1

Dr. sc. Lina Pliko

AKAVSKO NARJEJE (predavanja)

Ak. god. 2008./09.

2

akavsko narjeje - jedno je od triju narjeja hrvatskoga jezika, uz kajkavsko i tokavsko.

Naziv mu potjee od upitno-odnosne zamjenice a.

Dananje podruje akavtine znatno je manje nego li je bilo prije migracija izazvanih turskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezinog prostora.

Naseljavanjem govornika (novo)tokavtine akavsko narjeje je potisnuto s veega dijela kopna tako da se danas uglavnom prostire jadranskim priobaljem, s nekoliko tokavskih prekida, i na veini otoka sjeverno od Peljeca (koji je dijelom akavski), u dijelu Like i Istre te u Pokuplju sve do Karlovca. Izvan granica Republike Hrvatske akavskih govora ima u Austriji, Maarskoj i Slovakoj (gradianskohrvatski govori).

3

U jednome dijelu akavskoga podruja (na Brau, Visu, gradu Hvaru s bliom okolicom, u Trogiru i Bakru, mjestimino na kvarnerskim otocima, u Istri (Labin, Funtana) i dr. umjesto a govori se ca. To je takozvani cakavizam.

akavski govori dosad su dijeljeni po razliitim kriterijima. Prema refleksu "jata" dijele se na:

1. ekavske (na primjer sjeveroistona Istra, Kastavtina, Rijeka, Cres), 2. ikavsko-ekavske (na primjer Dugi otok, Kornati, Loinj, Krk, Pag, Ogulin, Brinje,

Otoac) 3. ikavske (na primjer zapadna Istra, Korula, Peljeac, Bra, Hvar, Vis, olta) 4. jekavske (Lastovo).

Po naglasnome sustavu Dalibor Brozovi razlikuje sljedee skupine akavskih govora:

1. govore s "klasinim" akavskim sustavom s tri naglaska 2. govore s dvonaglasnim sustavom 3. govore sa ("tokavoidnim") etveronaglasnim sustavom 4. govore s etveronaglasnim tokavskim sustavom 5. govore u kojima se prepliu naglasne znaajke 1. i 2. skupine.

Kombinacijom naglasnih i fonolokih kriterija (suglasnika skupina t, ; d', refleks jata), akavsko narjeje dijeli u est dijalekata (Vidi: Brozovi, 1988: 87-88)

1. buzetski ili gornjomiranski 2. jugozapadni istarski ili takavsko-akavski 3. sjevernoakavski ili ekavskoakavski 4. srednjoakavski ili ikavsko-ekavski 5. junoakavski ili ikavskoakavski 6. lastovski ili jekavskoakavski

4

5

Boidar Finka i Milan Mogu po sljedeih su osam kriterija odluivali su o pripadnosti govora akavtini (Vidi: Mogu, 1977).

1. zamjenica a i za 2. stara akcentuacija 3. refleks jata // 4. akavsko /t'/ 5. prijelaz // u /a/ iza /j/, // i // 6. prijelaz /d'/ u /j/ 7. aorist bim-bi-bimo-bite 8. izostanak afrikate //.

S obzirom na to da se znatan broj akavskih govora odlikuje starinom i drugim znaajkama, akavsko narjeje je privlailo i hrvatske i strane dijalektologe (npr. poljskoga dijalektologa M. Maeckog, nizozemsku dijalektologiju J. Kalsbeek itd.) tako da su mnogi govori dobro proueni i iscrpno opisani (govori ikavsko-ekavskoga dijalekta (Lukei), govori ekavskoga dijalekta (Vrani), govori buzetskoga ili gornjomiranskoga dijalekta (imunovi), mnoge skupine mjesnih govora i mjesni govori od Istre do Dalmacije i govori u dijaspori (Vuli).

Izraeni su rjenici pojedinih akavskih govora (Trogir, Sali, Labin, Funtana, Pian, Vrgada, Korula i drugi). akavsko jezino blago donose mnogi stariji hrvatski leksikografi, ali i mnogi stari epigrafski spomenici.

6

JUGOZAPADNI ISTARSKI ILI TAKAVSKO-AKAVSKI DIJALEKT

Prostiranje

Jugozapadni istarski ili takavsko-akavski dijalekt najrasprostranjeniji je dijalekt u Istri.

Protee se od krajnjega juga (Premantura), zapadnom obalom Istre sve do ua rijeke Mirne (Tar), istono na liniji Muntrilj Kringa Sv. Petar u umi Kanfanar do Sv. Ivana uz zapadnu obalu rijeke Rae do Barbana, zatim linijom Rakalj Marana Munti Valtura te juno Jadreki - ian - Linjan Medulin. Najjuniji mjesni govori ovoga dijalekta (Vintijan, Vinkuran, Banjole i Premantura) imaju vie tokavskih elemenata. Ovomu dijalektu pripada i vodika oaza u sjeveroistonoj Istri.

Jugozapadni istarski ili takavsko-akavski dijalekt istarski je ikavski takavsko-akavski postmigracijski dijalekt sloene strukture u kojoj glavni jezini sloj ine znaajke ikavske tokavtine iz makarskoga zalea, ali su ukljuene i znaajke akavaca ibensko-zadarskoga podruja kojim su ti tokavci uz zadravanje proli na putu do Istre. U ovom su idiomu u veem ili manjem broju zastupljene i jezine znaajke starosjedilakih akavaca ekavaca.

Vokalizam

U ovome je idiomu refleks jata ikavski (dica, ovik, vitar), s rijetkim primjerima ekavskog (seno, venac).

Prednji nazal // realizira se kao e (meso, pet), a u nekim primjerima, nakon j- kao a (jazik, jamik).

Stranji nazal i samoglasno l daju u (vuna). Starojezini poluglas se vokalizira u primjerima a, malin (= 'mlin'), malinar

(= 'mlinar'), maa (= 'misa'), kadi (= 'gdje'), s namon (= 'sa mnom'). U osnovama glagola krasti i rasti javljaju se prijevojni oblici s likom /e/:

kresti, resti, ali i u imenice rebac (='vrabac').

Konsonantizam

Praslavenska konsonantska skupina /*d/ i starohrvatska /dj/ realizira se razliito, kao // (tri = 'tvri'), kao /j/ (tuji ='tui'), u primljenicama kao /d'/ (anea ='aneo') itd.

Praslavenska konsonantska skupina /*sk/ i starohrvatska /*stj/ realizira se kao t (ognjite), ponegdje prevladava odraz (Barban, tinjan).

Rezultat jotacije praslavenske konsonantske skupine /*zg/ > /zj/> /d/ sauvao se u imenica da (G jd. dada ='kie') i modani (= 'mozak').

Ouvana je praslavenska konsonantska skupina r- (rivo ='crijevo'), osim u govorima oko Premanture.

Inicijalne konsonantske skupine /t/ (di > *ti) i /ht/ (hteti) preinauju se u // (i ='ki') i /st/ (stiti < htti).

U ovom se idiomu javlja i disimilacija konsonantskih skupova /mn/ i /m/ (gumno > guvno, sedamnaest > sedavnajst; dimnjak > dimljak).

Fonem / / je neizmijenjena lika (zemlja). Fonem /x/ (krux) zastupljen je svagdje, osim oko Premanture.

7

Doetno nastavano /m/, i ono u nepromjenjivim rijeima, redovito prelazi u /n/ (govorin ='govorim', noven ='novom', prven ='prvom'); ta je pojava karakteristina uglavnom za sve sustave du jadranske obale i pripada tzv. adrijatizmima.

Fonem /v/ ograniene je distribucije ispred slogotvornog // (stdnuti ='stvrdnuti', td ='tvrd', saka ='svraka').

U prezentskoj osnovi glagola moi (< *mogti) javlja se rotacizam, // > /r/ - moren.

Osnova praslavenskoga glagola *idti u infinitivu glagola obino dolazi s konsonantskom skupinom /-jt/ (dojti, pojti), a u prezentu /-jd-/ (dojde, pojde).

Doetno slogovno /-l/ izgubljeno je na doetku unutranjeg sloga: bona (bolna), na doetku osnove u imenikih rijei: kota (kotal > 'kotao'), u jednini mukog roda glagolskih pridjeva radnih: dra (dral > 'drao').

Dokinuta je sibilarizacija kao morfonoloka kategorija u imenica (svidoki, rogi).

