Fojnicu,koliko već ima kako ne živiš tu?

dugo razdoblje izbivanja, moje srce jeuvijek u Fojnici. Oboje mojih roditelja subili Fojničani, stare, starosjedilačke po-rodice, tako da sam ja duhom uvijekovdje...

A tehnički, iz Fojnice sam se odselilavrlo brzo poslije rata, čim je otvoren pro-laz do Sarajeva, ja sam krenula tražitisvoju priliku u manekenstvu. Imala samneke angažmane, krenuo je moj put osa-mostaljivanja. Potom sam dobila jednusjajnu poslovnu ponudu koja me vodilana putovanja po bivšoj Jugoslaviji, imalasam dobru platu, stekla puno poznan-stava, davala izjave za radio i TV, i činilomi se kako sam ostvarila neki svoj dječjisan, da budem zapažena, imam puno pri-jatelja...

E onda se zaljubim, udam se za Sari-nog oca, dakle jako mlada, rodim svojuSaru... Vrlo brzo sam izašla iz tog braka, umeđuvremenu sam zbog sticaja okolno-sti ostala i bez posla i došlo je vrijeme daponovno krenem iz početka.

�

�

Senija, hvala ti što si pristala narazgovor s . Uvedinas malo, za početak razgovora, uvlastite početke u kulinarstvu. Gdje sizavršila bazičnu ugostiteljsku školu,kada si napustila Fojnicu, kako sizavoljela kuhanje?

Fojničkom škrinjom

Prije svega, hvala napozivu, nažalost, do nedavno nisam niznala da postoji ovakav časopis i jako meveseli što ga Fojnica ima. Koliko god smomala čaršija i sve se kao zna, evo, listajućivaš posljednji broj, vidim da pišete osvim segmentima privrednog, društve-nog, kulturnog i sportskog života Fojnice,kao i nekim, da ne kažem marginalnimtemama, a koje se jako dotiču malog čov-jeka. A Senija Zahirović rođena je Fojni-čanka, ostala bez roditelja u vrlo ranojmladosti, mene je odgojila nana... Ovdjesam, sticajem nesretnih okolnosti, upi-sala Ugostiteljsku školu, smjer kuhar-tehnolog. Zašto kažem da su bile nesret-ne okolnosti? Mene je najviše zanimalalikovna umjetnost, zamišljala sam sebekao buduću umjetnicu, ali teška ekonom-ska situacija nije dozvoljavala školovanjeizvan Fojnice pa sam se na kraju htjelaupisati na zdravstveni smjer... Međutim,kad su izašli rezultati upisa, ja sam senašla među kuharima, hahaha... Danaskažem, hvala Bogu! Jer tada nisam imalani viziju šta taj poziv sve predstavlja ikakve mogućnosti nudi, moja kreativnastrana je došla na svoje jer kuhanje jeumjetnost, zaista...

Iako sam ja u toj dobi završavala ško-lu bezvoljno, nikako sebe nisam mogla

Fojničkoj škrinji

Razmišljate li o vrstama ikvaliteti namirnica, igrate li sebojama na tanjuru, imate liželju aranžirati jelo i izvlačitinajbolje mirise i okuse iz njega,onda ste i vi umjetnik, poputnaše Fojničanke SenijeZahirović. Umjetnica, kojaneprestano stječe nova znanjai vještine iz oblasti kulinarstvaradeći u najprestižnijimkuhinjama Europe, trenutno sadresom u Dortmundu...

Razgovarala: Suzana LOVRIĆ

Senija Zahirović

Kuhanje je umjetnost

11

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

javim kad završim sezonu u Kobašu i tusu se meni otvorila mnoga vrata.

Tako je, stalna edukacija je preduslovda se i u ovom poslu bude uspješan, kakoje to slučaj sa svim zanimanjima danas.Razvoj tehnologije se odražava i na teh-nike pripremanje jela, zatim neophodnoje pratiti i trendove koji dovode do novogstava prema hrani, kao što je npr. hrana jelijek, tu su nova estetska rješenja u servi-ranju hrane, itd. Tako sam recimo, prošlegodine bila u Moskvi, prije toga u Italiji,takođe koristim svaku priliku za eduka-cije koje se organizuju u regiji.

Pa te daleke destinacije idu po pozivu,onda imate plaćen smještaj i sredstva zaučenje, dakle sami platite samo put. Uregiji se sve naplaćuje, hahaha...

Nažalost, malo ili ništa! Pokušala samostvariti neku saradnju sa našim udru-ženjem, ali brzo sam shvatila da tu imalobiranja gdje kumstva i ulizivanje po-mažu više od znanja i stručnosti. Imalasam u planu pokrenuti TV show sa slič-nim koncepcijama koje odavno imaju sveozbiljne TV kuće. Mogla sam dovoditi po-znate i cijenjene kuhare iz cijele Evrope,ali ni tu nije bilo sluha.

�

�

�

�

�

�

Pretpostavljam da mijenjanje kuhi-nja nije jedini način za učenje gastro-nomije, profesionalci posjećuju i raz-ne tečajeve?

Jesu li skupe takve edukacije, kakofinanciraš ta putovanja?

Koliko koristi možeš imati odčlanstva u Udruženju kuhara BiH?

Uglavnom, odmakla sam se od udru-ženja jako brzo. Ja nisam profesionalnosazrijevala u svijetu zavidnih kuhara ta-ko da je meni to nešto nepoznato. Moji sumentori nesebično prenosili znanje, čaks nadom da ću ih jednog dana prevazićijer ti kuhari nisu samo profesionalci već iljudske veličine. Ovdje se dugo živi na lo-vorikama jednog uspjeha, poduzetništvoje u gastronomiji određeno svim boles-tima od kojih naše društvo pati, i ja sejednostavno ne vidim u tome...

Da, u Dortmundu sam, radim u jednomvrhunskom restoranu u kojem se poslu-žuje oko 400 različitih jela. Osim tipičnenjemačke kuhinje, poslužuje se i špan-ska, talijanska pa čak i mediteranska hr-vatska kuhinja. Restoran drži jedan brač-ni par koji održava standard ne samoevropske već i svjetske kuhinje.

Njemačka je kuhinja malo specifičnajer ne dozvoljava notu kreativnosti ku-hara, znači traži se strogo poštivanjerecepta i moje jelo bi bilo vraćeno ako bihbilo šta pokušala izmijeniti. To je razlogšto svi kuhari koji se zapošljavaju u tomrestoranu, bez obzira na iskustvo i godi-ne rada, prolaze kratku edukaciju koja ihosposobljava za strogo pridržavanje re-ceptima.

Ne, nipošto! Nikakva sugestija ti nećepomoći da postaneš bolji kuhar u njiho-vim očima! Oni cijene disciplinu i posluš-nost. Međutim, moja je sreća da kombi-

�

�

�

�

Ti si trenutno u Njemačkoj?

Koliko je to teško, dolaziš li u napastda ipak nešto sugeriraš?

U razmišljanjima šta, kako, gdje, čestoputa sam se sjetila i riječi svoje majke,odnosno nane, koja me tješila u ono vri-jeme kada sam plakala zato što samzavršila na spisku za kuhare. A mojamajka je bila mudra, iako žena,govorila bi: "Ma daj šta više vrištiš i cmiz-driš, pa ne moraš ti biti neki obični kuhar.Možeš ti biti posebna, uspješna, ti budinajbolja, putuj svijetom. Znaš li ti kolikozarađuju dobri kuhari?!"

I tako ja krenem u svoju struku, prvopočnem raditi kao pomoćni kuhar, uglav-nom po primorju, pa malo-pomalo do-đem do statusa glavnog kuhara. Zanim-ljivo je kako pare motiviraju ljude. Kakosam imala sve veću platu, ja sam sve višeučila i trudila se, otkrivala tu prelijepukreativnu stranu kulinarstva.

Oooo, kako ne! To je bilo u Komiži naVisu, u restoranu , to je nezabo-ravno! Radna atmosfera je bila odlična,svi su bili pravi profesionalci. Tu sampuno toga naučila. Već sljedeće sezonedobila sam ponudu od jednog od najbo-ljih restorana na Jadranu, naPelješcu u prekrasnom mjestu Kobašu,gdje sam radila sa poznatim kuharomAntom Bjelančićem Bjelkom, čovjekomkoji ima restorane svuda po svijetu i kodkoga sam učila i radila pet godina.

E tu je dolazila i ljetovala moja Sara,upoznavala neke jako poznate face, jer tuje dolazila samo probrana klijentela,Sylvester Stallone, Tom Cruise, Tina Tur-ner, mnogi pjevači, glumci, političari izregije... Tu mi je posebno bilo zanimljivošto je koncept kuhinje koju sam ja vodilabio tzv. otvorenog tipa, dakle gosti sumogli gledati koje namirnice koristiš,kako pripremaš jela za njih, kako iharanžiraš... To je bila vrhunska, kreativnagastronomija sa 7, pa čak i 9 ,vrlo zahtjevna, ali i vrlo interesantna.

Definitivno sam se zaljubila u kuhinju,pustila mašti na volju, igrala se sa re-ceptima, bojama, kombinovala saznanjaiz svih kuhinja koje sam do tad savladala.

Od tada više nisam imala zapreka damijenjam posao, bez straha sam mijenja-la restorane, lokacije, sama ili uz pomoćpoznanstava koja sam stekla na Pelješcu.Mnogi vlasnici restorana iz Evrope os-tavljali su svoje vizitke, pozivali da im se

starinska

Jastožera

Gastro Mare

gangova

�

�

�

�

Dakle, još je svježe pamćenje namjesto i restoran gdje su te unapri-jedili u glavnu kuharicu?

To su bile godine kada si konačnoshvatila kako voliš svoj poziv i kakouživaš u njemu?

12

Vrtla /Bilići

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

�

�

�

�

Dođem 4-5 puta godišnje, otprilikesvako 2 mjeseca, kada dođem na pardana, kratko. Zimi uvijek ostanem neštoduže. Dođem sa svojom Sarom, odemona skijanje, šetkamo se po Sarajevu idružimo sa porodicom ovdje. Zaželim senaše domaće hrane, uživam u sarmi,pitama, ćevapima...

Oooo, pa samo tako sebe i moguzamisliti u BiH! Ako ikada otvorim svojrestoran, on će nuditi isključivo autenti-čnu bosansko-hercegovačku kuhinju.Obožavam našu kuhinju i smatram jejednom od najraznovrsnijih kuhinja nasvijetu. Zahvaljujući našem posebnomgeografskom položaju, zahvaljujućikulturama koje su vijekovima boravile imijenjale se na ovim našim prostorima,ovdje se formirala tako bogata gastrono-mija u kojoj se može naći gotovo svakanamirnica. Od bogatstva domaćih začin-skih trava, preko uzgoja raznog voća,povrća, tradicije stočarstva, peradarstva,riječna i jezerska riba... sve je to pridoni-jelo takvoj raznovrsnosti kakvom semože pohvaliti malo koja nacionalnakuhinja. Zbog toga najradije i kuhamdomaća jela iako moja Sara obožavatalijansku kuhinju.

