Download pdf - Čudo Sa Hisara

Transcript
  • Cudo sa Hisara Poslednjih godina grupa arheologa, na celu sa prof. dr Miloradom Stojicem, pronasla predmete koji se ubrajaju u svetska otkrica Tri pronadjena predmeta od gvozdja na brdu Hisar, u neposrednoj blizini samog centra Leskovca, koje je pronasla ekipa arheologa iz Beograda i Leskovca na celu sa prof. dr Miloradom Stojicem, saradnikom Arheoloskog instituta u Beogradu, umnogome ce promeniti ne samo naucna saznanja o znacaju ovog nevelikog brda, nego i mnoga dosadasnja naucna uverenja.

    Na lokalitetu Hisar, iznad Leskovca, razgovarali smo sa profesorom Miloradom Stojicem i njegovim saradnicima o najnovijim istrazivanjima. Pricao nam je otvoreno, sa puno zadovoljstva o najnovijim saznanjima. Arheologijom se bavim od svog prvog radnog dana, trideset godina. Uglavnom sam orijentisan na Pomoravlje. Do sada sam imao vise od 40 samostalnih iskopavanja. Lokalitet Hisar istrazujem od 1998. godine pa do danasnjih dana. Na jugu Srbije sam istrazivao lokalitet Vrapce, kod Medvedje. Godine 1998. obavljena su mala iskopavanja na Hisaru i za nedelju dana dosli smo do oko hiljadu predmeta, tri puta vise nego sto je bilo do tada poznato u inventaru tzv. Brnjicke kulturne grupe, kojoj pripada i Hisar. Ta iskopavanja su bila utoliko vaznija jer je prvi put istrazivano jedno naselje. Do radova na ovom lokalitetu bile su poznate samo nekropole Brnjicke grupe, njih 16, i to uglavnom na Kosovu i Metohiji, Pesterskoj visoravni i Raskoj oblasti kaze profesor Stojic. Ova iskopavanja na Hisaru dala su arheolozima kljuc za istrazivanje ostalih lokaliteta Brnjicke kulturne grupe. Zahvaljujuci najnovijim istrazivanjima, broj

    lokaliteta Brnjicke kulturne grupe iznosi oko sto i svakim danom se taj broj povecava. Turoviceva gvozdena igla Prekretnicu u istrazivanju Hisara predstavlja pronalazak sada vec cuvenog gvozdenog predmeta koji je pronasao Scepan Turovic, saradnik Narodnog muzeja u Leskovcu, jedan veliki entuzijasta i, kako ja volim to da kazem, pravi duh ovog lokaliteta. On ne stedi ni vreme ni energiju, svakodnevno obilazi ovaj lokalitet, brine o njemu, obavestava me, prikuplja povrsinske nalaze i odnosi ih u leskovacki Narodni muzej nastavlja pricu o Hisaru prof. Stojic. Turovic je veli dalje prof. Stojic gvozdenu iglu poklonio Narodnom muzeju, ali tom predmetu niko tada nije pridavao posebnu paznju. Profesor Stojic podseca da je ta gvozdena igla pokazana u vreme jednog naucnog skupa u Leskovcu 2000. godine. Vise srcem i nekakvim osecajem nego erudicijom, procenio sam nastavlja prof. Stojic da bi tu iglu ipak trebalo povezati sa Brnjickom kulturnom grupom. U prilog tom misljenju isao je i njen izgled. U pitanju je predmet dugacak 64 centimetra. Po obliku taj premet podseca na igle slicne velicine iz perioda 13. i 12. veka p. n.e. kakve su proizvedene na Glasincu, naravno od bronze, ali i na nekim lokalitetima Brnjicke kulturne grupe na Kosovu i Metohiji.

  • Zahvaljujuci dobroj proceni Ministarstva kulture, dobili smo novac i 2000. godine obavili smo iskopavanja koja su imala za cilj da pokazu da li je zaista taj predmet tu nadjen i da li on zaista pripada Brnjickoj kulturnoj grupi. Ta istrazivanja, kao i sva druga, sproveli smo po vazecoj naucnoj metodologiji, ali smo ipak posebnu paznju posvetili tom kvadratu koji je bio obelezen cetiri rimsko, cetiri arapsko. I kada smo dosli do nivoa na koji nam je ukazivao gospodin Turovic, naisli smo na jedno ostecenje. Naime, polovina tog kvadrata bila je prekrivena kompaktnim kamenom, a druga polovina rastresitom zemljom.

