Mauro Lacovich
BLEKI SE SELITerapeutska priča za djecu
ISBN 978-953-49030-0-1 (PDF)
Naslov izvornika: Bleki se seli
Mauro Lacovich
Copyright Mauro Lacovich© 2020.
Vlastita naklada: Mauro Lacovich
URL: http://kibernaut.com/Bleki_se_seli.pdf
Autor: Mauro Lacovich
Urednica: Petra Kapović Vidmar
Lektor: Leontin Čapo Milenić
Grafički dizajn: Mauro Lacovich
Ilustracije: pixabay.com i freepik.com
Sva autorska prava pridržana. Ova knjiga u potpunosti je besplatna za korištenje. Zabranjen je bilo kakav oblik prodaje ili korištenje ove knjige u svrhu zarade. Zabranjeno je kopiranje ove priče ili njenih dijelova bez
navođenja autora.
Rijeka, 2020. godina
Mauro Lacovich
Bleki se seli
Početak
Postoji jedna šuma puna raznovrsnih staba-la. U njoj žive velika stabla, mala stabla, stabla kojima u jesen pada lišće i stabla koja su uvijek zelena. Neka stabla imaju zeleno, a neka žuto ili crveno lišće. Sunce se trudi podjednako obasjati sva stabla tako da ona mogu rasti i širiti grane. Po tim će granama ptice savijati svoja gnijezda, a vjeverice skakati.
5
Jedno od tih stabala je veliki stari hrast. Toli-ko je velik da u njemu žive čak tri obitelji vjeve-rica, a devetero ptica ima gnijezdo na njegovim granama. No, ova naša priča započinje ispod tog hrasta.
Među korijenjem starog hrasta svoj je dom uredila zečja obitelj od tri člana. Mama zečica, tata zec i mali zec – Bleki.
6
Nova šuma
Sve je počelo jednog sasvim običnog dana kad je sunce izašlo i obasjalo šumu. Sunčeve zra-ke probile su se kroz gusto korijenje podzemne kućice i dotakle Blekija. Probudio se i ugledao mamu i tatu kako sjede za kuhinjskim stolom i ozbiljno razgovaraju. Nije znao o čemu razgova-raju, ali osjetio je da je nešto jako važno. Bio je to jedan od onih trenutaka kada je osjećao da se ne-što važno dešava, a nitko mu nije ništa govorio.
„Kao da nisam već dovoljno velik!“ razmiš-ljao je u sebi.
„Bleki, dođi“, ozbiljno mu je rekla mama, a on se pravio da spava.
Začudio se što ga mama nije ponovno po-zvala, već je samo nastavila razgovor s tatom. To
7
mu je bilo toliko čudno da je morao ustati da bi vidio zašto ga je zvala.
„Bleki“, ozbiljno je započeo tata i zastao pa pogledao u mamu kao i onaj put kad su mu rekli da mu je nestala duda.
„Bleki, odlučili smo se preseliti u drugu šumu“, rekla je mama.
„Preseliti? Što to znači?“ upitao je Bleki sav zbunjen.
„To znači da idemo živjeti u drugu šumu. Odlazimo iz naše šume.“
„Odlazimo?!“ briznuo je u plač Bleki. „Kako odlazimo? A naš vrt? A moji prijatelji?“
„Za vrt će se pobrinuti susjedi, prijatelji će
slati pisma, kao i ti njima!“Uzalud su ga mama i tata pokušavali smiriti,
plakao je cijeli dan i nije htio slušati ni razgovara-ti o brzim pticama s pismima ni novim prijatelji-ma. Nije mu bilo do jela, čak nije htio jesti ni svoj najdraži kolač od mrkve.
Mudra sova
Pala je noć, a Bleki je plačući zaspao. Tu noć je sanjao da se izgubio u novoj šumi, kako ga je ulovio vuk, kako je bio sam i bez prijatelja.