Sara: Ne bih mogla ništa posebno izdvo-jiti, ja volim sve što skuha, sve je odlično!I onda, ona napravi cijelu priču oko jela,zezamo se...

Možeš li zamisliti sebe kao šeficukuhinje u kojoj se priprema autenti-čna bosansko-hercegovačka kuhinja?

Evo, da odmah provjerimo; recinam, Saro, šta mama najbolje kuha?

�

�

�

�

�

�

Imaš li ti afiniteta prema kuhanju ilito radije još uvijek prepuštaš majsto-rici mami?

Senija, za kraj bih te htjela pitati jošnešto što mene posebno zanima... Ko-liko su kuhinje, u kojima si radila pos-ljednjih godina, trendovski orijenti-rane prema zdravoj prehrani, makro-biotičkoj, vegetarijanskoj i vegan ku-hinji? I šta ti misliš o tim novim tren-dovima u kulinarstvu?

Zahvaljujem se Sari i tebi na izdvo-jenom vremenu, želim vam ugodanraspust i odmor i dobar provod naskijanju!

Sara: Prepuštam majstorici, nju to jakoveseli, a meni ostavlja vrijeme da učim ibavim se svojim hobijima.

Kao što sam već rekla, Sara je skromnai nenametljiva djevojka. Zato ja moramreći kako je ona isto jako kreativna, obo-žava crtati, pravi torbice i razne sitnice,reciklira, baš je nadarena. Iako je tek še-sti razred, zrela je, dobro uči, razumijeme u nastojanju da nam omogućim štokvalitetniji život, a što je povezano samojim odsustvima. Svjesna je toga da jeovo trenutno najbolji mogući izbor iakoje to strašno odricanje i za nju i za mene,ali mi smo se tako dogovorile, razumijeme i zato je beskrajno volim!

Neminovno je da kuhinja svakog oz-biljnog hotela ili restorana ima u ponudivegetarijanski jer je sve više gos-tiju koji se tako hrane. Takođe se stavljaakcenat na namirnice iz biouzgajališta,hranu koja nije GMO modifikovana i sl. Jajedem meso, ali sam takođe protiv GMOmodifikovane hrane i smatram da se mo-raju ponuditi drugi načini za veću proiz-vodnju hrane koju zahtijeva rast svjetskepopulacije. Mislim da ljude treba motivi-sati da sami proizvode hranu, posebno ukrajevima poput BiH gdje još ima neza-gađenih područja, blagorodnih oranica ibogatih resursa vode. Mi još ne znamošta imamo i bježimo u nekakve Evrope iAmerike, a ovdje zarastaju njive...

Što se tiče novih trendova u kulinar-stvu koji su došli uz ljudsku potrebu daviše brine o tome šta jede i da živi u skla-du s onim- neka nam hrana bude lijek, japozdravljam svaku nadogradnju struke,promjenu i dinamiku.

Hvala tebi i na pozivu,mi vama želimo dobru prodaju i da dugoopstanete pišući o našoj lijepoj Fojnici,Fojničankama i Fojničanima. Pozdravčitateljstvu!

menu

Fojničkoj škrinji

nujem ljeto na Jadranu i zimu u konti-nentu, tako da se ja ljeti malo razmašemsa svojom maštom i kreativnošću, a zimina neki način odmaram tako da odradimto što se traži... Ja sam osoba koja volipromjene i meni to tako odgovara, nijeteško. Ove godine imam nekoliko ponu-da od Dubrovnika do Istre, i trenutnosam najbliže ideji da ljeto provedem uOpatiji.

Hahahaha... pa neće. Iako sam ja uulozi glavnog kuhara, kroz tu kuhinjuprolaze mnoge kolege koje su na eduka-ciji, a mnogi od njih se zadrže duže negošto edukacija traje. Osim toga, ako stedobri, vas uvijek puste da odete i nadajuse vašem povratku... Uvijek sam uspije-vala imati i dobre, prijateljske odnose sasvojim šefovima, kako je slučaj i sada. Mise družimo i izvan radnog vremena, če-sto raspravljamo o temama koje nisuvezane za gastronomiju, zabavimo se,nasmijemo. Iako je to kod Nijemaca mož-da ponajteže, oni te uglavnom drže nadistanci i jako su poslovni. Međutim,imala sam sreću da naiđem na sjajneljude, šefica mi je zaista netipična za Nje-micu, duhovita je, energična, tempe-ramentna...

Nađe se vremena i za izlaske. Naravno,morate otići u nabavku, obožavam kupo-vati sa prijateljicama, a to najčešće radimna pauzi od 15 do 17 h. To je vrijeme zaodmor u sobi ili za kafu sa dragim oso-bama. Nerijetko se izađe i uveče. Slo-bodna sam već u 22 h, iako kuhinja radi iduže, a pravo vrijeme za izlazak je upra-vo oko 23 h. Međutim, taj luksuz sebidozvolim uglavnom pred slobodan danjer čovjek ipak treba biti odmoran i skon-centrisan na posao. Imam jedan dan usedmici slobodan, takođe imam i jedanslobodan ručak u sedmici, tako da imapogodnosti, vremena za zabavu i odmor.Imam višak energije i onda uvijek u slo-bodno vrijeme počastim sebe, odem namasažu, onda, obožavam njemačke sau-ne, plivam. Što se tiče društva, uglavnomse družim s ljudima, iako nas imaod svuda. Nekome je djevojka Španjolka,nekome dečko Nijemac i sl.

�

�

�

�

�

Hoće li vlasnicima restorana teškopasti da ostanu bez kvalitetnog kadrau liku Senije Zahirović?

Imaš li vremena za izlaske, družiš lise više s domaćima ili se krećeš radijeu društvu ljudi porijeklom iz bivšeSFRJ?

Koliko često dođeš u Fojnicu?

našim

13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

Vrtla /BilićiVrtla /Bilići

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

nost se preorijentirala na eksploatacijuželjezne rudače. Kad je Austro-Ugarskazaposjela Bosnu (1878.) u njoj je bilo 36majdana željeza, od toga u Dusini čakdevet. Željezo iz dusinskih rudokopa biloje veoma kvalitetno pa je, između ostalo-ga, služilo i za izradu puščanih cijevi.

Baš kao srebro i željezo se, zbog lošeputne komunikacije, prerađivalo u blizi-ni nalazišta. U Vrtlima su postojala dvamajdana u kojima se talilo (topilo) želje-zo. Sadašnji stariji mještani pamte gomi-le troske koja se 1961. "Csepelima" (mar-ka mađarskog kamiona) vozila u Vareš

jer je sadržavala još rude koja se starimmetodama nije mogla izdvojiti.

Peći su građene od pletera i oblaganeilovačom, a iznutra posebnim pločamaotpornim na visoke temperature. Takveploče su dopremane iz Citonje (iznadAlaupovke), a glina iz Klašnika u Dusini.Voda iz rijeke dovođena je jazovima domajdana, padala na veliki kotač koji jesvojom snagom pokretao mjehove, a oniubrizgavali zrak u peći. U zagrijane pećise ubacivala usitnjena željezna ruda iugljen. Iz talionice je putem kanala ispu-štano u jednom ciklusu oko 50 oka že-

Poznato je kako je rudarstvo, osobitoproizvodnja srebra, bila najvažnijaprivredna grana srednjovjekovne

Bosne, značajna i za privredu Europeonoga vremena, a rudnici Dusina i Deže-vice "jači" od Fojnice i Kreševa. Glavni iz-voznici srebra bili su Dubrovčani. Oni subili prije svega zakupci i vlasnici rudar-skih jama, topioničkih kola i mlinova koječesto navode u svojim testamentima pri-likom popisa zaostavštine. Na jaku ru-darsku aktivnost upućuju i danas brojnitoponimi u ovim krajevima. Tako su i Vrt-la u Dusini dobila naziv jer su na tommjestu rudari (bušili) stijene, a nepo poljoprivrednim vrtovima kako bi sepomislilo. Bilo je tu života. O tome svje-doče stećci u vrhu njive Luka, danas uvlasništvu Pere Puljića. Mada ih je vrije-me dobrano oštetilo može se nabrojatinjih pet, a ljudi vjeruju kako je baš na tommjestu sagrađena katolička crkva nakonšto je bila izgorjela na Pogorelici (crkvaDuha Svetoga). Kada je upadom Turaka iona porušena nova je podignuta u samojvaroši, u Fojnici.

Prestankom eksploatacije srebra(sredinom 16. stoljeća) rudarska djelat-

vrtali

Pisati o Dusini, starom selu od Fojnice udaljenom 14 km, čija jepovijest dugačka i bogata, vezana za rudarstvo davnih vremena,zahtjeva dugotrajnu i temeljitu pripremu pa sam pribjegao neštolakšoj opciji – zaseoku Dusine poznatom u pisanim izvorima kao Vrtla.Devedesetih godina prošlog stoljeća kada su autobusi prevozilimnogobrojne radnike i đake radi lakše orijentacije pri izdavanju karatapočeo se upotrebljavati naziv Bilići, po najbrojnijem prezimenu unaselju, i taj se naziv danas potpuno ustalio unatoč gunđanju drugihprezimena što se time Bilići favoriziraju.

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

kraj "Gliba" (Vidovića) uz Kilavac, naKordu, pa kroz Oslani do preko Inča zaKreševo. Vrtla su tako bila zatvorena me-đu brdima, sa svijetom povezana tek spo-menutim putom kao pupčanom vrpcom,da bi "prodisala" punim plućima polovi-com prošloga stoljeća. Naime, u lipnju1954. godine poduzeće "Jahorina" zapo-čelo je radove na probijanju ceste odgojevićkih Luka do Dusine. Put je trebaoići desnom, sunčanijom stranom, ali jepostojala opasnost da se miniranjem te-rena naškodi atomskom skloništu uutrobi zemlje koje je zajedno s "Vojnomzgradom" urađeno nakon II. svjetskograta u Gotuši pa je trasa nove komuni-kacije pratila rijeku s njezine lijeve stra-ne, idući uzvodno.

O velikom radilištu koje je nastaloslušao sam priče ljudi koji su tada radili.Sve se radilo ručno, samo je završni slojvaljao valjak na parni pogon (ložila sedrva). Gro radne snage činili su Herce-govci. Nije ni čudo, bili su vrsni pozna-vatelji kamena; bilo da ga treba razbijati,klesati ili zidati. Postojale su(skupine od 30 do 40 ljudi), i svaka bri-gada je na svojoj dionici obavljala odre-đeni posao. Na konjima se, u(drvenim sanducima), nosio pijesak i ce-ment, a kamen vozio na kolima željeznihkotača, tzv. . Silnom broju ljudi(minera, zidara, radnika na lopati, kopa-ča, kovača...) trebalo je osigurati smještaji prehranu. Stanovali su na više mjesta;od baraka u Dusini i Bilićima do školskihprostora i Koletine kavane u Gojevićima.U Lukama je sagrađena velika zgrada ukojoj su bile kancelarije i magazini. Zagodinu dana probijena je cesta do Dusi-ne, a onda nastavljeno dalje, prema Br-ložnjaku, Radavi i Deževicama.

