Tarik Hadžalić IV-4

Bosanski jezikGREEN

Bosanski jezik

Šta je bosanski jezik?

Bosanski jezik je južnoslavenski standardni jezik zasnovan na štokavskom narječju koji koriste uglavnom Bošnjaci, ali i značajan broj ostalih osoba bosanskohercegovačkog porijekla.

Dobardan

Bosanski je službeni jezik u Bosni i Hercegovini, uz srpski i hrvatski, u Crnoj Gori jedan

od službenih, a regionalni, odnosno priznati manjinski jezik u Srbiji (Sandžak), Sjevernoj

Makedoniji i na Kosovu.

% Gdje se sve upotrebljava bosanski

jezik?

Bosanski jezik

Pisma bosanskog jezika su latinica i ćirilica, mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su bosančica i arebica.

Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.

Pisma i nauka

Bosanski jezik

Koristi stanovništvo u zapadnoj, srednjoj i južnoj Bosni (Travnik, Bugojno, Zenica, Livno) i na sjeveru Hercegovine. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci i

Hrvati.

Koriste stanovnici širokog pojasa od Sarajeva na jugu do Tuzle na sjeveru, sa centrima u Sarajevu, Kladnju, Brezi, Srebreniku,

Tuzli, Zavidovićima, Olovu, Visokom, Fojnici, Kaknju. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci i Hrvati.

Koriste Bošnjaci u području srednje i istočne Hercegovine (Čapljina, Stolac, Nevesinje), istočnoj Bosni (Goražde, Višegrad, Rogatica), te u

većem dijelu Crne Gore i dijelu Srbije (Nikšić, Pljevlja, Prijepolje), kao i stanovnici većih gradova (uključujući i one protjerane iz gradova

kao Teslić, Prijedor, Banja Luka, Doboj, Zvornik, Vlasenica). Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i Hrvati.

Istočnohercegovacki dijalekt

Zapadnobosanski dijalekt Istočnobosanski dijalekt

Koriste stanovnici istoka Crne Gore i jugozapada Srbije (Podgorica, Bijelo Polje, Novi Pazar). Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci, Crnogorci i Srbi.

Zetsko-južnosandžački dijalekt

Bosanski jezik

Sistemi dijalekata

Faze razvoja bosanskog jezika

Prva faza razvoja odvijala se u periodu

srednjovjekovne Bosne između ostalog i u

jednom posebnom vidu originalnog stvaralaštva

na stećcima. To je takozvana kamena

književnost

Bosanski jezik

Druga faza bila je u tursko doba, kada je bošnjačka pisana tradicija u

toku četiri vijeka osmanlijske vladavine imala svoja tri vida: prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku,

drugi je pravac stvaralaštvo na turskom, arapskom i perzijskom

jeziku, a treći je alhamijado literatura, književna tvorevina na

narodnom jeziku i arapskom pismu.

Treća faza je u doba austrougarske, kada naziv bosanski jezik postaje i službeni

naziv za jezik u Bosni i Hercegovini. Godine 1890. izašla je Gramatika

bosanskoga jezika Frane Vuletića za srednje škole. Ova gramatika bila je u upotrebi do 1911. godine. U to vrijeme

svoj materinji jezik nazivaju bosanskim i autori različitih udžbenika Ibrahim

Edhem Berbić, Sejfo Proho, Ibro Salih Puška, Džemaludin Čaušević, Arif Sarajlija i drugi. Ovaj naziv je u

upotrebi do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini.

Bosanski jezik

Četvrta faza razvoja bosanskoga književnog jezika nastaje u jugoslovensko

doba, kada je stasala nova generacija pisaca kao što su Hamza Humo, Hasan

Kikić, Zijo Dizdarević, Ahmet Muradbegovicć, Alija Nametak, Enver Čolaković, Skender Kulenović i njegov

roman "Ponornica", Mak Dizdar i njegova poezija - "Kameni spavač" koju smo

promovisali u Bosanskoj biblioteci, Meša Selimović sa romanima "Derviš i smrt" i "Tvrđava", Ćamil Sijarić, Dervič Sušić i

mnogi drugi.

Peta faza je u najnovije bosansko doba, tj. posljednje

decenije XX. vijeka, koja je i najpresudnija u razvoju

bosanskoga književnog jezika. Uoči samog rata 1991. Dževad Jahić objavljuje knjigu "Jezik

bosanskih Muslimana", a Senahid Halilović "Bosanski

jezik".