Provodi se analoka palatalizacija u 3. l. mn. prezenta (reu, siu). Doetni zvuni suglasnici uglavnom se izgovaraju zvuno, ali ima i iznimaka,

npr. dio vodike oaze, no same Vodice nisu iznimkom. takavski govornici ovoga idioma glasove [] i [t'] izgovaraju kao jedno tzv.

srednje [], dok akavci razlikuju i artikuliraju oba glasa.

Akcentuacija

Inventar ine uglavnom tri naglaska //, //, //; nenaglaene duljine // i nenaglaene kraine //.

Mjesto akcenta je preteno staro u svim pozicijama, osim na otvorenoj ultimi: sdc, ptk, kopti. Kratkosilazni akcent je parcijalno pomaknut sa starog mjesta; sa svake otvorene ultime, pri pomaku i na dugu i na kratku penultimu, realizira se dugi uzlazni akcent, akut (vod > vda, en > na). Frekventna su i druga prenoenja (otc > tac, nrod > nrd). Nenaglaene duljine uglavnom su izgubljene. Ponegdje (Premantura) zabiljeen je i kratkouzlazni akcent. U mjesnom govoru Trstenika, blizu Vodica, likvidirane su sve kvantitativne i intonacijske opozicije, pa je tu stanje slino kao u glavnini buzetskih govora.

Morfologija

Deklinaciju imenica ovog idioma karakterizira konzervativizam i nesklonost inovacijama, to se oituje u kratkoj mnoini jednoslonih imenica m. r. (voli) te u starim nastavanim morfemima G, D, L i I mn. svih rodova.

Imenice mukog roda u G mn. imaju nastavak i (brodi), u D mn. -on (ljudon, u Raklju), u L mn. -ih/-i (u vrtlih, u zubi), u I pl. -i (s petehi) te -in (za stolin, u Raklju).

Imenice srednjeg roda u G mn. imaju nastavke: -, -i, (ust, polji), u L mn. -ih, -i (na ognjitih, po seli), I mn. ima nastavak i: (s prsi).

Imenicama enskoga roda u G mn. prevladava nastavak - (en), a imenice i-deklinacije imaju nastavak i (kosti). U D mn. imaju nastavak an (enan), u L mn. ah (u brajdah) te u I mn. ami (z rukami).

8

Upitno-odnosna zamjenica za znaenje 'ivo' koji, koja, koje ima kontrahirani oblik ki, ka, ke.

Oblici pokaznih zamjenica javljaju se bez sekundarnog naveska ti, uvi, uni. Neodreena zamjenica svi, sve, sva dobivena je metatezom (/*vs-/ > /sv/). Upitna i odnosna zamjenica za 'neivo' u znaenju 'to' glasi a, zamjenica

'nita' ni, u znaenju 'neto' nito. Upitna i odnosna zamjenica za znaenje 'ivo' glasi: igov, igova, igovo;

niigov, niigova, niigovo, a neodreene zamjenice prefigirane s ovom: svaigov, svaigova, svaigovo.

Prezent glagola ii javlja se s okrnjenom i neokrnjenom osnovom gred-/gre-: gren, gre, gre, gremo, grete, gredu.

Infinitiv glagola je uglavnom redovito s doetnim -i (pisati). Nema ni aorista ni imperfekta. Kondicional glasi: bin, bi, bi, bimo, bite, bi. Veznik jer ima oblik za (< za+6). Prijedlog u (*v > v) ima oblik karakteristian za srednjoakavske,

junoakavske i tokavske govore u (u boku). Kao /*v/ > /va/ javlja se samo u prefiksalnih sloenica Vazan, vazmeni, vajk(a).

LITERATURA

BOKOVI, Radosav: O jednoj akcenatskoj osobini dijalekata zapadne i june Istre, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XX, 1954., str. 229-259. BOKOVI, Radosav: Refleksi grupa tj, dj, tj, dj, skj, zdj (sk , zg ) u dijalektima june i jugozapadne Istre, Junoslovenski filolog, XXVII, 1-2, str. 85-142. BROZOVI, Dalibor: O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatskosrpskih dijalekata, Zbornik za filologiju i lingvistiku, 3, 1960., str. 68-88. BROZOVI, Dalibor: Dijalekatska slika hrvatskosrpskoga jezinog prostora, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 8, 1970., str. 5-30 + 7 karata. BROZOVI, Dalibor i Pavle IVI: Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1988. CRLJENKO, Branimir: Govori jugozapadnog istarskog dijalekta Rovinjtine, akavska ri, Split, 1995., br. 1-2, str. 113-141 HRASTE, Mate: Govori jugozapadne Istre, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1964., str. 5-36. IVI, Pavle: Prilog karakterizaciji pojedinih grupa akavskih govora, Hrvatski dijalektoloki zbornik, 5, 1981., str. 67-91. LISAC, Josip: Nastanak i razvoj jugozapadnoga istarskog dijalekta, Nova Istra, god. VIII., sv. XXIV., br. 2, Pula, 2003., str. 195-198. LUKEI, Iva: Jezina struktura u Balotinim pjesmama, Sustreti na dragom kamenu 1988, Pula 1988., str. 249-270. MAECKI, Mieczysaw, Przegld sowiaskich gwar Istrji, Polska akademja umjtnoci, Krakow 1930. MOGU, Milan: akavsko narjeje, Fonologija, kolska knjiga, Zagreb 1977. PLIKO, Lina: Govor Barbantine, Filozofski fakultet u Puli, Pula, 2000. RIBARI, Josip: Razmjetaj junoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, Srpski dijalektoloki zbornik 9, Beograd 1940., str. 1-207. IMUNOVI, Petar: Mozaik istarskih govora, Istra, br. 3-4, Pula, 1985, str. 66-72.

9

IMUNOVI, Petar: Balotine pjesme u ogledalu rakaljskog govora, Rasprave Zavoda za jezik, 15, 1989., str. 207-217. VUKUI, Stjepan: Preplet hrvatskih jezinih vrijednosti u jugozapadnom istarskom dijalektu, Hrvatski dijalektoloki zbornik, 10, 1997., str. 209-219.

10

JUNOAKAVSKI ILI IKAVSKOAKAVSKI DIJALEKT

Geneza

Junoakavski ili ikavskoakavski dijalekt doseljeniki je idiom iz sjeverne Dalmacije iz kraja u trokutu ibenik Knin Zadar, iji su se govornici, bjeei pred Turcima, doselili u sjeverozapadnu Istru.

Prostiranje

Junoakavski ili ikavskoakavski dijalekt govori se na otocima od Pamana na zapadu do Korule i Visa na istoku, na akavskome dijelu poluotoka Peljeca te na dalmatinskome kopnu od Novigrada i Privlake do ua rijeke Cetine. Pripada mu i juno Gradie.

Granica ovoga idioma protee se i zapadnom obalom Istre od Novigrada do Savudrije, na sjeveru prirodnu granicu ini rijeka Dragonja, koja ovaj idiom dijeli od susjednih slovenskih govora, na istoku granii s buzetskim, a jugoistono s ekavskim govorima. Juna granica ovog idioma granii s jugozapadnim istarskim takavsko-akavskim govorima, protee se ispod rijeke Mirne na potezu Katelir, Labinci, Kaldir, Karojba.

Vokalizam

U ovome je idiomu refleks jata ikavski (dica, ovik, vitar), s rijetkim primjerima ekavskog (delo, delavac, dekla, venac).

Prednji nazal // realizira se kao e (meso, poet, etva), a u nekim primjerima, iza palatala /j-/, kao a (jazik, zajik u Karojbi, Labinci i Kateliru).

Stranji nazal i samoglasno / / daju /u/ (vuna). Starojezini poluglas se vokalizira u primjerima a, malin (= 'mlin'), malinar

(= 'mlinar'), maa (= 'misa'), kadi (= 'gdje'), s namon (= 'sa mnom'). U osnovama glagola krasti i rasti javljaju se prijevojni oblici s likom /e/:

kresti, resti, ali i u imenice rebac (='vrabac'). Glas [o] je u nekim mjesnim govorima zatvorenije artikulacije: mlados, staros

(Babii Donji). Stari dugi vokal /a/ je ponegdje vrlo zatvoren pa glasi kao /o/. To poglavito

vrijedi za slogove na kojima je nekada bio, a nerijetko i danas, novi praslavenski akut: idr, kvarnr (= 'etrdeset') (Babii Donji).