I električnu energiju Vrtla su dobila1974. godine zahvaljujući činjenici da sevodila za Dusinu, također od Luka, prekoKruškove Bašte. Danas Anto Knežević"Čavlesan" zajedljivo pita Biliće u čijoj jekući prva sijalica zasijala. I oni ne ostajudužni pa priznaju:

U Vrtlima je od vremena Austro-Ugarske postojala velika šumarska kućau kojoj su živjeli šumari s obiteljima doksu bili u službi. Tako je u nju došao i JovoKovačević, rodom iz Drvara, s obitelji.Nakon smrti prve žene (Stake) oženio se

brigade

kašunima

arabama

"Naravno, u tvojoj, ali

kada ti je za sve u životu zaslužna provi-

đurna majka (rođena Bilić) jer je podmići-

vala gdje god si ti bio u pitanju; od šuma-

ra, tvoga školovanja, polaganja ispita

itd..."

ljeza koje je odmah hlađeno vodom.Ovako dobiveno željezo sadržavalo jedosta troske i drugih primjesa pa je nje-gova daljnja tehnološka prerada vršenavarenjem na i plavljenjem u

. Za taljenje 60 tovara željezne rudebilo je potrebno oko 150 tovara kvalitet-nog bukovog ugljena. Ugljen su proizvo-dili posebni radnici, kadeći u okolnimšumama . Kako ne bi nastalo "uskogrlo" zbog velike aktivnosti ljudi s konji-ma na kojima su donosili rudaču i ugljenna rijeci su postojala dva mosta. Formi-rao se "kružni tok"; preko jednoga se do-lazilo s teretom, a preko drugoga, nakonistovara, odlazilo.

Dolaskom austrougarske vlasti uBosnu nastale su poteškoće za one kojisu živjeli od prerade željezne rudače. No-va vlast je donijela rudarski zakon pokojem država preuzima upravljanje nadrudnicima. Ukrupnjena proizvodnja, podupravljanjem države, ubrzo je istisnulamale pogone koji nisu bili rentabilni. Na-kon II. svjetskog rata željezna ruda vadilase u Radavi (rudnik "Šarman") i vozila uVareš i Ilijaš, da bi nakon dva desetljećaprestao s radom.

Još u dalekoj prošlosti kroz Dusinu jevodio jedan od tradicionalnih putova izSrednje Bosne u sliv Neretve (Ostrožac,Konjic, Jablanica...). Iz gvožđanskih Lukastari kaldrmani put vodio je desnomstranom rijeke Gvožđanke, postupno sepenjući uz vrletne strane, izbijao u Kruš-kovu Bašču, spuštao u Vrtla gdje se raz-dvajao na dva kraka; jedan za Dusinu papreko Pogorelice za Neretvu, a drugi po-

grnu samo-

kovu

žege

Drobilica kamena na probijanju ceste za Dusinu

Oni su radili na probijanju ceste od gojevićkih Luka do Dusine

15

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

je dostiglo svijetla svjetskih pozornica, uNjemačkoj i Americi.

: Za Biliće se može pouzdanoreći da su podrijetlom od Imotskog, izsela Studenci. Osim što sam imao srećuprošloga ljeta taj podatak saznati od tadaživućeg Šime Bilića (1925.-2014.) to po-tvrđuje i Nikola Mandić iz Mostara u svo-jim knjigama o hrvatskim starosjedilač-kim rodovima u Hercegovini. Kad su mle-tačke vlasti 1718. godine oslobodileImotsku krajinu ispod turske okupacije,tada su podijelili zemlju stanovništvu,između ostalog i Bilićima. U knjizi opisu-je koliko su se brzo namnožili i počeliraseljavati po Livanjskom polju i CrnomVrhu, a ja se usuđujem reći kako su prešlii na ove prostore Središnje Bosne. Bilićisu po dolasku najprije živjeli u Dusiniodakle se njihov predak Anto (1855.-1920.), sin Ivanov, spustio u Vrtla i dodanas ostali najbrojniji rod u ovom za-seoku. U Vrtlima je, navodno, služio kodnekog age, a kada je ovaj uvidio da će doćiaustro-ugarska vlast nešto mu je prodao,nešto dugovao za služenja; uglavnomTurčin je pobjegao, a Anto došao do ima-nja. Ženio se dva puta. S prvom ženomStaničkom iz Donjeg Kamenika, imao jesina Ivu "Adžiju" i kći Lucu. Ivo nije imaodjece s Matijom Vidović, ali je ona kaoudovica dovela dvije kćeri. Jedna od njihbila je, ranije spomenuta, Lucija koja seudala za šumara Jovu Kovačevića. Drugažena Ante Bilića bila je Ivuša (r. Močilja-nin), udovica pokojnog Jakova Praje skojom je izrodio još sedmero djece.

Zemlja je bila najveća dragocjenostpa su se stalnim krčenjem otvarale noveobradive površine. Svaka ušteđena para

Bilići

ulagala se u kupovinu zemlje. Oduvijek jebilo onih koji su olako rasprodavali oče-vinu pa su tako Bilići došli do zemlje naPogorelici i Kocama (ispod Zec planine),a Gavrani, Kneževići "Cvitići" i Praje ras-prodali cijele Zagone muslimanima izDusine.

: Praje su u Vrtlima živjeli krat-ko vrijeme. Jakovljeva udovica Ivka preu-dala se za Antu Bilića i dovela troje djece.Jedno od njih bio je sin Pero (1886.-1955.) koji je otišao u Kruškovu Baštu izasnovao obitelj s Anđom r. Kalem. Vre-menom su se raselili.

: Knezovići, to jest Kneže-vići su starinom doselili na područje Ko-njica i Neretvice iz Hercegovine, Imotskei Sinjske krajine, i nisu istog krvnogsrodstva. Današnji Kneževići iz Dusine,nadimka "Cvitići", prezivali su se Stjepa-novići. Doselili su iz Jasenika što se moževidjeti u Matici krštenih u Kreševu (po-stoje od 1763. godine) za kapelanijuNeretvu. U Dusinu su živjeli u gornjemdijelu sela, tzv. Demirovićima (po nekombogatom starom muslimanu Demiru).Cvitići su za kratko vrijeme postali vlas-nici mnoge zemlje, između ostaloga itrećine prostranih njiva naziva Zagone,ali su ih potomci, skloni alkoholu, raspro-dali muslimanima. Ženidbom Marka (Jo-zo) Kneževića (1911.-2000.) s KatomBilić došlo je do miješanja ova dva roda.Od Marka Okića su 1946. kupili imanje uKruškovoj Bašti koje je stalnim krčenjemproširivao. Na osunčanoj padini, nekoli-ko stotina metara naviše, stvorio je pro-strane njive (današnja Krčevina) i sagra-dio kuću za boravak prilikom ljetnogizgona stoke na ispašu. Pored stare kućeu K. Bašti sin mu Anto "Čavlesan" sagra-dio je novu u čijem komforu nisu dugouživali; rušilačka snaga mržnje zadnjegrata ju je pretvorila u zidine. Jedan načinživota prekinut je, a novi nastavljen uVrtlima/Bilićima nakon rata gdje su ku-pili imanje s kućom od nasljednika Niko-le Kovačevića, popravivši brojno stanjeKneževića u zaseoku. Davno prije njega uVrtla je sišao Jozo Knežević kupivši ima-nje od Tadije Okića (1927.) mlađeg, kojise s brojnom djecom odselio na Ilidžu. Udvije kuće Jozinih potomaka danas živisamo jedna starica.

: Najplodnija njiva u Vrtlima,prostrana Luka, bila je vlasništvo IveOkića, zvanog "Taponja". Bio je oženjen iimao dvije kćeri, Katu i Ivušu. Kako nijeimao sina Kata se udajom zapravo ože-nila, dovela je Jakova Oroza "Jaku" izDjedova Dola na svoje imanje. Ivuša seudala u Gojeviće za Luku Miletića pro-

Praje

Kneževići

Orozi

mladom sluškinjom Lucom, pastorkomIve Bilića "Adžije" i na neki način postaonjihov zet. Dok je radio kao šumar (od1923. do 1951. godine) pokazao se kaodobar čovjek koji je svojim utjecajem,kao i njegov sin Nikola mnogo pridonioljudima i ovome kraju. Zadnji šumar u tojkući bio je Ljubo Antić, rodom od Konjica,1968. godine. Kuću kojoj se danas ostacitek naslućuju pod zemljom kupio je Stje-pan Bilić.

Starija od šumarske bila je kuća izturskog vremena (na mjestu današnjekuće Mate Bilića) u kojoj je bio i dućan.Prilikom njezinog rušenja u zemlji supronađene glinene cijevi kojima je biladovedena voda u nju.

Kad je riječ o starosti pojedinih rodo-va u Bilićima svi moji sugovornici su seslagali da su ne samo najstariji do-seljenici u tom mjestu već, uz Gavrane,općenito u Dusini. Nitko ne pamti kadasu došli. Njihovi današnji potomci veleda su im njihovi stari znali reći kako osvakom prezimenu znaju ponešto o po-drijetlu, ali o svome - ništa. Možda bi seistraživanjem crkvenih matica u Kreševumoglo više doznati o ovom starom kato-ličkom rodu, s obzirom da su Deževiceoduvijek pripadale kreševskom samo-stanu. U popisu biskupa Marijana Bogda-novića iz 1768. godine u Deževicama sespominje obiteljska zajednica na čelu sIvanom Okićem. Kasnije se jedan od njih(Tadija) spustio u Vrtla, a drugi (Antun)naselio u Kruškovu Baštu. Današnji Okićiupravo njih dvojicu uzimaju kao rodona-čelnike svojih loza. Tadija (1847.) je sMartom r. Gašić izrodio 14 djece od kojihje osmero izašlo na zrelu dob. Od četvo-rice njegovih sinova nitko danas nemapotomstva u Bilićima. Imali su zemlju ikuću pored rijeke u Vrtlima, ali su skorocijelo imanje silom prilika prodali Kne-ževićima i otišli kilometar naviše, u Kruš-kovu Baštu, odakle ih je zadnji rat potpu-no raselio. Zanimljive su sudbine Tadiji-nih brojnih potomaka, ali zbog ograniče-nosti prostora mogu samo reći kako su serasuli po cijelom svijetu dok su na cijelojopćini ostala samo dvojica (Marinko iVinko), u Bakovićima. Svećenik donNikola Okić (1939.-1990.) izdanak je oveloze. Govorio je pet jezika, bio misionar uNjemačkoj, a nakon prerane smrti sahra-njen je u groblju svojih predaka u Dusini.