Kad se probudio, mama i tata ponovno su razgovarali za kuhinjskim stolom. Na trenutak je pomislio je kako je priča o promjeni bila dio ružnog sna. Bio je dovoljan jedan mamin pogled i raširene ruke kojima ga je pozvala u zagrljaj da shvati da to nije bio san.
Utopio se u maminom mekom toplom kr-znu, i dok je tako naslonjen na njena prsa slušao kako joj srce ubrzano lupa, istovremeno mu je smirenim i tihim glasom govorila: „Hrabri moj Bleki, bit će sve u redu. Moraš odlučiti što ćeš po-nijeti od svojih stvari jer nećemo moći sve poni-jeti. Ptice koje će nam pomoći neće moći puno nositi“.
Primijetio je suze u maminim očima dok mu je to govorila.
Odlučio je prošetati, pa je izašao. Čim je za-tvorio vrata svoje kućice počeo je plakati. Hodao je tako plačući kad je začuo: „Hej, Bleki, zašto plačeš?“
Bleki je gledao oko sebe ne bi li shvatio otku-da je došao taj glas.
„Pogledaj gore!“ začuo je ponovno taj glas.Kad je pogledao prema gore ugledao je staru
sovu.„Zar sove ne spavaju danju?“ upitao je.„Spavaju, ali ja ne mogu spavati pa sam izašla
na svježi zrak. Zašto plačeš?“Bleki je tada ispričao sovi o užasnim snovima
koje je imao tu noć, o strahovima koji ga muče i roditeljima koji ne razumiju da on želi ostati ov-dje.
Sova mu je tada rekla da su njegovi roditelji, kao i mnogi drugi roditelji, doznali da se u blizini ove šume gradi tvornica, a upravo je ta tvornica razlog zašto su se mnogi odlučili napustiti šumu. Bleki nije shvaćao zašto je to problem.
12
„Tvornice uvijek unište prirodu oko sebe. To znači da će šuma biti puna crnog dima, pa stabla i biljke neće moći proizvesti dovoljno hrane za sve“, objasnila mu je sova.
„Ali tada se više neće moći živjeti u šumi!“ pobunio se Bleki.
„Tako je. I zato mnogi šumski stanovnici od-laze, pa čak i ja razmišljam preseliti se kod sestre u drugu šumu.“
„I nisi tužna?“ čudio se Bleki.„Zašto bih bila tužna?“„Pa izgubiti ćeš prijatelje, svoje stablo, sve što
imaš ovdje! Tamo nećeš imati ništa!“
13
„Nije to baš tako“, odgovorila mu je sova. „Nove prijatelje je moguće uvijek steći, a u ovu šumu uvijek ću moći doći u posjetu. Osim toga, uvijek možemo održavati kontakt s onima koji su daleko. Možemo im pisati pisma, a svaka šuma ima bar jednu čarobnicu koja ima magično ogle-dalo kroz koje se može razgovarati s onima koji su daleko.“
„Stvarno?“ čudio se Bleki. „Ja sam mislio da selidba znači da nikada više neću vidjeti ovu šumu i svoje prijatelje.“
Sova se nasmijala, a Bleki se osjećao malo bolje. Sad je ipak znao da selidba ne znači ono što je on mislio.
„I što ćeš ti raditi u novoj šumi?“ upitao je Bleki sovu.
„Prvo ću pronaći svoj novi dom, a ona kre-nuti u učenje novih vještina za novu šumu. Tko zna kakve me sve avanture čekaju!“
„Avanture?“ čudio se Bleki. „Da, avanture. Nisu sve šume iste. Svaka
šuma je drugačija. Šume se razlikuju po stablima, travi, cvijeću, ali i šumskim stanovnicima koji u njima žive. U nekima je puno zečeva, u nekima puno ježeva, a neke uopće nemaju stanovnika. A onda ću pronaći i nove prijatelje. Tko zna tko sve živi u toj šumi...“
Bleki je toliko pitanja postavljao sovi da nije ni primijetio koliko je sati. Poželio je ići kući, po-zdravio se i zahvalio sovi na razgovoru te se upu-tio svojoj kućici.