Konsonantizam

Praslavenska konsonantska skupina /*d/ i starohrvatska /dj/ realizira se razliito, kao // (tri = 'tvri'), kao /j/ (tuji ='tui'), u primljenicama kao /d'/ (anea ='aneo') itd.

Praslavenska konsonantska skupina /*sk/ i starohrvatska /*stj/ realizira se kao /t'/ [ognjit'e], [klit'a].

Rezultat jotacije praslavenske konsonantske skupine /*zg/ > /zj/> /d/ sauvao se u imenica da (G jd. dada ='kie') i modani (= 'mozak').

Ouvana je praslavenska konsonantska skupina r- (rn, ripnja), sporadino se javlja i cr- (crvene roe, Katelir).

11

Inicijalne konsonantske skupine /t/ (di > *ti) i /ht/ (hteti) preinauju se u // (i ='ki') i /st/ (stiti < htti).

Fonem / / je depalatalizirana oblika (zemja, uje, jubav). Fonem /x/ (krux, uxo, kuxat) zastupljen je svagdje. Doetno nastavano /m/, i

ono u nepromjenjivim rijeima, redovito prelazi u /n/ (govorin ='govorim', noven ='novom', prven ='prvom'); ta je pojava karakteristina uglavnom za sve sustave du jadranske obale i pripada tzv. adrijatizmima.

Fonem /v/ ograniene je distribucije ispred slogotvornog // (stdnuti ='stvrdnuti', td ='tvrd', saka ='svraka').

U prezentskoj osnovi glagola moi (< *mogti) javlja se rotacizam, // > /r/ - moren.

Osnova praslavenskoga glagola *idti u infinitivu glagola u svim mjesnim govorima izmeu Mirne i Dragonje ima novije oblike: doi, poi, na(i) ili no(i), a u prezentu dojden, najden ili pojden, nojden, a u mjesnim govorima juno od Mirne starije dojt, pojt, najt, a u prezentu dojden, najden, pojden (Katelir, Labinci, Karojba, Kaldir).

Doetno slogovno /-l/ izgubljeno je na doetku unutranjeg sloga: bona (> 'bolna'); na doetku osnove u imenikih rijei: so (> 'sol'), vo (> 'vol'). U jednini mukog roda glagolskih pridjeva radnih doetno slogovno /-l/ se gubi dra (dral > 'drao'), nosi (nosil > 'nosio', Nova Vas, Martinii) ili prelazi u /-a/ (sidija, spotija ='oznojio', Labinci, Katelir, Karojba, Kaldir). Mjesni govori u blizini slovenske granice doetno /-l / izgovaraju bilabijalno // (be ='bio', da ='dao', Martinii, Marija na Krasu, Nova Vas).

U mjestima koja granie s buzetskim govorima, nazalno // reflektira se u /o/ kao u slovenskom idiomu: roka, moka, mojo eno, A jd. glavo.

U mjestima blizu Motovuna (Kaldir, Karojba, Labinci), zvuni umnici na kraju rijei izgovaraju se bezvuno: [da] ('da'), [mo] ('mo'), [zop] ('zob') [Moibop] (= prezime 'Moibob'), [braf] (= 'ukopljen ovan').

Glas [] izgovara se uglavnom kao [t']. Tzv. srednje , [], artikulira se u Karojbi [svia], [vria]. U Materadi,

Juricani, Babii Donjim, Novoj Vasi glas [] depalatalizirane je artikuliracije: [cudo], [covik], [cut]; glasovi [s] i [] te [z] i [] srednje su artikulacije []: [no], [pue]; []: [mui], [pet en]. U nekim mjesnim govorima (Babii Donji), suglasnici /t/ i /d/ u suglasnikim skupovima /st/, /t/, /zd/, /d/ gube se na kraju rijei: [da] (= 'dad'), [staros], [mlados].

Dokinuta je sibilarizacija kao morfonoloka kategorija u imenica (svidoki, rogi).

Akcentuacija

Mjesto akcenta ovog idioma je preteito staro: en, sestr, konc, etrtk. Prednaglasne duine uglavnom su se izgubile. U mnogim mjesnim govorima dobro je ouvan novi praslavenski akut: je da, uda kz, mojn sestrn. Ovaj akcent u imenica tipa gospodr, zidr u kosim padeima zadrava mjesto, ali se mijenja u dugosilazni: G jd. gospodra, G jd. zidra (tako je u nekim govorima juno od rijeke Mirne). Ta je pojava vezana s tendencijom da se kratkosilazni akcent prenosi s otvorene ultime na penultimu kao dugosilazni: ruk > rka, zvizd > zvzda, zim > zma. Na mjestima gdje

12

danas nije duga penultima, iako je nekada bila, akcent ostaje na starome mjestu u otvorenoj i zatvorenoj ultimi: srd, krt. Ako je penultima bila od starine kratka, kratkosilazni akcent s otvorene i zatvorene ultime ne pomie se regresivno: en, vod, sestr. Dugi akcenti uvaju svoje staro mjesto: fa, Katl, moj glav. Ovakvo staro stanje u akcentuaciji nije jednako u svim mjesnim govorima izmeu rijeke Mirne i Dragonje. U Materadi se katkada kratkosilazni akcent s otvorene i zatvorene ultime prenosi na dugu penultimu po pravilu novotokavske akcentuacije: dte, svtac, posdit. Analogijom se javlja i kanovaki akcent kao u jugozapadnim istarskim govorima: mja na, vda, sstra.

Morfologija

Jednoslone imenice mukoga roda uvijek imaju kratku mnoinu: sini, brigi, podi. Ni u G mn. nema zavretka -ov.

U G mn. imenica enskoga roda -a (-ja) osnova nema nastavanog morfema: en, ruk, koz, sporadino se javlja noviji nastavak -ah: uda sestar i sestrah, uda en i enah (Karojba i Kaldir).

U mukom i srednjem rodu G mn. ima nastavak -i: sini, sedli, zidi. Ovaj idiom uva stare nastavke u D, L i I, poglavito u imenica enskoga roda:

enan, enah, sestrami. Upitno-odnosna zamjenica za 'neivo' u znaenju 'to' u Kateliru, Karojbi i

Kaldiru ima akavski oblik a, a zamjenica 'nita' ni, u Babii Donjim ca i nic; u Mariji na Krasu u uporabi su oba oblika: a i ca, ni i nic. U Materadi, Katelu i Novoj Vasi ova zamjenica ima oblik kaj.

Uz brojeve 3 i 4 redovito je mnoina (tri sine, tiri sine Martinii). Prezent glagola ii javlja se s okrnjenom i neokrnjenom osnovom gred-/gre-:

gren, gre, gre, gremo, grete, gredu. Infinitiv glagola je okrnjena oblika, bez doetnoga -i (kuhat, ucrnit, t'ipat,

pensat). Nema ni aorista ni imperfekta. Kondicional glasi: bin, bi, bi, bimo, bite, bi. Prijedlog iz se u prefiksalnim sloenicama javlja u reduciranom obliku z (zdol

mize = 'ispod stola'). U ovom idiomu ima mnogo talijanizama: bka (='uma'), bumbk (='pamuk'),

fac (= 'marama'), krta (='dvorite') itd. , a znatan je i utjecaj talijanske sintakse: san nosija (tal. ho portato), san suh (tal. sono magro Materada), mi je gorela hea (tal. mi e bruciata la casa), ne se more jis (tal. non si puo mangiare).

LITERATURA

1. BROZOVI, Dalibor i Pavle IVI: Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1988.

2. HRASTE, Mate: Ikavski govori sjeverozapadne Istre, Filologija, 5, Zagreb, 1967. 3. MAECKI, Mieczysaw: Przegld sowiaskich gwar Istrji, Polska akademja

umiejtnoci, Krakow 1930. 4. MOGU, Milan: akavsko narjeje, Fonologija, kolska knjiga, Zagreb 1977. 5. RIBARI, Josip: Razmjetaj junoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, Srpski

dijalektoloki zbornik 9, Beograd 1940., str. 1-207.

13

6. IMUNOVI, Petar: Mozaik istarskih govora, Istra, br. 3-4, Pula 1985, str. 66-72. 7. IMUNOVI, Petar i Reinhold OLESCH: akavisch-deutsches Lexikon III, Kln

Wien 1983. 8. BOKOVI, Radosav: O jednoj akcenatskoj osobini dijalekata zapadne i june Istre,

Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XX, Beograd, 1954., str. 229-259.