Potomci Antuna Okića (1878.), prekosinova Marka i Pere, danas žive u gojević-kim Lukama, odnosno u Donjoj Bistrici.Antun je svirao kozaricu. Njegov glazbe-ni gen prenio se na sina Marka, a s Markana njegovih četvero djece od kojih je dvo-

OkićiAnto Knežević, Ivo Oroz i Mato Bilić

16

PRIČE IZ ZAVIČAJA

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

kako iz puške ubijaju svinju, potom jejedan kolje nožem i pije njezinu vrućukrv. Urezala mu se i slika jednog šepavogčetnika koji je ostao zadnji i hvatao ko-koši ispred kuća, a nitko mu ništa nijesmio nauditi. Jedan je čak zgrabiopčela, provukao ga kroz vodu rijeke itako ih se riješio, a onda počeo nesme-tano vaditi med rukama. Četnici su naplaninu Bitovnju došli iz više pravaca.Jedni tvrde da ih je 7.000 prešlo prekoVrtla i Korde, a duplo više preko Zec pla-nine. Dusina je opet imala sreće, prošli susamo rubnim dijelom. Na Bitovnji su ihpartizani masovno pobili.

Kraj rata bio je koban i za mnogeHrvate. Dobro je poznato kako se UDBAnovonastale države nemilosrdno obra-čunavala s pripadnicima "neprijateljske"strane, unatoč objavljene amnestije. Zna-ju se imena onih koji su bili odgovorni zanjihovu smrt, ali ne treba zaboraviti nitiimena onih koji su govorom savjestispasili živote nedužnih ljudi kojima jenajveći grijeh bio što su bili pripadniciporažene strane. Mještani Bilića se i da-nas pohvalno izražavaju o Nikoli Kovače-viću, jednom od trojice sinova cijenjenogšumara Jove. Od 1943. bio je u partiza-nima, a nakon rata, kao školovan čovjek,obnašao je jake političke dužnosti. Mnogisu projekti poslijeratne izgradnje "gor-njega kraja" prošli zahvaljujući upravoNikoli, iako će cinici reći kako je tu bilo ivlastitog interesa; nakon rata u Vrtlimaje sagradio vikend-kuću u koju je čestodolazio, a koju je poslije rata '93 kupio ipreuredio za stanovanje Anto Knežević"Čavlesan". I današnji betonski most kojipremošćuje rijeku i spaja stanovnike Bi-lića sagrađen je 1983. godine zahvaljuju-ći ponajprije Nikoli Kovačeviću. Glavni

ulišće

majstor radova bio je Marko Bilić "Mar-gonja".

Ratni požar 1993. Biliće je zahvatiood Dusine. Najmanje su bili pristaliceratne opcije, ali kad je do njega došlomorali su se povući u Kiseljak spašava-jući žive glave. Selo nije zadesio poznatiscenarij paljenja i rušenja jer su musli-mani iz kreševskih sela doživjeli sličnusudbinu i odmah su uselili u njihovekuće. Sve su to bili manje-više njihovipoznanici iz Crnića pa su zahvaljujući tojčinjenici kuće nakon rata ostale baremuspravne. Prvi povratnici bile su obiteljiJakova Bilića i Ive Oroza, u listopadu1998. Niti života ponovno su se plele.

Još u vrijeme Kraljevine Jugoslaviješestero djece iz Vrtla je, kako tvrdi MatoBilić, išlo u školu u Gojeviće. On je krenuo1939. godine, a učili su ga Nikola Baretićiz Travnika i Hercegovka Ana. U Dusini jeprva škola otvorena 1950. godine. Zapra-vo, nastava se održavala u prostorijamamekteba (muslimanskog vjerskog objek-ta), a potom u kući Fehima Akšamovića.Koncem 60-ih godina započela je grad-nja zgrade nove škole koja je prvu gene-raciju učenika primila u klupe 1970./71.godine.

Stanovnici Vrtla osim zemljišta vidlji-vog pogledom na naselje imaju zemlju uKruškovoj Bašti, Krčevini, na Pogorelici,na Kocama... Nisu samo krčenjem dola-zili do obradivih površina; kupovali sukad god, i gdje god su mogli. Plitke iposne Krčevine izdašno su uzvraćale za-hvalnost vlasnicima za gnojidbu pa jeuspijevao svaki usjev: zob, raž, ječam,krumpir, prova, lan, konoplja... Močilo zakonoplju bilo je pored rijeke. Danas mno-ge njive oko Kruškove Bašte, koje su hra-nile toliku čeljad, zarastaju.

davši svoj dio sestri. Premda je Kata ro-dila petero djece samo je na životu ostaoIvo zvani "Orko". Iako ima dva sina (živeu Kreševu i Kiseljaku) danas živi sam,kao udovac.

: Kad je Jako Oroz poginuo u II.svjetskom ratu Kata se ponovno udala,ali i dalje nije mrdala iz kuće – dovela jemomka Niku Stanića "Mišuku". S Nikomje rodila kćeri Lucu i Zorku (Luca umrlamala). Kad je bila za udaju i Zorka seposlužila majčinom "školom" – dovela jemomka, Peru Puljića iz Deževica. Narav-no, s polubratom je podijelila imetak idanas su prvi susjedi. Ako se što ne pro-mijeni i Orozi i Puljići su s ovim starijimnaraštajem osuđeni na izumiranje jer se iPerin sin jedinac s obitelji odselio u Ki-seljak.

U prvim godinama II. svjetskog rata uVrtlima se malo znalo o partizanima idrugim vojskama, osim da su nekimomci iz okolnih sela bili u postrojbamaaktualne države (NDH). Međutim, kakose rat rasplamsavao tako je i ratna slikadobivala jasnije konture. Svaka zaraćenastrana imala je svoje pristalice i nastojalaregrutirati novo ljudstvo pod oružje.Nijemce su vidjeli prvi put kad su krenulina Dusinu u nakani da iz nje istjeraju par-tizane. Tada je poginuo i njihov sumješ-tanin Jako Oroz, kao vodič Nijemaca,pogođen od partizanskih položaja s brdaJelica.

Od Mate Bilića (1933.), tada dječaka,a danas najstarijeg mještanina, slušaosam sjećanja na zadnje dane rata kada sunaišli četnici u povlačenju. Njihovo jednokrilo naišlo je preko Kruškove Bašte,Vrtla i Korde i otišlo na Bitovnju gdje suse sastali s ostalima. Gledao je četnike

Puljići

17

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

on je i izrađivao glazbene instrumente.Na sijela se išlo po okolnim selima i za-seocima, a i njima su dolazili iz istih.

Bilići su veoma bogati izvorima pitkevode na čemu bi im mogla pozavidjetimnogo veća mjesta. Skoro svaka kućaima svoje vrelo. Onome koji je ostaviočesmu pored ceste, s neobično kvalitet-nom vodom što stalno teče, zahvalni sužedni prolaznici za Dusinu, Deževice iliKamenik.

Budući da su Bilići relativno udaljeniod Dusine i starog groblja u velikoj stranimještani su 90-ih godina podnijeli zah-tjev crkvenim ocima da im odobre otva-ranje lokalnog groblja. Nije sve išlo glat-ko, ali su uspjeli u svome naumu pa odtada svoje mrtve sahranjuju na tzv. Šu-marevom brijegu, na ledini gdje su neka-da kao čobani igrali . Prvi pokojnik unovom groblju bio je Jozo Knežević "Cvi-tić", sahranjen pred sam ratni sukob uFojnici koncem lipnja 1993. godine. Gro-blje je danas lijepo uređeno, ograđeno i spristojnom kapelicom.

Kako priču o Bilićima ne bi završili sgrobljem (to je ionako zadnja opcija)potrebno ju je, koliko god je moguće,pojačati slikom afirmativnijih tonova,premda su ljudi navikli u budućnostgledati kroz naočale pesimizma.

Naselje Bilići danas u 17 kuća broji 33stanovnika, ali njihova starosna struk-tura (od dvogodišnjaka do 82-godišnja-ka) je mnogo povoljnija nego i u mnogovećim mjestima. Nažalost, i odavde suprisutni odlasci. Za tako malu sredinuodlazak obitelji-dvije s djecom ostavlja

šudle

prazninu, ali i to je život. Svatko ide upotrazi za boljim. Veliki broj mlađih ljudije u inozemstvu.

Ako kažem kako nema besposlenih, aniti nezaposlenih, mnogi će se nasmijatipa njima prepuštam na sud je li tako, aliznam pouzdano da se Mladen Bilić morasvakodnevno brinuti o najviše glava. Nai-me, njegovom stadu od preko stotinuovaca potrebna je hrana svakoga danakako bi ugled o kvalitetnim janjcima,stjecan godinama, zadržao kod stalnihmušterija. Zemlju malo tko obrađuje,osim okućnica i nešto u Kruškovoj Bašti.

Ako bi se nešto u Bilićima trebaloistaknuti kao posebnost onda je to ononajvrjednije; međuljudski odnosi i zajed-ništvo. Vrline koje nikada ne mogu izgu-biti na vrijednosti, a opet sve više straneu mnogim sredinama. Bilo u slavlju iližalosti svi su na zajedničkom okupu. Sva-kako, i međusobna rodbinska poveza-nost (a svi su manje-više rodbina) utječena te odnose. Na svakodnevnim sijelima,bez obveznog rasporeda, uz rakijicu i ka-vu ne samo da svaka novost brzo pro-struji selom već frcaju i šaljive iskre. Oso-bito ako je u društvu Anto "Čavlesan".Teški kontraš o bilo kojoj temi da se po-vede riječ digne glas, a oponenti likujusmijehom, bilo iz njegove generacije:"Sijedi", "Strikan", "Orko", "Brko"... ili onimlađi: "Sloba", "Šagi", "Marinko", "Mla-đo", "Učo"... Slušatelju sa strane čini sekako će žestoke rasprave završiti trajnimprekidom međusobnih komunikacija,međutim, sutra je novi dan, nove teme.Sve u svrhu zabave i smijeha.

Ne može se zaboraviti niti veliki do-prinos mještana Bilića koji su dali dano-noćnim dežurama u Gotuši kada se bra-nila rijeka od pokušaja da se njezina lje-pota zarobi cijevima MHE. U dugotrajnojborbi protiv pohlepe bezobzirnih pojedi-naca za bogaćenjem, u sprezi s korumpi-ranim suradnicima iz vlasti, bile su vrloaktivne i žene.

Automobil Slobodana Bilića jedinimora svakoga jutra u Fojnicu, s putnici-ma ili bez njih, jer posao nalaže. Njegovpovratak često željno očekuju u selu jerje dostavljač svega i svačega, a za "Čav-lesana" i kolporter s novinama koje gačekaju svako jutro, istina stare jedan dan.

Ako se nekome od vas, pak od silnogarada slomi držalica poljoprivredne alat-ke ili sjekire, ne brinite – pravac u Biliće,na adresu Nikice Bilića "Sijedog". Brzo ćevam vratiti doneseno (kako posao ne bitrpio), a svojim majstorlukom prisiliti dapostanete njegova stalna mušterija.

