Transcript
Page 1: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ

UreĊivaĉki odbor

Samir Arnautović

Muhamed Filipović, predsjednik,

Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA LOGIKE

Urednik

Muhamed Filipović

Sarajevo -Publishing

1999.

Page 2: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

1:16

IBRULJ, Nijaz Filozofija logike / Nijaz Ibrulj. - Sarajevo : Sarajevo-Publishing, 1999. - 246 str. ; 21 cm. -(Biblioteka Logos)

Bibliografske i druge bilješke uz tekst

COBISS / BIH-ID 6786054

αίών παις έζην παίζων, πεζζεύων · παιδός ή βαζιληιη.

ISBN 9958-21 - 112-2

Page 3: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

7

PREDGOVOR

Aktivnost integracije i distribucije proţima cjelokupni čo-

vjekov jezik, mišljenje i djelovanje; njegov praktični i teorijski

um, uz pomoć malog broja operacija (konjunkcija, negacija,

kvantifikacija) koje čine logičke konstante, sabire i razdjeljuje

varijabilne elemente jezika, svijeta i mišljenja u beskonačne ko-

načnosti (skupovi, klase, relacije, atributi) u kojima se koreliraju

realne stimulacije i virtualne simulacije, čijom se konstrukcijom,

rekonstrukcijom i dekonstrukcijom formiraju i transformiraju

"dobro ureĎene formule" jezičko-gramatičkih i mentalno-psiho-

loških struktura koje se u svijetu saznanja imenuju pojmom svi-

jeta, pojmom jezika, pojmom duha. Svijet pojmova, koji se uzi-

ma u kvantificiranoj formi govora / "(x) (Fx) I kao realni ili egzis-

tentni, a u substitutivnoj formi / " { x : Fx}" I kao virtualni ili sub-

zistentni zbog apstraktnosti klasa i relacija, konstruira mreţu

multipliciranih logičkih općenitosti, njihovih relacija ili zakonitih

sukcesija koje se mogu izraziti, parafrazirati i prevesti iz jedne

notacije u drugu salva veritate ed salva congruentia. Vanjsku

stranu ove aktivnosti producira promjenljivi kritički i analitički

idiom (ontološki, matematički, pragmatički, semantički) koji je

usmjerava na odreĎenu vrstu karakterizacije ili tematizacije te-

meljnog filozofskog problema jednomnogo. Unutarnju stranu

ove aktivnosti potpuno odreĎuje ideal, u jednom pravcu ideal

jednoznačnosti ili jednostrukosti, u drugom pravcu ideal mno-

Page 4: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

8 9

goznačnosti ili mnogostrukosti: gramatičko/jezičke, logičko/ka-tegorijalne ili ontološko/analogijske.

Ideal jednoznačnosti, koji je vodio ontološki idiom karak-terizacije relacije bitka i trpnosti koje mu pripadaju po sebi, izaţen je u Aristotelesovoj henologici stavom ημ όκ θέβεηαζ

πμθθαχώζ; u teoriji o logici termina, poznatoj pod nazivom Proprietates Terminorum, izraţen je utvrĎivanjem svojstava koja dobijaju termini u njihovoj upotrebi kao significatio ili supposi-tio; kod Leibniza u ars combinatoria (lingua characteristica i lingua ratiocinator), u diferencijalnom i infinitezimalnom ra-čunu; u Kantovoj transcendentalnoj logici jednostrukom (empi-

rijskom) upotrebom čistih formi saznanja; kod Fregea u proširi-vanju saznanja kroz

iWiedererkennungsurteiIe", te razlikovanju

smisla i značenja izraza; u Carnapovoj fenomenalističkoj orijen-taciji "racionalne rekonstrukcije" ili orijentaciji na iskaze opa-ţanja (motrenja); u Tarskijevoj rekurzivnoj definiciji (Konven-cija T) i semantičkoj unifikaciji varijabli.

Ideal mnogoznačnosti ili mnogostrukosti začinje se novim pojmom beskonačnosti ("konačna/prava/beskonačnost", "Eigen-tliche-Unendlichkeit") ili sa Cantorovom teorijom skupova (Ma-nnigfaltigkeitslehre), i razvija u Benthamovoj i Fregeovoj ekspli-kaciji kontekstualne definicije; u Wittgensteinovim jezičkim ig-

rama, Russellovoj teoriji konačnih opisa, Austinovoj mnogostru-kosti upotrebe govornih radnji ili izgovaranja rečenica {utterance of sentences); u Strawsonovom razlikovanju stilova uvoĎenja singularnih i generalnih termina u govor; u Quineovom rela-tivnom empirizmu sa tri negativne teze: μ ontološkom relati-vitetu, nedokučivosti refernecije i neodreĎenosti prevoda; u Da-

vidsonovom aposolutnom empirizmu ili radikalnom holizmu; u Putnamovom internalističkom razlikovanju istine i racionalne prihvatljivosti, te u Rortvevom strogom holizmu ili pragmati-zmu/etnocentrizmu .

Bilo daje voĎen idealom jednoznačnosti, bilo idealom mno-

goznačnosti, kritički i analitički idiom je stalno za logiku otvarao

pitanje ontoloških i epistemoloških pretpostavki aktivnosti inte-

gracije i distribucije elemenata misaonih, jezičkih, i fizičkih

struktura. U tom se smislu filozofija logike pokazuje kao po-

dručje istraţivanja mreţe odnosa izmeĎu logičke/kategorijalne i

ontologijske/analogijske općenitosti, područje na kojem, povo-

dom formalne logike, niču ontološka i epistemološka pitanja μ

porijeklu i primjeni onog logičkog, μ vrsti i egzistenciji entiteta

na koje se izraţene logičke forme odnose, te pitanja μ egzistenciji

(realnosti) ili subzistenciji (virtualnosti) samih logičkih formi.

Usvajanje i upotreba skraćene ili proširene notacije singularnih

elemenata (vlastita imena) i denotacije skupova elemenata (pre-

dikati), predstavljanje sistema multiplicirane logičke općenitosti

u sistemu znakova, prirodnog ili artificijelnog jezika, pitanje μ

egzistenciji ovih općenitosti, te pitanje μ njihovom porijeklu i

primjeni, čini jedinstvo problema filozofije logike u njenim ra-

zličitim koncepcijama: ontološkoj ili metafizičkoj, atomističkoj

ili analitičkoj, te holističkoj ili holofrastičkoj. Logika se, kako

kaţe Wittgenstein (Tractatus), mora brinuti μ samoj sebi. Jezik

se, kako kaţe Wittgenstein, (Philosophische Grammatik) mora

brinuti μ samom sebi. Filozofija logike se mora brinuti i ο logici

i ο jeziku. Ta briga ispunjava ovu knjigu.

* * *

Knjiga koju predajem javnosti na prosudbu nastala je sa-

ţimanjem širih istraţivanja provedenih u doktorskoj disertaciji

pod naslovom Filozofija i filozofija logike. Prilog istraživanjima

ontoloških i epistemoloških pretpostavki logike, koju sam odbra-

nio 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Profesoru

Muhamedu Filipoviću, koji je bio mentor toga rada, dugujem

filozofski odnos prema temeljnim logičkim problemima. Bez tog

Page 5: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

10 11

odnosa logička istraţivanja bi "spala na tri slova" (konjunkciju, negaciju, kvantifikaciju) i njihovu kanonsku notaciju, logika bi bila potpuno izolirana iz filozofije i odvojena od temeljnih filo-zofskih pitanja.

Misli koje su ovdje izloţene mišljene su dok su barbarske

horde sa brda palile Sarajevo, ubijale njegove graĎane i topov-skom paljbom "razvlačile pamet" njegovih stanovnika. Pitanje: da li je logika univerzalno prihvatljiva? - distribuiralo se u pi-tanja μ minimumu i maksimumu racionaliteta, te μ minimumu i maksimumu moralnosti. Autor je došao do spoznaje da u "ljud-skim stvarima" samo forma ţivota moţe biti forma dokaza, tj.

da minimum istine zahtijeva minimum morala, a da trunka morala započinje sa trunkom istine. Da bi odagnao loše misli koje su uvijek vezane uz pitanje μ istini i moralu, autor je krenuo putem karakterizacije onog logičkog, putem kojim je jedino bilo moguće dospjeti do tolerancije, širokogrudnosti, univerzalnosti i njihove rekurzivnosti u čijoj se mreţi onda (tek) mogu procje-

njivati "ljudske stvari". Profesoru Andreju Uleu iz Ljubljane i profesoru Rasimu Muminoviću iz Sarajeva zahvaljujem za ljud-ski odnos koji su iskazali u, - za mene -, teškim trenucima, kojih je u ratu i nakon rata bilo napretek.

Autor, 1998.

S araj evo-Ljubljana

UVOD

Filozofija koja se začela polovinom XX stoljeća obiljeţila

je ovo vrijeme antiesencijalističkim i postmetafizičkim zahtje-

vima za falibilnim, relativnim, pragmatičkim, internalističkim,

holističkim, inkomenzurabilnim, znanstvenoanarhističkim i mo-

dalnim/devijantnim racionalitetom, koji na temelju izmjenjenog

kritičkog i analitičkog idioma istraţivanja unutar znanosti, logike

i jezika traţi sve veći prostor za spoznavanje epistemološkog

objekta kroz kontingenciju jezika, sopstva i društva, kroz odbaci-

vanje ekonomije mišljenja sprovedene u kanonskim

notacijama simboliĉke logike i povlaštenim epistemologijama

u povlaštenim diskursima, kao i kroz odbacivanje

metodoloških principa kao vječnih i nepromjenjivih logičkih

zakona.

Od Cantorovog oduševljenja izrečenog tvrdnjom alles

moglich, a zapisanog u njegovom čuvenom spisu Grundlagen

einer allgemeinen Mannigfaltigkeitslehre iz 1883., koji je bio

odgovor na Kantov "horror infiniti"1 ili ograničavanje saznanja

na predmete mogućeg iskustva i ostavljanje transcendentnog iz-

van spoznaje, pa do Feverabendovog znanstveno/anarhičkog

anything goes, značajno je promjenjen pojam epistemologije:

Cantorov epistemološki optimizam, pronaĎen u jednom sasvim

novom pojmu beskonačnosti, u pojmu Eigenuich-Unendliche ili

u konceptu transfinitnih skupova, značio je da je sve moguće

1 Cf. Cantor, G. (1962): Gesammelte Abhandlungen mathematischen und

philosophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim. S. 173)

Page 6: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

14 15

moţe se osloboditi pitanja ο vrsti i egzistenciji entiteta na koje se

odnose logičke forme, logičke varijable i logičke konstante,

lingvističke univerzalije i lingvističke partikularije, a s druge strane

niti pitanja da li su logičke forme samostalne, da li imaju svoju

egzistenciju u umu ili u nekom vječnom i nepromjenjivom svijetu

formi, ili nastaju povodom odreĎenog vanlogičkog sadržaja, drugim

riječima: da li su potpuno autonomne, apriorne i vaţeće u svim

mogućim svjetovima i u svakoj mogućoj upotrebi, ili se potpuno

poklapaju sa formama jezika i upotrebom/izgovaranjem rečenica, ili

su čak samo odraz ekstra-lingvističkih ili ekstra logičkih sadrţaja ili

procesa i stimulacija.

Aristoteles je odnos stvari, rijeĉi i pojmova izgradio na su-

protstavljenosti podmeta (ηό ύποκείμενον) i priroka (ηό καηε-

γορούμενον), kao jednu konvertivnu relaciju: ono stoje u jednoj

formi podmet u drugoj moţe biti prirok, a što je prirok moţe biti

podmet. Time je dovedena u meĎuzavisnost struktura misli i struktura

jezika, no ono što je ontološka osnova koja je zajednička tim

strukturama jeste samorelacija: prva supstancija ne moţe biti prirok.

Time je pitanje jezičkih univerzalija ili ontološkog statusa

nereferentnih riječi koje je bilo kod Platona pokrenuto i kojima je

odreĎen ontološki status u logičkom prostoru (referentne samo u

logičkom prostoru) postalo otvoreno za novu redefiniciju. Aristoteles

je time otvorio put Porfiriju za pitanje ontološkog statusa onog

logičkog. U pismu svom prijatelju Hrizariju, u kojem naglašava

vaţnost ispravnog shvatanja kategorija za mišljenje, trudeći se da mu

ih ukratko razjasni i prikaţe njihovu funkciju, Porfirije u prikladnom

uvodu u Aristotelesove kategorije poznatom pod naslovom Δζζαβωβή

(lat. Isagoge) na jednom mjestu kaţe:

Upravo što se tiče pitanja ο rodovima i vrstama, da li nekako

bivaju ili su zasnovani samo na pukim pomislima, te da li su,

ako nekako bivaju, što tjelesno ili pak netjelesno, te konačno,

da li su što odvojeno ili su u čemu osjetilnom: ο ovim uzdrža-

vam se da govorim, budući je takva rasprava ponajdublja i

traži drugo obuhvatnije istraživanje6

Ovo će mjesto postati izvor srednjovjekovne rasprave μ uni-

verzalijama, a u suvremenoj analitičkoj filozofiji, kako u njenom

atomističkom tako i u holističkom konceptu, pretvoriće se u pitanje μ

jezičkim univerzalijama, pitanje μ ontološkom statusu referentnih i

nereferentnih izraza.

U jednom drugom smislu filozofiju logike je ocrtao Bochenski

uspostavljajući jasnu razliku izmeĎu formalne logike, metodologije i

filozofije logike. Kada se postavi pitanje μ samoj logici i μ prirodi

njenih zakona, onda se zapravo dolazi do sljedećih nedoumica:

"O čemu se tu radi? Ο jezičkim tvorevinama, psihološkim

procesima, objektivnim strukturama ili, pak, μ stanjima stva-

ri? Staje, zapravo, jedan logički zakon? Otkuda znamo daje

on istinit? I moţe li se, uopće, u tom kontekstu govoriti μ

istini? Vaţe li logički zakoni 'po sebi' ili su samo puke pret-

postavke? - Dalje: logički zakoni često sadrţe izraz 'za sve'.

Šta on stvarno znači? Postoji li, uopće, nešto općenito? Ako

postoji: gdje ga treba traţiti: u psihološkom, u objektivnom

ili u realnom - ili, moţda, samo u jezičkom području? Bjelo-

6 Cf. Porphyrii Isagoge et in Aristotelis Categorias Comentarium. Ed. Busse. Berolini MDCCCLXXXVII. Ια 8-13: αύηίηα πενί ηωκ βεκώκ ηε ηαζ εζδώκ ηό ιεκ είηε ύθέζηδηεκ είηε ηαζ έκ ιόκαζζ ψζθαΐζ έπζκμίαζζ ηείηαζ εϊηε ηαζ ύθεζηδηόηα ζώιαηα έζηζκ ή αζώιαηα ηαζ πόηε-νμκ χωνζζηά ή έκ ημϊζ αίζεδημΐζ ηαζ πενί ηαΰηα ύθεζηώηα, παναζηήζμιαζ θέβεζκ ααευηάηδζ μϋζδζ ηήζ ημζαύηδζ πναβια-ηείαζ ηαζ άθθδζ ιείγμκμζ δεμιέκδζ έλεηάζεωζ. (ΠΟΡΦΙΡΙΟΤ ΔΙΑΓΟΓΗ ΣΟΤ ΦΟΙΝΙΚΟ ΣΟΤ ΜΑΘΗΣΟΤ ΠΛΩΣΙΝΟΤ ΣΟΤ ΛΤΚΟΠΟΛΙΣΟΤ)

Page 7: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

16

dano da takva i slična pitanja ne spadaju niti u formalnu logiku, niti u metodologiju: ova pitanja Ime predmet filozofije logike"

1

Jedno se vrijeme mislilo da se matematika moţe identifici-

rati sa logikom, naročito υ djelima Russella i "Wittgensteina, čime

se ţelio, bez obzira na Fregeova upozorenja ο morbus mathe-

maticorum recens, utemeljiti odnos izmeĎu znaka i značenja kao

unutarnji odnos operacije i baze operacije, opće stavne forme i

elementarnog stava u kojem se pokazuje opća stavna forma kao

struktura koja ne struktuira ništa, ili kao odnos atomskih i kom-

pleksnih simbola i notacija, kao izraz shvatanja da se znak i

značenje mogu povezati bez označenog (misli, pojmovnog sa-

drţaja, proposition), čime su se pitanja ontologije izbacila na

samom početku kao pitanja mentalnih ili fizičkih entiteta, a pi-

tanja μ referenciji nadomjestila teorijom jezika kao ogledala koje

odslikava entitete kao što su činjenice, stanja stvari, relacije u

logičkom prostoru ili relacije relacija.

No, teorija slike je bila, kako kaţe Quine u Ontological

Relativity, teorija privatnog jezika pa prema tome i privatnog

svijeta i privatnog mišljenja. Ona je slijedila zahtjev jedne me-

7 Cf. Bochenski, I. M. (1950): Die zeitgenossischen Denkmethoden. Lchnen

Vcrlag. S. 16. Pitanje μ istinitosti logičkih zakona i izlaţenju izvan "kon-

teksta", μ kojem govori Bochenski, primjetio je i Gottlob Frege u jednoj

bilješci svoga rada Grundgesatze der Arithmetit. "Na pitanje, dakle, zašto i sa kojim pravom priznajemo jedan logički zakon kao istinit, logika moţe

odgovoriti samo tako što ga svede na druge logičke zakone. Gdje to nije

moguće, ona mora ostati duţna odgovor. Istupajući iz logike moţe se reći:

mi smo zbog svoje prirode i zbog vanjskih okolnosti prinuĎeni na suĎenje,

i kada sudimo ne moţemo ovaj zakon - npr. zakon identiteta - odbaciti,

mi ga moramo priznati ako ne ţelimo zbuniti naše mišljenje i na kraju odustati od svakog suda." Cf. Frege, G. (1962): Grundgesatze der Arith-

metik. Begriffsschriftlich abgeleitet, I-II. Georg Olms, Hildesheim. S. XVII.

17

tafizike za iznalaţenjem idealne slike svijeta, idealne jezičke

konstrukcije koja se pojavljivala u sintaksičkim shematima8 na

osnovu nekoliko (kvantifikacija, konjunkcija i negacija) jedno-

stavnih logičkih operacija koje su u stanju iz ispraţnjenih simbola

sačiniti bilo kakvu semantičku relaciju izmeĎu simbola (seman-

tika formaliziranih jezika, upravo, znači tu relaciju izmeĎu riječi,

izmeĎu oznaka, kako je pokazao Tarski9 , a ne izmeĎu znakova

i označenog sadrţaja).

Eley Lothar je u svom radu Philosophie der Logik (1987), u kojem

se bavi filozofijom logike Edmunda Husserla, ukazao na opasnost da

se bavljenje filozofijom logike završi u bavljenju onim što su osnove

saznanja ili spoznajno-kritičkim teorijama.10

S druge strane, Ernst

Casirrer je, upravo, sa stanovišta Grundlagen der Winssenschaft u

svojoj knjizi (1910) Substanzbegriff und Funktionsbegriff.

Untersuchungen iiber die Grundfragen der « Erkenntniskritik

razmatrao koncept logike oslonjene na pojam

8 Cf. Bergman, G. (1954): The Metaphysics ofLogical Positivism. Logmans, Green & Co., London, p. 86. Bergman je u više eseja pokušao odgovoriti u čemu se sastoji okret u jezik i rekonstrukcija metafizike koje je poduzeo logički pozitivizam, nalazeći te karakteristike prije svega u pokušaju kon-strukcije idealnog jezika kao sintaksičke sheme koja treba da riješi, pored logičkih, još i ontološke probleme. Na kraju se ovaj pokušaj završio u jednom smislu kao "gramatička psihoterapija" (kod Wittgensteina).

9 Cf. Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ. Press, London. Tarski je u svom radu The Concept ofTruth in Formalized Languages spoj semantičke i sintaksičke definicije, koje pojedinačno nisu mogle biti korektno i neprotivrječno primjenjene na prirodni ili kolokvijalni jezik (§1), primjenio na formalizirane jezike, koji su u stanju igrati ulogu objekt-jezika i meta-jezika, upravo, zbog njihove neuniverzalnosti ili jed-noznačnosti simbola (opisa) koji se podreĎuju jednostavnim logičkim ope-racijama i koji onda opisuju samo te logičke operacije.

10 Lothar, E. (1985): Philosophie der Logik. Wiss. Buchgesellschaft. Darm-stadt. S. xii

Page 8: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

18 19

roda i koncept logike oslonjene na pojam funkcije. Iz Casirre-

rovih istraţivanja slijedi razlikovanje dva osnovna tipa logike:

jedan metafizički, koji počiva na shvatanju i interpretiranju poj-

ma kao roda, a drugi prirodoznastveni, koji pojam shvata kao

funkciju. Za prvi tip logike, ili logiku supstancije, vrijedi jedan

tip apstrakcije, za drugi, logiku funkcije, vrijedi drugi tip apstrak-

cije. Stanovište koje mi ovdje ţelimo braniti, jeste, najgrublje

rečeno, jedinstvo problema predstavljanja multiplicirane logičke

općenitosti, izraţene u pojmovima podmet (ύπμηείιεκμκ), či-

njenica (fact), promjenjiva (variable), koji su karakterizirali kri-

tički i analitički idiom preko kojeg su išle promjene ontoloških

i epistemoloških pretpostavki. Rečeno sofisticirano, ovi tipovi

logike mogu se posmatrati, ne samo iz vizure epistemoloških

dihotomija koje ucrtava spoznajna teorija, već i kao dio jedne

nadreĎene oblasti istraţivanja, iz mape same filozofije u kojoj

su uvezani problemom jedno-mnogo.

Posebno su novija istraţivanja u području post-analitičke

filozofije, u istraţivanjima pragmatizma bliskog strogom holi-

zmu (R. Rorty) i internalističkim konceptima realizma (H. Put-

nam), dovela u pitanje vječno i nepromjenljivo vaţenje logičkih

zakona ukidanjem dogmi analitičke filozofije koje je počelo sa

Quineovim tekstom Two Dogmas of Empiricism i nastavilo se

kod Putnama, koji se zalaţe za ukidanje svih dihotomija na ko-

jima je počivao atomistički koncept analitičke filozofije, te razli-

kovanjem racionalno prihvatljivog od istinitog (cf. Putnam: Rea-

son, Truth, and History).

Susan Haack, u svom radu Philosophy of Logics (1978),

smatra da je "posao filozofije logike, kako ga ja razumijem,

istraţivanje filozofskih problema koji nastaju zbog logike, kao

što je posao filozofije znanosti da istraţuje filozofske probleme

koji nastaju zbog znanosti, i filozofije matematike da istraţuje

filozofske probleme koji nastaju zbog matematike." Mi se, u ovom radu, moţemo sloţiti s tim da postoje filozofski problemi koje producira logika shvaćena kao calculus, ali ne i sa tim kako Susan Haack odreĎuje te probleme ("Šta znači reći da je jedan argument validan?, da jedan stav slijedi iz nekog drugog, kako

se prepoznaje logička istina?", itd.). Mi smatramo, i na taj način su ovdje izvršena istraţivanja, da su filozofski problemi logike, kako god da su nefilozofski formulirani, u posljednjoj osnovi pitanja μ epistemološkim i ontološkim svojstvima jedne logičke teorije ili jedne teorije istine, te da se tek u otvaranju logičkog, ontološkog i epistemološkog aspekta problema jedno-mnogo mo-

ţe pokazati zašto je to filozofski problem kada se u calculusu razrješava ova relacija, tj. kakve pretpostavke producira za filo-zofiju logičko formuliranje tog problema.

Willard Van Orman Quine u Philosophy of Logic (1970) pruţa ponajviše dokaza μ rezonantnosti logike i gramatike, sma-

trajući kako je istina komponenta dvije sile (logike i gramatike). Ovaj je pristup karakterističan po tome što ovdje Quine napušta ideju da je logika zasnovana na ideji calculusa koji proizilazi iz teorije skupova i na taj način napušta matematički idiom, poku-šavajući da definira logičke istine na temelju strukturalno-deduk-tivnog (gramatičko-logičkog) idioma strukture rečenica: logički

istinite su sve rečenice koje imaju istu logičku i gramatičku strukturu, što znači da logičke istine uvijek idu u paru, tj. ne moţe se utvrditi logička istina (istinosna vrijednost) jedne re-čenice same za sebe na osnovu značenja njenih dijelova, nego tek na osnovu podudaranja sa strukturom druge rečenice čije je značenje (logička istina, istinosna vrijednost) poznato.

12

11 Cf. Haack, S. (1978): Philosophy of Logics. Cambridge Univ. Press, Cam-bridge. p. 1.

12 Cf. Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prenticc-Hall, New York. Ovo djelo je značajno za filozofiju logike jer se n njemu po prvi put

Page 9: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

20 21

Povezanost filozofije i logike, i to naročito one logike koja je već proglašena formalnom i u tom smislu za filozofiju mrtvom, istaknuo je Hans Burkhardt u djelu Logik und Semiotik in die Philosophie von Leibniz (1980) tvrdnjom da "... kao stoje kod

Aristotelesa logika igrala odlučujuću ulogu u njegovom filozof-skom sistemu, i jednako, kao za tog filozofa, vaţi i za Leibniza da se njegova filozofija ne moţe razumjeti, ako se ne razumije njegova logika" (Ibid., S. 15).

U ovom radu mi se nećemo baviti filozofskim sistemima

koji su (uz sve ostalo, na kraju) producirali i vlastitu logičku teoriju na temelju insinuiranih ontoloških i epistemoloških pret-postavki. Drugim riječima, nećemo se baviti Kantovom teorijom saznanja ili transcendentalnom logikom, Hegelovom fenomeno-logijom duha i znanošću logike, niti Huserlovom transcenden-talnom fenomenologijom, odnosno: pod filozofijom logike mi

razmatramo samo ona pitanja koja su nastala povodom logike i zbog logike (kao što su pitanja filozofije znanosti ona koja su nastala povodom, ili od strane ili zbog znanosti, kako to obrazlaţe Susan Haack u svojoj Philosophy of Logics), a ne ţelimo ekspli-cirati one vrste logika koje su proizašle kod sistemskih filozofa kao posljedica ili rezultat apliciranja ontoloških i epistemoloških

pretpostavki sistemske filozofije, unutar koje se logika, estetika, etika ili filozofija religije ili filozofija povijesti javljaju samo kao explikacija ili forma ideje. U jednom, ne tako strogom smislu, ovdje će se sagledavati oni ontološki i epistemološki problemi

koje producira razmatranje formalne logike u kritičkom i ana-

litičkom idiomu, za koji se kaţe da je metoda filozofije; oni,

dakle, aspekti preko kojih formalna logika pripada u filozofiju

čiju prvobitnu insinuaciju garantira kao moguću, a ne kao apso-

lutno izvjesnu ili kao apsolutno nemoguću.

Filozofija se ovdje uzima kao moguća, a ne kao apsolutno

izvjesna (tautološka) ili apsolutno nemoguća (kontradikcijska)

insinuacija ontoloških i epistemoloških pretpostavki logike. To

je već kod Wittgensteina {Tractatus) bio način da se kaţe: logika

obuhvata sve mogućnosti i sve su mogućnosti - mogućnosti

logike. Uzeta u tom smislu, koji je naveden, ova odredba filo-

zofije prikriveno nagovještava da se tu radi μ dvostrukom od-

nosu, ο logici filozofije i ο filozofiji logike. Logika filozofije

sastoji se u insinuaciji gotovih ontoloških i epistemoloških počela

u temelje logike pa, čak, i matematike (Dewey), a filozofija

logike pokazuje kako se logički problemi pojavljuju kao on-

tološki i epistemološki. Jedini način da se ovaj rad uspješno

privede kraju bio bi da se izdrţava u toj napetosti, pokazujući

šta ona donosi na jednoj i na drugoj strani.

Pod ontološkim pretpostavkama logike podrazumijevamo

orijentaciju principa logičkog na vrstu entiteta na koje mogu

referirati singularni (imena) i generalni (predikati) termini i

cijele rečenice jednog jezika - prirodnog ili artificijelnog - u

okviru (frameworku) kvantificirane forme jedne teorije, čiji su

pokušava karakterizirati predikat "logično" umjesto predikata "istinito" koji

vaţi za pojedinačne rečenice. Karaktcrizacija ovog predikata pokazuje,

moţda, najbolje kako logičke rečenice uvijek idu u paru, u kojem jedna čini uvjet istinitosti prve. Zato nije moguće reći da li je jedna rečenica

istinita ili laţna. To znači, opet, da tek u harmoniziranju (zavisnih) dijelova

jedne rečenice, koje je Frege posmatrao kao harmoniziranje (ispunjavanje

pojma predmetom) dijelova misli, ono logičko, koje ih povezuje kao sred-

nje, poput uzroka, ima svoje mjesto u jeziku.

13 Cf. Quine: Identit}·, Ostenzion, andHypostasis. In: Quinc, W. v. O. (1961a):

From a Logical Point of View. Harper, New York. p. 73. Ovdje Quinc

upotrebljava izraz insinuacija da bi njime označio mogući način uvrštavanja varijabli ili konstanti u funkciju, odnosno generalnih i singularnih termina

u rečenicu, ili stvari i predikata u ontologiju jedne teorije. Zato mi smatramo

da se μ filozofiji moţe govoriti kao μ vrsti insinuacije ontoloških i epi-

stemoloških pretpostavki. Strawson u Individua/s govori μ načinima ili

stilovima uvoĎenja singularnih i generalnih termina u diskurs.

Page 10: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

22 23

izvedeni stavovi istinite konsekvence hipotetičkih (analitičkih ili

empirijskih) stavova koji su (formalno) ontološki, logički ili vremenski

primarni i koji se mogu - bez opasnosti po istinu -prevesti,

preformulirati ili parafrazirati u stavove neke druge teorije, a sama

teorija interpretirati u jeziku druge teorije zadržavajući smisao i

značenje.