Autor karte: Mate Hraste, 1967.

14

BUZETSKI ILI GORNJOMIRANSKI DIJALEKT

Prostiranje

U sjevernome dijelu kopnene Istre, u zoni oko Buzeta. Prema jugu granii s ikavskim junoakavskim govorima Karojbe, Kaldira, Kaerge, Grdosela i Krikle, istonije s ekavskim govorima sredinjega istarskog poddijalekta sjevernoakavskog dijalekta.

Najjuniji govori buzetskoga tipa su od Brkaa na zapadu preko Zamaska sve do Dragua. Znaajke nekih govora ovoga dijalekta interferiraju s ekavskim sjevernoakavskima (primjerice u Brkau). Najsjevernije mjesto ekavske akavtine boljunskoga tipa je Semi.

Govori buzetskoga dijalekta granie i s akavcima ikavsko-ekavskoga tipa Opatijskoga krasa. Prema sjeveroistoku granie s govorima jugozapadnoga istarskog dijalekta (Trstenik, Vodice i dr.), a prema sjeveru s govorima slovenskog jezika. Buzetski dijalekt nije velik, ali je izrazito izdiferenciran. Ta se diferencijacija oituje najbolje u vokalizmu.

Vokalizam

Refleksi jata su i i i. U zapadnom dijelu dijalekta svaki naglaeni jat sauvan je kao zatvoreno e (npr. u Velikom Mlumu brh). U nenaglaenu poloaju jat je tu dao otvoreno i (npr. zvizd). Na istoku dijalekta (npr. u Blatnoj Vasi), kratko naglaeni jat reflektirao se kao zatvoreno e (dlat), dok je kontinuant dugo naglaenog jata i (npr. brih, srida). U nenaglaenu poloaju jat daje otvoreno i, (npr. mliko). U Blatnoj Vasi, primjerice, refleks jata ovisi o nekadanjoj kvantiteti, jer je u glavnini buzetskoga dijalekta dolo do ukinua i intonacijskih i kvantitativnih opozicija.

Samoglasnik u se pomie u pravcu (da = 'mnogo'), no veinom je konani rezultat u upravo (jra = 'sat').

Refleks samoglasnoga l u u (vuk). U ponekom primjeru postoje i odstupanja od refleksa u u o (snce) (u Draguu, npr.).

Refleks stranjeg nazala je esto a (ppak = 'pupak'). Meutim, ima i drugaijih, kao o (ta = 'tua'), kao u (m = mu), kao (pvk 'pauk'), kao diftonzi ua (guas = 'gust').

Prednji nazal reflektira se, uglavnom u otvoreno e ili slian glas (tva). Vrlo su rijetki primjeri refleksa a (zajik, jmik).

Refleks starojezinih poluglasova tzv. jera i jora je a (danas). Na mjestu poluglasova nerijetko se javlja otvoreno o (ts = 'tast') ili diftonzi ua

(duan = 'dan'). U naelu, dugi poluglasovi daju a, a kratki, osim a, mogu dati o ili otvoreno e.

U tom dijalektu postoji samoglasno r (prvi). Nema prijelaza ra u re u osnova glagola krasti i rasti - roas (rasti) i ukrali. esto samoglasnik o prelazi u u (druban = 'sitan'), a u o (tuvor ='magarac'), a a daje

otvoreno e (naglaeno), odnosno zatvoreno e (izvan akcenta): jzavac = 'jazavac'.

15

Konsonantizam

Praslavenska konsonantska skupina tj dala je t' (mat'aha ='maeha'), a dj > j (mlaja = 'mlaa'). Konsonantska skupina skj reflektirala se u t' (it'ju = 'trae'), a zgj u j, (mojani = 'mozak'). Fonem lj je depalataliziran u j (boje = 'bolje'). Finalno slogovno l dalo je v (zapravo bilabijalno w), rjee f (av ='iao'; tupof =

'topola'). Ponegdje se javljaju primjeri s ouvanim l (tl = 'htio'), te s reduciranim l na kraju

rijei (utrd = 'umorio'). Finalni nastavani fonem m prelazi u n u nastavcima promjenjivih rijei te u

nepromjenjivim rijeima (osan, nosin). Na kraju rijei se zvuni umnici izgovaraju bezvuno (golo, kri, kroah = 'velika

stijena' : kroaa G jd.). U sekvenciji -st najee otpada t: guos = 'gust', js = 'jesti'. uva se inicijalna praslavenska konsonantska skupina r- (rn, rf). U znatnoj je mjeri provedena nova jotacija (vesieji = 'veselje'). Fonem se h uglavnom uva (krh), ali ima i primjera kada izostaje (tl = 'htio'). Fonem g alternira s h na kraju rijei (ruh = 'rog'). Fonem t' akavskoga je izgovora. Protetsko v moe doi ispred refleksa stranjeg nazala i ispred u (vuosku ='usko',

vusta = 'usta'). Javlja se i protetsko j- ispred rijei koje poinju samoglasnikom i (jimla = 'imala'). Slijed v + wa razliit je; ponegdje reflektira kao npr. unk, a ponegdje kao vnka (G

jd.). Prijedlog u ima oblik v, ali ponegdje uz v u istome mjesnom govoru i u (u vrte, v

rakh = 'u rukama'). Ima primjera kada se prijedlog v/u izostavlja (Gremo Hum. = 'Idemo u Hum.').

Sibilarizacija esto izostaje (roYi). Pojednostavljuju se suglasniki skupovi: pt > t (ti = 'pti'), p > (ela = 'pela'), vl

> l (luos = 'vlas'), dn > n (na = 'jedna'), ct > st (osta = 'octa'). Suglasnika skupina vr se reducira u primjerima etrti, trji, robc (= 'vrabac') te u

primjerima u kojima je v + poluglas bilo ispred suglasnika: enac (='u'), ziet (= 'uzeti'), era (= 'juer').

Asimilacija se javlja u primjerima ramnica (= 'ravnica'), zmnja (='zemlja').

Akcenatski sustav

Uglavnom dijalekt ima jednonaglasni sustav, bez uvanja intonacije i kvantitete. Jug dijalekta uva kvantitetu pod akcentom i pred akcentom; akcenti i prednaglasne duine su silazni. Na sjeveru (Slum, Brest) bilo je i akcenatskog prenoenja.

Morfologija

Neujednaena. Imenice enskoga roda, tzv. a-deklinacije, dekliniraju se: jednina - N ruka, G raki, D rak, A ruka, V=N=L rak, I ruku; mnoina: N ruki, G ruk, D rakn, A ruki, V=N=L rakh, I rakmi.

16

Od takve promjene imenica oksitonikog tipa razlikuju se imenice . r. s pomaknutim akcentom (npr. bva, sla), koje u N, A, V mn. imaju nastavak -e (krve, sle). U Sv. Martinu, primjerice, nastavak za I jd. imenica . r. je -on, a u N mn. -e (rke), za G mn. -o (ernjo), ili - (en).

Imenice tzv. o-deklinacije imaju neujednaene nastavke: D i L jd. -y, -e, -i; I jd. -on/-en; N mn. uvijek ima kratku mnoinu; G mn. -i, -o; D mn. -on/-en; L mn. ih; I mn. -i.

Vlastita imena mukoga roda tipa Bepo, Toni, Jure mijenjaju se kao nekadanje imenice t-deklinacije: Bepeta, Toneta, Jureta.

Uz broj dva posvud se javljaju dualni oblici. Lina zamjenica za 1. lice ja glasi jas ili jes. Upitno-odnosna zamjenica to glasi - kaj, tko - ki, a uzroni prilog zato - zakaj. Pridjevsko-zamjenika promjena ima nastavke palatalnih osnova. Glagoli u 3. l. mn. prezenta imaju uglavnom due nastavke: peeju, jejo. Futur I. tvori se enklitikim oblicima prezenta pomonoga glagola htjeti: un, u, on

+ infinitiv. Kondicional I. bin, bi, bi, bimo, bite, bijo. Oblici za 1. l. prezenta svrenoga glagola biti glase: ban, buo, bon.

Dananja slika buzetskoga dijalekta pokazuje mnoge izoglose koje veu slovenske pogranine idiome (notranjske) s akavskim govorima sredinje Istre.