Simpatično je slušati "prepirku" AnteKneževića "Čavlesana" s onima iz Vrtlakada se povede riječ tko je imao više vo-ća. Čovjek se hvata za glavu na uspored-be, govoreći kako je znao samo za rakijupokiseliti sedam tona šljiva! O sortamajabuka i krušaka (dovoljna asocijacija jenaziv – Kruškova Bašta) da se i ne govori.U Krčevini najviše zemlje imaju Kneže-vići "Cvitići", a Bilići su imali samo katunza stoku koju je čuvao Luka Bilić.

Rijeka Gvožđanka, koja kroz Vrtlaprotječe mirnijim tokom, bila je nekadaprebogata ribom, uglavnom pastrmkom.Ljudi su ih hvatali ispod žila golim ruka-ma. U dusinskom kraju najčuveniji ribo-lovac bio je Marko Kegelj. Imao je i mre-že. Riba je osim čovjeka imala neprija-telja i u mnogim vidrama, ali za sve je bilohrane.

U Vrtlima na rijeci nekada je mljelo10 . Ivo Oroz veli kako su čak izPožetve ljudi na konjima dogonili žito umlinove jer bi njihovi potoci znali pre-sahnuti u vrijeme ljetnih suša. Žito sudonosili još iz Crnića, Kamenika, Otigo-šća... Vodeničko kolo "Mišukinog" mlinau vrhu njive Luka utihnulo je 1964. godi-ne jer se način života već uvelike počeomijenjati. Utihnula je i pjesma s neka-dašnjih seoskih sijela. Osobito su bilicijenjeni svirači jer bi zvucima svojihinstrumenata ubrzali strujanje mladekrvi. Ovi danas najstariji pamte Ivu Okića"Tapu" koji je i u starosti, drhtavim ru-kama, svirao šargiju. U Kruškovoj Baštiživio je Niko Prajo "Prajc", čovjek nada-ren za mnoge zanate. Osim što je svirao

vitlova

18 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

NA KAVI U STAROM GRADU...

�

�

�

�

Već smo predstavili HKPD "Rodo-ljub" u našim prethodnim brojevima.Znamo kada je registrirano, tko su bilinjegovi utemeljitelji, koje su bilenjegove aktivnosti... Kako to društvoživi danas, čime se bavi?

Tko financira HKPD "Rodoljub"?Koliko članova broji društvo, koliko ihje aktivnih i u kojim sekcijama?

Mislim da nije na odmet ponoviti da jeHKPD "Rodoljub" Fojnica, osnovao Aloj-zije Cvitanović, pravila Društva su usvo-jena 1906. godine u Fojnici, a izmijenjenai odobrena 18. rujna 1931. i 22. srpnja1942., te 20. veljače 2004. godine. (StatutHKPD "Rodoljub" Fojnica, članak 2.)

Programski ciljevi Društva su promi-canje hrvatske duhovnosti i svijesti raz-vijanjem svih kulturnih vrijednosti Hr-vata, kao i čuvanje i njegovanje izvorno-sti te osobitosti hrvatskog jezika potica-njem njegove uporabe u obitelji, javnom ikulturnom životu i sredstvima javnogpriopćavanja.

Danas, možemo reći ukratko, kako seDruštvo bavi izdavanjem lista

kao i povremenim kulturnim ma-nifestacijama, odnosno gostovanjimakulturnih društava kao što smo imali izČeške, društvo iz Novog Travnika te kul-turno društvo iz Istre. Bili smo počašćeninjihovim gostovanjem koje je upriličenou dogovoru sa sekcijom "Fojnička žena".Tome mogu dodati da smo imali u dva na-vrata gostovanje jednog malog cirkusa,gdje su djeca iz vrtića i nižih razreda os-novne škole uživala u njihovom progra-mu.

U sadašnjim uvjetima nismo u moguć-nosti reći točan broj članova, obzirom daje u tijeku reevidencija članstva, te ćemonakon toga imati točne podatke o brojučlanova Društva, a isto tako na Skupštinidruštva ćemo odrediti sve o članstvu ivisini članarine, tako da za sada nemamoplaćanje članarine zbog teške gospodar-

Fojnička

škrinja

ske situacije. Od davanja u zakup našihprostorija djelomično pokrivamo našetroškove.

Aktivnosti oko vraćanja imovine uzvelike napore i dosta truda uspješno suprivedeni kraju te je imovina data naprivremeno korištenje do konačnog do-nošenja Zakona o restituciji – povratkuimovine.

4. prosinca 2013. godine OdlukomVijeća i rješenjem od 12. prosinca 2013.godine, konačno je imovina HKPD"Rodoljub" vraćena izvornom vlasniku.

Najveće aktivnosti u 2014. godine suse svodile na rješavanje imovinskih od-nosa i davanja u zakup poslovnih prosto-rija na korištenje, od kojih će se sredstvapreusmjeriti na adaptaciju nekih od pro-storija koje su za početak jedne od glav-nih prioriteta da bi Društvo iole moglofunkcionirati.

Obzirom da je zgrada znatno devasti-rana, morali smo prvo pristupiti planuod čega započeti.

Da bi se pojavili na Javni natječaj za fi-nanciranje kulturnih, obrazovnih, znan-stvenih, zdravstvenih i ostalih programai projekata od interesa za hrvatski narodu BiH iz sredstava državnog proračunaRepublike Hrvatske, morali smo pristu-piti rješavanju mnoge problematike. Započetak smo u 2014. godini štedili svakidobiveni prihod i dragovoljni prilog damožemo pristupiti rješavanju problemastepenicu po stepenicu.

U prosincu 2014. godine smo sklopiliUgovor sa arhitektonskim studijom "A"Zdenkom Antunović dipl. ing. arhitek-ture iz Bugojna s ponudom za izradu pro-jektne dokumentacije, odnosno projek-tom postojećeg stanja zgrade Hrvatskogdoma.

�

�

�

�

Problemi s vraćanjem imovine suriješeni ili?

Jesmo li mogli primijetiti neku odaktivnosti društva tijekom protekle2014. godine?

Viktorija Kaurinović Nenadić, predsjednica HKPD "Rodoljub" Fojnica

Imam 5O-ak godina, ali neću

reći točno koliko jer se s tim još ne

mogu pomiriti. Završila sam

gimnaziju, a poslije stekla zvanje

socijalnog radnika na Političkim

naukama u Sarajevu, a kasnije na

Filozofskom Fakultetu u Mostaru,

smjer novinarstva. Radila sam

prije rata u organima uprave, to

smo tako tada zvali, kao socijalni

radnik, niz godina, gdje mogu reći

da sam za vrijeme svoga rada koji

je bio opsežan, radila sve poslove

jednog centra za socijalni rad, ali

sretna sam da sam za to vrijeme,

naravno službeno obišla cijelu

Fojnicu, svaku mjesnu zajednicu,

svaki zaškoljak. To je bilo lijepo

razdobl je, pala su mnoga

vjenčanja, kumstva. Čak mislim

da sam jedina osoba, koja svake

godine okupim radne kolege iz

tog perioda, naravno, to su do

sada uvijek bile žene. Također

svake godine okupim prijatelje iz

gimnazije, to mi je druga ekipa

koja se uspije sastati bar na kratko

vrijeme, ali nikad dovoljno.

Vjerojatno kada odemo u

mirovinu, bit će toga napretek.

Godine 1993. prešla sam iz

općine na mjesto šefa Službe za

zapošljavanje Fojnica, gdje i da-

nas radim samo na drugoj poziciji

jer su rat i politika odradili svoje.

Za sebe mogu reći da sam

aktivna i komunikativna osoba,

aktivan član političke stranke, bila

sam član Općinskog vijeća...

Pokušat ćemo vratiti stari sjaj i izgledHrvatskog doma u Fojnici

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

19

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

mo održavati niti planirati bilo kakvesekcije dok ove radove ne privedemokraju.

Isto tako, mogu napomenuti da smose za pomoć u ovoj adaptaciji obratili i sa-dašnjim korisnicima zakupnog prostora,te od njih očekujemo razumijevanje i po-zitivan odgovor.

Strategija je vezana za već ranije izne-sena stajališta, oko potpunog renovira-nja i adaptacije prostora, a kad se riješeoni ključni problemi, stvorit će se uvjetiza kvalitetniji rad Društva i svoju aktiv-nost će usmjeriti na ono što je zadaćaDruštva, a to su različiti segmenti kultur-nih sadržaja (folklor, glazbene i glumač-ke sekcije, osuvremeniti postojeću knjiž-nicu, čitaonicu, nabavku 3D projektora,što nam je najveći doseg, a mišljenja samda ćemo ga ostvariti u narednom pe-riodu. Također mogu reći da sam većrazgovarala s kolegama iz HKD "MatijaGubec" iz Bakovića s početkom djelova-nja folklorne sekcije koja bi vrlo brzomogla početi s radom u prostorijamaHKPD „Rodoljub“.

Skupštinu Društva planiramo zadrugu polovinu ove 2015. godine, nakonsvih ovih tehničkih radova koji nampredstoje, te smo na jedan način vezaniza vrijeme izvođenja radova i potpunogstavljanja u funkciju naših prostorija.

Točno ste rekli da ima mladih i obrazo-vanih nezaposlenih osoba, ali zbog teškegospodarsko socijalne situacije na po-dručju naše općine, a i šire kantona, Fe-deracije, teško je naći i osigurati zapo-šljavanje mladih osoba, te smo svjedocida nam veliki broj mladih obrazovanihosoba privremeno napušta prostorenaše općine u potrazi za egzistencijalnimpotrebama.

Već smo istaknuli da smo dobili našeprostorije i da je to tek početak aktivnijeg

�

�

�

�

�

�

Postoji li neki koncept, neka strate-gija, u kojem smjeru se vidi djelovanjeHKPD "Rodoljub"?

Priprema se Skupština društva,možemo li ovom prilikom najavitidatum njenog održavanja?

Koliko mladi participiraju u radudruštva? Znamo kako imamo velikibroj školovane djece koja godinamatraže zaposlenje u struci, koja je čakmožda srodna aktivnostima dru-štva… Razmišlja li se o uposlenjujedne do dvije osobe kako bi se zaistaoživio rad HKPD "Rodoljub"?

rada Udruge "Rodoljub", i kako se buduodvijale dalje aktivnosti, prije svega umaterijalno tehničkom pogledu očeki-vati je da ćemo u narednom perioduosigurati rad mladih volontera, a suklad-no razvoju ukupne situacije razmišljati io mogućnosti zaposlenja jedne do dvijemlade obrazovane osobe.

Mogu reći da moj volonterski rad uUdruzi "Rodoljub" iziskuje puno vreme-na, strpljenja i pripremanja za aktivnostivezane uz različite sfere trenutnihpotreba Društva, od pripremanja mate-rijala za razne aplikacije, poslove vezaneza financije kao i ugovaranje građevin-skih radova. Ovo zaista radim s velikimužitkom i spremna sam odvojiti i viševremena ako je ono neophodno. Vrlomalo imam vremena za sebe, obitelj isvoje hobije, a odmaram se u hodu odjednog do drugog posla.