No, pojam ontologije sloţen je već unutar prve filozofije (logika

bitka ili henologika i logika bića ili mereo-logika), preko mereo-

logike pojedinačnih znanosti unutar transcendentalne filozofije

(Kantov zahtjev za metafizikom u granicama pojedinačnih znanosti

bez logike stvari po sebi), do semantičke ontologije ili ontologije

lingvističkih izraza, gdje se prije svega pita za ontologiju singularnih

termina i predikata, za njihovo značenje i referenciju unutar

odreĎenog koncepta ili teorije istine. To se pitanje sa područja

formaliziranih jezika, koje za svoje objekte ima svojstva i klase,

unutar semantičke metode analize značenja postavilo kao pitanje μ

lingvističkim univerzalijama i partikularijama, odnosno kao pitanje

designatora (singularnih termina, predikatora i čitavih iskaza),

njihove ekstenzije (individue, klase individua, istinosne vrijednosti) i

njihove intenzije (individualni pojmovi, svojstva, propozicije), te,

kada se prebacilo na područje prirodnih jezika i pitanja

epistemologije i ontologije, vezalo se za pitanje μ značenju i

referenciji izraza prirodnih jezika (predikata, atributa, singularnih

termina, indikativnih rečenica, rečenica vjerovanja i svih drugih vrsta

rečenica), odnosno verbalnog ponašanja uopšte, kvantifikatora,

navodnih znakova itd., unutar jedne komprehenzivne teorije istine

koja kao objekte uzima individue, radnje, dogaĎaje, na koje se odnose

riječi ili rečenice, ili za koje vaţe kao istiniti predikati jednog jezika

ili jezika teorije u kojoj se pojavljuju.

Pod epistemološkim pretpostavkama logike podrazumijevamo

pitanje porijekla i primjene istinitosti konsekvenci jedne teo-

rije, tj. pitanje ο tome da li su konsekvence jedne teorije istinite zbog

svog ontološkog, logičkog ili empirijskog prioriteta koji je postavljen

u okviru teorije (frameworku), najprije samo kao formalan (moguć,

hipotetički), ili zbog toga što njihova (rekurzivna) primjena na

hipotetičke stavove proširuje mogućnost (saznanja) njihove istinitosti.

Ovdje, meĎutim, treba voditi računa μ tome da su različiti pristupi

jeziku i stvarnosti rezultirali različitim povezivanjem ovih pojmova. U

ime razdvajanja transendentalnog izvora onog logičkog i njegove

empirijske primjene, Kant je postavio pitanje μ mogućnosti sintetičkih

apriornih sudova. Frege je odbacio ovaj način povezivanja izvora i

primjene tvrdeći da su matematički stavovi analitički apriorni sudovi,

tj. da proširuju sferu onog logičkog ili apriornog proširivanjem formi

sudova ponovnog prepoznavanja (Wiedererkennungsurteile), te da se

kao takvi ne odnose na stvarnost, nego na naše sudove μ stvarnosti.

Russell je u svom spisu On Denoting, po tom uzoru, napravio razliku

izmeĎu znanja putem opisa ili denotacije (tj. analitičkih apriornih

istina) i znanja putem upoznavanja/opaţanja svojstava predmeta

(sintetičkih aposteriomih istina). Quine je u Two Dogmas of

Empiricism odbacio ovu podjelu, kao što je to uradio i Putnam u

Reason, Truth, and History. Koncept apriorija na osnovu iskustva dao

je Kripke u Naming and Necessitv.

Prema tome, kada u ovom radu govorimo ο ontološkim i

epistemološkim pretpostavkama logike onda mislimo na samu logiku

kao predmet istraživanja, a ne na insinuiranje gotovog (ontološki

realizam ili idealizam, racionalizam ili empirizam, dualizam ili

monizam; te epistemološki apriorizam ili aposteriorizam) predmeta

logike od strane nekog filozofskog sistema. Drugim riječima: sama

logika producira epistemološke i ontološke pretpostavke na kojima je

moguće zasnovati filozofiju, kao što je npr. zasnovana filozofija

logičkog pozitivizma na lo-

Page 11: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

24 25

gičkom atomizmu (logičkom pluralizmu za razliku od hegelijan-skog monizma).

14

Mi ćemo se u ovom radu drţati jednog holističkog hipo-tetičkog okvira, tj. takvog koji ne dozvoljava da se govori μ

istinitosti pojedinačnih hipoteza, nego samo svih hipoteza koje spadaju u isti hipotetički okvir unutar kojeg se neke tvrdnje pojavljuju kao konsekvence ranije postavljenih hipoteza. To zna-či da se navedene hipoteze posmatraju kao znanstvene varijable koje imaju svoju istinosnu vrijednost, a onaj skup hipoteza sa kojim su povezane u hipotetičkom okviru čini uvjet njihove isti-

nosne vrijednosti. Kada se jednom unutar jednog hipotetičkog okvira podese vrijednosti varijabli (ili kada se podesi referencija hipoteza), onda je pitanje istinitosti samo još teorijsko: za od-bacivanje teorije koja počiva na podešenom hipotetičkom okviru potrebna je nova teorija sa novim hipotetičkim okvirom.

Hipotetički okvir istraživanja filozofije logike, na koji se

oslanjamo kada heuristički dovodimo u razmatranje odnos izme-Ďu filozofije i logike, povezuje sljedeće tvrdnje:

(a) Logika ne može biti u koliziji sa ontološkim i episte-mološkim pretpostavkama filozofije sa čijim kritičkim i anali-tičkim idiomom korespondira. Logika nije identična kritičkom i analitičkom idiomu filozofije u koju spada i koji moţe biti iza-

bran i kao lingvistički, odnosno čiji stavovi predstavljaju (lingvi-stičke) transformacije elementarnih stavova u kompleksne i kom-pleksnih stavova u elementarne na osnovu formativnih (logičkih) pravila. Svaka filozofija se mora pojaviti u horizontu logike (cf. Dewey), odnosno svaka filozofija mora zadovoljiti logičke za-kone. Funkcioniranje jezika pokazuje da je moguć beskonačan

broj lingvističkih transformacija iz malog broja logičkih, ili for-

mativnih pravila, i istovremeno govori μ deduktivnoj prirodi in-

tuitivne logike koja ima drugačiju strukturu od strukture jezika.

Rekurzivnost misli, koja se zasniva na multiplikaciji, ili na odnosu

dijelova pojmovnog sadrţaja različite širine (opsega), drugačija je

od rekurzivnosti ili reduplikacije jezičkih dijelova koja se zasniva

na adiciji. Ipak to ne znači da unutar jedne teorije moţe opstati

kolizija izmeĎu logičke strukture ili strukture misli « i gramatičke

strukture ili sintakse jezika: podešavanje smisla i podešavanje

značenja usklaĎuje ovu razliku tako što se, ili logička struktura

podvrgava strukturi jezika, ili se jezička struktura podvrgava

logičkoj strukturi. To podvrgavanje ili kvantificiranje već je kod

Aristotelesa bilo iskazano kao poopčavanje općeg (uzeti opće u

stavu kao opće, cf. Peri hermeneias) i razopčavanje općeg

(univerzalna negacija) kao jedna vrsta kvantifikacije ontološkog

porijekla, μ čemu je na neki način govorio i Husserl kada je traţio

strogo razlikovanje generaliziracije i individualizacije, s jedne

strane, i formalizacije s druge strane, kao dvije različite ontološke

metode, jedne koja vodi materijalnoj, i druge, koja vodi formalnoj

ontologiji, misleći pod tim na materijalnu i formalnu implikaciju.15

(α) Ono logičko (das Logische) ne može imati privilegi-

rano/izuzetno mjesto u logičkom prostoru ili sekvencu u koncep-

tualnoj shemi, niti privilegiranu/izuzetnu kategoriju u jeziku;

drugim riječima, ono logičko nema nikakvu privilegiranu misa-

onu, jezičku ili zbiljsku formu. Nema privilegirane ontologije

(privilegirane vrste objekata kako misli Strawson u Individuals

da su tjelesnine), niti privilegirane epistemologije (kakva je znan-

stvena prema Carnapu i logičkim pozitivistima), već postoji samo

podešavanje smisla, značenja i označenog unutar okvira jedne

14 Cf. Russell, B. (1979): Filozofija logičnega atomizma. Cankarjeva zaloţba,

Ljubljana. Str. 19. 15 Eley, L. (1985): Philosophie der Logik. Wissenschaftliche Buchgesell-

schaft, Darmstadt. S. 80-81.

Page 12: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

26 27

teorije istine koja harmonizira ono logičko sa njegovim onto-

loškim i epistemološkim pretpostavkama. To harmoniziranje se

zbiva kroz jezik, kroz produciranje jezičkih struktura: logičkih,

semantičkih i sintaksičkih općenitosti. Logičke strukture se, pri

tom podešavanju ili harmoniziranju, javljaju kao semantičke i

sintaksičke kategorije, kao dubinska struktura. Tu dubinsku

strukturu mi nazivamo principom logičkog (princip teorije istine)

koji je različit od logičkih principa mišljenja. Naročito je David-

son u novije vrijeme istakao zahtjev da se značenje i referencija

moraju rješavati samo unutar teorije istine.

(β) Logička struktura ne može biti u koliziji sa semantičkom

i sintaksičkom strukturom. Logička struktura ne moţe biti u ko-liziji sa semantičkom i sintaksičkom strukturom jezika čija zna-čenja i referencije odreĎuje teorija istine, odnosno čiji je pojam

istinitosti orijentiran na konvenciju razumijevanja značenja. Lo-gička struktura jezika nije dublja od njegove gramatičke struk-ture, ali je drugačije sama u sebi postavljena kao okvir u kojem se pojavljuju i nestaju logičke općenitosti različitog stupnja i poretka, i kao okvir u kojem su te općenitosti povezane logičkim konstantama različitog tipa, i konačno, kao okvir u kojem nema

ničeg pojedinačnog, nego samo multiplicirane općenitosti kojima se moţe utvrditi stupanj, a čije se referencije podešavaju ili su relativne od ontologije koju usvaja jezik date teorije ili od vrste entiteta koje obuhvataju kvantifikatori te teorije.

Ovim smo konstatacijama μ prirodi logike i jezika odredili i svoju temeljnu misao: da dokaz rezonantnosti područja jezika

i logike nije dokaz njihovog apsolutnog identiteta, nego da treba posebno karakterizirati predikat "logično" koji vaţi za misli, a posebno predikat "istinito" koji se pripisuje iskazima. Naravno, rezultati karakterizacije ova dva predikata su rezonantni, odazi-vaju se na problem koji ih povezuje, tj. na problem smisla i značenja u čijoj osnovi leţi problem entiteta.

(δ) Logička struktura sastoji se od različitih sekvenci kon-ceptualne sheme. Pojmovi koji učestvuju u tim sekvencama, koje mogu imati raspon od imenovanja (ortonimije), preko predikacije (ortologije), do sloţenih teorijskih cjelina, pripadaju jeziku ili

jesu jezik kako kaţe Quine,16

imaju svoj tok i način formiranja, podlijeţu u sekvencama pravilima transformiranja, suţavanju i proširivanju značenja, promjeni značenja itd. Pojmovi su izloţeni mira-konceptualnom uticaju (multiplikaciji sadrţaja), izloţeni su mter-konceptualnim stimulacijama (generalizaciji, specifikaciji), te na kraju extra-konceptualnim ili extra-lingvističkim stimulaci-

jama. Sve to omogućava, korak po korak, ili, pak, kako svjedoči Heidegger u Was ist - Metaphysik?, najednom i u cjelini, pro-mjenu i reviziju konceptualne sheme.

UI dijelu rada mi ćemo se baviti filozofijom logike od onog trenutka kada su se rasuta učenja μ prirodi (πενί θύζεωζ), iz svojeg kruţenja oko počela svega i kriterija istinite spoznaje

(ηνζηήνζμκ ηήζ άθδεείαζ), vratila i sabrala prinudom logike metafizike (filozofije), čiji je okvir odredio i utemeljio Platon, postavljajući zahtjev da se ustanovi koja je prava priroda predmet dijalektičkog saznavanja, odnosno koja priroda moţe biti pred-met znanstvenog, na načelima homologemata uma zasnovanog i neprotivrječnog saznanja, a ne sofističkog ili mitološkog znanja.

Brojna Platonova razmatranja u filozofiji logike imala su snaţan i odlučujući uticaj na Aristotelesovu metafiziku kao prvu filo-zofiju, a posebno logiku za koju Ernst Casirrer kaţe daje "ogle-dalo Aristotelesove metafizike".

17

16 Cf. Quine: Identity, Ostenzion, andHypostasis. In: Quine, W. v. O. (1961a):

From a Logical Point of View. p. 79

17 Cassirer, E. (1923): SubstanzbegriffundFunktionsbegriff'. Berlin. S. 4: "Die Aristotelische Logik ist in ihren allgemeinen Prinzipien der getreue Aus-

druck und Spiegel der Aristotelischen Metaphysik" (S. 4), a na drugom mjestu: "Das spezifischc Fassung der Aristotelischen Logik ist somit

bedingt durch die spezifische Fassung seines Seinsbegriffs" (S. 10).

Page 13: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

28 29

U II dijelu bit će razmotreni temeljni problemi atomističke

faze filozofije logike, počev od promjene središta logičkih is-

traţivanja sa pojma na sud ili sloţenu misao,18

sa čijim se di-

jelovima moţe računati kao sa predikativnim dijelovima jednog

stava, koji se moţe raščlaniti sve do najmanjih pojmovnih formi

svoje datosti - logičkih atoma, onih dijelova misli koji imaju

smisao i značenje i od kojih se konstruiraju kompleksne misaone

cjeline koje se izaţavaju kompleksnim simbolima. Teorija istine

kao teorija sintakse jednog formaliziranog jezika (jezika računa

predikata ili jezika računa klasa), odnosno teorija L-istina kao

zbira L-ekvivalencija ili ekvivalentnih formi izraza jednog poj-

movnog (znanstvenog) sadrţaja, nastoji se ovdje utemeljiti na

vezi semantičke i strukturalne definicije.

U III dijelu bit će predstavljene osnovne tendencije holi-

stičkog koncepta analitičke filozofije, idejna pozadina na kojoj

je zasnovan holistički koncept filozofije logike, te glavne teze

na kojima počivaju holistička verzija ontološkog relativiteta i

konceptualnog relativiteta (neodreĎenost prevoĎenja i nedoseg-

ljivost referencije), i šta slijedi iz radikalizacije ovih teorija, koju

je poduzeo Davidson. Na kraju će biti napravljen pomak ka

18 Ovaj zahtjev za pomjeranje središta logičkih istraţivanja sa pojmova na

sudove kao dijelove stava (stav je kod Fregea sud kojem je odreĎena

istinosna vrijednost, i čija forma pokazuje da je to prosuĎeni sud, npr. |—

x - 4x = x (x - 4) kao istinit, gdje znak " |—" koji znači "istinito je da", ili "činjenica je da" ima funkciju zajedničkog predikata svih istinitih sudova)

izloţio je Frege u svom eseju iz 1883. g. Uber den Zweck der

Begriffsschrift u kojem kaţe: "Zaista je jedna od najznačajnijih razlika

moga načina shvatanja od booleovskog, a mogu slobodno reći i od aristo-

telovskog, to da ja ne polazim od pojmova, nego od sudova." Cf. Frege,

G. (1964): Begriffsschrift and andere Aufsatze. 2. Auflage, Georg Olms, Hildesheim. S. 101. Iz ovoga se vidi daje Frege predikat "istinito" primje-

njivao na misao (odreĎivanje istinosne vrijednosti misli) ili sud (Urteil =

Gedanke), i time mu dao logičku, a ne gramatičku karakterizaciju.

odnosu pragmatizma zasnovanog na holističkoj koncepciji iz koje

se izvodi teorija μ kontingenciji jezika, sopstva i društva. Ovdje

će biti izloţeno zašto je napuštena teorija istine kao metoda

semantičke analize značenja, odnosno kao strukturalna definicija

ili opis strukture objekt-jezika u strukturi višeg tipa općenitosti ili

meta-jeziku (Carnap, Tarski), ali će se pokazati i pokušaj da se

izgradi jedna teorija istine bez dihotomija analitičko-sintetičko,

apriorno-aposteriorno, čime se opredijelilo za em-pirističko

zasnivanje teorije istine koja je zavisna od lingvističkih i

ekstralingvističkih činjenica.

U IV dijelu, pod zajedničkim naslovom Princip logičkog izdvojit ćemo one probleme koji se tiču konceptualne sheme, razlika u tretiranju ovog problema i različitih tipova epistemolo-gije koji su producirani unutar tri različita koncepta filozofije

logike. Pri tome ćemo nastojati ovaj dio rada učiniti revizionar-nim u odnosu na ovaj problem, u smislu u kojem je Strav/son razlikovao deskriptivnu orijentaciju filzofije logike od njene re-vizionarne orijentacije.

19 Tu ćemo predloţiti jedan novi koncept

opisa konceptualne sheme koji će najviše zavisiti od karakteri-zacije predikata logično i njegovog postavljanja u odnos prema

jezičkim strukturama ortonimije, ortologije i ortografije.

Mi se nadamo da će naša istraţivanja i zaključci izvedeni iz

njih u dijelovima I, II, i III uspjeti da iznesu argumentaciju za

prve dvije hipoteze koje smo unijeli u naš hipotetički okvir, za

kojeg smo rekli da je inspiriran holizmom. Dio IV, u kojem se

posebno bavimo teorijama istine i teorijama konceptualne

seheme, treba da navede argumentaciju za druge dvije hipoteze.

19 Cf. Strawson, P. F. (ed.) (1967): Philosophical Logic. Oxford Univ. Press,

Oxford. p. 9.

Page 14: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

31

Prvi dio

METAFIZIĈKI KONCEPT FILOZOFIJE LOGIKE

§ 1. Kosmologika versus kosmogeneza

Put koji vodi ka pojmu ontološke logike, prirodi i porijeklu te logike, i prirodi problema kojima se ona bavi i koji je distan-ciraju od načina mišljenja koji su joj prethodili u povijesti antičke filozofske misli, polazi, prije svega, od utvrĎivanja razlika i slič-nosti u tipu racionaliteta, odnosno načina i metoda shvatanja predmeta koji je zaokupljao paţnju racionaliteta. Na ovom mje-

stu ţelimo raspraviti način na koji se kosmologika ili fiziologika predsokratske filozofije odvojila od kosmogeneze ili od načina na koji je slikovna teorija poloţena u mitologemama μ nastanku svijeta napuštena, da bi se zasnovao novi tip racionaliteta, kojeg mi imenujemo predsokratskom dijakritičkom logistikom. Dru-gačiji put pristupanja onom vječnom i istinitom, koji je vodio

preko novog tipa racionaliteta ili novog kritičkog i analitičkog idioma, distancirao je metafizički koncept logike od njegovog kosmologijskog koncepta.

Koji, dakle, kritički i analitički idiom stoji u središtu kos-

mologijskog koncepta logike ili antičke kosmologike? U traţenju

odgovora na to pitanje relevantna je, svakako, Aristotelesova

kritika metoda i rezultata istraţivanja onih filozofa koje je on

nazivao μζ θυζζμθόβμζ. Prema Aristotelesovom svjedočanstvu

(M 993a 15) propalo je cjelokupno (όθδ) istraţivanje μ prirodi

(πενί θύζεωζ) jer nije uspjelo dokazati da je Jedno Sve (όηζ

Page 15: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

32 33

εκ άπακηα). Nadalje, Aristotelesu se čini kako filozofija (prirode) tepa

(πζεθθζγόιεκδ) μ svim stvarima (πενί πάκηωκ) "budući da je bila još

mlada (κέα) i na svojem početku (ηαη' άνχάζ μύζα ηαζ ημ πνώημκ)."

No, prema Aristotelesovom svjedočenju postoje višestruki uzroci

propasti (cijele) filozofije prirode:

"Dakle, svi oni koji postavljaju (ηζεέαζζ) Sve (ηό πάκ) kao

Jedno (εκ) i nekakvu jednu narav kao tvar (ϋθδκ), i to kao

tjelesnu (ζωιαηζηή v) i koja ima veličinu (ιέβεεμζ), bjelo-

dano je kako višestruko griješe. Oni postavljaju samo počela

tjelesnina, a ne i netjelesnina (iako postoje i netjelesnine -

άζωιάημκ). Ι dok nastoje navesti uzroke nastanka i ne-

stanka, istraţujući narav svih stvari, ukidaju uzrok gibanja

(ηό ηήζ ηζκήζεωζ αίηζμκ). Griješe uz to i u tome što ničemu

ne postavljaju kao uzrok (αΐηζακ) ni bivstvo (ηδκ μύζίακ) ni

ono što jest (ηό ηί έζηζκ),..." (Μ. 988 b 20-30).

Aristoteles je, dakle, primijetio da su predsokratovci: (1) re-

ducirali postojanje ili bivstvujuće na tjelesne stvari, (2) reducirali

uzroke, (3) eliminirali kretanje (promjenu!) kao uzrok, (4) nisu

uzimali uzrok ηαηά ημκ θόβμκ. Time je Aristoteles ukazao na dva

nedostatka: filozofi prirode nisu odredili ono logičko kao uzrok, i

drugo, nisu imali pouzdan kriterij istinitosti: postojanje netjelesnina

su ispustili.

Iz navedene Aristotelesove kritike i interpretacije filozofije

prirorode slijedi, kao osnovni prigovor, da se uzimanjem tjelesnog

uzroka (vatra, voda, zrak, i si.) dokazuje samo Mnoštvo, a da se tim

putem nije u stanju dokazati Jedno. Suprotno tome, "prijatelji ideja",

kako Aristoteles naziva platoničare, koji uzimaju za uzrok bit (ηί

έζηζκ), u stanju su dokazati samo Jedno, ali ne i pokazati kako se iz

njega moţe deducirati Mnoštvo. U tom smislu je takva orijentacija,

samo na Jedno ili samo na

Mnoštvo, onemogućavanje dedukcije. Izlaz iz ovog kruga antinomija,

koje su najbolje prikazane u Platonovom spisu Parmenides, nalazi

Aristoteles u ontološkoj ortonimiji ili henologici, odnosno u

jednoizricateljskom karakteru logosa kojeg treba nametnuti i

mereološkim znanostima, tj. onim koje uzimaju u razmatranje samo

neki rod bića (βέκμζ ηζ) i na taj način se bave samo jednim dijelom

bitka (ιένμζ ηζ) (Μ 1003 a 25), a ne bitkom koji je svim rodovima

zajednički. Odlučujući stav Aristotelesove prve filozofije, kojim se

suprotstavlja ovom konceptu mereoloških (pojedinačnih) znanosti,

izrečen je u formi ηό oκ θέβεηαζ πμθθαχώζ: bitak se kaţe

mnogostruko (M 1003 b 5). To je značilo za Aristotelesa da se sva

jezička mnogostrukost, izraţena u rodovima priricanja ili kategorijama

kao formama priricanja (ηα ζχήιαηα ηήζ ηαηεβμνίαζ), uvijek odnosi

ili označava samo Jedno, ili bitak bića. Postoji, prema tome, samo

jedno značenje riječi i iskaza, jer "ako se, pak, ne bi postavilo tako,

nego se reklo kako ima beskonačno mnogo značenja (άπεζνα

ζδιαίκεζκ) bjelodano je da ne bi bilo govora (θόβμζ), jer ne značiti

Jedno (ιδ εκ ζδιαίκεζκ) znači ne značiti ništa (μυδέκ ζδιαίκεζκ

εζηίκ)..." (Μ 1006 b 9). Time je Aristotele-sova prva filozofija

merološkoj polinimiji pozitivnih znanosti postavila granice u

metafizičkoj ortonimiji ili u jednoizricateljskoj prirodi (mnoštva)

govora - θόβμζ-a. Kako se došlo do ove prirode θόβμζ-a, to je

centralno pitanje ovog poglavlja. Iz naših istraţivanja će se pokazati

daje ontološka logika Aristotelesovog tipa "riješila problem"

dokazivanja eleatske formule εκ πάκηα tek prihvatanjem Platonovog

stava da je logos jedan od rodova bića (εκ ηί βεκώκ ηώκ μκηώκ) u

kojem mnogo (πθήεμζ) ima jedno značenje i u kojem se jedno kaže

mnogostruko: ηό εκ θέβεηαζ πμθθαχώζ.

Page 16: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

34 35

Ovdje se sada otvara novo pitanje: da li to znači da je filozofima

prirode nedostajalo, upravo, θόβμζ-a, i da li je baš taj nedostatak

odlučio μ njenom neuspjehu? Ili se, moţda, radi μ drugačijem pojmu

logosa kod predsokratika, tj. μ drugačijem kritičkom i analitičkom

idiomu?

Sasvim suprotno Aristotelesu, koji u predsokratskoj filozofiji

vidi propast filozofije prirode, Karl R. Popper - koji je smatrao da je

sva znanost kosmologija - u svom kratkom istraţivanju

epistemologije predsokratika, naslovljenom sa Back to the

Presocratics, traţi povratak racionalitetu predsokratika zbog njihovog

"naivno jednostavnog racionaliteta" koji je iznjedrio jednostavnu

teoriju saznanja svijeta u kojem su ţivjeli. Sta donosi, ustvari,

povratak ovom tipu racionaliteta? Poper tu ponajviše misli na

racionalnost koja samu sebe redefinira, konstruira i rekonstruira, bez

potrebe da se poziva na činjenice iskustva, što implicira da je

najranija predodţba μ kosmologici plod teorijskog, a ne promatračkog

uma. Tajnu napredujućeg racionaliteta predsokratske filozofije vidi,

Popper, prije svega, u tradiciji kritičkog raspravljanja {the tradition

ofcritical discussion): racionalitet producira racionalitet, svaka nova

kosmološka doktrina nastaje redefiniranjem stare kosmološke

doktrine, prihva-tanjem i preuzimanjem onoga što je racionalno

prihvatljivo i

1 Cf. Popper, K. R. (1971): Conjectures and Refutations. The Growth of

Scientific Knowledge. Routledge, London, p. 136. "Tradicionalna empi-

ristička epistemologija i tradicionalna historiografija znanosti su obje du-

boko pod uticajem Bekonovog mita da sva znanost započinje opaţa-

njem/posmatranjem i da onda polako i oprezno izrasta u teoriju. Da su te činjenice vrlo različite, moţe se naučiti iz učenja ranih predsokratika. Ovdje

nalazimo smjele i fascinantne ideje od kojih su neke čudne i čak nesigurne

anticipacije modernih rezultata, dok su mnoge druge sasvim daleko od

našeg modernog shvatanja; no većina i najbolje od njih nemaju ništa sa

opaţanjem/posmatranjem."

odbacivanjem i pobijanjem onoga što ne odgovara principima nove

doktrine. Revolucionarnost Anaksimandrosove teorije μ jednoj

arhitekturi kosmosa proističe iz kritičkog odnosa spram Talesove

teorije.

"Kako je Anaksimandros došao do ove značajne teorije? Si-

gurno ne putem opaţanja, nego razmišljanja. Njegova teorija

je pokušaj da se riješi jedan od problema kojeg je njegov

učitelj i sunarodnik Tales, utemeljitelj miletske i jonske škole,

ostavio otvorenim prije njega. Ova se okolnost, vjerujem,

moţe braniti ramatranjem strukture Anaksimandrosove teo-

rije."2

Ono, što nas u vezi sa ovim nalazima Poppera interesuje jeste,

upravo, taj tip racionaliteta koji je u predsokratskoj filozofiji iznjedrio

takve kosmološke teorije koje su imale uticaj kasnije na znanstvenu

misao novog vijeka, a nije se temeljio na opaţanju.

Ako su, s druge strane, Platon i Aristoteles dodijelili logosu,

unutar prve filozofije, ulogu jednog roda bića: εκ ηζ βεκώκ ηωκ μκηώκ

(cf. Platon, Soph., 260 a 5-6), bez kojeg bismo bili "lišeni najvaţnijeg,

naime, filozofije", i to takvog roda koji treba da riješi problem kako se

riječi odnose na nešto i ništa, odnosno problem otkud i kako se moţe

izreći i misliti nebiće, postavlja se onda opravdano pitanje: nije li

predsokratska filozofija vladala nekim drugim kritičkim i analitičkim

idiomom, nekim drugim tipom logosa, neizricateljskim ili nelogičkim

tipom θόβμζ-a koji se ne da rastaviti i ponovo sloţiti u ζυθ-θμβζζιό ζ,

jednim tipom kriptologosa koji ne podrazumijeva/postavlja ništa

unaprijed, koji ne izriče ništa μ trpnostima ili rodovima i vrstama

bitka, nego

2 Cf. Popper, K. R. (1971): Conjectures and Refutations. The Growth of

Scientific Knowledge. Routledge, London, p. 139

Page 17: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

36 37

je samo slušanje (άημύεζκ) onog prednjeg i samog sobom po-

stavljenog - bitka bića? Jer nemoguće nam je, nakon Heraklei-

tosa i Parmenidesa, misliti predsokratsku filozofiju bez logosa.

Nadaju li se nama ovdje dva tipa logosa, dva tipa racionaliteta

(dva tipa analitičkog i kritičkog idioma) koji vladaju antičkom

filozofijom: jednog vidljivog, u sebi razvrstanog i kategorizira-

nog logosa, logosa izricateljskog i ανμfantičkog, logosa, dakle,

Platona i Aristotelesa, koji ima dubinu i širinu, rodove i vrste, u

čiju se mreţu moţe uhvatiti neko "ovo" koje "jest", u kojem se

na čudan način miješa jedno i mnogo, biće i nebiće, i, s druge

strane, logosa neizricateljskog, αfantičkog, logosa semantičkog,

koji μΰηε θέβεζ μύηε ηνίπηεζ, άθθμ ζδιαίκεζ (Herakleitos),

kriptologosa kojeg treba "slušati" ili pokoravati mu se, biti njime

unazad upravljen (ηζαενκεΐκ)?

Šta je, meĎutim, sa onim filozofima prirode koji nisu ništa

eksplicitno govorili μ logosu ili μ θμβζηή kosmosa, nego utvr-

Ďivali ανιμκζηή u svakom predmetu svoga mišljenja, od neba i

poloţaja zvijezda do muzičkih tonova i geometrijskih figura?