LITERATURA

1. Hraste, Mate, Refleks nazala o u buzetskom kraju, Iviev zbornik, Zagreb 1963, str. 129-135.

2. Ivi, Pavle, Prilozi poznavanju dijalekatske slike zapadne Hrvatske, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 6, 1961, str. 191-212.

3. Ivi, Pavle, Paralele poljskome 'pochylenie' na srpskohrvatskom terenu, Studia linguistica in honorem Thaddaei Lehr-Spawiski, Krakow 1963, str. 227-243.

4. Kalsbeek, Janneke, Neke fonoloke i morfoloke osobine govora Nugle u sjevernoj Istri, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, XXVII-XXVIII, 1984-1985, str. 313-320.

5. Kalsbeek, Janneke, Poloaj govora Nugle kod Roa unutar sjeverozapadnoakavskog kompleksa, Istra, 27, 1989, br. 1-2, str. 126-134.

6. Lisac, Josip, Fonoloke znaajke buzetskog dijalekta, akavska ri, 29, 2001, br. 2, str. 13-22.

7. Ribari, Josip, Razmjetaj junoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri, Srpski dijalektoloki zbornik, IX, 1940, str. 1-207.

8. imunovi, Petar, Dijalekatske znaajke buzetske regije, Istarski mozaik, 8, 1970, br. 5, str. 35-49.

9. imunovi, Petar, Takozvana buzetska kajkavtina, Istra, 14, 1976, br. 6-7, str. 41-44. 10. imunovi, Petar, Reinhold Olesch, akavisch-deutsches Lexikon III, Kln Wien

1983. 11. Vermeer, Willem, On the principal sources for the study of akavian dialects with

neocircumflex in adjectives and e-presents, Studies in Slavic and General Linguistics, 2, 1982, 279-341.

17

SJEVERNOAKAVSKI ILI EKAVSKOAKAVSKI DIJALEKT

Sjevernoakavski ili ekavskoakavski dijalekt jedan je od autohtonih istarskih dijalekta. Prostiranje

Prije velikih migracija, s kraja 15. i poetka 16. st., predmigracijski akavski govori prostirali su se po cijelom istarskom prostoru izuzev Buzetine, na najsjevernijem dijelu Hrvatskoga primorja do Bakra te na Cresu i sjevernoloinjskom arealu.

Nakon migracija i unutranjih ratova te raznih poasti koje su dovele do istrebljenja domaeg stanovnitva, teritorij ekavskih govora u Istri suen je na njezin sredinji i sjeveroistoni dio.

Danas se ekavski akavski govori prostiru u sredinjem istarskom podruju do krajnjih punktova pazinskoga tipa: govora Trvia i Heka do Tinjana. Otuda sjevernije od Kaldira do Brkaa kontinuira krak motovunskih govora smjetenih junije od Mirne. Najistoniji punkt pazinskih govora je ekavski dio Gologorikoga Dola. Sjeveroistonije se, poevi od Paza, na njih nadovezuju boljunski govori, koji istono zavravaju govorom Vele Uke, na sjeveru Semiem te zapadno Lesiinom. Od Bazgalja, najjunijega pazinskoga punkta, kontinuiraju minjski govori s krajnjim tokama: najsjevernijim Pamiima, najzapadnijim Vidulinima, najjunijim ivatima i najistonijim Domijaniima. Prostor sredinjih istarskih govora odrao se na jugu, istono od Rae, tj. na Labintini koja sa zapadne strane dopire do rijeke Rae, obuhvaa sve govore u unutranjosti i uz obalu, sjeveroistono se povezuje sa sjeveroistonim istarskim govorima na mjestu gdje zavrava i sjeverni prostor Labintine (Ruii, Kraj Draga, Juraini, Rie, Vozilii, Plomin i Zagorje).

Ekavski su govori na trima pravcima od lijeve obale Rjeine: jugoistonim krakom sjeveroistoni istarski govori nastavljaju do sredinjih istarskih govora, a sjeveroistoni govori istoga poddijalekta dopiru do krajnjih ekavskih toaka: Brdca, Rupe, Lipe, kalnice, zaobilaze brgudske ikavsko-ekavske govore i obuhvaaju sve kastavske govore prema obali (od Breze, Marelja, Sarona, Drenove, Braina-Pulca).

Ekavski se govori prostiru na otoku Cresu te dijelu sjevernoga Loinja (Nerezine i Sv. Jakov).

Od obale Rjeine ekavski govori produuju istonije, uz more obuhvaajui uzmorski prostor od Trsata do Bakra te govor Crikvenice odvojen ikavsko-ekavskim govorima primorskoga ikavsko-ekavskoga poddijalekta, a u zaobalju se kontinuiraju izmeu dviju ikavsko-ekavskih skupina govora: grobnikih govora koji s istone strane zarubljuju istoimenu skupinu (Orehovica, Buzdohanj, Mavrinci) i govora koji se ire od obale prema kopnenome primorskome dijelu june linije Kraljevica-Bakarac-Hreljin, do najsjevernije toke Mrzle Vodice.

Uzevi kao kriterije za klasifikaciju odraz jata, akcentuaciju te prevagu odreena tipa deklinacije, Silvana Vrani sjevernoakavski ili ekavskoakavski dijalekt dijeli u etiri poddijalekta:

sjeveroistoni istarski poddijalekt, sredinji istarski poddijalet, primorski poddijalekt te otoni.

18

1. SJEVEROISTONI ISTARSKI PODDIJALEKT

Fonoloko-fonetske znaajke

Govori ovoga poddijalekta imaju dosljedni ekavski refleks jata u korijenskim leksikim (belit, oreh, peteh), tvorbenim (kudeja, kipet, zadet) i relacijskim morfemima (DL jd. imenica . r. konobe, make, L jd. m. i s. r. drve/dreve, kolene). U rubnim govorima uveani je broj korijenskih leksikih (cidilo, diica), tvorbenih (sopila, korin) te relacijskih ikavizama (DL jd. rodbini, eni, svekrvi).

Starojezini poluglas // uglavnom se realizira kao /a/ (lakat, magla, sanja). U govoru Sarona, Marelja, Kalca, Grabrove, Kraja, Sv. Jelene glas [a] zatvorene je, a u Brdcu // neizmijenjene artikulacije.

Protojezini prednji nazal // iza palatala se realizira kao /a/ (jazik, jamik), osim u rubnim govorima (Lipa, Rupa, Brdce: jezik, poet, eja).

Protojezini stranji nazal // u svim se govorima realizira kao /u/ (mu, put, muka), osim u Brdcu gdje je zamijenjen vokalom /o/ (klopko, vozijo, so).

Protojezini i starojezini fonem // u gotovo svim sjevernoakavskim govorima slijedi opehrvatsku jednadbu //, // > V; u svim je govorima // zamijenjeno s /u/ (sunce, jabuka, vuk), osim u Brdcu gdje je zamijenjeno vokalom /o/ ili sekvencijom /ou/.

U veini govora ovoga poddijalekta ostvaruje se pet temeljnih vokala, u naglaenim slogovima, ali i u prednaglasnu i zanaglasnu slogu.

U manjem broju krajnjih govora ovoga poddijalekta artikulacija vokala je izmijenjena (zatvorena artikulacija // u govorima s niim stupnjem rubnosti, a zatvoreni i reducirani vokali u govorima s veim stupnjem rubnosti Brdce, Rupa).

U slijedu s nazalom artikulacija vokala ne mijenja se u veini, osim u junim govorima ovoga poddijalekta (Suii, Grabrova, Kalac).

Finalno slogovno /l/ ostaje neizmijenjeno u veini mjesnih govora (pol, vesel, puknil), u govoru Rupe realizira se kao /u/ (pou, postou) u finalnom slogu i kao /v/ (pavci, kovci) u medijalnomu, a u Brdcu s promjenom /l/ > /ou/> /au/ na doetku unutranjih slogova (kouci, pauci).

Fonem /l'/ ostvaruje se kao /j/, osim u idiomu Lipe i susjednih mu rubnih govora gdje se realizira kao /l'/.

Fonem /v/ se reducira ispred umnika i sonanta u protojezinoj i starojezinoj skupini /v/ (< /v/, /v/) u funkciji prefiksa (nuk, nutra).