15
Igračke
Putem je razmišljao kako ta selidba možda i nije toliko strašna kako je on zamišljao. Zamišljao je kako pronalazi nove prijatelje, istražuje nove livade. Zamišljao je i kako tamo izgleda škola, pa i kakva hrana tamo raste.
Kad je stigao kući, rekao je mami da će po-četi pakirati svoje stvari. Mama se nije mogla načuditi otkuda takva promjena, a Bleki je cijeli dan birao što će ponijeti sa sobom. To je potraja-lo do dugo u noć, nije mu bilo lako odlučiti koje igračke uzima, a koje ostavlja. Pala je noć i svi su otišli spavati.
Iduće jutro, kad je svanulo sunce Bleki je ponovno otišao do sove, no spavala je. Odlučio je da je neće buditi već se vratiti navečer. Tijekom dana obilazio je s roditeljima prijatelje i pozdrav-
ljao se. Začudio se kad je otkrio da se mnogi od njih spremaju na selidbu. Neki u druge šume, a neki čak u istu kao i on. Odjednom je osjetio uzbuđenje, slično onome pred polazak u vrtić, a poslije opet pred polazak u školu, pa je zapisao tko ide u koju šumu, tako da si mogu slati pisma.
Kad se počeo spuštati mrak, uputio se do sove.
„Imam pitanje“, rekao je.„Reci“, odgovorila mu je sova.„Mnogo svojih igračaka i stvari koje sam
skupio u šumi neću moći ponijeti. Podijelio sam neke, ali ostalo ih je još puno...“
17
„Možeš ih pokloniti svojim prijateljima koji ostaju u ovoj šumi, kao i prijateljima koji odlaze, a potrebne su im. A možeš ih i odnijeti do bora na kojem živi vrana Crna. Ona voli sakupljati stvari koje zatim poklanja onima kojima su potrebne.“
Bleki je bio oduševljen savjetom. Pohitao je kući i pripremio sav višak stvari za razdijeli-ti. Iduće jutro, pozvao je sve svoje prijatelje da uzmu što žele, a ostalo su zajedno odnijeli kod vrane Crne.
18
Odlazak
I tako je došao i njihov red za odlazak. Ptice koje su pomagale pri selidbi, donijele su im pred kuću košaru u koju su se smjestili sa svojim stva-rima. Bleki je tada shvatio kako će se seliti – ptice će nositi košaru.
Bleki se užasavao same pomisli takvog pu-tovanja. Pa uvijek su mu govorili da samo ptice mogu letjeti! Što će biti ako im košara ispadne? – pitao se.
Tada mu je mama ispričala legendu o Jeze-ru Žednoga Zeca. Priča je nastala jednom davno kada je zec putnik iz daleke šume, gdje su posto-jali samo potoci, dospio u šumu s jezerom. Htio se napiti vode i uplašio svog odraza u vodi. Pro-veo je cijeli dan pokušavajući otjerati tog drugog zeca, dok mu leptir nije rekao da je to samo odraz.
19
Tada je to jezero prozvano Jezero Žednoga Zeca, a taj zec je naučio da se sa strahom treba suočiti.
Bleki je shvatio. Ovako ili onako, morat će le-tjeti, pa je bolje da se suoči sa strahom. Ušao je u košaru.
Ptice su začas podigle košaru visoko u nebo. Bleki je nakon deset minuta smogao hrabrosti i otvorio oči. Uši su mu poskočile uvis od iznena-đenja. Ono što je vidio bilo je preeeekraaasno! Bleki je bio oduševljen onime što vidi. Po prvi puta je vidio kako njegova šuma izgleda iz zra-ka. Sve je izgledalo tako maleno! Vidio je čak i dio gdje je šuma posječena da bi se gradila tvor-nica. Promatrajući tako svijet pod sobom nije ni primijetio koliko je vrijeme brzo prošlo te da su stigli u novu šumu.
„Ne brini, kad budeš htio posjetiti svoju sta-ru šumu, odvest ćemo te. Nositi samo tebe biti će puno lakše nego ovako punu košaru“, rekla mu je jedna od ptica.