Da, svaki dan dolazimo na pauzi, mojaekipa, kako već kažete žena. To jenaših tridesetak minuta. Naravno da raz-mijenimo poslovne probleme, svi smo izrazličite branše, tako da jedan posao rije-šimo u sekundi za koji bi nekome trebalopuno više vremena. Bude tu i jadikovki,ali vrlo malo, više je tema o dogodov-štinama s posla ili kuće, o djeci i njihovimproblemčićima,a tu su i savjet, komenti-ranje politike, filma, neke serije, dije-ljenje dobrog recepta, ali najviše se vese-limo kad ispričamo nekoliko dobrih vice-va, a za to je uvijek spremna naša frendi-ca Lucija koja nas uvijek dobro oraspolo-ži. To je zaista kratki bijeg od svakodnev-nih problema od kojih pobjegnemo u tih30 minuta.

Inteligentna, radišna, vrijedna, iskre-na, strpljiva ...

Hvala, također i Vama!

�

�

�

�

�

�

�

�

Ima li Viktorija Nenadić vremena zasebe, svoje hobije, odmor?

Primijetila sam kako svakog radnogdana ovdje, u dolazi jedna

žena u vrijeme pauze. Vršiterazmjenu poslovnih mogućnosti,jadate se jedna drugoj, tražite savjeteili baš bježite od posla?

Koje su to osobine koje trebaju ženida bi bila uspješna u tradicionalnojsredini poput naše?

Zahvaljujemo se na razgovoru,HKPD "Rodoljub" želimo puno uspje-ha u daljnjem radu, da još dugo, dugoizdaje …

Stari gradekipica

Fojničku škrinju

ekipicaOčevid je izvršen u siječnju ove godi-

ne, te se nadam da će biti dovršen do ras-pisivanja natječaja u financiranju proje-kata, kako iz Hrvatske, tako i od Mini-starstva kulture KSB/SBK i općinskihsredstava namijenjenih za sufinancira-nje/financiranje iz oblasti kulture, jer ječinjenica da bez ove izrade projektnedokumentacije, odnosno postojećeg sta-nja zgrade ne možemo aplicirati ni najedan natječaj.

U razgovoru s arhitektima i pregleda-vanjem starih slika, izvornog Hrvatskogdoma "Rodoljub", pokušat ćemo vratitistari sjaj i izgled doma s kupolama nakrovištu zgrade koje dočaravaju ljepotuiz austro-ugarskog perioda.

Također mogu reći da smo od straneZavoda za zapošljavanje "AGD" d.o.o. Foj-nica dobili besplatan premjer i predra-čun radova za adaptaciju ulaznog pro-stora s kojima smo ranije aplicirali nanatječaje, te smo u siječnju ove godine sObrtom "Bošnjakstil" dogovorili radovena kompletnoj adaptaciji hodnika i toa-leta, koji nije u funkciji zbog starih cijevi izačepljenja i primorani smo tom proble-mu pristupiti najprije jer je to ključniproblem zgrade. Činjenica je da ne može-

20 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

PRIJATELJI FOJNICE

strahovi

1.

klaustrofobi an sam

u autobusu uvek sedim

najbliže izlazu

nikad na sedištu pored prozora

2.

više volim napuštena sela

negoli

moderne gradove

više volim seoske drumove

pune rupa

(kao one do nebregova

ili zrza)

negoli

široke autoputeve

volim planinska jezera

na koja niko ne ide

a ne mora

i plaže

na kojima tetke

kukuruz! kuvani kukuruz!

a ne mora i plaže!

na kojima

muškarci gledaju

žene u sise

umesto u o i

3.

psi

su mi bliži

od ljudi

jer

ljudi se

bojim

u veceu sedim

sa otvorenim vratima

č

č č

č

ć

i ike s crnim brkovima vi u

krofne! uvek taze kod tetke zaze!

4.

krijem hiljade

strahova

u sebi

kada sam s m kod ku e

Đoko Zdraveski(Ѓоко Здравески, Skoplje, 1985)

diplomirao je na Filološkom

fakultetu Blaže Koneski u

Skoplju. Trenutno radi kao lektor

za makedonski jezik na

Filozofskom fakultetu u Nišu.

Objavio je dve knjige poezije:

(

, 2010) i

(

, 2013). U saradnji sa

još nekoliko pesnika iz Srbije i

Makedonije objavio je knjigu

(2010).

Urednik je elektronskog časopisa

(reper.net.mk) i deo je

nezavisnog pozorišta

.

Palindrom sa dva n Палиндром

со две н Kućica za ptice

selice Куќичка за птици-

преселници

Tortu kroz prozor

Reper

Buden

Teatar

dedikar ikaral

kako objasniti sebe

sebi

drugima

kako objasniti sve svoje

kontradikcije

sve unutra nje sprege

dijalektiku svog bi a

kako prona i harmoniju

izme u crnog i belog

izme u po etka i kraja

kruga

izme u prve i poslednje

ku e

kako spojiti mesec sa suncem

napraviti manastir od grada

od svoga tela hram

kako u i me u ljude

kako ostati sam sa sobom

miran

kako izdr ati na vetru

tu ih re i

tu ih pogleda

na svet

kako ne baciti kamen

pre utati

najlak e je

odmahnuti rukom

nasme iti se

kao da razume sve

i sebe

i svet

u sebi

i van sebe

i svoje strahove

sve

i svoje snove

sve

i svoje ponore

i sve

vrhove svojih planina

kako umiriti more

rasterati oblake

postati prazan

potpuno

prazan

proziran

prozreti sebe

š

ž

š

š

š

ć

ć

č

ć

ć

č

ć

đ

đ

đ

đ

đ

đ

foto by Ana Rostokina

foto by Ana Rostokina

21BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

FOJNIČKAŠKRINJA

sloboda

1.

moj deda je tarabama omeđio dvorište

i tako dobio komad zemlje,

ali izgubio svet.

i počeo je da i taj svoj komad zemlje

ograđuje i

da daje imena baštama.

a ja sam bio dete i najviše sam voleo

koj su ih spajal .

2.

zabadamo međnike

crtamo sa nekakvim granicama

i stavljamo tamo ljude

koji nam čeprkaju po torbama

i pitaju nas gde putujemo

kao da im je zaista stalo.

pita me međničar u pet

ujutru, a ja, još bunovan, kažem: kući.

a mislim:

po zemlji

ili gore- dole? u prostoru

ili u vremenu? sada

ili zauvek i vjeki vjekov ?

3.

vekovima smo od slobode.

. i ne osećamo

u utrobi ključ elije

u kojoj smo zarobljeni.

zaboravljamo da se kafa koju pijemo

da bismo se probudili sadrži u

talogu na dnu šolje.

svakog dana govorimo ak se

i da zapevamo. samo,

to radimo bolesni.

umesto ljubav .

vratanca a a

kolce

mape

vo a

udaljeni

jer se još uvek oslobađamo tuđih

lanaca

od ć

o njoj. č

usuđujemo

puni

straha i

gdje se putuje, gojko?

na na

4. zemlja. crveno.

silazim u svoje podzemne odaje

u temelje tamo gde su još

moji stari zakopali nešto

silazim krišom od celog sveta sam

od sebe kradem ključ

dole je zima od studa čak i

vatra gori čak i peče kao žar golu kožu

i podilaze žmarci zbog mraza, zbog

straha, zbog jeze

tražim sa kandilom u ruci

čeprkam po teglama sa slatkim

gorkim potkiseljenim

čačkam po svemu što je prošlo kroz

mene

da izađe smrad

buđ

probam prstom

otvaram teglu po teglu sklanjam buđ

probam prstom

teglu po teglu

sve dok ne nađem zašto toliko boli

.

po svemu što je prošlo pre mene

nožem ispuštam vazduh

sklanjam koja se nahvatala odozgo

udišem duboko

udišem duboko

I dokle.

.

.

.

.

.

. .

.

.

.

,

, .

.

.

.

.

. .

. .

. .

.

.

čekaonica

dolazi prvi. eka .

staje u red. eka .

pritisk dugme. eka .

igra na engleze. eka .

(jo koliko eka ?)

stavlja d ezvu. eka .

pu ta vodu. eka .

pali bojler. eka .

alje pismo. eka .

menja status. eka .

ekaonica: niko te ne a ka.

me uprostor. me uvreme.

ne to kao:

ne to kao:

ne to kao: intermeco pre va nih vesti

iz zemlje i sveta.

ne to kao: vrata.

ne to kao: prozor.

( )

taman, da poleti .

taman, da nestane .

a ti, ako si lud,

ekaj!

š š

š š

a š

š š

š š

š ž š

š š š

š š

š š

š š

š

š

š ž

š

š

š

š

č

č

č

č

č

č

č

č

č

č č

č

š

š

č

č

đ đ

mala smrt.

rupa u evreku.

ima prazan ekran, eeej!

đ

š

Prevod sa makedonskog:

Đoko Zdraveski

foto

by

Ro

ber

t A

tan

aso

vski

22 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

ZDRAV ŽIVOT

Kružni trening(obično 15-30 sekundi). Također odre-đujemo broj ponavljanja krugova te od-mor nakon završenog kruga (2-5minuta).

Brze izmjene i brzo izvođenje vježbi ukružnom treningu stvaraju našem tijeluspecifičan stres koji se razlikuje odnormalnih vježbi kao što je dizanje utegau teretani ili aerobik.

Kružni trening je zasigurno jedan odnajboljih načina da se za relativno kratkovrijeme dovedete u pristojnu kondiciju.Ovaj oblik treninga praktično je primje-njiv i prilagodljiv svim našim zahtjevima.

Ovakvim treningom možemo utjecati

Kružni trening sastoji se od stanica(obično 6-12) koje se izvode jednaza drugom u kojima duljina odmora

između pojedinih vježbi varira, te onečine jedan krug.

Na svakoj stanici radimo samo jednuseriju i svaka stanica pokriva drugu to-pološku regiju tijela.

Trajanje intervala u stanici određuje-mo vremenski ili brojem ponavljanja,dok interval odmora između stanicavarira zavisno od cilja koji želimo postići

Primjer jednog kruga:

Zgibovi - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Čučnjevi - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Sklekovi - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Trbušnjaci - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Iskoraci - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Leđnjaci - interval rada 30 s,interval odmora 30 s

Nakon jednog kruga koristiti 2-5minuta odmora pa ponoviti krug jošjednom ili više puta!

na razvoj snage, izdržljivosti, agilnosti,brzine, eksplozivnosti, razvoju specifič-nih vještina, na gubitak kilograma ili nabilo koji drugi aspekt koji nam je zna-čajan.

Kružni trening primjenjiv je doslov-no u svim prostorima. Naravno u tere-tanama, sportskim dvoranama i igrališti-ma, ali i u našim stanovima. Meni osobnodječja igrališta idealan su poligon za kru-žni trening! Penjalice, klupe, ljuljačke, to-bogani… Za ovaj trening nisu vam po-trebni nikakvi rekviziti (osim naravnovlastitog tijela).