Po čemu se njihova predstava μ harmoniji svega (ημ πάκ) razli-

kuje od palintropijske ili unatrag okrenute harmonije, kripto-

harmonije μ kojoj je govorio Herakleitos i μ kojoj je posvjedočio,

u simbolu θαΐνμζ-a, Parmenides? Šta u stvari znači slušati ili

pokoravati se unatrag okrenutoj harmoniji (παθίκηνμπμζ

άνιμκίδ),3 nevidljivoj ili αfantičkoj harmoniji (άνιμκίδ

άθακήζ), koja je jača od vidljive (θακενήζ)?

Vratimo se još za trenutak Aristotelesovoj interpretaciji

predsokratske filozofije i filozofa. Ovi su filozofi - prema Aris-

totelesu - tragali za onim što su počela svih stvari (τα ηωκ

3 Diels, Hermann (1974): Die Fragmente der Vorsokratiker. Griechisch und

deutsch. Heraugegeben von Walther Kranz. Erster Band. Weidmann. S.

162., Fr. 51 Hippol. ix 9.

νάκηωκ ζημζχεία), uzimajući onda to počelo ili više njih uglav-

nom tjelesne i tvarne prirode, kao uzrok (αίηζμκ) ili načelo

(ανχή) svega (ηά πάκηα). Polazeći samo od tvarnog počela,

producirali su samo mnoštvo tvarnog. Prva filozofija, meĎutim,

postavlja pitanje šta je uzrok uzroka ili prvi uzrok svih drugih

uzroka, ili uzrok i načelo ne pojedinačnog, nego njegove biti,

odnosno traţi uzrok onog unutarnjeg oblika (ημ είδμζ ημ εκόκ)

(Μ 1037 a 25-30), koji je naprosto bit (άπθώζ μυζία) svakog

pojedinog (έηαζημκ). Baviti se, dakle, uzrokom onoga stoje

samo uzrok, ili baviti se načelom onoga stoje samo načelo znači

baviti se prvim uzrocima i prvim načelima svega pojedinog, a to je

zadatak prve filozofije koja sebe ne vidi više kao mudrost

(ζμθία), nego kao znanje (επζζηήιδ) ili misaono promatranje

(εεωνία) bitka kao bitka (ημ έ κ ή όκ) (Μ 1003 a 20). U tome

se, dakle, razilazi prva filozofija sa filozofijom prirode: ova se

bavi uzrokom ili uzrocima svega, dok se prva filozofija bavi

prvim uzrocima uzroka svega posebnog. Jedno je fiziologika (ne

fizika u Aristotelesovom smislu), drugo metafizika.

Dovodi li nas ova diferencija uzroka bliţe pojmu diferenci-

ranog racionaliteta? Po ovom drugom, metafizičkom tipu racio-

naliteta (ili metode) ne treba se baviti uzrokom svih stvari (Koja

bi se znanost mogla time baviti uopće? - pita se Aristoteles),

nego se spoznaja, ako ţeli biti znanost (επζζηήιδ) treba baviti

uzrokom onoga "što jest" (ηζ έζηζκ) svaka pojedina stvar. Bitak

je, doista, za metafiziku dnevni posao, upravo kako to Hegel

kaţe za Aristotelesovu filozofiju,4 pokazujući način na koji je

4 Cf. Hegel G, V. F. (1983): Istorija filozofije II. BIGZ. Beograd. Str. 259.

Ovdje smo, meĎutim, u nedoumici μ Hegelovom tumačenju Aristotelesove

filozofije. Hegel kaţe: "Čini se da je Aristotel uvijek filozofirao samo μ

pojedinačnom, μ onome što je posebno, a da ne govori μ tome što je apsolutno, opštc, šta je bog; on neprekidno ide naprijed od pojedinačnoga

ka pojedinačnome. On uzima u razmatranje cjelokupnu masu svijeta pred-

Page 18: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

38

Aristoteles ontologizirao ono logičko naselivši ga u svako po-

jedinačno biće kao uzrok njegovih uzroka.

Ovo kruţenje oko tipova racionaliteta nuţno je bilo zbog pitanja

μ onom tipu racionaliteta kojem se ţeli vratiti Karl R. Popper i kojeg

nalazi kod predsokratika kao jednostavni i otvoreni racionalitet. U

čemu je, dakle, njegova naivnost, jednostavnost i otvorenost.

Otvorenost za šta?

Bliţe istraţivanje Talesove filozofije, onoga mudraca koji se prvi

meĎu Grcima bavio astrologijom (πνώημζ άζηνμ-θμβήζαζ) i koji je

prvi raspravljao μ prirodi (πνώημζ πενί θύζεωζ δζεθήχεδ), a koji je

ostao zapamćen kod Aristotelesa samo po tvrdnji daje počelo svega

voda (ανχή δε ηωκ πάκηωκ ΰδων), govori nam još nešto: mudrac koji

je prvi upisao u kruţnicu pravokutni trokut vjerovao je istovremeno

ujedan psyhokosmizam (ημκ ηόζιμκ έιπζυχμκ) tj. daje svijet ţiv i da

ima dušu, jednako kao što je vjerovao u polidemonizam (δαζιόκωκ

πθήνε), tj. da je kosmos pun boţanstava. Za Talesa je kosmos

najljepši (ηαθθίζημκ) jer je djelo boţje (πμίδια εεμΰ). Iz ovoga što

smo naglasili u Talesovoj filozofiji, vidi se da sa Talesom ne

započinje samo antička filozofija koja pita za ανχή svega, već s njim

započinje i antičko egzaktno mišljenje kojem

stava i proučava je: dušu, kretanje, osjećanje, sjećanje, mišljenje, - njegov

dnevni posao jeste ono što jeste, - kao što neki profesor obavlja svoj posao

u polugodišnjem kursu; i, kako izgleda, dospio je samo do saznanja istine μ onome što je posebno, što je samo pojedinačno, do niza posebnih istina,

- ono stoje opšte on ne ističe... Opštu ideju on nije logički istakao - inače

bi ona kao metod imala za cilj da u svačemu sazna jedan pojam; samo i

jedino jedno apsolutno, - tako da se ono (ideja boga) pojavljuje umjesto

njega, takoĎer, kao nešto posebno pored ostalih posebnosti, i da je cijela

istina u ovome: 'Postoje biljke, ţivotinje, ljudi, osim toga i bog, ono što je najizvrsnije'." Ovo je, moţda, kritika, a moţda kompliment Aristotelesu,

ali, u svakom slučaju, opisuje kako je Aristoteles uspješno ontologizirao

ono logičko.

39

je data racionalnost i (lijep) poredak svijeta, u kojoj poredak svijeta

(ηάλζζ) ili θόβμζ svijeta nije izvan tog svijeta, ali je skriven (θύζζζ

ηνύπηεζεαζ θυθεΐ: "u biti je prirode da se skriva", kako kaţe

Herakleitos) i njegovo se otkrivanje zbiva kroz otkrivanje harmonije

oblika ili vječnih i čistih oblika (u geometriji), tonova (u muzici),

brojeva (u aritmetici), i putanja planeta (u astrologiji).

"Tales je, naravno, znao da su dijagonale u pravokutniku

jednake i da se presjecaju. To se moglo zaključiti iz simetrije

figure. No, da li bi se moglo zaključiti da su to vrhovi pra-

vokutnog trougla; strogo govoreći, ne - ali to da se uočilo

kako ovdje postoje logičke veze i naknadno ih opet otkrivati

- jeste besmrtna zasluga grčkih filozofa od Talesa do Aris-

totelesa."5

Talesova otkrića u geometriji i astrologiji ne čine još nikakvu

potpuno ureĎenu teoriju u smislu jednog logički povezanog lanca

stavova u koji ne prodire ništa čulno i empirijsko, ali se njegova

mudrost jasno razlikuje od empirijskog i fragmen-tarnog znanja koje

je dugi niz stoljeća akumulirano u zemljama Istoka, u Egiptu i

Mesopotamiji, naročito u Babilonu i djelomično u Indiji. Kreiranje

jednog ideala teorijskog saznanja ili jednog kritičkog i analitičkog

idioma koji je izvorno logički pripada, prije svega, grčkom mišljenju,

u kojem je ljudski um po prvi put spoznao "mogućnost postavljanja

jednog ograničenog broja principa i deduciranja iz tih principa istina

koje su njihove rigorozne konsekvence."6 Ovoj transformaciji

empirijskog znanja, koje u svojoj osnovi ima tehnički i praktički

pristup, u teo-

5 Cf. Lorenzen, P. (1960): Die Entsehung der exakten Wisseschaften. Sprin-

ger Verlag. Heidelberg. S. 46.

6 Cf. Farrington, B. (1944): Greek Science. Its Meaning for us (From Thales

to Aristoteles). New York. p. 13.

Page 19: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

40 41

rijsko znanje, doprinio je, prije svega, okret od kosmogeneze ka

kosmologici.

"Ljudska znatiţelja je prirodno bila usmjerena prvo na is-

taknuta 'čarobna djela' fizičkog svijeta, na planete, periodič-

nost njihovih pokreta, smjenu godišnjih doba, vjetrove, oluje

i grmljavine, i slično. Dakle, najranije grčko razmišljanje ba-

vilo se problemima astronomije i meteorologije. Zatim, kao

odraz napredovanja čovjek je razmišljao μ geometrijskoj fi-

guri i broju, μ mogućnosti posjedovanja sigurnog znanja uop-

će, μ karakteru zajedničkih principa dobijenih u svim granama

istraţivanja ili μ posebnim principima sadrţanim u jednoj

grani, i tako je filozofija konačno postala nepristrano istra-

ţivanje svakog sektora bića ili stvarnosti"7

Ovo okretanje ka kosmologici i reduciranje svega što se

pojavljuje na jedan prvi princip ili prvo počelo svega, koje je tvarne

prirode, ne dokazuje, meĎutim, materijalistički monizam prvih

filozofa prirode, već prije svega potrebu da se neka permanentna tvar

(ϋθδ), kao ono što je vječno živo, suprotstavi vječnoj promjeni

pojavnog svijeta.8 Put prema unatrag okrenutoj harmoniji

(Herakleitos) započinje sa ranim filozofima prirode. Ono što dovodi u

sumnju tzv. materijalistički monizam predso-kratika jeste, moţda,

neodreĎenost ili neprincipijelnost te permanentne tvari.

Traţenje onoga što ima jednaku distancu od svega, traţenje

počela (ανχή) i principa (ζημζχεϊμκ) svih stvari kao neodreĎene

supstancije na kojoj se moţe zasnovati skladno ili dobro ureĎeno

shvatanje poretka kosmosa koji je već po sebi lijep i

7 Cf. Taylor, A. E. (1955): Aristotel. Revised Edition. Dover Publications.

INC., New York. p. 14.

8 Cf. Applcton, R. B. (1922): The Elements ofGreek Philosophy. Mcthuen

& Co. Ltd. London, p. 12

dobro ureĎen, ili otkrivanje jednog kriterija za pristupanje spoznaji

toga, na kojem se onda moţe zasnovati kosmologika kao znanje μ

kosmosu, jeste, dakle, ono filozofsko i logičko u ranih filozofa

prirode. Kosmologika je morala riješiti ono što je kos-mogeneza

rješavala u slikama i pričama (ιϋεμζ): nastajanje i nestajanje, vječno

nastajanje i vječnu promjenu, i još, povrh toga, znanje μ tome kako to

vječno funkcionira i po kojem principu. To je ujedno problem koji

otvara pitanje pravog pristupa ili metoda kojim se dolazi do istinite

spoznaje.

Postoji jasno uočljiva mogućnost da se, unutar ovog korpusa

problema, pitanje μ tome staje ανχή i ζημζχεϊμκ svih stvari, razdvoji

od pitanja staje ηνζηή νζμκ ηήζ άθδεείαζ, u svrhu jasnijeg i

perciznijeg razlikovanja pitanja μ izvoru ili porijeklu saznanja, od

pitanja njegove primjene ili upotrebe, koje je dominantno već kod

Homera i Hesioda. Već kod ovih postoji pozivanje na Muze kao

boţanski izvor spoznaje i aktualnog znanja, kao na instanciju koja

garantira ispravnost saznanja,9 a sama stoji izvan spoznaje.

10 Ova

vrsta apriorizma koja je osiguravala "optimističku epistemologiju" u

anamnesisu kod Platona (Meno), temeljila se na učenju μ boţanskom

porijeklu ljudske duše. No, samo pitanje μ kriteriju istinitosti spoznaje

nastalo je na razlikovanju čulnog i intelektualno-jezičkog pristupa

predmetu saznavanja na ispravan (όνεόζ) način. Već kod epskih

formi opisivanja prirode (πενί θυζεωζ) moţe se odvojiti pitanje μ

tome koji je

9 Cf. Jacgcr, Werncr: Die Theologie der milesischen Naturphilosophen, In: Gadamer, H-G. hrsg (1968): Um die Begriffstvelt der Vorsokratiker. Wis-senschaftliche Buchgeselschafz. Darmstadt. S. 53 10 U poglavlju Sources of Knowledge and Ignorance, Karl Popper jasno ukazuje na stalnu prisutnost i religiozni karakter problema izvora saznanja, od Parmenidesa do Herakleitosa, preko Platona ("anamnesis") i Descartesa ("vcracitas dei"). Cf. Popper, K. R. (1971): Conjectures and Refutations. The Growth ofScientific Knowledge. Routledge, London, p. 9.

Page 20: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

42 43

pravi ili ispravan put - ιεεόδμζ - spoznavanja bitka. Usta-

novljene su jasne granice izmeĎu čulnog pristupa koje donosi

samo mnenje (δόλα) ili netačno saznanje, i onoga što daje is-

pravno saznanje, επζζηήιδ. U nekim odgovorima koje su dali

na pitanje μ kriteriju istinitosti, moţemo naći kod predsokratika

već elemente ortonimije, ortologije i ortografije. U predsokrat-

skoj logistici je već utemeljena ortologija kao jedini ispravni put

saznavanja bitka. Čak i kod mislilaca koji još uvijek zadrţavaju

veliki dio mitološke identifikacije, kao što je slučaj kod Empe-

doklesa, postoji jasno i izričito naglašen ortologijski element

spoznaje:

άθθμζ δε ήζακ μζ θέβμκηεζ ηαηά ημκ Έιπεδμηθέα ηνζηή νζμκ είκαζ ηήζ άθδεείαζ μύ ηάζ αίζεήζεζζ, άθθα ημκ μνεόκ θόβμκ: Α bilo je i drugih koji su tvrdili da prema Empedoklesu kriterij istine nisu osjeti, nego ispravna misao. (2 / 32-40 K., 2-10 st. / SEXT. VII 122-124)

11

Ovdje su već prisutna oba odreĎenja predsokratske logistike,

(i) όνεόζ kao ispravnost, kao bitkom bića upravljena misao/go-

vor, (ii) kao θόβμζ. Od ovoga όνεόζ, koje ide uz govor μ istini

ili bitku, put je vodio ka pitanju staje άθδεήζ ili bitak samog

logosa.

Na taj način se pitanje μ onome šta je sve (ημ πάκ), kao

pitanje koje podrazumijeva jedan plan ili jednu vrstu spekulacije,

u sebi transformiralo u pitanje μ pojmu kosmosa (ό ηόζιμζ),

kao drugačije organiziranom predmetu saznanja, jer je sada uz

pojam kosmosa kod predsokratika povezano razmišljanje μ "pa-

ljenju" i "gašenju", μ propadanju i nastajanju, pojavljivanju i

11 Cf. Diels, Hermann (1974): Die Fragmente der Vorsokratiker. Griechisch

und deutsch. Heraugegeben von Walther Kranz. Erster Band. Weidmann.

S. 308.

iščezavanju jednog mogućeg reda ili poretka elemenata. Ο tome

svjedoče fragmenti sačuvani od Anaksagore, doduše bezboţnika

Anaksagore, koji tvrdi da postoji mnoštvo svjetova. Anaksagorin

doprinos filozofiji, smatra Aristoteles, jeste uvoĎenje uma

(κμΰζ) kao dijakosmičkog kriterija, kao onog stoje dijakosmički

metron, mjera, koja postavlja u relaciju "ono što je u početku

bilo skupa". Sada ημ πάκ obuhvata u sebi različite redove ili

nizove mnoštva koji su dijakosmički ureĎeni po kriteriju uma.

Tek je pitanje μ tome šta je ovaj poredak, kosmos, omogućilo

proučavanje dijakosmičkih suprotnosti ili relacija na čijoj ravno-

teţi (όδόζ άκω ηάηω ιία ηαζ ώυηή: jedan je i istovjetan put gore

i dole) počiva ravnoteţa prirode, odnosno omogućeno je

istraţivanje onoga što drţi tu ravnoteţu. Time se došlo do pre-

dodžbe suprotnosti ili trpnosti. Logistika je time došla do izraza

kao metodska ravnoteţa, način ili put kojim se spoznaje ravno-

teţa ili harmonija prirode (θύζζζ). Talesovo upisivanje jedno-

krakog trougla u kruţnicu predstavlja način kako se isto istim

spoznaje, harmoniziranje oblika i metodska ravnoteţa koja je

sagledala idealitet tih oblika i tačke njihove potpune podudar-

nosti. Logistika se, dakle, može kod predsokratika odrediti kao

metodska ravnoteža, koja, u skladu sa epistemološkim principom

da se isto istim spoznaje, odnosno da dijelovima poretka svijeta

odgovaraju dijelovi ljudske duše, stoji prema ravnoteži fysisa i

omogućava da se ona spozna. Pitanje: staje mjera (ημ ιέηνμκ)

na kojoj ova ravnoteţa počiva bit će jedno od glavnih pitanja

predsokratske filozofije. Herakleitos će reći da je mjera sam

θόβμζ; sofistika će sa Protagorom reći da je mjera svih stvari

čovjek, dok će Aristoteles u Metafizici decidno utvrditi da je

Jedno (ημ εκ), koje je analogno Bitku (ημ όκ), mjera svakog

izricanja i mišljenja, budući je prisutna u svakom mjerenom.

Na ovaj način je predsokratska filozofija došla do pojma

svijeta u jednoj ortologiji, koja je izraz balansa vanjskog poretka

Page 21: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

44 45

i njegovih značenja u simbolima vatre, vode, zraka, zemlje, nji-

hovog zdruţivanja i suprotstavljanja, koje je trebalo samo is-

pravno (όνεόζ) postaviti ili unijeti u simboličke forme koje su

zadate.

Znanost je, meĎutim, zahtijevala da se te suprotnosti spo-

znaju i iskaţu ne više kroz simbole, nego kroz pojmove ili ηαηά

ημκ θόβμκ. Logička konstitucija pojma svijeta ide drugim putem

i traţi prethodnu izgradnju svijeta pojmova iz kojih se tek moţe

on dohvatiti i spoznati. Logička konstrukcija iz svijeta pojmova

podrazumijeva δζαίνεζζζ i ζύκεδζζζ, te afirmaciju i negaciju, a

to znači da se više ne moţe govoriti μ identitetu bitka i mišljenja,

kao stoje govorio Parmenides, te daje potreban novi kritički i

analitički idiom, novi tip logosa koji ima "dubinu" i "širinu",

logički prostor sastavljen od rodova, vrsta, i negacije. Tek je ovo

unošenje mjere u mjereno, biti u bića, otvorilo mogućnost pro-

mjene pravca harmoniziranja i upravljanja spoznaje: od unatrag

okrenute harmonije obrat je vodio prema unaprijed postavljenom

principu spoznaje, ili uzimanju u obzir onog što se već unaprijed

zna u svakoj znanosti.

§ 2. Metafizika versus filozofija prirode

Pod "metafizičkim konceptom filozofije logike" ovdje se

misli na "staru ontološku logiku"12

, odnosno na logiku koja je

orijentirana na bitak: u ontološkom smislu kao prvo bivstvujuće

ili podmet trpnosti; u logičkom smislu kao srednji termin ili

uzrok istinitosti silogizma, u jezičko-gramatičkom smislu kao

12 Cf. Apelt, K. O. (1980): Transformacija filozofije. Veselin Masleša, Sara-

jevo. Str. 143.

podmet priroka. Za razliku od theogeneze, koja je predstavljala

sebi pojam uzroka u formi mitsko-poetskih slika suprotstavljenih

kao smrtna (εάκαημζ) i besmrtna (αεάκαημζ) bića, filozofija

prirode je istraţivala uzrok (αίηζμκ) svega (ημ πάκ) traţeći ga u

jednoj permanentnoj tvari (ύθδ), a kriterij istinitosti spoznaje

(ηνζηή νζμκ ηήζ άθδεείαα) u mogućnosti generiranja tog jed-

nog, permanentnog simbola sa svim njegovim pretvorbama u

prostoru i vremenu. Kosmologika (versus pan-geneza) se javlja

kao pokušaj harmoniziranja relacije Jedno-Mnogo sredstvima

logiciranja, nasuprot njegovom mitskom generiranju iz simbola

"puno-prazno", "ţivo-neţivo". Kosmo-logika, koja se odvojila

od "najdubljih mitologema i theologema Orijenta μ nastanku

svijeta",14

pojavila se najprije pod imenom fiziologike ili učenja

μ prirodi (πενί θύζεωζ), koje je prema Aristotelesovoj ocjeni

(M 992 blO) u potpunosti propalo, upravo, zbog orijentacije na

(jedan ili veći broj) tvarni uzrok: takvom orijentacijom oni (oi

θυζζμθόβμζ) nikako nisu mogli dokazati Jedno, već uvijek samo

Mnogo.

U prethodnim razmatranjima mi smo tek pristupili otkri-

vanju ortologijskih elemenata u ranom grčkom mišljenju. Pri

tome se jasno pokazalo da u napetosti filozofskog učenja μ logosu

i logistike kao načina otkrivanja "unatrag okrenute harmonije"

kosmosa, te kao temeljne forme saznanja, prisutne i noseće u

kanonu saznanja antičkog čovjeka, stoji zahtjev da se jasno utvrdi

kriterij istinitosti saznanja uopće. Logistika, kao metodski ili

ortologijski pristup logosu svijeta, nastala na principu da se isto

13 Cf. Appleton, R. B. (1922): The Elements of Greek Philosophy. Methuen & Co. Ltd. London, p. 12

14 Cf. Jaeger, Werner: Die Theology der Milesischen Naturphilosophen. In: Gadamcr, H-G. hrsg (1968): Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Wis-senschaftliche Buchgeselschafz. Darmstadt. S. 48.

Page 22: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

46 47

istim spoznaje, tj. da se poredak svijeta zahvati logističkim di-

jelom duše, poretkom ili redom misli, bila je jedini organon

saznanja koji je omogućio izgradnju jednog uvida u fenomenolo-

giju svijeta. Logistika je na taj način bila spoznaja u kojoj je

pojam svijeta dolazio (pojavljivao se, θαίκεζεαζ) do svijeta

pojmova.

U Platonovo doba je, meĎutim, već toliko narastao ovaj

svijet pojmova, a logosu je dato mjesto jednog roda bića, tako

daje logistika, sada kao dijalektika, postala način razumijevanja

kroz pojmove, kroz svijet pojmova, kroz jezik i njegove oblike

na putu do spoznaje istine i bitka bića. Tek na ovom putu postaju

izdvojivi problemi filozofije logike, tj. problemi ortonimije, or-

tologije i ortografije.

Način na koji je pojam svijeta producirao svijet pojmova

nije, dakle, jednak načinu na koji je svijet pojmova producirao

pojam svijeta u filozofiji Platona i Aristotelesa ili u metafizici

općenito. Predsokratska logistika vrhuni u Parmenidesovom stavu

da su bitak i mišljenje jedno isto, dakle, u identitetu, bitka i

mišljenja, dok filozofija logike započinje postavljanjem svijeta

pojmova u jezik, u kojem sada od načina spajanja ili razdvajanja

(ζυιπθμηή) zavisi da li će se u tim formama povezivanja po-

javiti i pokazati "unatrag okrenuta harmonija" svijeta. Već se tu

fenomenologija svijeta zamjenjuje fenomenologijom jezika. Stara

parmenidovska ontologija ne izlazi iz kruga ortologije bitka, dok

je nova ontologija prisiljena uzeti u obzir i ortologiju nebitka, ili

semantiku nebitka koja razbija logističku ravnoteţu "logičkog

prostora" parmenidovske ontologije. Sa Platonovom filozofijom

logike, sa svijetom pojmova i načinom dolaţenja do njih koji je

pokazan u Sophystesu, sa pitanjem ηί έζηζκ svakog pojedinog

bića, ono pojedinačno ulazi u filozofiju kao veliki problem i

veliki motiv epistemologije i filozofije logike. Ono negativno u

mišljenju i u jeziku, kojemu je sada priznato da na neki način

postoji, uvelo je mnoštvo pojedinačnog kao svoj stvarni korelat.

Razlikujući, meĎutim, izmeĎu pojedinačnog (jednog odre-

Ďenog čovjeka), jedne pojedinačne ideje, pojma ili misli (noema,

čovjek kao vrsta), i ideje kao ideje (čovjek uopće), Platon je

došao do paradoksa poznatog kao "dokaz μ trećem čovjeku",

kojim je bit udaljena iz onoga čega je to bit: iz pojedinačnog.

Sve dok Aristoteles nije izjednačio biće i jedno tvrdnjom da

"biti" znači "biti jedno", te da je bit (μυζία) upravo uzrok ili

unutarnji oblik pojedinačnog, uvodeći izricateljski ili apofantički

logos kao organon ove identifikacije (za razliku od afantičkog

logosa kod Herakleitosa), nije se mogla konstituirati neka ne-

protivurječna teorija μ bitku kao bitku. Tek je, dakle, identifici-

ranjem biti pojedinačnog (ημ ηί δκ είκαζ) i pojedinačnog (ή

μυζία, έηαζημκ), identificiranje koje skrivljuje jezik, jer pret-

postavlja da su riječi i njihova značenja identične stvarima i

njihovim oblicima, postala moguća ontologija kao teorija pred-

meta i kao onto-teo-logika: kao logika bića i kao logika bitka

(κόδζκζ κμήεζεωζ).

Mi smo do sada napravili razliku izmeĎu logistike i dijalek-

tike jedino iz odnosa spram pojma svijeta. Sada treba reći da

matematičko mišljenje ili matematički um stoji u središtu filo-

zofije logike, od Platona i Atistotelesa do Quinea i Davidsona.

No, dok se Aristotelesova filozofija logike imenuje kao formalna,

ali nigdje ne poziva na matematičku izobrazbu, za Platona i za

dijalektiku matematička izobrazba je bila preduvjet bavljenja

filozofijom, mada se uz Platonovo ime ne veţe neki značajan

doprinos razvoju formalne logike. Čini se da je u Platona mate-

matički um bio eksplicitno prihvatan kao djelatan u sokratskim

dijalozima ili majeutičkim formulama, kao dobro ureĎenim go-

vorima (u matematici se traţi dobro ureĎena formula), dok je u

Page 23: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

48 49

Aristotelesovoj filozofiji, implicitno, djelovao kao jedina moguć-

nost da se riješi eleatska formula εκ πάκηα (Jedno Sve) njenom

transformacijom u matematičku formu εκ πθήεωζ (Jedno Mno-

go/struko). Šta je onda doprinos ova dva različita djelovanja

matematičkog uma u filozofiji?

"Prije sto i četrdeset godina poznati platonist, Thomas Taylor, ukratko je izloţio osnovnu razliku izmeĎu dva filozofa, na-pominjući daje Aristoteles, čak i kada je raspravljao μ teolo-giji, činio to na način prirodnjaka, dok je Platon čak i prirodu razmatrao na teološki način."

15

Prihvatili se kao ispravna tvrdnja Thomasa Tavlora da je

Platon prirodu teologizirao, a da je Aristoteles i samu teologiju

naturalizirao onda se, sa stanovišta matematičkog mišljenja koje

je jednako učestvovalo u sprovoĎenju ovih zamisli, pokazuje da

je u tim konceptima, koje je odredio Pitagora i kojih se nisu

nikada odrekli, broj jednom uzet kao bit/mjera koja leţi izvan

pojedinačnog, izvan samog fvsisa, dok je u drugom slučaju uzet

kao sama mjera, kao u pojedinačnom prisutna njegova bit. Ima-

mo, dakle, slijedeću aporiju: teologiziranje prirode nije iskazano

na formalan način i nije uspjelo, bar prema Aristotelesovoj kritici

Platonove teorije ideja koju je dao u Metafizici. Naturaliziranje

(čak i same teologije) utemeljilo je formalnu logiku i pokazalo

kako je pojedinačno identično sa svojom logičkom prirodom.

Ova dva različita koncepta, meĎutim, počivaju na uvoĎenju razli-

čitih principa u ovaj odnos, u Platonovom konceptu samo for-

malnog, a kod Aristotelesa još i finalnog uzroka, kao jedne vrste

uzroka kretanja. Dijalektika, meĎutim, kao metoda koju je razvio

Platon, nije sadrţavala jedan takav uzrok i zasnivala se ponajviše

na geometriji unutar koje je prvi put iskrsao problem iracionalnih

veličina kroz otkriće nesamjerljivosti dijagonale sa stranicama

kvadrata: izvan logističke ravnoteţe, koja je izraz harmoniziranja

enantiotropskih veličina, postoji nešto treće što se ne moţe iden-

tificirati sa svojim trpnostima, i što se kroz Platonovu dijalektiku

javljalo kao agnosticizam u pogledu prvih elemenata stvari ili

jezika, kao residuum koji vodi u reductio ad imposibile. Postoji

u dijalektičkom postupku izvjesna inkompatibilnost konsekvenci

sa hipotezama, i čini se, doista, "da je prvo precizno značenje

riječi dijalektika bilo reductio ad imposibile u metafizici"16

.

Razlikovanje u pojmu racionaliteta, na koje je Aristoteles

ukazao, potrebno je generalizirati i posmatrati kao razliku u θμ-

βζζηζηή ηέχκδ ili, kako mi danas moţemo reći, izmeĎu raz-

otkrivanja pojma svijeta (δζαηνζηζηή ηέχκδ), kakvu su imale

stare ontologije, prije svega herakleitovska i parmenidovska, i

konstrukcije svijeta pojmova, kakva je započela Sokratesovim

okretanjem unutarnjem ili onome stoje on zvao δαζιμκίμκ. U

obadvije koncepcije, heurističkoj i konstrukcijskoj, centralnu

ulogu je imao pojam θόβμζ-a, no kod Herakleitosa je on bio

mišljen kao sveobuhvatajuća, unatrag okrenuta ili enantiotropi-

jska harmonija koja obuhvata sve protivnosti, a sama ne sadrţi

u sebi nikakvu. U tom smislu je logos sabiralište, ili princip

harmonizacije koji djeluje izvana.