U skupinama s /r/ ili s // u istome ili sljedeem slogu, /v/ se reducira (rebac). Protojezini prijedlog /v/ realizira se kao v/va/. Protetski konsonanti /v/ i /j/, osim u primjerima fonemizacije // u protojezinom

razdoblju, ne realiziraju se u novim poloajima u veini govora ovoga idioma. U novim poloajima realiziraju se u rubnim govorima (Jive, jigraju, jime).

Starojezini prijedlog vy zadran je samo u reliktima (vilest = 'izii'). dosljedno obezvuenje zvunih konsonanata u doecima finalnih slogova (medvet), u

doecima unutranjih i finalnih slogova /v/ > /f/ (ofar, sirof), a u doecima finalnih slogova /g/ > /h/ (breh).

19

Akcenatski sustav

ovoga poddijalekta je u odnosu na ishodini sustav u veini mjesnih govora zadrao najarhainije stanje stari troakcenatski sustav s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama.

Stariji troakcenatski sustav s ogranienjem za ostvaraj akuta na ultimi i sa sustavnim nenaglaenim duljinama realizira se u govoru Rukavca, isti sustav s ogranienjem za ostvaraj akuta na otvorenoj ultimi i sa sporadinim zanaglasnim duljinama u Voloskom i Opatiji.

Stariji dvoakcenatski sustav s akavskim akutom kao slobodnom varijantom (dugosilaznoga akcenta) na razini govora, i utrnutim zanaglasnim duljinama u govoru su Martine, Sv. Jelene, Zagora i Brsea.

Stariji dvoakcenatski sustav bez nenaglaenih duljina zabiljeen je u Lipi. Za govore kalnice, Rupe i Brdca karakteristian je noviji dvoakcenatski sustav bez

sauvanih prednaglasnih i zanaglasnih duljina i s parcijalnim pomakom siline.

Morfologija

U veini govora ovoga poddijalekta u relacijskim morfemima G jd. te NAV mn. imenica . r. a-osnova prevladao je morfem /i/ (dui, jabuki, sestri).

Morfem I jd. imenica i imenikih rijei . r. ostvaruje se kao /un/ (naun sestrun - u svim sredinjim govorima) te kao /o/ (zas sosedo, z mojo sestro - u Brdcu).

U G mn. imenica m. i s. r. prevladavaju morfemi // (mladi, mi) i /i/ (seli, mii). U D prevladavaju /on/ i /en/, sporadino se javljaju /un/, /in/, /an/. U L prevladavaju /eh/ i /ih/, sporadino /ah/ (u Tulievici). U I /i/, sporadino se javlja /imi/ (u Brdcu).

20

2. SREDINJI ISTARSKI PODDIJALEKT

Fonoloko-fonetske znaajke

Refleks jata sustavno je ekavski. Poveani broj ikavizama u tvorbenim i relacijskim morfemima zabiljeen je u rubnim govorima ovoga poddijalekta (Kaldir, Bartol, Brkai).

Starojezini poluglas // realizira se kao /a/ (lakat, magla, sanja). Protojezini prednji nazal // iza palatala realizira se kao /a/ (jazik, jamik, ajen); u

Tinjanu je zamijenjen vokalom /e/ (jezik, jemik, poet). Protojezini stranji nazal // u ovome se poddijalektu realizira trojako, kao /u/, /o/ i

/a/. Protojezini fonem // u veini je govora zamijenjen s /u/, a u krajnjim zapadnim

labinskim govorima dvojako: /o/ (boha, soza) ili /u/ (sunce, vuk). Za ovaj je idiom (u minjskim i pazinskim govorima izuzev Tinjana, u dijelu

boljunskih govora te motovunskih rubnih ekavskih govora) karakteristian ostvaraj diftonga [ie] (bielit, bliedet), [uo] (zduolon, postuol), a ostvaraj [] / [oa] u govorima Gologorikoga Dola, kopljaka i Graia, dijelu boljunskih govora, motovunskome govoru Zamaska te svim labinskim govorima izuzev Vozilia i Plomina gdje se realizira /o/ < //.

U slijedu s nazalom artikulacija vokala mijenja se u nekoliko ostvaraja pod razliitim uvjetima: kao [ ] od // iza nazala (u svim minjskim govorima); kao [ ] ili [] od // iza i ispred nazala u dijelu pazinskih govora te dijelu boljunskih govora; kao [ ] ili [] ispred i iza nazala neovisno o duljini /a/ u nekim pazinskim (Lindar, Heki) i boljunskome govoru Paza.

Vokal /a/ ostaje bez promjene u slijedu s nazalom u govorima naselja udaljenijim od sredita ovoga poddijalekta, u labinskim govorima te u govoru Vele Uke.

Finalno slogovno /l/ u jd. m. r. glag. prid. rad. u svim je govorima reducirano, osim u krajnjim istonim idiomima. U boljunskim je govorima redukcija zahvatila i kategoriju finalnoga sloga imenica, pridjeva, priloga. U govorima s viim stupnjem rubnosti reducirano je finalno slogovno /l/ i na doetku unutranjega sloga.

Fonem // dio je konsonantskoga inventara veine govora ovoga poddijalekta. U svim je govorima ovoga dijalekta inicijalno /v/ u skupini s /r/ ili s /r/ u istome ili

sljedeemu slogu reduciran. Protojezini prijedlog /v/ realizira se kao v/va/. Protetsko /j/ se osim u primjerima fonemizacije // u protojezinom razdoblju u

novim poloajima ne realizira sustavno u veini govora. U novim se poloajima protetsko /j/ ostvaruje ispred prednjih vokala, a protetsko /v/ ispred vokala stranje artikulacije u nekim leksemima u labinskim govorima (vumra).

Protojezini prijedlog vy zadran je u izmijenjenu obliku kao vi u dijelu leksema (vikopat).

Za ovaj idiom karakteristino je obezvuenje zvunih konsonanata u doecima finalnih slogova dosljedno (pot), u doecima unutranjih i finalnih slogova /v/ > /f/ (rf), a u doecima finalnih slogova /g/ > /h/ (bubreh) u veini govora ovoga poddijalekta.

21

Akcenatski sustav

Stari troakcenatski sustav s prednaglasnim duljinama svojstven je svim minjskim govorima, a od Pazinskih govoru Pazina, Berma i Heka; u drugim je pazinskim i svim boljunskim govorima zavinuti akcent slobodna varijanta dugosilaznoga akcenta. Naglaenija je tendencija prenoenja siline s otvorene ultime na prednaglasnu duljinu u imenica .r. u Trviu.

Stariji dvoakcenatski sustav bez prednaglasnih i zanaglasnih duljina u motovunskim je govorima (Brkau, Zamasku i Bartolu) te u sjevernim labinskim govorima.

Noviji dvoakcenatski sustavi s parcijalnim pomakom siline, bez prednaglasnih i zanaglasnih duljina zabiljeeni su u govoru Kaldira i Tinjana (sa sporadinim prednagalsnim duljinama).

Morfologija

U relacijskim morfemima G jd., NAV mn. imenica . r. a-osnova prevladao je alomorf nepalatalne deklinacije bez obzira na doetak osnove; /i/ je naelno u svih imenica osim u onih s doetkom /c/; u G jd. morfem je /i/, a u pluralnim oblicima uz /i/ u veine imenica, javlja se i /e/ u imenica s doetkom -ica, -ina, -ija u minjskim govorima.

Palatalni alomorf [e] jedna je od razlunica pazinskih i minjskih govora unutar sredinjega istarskoga poddijalekta.

Morfem I jd. imenica i imenikih rijei . r. ostvaruje se s novim oblikom /on/ u veini govora (tvojon enon), bez naknadnih inovacija kao /u/ u sjeverozapadnim labinskim govorima, a kao /o/ u preostalim labinskim govorima te rubnim boljunskim govorima. Realizacija /un/ (u I m. i s. r.) zabiljeena je u Voziliima i Plominu.

U G mn. imenica m. i s. r. u najveem broju ovoga poddijalekta alterniraju morfem // i /i/.

Relacijski morfemi u DLI mn. imenica m. i s. r. u manjem broju govora unutar ovoga idioma oituju uuvanost neizmijenjenih oblika nakon redukcije starojezinoga poluglasa i realizacije jata, a u veem dijelu pokazuju tendenciju k ujednaavanju s oblicima istih padea imenica . r.