    Pravi sok smo doziveli kada su obavljene odgovarajuce ekspertize koje su pokazale da igla ima neka tehnicko-tehnoloska svojstva koja nema nijedan predmet sa ovih prostora, a kako izgleda i nigde na planeti. Utvrdjeno je da osim elementarnog gvozdja u njoj nista drugo nije pronadjeno. To je bilo pravo cudo tako da su i strucnjaci koji su obavljali ogled bili zacudjeni. Druga odlika ovog predmeta jeste da na njemu ni u naznakama nema rdje, sto je svojevrsno cudo, jer je poznata karakteristika gvozdja da stvara koroziju, a treca karakteristika je da u gvozdenoj igli ni u tragovima nije bilo supljine. Taj predmet je, zapravo, od savrseno sabijenog gvozdja. Tehnolozi u Sartidu, gde su bila obavljena detaljna ispitivanja, bili su prosto sokirani, jer tako sabijeno gvozdje nigde nisu pronasli. Profesor Stojic veli da su posle tog pronalaska nastavljena intenzivna iskopavanja. Svake godine smo imali neke interesantne rezultate. Pronasli smo, na primer, jedan od najlepsih predmeta od slonovace ikada pronadjen na Balkanu. Otkriven je i ostatak rimskog bedema, koji ove godine vec prezentujemo javnosti, sto ukazuje na gradski karakter ovog lokaliteta. Ove godine smo, na primer, pronasli prekrasnu srebrnu fibulu iz 6. ili 5. veka pre n.e. Kao strucnjak mogu da kazem da u kategoriju svetskih otkrica spada pronalazak cak cetiri predmeta od masivnog gvozdja u najdubljem stratumu Brnjicke kulturne grupe, iz vremena oko 1350. godine pre n.e. Sada ni u promilima nema sumnje da smo potvrdili da je brnjicka zajednica sredinom 14. veka pre n.e. ovladala metalurgijom gvozdja i zanatstvom zasnovanom na gvozdju. Da cudo bude vece, u jednom rutinskom obilasku terena pomocu detektora, nedaleko od mesta gde smo pronasli cetiri predmeta, otkrili smo komad od 5-6 kilograma sirovog gvozdja spreman za zanatsku obradu, a 11. septembra, sto mi nije dalo mira, jedan saradnik nam je doneo gvozdeni premet koji je gotovo istovetan onom koji je Turovic pronasao 2000. godine nastavlja prof. Stojic. Sve ove cinjenice govore veli prof. Stojic da se na lokalitetu Hisar u 14. veku pre n.e. nalazio metalurski centar gvozdja i zanatski centar za njegovu preradu. Ovo treba okarakterisati otkricem ne samo za jednu regiju, za jednu oblast, nego globalne vrednosti. Ustaljeno je misljenje da su metalurgiju gvozdja pronasli Hetiti u 2. milenijumu pre n.e. oko 1450. godine, kada su i ovde Brnjicani proizvodili gvozdje i da se kasnije ta proizvodnja prosirila na Evropu veli prof. Stojic. Najnovija otkrica dramaticno menjaju sadasnja saznanja, sto znaci da je Evropa izumela tu tehnologiju, odnosno zanatstvo i to upravo ovde na Hisaru. Postavlja se pitanje sta dalje. Mislim da je dosao onaj trenutak kada bi ovaj lokalitet morao da se zastiti od svakog divljeg kopanja i mora strogo da se kontrolise, a podsetio bih da Hisar jos nije stavljen pod zastitu, sto je meni neshvatljivo, iako sam preduzeo korake jos 1998. godine ocenjuje prof. Stojic. - Do kraja radnog veka cu se posvetiti ovom lokalitetu, jer je on izuzetno zanimljiv zakljucuje prof. Stojic, uz naglasak da je ukupna povrsina Hisara vise od 132 hektara, a sada se radi na delimicnom istrazivanju onog dela gde ce biti izgradjen etno-arheoloski park na 24 hektara. Istrazeno je samo nekoliko stotina kvadratnih metara, pa ce biti potrebno nekoliko generacija,

  • mozda i hiljadu godina, dok se ovaj zanimljiv lokalitet potpuno ne ispita.

    Sa ovog lokaliteta imamo veli prof. Stojic tonu vrednog materijala i vise od cetiri hiljade zanimljivih predmeta. Usao u istoriju arheologije Scepan Turovic, arheolog amater, koji je pronasao cuvenu gvozdenu iglu istice da najveca zasluga za dosadasnja otkrica Hisara pripada prof. Miloradu Stojicu, koji nije stedeo ni vreme, ni energiju da se istrazi ovo brdo iznad Leskovca. Gvozdenu iglu sam pronasao 1999. godine. Slucajno sam dosao do tog otkrica. Video sam siljak igle, i kao stalni saradnik Narodnog muzeja poceo sam da iskopavam na tom mestu spahlom od koje se nikada ne odvajam zapocinje pricu Scepan Turovic, veliki zaljubljenik u arheologiju i Hisar. Ta igla je u Narodnom muzeju stajala godinu dana i tada nikoga nije posebno zanimala. Turovic u sali veli da je bio spreman da je proda za 1.000 maraka, ali niko nije ispoljio interesovanje. Sada bi, medjutim, dali i pet puta vise kaze Turovic. Turovic veli da se istrazivanjem bavi od sezdesetih godina minulog veka, a intenzivno dvadesetak godina. U poslednjih petnaestak godina istrazuje Hisar. Za dosadasnji rad nije dobio nikakvu nagradu Narodnog muzeja i lokalne samouprave, ali dodaje da mu zbog toga nije nimalo zao. Najvaznije je da se o njemu zna i daleko od Leskovca. Bavim se sakupljanjem zanimljivih knjiga, razglednica, starog novca. Sve sam poklonio Narodnom muzeju u Leskovcu. Radni vek uglavnom sam proveo u Domu ucenika i studenata kao kuvar cevabdzija kaze Turovic. Sem kada je lose vreme, Scepan Turovic je stalno na Hisaru sa svojim drugarima koji pod budnim okom prof. Milorada Stojica revnosno istrazuju ovaj lokalitet. Ja sam istinski zaljubljen u Hisar i istrazivacu ga do kraja zivota kaze Scepan Turovic, covek iz arheoloske citanke.

    izvor: Politika


Recommended