Nova šuma
U šumi ih je dočekao jež Mrki s kojim su se roditelji dopisivali i dogovorili da im pronađe novu kućicu. Odveo ih je do velikog bora u čijem korijenju ih je čekao novi dom.
„Mama, mama! Vidi!“ vikao je Bleki. „Ovo je dvostruko veća kućica od naše prošle!“
Bijelko i Sivonja
Umorni od puta, odmah su otišli spavati. Kad se iduće jutro probudio Bleki, nije znao
gdje je i prvo pomislio da je da je sanjao let u košari i dolazak u novu šumu. Izašao je van, ali nije ugledao svoje susjedstvo, što ga je na trenu-tak rastužilo. No, ugledao je dva zeca kako nešto čupaju iz zemlje.
23
„Tko si ti?“ upitali su ga isti glas.„Ja sam Bleki. Upravo sam se doselio ovdje“,
odgovorio im je.„Onda nam pomozi“, odmah su odgovorili.
„Naišli smo da ovu divlju mrkvu, ali presnažna je za nas.“
Bleki im se odmah pridružio i zajedničkim snagama uspjeli su iščupati mrkvu. Bila je zaista velika, pa su ju podijelili na tri djela i svatko je svoj dio ponio kući.
Zečevi koje je sreo govorili su skroz druga-čije, ali on ih je nekim čudom razumio. Bijelko i Sivonja izgledali su veselo i razigrano. Dogovorili su se opet naći ovdje popodne da se bolje upo-znaju.
Mama i tata bili su iznenađeni kad je Bleki donio doručak i što je tako brzo našao nove pri-jatelje. Rekao im je da selidba možda stvarno nije bila loša ideja.
Isto popodne, novi prijatelji Bijelko i Sivonja upoznali su ga s ostalim zečevima u šumi, ali i s
ježevima i jednim dabrom. Tako je brzo stekao mnogo novih prijatelja. Svaki dan su se družili, a oni su mu pokazivali šumu i njene tajne. Ova je šuma bila toliko drugačija od one koju je on po-znavao, pa su avanture bile svakodnevne.
U ovoj šumi rasle su i neke biljke koje nikada ranije nije vidio, tako da je imao priliku okusiti i novu hranu. A i škola je bila drugačije organizi-rana i više mu se svidjela.
25
Redovito je pisao svojim prijateljima u staroj šumi, a i onima koji su se preselili u nove. Tako-đer im je slao poklone, najčešće u obliku hrane koju bi otkrio u ovoj šumi. Upoznao je i šum-sku čarobnicu koja mu je rekla da kad god poželi može koristiti njeno magično zrcalo, tako da se mogao vidjeti i razgovarati sa svojim prijateljima.
„Ova selidba je ipak bila dobra avantura“, za-ključio je Bleki.
27
O autoru
MAURO LACOVICH, prof., dipl. psiholog, psiho-terapeut. Rođen je u Rijeci (Hrvatska), trenutno živi u Irskoj.
Kao psihoterapeut koristi priče, pogotovo u kontekstu hipnoterapijskog rada. Re-dovito održava radionice te-rapeutskih priča za djecu, koje su namijenjene stručnjacima i roditeljima.
Mnoge njegove priče nastale su u trenutku dok ih je pripovijedao, pa nisu zapisane već žive usmenom predajom usavršavajući se svakim pri-povjedačem koji u iste unese dio sebe.
28
Autor je knjiga “Ima jedna priča...” i “EKALLIM” te koautor “7 putovanja - terapeut-ske priče za djecu”. U pripremi su nove knjige.
U slobodno vrijeme uči svirati klavir, trenira Tai Chi i Qi Gong.
Kontakt: [email protected]
Stranice:
www.kibernaut.com
www.facebook.com/imajednaprica
www.facebook.com/ekallim
www.goodreads.com/author/show/17257041.Mauro_Lacovich
ISBN 978-953-49030-0-1
Recommended