22

3. PRIMORSKI PODDIJALEKT

Prostiranje

Primorskomu poddijalektu pripadaju mjesni idiomi

na lijevoj obali Rjeine zapadno od govora punktova koji su danas gradska rijeka naselja imenom Trsat, Gornja i Donja Veica te Suak (Peine)

na obalnome prostoru njegovim su dijelom govori kostrenskih zaselaka, govor Bakra, a u zaleu govori dvaju zaselaka Drage (Tinjani i Brig I), govori mjesta imenom Kukuljanovo, Ponikve, Plosna, krljevo, Vitoevo (Sv. Kuzam), Krasica, Praputnjak, Meja, Gornje Jelenje (uvjetno) i ekavska oaza govor Crikvenice (okruen ikavsko-ekavskim akavskim govorima)

govor Mrzlih Vodica, na prostoru gorskokotarskih kajkavskih govora.

Ovaj je poddijalekt u odnosu na druge poddijalekte ekavskoga dijalekta izrazito teritorijalno i jezino kompaktan, bez disperzija u realizaciji veine jezinih injenica. Obiljeuju ga inovativne crte u primarno ekavskome refleksu jata, u starome troakcenatskome sustavu te u dijelu morfolokih znaajki.

Fonoloko-fonetske znaajke

ekavski refleks jata poveani broj ikavskih zamjena jata u korijenskim morfemima (manji je broj

ikavizama u govoru Meje) najmanji broj korijenskih ikavizama zabiljeen je u govoru kostrenskoga zaseoka

Urinja i govoru Bakra, a u drugima vie najvei je broj korijenskih ikavizama zabiljeen u govoru Crikvenice i Mrzlih Vodica stari troakcenatski sustav sa zadranim akutom u svim pozicijama u kojima se poeo

ostvarivati eliminacijom starojezinoga fonema // iz fonolokoga sustava, sa samo sporadinim neutralizacijama // > // u finalnoj poziciji u rijei (Trsat, Bakar, Praputnjak, Krasica). U Mrzlim Vodicama alternacije ostvarive i u drugim pozicijama u rijei, s tendencijom ujednaavanja vrste i mjesta akcenta unutar paradigmi imenica enskoga i mukoga roda.

utrnue nenaglaenih duljina prednaglasnih i zanaglasnih u svim govorima izuzev u govoru Crikvenice (u govoru Trsata, Krasice i Plosne duljine su sporadine i nesustavne)

zadrane su zanaglasne i prednaglasne duljine i ispred i iza svih triju akcenata u govoru Crikvenice

refleks starojezinoga poluglasa // u svim je govorima ovoga poddijalekta /a/ bez obzira je li rije o primarno kratku fonemu ili sekundarno produljenomu

u svim je mjesnim govorima zadrana promjena // > /a/ iza palatala u primjerima zajik i jamik

u svim je mjesnim govorima realizacija stranjeg protojezinog nazala // > /u/ u svim je mjesnim govorima zamjena protojezinog // u /u/, dakle vrijedi

opehrvatska jednadba //, // > /V/

23

svim je mjesnim govorima svojstven klasini peterovokalni inventar, tipian za kopnene uzobalne govore, ali s drugaijom distribucijom

artikulacija vokala uz nazale ne mijenja se niti u jednome idiomu ovoga poddijalekta finalno slogovno /l/ zadrano je neizmijenjeno u svim kategorijama, u svim govorima relizacija fonema // u protojezinoj i starojezinoj skupini /v/ (/v/, /v/) u funkciji prefiksa reducira se

/v/ ispred umnika i sonanta / vokalizira se starojezini poluglas / vokalizira se inicijalni sonant nakon redukcije starojezinoga poluglasa ispred umnika ili drugog sonanta u svi govorima ovoga poddijalekta

protojezini prijedlog v, kao samostalna morfoloka rije realizira se kao v / va /v/ se u skupini s /r/ ili s // u istome ili sljedeemu slogu reducira nisu zabiljeeni primjeri s protetskim /j/ ili /v/ u svim je govorima ovjereno ujednaavanje protojezinih i starojezinih prijedloga

vy, iz (> iz) i s (> s) na prijedlog z, koji se onda, ovisno o fonemu koji slijedi, realizira i kao , s,

ne deava se obezvuenje zvunih konsonanata u doecima finalnih slogova rijei, mijena /v/ > /f/ u doecima unutranjih i finalnih slogova rijei, niti promjena /g/ > /h/ u finalnim slogovima rijei.

3. OTONI PODDIJALEKT

Obuhvaa sve govore na otoku Cresu i dva najsjevernija govora na otoku Loinju: mjesni govor Nerezina i mjesni govor Sv. Jakova.

Obiljeen je izrazitim znaajkama starije ili primarne rubnosti.

Fonoloko-fonetske znaajke

Ekavski refleks jata u korijenskim i tvorbenim morfemima. Manji broj ikavskih zamjena u korijenskim morfemima u svim govorima otoka Cresa

izuzev u govoru Osora i Ustrina. Akcenatski sustavi utrnue nenaglaenih duljina u svih mjesnih govora. Sjeverni govori Osora uvaju stari troakcenatski sustav. Juni govori na otoku Cresu (Punta Kria, Osor) te na otoku Loinju uvaju stariji

dvoakcenatski sustav. Kratki starojezini poluglas // > /e/; sekundarno produljen // > /a/, a u nekih brojeva

zamijenjen je vokalom /o/: sedon, oson (Vrana, Valun, Lubenice, Zbiine, Cres, Stivan, Belej).

U svim je govorima zadran najvei broj promjene // > /a/ iza /j/, //,// (zajik, jamik/jamik, ajan / ajen).

Protojezini stranji nazal /o/ zamijenjen je vokalom /u/. Temeljni peterovokalni inventar. U govorima Belog, Stivana, Ustrina realizira se // zatvorene artikulacije. Diftonki su

i zatvoreni ostvaraji [ie] < //, [uo] / [] > //, [ua] < // karakteristini za mjesne govore Punta Kria, Nerezine i Sv. Jakov.

Neizmijenjen finalno /l/ u svim kategorijama. Supstitucija /l'/ > /j/. Realizacija prijedloga u kao: v va. Zadrani su rijetki relikti protojezinoga prijedoga vy. Zvuni konsonanti na doetku finalnoga sloga obezvuuju se /v/ > /f/, /g/ > /h/.

24

Morfoloke znaajke

U svim govorima ovoga poddijalekta u G sg., NAV pl. imenica . r. prevladali su usustavljeni alomorfi nepalatalne deklinacije [i] uz zadravanje palatalnoga [e] u imenica s doetkom osnove na /c/.

I sg. . r. zadrao je morfem /u/. u morfemima G jd., NAV mn. imenica . r. u govorima ovoga poddijalekta ee se no

u drugim ekavskim podsustavima ostvaruje morfem /e/, no i u tome poddijalektu u glavnini je govora dominantan morfem /i/

u I jd. imenica i imenikih rijei . r. razvijen je morfem /un/ analogijom prema istome padeu istih rijei m. i s. r. u svim govorima ovoga poddijalekta

u G mn. imenica m. i s. r. prevladava morfem /i/ u DLI mn. imenica m. i s. r. u glavnini poddijalekta zadrani su stari morfemi, a u

dijelu su govora zabiljeene inovacije: D mn. /on/, /en/, L mn. /eh/, I mn. /i/ u DL mn. i u I mn. razvijen je morfem /in/ (Bakar, Urinj, urkovo, Praputnjak) uz neizmijenjene oblike u DI mn. i L uz stari morfem /eh/ zabiljeen je i noviji /ima/

(u Trsatu) uz neizmijenjeni morfem nakon redukcije poluglasa u D mn. u L alterniraju morfemi

/eh/ i /ih/, a u I mn. /imi/ i /imin/ (Mrzle Vodice).