Herakleitos je neprekidno traţio slušanje jednog i zajed-

ničkog logosa, koji sve obuhvata, u kojem svi učestvuju itd. Sve

dok se taj pojam logosa ili pojam svijeta nije odredio i kao

unutarnji, a ne samo kao unatrag okrenuti, govor μ bitku bića,

15 Cf. Farrington, B. (1944): Greek Science. Its Meaningfor us (From Thales

to Aristoteles). New York. p. 107 16 Cf. Kneale, W. & Kneale, M. (1962): The Development of Logic. Oxford

Univ. Press. London, p. 9.

Page 24: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

50

nije se uspjelo pokazati kako je logos, doista, sabiralište bića i

nebića, ono što omogućava ortologiju istinitog i ortologiju laţ-

nog, niti se mogao prevladati simbolički način govora μ logosu.

Tek sa Platonom je otvoren logički prostor, tek sa njim je logos

proglašen jednim rodom bića. To znači: sve dok se Herakleitoso-

vom logosu nisu odredile trpnosti koje u sebi nosi, rodovi istini-

tog i laţnog, ili dva stupca protivnosti, tautologija i kontradikcija

kao unutarnja i vanjska mogućnost stava (logosa) - kako se

izraţavao Wittgenstein - Herakleitosov logos je simbolizirao

pojam svijeta unutar kojeg nije bio izdiferenciran svijet pojmova

svijet vrsta i rodova koji ga sačinjava. On je došao do pojma

suprotnosti i izrazio ga u metafori polemosa (vatra-voda), ali

nije suprotnosti i njihovo jedinstvo izrazio pojmovno, ηαηά ημκ

θόβμκ. Suprotno tome, stara parmenidovska ontologija nije mo-

gla da se probije iz svijeta pojmova ka pojmu svijeta i da tako

dokaţe Jedno, jer je odbijala mogućnost mišljenja i izraţavanja

nebića, odnosno odbacila je mogućnost otvaranja logičkog pro-

stora za negaciju.

Sa Platonovom redefinicijom starih ontologija (starih i vla-

dajućih), herakleitovske i parmenidovske, kao novim tipom kon-

strukcije pojma svijeta iz svijeta pojmova, iz pokušaja da se

pokaţe kako se dva stupca suprotnosti (ζυ-ζημζχία) koji postoje

u svakom Jednom odnose jedan prema drugom, kako se jezik

provodi kroz te stupce suprotnosti na putu ka shvatanju Jednog,

započela je faza metafizičkog koncepta filozofije logike. Trebalo

je ontologizirati ono logičko, tj. učiniti ga bitkom koji se moţe

umno sagledati (εεωνεΐκ), a to je za Platona značilo ontologi-

zirati jezik ili logos i u njemu promatrati kako se miješaju "na

čudan način" stupci suprotnosti koji pripadaju bitku po sebi, biće

i nebiće.

51

Hipostaziranje lingvističkog frameworka krenulo je otvara-

njem logičkog prostora, ili onog trenutka kada je Platon odredio

nebiće (μη oν) semantički, kao jezičko-logičku trpnost bitka,

tj. kada je u jeziku - θόβμζ-u iznašao mjesto negaciji. Drugi

preduvjet bio je ispunjen kada je Aristoteles transformirao for-

mulu εκ πάκηα (Jedno Sve), zbog čije je nedokazivosti - prema

Aristotelesu - propala filozofija prirode (πενί θύζεωζ), u formu

εκ πθήεωζ (Jedno Mnogo/struko), koja se onda rješavala kroz

jezik kao suprotnost jednoznačno-mnogoznačno (ημ oκ θέβεηαζ

πμθθαχώζ), bivstvo (ύπμηείιεκμκ) i forma njegovog iskazivanja

(ηαηήβμνμυιεκμκ). Postoji za Aristotelesa deset načina

iskazivanja Jednog, odnosno deset značenja riječi ημ oκ ili deset

izrecivih trpnosti bitka bića kao prvog bivstvujućeg u jeziku i

mišljenju. Razliku, koja postoji izmeĎu logičke i jezičko-

gramatičke strukture, Aristotelesova logika je savladavala pode-

šavanjem sadrţaja pojmova koji sastavljaju iskaz i podešavanjem

logičke veze kojom su povezani ti sadrţaji. Razlika izmeĎu suda

koji sadrţi generalni termin ("Čovjek ozdravlja") i suda koji

sadrţi generalni termin, ali je sam generalni termin još jednom

uzet kao opći-poopćen ("Svaki čovjek ozdravlja"), već je sa-

drţana u Aristotelesovom spisu Peri hermeneias, gdje je dos-

lovno rečeno da univerzalni kvantifikator ne označava opće: ημ

πάζ μύ ημ ηαεόθμυ ζδιαίκεζ, nego da se izraz poopćuje: αθθ όηζ

ηαεόθμυ, Peri hermeneias, 20 a 10). Podešavanje referencije

kvantifikatorskom formom govora ne znači daje ovaj problem

poopćavanja općeg riješen bikondicionalom, sa čije lijeve i desne

strane stoje iste strukture: od Cantora, preko Fregea do

Davidsona, od kada se počela u logiku unositi matematska

metoda obostranog jednoznačnog preslikavanja, tamo i ondje

skupova, ovde i sada struktura rečenica, zahtijeva se još jedan

uvjet kojeg korelirane strukture moraju ispuniti - sveta jedno-

Page 25: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

52

značnost. Koliko je vaţno ovo podešavanje struktura jezika i

mišljenja, i koliko je vaţno Aristotelesovo otkriće kvantifikatora

koji veţu logičku općenitost i utvrĎuju joj mjesto u odnosu na

druge općenitosti, jezičke ili logičke, svjedoči srednje vjekovna

rasprava μ univerzalijama, zasnovana, prije svega, na jednoj teo-

riji značenja i referencije koja se imenuje teorijom supozicije, a 17

cijelo područje istraţivanja Logica Terminorum.

17 Pitanje μ smislu i značenju postavljano je u srednjevjekovnoj logici i filo zofiji u formi učenja μ "Proprietates Terminorum", odnosno kao nauk μ izvjesnim semantičkim i sintaksičkim svojstvima izraza, ali ne u smislu neke izgraĎene i dovršene teorije, nego više u smislu objašnjenja putem navoĎenja primjera, metalogičkih opisa i klasifikacija. Stoga, učenje μ proprietates terminorum nije nikakva teorija u striktnom ili doslovnom smislu te riječi što pokazuju i tekstovi koje su ostavili Petrus Hispanus, Ockahm ili Burleigh: jedino skice, opisi, kratki primjeri, uputstva za upo trebu termina u ovom ili onom kontekstu. No, problemski krug koji ovo učenje zatvara, a koji se u mnogo čemu pokazuje frapantno sličnim suvre menim logičkim istraţivanjima verbalnog ponašanja, od Quineove onto- geneze reference i stimulus-značenja, do Putnamovih lingvističkih stereo tipova, sastoji se od (1) objašnjavanja sintaksičke uloge sinkategorema- tičkih izraza (kvantifikatora prije svega) putem jedne semantičke interpre tacije, (2) jezičke analize ili analize gramatičkih univerzalija, i na kraju (3) ontološke analize sa kojom je u vezu dovedeno pitanje reference. Samo učenje μ proprietates terminorum (izraz se prvi put javio kod Pris- ciana u djelu Grammatica) sastoji se u većini od uspostavljanja razlike uloge termina koju imaju u rečenici u funkciji significatio ili suppositio. (Razliku izmeĎu significatio i appellatio, koja se kasnije pretvorila u razliku significatio i suppositio postavio je prvi Anselmo u svom djelu De Gram- matico). U novijim istraţivanjima srednjevjekovne logike, naročito kod Rijka i Pinborga postoji intencija da se significatio i suppositio koreliraju sa smislom (Sinn) i značenjem (Bedeutung) kod Fregea, odnosno sa Car- napovim izrazima intenzija i ekstenzija uvedenim u Meaning and Necessity ili, pak, sa pojmovnim parom denotacija-konotacija. Cf. Kneale & Kneale (1962) i M. Bochenski (1956). )

53

§ 3. Ontologiziranje logiĉkog

/ Platonova filozofija logike /

Platon je bio prvi antički filozof koji je postavio heretičko

pitanje pred staru ontologiju ili ontologiju predsokratika (koju je Aristoteles nazivao fiziologijom), natjeran s jedne strane, kon-frontiranjem parmenidovskog i herakleitovskog koncepta prirode (θύζκζ), a s druge strane mogućnostima ortologije u formi so-fističkog argumentiranja u kojem se "slabiji razlog čini jačim".

Platon je, naime, postavio pitanje ο prirodi prirode, ili pitanje μ tome koja je prava priroda koju treba istraživati i na kojoj se moţe utemeljiti spoznaja: ona herakleitovska, koja je totalitet nastajanja i nestajanja ili totalitet trpnosti bića, koja je stalno u kretanju i koju je Platon nazvao ontologijom "glinenih lonaca" (πάκηα ώζπεν ηενά ιζα νεΐ), koji se stalno oblikuju i raspadaju

(cf. Kr. 440 C 5), ili to treba biti parmenidovska ontologija Jednog identičnog sa mišljenjem θαϊνμζ-a bez trpnosti, čiji svaki pokušaj logičkog i jezičkog odreĎenja i definiranja vodi u kontradikciju ili tautologiju (cf. Platon, Parmenides). Čini se daje pred Platonom bio isti izbor kao pred Hegelom: Bitak, čisti bitak ili Ništa, čisto ništa. Platon se odlučio, ipak, da redefinira

staru ontologiju traţeći mogućnost utvrĎivanja statusa onog lo-gičkog.

Sam Platon nije razmatrao mogućnosti za neku formalnu logiku, već je prakticirao dijalektiku ili podjelu pojmova po ro-dovima i vrstama, po širini (ηαηά πθάημζ) i po duţini (ηαηά ιδεηόζ onako kako je to prikazao u svome spisu Sophystes

(266 a). No, upravo, Platona smatramo značajnim za filozofiju logike iz više razloga.

Prvo, on je prvi antički filozof koji je sistematski dramati-zirao problem jezika] njegovu bit i njegovu upotrebu kroz forme ortonimije, ortologije, ortografije i ortopraksije (Kratylos).

Page 26: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

54 55

Drugo, Platon je prvi filozof koji je poduzeo redefiniranje

kontradiktorne ontološke tradicijeina temelju pitanja μ semantici

nebitka i ortologiji laţnog govora, što gaje dovelo do odreĎivanja

govora (θόβμζ) kao jednog roda bića (Sophystes ).

Treće, Platon je prvi filozof koji je otvorio logički prostor

postavljajući pitanje μ mjestu i ulozi negacije za ontologiju i

epistemologiju}(.Sophystes, Parmenides).

Četvrto, Platon je prvi govorio jasno μ homologematima

uma (ηα όιμθμβήιαηα) ili logičkim zakonima(Theaiteetos).

Peto, Platon je pokazao smisao epistemološkog obrata za

logička/dijalektička istraţivanja(Kratylos, Theaiteetos), odnosno

smisao metafizičkog utemeljujućeg koncepta ontološke logike.

U spisu Kratylos Platon postavlja pitanje μ suštini ortonimije

ili ispravnosti imena,(πενί ηωκ μκμιάηωκ όνεόηδημζ) stvari i načina njihovog nastanka i upotrebe, suprotstavljajući dvije teze: jednu koju zastupa Hermogenes. a koja odreĎuje ispravnost imenovanja kao stvar konvencije ili dogovora, a to znači samo iz jezičke prakse i upotrebe riječi, i drugu, koju zastupa Kratylos, a koja ispravnost imenovanja izvodi iz vječne prirode ili vječne

biti stvari po kojoj, i zbog koje su imena ispravno (όνεόζ) i dobro (ηαθόζ) postavljena. No, u suštini ovog dijaloga leţi rasprava μ odnosu riječi i stvari prema biti ili istini, kao pitanje na šta se riječi odnose i šta je njima označeno: Jijihov vanjski oblik koje riječi mogu ortografski oponašati svojim dijelovima (slovima i slogovima ili njihovu bit (μυζία) koju stvari imaju po

sebi. Time je Platon dao jeziku mimetički karakter. S druge strane, stvari (ηα πνάβιαηα) koje su označene, svojim spoljašnjim svojstvima pokazuju smjer ovom mimetičkom karakteru jezika i učestvuju u relaciji sličnosti prema riječima, usmjeravaju ovu relaciju svojim djelovanjima (praksisom) unutar odnosa sa drugim stvarima. No, stvari svojim unutarnjim oblikom ili onim što je

njihova bit učestvuju i u drugoj vrsti sličnosti, koja nije

samo ispravnost nego i istinitost, odnosno u relaciji prema istini,

prema vječnim oblicima ili bitku bića. Imenovanje je stoga or-

ganon, i to dijakritički organon, kojim se prodire do biti stvari i

iz nje same se stvarima nameće ime, koje je sada i ispravno i

istinito. Ova vrsta oponašanja (ιίιδζζζ) je vrsta oprtopraksije,

ili oponašanja biti stvari koja se zbiva jedino kroz ortologiju ili

ispravan govor μ biti stvari. Ovdje se sada ime (όκμια) posmatra

kao dio iskaza, dio logosa, koji je nuţno istinit ili laţan. Praksis,

ili djelatnost stvari, sastoji se u njihovim trpnostima, tj. u mo-

gućnosti da trpe neki uzrok ili da same budu uzrok trpnosti u

drugim stvarima. Stvari imaju u sebi svoju vlastitu i vječnu bit

koja odreĎuje upotrebu riječi i njihovo iznalaţenje kao postupak

imenovanja.

Utvrdivši razliku unutar pojma djelovanja ili različitih vi-

dova prakse (αϊ πνάλεζζ), [Platon je uključio stvari i njihovu

praksu, i riječi i njihovu praksu, u praksu samog bitkajU tom

odreĎenju Platon je slijedio stupce protivnosti ili trpnosti koje

svako područje posjeduje: stvari imaju u sebi svoju vlastitu pri-

rodu, imaju bit koja je postojana i bez odnosa prema nama i

neovisno μ nama (Kr. 386 Δ 1-5), dok s druge strane imaju neke

trpnosti ili neka djelovanja (αϊ πνάλεζζ, 386 Δ), odnosno mogu

trpiti suprotnosti (promjene) i mogu same producirati neke trp-

nosti u drugim stvarima i tako biti uzrok promjene u njima (sjeći

i biti sječen, npr).Ime (όκμια) je Platon odredio kao sredstvo -

όνβακμκ ( Kr. 388 A, C) koje u imenovanju (όκμιάγεζκ) postaje

jedan vid djelovanja (πνάλζζ), tako što kroz vanjski oblik stvari

prodire do njihove biti i oponaša je, te, stoga, kao dijakritički i

didaskalički organon oponaša glasom ono što se oponaša (όκμια

= ιίιδια θωκήζ, 423 B)Uloga imena je da otkrivaju prirodu

stvari (Kr. 396 A), a s druge strane da trpe svoju uključenost u

logos ili govor. Platon je jezik (θόβμζ) odredio kao ono što sve

izraţava, pokreće se kruţno, stavlja sve

Page 27: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

56 57

u kruţenje i dvostruke je naravi: istinit i laţan (Kr. 408 C) i na

taj način oponaša sam tok stvaiiJ( Kr. 417 E): biće (ov) i μυζία

(bit) slaţu se sa άθεεήζ, jer ov (biće) znači ζόκ - koji ide, a

nebiće (μυη όκ) znači koji ne ide (μυη Ιόκ) (Kr. 421 C). Tako i

ime ima dvije suprotnosti. Ortonimijsku praksu, meĎutim, veri-

ficira njena uključenost u ortologijsku praksu. Govori su sas-

tavljeni od imena i sami su jedan vid djelovanja (πνάλζζ) jer

mogu biti istiniti i laţni. Oni učestvuju dalje u ortopraksiji bitka:

laţan govor je trpnja ili suprotnost koju ima govor kad se poveţe

(na sofistički način) sa nebićem, istinit govor je trpnja koju ima

u odnosu prema bitku. No, kad se ovo istraţivanje dotakne pitanja

μ prvotnim imenima (ηα ζημζχεία) ili μ njihovom sastavljanju iz

slogova i slova kojim bi trebali oponašati bit, onda se mora

traţiti drugi tip sličnosti i drugi tip ispravnosti nego što je orto-

grafska i gramatička (Kr. 432 C), koja ne identificira apsolutnu

sličnost dijelova imena i dijelova govora sa stvarima, "jer bi

imena koja imenuju stvari bila slična stvarima u svim tačkama:

sve bi postalo dvogubo, te ne bi μ njima mogao kazati koja je

sama stvar, a koja je ime stvari" (Kr. 432 C). Ono što je sada

potrebno, ona vrsta sličnosti koju zahtijeva govor μ biti, jeste

tipska sličnost (ό ηύπμζ) ili ispravnost koja počiva na odnosu

jezika prema uzorku stvari, a ne jednoj pojedinoj stvari, što znači

da mimesis kao ortografija ne zadovoljava.Time je Platon došao

do negativne teze: da imena, premda trebaju da otkrivaju prirodu

stvari, zbog nemogućnosti da potpuno identificiraju svoje1 pos-

ljednje elemente sa posljednjim elementima stvari, nisu u stanju

da je i otkriju: otkriće imena se ne podudara sa otkrićem biti bića

.To znači da jedno takvo istraţivanje, bilo da poĎe od stvari, bilo

da poĎe od riječi ne moţe doći do objašnjenja kako se istina

pokazuje i u stvarima i u riječima.U tome vidi Platon razlog za

epistemološki obrat, sličan onom kojeg će pokazati na kraju spisa

Theaiteetos, iskazan ovdje kao zahtjev: "da treba traţiti izvan

imena ono što će nam objasniti bez imena koja je od dvije vrste

istinita"(Kr. 438 D). Ovdje Platon sugerira epistemologiju koja

upoznaje stvarnost izvan imena i izvan stvari, ili koja upoznaje

svijet istine. Kroz stvari i njihov meĎusobni odnos, kao i kroz

riječi i njihov meĎusobni odnos, moguće je postići veću spoznaju

stvari, ali nije moguće spoznati istinu kao takvu. Stoga, zak-

ljučuje Platon, nužno je krenuti od istine (Kr. 439 B). U tom

ontološkom zasnivanju istine stvari i istine riječi ili govora leţi

smisao Sokratovog sna (Kr. 439 C-D): da postoji nešto dobro,

lijepo, i istinito po sebi što utemeljuje istinitost kao ispravnost.

Na taj načinje lanac kojeg čini ortonimija-ortologija-ortografija,

kao oblici ortopraksije, uslovljen onim što prethodi i riječima i

stvarima, samom istinom ili bitkom bića koju treba umom za-

hvatiti u jednom drugom svijetu relacija.

U spisu Sophystes Platon ţeli utvrditi na čemu počiva or-

tologija laţnog govora, odnosno sofistička mogućnost da se "lo-

gično" izlaţe neistina, tj. da neistiniti iskazi izgledaju kao istiniti,

a da s druge strane istiniti iskazi izgledaju kao neistiniti. Pla-

tonova je, meĎutim, osnovna namjera da progovori μ najteţem

ontološkom pitanju kojeg ne rješavaju Herakleitesova niti Par-

menidesova ontologija, a to je pitanje ο nebiću, koje se nije

moglo uspješno riješiti ni uvoĎenjem dviju različitih predikacija,

jedne πνόζ εαυηό i druge πνόζηα άθθα, jedne, dakle, kojom bi

se iskazivao bitak, a drugom sve ostaloj18

U tu svrhu,Platon je

postavio pitanje μ biti jezika kao onome u čemu se producira i

ortologija laţnog i ortologija istinitog govora. Pitanje μ jeziku

nuţno je otvorilo pitanje μ ontologiji.

18 Značajnu studiju μ dvostrukoj predikaciji uz čiju je pomoć Platon pokušao

riješiti problem bića i nebića, te učestvovanje ideja u biću i nebiću, napravio

je Constance C. Meimvald, Plato 's Parmenides. Oxford Univ. Press. 1991.

Page 28: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

58 59

Osnovni jezički kriterij koji je Platon postavio za razlu-

čivanje referencije istinitog i laţnog govora, jeste henologija:

riječi se uvijek moraju odnositi na neko nešto (ημ ηί), koje je

brojem jedno (εκ), i nedjeljivo (αημιμκ).Νμ, ono što je za

Platona vječna poteškoća (απμνία) leţi u mogućnosti: "poka-

zivati se i činiti se, a ne biti" (ημ θαίκεζεαζ ημύημ ηαί ημ δμηεΐκ,

είκαζ δε ιδ), s druge strane: "govoriti nešto, a ne istinu" (ημ

θέβεζκ αηηα, αθδεή δε ιδ) (cf. Soph. 237 a-c). Rješenje ove

aporije podrazumjeva uvoĎenje nove ontologije, koja mora

uključiti u sebe obadvije ove mogućnosti, ali tako da ih ne

poveţe na apsolutan način niti sa bitkom niti sa nebitkom. Ta

nova ontologija se usuĎuje - prema Platonu - pretpostaviti

(ύπμεέζεαζ) da nebiće postoji (ημ ιδ δκ είκαζ), jer se na neki

način i pojavljuje i izgovara, i kao takva je ova teza u suprotnosti

sa mišljenjem "velikog Parmenida" koji je rekao da bitak jeste,

nebitak nije, niti se moţe misliti, niti iskazati. Platonova je

hipoteza, meĎutim, utemeljena na funkcioniranju i praksi

običnog govora, jer se mi usuĎujemo nekako izricati "ono što

nikako nije"

Osnovno je, dakle, pitanje sada imenovanja: ako se svaka

riječ odnosi tako da imenuje nešto, šta je to što'imenuju riječi

koje sadrţe negaciju, npr. šta imenuje riječ "ništa".Govoriti,

smatra Platon, znači govoriti "neko nešto" - ημ ηί, i govoriti

nešto znači govoriti jedno - εκ (cf. Soph. 238 a), što znači da se

biće ne moţe iskazivati odvojeno od broja, te bi takva analogija

trebala vaţiti i u slučaju iskazivanja nebića, što se pokazuje kao

nemoguće jer bi se sa brojem povezalo nebiće.Platon iz toga

izvodi zaključak da se nebiće samo po sebi (ημ ιδ όκ αυηό ηαε'

αυηό) ne moţe niti izraziti, niti izreći, niti misliti, iz čega slijedi

da nije moguća ortologija nebića po sebi, tj. nebića kao nebića,

nego ga treba odrediti jedino kao "ono drugo"(έηεpoζ)

.bića.,' Govoriti μ "onom drugom bića" kao μ biću jeste sofistička

umjetnost preplitanja riječi koje označavaju biće i onih koje

označavaju "ono drugo bića" kao nebiće koje postoji. Laţno

mišljenje, koje počiva na krivim slikama ovog povezivanja, za-

mišlja da postoje nebića: είκαζ ηα ιδ μκηά, i zamišlja da ne

postoje bića: ιδ είκαζ ηα δκηα, (cf. Soph. 241 d). Isti se problem

javlja kad se pokuša odrediti biće po sebi, bez relacije prema

"onom drugom".

Nova ontologija koja je prema Platonovom mišljenju trebala

omogućiti iskazivanje bića kao bića i iskazivanje nebića kao

jezičko-logičke "drugosti" bića, donijela je otvaranje logičkog

prostora kao mjesta negacije, odnosno jednog bića koje je za-

jedničko (ημζκόκ), unutar kojeg će se nebiće moći odrediti kao

drugo (εηείκμ) ili samo različito (ιόκμκ έηενμκ) poloţajem (ά

κηζ-ηεζιέ v-ov) svoje vrste različitog u rodu od bića, a nikako kao

suprotnost (suprotni rod) bića (έκ-ακηί-μκ). Platonova analiza

negacije pokazuje kako je ovaj odnos kasnije utjecao na

Aristotelesov pojam lišenosti ili neprisutnosti svojstva u jednom

rodu bića. Razmatrajući kretanje i mirovanje kao dvije vrste istog

roda ili iste kategorije koji je suštinom jedno, Platon je utvrdio da

su vrste kakvoćom različito (pa prema tome: biti u drugoj vrsti

znači biti drugačije, a ne ne biti uopće), a samim rodovima ništa

nije kontrirno suprotno. Kontrirno su suprotni članovi jedne vrste

kao veliko i malo, dok veliko i neveliko nisu razlike unutar vrste,

nego su ηα ακηζηείιεκα, razlike izmeĎu (različitih) vrsta. Lijepo i

nelijepo nisu u istoj vrsti, nego su antiteze, kontradiktorne

suprotnosti ili suprotnosti izmeĎu dvije vrste koje učestvuju u

istom rodu.Prema tome, "ono drugo bića" (έηενμκ) ne zaostaje

ništa manje u biću od drugih bića (cf. Soph. 258 b) Na taj način

Platon je došao do zaključka, sasvim suprotnog staroj ontologiji,

"da nebiće čvrsto stoji imajući svoju vlastitu prirodu (u lancu

bića)", tj. "nebiće bijaše i jeste nebiće kao jedan

Page 29: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

60 61

oblik u broju mnogih bića' μΰηω δε ηαζ ημ ιδ δκ ηαηά ηαύηόκ ήκ ηε ηαζ έζηζ ιδ δκ, έκάνκειμκ ηωκ πμθθώκ όκηωκ εΐδμζ εκ. (cf. Soph. 258 c 3-4.).

Nakon akomodacije negacije u logičkom prostoru ili u struk-

turalnom i sintaksičkom smislu, Platon je smatrao da je potrebno ovoj koncepciji ontologije obezbijediti njenu semnatičku uteme-ljenost, i u svrhu toga postavio pitanje gdje i na koji način se ovaj odnos vrsta i rodova u referencijalnom smislu zasniva kao moguća fenomenologija. UtvrĎujući da logos nastaje u meĎusob-nom prepletanju pojmova (δζα ηδκ αθθήθωκ ηωκ εζδώκ

ζυιπθμηήκ), tj. da nastaje kao povezivanje pojmova (ηωκ είδωκ), a ne praznih riječi.Platon je sada utvrdio (cf. Soph. 260 a) da upravo jezik (θόβμζ) mora biti za nas (ήιΐκ) jedan od rodova (εκ ηζ βεκώκ) bića (ηώκ δκηωκ), i to takav rod bića u kojem se miješaju pojmovi pa prema tome u kojem se miješaju i na čudan način povezuju biće i nebiće, te bez čijeg postavljanja

bismo bili lišeni onog najvaţnijeg, same filozofije.

Theaiteetos je Platonov dijalog koji je voĎen s namjerom da poentira epistemološki obrat, a ne negativnuiezu da nije moguće odrediti šta je pravo saznanje, i ima istu namjeru koju je imao dijalog Kratylos: da pokaţe kako ne odreĎuje način istraţivanja ili metoda šta je bitak bića, nego da, obratno, bitak bića odreĎuje

put ili metodu istraţivanja.To znači da se ne moţe utvrditi šta je bliţe istini, riječi ili stvari, percepcija ili jezičko-logička podjela pojmova, dok se ne utvrdi kako bitak učestvuje u njihovom formiranju.Platon je u Theaiteetosu postavio pitanje: sta je zna-nje (ηί έζηζκ επζζηήιδ), i suprotstavio dvije vrste odgovora: Theaiteetesovu tezu (1) da je znanje percepcija ili čulno opaţanje

stvari(αϊζεδζζζ), odnosno da onaj ko nešto zna opaţa to što zna (cf. Th. 151 e), čime se ova teza dovodi u vezu ga Protagori-nom tezom (πάκηωκ χνδιάηωκ ιέηνμκ άκενωπμκ είκαζ, ηώκ ιεκ όκηωκ, ώζ έζηζ, ηώκ δε ιδ όκηωκ, ώζ μύη έζηζκ)]

! Ovu tezu, prema Platonu, ruši herakleitovska ontologija, po kojoj

je sve u promjeni i sve se kreće, tako da niti jedna vrsta percepcije

nije u stanju zahvatiti ono što je istinito u svemu tome. Po toj

ontologiji ništa samo po sebi nije jedno (εκ ιεκ αυηό ηαε' αυηό

μυδέκ έζηζκ), a da bi se posjedovalo istinsko znanje mora nešto

biti samo sebi identično i jednakofTeza (2) da je znanje pravo

shvaćanje (ή άθδεήζ δόλα επζζηήιδ είκαζ) (cf. Th. 187 b 5), kao

druga Theaiteetosova teza (nakon neuspjele prve), uzima daje

znanje mišljenje spojeno sa poznavanjem razlika! tj. daje znanje

istinsko shvaćanje spojeno sa objašnjenjem ili dokazom (θόβμζ),

što otvara problem pogrešnog shvatanja i pogrešnog objašnjenja

(δόλα άθδεήζ - δόλα ψευδήζ), odnosno vodi [Platonovom

shvatanju da jezik nije put istinskog saznavanja jer prvi elementi

(πνώηα ζημζχεία) "iz kojih smo sastavljeni i mi i ostale stvari"

nemaju dokaza, jer se prvi element moţe samo imenom označiti,

a ne moţe se reći niti da jeste niti da nije (cf. Th. 201 e). Prvi

elementi su ζημζχεία άβκωζηα (cf. Th. 202 e); oni su

nesastavljeni, a objašnjenje μ njima je sastavljanje imena koja ih

označavaju, tako da ne moţe nešto sastavljeno (logos) objasniti i

dokazati ono što je nesastavljeno. One koji smatraju da je to moguće Platon naziva "taocima go-

vora. Da bi došao do principa saznanja stvarnosti, ne samo one koja

je estetička i u stalnom toku i mijenjanju, niti samo one koja je

logička i koja u sebi sadrţi nespoznatljive elemente (άβκωζημκ),

Platon je morao potraţiti principe koji dokazuju da postoji nešto

stalno i nepromjenljivo, stalna i nepromjenljiva priroda koja

moţe biti predmet znanja.U tu svrhu je on ovdje najprije

suprotstavio Herakleitosovoj ontologiji Parmenidesovu koja,

upravo, inzistira na jednom trajnom i nepromjenjivom bitku. No,

ova ontologija nije zadovoljavala onaj princip koji je pokretao

dušu u njenom spoznavanju. Stoga je Platon u central-

Page 30: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

62 63

nom dijelu dijaloga govorio μ mišljenju čovjeka, ili "o skrivenoj istini mišljenja čovjeka" (ακδνώκ μκμιαζηώκ ηήζ δζακμίαζ ηδκ άθήεεζακ, cf. Th. 155 d-e), pri čemu je najprije istraţio pojave u

nama (ηα θάζιαηα έκ ύιϊκ) i naveo tri sljedeća homologemata

uma (ηα μιόθμβδ ιαη α ηήζ δζάκμ ίαζ):

- (1) ιδδέπμηε ιδδέκ ακ ιείγμκ ιδδέ έθθαημκ βεκέζεαζ ιήηε

όβηω ιήηε ανζειώ, έωζ ίζμκ εΐδ αυηό έ αυη ω: ništa nikada ne moţe postati veće niti manje po broju dok ostaje jednako samom sebi;

- (2) ώ ιήηε πνμζηζεμΐημ ιήηε άθαζνμϊημ, ημΰημ ιήηε αύλά κεζεαζ πόηε ιήηε θείκεζκ, άεί δε ίζμκ είκαζ: ono čemu se ništa ne dodaje niti oduzima, to niti raste ikada niti se umanjuje, nego je uvijek jednako samo sebi;

- (3) δ ιδ πνόηενμκ ή κ, άθθα ύζηενμκ, ημΰημ είκαζ άκευ ημΰ βεκέζεαζ ηαί βίβκεζεαζ αδύκαημκ: što prije nije bilo, a kasnije jeste, nemoguće je da to bude, a da nije postalo i da ne postaje.