Bosanski jezik

SALUT

BONJOUR

Dosta je o prošlosti...šta je sa sadašnjim bosanskim jezikom?

Iz prethodne razvojne faze standardni bosanski jezik naslijedio je mnoga rješenja pri kojima se ostaje i od 1991. nadalje. Kad je riječ o odabiru idioma kojim će se javno govoriti i pisati, izbor je pao na štokavštinu

istočnohercegovačkog tipa, još u XIX stoljeću. Standardna novoštokavština u BiH - što prirodno, samostalno, što zahvaljujući uplivu normiraca - u hodu je prihvaćala ponešto iz ovdje preovladavajuće zapadnoštokavske

dijalekatske osnovice te iz gradskih sredina. Tim putem bosanski standardni jezik nastavlja, u toliko prije što to istodobno znači i jače vezivanje za tradiciju i autohtone jezičke vrijednosti. Međutim, u standardnome bosanskom

jeziku dugo će se još boriti za prevlast pojedine zapadnoštokavske i istočnoštokavske crte, te će norma bosanskoga jezika zadugo biti obilježena dvostrukostima i višestrukostima.

Današnji jezik

Pisma

U bosanskome jeziku danas se koriste dva pisma - latinica i ćirilica.. Ovo je pitanje završeno; oba su pisma ravnopravna i potrebno ih je

usvojiti u prvim godinama osnovne škole - oba treba da uživaju potpunu slobodu upotrebe. Dakle, iza nas je prva faza razvoja

bosanskoga standardnog jezika, faza grafizacije (usvajanje sistema pisanja i uspostavljanje ortografskih pravila); sada uporedo teku druga i treća faza, tj. standardizacija (proces u kome jedan jezik

postaje široko prihvaćen u cijeloj zajednici kao naddijalektalna forma) i modernizacija (proces u kome jezik postaje jednak ostalim

razvijenim jezicima), pri čemu je standardizacija u vidnom zaostajanju.

Bosanski jezik

HOLA

Modernizacija jezika podrazumijeva ekspanziju leksikona, najčešće posuđivanjem iz drugihjezika; razvoj novih stilova i dr. U praksi je često odnos spram posudbenica emocionalan; jezička politika može biti puristička, tj. usmjerena na tzv. "čišćenje" jezika od tuđica i zamjenjivanje posudbenica novim kovanicama. Ovo dobro funkcionira ukoliko kovanice postanu općeprihvaćene; pokušaji "čišćenja" jezika, međutim, mogu i propasti (ukoliko supozajmljenice već u redovnoj upotrebi). Mi nemamo naročita razloga za naglašeni purizam.

BYE!

Posudbenice

Ovdje nas najprije zanima odnos prema najbližem: prema hrvatskom i srpskom jeziku u BiHi općenito prema hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku. Isključivo štetu donosilo nam jepolitiziranje jezičke problematike (osobito nestručno) u vremenu koje je obilježeno standardnom novoštokavštinom i uopće nerijetko ispoljavanje negativnog odnosa prema bosanskom jeziku.Sličnosti s drugima također nam ne trebaju smetati.

Općelingvistička je zakonitost da su jezici sličniji što je gušća mreža u komunikaciji; tako u nas istodobno djeluju komunikacija - ka nivelaciji, I simbolička funkcija, koja ponekad zna biti prenaglašena - ka divergenciji. Pojmom kontrastivna samoidentifikacija označava se osjećaj članova jedne nacije da su ujedinjeni i da se identificiraju sa drugima koji govore isti jezik, a stoje u kontrastu, razdvojeni su od onih koji ga ne govore.

JE SUIS JOLIE

Odnos prema drugom, drugačijem

Bosanski, hrvatski i srpski dijele temeljnu gramatiku (morfologiju i sintaksu), dok stepen slaganja u ostalim granama, od fonetike do stilistike i leksika varira – od većih podudaranja do dosta izraženih razlika. Za

bitnost jezika nije toliko važan stepen razlika ili sličnosti standardnih jezika kao sistema: svaki je standardni jezik otvoreni sistem karakteristične strukture i zakonitosti među povezanim disciplinama

sistema, pa je to i presudna činjenica za utvrđivanje opstojnosti jezika.

Bosanski jezik

Tarik Hadžalić IV-4

Hvala na pažnji!

GREEN