LITERATURA BARAC-GRUM, Vida: Odnosi meu sjevernim kopnenim akavskim sustavima, Radovi Zavoda za hrvatski jezik 19, Zagreb, 1993., str. 63-79. KALSBEEK, Janneke: O fonemskom sastavu akavtine sela Orbanii kod minja, South Slavic and Balkan Linguistics (Studies in Slavic and General Linguistics 2), Amsterdam, 1982., str. 157-175. KALSBEEK, Janneke: The akavian Dialect of Orbanii near minj in Istria, Amsterdam, 1998. LUKEI, Iva: akavtina u pjesmama Drage Gervaisa, Dometi, br. 4, Rijeka, 1986., str. 13-23. LUKEI, Iva: O dvama rijekim pukim jezicima, Fluminensia, god. 5, br. 1-2, Rijeka, 1993., str. 25-39. LUKEI, Iva: akavski ikavsko-ekavski dijalekt, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 1990. LUKEI, Iva: Prilog raspravi o genezi hrvatskih narjeja, Fluminensia, god. 8, br. 1-2, Rijeka, 1996., str. 223-236. LUKEI, Iva: Razvoj i uspostava hrvatskoga jezika u starijim razdobljima, Fluminensia, god. 11, br. 1-2, Rijeka, 1999., str. 101-142. MOGU, Milan: akavtina Opatijskog krasa, Radovi Zavoda za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sv. 17, Zagreb, 1982., str. 1-14. VRANI, Silvana: akavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi, Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka, 2000. VRANI, Silvana: Opehrvatska jednadba // > /V/ < // u govorima ekavskoga dijalekta akavskoga narjeja, Rijeki filoloki dani: zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog

25

skupa Rijeki filoloki dani odranoga u Rijeci od 9. do 11. studenoga 2000., Filozofski fakultet, Rijeka 2002., knj. 4, str. 555-570. VRANI: Podsustavi unutar akavskoga ekavskoga dijalekta (Zbornik III. slavistikog kongresa)

26

PODDIJALEKTI IKAVSKO-EKAVSKOG DIJALEKTA

PRIMORSKI PODDIJALEKT obuhvaa govore na primorskom obalnom i kopnenom pojasu:

vinodolske govore od Povila do Jadranova i od Ledenica do Drivenika govor Kraljevice i Bakarca govore na potezu od mrike do Kriia preko Hreljina do Benkovca Fuinskog govore du lijevog toka Rjeine i na Grobnikom polju govore primorskog tipa u delnikoj opini i govore na sjeveru i istoku otoka Krka.

Svi su govori ovog poddijalekta starosjedilaki, pa je njihova teritorijalna kompaktnost na ovom prostoru davnanja. Samo su govori na zapadu gorskokotarskog areala, u delnikoj opini, doseljeni, vjerojatno iz vinodolskog kraja.

Svim je ovim govorima svojstven klasini akavski akut. Govori ovog poddijalekta imaju stari i stariji akcenatski sustav. Samo govor Bribira ima noviji akcenatski sustav s pomakom siline s kratkog akcenta.

KONTINENTALNI PODDIJALEKT zauzima teritorij istonog gorskokotarskog areala, pet naselja od Jablana do Presike, i nastavlja

se u govorima bosiljevskih sela obuhvaa sve ikavsko-ekavske govore du toka rijeke Kupe do utoka Korane u

Kupu i tokom Korane do u visini Bosiljeva sve ikavsko-ekavske govore izmeu Kupe i Korane te govore sjeverno od luka

Kupe i govore juno od oznaenog prostora uz tok Dobre i Mrenice. Ovom poddijalektu pripadaju i govori uz jugozapadni rub akavskih likih

govora: Kuterevo, Rudinka, Goljak i Selie. Govori ovog poddijalekta imaju u svom fonolokom sustavu ili samo u govoru

tokavoidni akut postupno uzlazne intonacije i trajanja kraeg od trajanja dugouzlaznog akcenta u novotokavskim, i klasinog akavskog akuta u ostalim akavskim govorima.

Govore ovog poddijalekta karakterizira mlai ili najmlai evolutivni stadij akcenatskog sustava.

RUBNOM PODDIJALEKTU pripadaju govori koji danas zarubljuju ikavsko-ekavski teritorij sa sjevera, sjevorozapada, zapada, jugozapada, juga i jugoistoka, i koji su ga u prolosti prije velikih dijaspora zarubljivali s jugoistoka i istoka.

To su, polukruno rasporeeni pravcem od sjevera prema zapadu: ikavsko-ekavski govori na Opatijskom krasu govori u centralnom i sjeveroistonom istarskom kontinentalnom prostoru iza

Uke i na obroncima iarije govori na sjeverozapadnoj i junoj strani otoka Krka govori triju mjesta na otoku Loinju (unskog, Malog Loinja i Velog Loinja)

i otoka oko Loinja govori na Premudi

27

govori na zadarskim otocima (na Pamanu su to samo najsjevernija mjesta, Dobropoljana i drelac)

govor Senja liki akavski govori oko Otoca, Jezerana, Brinja govor donjeg dijela Drage meu kopnenim primorskim govorima, te govori u dijaspori izvan granica nae zemlje, u Gradiu, junoj Moravskoj,

Donjoj Austriji i zapadnoj Maarskoj. Govori u dijaspori izvan granica nae zemlje potjeu glavninom iz prostora istono i

sjeveroistono od dananjih likih akavskih govora. Iz zavelebitskog prostora potjeu i dananji govori Opatijskoga krasa te doseljeniki govori na zapadu otoka Krka i govor Donje Drage.

Za govore u sredinjem i sjeveroistonom kontinentalnom dijelu Istre ne moe se sa sigurnou rei jesu li starosjedilaki ili doseljeniki: brojne jezine crte povezuju ih sa susjednim ekavskoakavskim govorima sredinje Istre, a druge neodoljivo privlae zakljuku da je rije o doseljenicima iz starog jugoistonog ikavsko-ekavskog areala.

Govori ovog poddijalekta imaju, ili su u prethodnoj evolutivnoj fazi imali, klasini akavski akut skokovite ili preteno visoke ravne intonacije, zavinuti akcent.

U ovom je teritorijalno najraznolikijem i narazuenijem poddijalektu i evolutivni raspon akcenatskih sustava najvei i ujedno ilustrativan za sve to se akcenatskoj evoluciji ikavsko-ekavskih govora dogaalo: od starog troakcenatskog sustava s mininalnom promjenom u odnosu na ishodinu: ukidanjem distrubucije nenaglaene duljine iza akcenta u Senju, preko starijih troakcenatskih i dvoakcenatskih sustava s razliitim tipovima ogranienja, do novih akcenatskih sustava s potpunim ili gotovo potpunim pomakom siline sa svih mjesta u veini dananjih gradianskih govora.

28

LASTOVSKI DIJALEKT

Najjuniji akavski dijalekt (otok Lastovo).

Vokalizam

Dva bitna obiljeja: jekavski odraz jata (sjeme, cjep, sjea) slogotvorno l prelazi u o. Samoglasniki inventar: a, e, i, o, u, r te , , , , . Dugi samoglasnici i mogu u nekim poloajima neobavezno imati uzak izgovor.

Konsonantizam

Sonant lj veoma se esto zamjenjuje sonantom j (kraj ('kralj') i kraj ('regija'). Afrikata ostvaruje se kao , a t' ('') i d' ('') su tipini akavski okluzivi. Suglasnik x ('h') ostvaruje se kao tipini velarni frikativ. Etimoloki zvuni umnici gube zvunost na kraju artikulacije (greb = grep 'grob'). Prijelaz l, n, t, d + j > lj, nj, t', d'. Fonemi s, ispred c, se ne ostvaruju (prajca, prajit' < prasca, prait'). Fonemi , se ispred t' i d' palataliziraju u ', ' (li't'e, da'd'a). Fonemi c i se ispred okluziva u pravilu ne ostvaruju (xrvaski, maka). Kod suglasnikih skupina na poetku rijei ne ostvaruje se niz okluziv+umnik

(enica, xt'i, ko, d'e). Ispred umnika t' prelazi u j (pokujstvo ='pokustvo'; vojka ='voka').

Naglasni sustav

Inventar ini pet naglasaka: (), (), (), (), () te nenaglaene duljine u slogu odmah ispred naglaenoga te iza nenaglaenoga.

Umjesto akavskog akuta esto se ostvaruje dugosilazni naglasak (jednga, tvojx). Uzlazni naglasci (), () nastali su kasnije i mogu se ostvariti u svakom slogu, osim u

zadnjem i u jednoslonim rijeima. Ti se naglasci ostvaruju oslabljeni uz istovremeno slabljenje i u sljedeem slogu tako da nastaje dojam dvoslonoga naglaska ( rt, zmj, kpt).

Morfologija

Ouvali su se brojni arhaini oblici, kao to je to sluaj i u govorima na drugim otocima junoakavske skupine.

29