U čemu se sastoji značaj homologemata uma, onih misli

koje su u nama nepromjenljive po svojoj istinitosti, ili koje su

zakoni po kojima mi mislimo uopće, za Platonovu epistemologiju

ili za filozofiju logike? [Prije svega, njima se utemeljuje princip

spoznaje, tj. da postoji nešto što je samo sebi jednako (έκ ιέκ

αυηό ηαε' αυηό έζηζκ), što ostaje samo sebi jednako u svim

promjenama (nastajanje-nestajanje), i što se suprotstavlja mitosu

μ svekretanju i svepromjeni (Herakleitos, Protagora, Empedok-

les, Homer) kojeg iskazuje filozofija prirode u stavu: ništa samo

po sebi nije jednakoj (έκ ιέκ αυηό ηαε' αυηό μυδέκ έζηζκ, 152 d)

Stoga je Platon, ponovo navodeći jedan Sokratov san, zaključio

ovaj dijalog zahtjevom za epistemološkim obratom: [J^Ne treba,

dakle, na taj način razmatrati ono što traţimo, idući

putem znanja (ημ είδέκαζ) i neznanja (ιδ είδέκαζ), nego putem bitka (ηαηά ημ είκαζ) i nebitka (ιδ είκαζ)" (cf. Th. 188 cjj

Kasnija semantička ontologija, koja se razvijala od logike

termina do strukturalnih teorija logičkih istina u analitičkoj filo-

zofiji, nije nijednom reflektirala μ relaciji singularnih i generalnih

termina i izraza, osim kao L-elemenata nekog L-jezika koji mogu

dovesti do L-istina, odnosno ona nije reflektirala μ tome kako se

te dvije vrste riječi odnose "izvan-L". Pitanje da li postoji ek-

stra-lingvistička tačka zbog koje su riječi bez privilegiranog po-

loţaja u jeziku i prema kojoj treba da odrede svoj logički i

ontološki status, nije više uzimano u obzir. Sva je paţnja us-

mjeravana na semantičko područje koje je područje referencije

izraza izmeĎu sebe. [Potpuno je zaboravljeno Platonovo zapa-

ţanje u Kratylosu "da se imena nalaze u ratnom stanju izmeĎu

sebe", odnosno da i singularni i generalni termini polažu jednako

pravo na istinitostj(sličnost istini, ηά όιμζα ηδ αθήεεζα, a ne

na meĎusobnu sličnost), jte da se iz samog jezika ne moţe

odgovoriti na pitanja ortonimije, ortologije i ortografije, nego da

se mora traţi pat izvan imena (πθδκ μκμιάηωκ), odnosno bez

imenaVav8U μκμιάηωκ) kako bi se upoznala stvarnost (ηά

όκηα). Stvari (ηά πνάβιαηα) se moraju spoznavati ili (1) jedne

kroz druge (δζ' αθθήθωκ), ili (2) same kroz sebe (αύηα δζ'αύηώκ

Α1ζεζ™ζ^: spoznaja stvari preko imena ili spoznaja stvari preko

samih stvari, ili čak (1) i (2) trebala se riješiti odgovorom na

pitanje:J5Vfl više nalikuje istini, riječi ili sivan?jlstina ili bitak

(veritativno bivstvo) se sada pojavljuje kao epistemološki objekt

od kojeg treba krenuti u istraţivanje. "Treba krenuti od istine"

(έη ηήζ άθδεείαζ... ακάβηδ είκαζ) kaţe Kratylos u Platonovom

spisu μ ispravnosti imena (cf. Kr. 439 B).

Page 31: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

64 65

Ovdje navedeni epistemološki obrat vezan za Platonovo ime

predstavlja okret od jezičke analize provedene kroz analizu or-

tonimije, ortologije i ortografije, i vezane još uvijek za vrstu

shvaćanja ηαηά ηδκ αϊζεδζζκ, prema ortopraksiji ili onoj vrsti

shvaćanja koja je ηαηά ημκ θόβμκ. Zašto su djelovanja (αϊ

πνάλεζζ) jedan rod bića, a ne sam bitak bića, jasno je iz činjenice

da su rodovi i vrste bića trpnosti bitka. Ne treba ići putem jezičke

analize bića, nego putem ontološke biti jezika i bića. (Tako je

Platon u Kratylosu, koji spada u njegove ranije dijaloge, i The-

aiteetosu, koji se svrstava u kasnije dijaloge,19

iskazao identičan

stav u pogledu utemeljenja saznanja.

Iz toga nam je poznato kako se završila epistemološka ana-

liza epistemologije, i to nam je poznato od Platonovog, (u ana-

litičkoj filozofiji letećeg) Teaiteetosa, gdje se pokazalo kako ta-

kvo istraţivanje sadrţi "self-refutation" tezu. Pitanje ηί έζηζκ

έπζζηήειδ; nakon provedene dramatizacije dovelo je do iden-

tičnog rezultata kao u Kratylosu ne treba ispitivati ono što se

istraţuje (znanje, episteme) putem znanja ili ne znanja, nego

putem bitka i ne bitka 'Ap' μύκ μυ ηαύηδ ζηεπηέμκ δ γδημϋιεκ,

ηαηά ημ είδέκαζ ηαζ ιδ είδέκαζ ίόκηαζ, άθθα ηαηά ημ είκαζ ηαζ

ιδ. (Th. 188 D)20

. Tako je iz onog što je imenovano kao "stara

esencijalistička filozofija" ili metafizika postavljen zahtjev

utemeljenja Svega u Jednom: niti ono logičko niti ono

epistemološku ne mogu se utemeljiti sami iz sebe, nego jedino u

odnosu spram bitka svega bivstvujućeg. U tome leţi smisao

Platonovog agnosticizma u odnosu na prve elemente bića i prve

elemente jezika, koji se moţe prevladati samo episte-

19 Cf. Bostock, D. (1988): Plato's Theaetetus. Clarendon Press. Oxford. p. 3

20 Cf. Platonis Dialogi. Secundum Thrasylli Tetralogias. Recognovit Martinus

Wohlrab. Vol. 1. Lipsiae in aedibus B. G. Teubneri. MCMII.

mološkim obratom, kako smo ga mi ovdje nazvali, premda ga

neki nazivaju i "klimaksom Platonove karijere".21

No, Platon je

morao učiniti i korak dalje, natjeran potrebom redefiniranja stare

parmenidovske ontologije Jednog i Nepokretnog Vječnog Bitka

identičnog sa mišljenjem, a s druge strane heraklitovskom on-

tologijom "glinenih lonaca" (πάκηα ώζπεν ηενάιζα νεΐ) koji

vječno nastaju i lome se (cf. Kr. 440 C 5), te natjeran potrebom

da se iznaĎe mjesto negaciji, ortologiji Nebitka (semantika Ne-

bitka!?), što ga je dovelo do priznanja da bi propalo ono najveće

(ημ ιέβζζημκ) tj. sama filozofija, ako se ne bi govor-jezik

(θόβμζ) učinio jednim rodom bića (εκ ηζ βεκώκ ηώκ δκηωκ) za

nas (πνόζ ή ιζ κ) (cf. Soph. 260 a 5-6).

§ 4. Naturaliziranje logiĉkog /

Aristotelesova filozofija logike /

Sagledavajući mnogostrukost pojavljivanja čulno bivstvu-

jućeg (bića koja u sebi imaju počelo kretanja, prema Aristotele-

sovoj definiciji iz Fizike), Aristoteles je najprije ustanovio (mno-

gostrukost) četverostrukost uzroka bića (materijalni, formalni,

pokretački, svrhoviti) (M. 1013 a 24), a onda postavio metafi-

zičko pitanje μ tome koji je posljednji ili krajnji ili najviši uzrok

uzroka, odnosno da li postoji takvo bivstvo (ή μυζία), koje je

paraestetičko ili izvan i mimo čulnog sagledavanja (πανά ηήζ

21 Cf. Rudenbusch, G. (1985): Plato on Sense and Reference. Mind. Vol. XC1V. No. 376. pp. 526-537.

22 Cf. Aristotelis Metaphysica I-II, (1978). In. Griechiesch-deutsch. In uber-sctzimg von Hcrmann Bonitz. Neu Bearbcitetc mit Einlcitung und Kom-mentar von Hoerst Seidel. FMV, Hamburg.

Page 32: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

66 67

αίζεήζεωζ), koje je vremenski (χνόκω), logički ili pojmovno

(θόβω) i spoznajno (βκώζδζ) prvo, te stoga ima mogućnost

odvojenog postojanja i odvojenog shvatanja, i kao takvo, po sebi

bivstvujuće (ηαε' αύηόζ όκ) ili naprosto bivstvujuće (άπθώζ

όκ) uzrok svim drugim uzrocima u tjelesnim i netjelesnim biv-

stvima.

Aristoteles je utvrdio da se na četverostruk način imenuje i

bivstvo (ή μυζία): kao bit svakog pojedinog bića (ημ ηί δκ

είκαζ), kao opće (ημ ηαεόθμυ), kao rod (ημ βέκμζ), i kao

podmet (ημ ύπμηείιεκμκ) (Μ 1028b 33-36).

Bitak se, dakle, kao prvo bivstvujuće (πνώημκ όκ) ili kao

naprosto bivstvujuće (άπθώζ όκ), u svojoj topici prvog u pro-

storu, prvog u vremenu, prvog u mišljenju, prvog u izricanju,

kaţe četverostruko. To znači: na koliko načina je bivstvo uzrok,

na toliko načina je bivstvo prvo bivstvujuće. Kao prvo u prostoru

bitak se pojavljuje kao ηόδε ηί ("upravo ovo"), kao pojedinačno

biće sastavljeno od forme i tvari; kao prvo u vremenu bitak se

javlja kao ημ ηί δκ είκαζ (ono što bijaše da bude) ili kao bit

bivstvujućeg u prostoru, bit pojedinačnog; kao prvo u mišljenju

ili u logičkom prostoru bitak se javlja kao ημ βέκμζ (rod); kao

prvo u izričaju/iskazu bitak se javlja kao ημ ύπμηείιεκμκ (pod-

met). Posvuda dakle gdje je prisutan bitak kao prvo bivstvujuće

označava bitak bivstvo (ή μυζία). 1 posvuda je prvo bivstvujuće

ono što po sebi postoji (ηαε' αύηόζ), ali što posjeduje svoj-

stvene trpnosti ili odredbe (ίδζα πάεδ) kao trpnosti oblika u

mišljenju i u izričaju, a slučajna odreĎenja ili trpnosti (ηα ζυι-

αεαήηα) kao trpnosti tvari u prostoru i vremenu. Te trpnosti, ili

ta odreĎenja ne mogu postojati bez podmeta, bilo da se sadrţe u

njemu (έκ ύπμηεζιέκω έζηζκ), bilo da se pomišljaju ili iskazuju

μ njemu (ηαε' υπμηεζιέκμυ θέβεηαζ) (Κ. 1 a 20-27).

No, u svim ovim područjima u kojima je Aristoteles odredio

bivstvo kao ono prvo bivstvujuće, postoji i ono drugo, koje biv-

stvuje samo zbog svoje veze sa prvim bivstvujućim ili sa biv-

stvom. Ta veza je ili ontološka, ili logička, ili jezička i svaka

veza odraţava raspored ili poloţaj onog prvog u odnosu na drugo,

bilo da se tvrdi (ili poriče) da prvo jest (έζηζκ) drugo ili da se

tvrdi (ili poriče) da prvo sadrži (ύπάνχεζκ) drugo u sebi.

Zašto mi tvrdimo daje Aristotelesova logika bitno pripadna

Aristotelesovoj prvoj filozofiji? Razlog tome je što smatramo da

struktura suda ili iskaza koju je ustanovio Aristoteles i imenovao

je λόγοζ άποθανηικόζ predstavlja formu ili shemu koja sabire

u sebi svaku od navedenih vrsta veza i na taj način čini jedinstvo

ontološke, logičke i jezičke strukture odnošenja bitka i svojstve-

nih mu trpnosti (ηα υπάνχμκηα ηαε 'αυηό, Μ. 1003 a 21), rodova

i vrsta koje obuhvata, te imena i predikata koji se iz njega mogu

izvesti ili koji mu se mogu pridodati. Ta vrsta iskaza ili izričaja je

u formi negacije (ηί άπό ηζκόζ) jezičko-gramatička analogija

onome što je jedna trpnost bitka kao pojedinačnog bića ili što

Aristoteles imenuje δύκαιζκ όκ, dok je forma afirmacije (ηί

ηαηά ηζκόζ) jezičko-gramatička i logička analogija onome što

Aristoteles imenuje έκενβείακ όκ. Time je Aristotelesov sistem,

uistinu, sistem analogija uspostavljenih uz vertikalu stupaca

suprotnosti ili trpnosti koje u sebi sadrţe biće, mišljenje i jezik,

sistem koji se rekonstruira u silogizmu, dok je izvan tog sistema,

koji se moţe rekonstruirati u silogizmu, bitak u analogiji sa

jednim i taj se odnos ne moţe više jezičko-gramatički kon-

struirati, nego samo umom (κμΰζ) zahvatiti kao takav23

(cf.

Analytika hystera, 100 b 10-15). Postoji kod Aristotelesa i jezič-

ko-gramatička analogija onom stoje δύκαιζκ όκ, vrsta iskaza

23 Cf. Aristotelis Opera, (1960): ed. Academia Regia Borussica, Volumen

Primum, Berolini. Ex Recensione Immanuelis Bekkeri. Editio Altera.

Page 33: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

68 69

ili izričaja koja ima neko (neodreĎeno) značenje, koja ne znači

ni nešto opće ni posebno, već samo nešto (ηi), kao značenje koje

je u jeziku prisutno mogućnošću da nešto odreĎeno označava,

koje Aristoteles naziva λόγοζ ζημανηικόζ i čijom se kvanti-

fikacijom, tj. univerzalno uzetom negacijom ono pomiče do kraja

svoje prisutnosti u vrsti i imenuje kao nemogućnost, ili lišenost

(ζηένδζζζ), ili potpuno odsustvo oblika (άπ-μυζία), ili se

univerzalnom afirmacijom postavlja na sam vrh (vrstom jedno),

kao biće u kojem je prisutan bitak (παν-μυζία). Te dvije vrste

iskaza, semantiĉki i apofantiĉki su trpnosti jezika ili logosa,

kao što su dvije trpnosti ili protivnosti logosa apofantikosa

istinitost i lažnost, jer je on nužno istinit ili nužno lažan.

Odakle dolazi ova nužnost? Aristoteles istinitost i lažnost

jednog iskaza dovodi u vezu sa spajanjem i razdvajanjem,

priricanjem i odricanjem. Ono spajanje predikata koje prati

lanac trpnosti kroz njegov jezičko-gramatički stupac afirmacije

(ηί ηαηά ηζκόζ) u pravcu prema έκενβεΐακ δκ ispravno povezuje

trpnosti jezika, mišljenja i bitka i zato je istinito. Prelazak u

drugi stupac protivnosti je neistinito spajanje jezičko-

gramatičkih i logičkih trpnosti sa ontološkim trpnostima. Reći

da nešto neĉemu ne pripada, kada mu pripada, ili reći da

nešto neĉemu pripada, kada mu ne pripada, lažno je.

Obratno, reći da nešto neĉemu pripada, kada mu pripada, i

reći da nešto neĉemu ne pripada, kada mu ne pripada, je

istinito. Mi smo ovdje varirali Aristotelovu definiciju istine

iznesenu u Peri hermeneias, 17 a 30-35.

Mi sada možemo reći da ono logiĉko nema odreĊenu je-

ziĉko-gramatiĉku kategoriju u izricateljskom ili

apofantiĉkom logosu, koji je nužno istinit ili nužno lažan,

nego da ono logiĉko leži u vezi ili povezivanju najmanje dva

iskaza.24

Već je Platon

24 Ovdje moţemo navesti i dio argumentacije koja je filozofsko-filološka, a

koju je izveo Bruno Snell u tekstu Die naturwissenschaftlische Begriffs-

utvrdio daje smisao logosa u povezivanju (ζυιπθμηή) dijelova

govora, imena i glagola (cf. Platon, Soph., 259 e 4), ili u har-

moniziranju singularne i univerzalne referencije, a u logičkom

smislu odnos brojem jednog, vrstom jednog i rodom jednog u

njihovom meĎusobnom preplitanju.

No, ako nema privilegirano mjesto u jednom stavu, ono

logičko ima, ipak, neko mjesto. Koje? Da bi se tom logičkom

odredilo mjesto potrebne su bar dvije logičke konstrukcije, koja

se sastoji od bar tri pojma, i u kojoj je ono što veţe, ono u čemu

je logičko poloţeno, srednje, ili srednji termin: ono stoje uzrok

bildung im Griechischen razmatrajući funkciju odreĎenog člana srednjeg roda (ημ, ηά) u grčkom jeziku i supstantiviranje adjektiva, adverba i glagola koje njegova primjena donosi, kao participske forme glagola i cijelih re-čenica u pasivu. Snell svoj izuzetni tekst zaključuje tvrdnjom da ono lo-gičko (das Logische) 1) premda nije strano jeziku, nema nikavo izvorno ili privilegovano mjesto izvan jezika, a ipak 2) nema u jeziku nikakvu vlastitu jezičku kategoriju ili poziciju (S. 31.), odnosno da 3) ono logičko leţi u povezivanju, i jeste zajednička pretpostavka za svako racionalno mišljenje i jezik (S. 32.). Rasprava se završava sljedećim riječima, koje smatramo iznimno vaţnim za argumentaciju naše tvrdnje u Uvodu rada: "Diese Formen, Redeteile zu verkniipfen - seien es Subjekts - und Pre-dikatsnomen durch die Kopula, seien es Satzteile durch Prapositionen durch Konjunktionen, - sind Voraussetzungen fiir alles logische Denken, und alle treten in dem merhviirdigen Dreischritt hervor, dafi dies Logische zunachst im Satzzasammenhang von selbst verstanden wird, dafi sich allmahlich fVorter, die urspriinglich andere Funktion hatten, zu Tragern dieses Logischen enhvickeln und auf dieses Logische reflektiert werden kann, das aber doch unserem an die Sprache gebundenen Denken immer sonderbar und unbegreiflich bleibt, weil dafi blofie Verkniipfen, wenn auch keinen urspriinglichen Platz aufierhalb der Sprache, so doch keine eigen-tliche Stelle innerhalb der einzelnen JVorter besitzt; denn die urspiinglichen sinntragenden JVorter gehen immer aufein Bestimmtes, Inhaltliches. " Cf. Snell, Bruno: Die natunvissenschaftlische Begriffsbildung im Griechischen. In: Gadamer, H. G. ed. (1968): Um die Begiffswelt der Vorsokratiker. Wissensvhaftliche Buchgesellschaft. Darmstadt. S. 32.

Page 34: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

70 71

da kada se jedna stvar postavi da nešto sasvim drugo nuţno iz

nje slijedi.25

Prema tome, tek u silogizmu se moţe pokazati ono

logičko i odrediti njegovo mjesto. Poloţaj srednjeg termina u

različitim figurama silogizma zorno pokazuje da ono logičko ni

u silogizmu nema jedno utvrĎeno i privilegirano mjesto, sve do

njegovog potpunog iščezavanja u konkluziji.

Aristoteles je u prvoj filozofiji utvrdio načine na koje se

bitak pojavljuje u strukturama jezika i mišljenja, no prije svega

načine na koji se pojavljuje u strukturi bića, i to kao one trpnosti

koje njemu pripadaju. Biće koje je po mogućnosti bitak

(δύκαιζκ ov) i biće koje je po udjelovljenosti bitak (έκενβεΐακ

δκ) jesu trpnosti (protivnosti, ηα εκακηία) bitka koje su prisutne

u bićima, a ne u samom bitku, i iznad kojih je bitak kao bitak

(ημ oκ ή oκ).

Aristoteles je, u svojim istraţivanjima, išao putem koji su

mu pokazivale razlike ili protivnosti ili trpnosti u predmetu is-

traţivanja. Stoga je sam nedvosmisleno odredio koje sve trpnosti

ili suprotnosti producira bitak u bićima, uvodeći time u antičku

filozofiju jednu vrlo preciznu onto-topo-logiju ili kategorizaciju

učestvovanja bitka u "bićima" (ηα oκηα) koja "se pojavljuju"

(θαίκεζεακ) u prostoru i vremenu, u mišljenju, i u jeziku (M

1027b-1028a5):

25 Aristotelesova definicija silogizma, za razliku od Hcraklcitcsovc "definici-

je" θόβμζ-a kao "unatrag okrenute harmonije" (παθίκηνμπμζ άνιμκίδ)

kojom se harmoniziraju suprotnosti, izraţava nuţnost slaganja dva ili više iskaza kako bi se ono logičko pojavilo kao srednje ili kao uzrok istinitosti

konkluzije. Silogizam postavlja nešto unaprijed (da nešto jest) i moglo bi

se reći da unaprijed harmonizira iskaze i to nuţno: "Δζηί δδ ζυθθμβζζ-

ιόζ θόβμζ έκ ώ ηεεέκηωκ ηζκώκ Δηενμκ ηζ ηώκ ηεζιέκωκ έλ άκάβηδζ

ζυιααίκεζ δζα ηώκ ηεζιέκωκ, (cf. Topika, 100 a 25)

bitak kao bitak

(ημ oκ ή όκ)

bitak u bićima

(ημ oκ)

biće kao mogući bitak biće kao odjelotvoreni bitak

(ώζ δύκαιζκ oκ) (ώζ έκενβεΐακ oκ)

bitak u mišljenju

(ημ μκ)

biće kao laţni bitak biće kao istiniti bitak

(ώζ θεΰδμζ oκ) (ώζ άθδεέζ oκ)

bitak u jeziku

(ημ oκ)

biće kao prigodak bitka biće kao svojstvenost bitka

(ώζ ζυιαεαδηόζ oκ) (ώζ ίδζμκ oκ)

Ovdje je šematski prikazano ono što je i kako je Aristoteles postavio kao predmet znanja (episteme) prve filozofije, s tim što u svaki stupac suprotnosti treba dodati još rodove i vrste u kojima se suprotnosti nalaze. U knjizi μ aporijama (Μ. α) prešao je sve poteškoće koje se tiču mogućnosti objedinjavanja svih ovih stru-ktura ujedan predmet prve filozofije i zaključio da postoji zna-nost koja se bavi bitkom kao bitkom i uz to njegovim trpnostima ili odreĎenjima koja ima u bićima, u mišljenju i u jeziku. Na taj način Aristoteles je povezao ontološki, jezički i logički plan spoznaje. Ono što je za filozofiju logike vaţno sagledati jeste: kako je struktura suda ili iskaza u Aristotelesa načinjena tako da oponaša ili zadovoljava iskazivanje ove dvostrukosti (stupci pro-tivnosti, ηώκ εκακηίωκ ζυζημζχία) koje obuhvata bitak u ovim područjima bića. Aristoteles je to riješio tako što je trpno-

Page 35: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

72 73

stima koje se pojavljuju u istom prostoru i vremenu i u istom

poretku pripisao jednakost sa bićem: biće je istinito, odjelotvo-

reno, postojeće. Suprotno: (drugi stupac protivnosti, έηενα

ζυζημζχία) nebiće ili odsutnost iz podmeta ili lišenost svojstva,

(biće po mogućnosti) ne znači jedno (u jeziku), nije istinito (u

mišljenju), nije prisutno (u podmetu). Tako se u jednom iskazu

nikada ne mogu pojaviti (istovremeno) povezane sa prvim biv-

stvujućim obje suprotnosti koje ono u sebe uključuje. Aristoteles

je govorio prije svega μ rodovima bitka, odnosno μ svim ro-

dovima u kojima je bitak prisutan kao prvo bivstvujuće. Istra-

ţivati, meĎutim, bitak kao bitak i suprotnosti (trpnosti, svojstvene

pripadnosti, svojstva koja mu pripadaju kao bitku, svojstva koja

su po sebi prisutna bitku) koje mu pripadaju po sebi, znači is-

traţivati biće po mogućnosti i biće po odjel otvorenosti. I kao što

je bitak prisutan u svim rodovima bitka tako je i ova suprotnost,

koju sadrţi u sebi bitak kao biće, prisutna u svim rodovima bitka.

Za razumijevanje pripadnosti logike prvoj filozofiji odlučno je

Aristotelesovo razmatranje u IV (Γαιια) knjizi Metafizike.

Analiza ove knjige pokazuje u kojoj je mjeri tačna Casirrerova

tvrdnja daje Aristotelesova (formalna) logika ogledalo njegove

prve filozofije. Posebno je Zwergle u radu Principium Contradic-

tionis pokazao kako je princip proturječnosti ili isključenja sred-

njeg, kojeg je Aristoteles na više mjesta formulirao, i u odnosu

na različita odreĎenja bitka, "temeljni princip znanosti μ bitku

kao bitku", i "temeljni princip mišljenja uopće" bitno pripadan

Aristotelesovoj prvoj filozofiji, i kako je ta pripadnost povezana

sa pojmovnim shvatanjem suprotnosti i njihovim odnošenjem

kroz stupce proturječnosti.26

Na temelju ovako sagledane struk-

26 Cf. Zvvergel, H. A. (1972): Prinzipium contradictionis. Die aristotelische

Begiindung des Prinzips vom vermeidenden Widerspruch und die Einheit

der Ersten Philosophie. Meisenheim am Glan. S. 145.

ture stvarnosti koja se sastoji iz rodova bitka i trpnosti bitka u

bićima, na osnovu, dakle, ontoloških suprotnosti (trpnosti) prisut-

nosti i odsutnosti/lišenosti slučajnih i svojstvenih trpnosti u pod-

metu (bivstvu), Aristoteles je utemeljio strukturu mišljenja i

strukturu iskazivanja. Postoji ono srednje koje je uzrok (cf. To-

pika), kojem se pririče nešto (ηαε' υπμηεζιέκμυ θέβεζεαζ) i koje

u sebi sadrţi nešto drugo (εκ ύπμηεζιέκω έζηζκ).

Samo bivstvo (μυζία) je u ontološkom smislu υπμηείιεκμ κ

ili podmet trpnostima unutar jednog roda bitka kao oblik i tvar,

odnosno, kao aktualno i potencijalno biće, u logičkom smislu

ύπμηείιεκμκ ili podmet prirocima koji mu se - kao onom

srednjem ili vrsti - ili pririču kao rod ili su u njemu prisutni kao

pojedinačno svojstvo koje skrivljuje pojedinačni oblik ιμνθή

ili razlika, u jezičkogramatičkom smislu ύπμηε-ίιεκμκ ili gra-

matički subjekt za koji se kopulom είκαζ veţu predikati/priroci

(druga supstancija, vrste i rodovi i differentia specifica) ili sa

kopulom υπάνχεζ κ atributi ili supripadna svojstva podmeta (cf.

Peri hermeneias).