Priredila Gordana Bošnjak Čuturić

23BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

FOJNIČKAŠKRINJA

jedan od najboljih načina da se za relativnokratko vrijeme dovedete u pristojnu kondiciju

kazati program na spravama s otporom ina cardio spravama. Princip je otprilikeisti, naravno zavisno od onog što želimopostići. Odredimo broj stanica (6-12),intervale rada (broj ponavljanja ilivremenski) i intervale odmora (izmeđustanica i kruga).

Maksimalan rezultat uz minimalnupotrošnju vremena - to je kružni trening.Nemate vremena? Već se u 30 minutadaju napraviti čuda! I u tih 30 minuta jeuračunato kvalitetno zagrijavanje i iste-zanje!

Osobno najviše volim varijantukružno-inervalnog treninga. Tu se izmje-

njuju aerobni i anaerobni intervali. Iz-mjenjuju se vježbe snage na spravama, sbućicama, medicinkama ili vježbe svlastitim tijelom, s vježbama na cardiospravama, vijačama, step-klupicama islično.

Interval rada na stanici traje 30-60sekundi, a između stanica nema odmora!Na taj način postižemo maksimalno sa-gorijevanje viška kilograma, a istovre-meno dobivamo snagu i izdržljivost! Nakraju kruga 2-5 minuta odmora! Ovo jeizuzetno učinkovit program i ovakavgrupni program je svugdje odličnoprihvaćen.

Ako se odlučimo za stan, tada uzminimalne rekvizite možemo napravitisuper trening. Uz navedene (bodyweight) vježbe iz parka, dobro bi došlamedicinka, par bučica, fit lopta, vijača islično. Odredite vremenske intervale ilibroj ponavljanja pojedine vježbe ustanici, te vremenski interval odmoraizmeđu stanica (15-30 sekundi).

Općenito, ako ste iskusan rekreativacili radite pod nadzorom trenera, tadamožete raditi i bez odmora između sta-nica. Krug možete ponoviti više puta uzodmor 2-5 minuta. U teretani potražitesavjet od vašeg trenera koji će vam po-

Primjer kruga u teretani - 8stanica:

Noge - čučanj smith ili hack mašina10-15 ponavljanja

Prsa - bench press - (ravni bućice)10-15 ponavljanja

Leđa - lat-mašina (iza glave)10-15 ponavljanja

Ramena - mašina za ramena (ili bučice)10-15 ponavljanja

Biceps - naizmjenični pregib bučicama12-15 ponavljanja

Triceps - potisak na triceps mašini12-15 ponavljanja

Trbuh - trbušnjaci individualni izbor20-25 ponavljanja

Leđa - leđnjaci hiperekstenzija10-15 ponavljanja

Odmor između stanica 15-30 sekundi, ana kraju kruga 2-5 minuta. Broj krugovaprema mogućnostima.

24 BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA SPORT

U socio-emocionalnom razvoju raz-govor i diskusije treba primjenjivati ugotovo svim situacijama u kojima je tomoguće. U njima roditelj/odgojitelj tre-ba prihvatiti inicijativu djeteta, da zain-teresirano sluša djetetovo mišljenje, dapotiče dijete na razgovor ako je povu-čeno, ako ima problema s govorom, akose nečega plaši. Davanjem verbalnihinstrukcija roditelj/odgojitelj postavljadjetetu ograničenja u ponašanju urazličitim situacijama. Ti postavljenistandardi ne trebaju gušiti inicijativu isamostalnost djeteta, ne trebaju bitinametnuti silom. Do njih se mora doćirazgovorom i dogovorom kroz koji će ihdijete prihvatiti kao svoju odluku. Da bise postigao intelektualni razvoj, po-trebno je što više prakticirati stvara-lačke igre, rješavanje problema,zagonetki. Roditelj/odgojitelj na tajnačin potiče radoznalost, samostalnosti kreativnost kod djeteta. I u ovomeslučaju posmatranje ima važnu ulogu.

Posmatranje individualnih sposob-nosti kao što su: način mišljenja, procesrješavanja problema, trajanje pažnje,istrajnost od posebne su važnosti.Ovdje je jako važan i eksperiment ukojem aktivno sudjeluju i rodi-telj/odgojitelj i dijete. Kad god je mogu-će dijete treba pustiti da samo eks-perimentira zato što su neposrednoiskustvo i neposredni doživljaj na ovomuzrastu najznačajniji postupci u spo-znaji stvarnosti.

Turniru je bio nazočan i veleposlanikRepublike Hrvatske Ivan Del Vechiokoji je bio oduševljen dočekom, orga-

nizacijom i samom kvalitetom turnira, anajviše disciplinom naših mladih nogo-metaša. Takođe se oduševio i kulturnimdruštvima "Matija Gubec" i "1001 noć",te citiram veleposlanika: "Ovo što samvidio i doživio za ovaj turnir pozitivnome iznenadilo i Veleposlanstvo Republi-ke Hrvatske će pomoći ne samo Udrugi'Respect' već i drugim udrugama".

Najdraže nam je što je obećao da ćepreko Vlade Republike Hrvatske poku-šati pomoći i izgradnju nove sportskedvorane jer kad je vidio 25 kanti obješe-ne po krovu dvorane, jer krov prokišnja-va, bio je neprijatno iznenađen.

Na svečanoj večeri učiji je donator bio gazda Vrebac razgova-rano je o mnogim temama, a što je naj-važnije o bratimljenju udruga u Repub-lici Hrvatskoj s našom Udrugom "Res-pect".

Starom Gradu

Užurban način života, novo vrijeme,nove životne navike, razvoj tehno-logije. Sve su to faktori zbog kojih

se vode mnoge polemike oko važnostiodgoja. Odgoj s ciljem: "Jer tako trebabiti" ne smije isključivati cilj "Zbog ovo-ga tako treba biti".

Bez obzira tko odgaja, roditelj iliodgojitelj u vrtiću, pored obrazovanjadjeteta, prije svega, pažnju treba foku-sirati na razvojne zadatke koji su pre-sudni za razvoj djeteta. Razvojni zadacitrebaju poticati: socio-emocionalnirazvoj, intelektualni razvoj, motornirazvoj.

Socio-emocionalni razvoj se potičekroz igru pantomime, kroz razne bajke ipriče. Zadatak roditelja/odgojitelja jeda prihvati ulogu koju mu djeca dodi-jele i zauzme položaj djeteta. Na tajnačin roditelj/odgojitelj je ravnopra-van s djetetom, a istovremeno ima tumogućnost da pruži model ponašanja.Samim time omogućeno je bolje upo-znavanje djeteta i njegovih načina rea-giranja, ali je i otvoren prostor za stva-ranje odnosa povjerenja između rodi-telja/odgojitelja i djeteta. Od posebnevažnosti za socio-emocionalni razvoj jeposmatranje djeteta koje olakšava os-mišljavanje razvojnih zadataka teindividualni rad.

Marijana BILIĆ

ODGOJ S CILJEM:Zbog ovoga tako treba biti

HRVATSKO-BODana 10. 1. 2015. u našem graduodržan je turnir u malom nogo-metu za dječake osnovnih škola iza srednjoškolce. Učestvovalo je28 ekipa i oko 360 dječaka iz Foj-nice, Kiseljaka, Busovače, Kreše-va, Sarajeva, Kaknja i Rakovice.Cilj ovog turnira je druženje,igranje i dobrosusjedskiodnosi koje Udruga "Respect"ima u svojim programskim cilje-vima, a to je uvažavanje i dobro-susjedski odnosi.

fair play

Adnan KOLJŠI

25BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

FOJNIČKAŠKRINJA

pokrovitelj biti Veleposlanstvo RH u BiH.Turnir je uspješno završen, a sljedećinam je korak bratimljenje sa sličnimudrugama u Hrvatskoj", kaže Pero Tomi-čić, predsjednik Udruge "Respect".

Moramo napomenuti da je posjeće-nost bila izvrsna čitav dan, ali, iako sudobili i svečane pozivnice, nitko iz općinenije došao na turnir što nas ne iznena-đuje!

Naš cilj je ostvaren jer želimo do-brosusjedske odnose sa Republikom Hr-vatskom znajući da je Hrvatska u Evrop-skoj Uniji i da se zalaže kao prijateljskazemlja BiH da što prije i mi ispunimouvjete za ulazak u EU!

Zahvaljujemo se na kraju i Igoru Boš-njaku, Bet-Live-u na sponzorstvu ovogturnira!

POBJEDNIK ŠAHOVSKOG TURNIRA NERMIN LETIĆU organizaciji Šahovskog kluba "Fojnica" iz Fojnice, a pod pokroviteljstvom

Općine Fojnica u sali hotela "Reumal" u Fojnici odigran je tradicionalni "Bo-žićno-Novogodišnji šahovski turnir". Nastupilo je 16 šahista, a turnir se igraopo švicarskom sistemu, sedam kola po 15 minuta po igraču.

Učestvovali su: Nermin Letić, Josip Oroz, Fabijan Katavić, Marinko Okić,Vinko Božić, Anto Budimir, Josip Bošnjak, Josip Trogrlić, Enver Omerović, PeroPerić, Jandrija Rakita, Josip Rakita, Predrag Barešić, Nikica Glavoćević, BoroVujica, Andrija Lekić. Sudije turnira su bili Ahmed Kreso i Andrija Lekić. (H.Č.)

Ekipa "Ragale" iz Fojnice pobjednik jeprvog malonogometnog turnira "Bh-hrvatskog prijateljstva" u kategoriji os-novnih škola. Pobjedu su "Ragale" osigu-rale u produžetcima golom razlike naddrugoplasiranom ekipom "Bakovići",rezultatom 3-2. Najbolji igrač turnirameđu natjecateljima osnovnih škola jeMarin Bućo, dok je titulu najboljegvratara ponio Amar Hodžić.

Najbolje rezultate u kategoriji sred-njih škola imala je momčad "Keđex"-a,dok je druga bila ekipa "Kajić". Pobjeduje prvoplasiranoj ekipi osigurao DženisZuka jedinim zgoditkom u finalnomsusretu, a taj mu je zgoditak donio i titulunajboljeg igrača među učenicima sred-njih škola. Najbolji vratar u istoj katego-riji je Tarik Bureković.

"Iako se mnogima čini kako je dojednog ovakvog događaja došlo sponta-no, ja moram kazati da smo mi turnir po-mno planirali. Veleposlanstvo RepublikeNjemačke je pokrovitelj turnira 'GerdWagner' kojeg mi organiziramo već godi-nama u spomen na pripadnike međuna-rodne zajednice koji su nastradali u heli-kopterskoj nesreći na Prokoškom jezeruiznad Fojnice.

S ciljem dodatnog jačanja suradnje sRepublikom Hrvatskom kao našim naj-bližim i najvažnijim susjedom odlučilismo organizirati nogometni turnir čiji će

OSANSKOHERCEGOVAČKO PRIJATELJSTVOTURNIR U MALOM NOGOMETU

Udruga "Respect" jedna je od naj-aktivnijih udruga u regiji jer smo do sa-da organizirali i razne sportske, ekolo-ške, humanitarne i kulturne manifes-tacije kao sto su božićni, bajramski, us-kršnji turniri i tradicionalni turnir podnazivom "Sveti Duh". Pored ovih turni-ra organizirali smo i Memorijalne tur-nire "Gerd Wagner" i "Džemal Numa-nagić".