Logičko-gramatička struktura Aristotelesove prve filozofije

nastala je kao opis ontološke strukture, i za naše istraţivanje

vaţno je pokazati kako je ontološka struktura formirala logičko--

gramatičku strukturu. Do sada nismo spominjali strukturu

iskaza u svim njenim elementima, prije svega nismo uzimali

u obzir kvantifikaciju kojom se iz λόγοζ-a ζημανηικόζ-a

dolazi do λόγοζ-a άποθανηικόζ-a. Ovdje se radi μ

poopćavanju općeg. Zasto je to bilo potrebno? Zbog subjekta i

predikata i zbog same kopule, tj. zbog vraćanja bivstva na

njegovo (srednje) mjesto, tj. zbog pretvorbe kopulativnog bivstva

u veritativno bivstvo. Time bi se reklo da je forma silogizma

forma istine. Aristoteles je u Peri hermeneias tvrdio da su

činjenice (ηα πνάβιαηα) dijelom opće (ηαεόθμυ), a dijelom

pojedinačne (έηαζηα), te da su takvi

Page 36: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

74

podmeti i priroci (17 b 1-12). Ali uzeti njihovu vezu u sudu kao

opću ili kao pojedinačnu sasvim je druga stvar. Aristoteles je

mogao strukturu suda ili jezičku strukturu uopće rekonstruirati iz

ontološke strukture, mogao je i negaciju interpretirati kao

lišenost (ζηένδζζζ) ili neprisutnost jedne trpnosti iz podmeta, ali

strukturu kvantifikacije kojom se poopćava opće ili pojedinačno,

(ημ βαν πάζ μύ ημ ηαεόθμυ ζδιαίκεζ, αθθ' δηζ ηαεόθμυ: izraz

"svaki" ne znači, naime, opće, nego da se po-općuje., cf. Peri

hemeneias, 17 b 12), nije mogao rekonstruirati niti iz jezičko-

gramatičke strukture subjekt-predikat, niti iz logičke strukture

koja je postavljena ontološkom. Kvantifikacijska struktura je

bitno konceptualna struktura, pojmovi "svaki", ("neki", "jedan",)

"nijedan" jesu trpnosti onog logičkog, unutarnja i vanjska

granica logičkog prostora: njima se potvrĎuje tvrĎenje ili

odreĎuju se granice predikacije, no ona ovdje kod Aristotelesa ima

ontološko porijeklo jer oponaša strukturu Jedno-Mnogo, drugim

riječima, nameće je odnos prema bitku: bitak ili jedno učestvuje

u svakom biću (pojedinačnom, izgovorenom, ili pomišljenom -

onom koje je brojem jedno, vrstom jedno ili rodom jedno;

pojedinačnom i općem); svako biće (pojedinačno, izgovoreno ili

pomišljeno; pojedinačno ili opće) označava bitak ili jedno. Na-

protiv, ovu formu relacije bitka i suprotnosti ili trpnosti prenio je

Aristoteles sa ontološkog plana na plan jezika i mišljenja: u

svakom govoru ili mišljenju pokazuje se bitak kao ono prvo;

pošto su forme potvrĎivanja i poricanja djelom opće, dijelom

pojedinačne, takve su i stvari (ηα πνάβιαηα) dijelom opće

(ηαεόθμυ), dijelom pojedinačne (έηαζηα), (cf. 17 a 38-40).

Ovdje je mjesto da se podsjeti na vezu izmeĎu trpnosti bitka

(δύκαιζκ όκ i έκενβείακ δκ) i trpnosti logosa: (θόβμζ

ζδιακηζηόζ i θόβμζ άπμθακηζηόζ). Γύκαιζκ δκ nije odreĎeno

kao nebiće (ιδ όκ), kao što ni semantiĉki logos nije bez

75

nekog (neodreĊenog) znaĉenja, jer kako kaže Aristoteles:

svaki je logos znaĉenjski (έζηι δε λόγοζ έπαζ μεν

ζημανηικόζ), jer znaĉi nešto (ηι), ali nije niti istinit niti

lažan, jer ne kazuje da li to na šta referira postoji ili ne

postoji, tj. ne referira na "ηόδε ηί" (cf. Peh hermeneias, 16 b 26-

34). Na isti naĉin na koji funkcionira ontološka trpnost "biće

po mogućnosti", funkcionira u mišljenju i jeziku semantiĉki

logos kao trpnost jezika. Tek kada biće po mogućnosti preĊe

u biće po ostvarenosti, semantiĉki logos, koji je izraz tog

mogućeg bića, prelazi u logos apofantikos. Staje to što

prevodi semantiĉki logos u apofantiĉki? U sluĉaju afirmacije

to je poopćavanje općeg, u sluĉaju negacije to je

razopćavanje općeg, čime se od bića po mogućnosti dospijeva

do lišenosti (ζηένδζζζ) i odsutnosti (άπμυζα) iz podmeta

(ύπμηείιεκμκ-a). Samo na taj načinje Aristoteles odredio ne-

biće, u ontološkom smislu kao lišenost oblika iz nekog podmeta,

u logičkom smislu kao odsutnost svojstva iz podmeta, i u jezičko--

gramatičkom smislu kao negaciju.

SINONIMNO PRIDAVANJE

(ίδζα πάεδ)

(ηα ηαεόθμυ) (ηα ηαεόθμυ)

μύδεζζ είκαζ / ιδ είκαζ

πάζ ύπμηείιεκμκ ηαηδβμνμίιεκμκ

ηίζ υπάνχεζ / ιδ υπάνχεζ

(ηα ηαε 'έηαζηα) (ηα ηαε 'έηαζηα)

(ηα ζυιαεαδηόηα)

ΗΟΜΟΝΙΜΝΟ PRIDAVANJE

Page 37: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

76 77

Navedena shema je shema apofantiĉkog iskaza, tj. iskaza

kojim se nešto neĉemu pridaje (ηi καηά ηινόζ) ili nešto od

neĉega odvaja (ηι άπo ηινόζ), u jeziĉkom smislu pririĉe ili

odriĉe, u ontološkom smislu izražava da je nešto ili prisutno u

neĉemu kao njegova trpnost (partikularna ili univerzalna), i

da zato, zbog uĉestvovanja u neĉemu jeste, ili da nešto samo

po sebi jeste. Ovaj ontološki odnos "postojanja po sebi",

"postojanja u nečemu", i "odsustvovanja/ne prisutnosti u

nečemu", kao izraz trpnosti koja pripada bitku kao bitku,

mogućnost i odjelotvo-renost, čiji jezičko-gramatički izraz je

poricanje ili potvrĎivanje, je bio dio Aristotelesove ukupne

koncepcije da se nebitak ne definira kao nešto postojeće, nego

kao odsustvo trpnosti iz bitka, ili kao mogućnost koja je u njemu

sadrţana tvarno, ali ne kao forma. Iskazivati taj odnos korektno i

ispravno znači govoriti istinu: reći da jest što jest, da pripada

nečemu nešto što je u njemu sadrţano. Suprotno iskazivanje je

laţno. No "apofantiĉnost" jednog logosa ne sastoji se u tome,

nego u njegovoj kvantifikacijskoj formi koja mu daje

nužnost, i koja dolazi od izraza koji stoje ispred subjekta,

ispred podmeta (koji može biti pojedinaĉni ili opći): svako x

je y, nijedno x nije y, neko x je y, neko x nije y. Sud tipa

"Ĉovjek je smrtan" već ima općost i na strani podmeta i na

strani priroka. U tom smislu je on veza dvije logiĉke

općenitosti istog stupnja, veza dvije varijable kojima nije

odreĊena istinosna vrijednost, što pokazuje konverzija

"Smrtno je ĉovjek". MeĊutim, sud "Svaki ĉovjek je smrtan"

odreĊuje istinosne vrijednosti koje mogu zadovoljiti ove

varijable i dovodi ih u neravnopravan položaj, dovodi logiĉku

općenitost podmeta na prvo mjesto u formi iskaza. Konverzija

više ne vaţi, "Svako smrtno je čovjek" nije istinit iskaz. Šta to

znači? To znači daje poopćavanje općeg princip generalizacije

koji početnu multiplikaciju predikata (biti čovjek) i (biti smrtan)

pretvara u novu

formu subjekt-predikat odnosa, kojim je jedna varijabla proširila

više uvjeta svoje istinitosti, ili zauzela više mjesta u logičkom

prostoru, a time više mogućnosti da se odjelotvori u jednu indi-

vidualizaciju (Sokrat je smrtan, Aristoteles,... itd) ili ηόδε ηί. Σμ

znači da viši nivo logičke općenitosti ukazuje na postojanje viših

i niţih nivoa ontološke općenitosti ili bića po mogućnosti. I to

znači povećavanje onoga što moţe biti brojem jedno, a ne samo

vrstom (čovjek). To je put logiĉke ili kategorijalne

općenitosti (put prema gore) ĉiji izraz su vrste, rodovi, vrsne

razlike. S druge strane je ontološka općenitost, ĉiju je skalu

izrazio Aristoteles na osi prvo bivstvujuće - posljednje prvo

bivstvujuće (πρώηον κινούν άκίνηηον). IzmeĊu prve

supstancije i posljednje prve supstancije (υποκείμενε ύλη,

εϊδοζ άνευ υλη), izmeĊu prvog i posljednjeg podmeta, leži

logiĉki podmet, logiĉka supstancija ĉiji su izraz vrste i

rodovi. U redu supstancija logiĉka je srednja i kao takva

uzrok silogizma, srednji termin ontološke dedukcije

pojedinačnog (prve supstancije) iz općeg (posljednje prve sup-

stancije).

Drugi aspekt logosa apofantikosa je "razopćavanje općeg"

kojeg donosi negacija općeg suda (1) "Čovjek nije smrtan" u (2)

"Nijedan čovjek nije smrtan", a kojom se onom logičkom

smanjuje stupanj općenitosti time što se isključuje iz vrste smr-

tnih i postavlja u vrstu nesmrtnih bića, a primjenom kvantifi-

kacije ili univerzalne negacije isključuju se iz vrste uopće, i time

se logička općenitost dovodi do minimuma. Ovo širenje onog

srednjeg (logiĉkog) do vrha roda i njegovo sužavanje ili

spuštanje do dna roda i vrsta koje su njime obuvaćene,

pokazuje na koji naĉin je ontološka logika tumaĉila pojam

ύποκείμενον-a: kao logiĉke forme koja se može proširiti do

ĉiste logiĉke forme ili oblika i suziti do vrstne forme koja je

povezana sa sadrţajem. Ovo podešavanje, kao podešavanje

značenja i referencije u on-

Page 38: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

78 79

tološkoj logici osigurava "poopćavanje općeg" u afirmativnom i

u negativnom obliku. Zato prve supstancije imaju minimum lo-

gičke općenitosti, a maksimum ontološke općenitosti (bitak u

bićima), dok druge supstancije (rodovi i vrste) imaju

maksimum logičke općenitosti, a minimum ontološke

općenitosti.

Zakljuĉak

Iz onoga što je rečeno μ ontološkoj logici, ili μ onoj logici

koja je pojam istinitosti orijentirala na pojam bitka, tako što je

ontologizirala pojam (Platon), odnosno naturalizirala pojam (Ari-

stoteles), jasno je da je unutar prve filozofije ta i takva logika,

orijentirajući svoj pojam istinitosti na ontološki primarno: bitak,

osigurala ontološke i epistemološke pretpostavke prvoj filozofiji,

time što je u logosu apofantikosu, kao kvantificiranoj formi go-

vora, podesila predikaciju, odnosno referenciju singularnih i ge-

neralnih izraza prve filozofije, tako da su njeni iskazi bili moguća

i neproturječna korelacija hipotetičkih (analitičkih ili empiričkih)

stavova i njihovih konsekvenci.

Vidjeli smo kako je kod Aristotelesa u prvoj filozofiji ono

logičko uključeno u stupce suprotnosti ili trpnosti, odnosno kako

je uključeno u lanac uzroka kao ono srednje u silogizmu kojim

se podešava ispravnost logičkih relacija u sudu. Nadalje, vidjeli

smo kako se kvantifikacijom tog logičkog odreĎuje njegov on-

tološki status, kao najvišeg u rodu i kao najniţeg u rodu i vrstama

koje rod obuhvata, tj. kao prve supstancije koja ima maksimum

ontološke općenitosti i minimum logičke općenitosti, odnosno

kao drugih supstancija (rodova i vrsta) koje imaju maksimum

logičke općenitosti i minimum ontološke općenitosti. Podeša-

vanje mjesta logičkog u njegovom ontološkom statusu koji se

ovdje vrši "poopćavanjem općeg" i "razopćavanjem općeg", tj.

univerzalnom afirmacijom i negacijom, znači podešavanje smisla i značenja i referencije koje vodi kroz jezičko-gramatičku struk-turu.

Zbog toga (zbog bitne pripadnosti "formalne" logike u prvu

filozofiju) je prva filozofija bila moguća, a ne apsolutno izvjesna

(tautološka) ili apsolutno nemoguća (kontradiktorna), insinuacija

ontoloških i epistemoloških pretpostavki u područje fizike i as-

tronomije, etike i politike, koja je vaţila u jedno doba kao me-

tafizika tog doba, dakle: kao istinita i racionalno prihvatljiva

mudrost (ζμθία).

Page 39: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

81

Drugi dio

ATOMISTIĈKI KONCEPT FILOZOFIJE LOGIKE

§ 1. Atomizam versus esencijalizam

Okret u jezik (Linguistics Turn, Wende zur Sprache), sa

kojim je počela filozofija dvadestog stoljeća, ili sa kojim je zapo-

čela transformacija esencijalističke i transcendentalne filozofije,1 a

čije najranije začetke nalazimo u Fregeovom spisu Die Grund-

lagen der Arithmetik (1884),2 samo godinu dana nakon Cantoro-

vog otkivanja novog pojma beskonačnosti ("Eigentliche-Un-

endlichkeit"),3 kojim je prevladan Kantov "horror infmiti", stoji,

prije svega, u vezi s otkrićima na polju matematičke analize,

kombinatoričke analize, diferencijalnog računa, a posebno u vezi

1 Cf. Apelt, K. O. (1980): Transformacija filozofije. Veselin Masleša, Sarajevo. Apel

ovdje naročito naglašava okret transcendentalne filozofije u lingvističko kantijanstvo,

čiji je najsnaţniji izraz bio Wittgensteinov Trac-tatus kao forma transcendentalnog

jezičkog apriorija i kritike metafizike ujedno. Transcendentalnoj interpretaciji

Wittgensteinovog Tractatusa sklon je i Andrej Ule, poznati slovenački filozof, koji

smatra da je tu dat jedan "transcendentalno-lingvistički atomizam" (Cf. Ule, A.

(1982): Osnovna filozofska vprašanja sodobne logike. Cankarjeva zaloţba.

Ljubljana. Str. 27.

2 Cf. Dummett, M. (1988): Urspriinge der analytischen Philosophie. Suhrkamp,

Frankfurt am Main. S. 12

3 Cf. Cantor, G. (1962): Grundlagen einer allgemeinen Manningfaltigkeit-slehre. V:

G. Cantor, Gesammelte Abhandhmgen mathematischen undphi-losophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim. S. 165

Page 40: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

82

s otkićima novih tipova funkcija kojima se izražava multiplici-

rana matematička raznolikost (npr. Eulerove funkcije).4

Okret u filozofiju matematike, koji započinje pitanjem μ biti

broja, pa prema tome i pitanjem uopće μ (α) biti znaka, (α)

odnosu znaka prema drugim znakovima u jednom sistemu znak-

ova, te (β) μ odnosu znaka ili sistema znakova prema izvan-zna-

kovnim realitetima ili prema označenom, prethodio je okretu u

jezik i na tom, matematičkom idiomu, izgraĎen je jedan od dva

glavna pravca, ili faze suvremene analitičke filozofije. Mate-

matički idiom, zbog svoje dvostrukosti, ili zbog svoje, s jedne

strane, metode distribucije klasa ili agregata i operiranja sa ele-

mentima ali i sa klasama, te, s druge strane, metode integracije,

odnosno integriranja elemenata i klasa elemenata u nizove za-

konitog slijeda, dao je osnovnu motivaciju da se, i na drugim

područjima znanja i znanosti uopće, moţe formirati takav do-

kazni postupak u kojem će supstitucija izvjesnih cjelina, pred-

stavljenih simboličkim jezikom ili simboličkom notacijom, ute-

meljiti opravdanost izricanja sudova (die Rechtfertigungsur-

teile).5

4 Cf. Klein, F. (1979): Vorlesungen iiber Enhvicklung der Mathematik im 19. Jahrhundert. Verlag von Julius Springer, Berlin. S. 35.

5 Cf. Frege, G. (1988): Die Grundlagen der Arithmetik. Eine logisch mathe-matische Untersuchung iiber den Begriffder Zahl. Velix Meiner, Hamburg. S. 14. Frege ovdje govori μ tome da nije rijedak slučaj u znanosti da se sadrţaj jednog stava (Inhalt eines Satzes) pribavi, i tek onda ide ka strogom dokaznom postupku, pri čemu se često i uvjeti vaţenja (die Bedingungen der Giltigkeit) tačnije spoznaju. Iz toga Frege izvodi zaključak da se treba razdvojiti "pitanje kako mi dolazimo do sadrţaja jednog suda" od pitanja "odakle uzimamo opravdanje za naše tvrĎenje" ("Berechtigung fur unsere Behauptung", ili, na mjestu niţe, "die Berechtigung zur Urtheilfallung"). Rudolf Carnap je u svojem radu Der logisehe Aufbau der Welt, u kojem je izloţio mogućnosti racionalne rekonstrukcije pojmovnog sadrţaja u jednoj teoriji saznanja (Konstitutionstheorie), doslovno prepisao ovaj pasus iz

83

Nakon što su metodu analize znakova ili matematičkih sim-

bola odvojili od pukog operiranja i postavili pitanje ο značenju

matematičkih simbola - brojeva - i onda općenito μ označenom,

vodeći matematičari-filozofi dvadesetog stoljeća su postavili pi-

tanje μ prirodi i porijeklu matematičkih, prije svega aritmetičkih,

istina. Ako je njihovo porijeklo apriorno, tj. ako su brojevi poj-

movi u ulozi predikata (oznake ili obiljeţja pojma), a ne kvaliteti

ili svojstva vanjskih stvari, i ako je njihova priroda analitička,

tj. ako je njihova istinitost ovisna jedino od njihovog značenja

ili njihove funkcije u stavu, onda je matematika (se. aritmetika i

algebra) potpuno identična sa logikom i matematičke istine se

mogu deducirati iz malog broja logičkih aksioma. Time su se

našli na području filozofije, odnosno takva pitanja su nuţno, kako

kaţe Frege, filozofska pitanja.

Analitiĉka filozofija se razvijala u dva pravca analize

jezika: prvo, u pravcu izgradnje idealnog (umjetnog ili

konstruiranog) jezika čija bi gramatika bila logika i koji bi

izbjegavao mnogoznačnost izraza i njihovu dvosmislenost

upotrebom simbola čije se značenje (varijabla, općenitost) moţe

kontrolirati ograničavanjem opsega njihove primjene putem

sistema indeksikalnih izraza, operatora i kvantifikatora. Ideja

konstrukcije jednog jezika simbola ili znakovnog jezika

zasnivala se na otkrivanju posljednjih i najjednostavnijih

logičkih elemenata misli ili atoma

Frcgeove knjige. Analitička filozofija je i odvojila ova dva pitanja, i ponajviše radila na pitanju konstruiranja dokaznog postupka iz čije konstrukcije se vidi opravdanost racionalnih transformacija ili redukcija pojmova na epistemološki ili ontološki primarne (Stravvson, μ ontološkom prioritetu tijela i osoba). 6 Cf. Frege, G. (1988): Die Grundlagen der Arithmetik. Eine logisch mathematisehe Untersuchung iiber den Begriffder Zahl. Vclix Meiner, Hamburg. S. 14.

Page 41: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

84

koji sačinjavaju strukturu misli i kojima odgovaraju lingvistički

atomi, ili takvi elementi jezika koji referiraju na logičke atome.

Logiĉki pozitivizam se opredijelio prije svega za konstrukciju

novog, artificijelnog sistema jezika ili logičkog (simboličkog)

calculusa unutar kojeg se elementarni predikativni sud, stav ili

iskaz uzimao kao primjerak opće iskazne (predikativne) forme ili

logičke funkcije čije dijelove (varijable) zadovoljavaju (satis-

faction) ili ispunjavaju argumenti i na taj način odreĎuju isti-

nosnu vrijednost varijabli kao dijelova otvorenog iskaza ("x po-

stoji"), pa time onda odreĎuju i istinosnu vrijednost zatvorenog

iskaza ("Sokrat postoji"). Bio je to u suštini prelazak na novi

oblik logike - logiku opsega (cf. Casirrer) koja pojam shvata kao

funkciju, kao predikativni dio iskaza sa kojim se moţe računati.7 U

pojmu stavne ili iskazne funkcije (die Aussagefunktion, the

propositional function) ili u shvatanju pojma kao funkcije (cf.

Frege, Bs, S. xiii), pronaĎen je način kako da se značenje (pred-

met, istinosna vrijednost, ekstenzija) jedne cjeline kao što je iskaz

objasni značenjem njenih dijelova, što bi omogućilo postupak

dokazivanja supstitucijom dijelova jednog iskaza "bez opasnosti

po istinu" cjeline iskaza. Takvo računanje sa dijelovima iskaza

(račun predikata) prenijelo bi se onda i na računanje sa cijelim

iskazima (račun iskaza), čime bi konstrukcija jednog dokaza ili

jedne teorije bila potpuno omogućena. Konstrukcija jedne tako

stroge forme jezika, čiji bi dijelovi bili zamjenljivi i varijabilni i

trpili samo ograničenja logičkih konstanti (kvantifikacije, negacije

i konjunkcije), pruţila bi mogućnost stalnog prepoznavanja

jednog te istog pojmovnog sadrţaja, (misli, propozicije) kao is-

tinitog ili laţnog. To je bila ideja stvaranja nove i sigurnije forme

7 Cf. Račun predikata je temelj logike prvog reda, dok je račun iskaza temelj

logike drugog reda, što je utemeljeno u Fregeovom radu Uber Begriffund

Gegenstand.

85

dokaza koja je inspirisala Gottloba Fregea u njegovom Begriff-

sschrift-u, Bertranda Russella u The Principles of Mathematics,

Ludviga Wittgensteina u Tractatus-u, i Rudolfa Carnapa u The

Logical Syntax of Language. U suštini je to bio postupak oprav-

danja (die Berechtigung, the justification) koji se kao racionalna

rekonstrukcija (cf. Carnap, LAW) smatrao centralnom metodom

teorije saznanja ili nove epistemologije koja je identificirala lo-

giku i matematiku.

Drugi pravac, u kojem se razvila analiza jezika, nije smatrao da artificijelni jezik treba biti predmet analize budući da njegovo konstruiranje ne doprinosi rješavanju filozofskih problema. Dru-gim riječima, lingvistička filozofija ili oksfordska filozofija sma-

trala je da se rješavanje filozofskih problema moţe bolje postići analizom svakodnevnog jezika, odnosno iznalaţenjem metode semantičke analize prirodnih jezika iz koje treba da slijedi teorija istine za prirodne jezike. Ovim se zahtjevom odustalo od daljnjeg produciranja sintaksičkih kriterija dovoljnih samo za istraţivanje formalne strukture jezika, koje je kulminiralo kod Carnapa u

lingvističkoj teoriji logičke istine, i postavio se zahtjev za teori-jom istine koja bi zadovoljavala mogućnosti i granice upotrebe riječi i verbalnog ponašanja unutar upotrebe prirodnog jezika, strukture prirodnog jezika i van-jezičke (ekstra-lingvističke) sti-mulacije, te u istraţivanje vratilo smisao i značenje riječi i re-čenica, odnosno intenzionalni pristup jeziku.

U povijesti filozofije se smatra da je Ludvvig Wittgenstein

začetnik i jednog i drugog pravca analitičke filozofije, odnosno

da filozofija logičkog pozitivizma slijedi iz njegovog ranog djela

Tractatus logico-philosophicus, dok je za Philosophische Unter-

suchungen vezana lingvistička filozofija koja se razvija u pravcu

analize semantike prirodnih jezika, sve do razvoja generalnih

gramatika i transformativne gramatike Chomskog i njegovih

sljedbenika Fodora, J. Katza, Putnama i drugih.

Page 42: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

86 87

Zašto je, meĎutim, logički pozitivizam i lingvistička filo-

zofija, odnosno zasto je analitička filozofija uopće, odbacila me-

tafiziku ili ontologiju kao onu znanost koja ili daje pouzdano

saznanje ili utemeljuje (osigurava, zasniva) takvo saznanje? Ovaj

animozitet je proistekao prije svega iz orijentacije na logički

empirizam, a s druge strane, je proizašao iz redukcije samog

jezika na stavove u kojima se moţe razlikovati forma i sadrţaj,

tj. na indikativne iskaze kojima se nešto tvrdi ili poriče i koje

izraţavaju neku misao ili pojmovni sadrţaj koji svojom struk-

turom odslikava ekstralingvističku strukturu na koju se izrazi

jezika odnose.

Prema ovoj koncepciji, lingvističkim i logičkim atomima

odgovaraju činjenice ili elementarne relacije u stvarnosti. Jezik

odslikava tu vanjsku strukturu ili stanja stvari jer ima zajedničku

(logičku) formu sa stvarnošću i sa mislima, odnosno jezik stoji

prema svijetu u unutarnjem odslikavajućem odnosu. Izvan tog

preslikavanja skupova riječi (jezik) i skupova činjenica (stvar-

nost), nema drugog ili drugačijeg struktuiranja svijeta i njegovog

opisa. Najniţi stupanj organizacije/pozicioniranja logičkog, je-

zičkog i realnog su za logički pozitivizam logički, lingvistički i

ekstralingvistički (činjenice) atomi, a najviši oblik pozicioniranja

jezika, misli i svijeta su skupovi tih i takvih atoma, te su stoga

granice tih i takvih skupova granice jezika, svijeta i mišljenja.

Iznad tih skupova nema logičkih, jezičkih ili stvarnih pozicioni-

ranja, nema nikakve esencije, biti ili stvari po sebi. Zato i jezik i

misao i svijet imaju tu dvostrukost: imanentni su i transcenden-

talni, jer obuhvataju sebe i sami su obuhvaćeni (odslikani), ali

ne i transcendentni: sami sebe ne mogu posvjedočiti ili odslikati.

Jezik je stoga, npr. za Wittgensteina, moguća slika stvarnosti, a

ne apsolutno izvjesna (tautološka) ili apsolutno nemoguća (kon-

tradikcijska) slika svijeta.

Dok je esencijalistička filozofija ili metafizika (prva filo-

zofija), orijentirana na bitak, posmatrala rodove bitka, ne u nji-

hovom meĎusobnom odnosu, nego u odnosu prema bitku (koliko

se proteţe bitak roda / rodom jedno / toliko se proteţe i rod

bitka), analitička filozofija je, drţeći se teorije skupova i metode

preuzete iz matematike - Cantorove metode obostranog jed-

noznačnog preslikavanja elemenata skupova - u obadva svoja

pravca, bilo da je bila sintaksički bilo semantički orijentirana,

pod predmetom podrazumijevala skup njegovih notacionih svo-

jstava, objedinjujući ta svojstva u klase svojstava (predikate) koji

su imali sada samo konceptualni realitet, i u povratnom - referi-

rajućem odnosu - nije se više moglo odrediti na šta termini

referiraju: na predmete, na njihove skupne kvalitete ili na svoj

sadrţaj (proposition).

Analitička filozofija je sa Cantorovom teorijom8 skupova

napravila još jedan okret koji često u tretiranju analitičke filo-

zofije ostaje nezapaţen, a koji se tiče kako epistemoloških tako i ontoloških pretpostavki, ne samo artificijelnog ili idealnog je-zika (Bergman), nego ima značajne konsekvence u istraţivanju ordinarnog, vanzvanstvenog jezika. Ο tome svjedoči Quine kada navodi dva glavna polazišta analitičke filozofije: Benthamovo otkriće kontekstualne definicije ili spoznaju da su iskazi primarni

nosioci značenja, što je kasnije eksplicirao Frege, te Cantorovo otkriće resursa teorije skupova i time novog pojma beskonač-nosti.

"Ova dva polazišta su nejednaka u epistemološkom statusu. Kontekstualna definicija je neporeciva. Iskazi koje dobijaju značenje kao cjeline su neporecivo značenjske, s obzirom da

8 Cf. Cantor, G. (1962): Grundlagen einer allgemeinen Manningfaltigkeit-

slehre. V: G. Cantor, Gesammelte Abhandlungen mathematischen undphi-

losophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim.

Page 43: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

88 89

su svi prijevodi na raspolaganju za termine koji su izolirani..

.Pribjegavanje skupovima, s druge strane, jeste drastični

ontološki korak (naglasio N. I.), odstupanje od stroge ontolo-

gije utisaka. " 9

Posljedice ovog drastičnog ontološkog obrata, μ kojem Quine

govori, koji je doveo i do drastičnih ontoloških ekscesa vezanih uz

teoriju skupova (cf. Quine, PhL, 55) i funkcioniranje normalnih

zakona logike, a koji je kulminirao ontologiziranjem predikativnog

dijela stava ili pojma (cf. Frege, Die Gedanke), i s druge strane u

ontološkoj neutralnosti semantičke definicije (!) istine kod Tarskog u

Konvenciji Σ (cf. Tarski, SLM, 186), tek je holistički koncept

filozofije logike pokušao sanirati razdvajanjem logike i teorije

skupova, odnosno zamjenjivanjem kvantifika-cione definicije

logičkih istina njihovom supstitutivnom definicijom (cf. Quine, PhL,

p. 64).

§ 2. Idealni (logiĉki) Calculus

(i) Calculus i sintaksa. Inicirana Leibnizovim otkrićima na polju

kombinatorike (Leibniz, Ars Combinatoria) i razvojem više

matematičke analize (integralnog i diferencijalnog računa)10

,

analitička filozofija se kao analiza jezika pojavila u djelima ma-

tematičara i filozofa 19. i 20. stoljeća sa novim kritičkim i analitičkim

idiomom - teorijom skupova ili matematičkim pojmom

mnogostrukosti ("Mannigfaltigkeit", "Mannigfaltigkeitslehre").

Zahtjev da matematički dokaz bude rigorozniji doveo je kod Fregea,

Russella, i Wittgensteina do svoĎenja matematičkih zakona i

matematičkih istina na one "pouzdanije", tj. na logičke zakone i

logičke (anlitičke, apriorne) istine, a sam dokaz je izgraĎen kao lanac

logičkih istina u koji ne prodire više ništa čulno." Sve sto je filozofija

logičkog atomizma preuzela iz ontološke logike jeste vrsta iskaza na

koju se primjenjuje logička analiza: na mjesto Aristotelesovog θόβμζ

άπμθακημηόζ-a došla je iskazna ili indikativna (asertivna) rečenica

kao ona vrsta izraza koji ima (i) smisao, (ii) značenje, (iii) istinosnu

vrijednost, tj. kao izraz koji nuţno mora biti ili istinit ili laţan. Tokom

cijele faze razvoja standardnih logičkih calculusa i pojmovnih pisama,

od Peana do Schroedera, i od Fregea do Wittgensteina i Russella,

istraţivat će se logička forma samo jednog, navedenog, tipa iskaza.

Tek će razvoj viševrijednosnih logika i modalnih logika uvesti

modalitete vjerovatno, nuţno, moguće, nemoguće, no to je druga faza,

tj. faza apliciranja standarnih formalizacija na neformalne diskurse,

što je produciralo mereološke, viševrijednosne i devi-jantne logike.