Naši članovi su aktivni i u ekologiji iimali smo akcije čišćenja sportskih te-rena, autobusne stanice, korita rijekeDragače i ostale vidove ekologije kaošto je održavanje "Eko časova" najmla-đim učenicima OŠ "Muhsin Rizvić" i OŠ"Ivan Goran Kovačić".

Unutar Udruge formirana je i hu-manitarna organizacija "Respect" gdjesvake godine obradujemo naše naj-mlađe dodjelom paketića, a pomaže-mo i JU "Drin" Bakovići, Dom zdravlja,"Reumal", obdanište, ali i socijalnougrožene i bolesne osobe naše namFojnice.

26

SPORT

BROJ 32 SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

3.Tradicionalni malonogometni bo-žićni turnir u Fojnici.

Sva tri projekta svake godine popri-maju bolju 'krvnu sliku' jer jedan drugogjednostavno nadopunjuju i ne mogu je-dan bez drugog, a odgovor od stranesportske javnosti samih žitelja naše op-ćine svake godine je pozitivniji i tjera nasna još veći angažman", dodao je Krajina.

U organizaciji Udruženja za sport irekreaciju "KATARINA" u prosincu svakegodine u Fojnici se održava Tradicionalnimalonogometni božićni turnir. Do koje jerazine ovaj turnir stigao?

"Prije desetak godina, kada smo sebipostavili visoke ciljeve u smislu organizi-ranja božićnog turnira, mnogi su mislilida smo ludi. Poslije dvije do tri godineskoro smo i mi pomislili isto jer rasho-dovna strana ovako kvalitetne sportskemanifestacije je bila suviše zahtjevna. Nohtjeli smo ustrajati u svom naumu, daFojničanima kroz Tradicionalni božićniturnir priuštimo vrhunski sport. I evonas tu gdje jesmo, završen je 11. Tra-dicionalni malonogometni božićni turnir– Fojnica 2014, koji je prema izvješćimasvih medijskih kuća u regiji i samih su*

Ima jedna sasvim slučajna kalendarskapodudarnost! Naime, 25. listopada2007. godine iskazanom voljom spor-

taša i rekreativaca iz Fojnice, upisom uSudski registar osnovano je Udruženjeza sport i rekreaciju "KATARINA" Fojnica,a na isti datum, samo 1478. godine, uRimu je umrla posljednja bosanska kra-ljica Katarina Kosača-Kotromanić. Ni-smo htjeli da dan kad se obilježava smrtjedne tako važne osobe iz naše povijestibude i dan kad slavimo rođendan našegudruženja, ali eto, desi se... – rekao jeŽeljko Krajina, tajnik USR "KATARINA"Fojnica.

Priča ima i svoj početak...Povratkom iz izbjeglištva i progon-

stva u svoje domove u Fojnicu, većinahrvatske mladeži nije bila u mogućnostina normalan način da ostvari svoje os-novne potrebe pa tako ni na sportskom ikulturnom planu. Nakon nekog vremenaodlučeno je da se na legitiman načinorganizira i registrira udruženje koje bisvojim članovima pokušalo osiguratidjelovanje i natjecanje, a pogotovo rav-nopravan status s ostalim klubovima isportskim udruženjima u Fojnici.

"Na početku smo zacrtali, a tako je jošuvijek, da u svakoj godini ostvarimo triprojekta:

1. Nogometno-rekreacijski terminiza seniore i veterane,

2.Natjecanje najmlađih nogometnihselekcija (pioniri i kadeti) u Omladinskojligi NS SBK i

USR "KATARINA" FOJNICAPričali smo s Josipom Puljićem, predsjednikom i Željkom Krajinom,tajnikom Udruženja za sport i rekreaciju "Katarina" Fojnica

NK "KATARINA"FojnicaNK "KATARINA"Fojnica

POBJEDNICI TURNIRA: "Beer Bar" Busovača

27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 32SIJEČANJ/VELJAČA 2015.

11 nastupilo na ovogodišnjem Tradicio-nalnom božićnom turniru u Fojnici, nonijedan od njih nije "vidio" ni polufi-nale!?

Zasluge za to pripadaju "domaćim"momčadima koje su znale kvalitetno senositi s favoriziranim protivnicima i ko-rak po korak, na turniru koji je trajao 17dana, u kojem su odigrane 62 utakmice, ana kojem je nastupilo 26 momčadi smodobili i pobjednika/osvajača turnira.

U finalnom susretu sastali su se"Veterinarska stanica & mesnica Šandor"Fojnica (rekli bismo domaća i blagofavorizirana momčad) protiv mlademomčadi "Beer Bar" Busovača koja jeveć ranije svojim nastupima oduševilagledatelje u Fojnici.

Očekivala se i dogodila gromoglasnapodrška "Veterinarima/mesarima" stribina koje nisu mogle primiti višegledatelja pa su vrata dvorane zatvorenazbog sigurnosti. I onda, ono što je slabotko mogao očekivati; vrlo brze dvijekontre za 0:2, pokušaj vraćanja u "egal"1:2 i odmah u sljedećem napadu "Pivari"se odvajaju na 1:3. U drugom poluvre-menu vrlo dobar nogomet, na 2:5"Veterinari/mesari " igraju s vratarem/igračem, zabijaju 2 gola i imaju dva na-

dionika postao najkvalitetniji i najposje-ćeniji sportski događaj krajem godine uSrednjoj Bosni", rekao je Josip Puljić,predsjednik "Katarine".

Svake godine Tradicionalni malono-gometni božićni turnir u Fojnici privučetridesetak malonogometnih momčadi izšireg regiona u borbi za laskave titule, alii za vrijedne nagrade.

Kada govorimo o kvaliteti sudionika imomčadi na turniru, ističemo sljedećipodatak: na posljednjoj utakmici repre-zentacije BiH u FUTSALU protiv Francu-ske bilo je pozvano 14 igrača od kojih je

NK "KATARINA"Fojnica

Ivan Lovrić, trener; Josip Puljić, šef stručnog štaba; Benito Glavočević, Kristijan Miličević, Toni Marković, Robert Glavočević, Drago Pecirep,Mijo Bošnjak, Goran Babić, Mato Perica, Simon Tuka, Andrej Ababović, Josip Ćuturić, Dario Grubešić, Mato Bošnjak, Emanuel Tuka, Marin Bućo,Darijo Miletić, Antonio Čapelj, Nikica Knežević, Leo Grubešić, Leon Cvjetković, Stjepan Barbić, Marin Cvjetković, Gabrijel Drljepan,Ivo Kapetanović, Marin Vujica, Martin Tuka, Andrej Cvjetković, Leon Bošnjak, Petar Bošnjak, Luka Katavić, Ivo Pecirep, Marijan Benjo,Jan Cvjetković, Antonio Bošnjak, Mateo Barbarić, Mateo Tolo; Željko Krajina, službeni predstavnik; Goran Golub, pomoćni trener

REZIME TURNIRA11. Tradicionalni malonogometni

božićni turnir - Fojnica 2014

Organizator: Udruženje za sport irekreaciju "KATARINA" Fojnica

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

�

Prijavljeno i sudjelovalo 26 ekipa izSarajeva, Kiseljaka, Kreševa, Busovače,Viteza, Visokog, Kaknja i Fojnice.

17 dana natjecanja, odigrane 62utakmice

Osvajač turnira: "Beer bar" BusovačaNagrada pehar, diploma i 4.011 KM

2. mjesto: "Veterinarska stanica &mesnica Šandor“ FojnicaNagrada pehar, diploma i 1.011 KM

3. mjesto: "2.pješač. bojna" KiseljakNagrada pehar, diploma i 511 KM

RESPECT FAIR-PLAY MOMČAD:"ŠUMAPLOD" Fojnica

NAJDAROVITIJI MLADI IGRAČ:Semir Tiro

NAJBOLJI VRATAR TURNIRA:Josip Ćosić (Beer bar)

NAJBOLJI IGRAČ TURNIRA:Ermin Ramić iz (Beer bar)

pada za izjednačenje... Bezuspješno...Vrijeme isteklo, na semaforu 4:5…

POBJEDNIK TURNIRA JE "BEER BAR"Busovača !!!

I tada ono što smo godinama čekali inadali da će se dogoditi!!! Svi u dvorani,bez obzira na poraz "domaće" momčadi,ustaju i dugim aplauzom nagrađujunogometaše "Beer bar-a“!

ČESTITAMO I OSVAJAČU TURNIRA IGLEDATELJIMA NA TURNIRU!!!

"Zaista ćemo teško moći ponovitiovakav turnir u narednim godinama, alitrudit ćemo se jer imamo 'motiv', jerako ne bude turnira, neće biti mogućeodržavati nogometno-rekreacijske ter-mine, kao ni natjecanje naših pionira/kadeta NK 'KATARINE' u nogometnojligi, a samim time sportska 'budućnost'svih naših članova bit će neizvjesna,bez obzira da li su pioniri ili veterani.

Trenutno je registrirano 26 najmla-đih nogometaša za Nogometni klub'KATARINA' Fojnica godišta 98-04; zarezultatima baš i ne bolujemo, bitnonam je da treniramo, igramo i da sedružimo.

U našoj Fojnici, naravno!“

Učenici i djelatnici Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" Gojevići -Fojnica i ove godine marljivo su se pripremali za pokladni utorak, a usuradnji s Eko udrugom "Gotuša", sekcijom "Fojnička žena", HKD-om"Napredak", HKD-om "Matija Gubec" i HKD-om "Rodoljub". Učenici suvrijedno s učiteljima i roditeljima radili na osmišljavanju i izradi prigod-nih maski. Povorka je krenula ispred škole u Fojnici, a u pratnjidjelatnika PU Fojnica koji su regulirali promet i omogućili veseloj povorcibezbrižno i nesmetano kretanje kroz grad.

Kretali smo se Bosanskom ulicom gdje su nas dočekivali građani tedarivali razdraganu povorku bombonima i raznim drugim slasticama. Umeđuvremnu nam se pridružio i dio korisnika Zavoda Bakovići. Povorkase potom zaustavila na platou restorana "Stari grad" gdje nas je doče-kala glazba, krafne, osvježavajući napitci i sokovi koje nam je jednimdijelom donirao i . Zabava je potrajala do 13 sati,odakle smo se i dalje uz pjesmu lagano uputili kućama besplatnim prije-vozom u organizaciji prijevoznika Slavka Bošnjaka.

Podršku cijelom događaju dao je i fojnički Franjevački samostanDuha Svetoga na čelu s gvardijanom fra Nikicom Vujicom.

Ovom prilikom zahvaljujemo pekari "Mak" i hotelu "Stari grad" kojisu pomogli i podržali organizaciju i održavanje ove tradicionalnemanifestacije.

Učenici i djelatnici Osnovne škole"Ivan Goran Kovačić" Gojevići/Fojnica.

u 11 sati

Sarajevski kiseljak