(Logička analiza matematike). Sa Fregeovim djelima otvara se

put drugom tipu logike12

: logici koja pojam shvata i tumači kao

funkciju, a termin "predmet" ima vrlo široku upotrebu. Sve do

napuštanja matematičkog idioma kao paradigmatskog za logička

istraţivanja, logička istraţivanja će se kretati oko pojmova funkcije,

klase, računa klasa, predikata, računa predikata, argumenta i

vrijednosti argumenta, varijable i konstante, kvantifika-tora. Dok je

Aristotelesova logika, kako kaţe Ernst Cassirer,

9 Cf. Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays. Columbia Univ. Press, New York., 73 10 Cf. Klein, Felix. (1979): Vorlesungen iiber die Entwicklung der Mathematik im 19. Jahrhimdert. Springer, Berlin. S. 12.

11 Cf. Frege, G. (1964): Begriffsschrift undandere Aufsatze. 2. Auflage, Georg Olms, Hildesheim., S. x.

12 Cf. Cassirer, E. (1923): Substanzbegrijf und Funktionsbegriff. Berlin., S. 11,27.

Page 44: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

90

nastala na temelju ontološkog pojma roda (Gattungsbegriff), sa

jezičko-gramatičkim formiranjem odnosa dijelova i cjeline, ma-

tematički oblik logike nastao je na pojmu funkcije(Funktionsbe-

giff), mnogostrukosti, i znakovnom predstavljanju odnosa stvari

i svojstava, (cf. Ibid., 27)

Za Fregeovo ime vezan je prvi pokušaj tačnog znakovnog

reprezentiranja multiplicirane općenitosti, odnosno pokušaj da

se znakovnim pismom prikaţe jedna cjelina pojmovnog sadržaja

koja je (na način kako Cantor definira skupove u eseju Grund-

lagen euner allgemeinen Manningfaltigkeitslehre, 1883) uvijek

funkcija svojih odsječaka ili predikativnih (nezasićenih, nekom-

pletnih) dijelova koji su kao neodreĎeni dio cjeline varijable x,

y, z,... sve dok im se ne odredi vrijednost / argument ("die

naturliche Abschnitt in der absolut unendlichen Folge der realen

ganzen Zahlen, ...welche Abschnitte ich Zahlenklassen nenne",

cf. Cantor, S. 167). Ovaj odnos funkcije i argumenta, koji je

utemeljio u svom Begriffsschriftu, Frege je prenio na jezik: samo

u kontekstu jednog stava ili jedne rečenice riječ ima neko zna-

čenje (Gl, S. 71), odnosno: stav ili iskaz je funkcija svojih di-

jelova, ili rijeĉi koje u njega spadaju. Tu više nema subjekta

u smislu subjektno-predikatne logike kao odnosa prve i druge

supstancije, nego je subjekat funkcija predikata, njihov

raĉun, raĉun predikata, raĉun vezanih znaĉenja

rijeĉi/termina na koje se proteţe egzistencijalni ili univerzalni

kvantifikator, jednom riječju: calculus. No, ono što je kod

Cantora bio postupak definiranja broja (die Zahl: broj)

kardinalnim brojem kao skupom elemenata (die Anzahl: brojnost

broja) nije se moglo bez paradoksa pri-mjeniti na svakodnevni

jezik kod definiranja vlastitog imena iskazom. Frege je vlastito

ime uzimao kao reducirani iskaz, a

13 Cf. Dummett, M. (1981): Frege. Philosophy of'Language. Second Edition.

Duckworth, London. xxxii.

91

iskaz reducirao na vlastito ime, primjenjujući na njihov odnos

matematički pojam identiteta kao jednakosti opsega. Sadrţaj je,

pri tome, odreĎen kao istinosna vrijednost, kao "predmet" ili kao

značenje čime su predikati "istinito" i "laţno" postali forme

konstante stavne funkcije. Ovaj pojam istinosne vrijednosti u

ulozi sadrţaja pojma ("predmeta") primjenjivanje sve do Quinea

i dalje. Carnap i Quine su ustvrdili: biti entitet znači biti vrijed-

nost varijable, biti vrijednost varijable znači biti klasa ili relacija

koja egzistira, tj. koja se moţe predstaviti u jednom tipu notacije

i prevesti u drugi tip notacije.

Sa Fregeom počinje drugi period ili druga faza razvoja ma-

tematske logike, odnosno faza logičke analize matematike koja

započinje spisom Begriffsschrift, eine der arithmetische nachge-

bildete Formelsprache des reinen Denkens 1879. Razvoj logičke

analize matematike u ovom pravcu ima sasvim novi i drugačiji

cilj: zasnivanje ili utemeljenje matematike kao znanosti čiji se

principi ne trebaju dokazivati, ali koji se mogu opravdati svojim

logičkim porijeklom. No, ne samo daje ovdje značajna promjena

cilja, koja je kod Fregea povezana sa striktnim i dosljednim

razlikovanjem znaka (Zeichen) i ozačenog (Bezeichnete) spro-

vedenim u (1) matematici kao razlika izmeĎu brojevne oznake i

broja, u (2) logici kao razlika izmeĎu izraza stava i onoga što on

izraţava, odnosno kao razlika izmeĎu suda i stava, i u (3) filo-

zofiji jezika kao razlika izmeĎu smisla i značenja, nego je isto

tako, moţda i više čak, vaţna promjena polazišta logičkih is-

traţivanja kojom se, opet kod Fregea, u prvi plan postavlja lo-

gički stav (Satz), a ne pojam (Begriff), čime se iz tradicionalne

logike eliminira odnos subjekt-predikat, te uopšte subjekt i predi-

kat kao gramatičke kategorije ili kao dijelove jezičke forme za-

mjenjuje dijelovima čiste logičke forme, odnosno pojmovima

"argument" i "funkcija". Sada je, dakle, cijeli stav ili iskaz ona

forma u kojoj istina moţe u cjelosti doći u pitanje, a to znači

Page 45: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

92 93

odrediti istinosna vrijednost misli na temelju istinosnih vrijed-nosti njenih dijelova od kojih je strukruirana. Pitanja μ zakonima istinitog bitka (das Wahrsein), μ njihovom porijeklu ili najdubljoj osnovi, njihovoj prirodi i opravdanosti njihovog izricanja, te sa-mo pitanje μ istini, koje se po Fregeu svodi na istinu stavova (cf. Gedanke, S. 33.), na istinu jednog logičkog slijeda simbola koji imaju smisao, tj. koji izraţavaju neku misao, kao i na pitanje μ odnosu istinosne vrijednosti (Wahrheitswert) toga slijeda i nje-gove spoznajne vrijednosti (Erkentnniswert), postala su najprije centralna pitanja filozofije matematike, a onda su se prenijela na semantičku filozofiju općenito.

Ono što je Frege ţelio utemeljiti u svojoj filozofiji logike, čak i ako bi se ona mogla nazvati jednom apstaktnom ontologi-jom

14, nije, meĎutim, ništa tehničko, nego pokušaj da se na te-

melju stroţije odreĎenog aksiomatskog mišljenja izgradi takav sistem znakova koji pruţa mogućnost čulne i logičke evidencije, ili, drugim riječima, pokušaj da se predstavi struktura simbola u njegovoj dvostrukosti (Zweispdltigkeit). Frege je mnogo svog napora utrošio na objašnjavanje različitosti izmeĎu svog poj-movnog pisma ili jezika mišljenja i formalnih jezika Boolea i Peana. Osim što je utvrdio nepodudarnost matematičkog i lo-gičkog calculusa, Frege je utvrdio, u tekstu Booles rechnende Logik und meine Begriffsscrift, da je Boole razvio jednu tehniku za sistematsko rješavanje logičkih zadataka, ali da se u takvoj formi algoritma, koja se samo djelomično podudara sa formom za iste znakove aritmetike, od sadrţaja sasvim apsrahuje

15. Frege

14 Ovakvu ocjenu dao je Carl Friedrich von Weizsacker u svojoj knjizi

Jedinsh'o prirode. Ono što je vrjednije od te ocjene jeste da Fregeov napor spada u pokušaj predstavljanja strukture ideje, gdje je struktura moderni

prijevod za eidos ili ideja Cf. Weizsacker, C. F. v. (1988): Jedinstvo pri-

rode. Veselin Masleša. Sarajevo, str. 354

15 Cf. Frege, G. (1969) Booles rechnende Logic und meine Begriffsschrift. ln:

G. Frege: Nachgelassene Schriften. F. M. V. Hamburg. S. 237

je, osim toga, pravio vaţnu razliku i u odnosu na formalni jezik koji je razvio Peano, te u eseju Uber die Begriffsschrift des Herrn Peano und meine eigene dao sljedeću ocjenu:

"Booleova logika je logika i ništa drugo. Kod njega se radi samo μ logičkoj formi, a ne μ tome da se jedan sadrţaj postavi u formu, a to je upravo namjera g. Peana ... Sa Leibnizovim izrazima moglo bi se reći: Booleova logika je jedan calculus ratiocinator, ali nije lingua characterica; Peanova matematska logika je, uglavnom, lingua characterica, dok moje pojmovno pismo treba biti to obadvoje sa istom vaţnošću."

16

Iz ovoga se jasno vidi daje Frege pravio razliku izmeĎu (1)

formalne logike koju je predstavljala Booleova notacija, (2)

matematske logike ili Peanove notacije, i (3) svoga pojmovnog

pisma, koje je trebalo da zadovolji i formu i sadrţaj simbola.

Nesposobnost matematičara da razlikuju formu i sadrţaj, kao

razliku izmeĎu znaka i označenog, te nemogućnost i nesposob-

nost da od simbola razlikuju pojmovni sadržaj, nazvao je Frege

"morbus mathematicorum recens" (cf. G. Frege: Schriften zur

Logic und Sprachphilosophie. F. M. V. Hamburg 1978. S. 124.).

Dva Fregeova stava su od presudne vaţnosti za prelaz ka

semantičkoj filozofiji: (1) da svaki znak ima značenje jedino u

kontekstu ili sklopu jednog stava, odnosno jednog izraza kao

sistema meĎusobno povezanih znakova logičkim konstantama iz

kojeg i u kojem pojedinačni znak moţe zadobiti smisao i zna-

čenje, odnoseći se, s jedne strane, prema nečemu što je izvan

izraza stava (prema pojmovnom sadrţaju, "predmetu", značenju,

istinosnoj vrijednosti), a s druge strane prema onome što je u

izrazu stava i što je sa njime samim u relaciji; na taj način stav

16 Cf. Frege, G. (1967): Uber die Begriffsschrift des Herrn Peano und meine

Eigene ln: G. Frege: Kleine Schriften. Darmstadt. S. 227

Page 46: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

94

čini jedan logički slijed imanentno, gotovo organski povezanih

istina, drugim riječima slijed logičkih relacija koji se podudara

sa slijedom izraza koji ga izraţavaju; (2) da se logički, pa prema

tome i matematički iskazi ne odnose na realnost, na svijet stvari,

nego jedino na sudove pojedinačnih znanosti μ toj realnosti ili μ

prostorno-vremenskim odnosima koji nemaju ništa zajedničko sa

logičkim odnosima, tj. sa logičkim relacijama, budući da prostor

i vrijeme ne uslovljavaju ove logičke relacije. Logički zakoni su

za Fregea zakoni prirodnih zakona.

Ovim idejama, koje je izloţio i obrazloţio u svom spisu iz

1884. g. Die Grundlagen der Arithmetik, i do kojih je došao

smjerajući ka logičkom zasnivanju matematike, Frege je odredio

onaj pravac u filozofskim istraţivanjim koji je preko logičkog

pozitivizma išao ka jezičko-analitičkoj filozofiji u uţem smislu

riječi i semantičkoj filozofiji u najopćenitijem smislu. Frege,

dakle, stoji na onom početku ili onom mjestu okreta tradicionalne

esencijalisličke filozofije od ontologije kao ontoteologije, ili is-

traţivanja prvih principa, uzroka i načela bića, i usmjerava se ka

pitanju kako i gdje, kojim sredstvima i u kojem mediju se kon-

stituiše bitak za nas. Ne radi se više μ istini kao podudaranju

pojma i stvarnosti već μ podudaranju dva paralelna sistema ili

skupa dijelova izraza misli i dijelova same misli. Ovaj zadatak,

koji prije svega spada u deduktivnu znanost, ne moţe se po

Fregeovom mišljenju ostvariti u svakodnevnom jeziku ili u jeziku

ţivota, pošto on svojom slikovitošću i svojom gramatičkom

strukturom subjekt-predikat relacije široko omogućuje uticaj ele-

menata čulnosti na logički lanac zaključaka, što onemogućava

strogi dokaz aritmetičkih stavova izvedenih samo i jedino iz

zakona mišljenja. Taj zadatak da se predmet pokaţe čistim (lo-

gičkim predmetom), znaci ili simboli koji ga zastupaju u stavu

jednoznačnim (jer se odnose na cjelinu pojmovnog sadrţaja), te

da se struktura jezika uskladi sa strukturom čistog mišljenja,

95

odnosno da logika bude gramatika jezika, nuţno je vodio kroz

rasvjetljavanje odnosa logike i jezika, da bi doveo do potrebe

stvaranja jednog umjetnog, simboličkog, formulskog jezika čis-

tog mišljenja koji bi bio "Arijadnina nit mišljenja" (Leibniz), i u

kojem bi logička struktura mišljenja bila matrica jezičke strukture

iskazivanja. Pojam sadržaja, odnosno pojmovni sadržaj (die

begrifliche Inhalt), kljuĉni je kritiĉki pojam svih Fregeovih

spisa kojeg on najjasnije izražava u eseju Uber der Zweck der

Begriffsscrift iz 1882 g. gdje kaže: "Ja ne želim prikazati

apstraktnu , logiku u formulama, nego jedan sadržaj pomoću

pisanih znakova dovesti do izraza na tačniji i jasniji načina

Logičku analizu aritmetike i uvoĎenje principa jednog stro-

ţijeg sistema aksiomatskog mišljenja nego što je bio Euklidov izloţio je Frege u svoja glavna tri djela:

- Begriffsschrift. Eine der arithmetischen nachgebildete For-melsprache des reinen Denkens (Pojmovno pismo. Jezik formula čistog mišljenja oblikovan prema jeziku aritmetike). Halle, 1879.

- Die Grundlagen der Arithmetik. Eine logisch mathematische Untersuchung uber den Begriffder Zahl (Osnovi aritmetike. Logičko-matematičko istraţivanje pojma broja). Breslau, 1884.

- Grundgesetze der Arithmetik, begiffsschriftliche abgeleitet (Osnovni zakoni aritmetike izvedeni primjenom pojmovnog pisma) I-II, Jena, 1893., 1903.

U ovim radovima je Frege u potpunosti prešao tri etape

svojih istraţivanja, (a) izgradio konstrukciju jednog umjetnog

jezika (Kunstsprache) prikladnog svrsi izraţavanja logičkih od-

nosa, (b) odredio definiciju broja i matematičkih entiteta razli-

17 Cf. Frege. G. (1964): Uber der Zweck der Begriffsschrift. In Begriffsscrift

und andere Aufsdtze. Olms. Hildesheim. S. 97

Page 47: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

96

kovanjem njihovog načina datosti (znaka) od njihovog sadrţaja

(značenja), i (c) primjenio svoja istraţivanja u deduktivnoj zna-

nosti na aritmetiku.

Frege je pojam definirao kao funkciju, iskaz kao iskaznu

funkciju čiji su dijelovi varijable povezane logičkim konstantama

ili operacijama, a poredak ovih elemenata u iskaznoj funkciji kao

smisao ili misao koju pojam izaţava. Značenje funkcije tako

odreĎene je funkcija značenja njenih varijabli, ili istinosna vri-

jednost misli koju izraz izraţava. Pojam i predmet treba strogo

razlikovati: pojam je predikativni dio stava i on je nezasićen ili

nekompletan i u tom smislu varijabla koja dobija istinosnu vri-

jednost tek kada se ispuni predmetom koji pod njega potpada.

U poretku simbola, kojim se ovaj odnos izražava, ulogu

predmeta ima znak, ili riječ ili broj, a ulogu pojma pojmovna

riječ ili brojevna oznaka. Cantor je u svojoj recenziji utvrdio

daje Frege ovaj odnos postavio kao odnos pojma i pojmovnog

opsega, što je na kraju i produciralo paradoks u Fregeovom

sistemu. U eseju iz 1892. godine pod naslovom Uber Begrifund

Gegenstand Frege kaţe da je njegova namjera da riječi "pojam"

dadne čisto logičku upotrebu (cf. BuG, S. 66), u tom smislu što

je pojam zančenje (Bedeutung) jednog predikata, dok je predmet

(Gegenstand) značenje jednog subjekta (Ibid., S. 72) i to vaţi za

pojmove prvog stupnja. Prema tome, jedan iskaz, koji se bavi

nekim pojmom, ne odnosi se nikad na predmet, nego na

značenje. Time je Frege postavio jednu strukturu iskaza koja

izraţava značenje značenja, kako je uočio Putnam u svom tekstu

Meaning ofMean-ing. Na taj način je Frege definirao i broj kao

pojam μ pojmu. Pojam se, prema Fregeu i ne moţe definirati

drugačije, nego iz odnosa prema nekom drugom pojmu. Sam

pojam ima predikativni karaker budući da se kao ukupnost

svojstava pririče predmetu (pojmu) u sudu, odnosno povezuje se

sa vlastitim imenom koje zastupa predmet (pojam) i koje se,

opet, moţe posmatrati

97

kao sloţen znak. U suštini ovako odreĎenog predmeta i pojma

leţi Fregeovo shvatanje da se u svim izrazima radi μ samo jed-nom i istom pojmovnom sadrţaju i da se njihovi dijelovi odnose tako da dopunjavaju jedan drugog i čine uvjete istinitosti jedan za drugog. Na tom shvatanju on je izgradio jedan notacioni si-stem ili pojmovno pismo koje je oslonjeno na modus ponendo ponens.

Da bi jednu takvu logičku teoriju postavio u odgovarajuću notaciju, Frege je u Begriffsschrift uveo niz novih simbola, kao " |—" u značenju "istinito je da" ili "činjenica je da" koji je nazvao "Urteilstrich" i koji stoji ispred suda ili veze sudova kada je ona presuĎena kao istinita; " |— A" znači da je istinita misao (sud) koju ovaj izraz izraţava. znači da "nije istinita

misao" (sud) koju ovaj izraz izraţava. Način da se pojmovnim pismom izrazi ili pokaţe da je jedan dio pojmovnog sadrţaja uvjet istinitosti drugog dijela jeste gdje je misao (sud) Β uvjet istinitosti misli (suda) A.

Povezanost implikacija Frege je predstavio znakom

koji je izraz misaone povezanosti sadrţaja

koji impliciraju jedan drugog kao uvjeti istinitosti. Uz pomoć oznaka implikacije i negacije, Frege je uspio predstaviti sve od-nose izmeĎu dijelova jednog sadrţaja, a u drugom dijelu Be-

griffsschrift-a predstavio aksiomatski sistem kojeg je izgradio na računu iskaza. U tom dijelu Frege je dao prvi potpun i neprotu-slovan sistem logike iskaza uz pomoć svega šest aksioma, koji se mogu staviti u sljedeću notaciju koju je upotrebljavao Russell u PM:

Page 48: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

98

4.├─ [(p→q) → (⌐q → ⌐ p)]

5.├─ ⌐⌐ p → p

6. ├─ p → ⌐ ⌐ p

Frege je sebi postavio kao zadatak da pokaţe da su arit-

metički iskazi analitički sudovi apriori, i sljedstveno tome daje

aritmetika samo viši tip logike, daje aritmetički stav samo jedan

zakon logike. Put kojim je išao u argumentiranju ovih tvrdnji bio

je put logičke analize aritmetike, put logičkog utemeljenja ili

zasnivanja matematike uopšte, na kojem se postavlja pitanje μ

biti broja. Utvrdivši da je broj samostalan predmet koji nije

nastao apstrahovanjem iz stvari, da nije ništa fizičko i da zato

nije ni svojstvo stvari, niti je bilo šta subjektivno, već da oznaka

broja sadrţava iskaz μ nekom pojmu, i na taj način označava

svojstvo pojma, a ne predmeta, Frege je zaključio da je jedan

matematički iskaz jedino mjesto gdje broj moţe imati takvu

ulogu, samo jedna relacija pojmova kojima se pripisuje brojevna

oznaka. Stoga brojevi, pa i svi matematski zakoni, nisu primjen-

ljivi na stvari koje su odreĎene u prostoru i vremenu. Logički

zakoni su zato zakoni prirodnih zakona (G/. 91). Frege je kod

definicije broja prvi uveo u logiku čisto matematičku metodu ili

metodu obostranog jednoznačnog preslikavanja, kojom je Cantor

definirao kardinalni i ordinarni broj, te, umjesto odnosa skupa i

njegovih elemenata, posmatrao relaciju pojma i pojmovnog op-

sega.

Na razvoj semantičke ontologije je, meĎutim, Frege najviše

utjecao svojim spisom Uber Sinn und Bedeutung koji i danas

predstavlja centralno mjesto analitičke filozofije uopšte. Ovdje

je ponovo centralna ideja jedinstvenog pojmovnog sadržaja koji

moţe biti sastavljen i rastavljen na svoje dijelove i koji se moţe

na različite načine predstaviti u znakovima, no, svi dijelovi jedne

misli stoje u odnosu ekvivalencije, tako da se to moţe tvrditi i

za znakove kojim su označeni bez obzira na njihovu različitost.

99

Smisao znaka zato predstavlja način njegove datosti ili njegov

izraz, no sa njim je uvijek povezano značenje koje je predmet

kojeg označava (dio pojmovnog sadržaja kojeg zastupa znak u

lancu znakova). Kasnije interpretacije ovog Fregeovog spisa

kod Russella, Wittgensteina i posebno Carnapa, a u novije

vrijeme Quinea i Davidsona, često su vodile u nedoumicu

svojim pre-vodima ovih izraza u "referencija" ili

"nominatum", kao što je to Carnap učinio u Meaning and

Necessity.

{Ontologija logičke slike). Wittgenstein je u Tractatusu lo-

giku identificirao sa matematikom posredno preko identifikacije

logike i jezika: jezik je za njega "beskonačno fina mreţa" ope-

racija ili simboličkih manipulacija koja odslikava svijet (5.511),

koja se sastoji od znakovnog sistema "odreĎenog broja dimenzija

- odreĎene matematske raznolikosti" (5.475) ili odreĎenog broja

matematskih operacija koje su identične logičkim operacijama

ili logičkom calculusu. Izgradnja znakovnog jezika (Zeichen-

sprache) ili znakovnog sistema (Zeichensystem) je simbolička

izgradnja (odslikavanje) logičke slike svijeta pomoću (već izgra-

Ďenih?) logičkih skela koje omeĎuju logički prostor (3.42) i koje

se mogu odbaciti kada se sa njima i preko njih popne... No,

pitanje koje treba sada postaviti je sljedeće: šta sačinjava ontolo-

giju ove beskonačno fine znakovne mreţe, staje to što tu mreţu

ispunjava? ili šta naseljava logički prostor? Kojoj se ontologiji

obavezuje ova simbolička konstrukcija? ili bar od kojih objekata

zavisi istinitost stavova kao logičkih slika? Ovo pitanje je pitanje

ontologije logičkog pozitivizma. Wittgensteinov odgovor je: lo-

giĉki prostor naseljava logiĉka forma elementarnog stava ili

"stav prožima ĉitav logiĉki prostor" (3.42). Logiĉki prostor

svojom semantiĉkom prazninom ("logiĉki stavovi ne kažu

ništa") omogućava semantiĉko punjenje logiĉkom formom

stavova prirodnih znanosti. Šta je onda ontologija

elementarnih stavova? Elementarni stavovi odslikavaju

ĉinjenice, stanja stvari, ili relacije ili

Page 49: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

100

unutarnja svojstva stvari: "sve što je sluĉaj" (svijet) ima svoj

korelat u svemu "što je moguće" (misao, mišljenje, logika), a

sve što je moguće reducirano je na znakovni jezik "odreĊenog

broja dimenzija" ili "odreĊene matematske raznolikosti" ili

odreĊenog broja-notacija. Ova "ontološka redukcija" od svega

što je slučaj, preko svega stoje moguće (postojeća stanja stvari),

na ono stoje odreĎeno brojem znakovnih dimenzija (broj

notacionih operacija) ili na stvarnost, odgovara Wittgensteinovoj

logičkoj redukciji koja ide od onoga što je apsolutno izvjesno

(tautologija), što je apsolutno nemoguće (kontradikcija), do onog

što je moguće (elementarni stav). Razlika izmeĊu "svijeta" i

"stvarnosti" u Wittgensteinovom Tractatusu odgovara razlici

izmeĎu logičkih i elementarnih stavova. Jezik zato ne moţe

izraziti/od-slikati svijet, nego samo stvarnost, postojeća stanja

stvari i njihovu negaciju. Stoga su logička struktura stvarnosti i

logička forma jezika u korelaciji. U čemu je sadrţana ova

korelacija, odslikavanje ili korespondencija? Samo u broju

dimenzija, ili samo u formi (logičke) notacije koja je ona

"odreĎena matematska mnogostrukost". Na taj način je već kod

ranog VVittgen,-steina u Tractatusu utemeljena ideja logike kao

notacije; kasniji logički pozitivisti sve do Quinea radit će na

iznalaţenju kanonskih notacija koje više ne sluţe da predstave ili

reprezentiraju ovaj ili onaj konceptualni sadrţaj (Frege) ili

propoziciju (Rus-sell), nego svoju formu transformacije ili svoj

model notacije. (Suvremeai dekonstrukcionisti na čelu sa

Derridom i relativisti tipa Rortva i Pumama, moţda, i ne znaju

koliko svoju holističku ili holofrastičku poziciju duguju pojmu

notacije. Moţda je njihova jedina prava zasluga u tome što

uspijevaju dokazati da ne postoji jedna, vječna i vječno tačna

notacija ("tekst").

Redukcija svijeta na stvarnost ili postojeća stanja stvari (ontološka

redukcija) i redukcija logičkog prostora na logičku formu

elementarnih stavova (logička redukcija) nuţno je vodila Witt-

101

gensteina do redukcije jezika na znakovno pismo ili notaciju

(lingvistička redukcija) koji se sada pojavljuje kao forma pred-

meta bez sadrţaja, ili bez onoga što izraz izraţava ili bez onoga

što znak označava. Jezik stoga nije opis sadrţaja svijeta, nego

logička ili formalna slika logičkih ili formalnih svojstava pros-

torno-vremenskih partikula: činjenica ili logičkih atoma. Ĉinje-

nice ili relacije su upravo takvi predmeti bez sadržaja,

odnosno logički predmeti, logička forma prostorno-vremenskih

partikula koja je u njima prejudicirana (2.012), a u stavovima koji

pokazuju L-predmete projektirana. Činjenice (stanja stvari) su L-

predmeti logičkog pozitivizma i na takve se onda "bez opasnosti

po istinu" moţe primjeniti konačni broj notacionih dimenzija ili

logičkih (= matematičkih) operacija. Na taj način Wittgenstein je

izbacio pitanja smisla i značenja simbola i proučavanje

znakovnog jezika izjednačio sa proučavanjem misaonih procesa

"koje su filozofi smatrali toliko bitnim za filozofiju logike"

(4.1121). No, staje konačno za Wittgensteina filozofija logike?

"Posebno je obiljeţje logičkih stavova da se po samom sim-bolu moţe poznati da su istiniti, i ova činjenica sadrţi u sebi svu filozofiju logike. I tako je jedna od najvaţnijih činjenica da se istinitost i laţnost nelogičkih stavova ne moţe poznati po samom stavu." (6.113)

Moglo bi se reći da je Wittgenstein u jednom bio u pravu:

logička forma nije forma svijeta, nego nuţna forma pojma svijeta

(stvarnosti) ili načina na koji se svijet predstavlja u jeziku misli

U tom smislu ono logičko nema utvrĎenog značenja, nego se

simbolima odreĎuje značenje. Značenja simbola su proizvoljna

utoliko što predstavljaju jedan mogući način označavanja

(3.3421) koji je reduciran na odreĎeni broj logičkih funkcija, i

na taj način predstavlja varijablu ili jednu logičku formu, "jedan

logički prauzor". (3.315)

Page 50: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

102 103

Metafizika logičkog pozitivizma, za koju je Gustav Bergman utvrdio da potiče upravo od konstrukcije idealnog jezika, pri-kazana je, po mišljenju K. O. Apela, u Wirtgensteinovom Trac-tatusu na začuĎujuće jednostavan način: "...svijet je ukupnost 'činjenica', koje se odslikavaju putem znakova- činjenica jezika, odnosno projektuju se kao moguće činjenice ili 'stanja stvari' u 'logičkom prostoru'. To odslikavanje ili projekcija činjenica svi-jeta znakovnim činjenicama jezika omogućena je 'logičkom for-mom', koja je zajednička, tj. identična za svijet i jezik." (cf. Apel, Transformacija filozofije, str. 176)

(Teorija logičke istine).Problem kojeg je pred logički pozitivizam i logički empirizam postavio Wittgenstein svojom tvrdnjom da jezik ne moţe odslikati svoju logičku formu, ili da se u jednom i istom tipu notacije ne moţe notirati sama notacija (nego se u njoj pokazuje), jer je broj dimenzija ove notacije unaprijed odreĎen, bio je izazov kojeg je pokušao razriješiti Rudolf Carnap u djelu The Logical Syntax ofLanguage.

U sklopu svoje namjere da učini logiku egzaktnom znanošću koja moţe ispuniti i zadatak konstruiranja iskaza μ iskazima, Carnap se odlučio za iznalaţenje jednog metoda uz pomoć kojeg su moguće takve konstrukcije (sentences about sentences), čime bi Wittgensteinov program postavljanja granica jeziku ili ostav-ljanja lingvističke stvari po sebi izvan lingvistike bio eliminiran. Carnap je ovaj metod nazvao "logičkom sintaksom".

"Cilj logičke sintakse je da obezbijedi jedan sistem pojmova, jedan jezik, pomoću kojeg će rezultati logičke analize moći biti egzaktno formulirani. „Filozofiju treba zamijeniti logikom znanosti - to znači, logičkom analizom pojmova i iskaza znanosti, jer logika znanosti nije ništa drugo, nego logička sintaksa jezika znanosti“

18 Cf. Camap, R. (1937): The Logical Syntax ofLanguage. Harcourt, Brace,

New York., p. xiii.

Koncept logičke sintakse kao metoda započeo je odbaciva-njem smisla i značenja izraza kao irelevantnih i apsolutno ne-potrebnih za lingvističku teoriju logičke istine koja zavisi isk-ljučivo od pravila formacije (the rules of formation) izraza u jednom jeziku, i pravila njihove transformacije (the rules oftran-sformatiori) u drugi jezik. Logička sintaksa se u stvari bavi -

prema Carnapu - formalnim karakteristikama jezika i tretira u najširem smislu jezik kao calculus (cf. LSL, 5), i to ne zato što jezik ne bi imao nekih drugih svojstava i karaktera (npr. smisao i značenje), nego što poput calculusa posjeduje svojstvo formali-zacije. U tom smislu Carnap pod logičkom sintaksom nekog jezika podrazumjeva "formalnu teoriju lingvističkih formi tog

jezika" (LSL, 1), a to znači da se jezički oblici tretiraju kao simboli bez značenja (riječi) i bez smisla (rečenice), te da njihov opis zavisi od njihove distribucije i poloţaja u klasama izraza, ili od vrste i poretka simbola od kojih su izrazi jednog jezika konstruirani.

U The Logical Syntax of Language Carnap uvodi najprije

podjelu na dvije vrste jezika, i to object-jezik ili jezik čija se formalna svojstva istraţuju, i syntax-jezik ili jezik u kojem se govori μ sintaksičkim oblicima object-jezika. Carnap se ovdje pozvao na ideju izomorfnih jezika ili takvih jezika koji se kore-liraju preko njihove formalne strukture, tj. na činjenicu da premda se dva jezika razlikuju, oni ipak imaju istu formalnu strukturu, a

sintaksa se bavi jedino tim svojstvima jezika. Način na koji su jezici aranžirani, način na koji su izrazi distribuirani u klase izraza, serijski poredak tih elemenata, čini jedinu stvar za koju je zainteresirana lingvistička teorija logičke istine.

Carnap je napravio razliku izmeĎu čiste sintakse (pure syn-tax) i deskriptivne sintakse (descriptive syntax). Čista sintaksa nema nikakav odnos prema prirodi stvari koju konstruiraju ra-

zličiti elementi, već se samo bavi mogućim aranţmanima ele-

Page 51: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

104

menata, njihovom distribucijom u šire izraze ili integracijom u

uţe izraze. Čista sintaksa je u potpunosti jedna kombinatorska

analiza (combinatorial analysis ) ili u potpunosti analitika. Desk-

riptivna sintaksa bavi se svojstvima i relacijama empirijski datih

izraza - na primjer, rečenicama nekog pojedinačnog teksta. Me-

toda logičke sintakse sastoji se u uspostavljanju korelativnih de-

finicija uz pomoć kojih su odreĎene ili definirane vrste objekata

koji korespondiraju različitim vrstama sintaksičkih elemenata.

Ovaj pristup epistemološkim i ontološkim pretpostavkama

logike, prije svega odbacivanje smisla i značenja i reduciranje

svega na strukturu jezika, koja se moţe podijeliti na logički i

deskriptivni dio, odnosno na analitičke i sintetičke iskaze, pa

prema tome i na logički (formalni) govor i faktički govor, imao

je veliki uticaj na antimetafizički pokret tzv. bečkog kruga lo-

gičkih pozitivista. Carnap je u uvodu svoga rada zapisao:

"Prema ovom shvatanju iskazi metafizike su pseudoiskazi za koje je, logičkom analizom, dokazano da su ili prazne fraze ili fraze koje krše pravila sintakse. Od takozvanih filozofskih problema samo su pitanja logike znanosti ona koja imaju neko značenje. Prihvatiti ovo shvatanje znači zamjeniti filozofiju logičkom sintaksom."

19

(ii) Calculus i semantika. Nakon Hilbertovih i Godelovih

spoznaja da ne postoji neproturječan koncept formalizacije20

, u

istraţivanja filozofije jezika ponovo ulaze pojmovi smisla i zna-

čenja, te semantički pojam istine, a sa njim i cijeli referencijalni

aparat jezika, odnosno njegova aparatura individuacije i objek-

tivacije. No, problem je sadrţan u tome stoje i dalje u igri ostalo

105

shvatanje jezika kao calculusa. Semantika je ušla u relaciju sa calculusom iz potrebe da se bar za formalizirane jezike iznaĎe

formalno ispravna i materijalno prihvatljiva teorija istine. Put je sada vodio preko karakterizacije predikata "istinito", a primjena na matematički calculus ili jezik klasa (Tarski) trebala je da osigura ontolološku neutralnost.

(Ontologija termina). Russell je prihvatio Fregeovu i Witt-

gensteinovu ideju μ identificiranju logike i matematike, sma-

trajući da matematika postaje sposobna da odgovori na pitanje

filozofije šta njeni stavovi znače jedino ako "reducira sve svoje

stavove na odreĎene fundamentalne pojmove logike" (cf. Rus-

sell, PM, p. 4). Ono što omogućava ovu identifikaciju ili ovu

redukciju jeste činjenica da se matematika i logika bave impli-

kacijama unutar stavova i izmeĎu stavova te da stavovi sadrţe

logičke konstante i varijable ili generalizacije koje osiguravaju

relaciju implikacije.

"Povezanost matematike sa logikom je, prema gornjem opisu, izuzetno čvrsta. Činjenica da su sve matematičke konstante logičke konstante, i da se sve premise matematike bave s ovima, pruţa, vjerujem, precizan dokaz onoga šta filozofi tvrde kada smatraju da je matematika a priori. Činjenica je da, kada se jednom usvoji aparat logike, sva matematika nu-ţno slijedi."

21

Russell je ovom činjenicom, da stavovi koji sadrţe logičke

konstante i varijable spadaju i u matematiku i u logiku, definirao

početni odnos redukcije matematike na logiku dajući time sadrţaj

svojoj tvrdnji da "moţemo identificirati matematiku i logiku."

(PM, 9). Simboličla logika ili formalna logika je za Russella

19 Cf. Carnap, R. (1937): The Logical Syntax of Language. Harcourt, Brace,

New York., p. 8

20 Cf. Wang, H. (1995): Reflections on Kurt Godel. MIT Press. London.

21 Cf. Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen &

Unwin LTD. London., p. 8

Page 52: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

106

istraţivanje različitih generalnih tipova dedukcije, odnosno is-

traţivanje formalnih svojstava relacije koje se mogu izraziti u

terminima logičkih konstanti. Russell se ne bavi pri tome pojed-

inaĉnim implikacijama u pojedinaĉnim stavovima, nego ga zani-

maju klase implikacija i stavna funkcija (a propositional function)

(PM, 13).

Materijalna implikacija se realizira izmeĎu stavova (propo-

sitions) i njenu varijablu zadovoljavaju njene odreĎene vrijednosti.

Formalna implikacija, koja se realizira izmeĎu stavnih funkciji

(propositional functions), je sloţen pojam jer njene varijable

zadovoljavaju sve njene vrijednosti. Obje se vrste implikacije

istraţuju na tri područja: u računu stavova (the calculus of

propositions), u računu klasa (the calculus of classes), i u računu

relacija (the calculus ofrelations). Smisao dedukcije na sva tri

područja Russell je vidio u tome što se formalne implikacije odnose

na materijalne implikacije, odnosno što su stavovi istinosne

vrijednosti za stavne funkcije (PM, 41).

Sve dok je smatrao da istraţivanje aparata individuacije ili

objektivacije spada u područje filozofske gramatike, odnosno sve dok

je mislio da je istraţivanje gramatike sposobno baciti "više svjetla na

filozofska pitanja, nego što to obično mogu pretpostaviti filozofi"(cf.

Russell, PM, p. 42), Russell je smatrao i da su gramatičke distinkcije

vaţnije od filozofskih diferencija, te da sve riječi koje spadaju u neki

iskaz imaju značenje.

"Ispravnost filozofske analize iskaza mogla bi se prema tome

uspješno provjeriti postupkom pripisivanja značenja svakoj

riječi u iskazu koja izraţava iskaz."22

107

Russell je termine koji saĉinjavaju iskaz podijelio na dvije

vrste: stvari (things) i pojmovi (concepts). Prvi su označeni vlastitim

imenima, drugi ostalim riječima. MeĎu pojmovima napravljena je

razlika izmeĎu onih koji su označeni pridjevima i onih koji su

označeni glagolima. Prva vrsta pojmova se naziva predikatima, druga

vrsta su relacije (PM, p. 44). Sada je Russell iznio odlučujuću

doktrinu: iskazi "Sokrat je čovjek" i "Čovječnost pripada Sokratu"

jesu jedna tvrdnja μ čovječnosti, ali se radi μ različitim iskazima jer se

"Sokrat" pojavljuje na dva različita načina, ili na dva različita mjesta u

iskazu. To pokazuje Russellu da "je to karakteristika termina iskaza da

bilo koji od njih moţe biti zamjenjen bilo kojim drugim entitetom" (

PM, p. 42); drugim riječima: predikati mogu imati ulogu subjekta ili

stvari, a stvari ili vlastita imena ulogu predikata. To je svojstvo

logičkog subjekta, njegova pozicija u iskaznoj funkciji, uloga koju

ima.

"Sve što može biti neki objekt misli, ili može ulaziti u

bilo koji istiniti ili lažni iskaz, nazivam terminom. Ovo je,

dakle, najšira riječ u filozofskom rječniku. Kao sinonime te riječi upotrebljavam izraze jedno, individualno, i entitet. Prva dva izraza naglašavaju činjenicu daje svaki termin jedno, dok je treći izveden iz činjenice da svaki termin ima bitak, tj. jest u nekom smislu. Jedan čovjek, jedan momenat, jedan broj, jedna klasa, jedna relacija, jedna himera, ili bilo

što drugo što moţe biti naznačeno, sigurno treba biti jedan termin; i poricanje da je takva i takva stvar jedan termin mora uvijek biti laţno."

23

U prvom izdanju The Principles of Mathematics (1903) Russell

je smatrao da sve riječi u rečenici ili svi termini u iskazu imaju neko

značenje. No, onaj pojam koji je ovdje odlučujući

22 Cf. Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen &

Umvin LTD. London., 42

23 Cf. Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen &

Unwin LTD. London., 43

Page 53: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

108 109

jeste pojam denotacije kojeg Russell upotrebljava. Russell je ovdje,

čini se, u potpunosti slijedio Fregeovu distinkciju izmeĎu izraza

"bezeichnen" i "bedeuten".

"Sve riječi imaju značenje (meaning), u jednostavnom smislu

da su one simboli koji stoje za nešto drugo nego što su to one

same. Ali jedan iskaz, izuzimajući to što se on zbiva jezički,

ne sadrţi samo riječi: on sadrţi entitete označene riječima.

Prema tome, značenje je, u smislu u kojem riječi imaju zna-

čenje, irelevantno za logiku. No, takvi pojmovi kao jedan

čovjek (a mari) imaju značenje u drugom smislu: oni su,

takoreći, simbolički u svojoj vlastitoj logičkoj prirodi, zato

što imaju svojstvo koje ja nazivam denotacija."24

Ovu svoju ontologiju termina (logička vlastita imena) do koje je

došao, doista, širokom upotrebom riječi "stvar" i "entitet", Russell je

napustio u uvodu za drugo izdanje istog djela, smatrajući da takav

pristup jeziku vodi u pogreške (PM, x), iznoseći sada novo shvatanje:

da riječi koje ulaze u rečenicu doprinose njenom značenju. Kako i na

koji način, to je trebala pokazati nova Russellova teorija - teorija

opisa ( The Theory ofDescriptions).

Teorija konačnih opisa (The Theory of Definite Descriptions)

imala je namjenu da odstrani singularnu referenciju (zbog postojanja

termina koji ništa ne denotiraju, a ipak imaju neko značenje) i daje

supstituira predikativnim dijelom iskaza i na taj način riješi problem

značenja rečenica u kojima se javljaju denotacioni izrazi. Ova teorija

je, u stvari, postupak eliminacije predmeta na koje se neki izrazi

naizgled odnose, a da se predmeti

denotacije reduciraju samo na one predmete koji ispunjavaju odreĎene

semantičke i epistemološke uslove.

U svom eseju On Denoting, objavljenom prvi put 1905. godine

Russell odbacuje pretpostavku koju usvajaju Frege i Me-inong, naime

da se izrazi u ulozi gramatičkog subjekta nuţno odnose na neke

predmete, a nakon toga iskaze u čijim se rečeničnim izrazima javljaju

denotacioni izrazi u ulozi gramatičkog subjekta svodi na logički

ekvivalentne iskaze u čijim se rečeničnim izrazima ovi izrazi više ne

javljaju u toj ulozi. Praktično je to bio postupak parafraziranja ili

transformacije u drugu notaciju koja više nije naseljena denotacionim

izrazima, nego njihovim opisima. Ono što ova teorija treba da

obezbijedi jeste pitanje značenja i denotacije, njihovog meĎusobnog

odnosa, a prije svega "pitanje logičkog statusa denotacionih izraza

koji ništa ne denotiraju" (cf. OD, 40). Russell smatra da je problem

riješen ako se iskaz u izrazu moţe javljati primarno kao afirmacija, a

sekundarno kao negacija: u tom slučaju je samo negacija istinit iskaz.

"Ova razlika vaţi općenito i za istinite i za laţne iskaze. Ako

'a R b' stoji za 'a ima odnos R prema b' onda, kad je a R b

istinito, postoji neki entitet, kao što je odnos R izmeĎu a i b;

kad je a R b laţno, takvog entiteta nema. Dakle, od svakog

iskaza moţemo napraviti denotacioni izraz koji denotira neki

entitet ako je iskaz istinit, a ne denotira ga ako je iskaz laţan.

Na primjer, istina je (u najmanju ruku pretpostavićemo da

jeste) da se Zemlja okreće oko Sunca, a laţno je da se Sunce

okreće oko Zemlje; odatle Okretanje Zemlje oko Sunca' de-

notira jedan entitet dok Okretanje Sunca oko Zemlje' ne

denotira nikakav entitet."25

24 Cf. Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen &

Unwin LTD. London., 47

25 Cf. Russell B.(1966): On Denoting. In: Logic and Knowledge. London., p.

40

Page 54: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

110 111

Obavezivanje ontologiji singularnih termina koji ništa ne

denotiraju (npr. "Pegaz") i generalnih termina koje je Quine

kasnije relaksirao i relativizirao s obzirom na sredstva individu-

alizacije kojima raspolaţe jedan jezik, Russell je nastojao teori-

jom konačnih opisa potpuno izbjeći: izraz koji ima svrhu da

imenuje nešto moţe biti zamjenjen izrazom koji ne imenuje ništa.

Kakve su konsekvence ovog shvatanja za ontologiju? Ako se

svaka klasa izraza koji sluţe da imenuju nešto moţe supstituirati

izrazima koji nemaju takvu funkciju, onda se entiteti, za koje se

kaţe da odrţavaju svoju egzistenciju zato što su zastupljeni ne-

kim fmitnim opisom, mogu smatrati samo ontološkim himerama.

Russellov esej On Denoting je pokrenuo dugotrajnu i zna-

čajnu raspravu na stranicama filozofskog časopisa Mind. Jedna

od najznačajnijih kritika njegove teorije konačnih opisa bila je

ona koju je dao Peter F. Strawson u eseju On Referring 1959.

godine. Strawson smatra da je Russellova argumentacija iz više

razloga pogrešna. Kao prvo, izrazi odreĎene vrste (denotacione

fraze) koji sluţe da referiraju (na) ili da označe individualne

objekte i koji imaju isključivo referencijsku upotrebu i upotre-

bljavaju se kao gramatički subjekti singularnih iskaza, ne mogu

se zamjenjivati opisnim izrazima ili predikativnim dijelovima

stava koji imaju upotrebu logičkog subjekta i onda se progla-

šavati logički vlastitim imenima, pa čak i ako im se dadne re-

ferentna forma ("the so-and-so" forma), odnosno forma grama-

tičkog subjekta. Zamjenjivanje gramatičkog subjekta logički vla-

stitim imenom (pojmom) koji onda denotira neki individualni

predmet koji pod njega potpada i koji je značenje logički vlasti-

tog imena, pogrešno je stoga što singularni izrazi koji sluţe za

referiranje ne spadaju niti u jednu od ovih klasa, niti u gramatičku

niti u logičku.

"Izrazi upotrebljeni na isključivo referirajući način nisu nikada niti

logička vlastita imena niti opisi.. .Ne postoje logička vlastita imena

i ne postoje opisi (u ovom smislu)"26

Na taj načinje Stravvson odbacio i gramatički i logički kri-

terij'kao irelevantne za značenje i denotaciju singularnih predi-

kativnih iskaza i zasnovao svoju teoriju po kojoj je značenje

(meaning) funkcija iskaza ili izraza, a označavanje ili referiranje,

iednako kao istina i laţnost, funkcije upotrebe iskaza ili izraza, a

ne logičke ili gramatičke funkcije koje se daju konvertirati.

Prema Strawsonu, navesti značenje nekog izraza znači "navesti

generalna uputstva za njegovu upotrebu referiranja ili označa-

vanja pojedinačnog objekta ili osobe; dati značenje iskaza znači

dati generalna uputstva za njegovu upotrebu u pravljenju istinitih

ili laţnih tvrdnji" (Ibid, 155). Izvor Russellove pogreške, prema

Strawsonu, bio je u njegovom brkanju referiranja ili označavanja

sa značenjem. Sličnu primjedbu iznio je i Ρ. Σ. Geach u eseju

Russell on Meaning and Denoting tvrdeći da je Russell "oba-

zrivo, ali pogrešno, stopio Fregeovu distinkciju izmeĎu smisla

(Sinn) i značenja (Bedeutung ) sa njegovom vlastitom distinkci-

jom izmeĎu onoga šta neki izraz 'znači' (means) i šta on 'ozna-

čava' (denotes)."27

(Semantička ontologija). Carnapova metoda semantičke

analize značenja (nastala na poticaj Tarskog i njegove konstruk-

cije semantičkog pojma istine u formaliziranim jezicima), izlo-

ţena u Meaning and Necessity, označila je vraćanje semantičkom

pojmu istine i napuštanje verifikacionog metoda (što je Carnap

26 Cf. Stravvson, On Referring,. In: Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago. p. 151

27 Cf. Geach, P. T., Russell on Meaning and Denoting In: Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago. p. 209

Page 55: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

112

učinio u tekstu Testability and Meaning). Prema izvještaju Ay-

era, Carnap je svoj negativni stav prema semantici "dramatično

promijenio na kongresu kojeg je Krug organizovao u Parizu

1935. godine, na kojem je poljski logičar Alfred Tarski prikazao

kratak pregled svog rada 'Pojam istine u formaliziranim jezici-

ma'."28

Carnap je ušao u projekt konstrukcije metode semantičke

analize značenja sa namjerom da pokaţe kako u jeziku funk-

cioniraju dva različita semantička faktora: pojmovi intenzije i

ekstenzije izraza, odnosno kako je moguće jednom metodom

ujediniti logičke ili semantičke operacije kojima se razumijevaju

značenja izraza sa operacijom koja se odnosi na faktičke situacije

na koje referiraju izrazi. Razdvajanje faktičkih i logičkih istina

posmatra se samo metodološki i uzima se samo kao dvije strane

ili dva faktora istog izraza: izraz ima ekstenziju kojom se odnosi

ili referira ekstralingvistički, a s druge strane je podvrgnut lo-

gičkoj operaciji ili intenziji. Stoga Carnap smatra da nije potre-

bno duplirati entitete kao logičke i faktičke, jer svaki izraz ima

"primarno neku intenziju (značenje), a sekundarno neku eksten-

ziju (referenciju)" (Carnap, M&N, p. 203) koje je moguće na

kraju lingvističke filtracije ujediniti u jednom neutralnom meta--

jeziku (meta-meta-jeziku) i na taj način izbjeći semantičke para-

dokse koji su pratili Fregeovu i Russellovu metodu semantičke

analize.

Zasnivajući svoju metodu semantičke analize značenja na

konceptima ekstenzije i intenzije kao semantičkim svojstvima

koje posjeduje jedan lingvistički izraz, Carnap je ţelio izbjeći

relaciju imenovanja i time singularnu predikaciju i zamjeniti je

individualnom deskripcijom ili jednim indeksikalnim izrazom u

113

formi "((i x) (...x...)" koji znači "jedno individualno takvo da ...x...", gdje se izraz "(i x)" naziva iota-operator, a opseg "...x..." je iskazna matrica sa "x" kao slobodnom varijablom. Ako postoji

jedno i samo jedno individualno takvo da ...x..., tada se kaţe da deskripcija zadovoljava jedinstveni uvjet. U tom slučaju desk-riptum, odnosno entitet na koji deskripcija referira, je to odreĎeno individualno.

Termin entitet Carnap upotrebljava kao zajedničku oznaku za svojstva (propertys), iskaze (propositions) i druge intenzije, a

s druge strane za klase (classes), individue (individuals) i druge ehtenzije (cf. Carnap, M&N, 23). IzmeĎu ekstenzija izraza ili predikatora postoji relacija identiteta, a uvjeti njihove identič-nosti dati su i ovisni od ekstenzionalnog konteksta ili od jezika koji se odnosi na klase i individue kao na stvari (things). IzmeĎu intenzija izraza ili designatora postoji odnos ekvivalencije za

koju su uvjeti dati u intenzionalnom kontekstu ili u jeziku koji se odnosi na jezik stvari, dakle, u metajeziku. Ekvivalencija i L-ekvivalencija su prema Carnapu dva fundamentalna pojma njegove semantičke analize značenja (cf. Carnap, M&N, 13). Dva designatora mogu biti ekvivalentna u jednom jeziku, a ne i u nekom drugom, zato što mogu imati druga značenja u drugom

jeziku. Prema tome:

"ekvivalencija designatora je zavisna od od jezika, kao što su to svi semantički pojmovi. S druge strane, ekvivalencija dva svojstva nije zavisna od jezika; to je jedan nesemantički, i prema tome, nelingvistički pojam..."

29.

Carnap je svoju semantičku metodu analize značenja izraza

imenovao još i metodom ekstenzije i intenzije do kojeg je došao

28 Cf. Ayer, A. J. (1990): Filozofija u dvadesetom vijeku. Svjetlost. Sarajevo.,

str. 164

29 Cf. Carnap, R. (1956): Meaning andNecessity. The Univ. of Chicago Press, Chicago, p. 24

Page 56: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

114 115

modificiranjem i proširivanjem nekih poznatih pojmova, prije

svega pojmova klasa i svojstvo. Razliku izmeĎu svoje metode i

npr. Fregeove (koju najvećim dijelom usvaja), ili Russellove,

Camap vidi u tome što je svim drugim metodama zajedničko to

da promatraju jedan izraz u jeziku kao ime konkretnog ili ap-

straktnog pojma dok njegova metoda, upravo, to izbjegava tako

što svakom izrazu (riječima i iskazima i skupovima iskaza) pri-

pisuje ekstenziju i intenziju kao semantička svojstva jednog pos-

tupka deskripcije.

Šta onda Carnap podrazumjeva pod ekstenzijom i intenzijom

izraza?

1. Ako su dva designatora ekvivalentna, imaju istu ekstenziju;

2. Ako su dva designatora L-ekvivalentna onda imaju istu in-

tenziju;

3. Ekstenzija predikatora je klasa individua na koje se predikat

primjenjuje;

4. Intenzija predikatora je svojstvo koje on izraţava;

5. Ekstenzija iskaza je njegova istinosna vrijednost;

6. Intenzija iskaza je propozicija (misao) izraţena iskazom;

7. EL·tenzija individualnog izraza je ona individua na koju izraz

referira;

8. Intenzija individualnog izraza je pojam nove vrste izraţen tim

imenom koji Carnap zove individualni pojam.

Sada treba navesti sljedeće: razlika izmeĎu L-istine i L-ekvi-

valencije je u tome što kod L-istine vaţi kondicional (ako, onda),

(materijalna implikacija), a kod L-ekvivalencije bikondicional

("ako i samo ako") (formalna imolikacija). L-ekvivalencija je

odreĎena za iskaze i za druge designatore tako što vaţi za dva

designatora ako i samo ako njihova ekvivalencija slijedi jedino

iz semantičkih pravila.

U knjizi Meaning and Necessity (1956.) Carnap je, ustvari,

izloţio opis svog semantičkog sistema sagraĎenog iz tri osnovna

nivoa. Na prvom mjestu u tom sistemu su pravila formiranja

izraza ili sintaksička pravila čiji je zadatak da uspostave identitet

primitivnih logičkih i deskriptivnih izraza jezika, a način na koji

se oni mogu koristiti u kombinaciji sa drugim designatorima

mora biti utvrĎen semantičkim pravilima toga jezika. Na drugom

mjestu su pravila designacije ili semantička pravila koja sluţe

za odnos deskriptivnih znakova prema različitim individualnim

stvarima i svojstvima na koja referiraju. Na trećem su mjestu

pravila istine koja izlaţu značenja ili istinosne uvjete iskaza na

osnovu designacija pripisanih izrazima koje on sadrţi.

U ekstenziji i intenziji izraza, Carnap je, ustvari, vidio funk-

cije dijelova od kojih su sagraĎeni na osnovu navedenih pravila

za designaciju i predikaciju. Iskaz je ekstenzionalan s obzirom

na designator kojeg sadrţi ako je ekstenzija iskaza funkcija ek-

stenzije tog designatora, tj. ako zamjenjivanje tog designatora sa

jednim ekvivalentnim designatorom transformira cijeli taj iskaz

ujedan ekvivalentni iskaz. S druge strane, iskaz je intenzionalan

s obzirom na designator kojeg sadrţi ako je njegova intenzija

funkcija intenzije designatora, tj. ako zamjena tog designatora sa

jednim L-ekvivalentnim designatorom transformira cijeli iskaz u

jedan L-ekvivalentnu iskaz. Iz toga se vidi da je ekstenzija

designatora povezana sa pojmom ekvivalencije i to faktičke ekvi-

valencije ili identiteta (objekt-jezika), a intenzija povezana sa

pojmom L-ekvivalencije ili strukturom meta-jezika. Kada Car-

nap u svom semantičkom sistemu smatra da je potrebno ek-

stenziju izraziti u terminima intenzije, ili funkcije objekt-jezika

prevesti ili transformirati u funkcije meta-jezika, ove opet u funk-

cije meta-meta-jezika i to na temelju intenzionalnog izomorfizma

ili identiteta intenzionalnih struktura koji postoji izmeĎu ovih

jezika, onda je jasna njegova opredjeljenost na rekurzivnost

struktura u definiciji semantičkog sistema jezika.

Page 57: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

116

U eseju pod naslovom Empiricism, Semantics, and Ontology koji je objavljen kao dodatak u knjizi Meaning and Necessity Carnap je razmotrio probleme apstraktnih entiteta i lingvističkog frameworka, njihovog odnosa i konsekvenci tog odnosa za on-tologiju. Pitanje μ tome, da li su generalni termini i izrazi za varijable koji referiraju na apstraktne entitete kao što su svojstva,

klase, relacije, brojevi, propozicije i si., nuţni aparat empirizma i logičkog pozitivizma, ili izrazi koji spadaju u Platonovu on-tologiju, ili lingvističke himere koje treba izbjegavati tako što će se upotrebljavati samo nominalni jezik ili ih treba uključiti u jezičke transformacije na različitim nivoima jezičkog filtriranja u meta-jezicima, ili u meta-meta-jezicima u kojima nestaju sum-

njivi termini koji referiraju na apstraktne entitete, povezano je sa semantikom, teorijom istine i teorijom značenja. Koje su, ustvari, konsekvence prihvatanja jezika koji referira na apstraktni entitet: platonska ontologija ili scientistički empirizam?

Na ovo pitanje je Carnap odgovorio tako što je kod pitanja

μ egzistenciji ili realitetu entiteta napravio fundamentalnu dis-

tinkciju izmeĎu dvije vrste pitanja: unutranja pitanja (internal

guestions) koja se tiču egzistencije elemenata jednog sistema, i

vanjskih pitanja (external questions) koja se odnose na egzisten-

ciju samog sistema. U jednom teorijskom jeziku, smatra Carnap,

nije moguće postaviti pitanje μ egzistenciji samog sistema, pa su

eksterna pitanja - ontološka pitanja - samo praktička ili izvanjska

pitanja.

Svaki govor u jednom jeziku μ novoj vrsti entiteta podra-

zumjeva uvoĎenje novog načina govora, ili "konstrukciju ling-

vističkog frameworka za nove entitete koji su u pitanju" (cf.

Carnap, M&N, 206). Unutar novog frameworka moguća su pi-

tanja μ novoj vrsti entiteta i moguće je onda uvoĎenje novih

termina, generalnih termina i varijabli, tako što će novi termini

biti iskazivi u području već prisutne generalizacije ili predikata

117

višeg reda, a nove varijable će biti vrijednosti već prisutnih vari-

jabli (cf. Ibid, p. 213). Prema tome, nema proširivanja frame-

worka izvan intenzionalnih struktura jezika koji mu je zadat

semantičkim pravilima, pravilima designacije i pravilima istine.

Pitanja koja nastaju u vezi sa egzistencijom novih entiteta i koja

podrazumjevaju konstrukciju novog jezičkog sistema, mogu se

riješiti bilo logičkom bilo empirijskom metodom jer su to teo-

rijska pitanja, odnosno jer je "pojam realitet, koji ulazi u interna

pitanja empirijski, znanstveni, nemetafizički pojam" (Ibid, 207),

jer se postavlja unutar framevvorka jezika stvari (the things lan-

guage) ili jezika čulnih datosti (the sens-data language). Zato

Carnap smatra daje "izbor jezika izbor svijeta".

Od internih pitanja treba razlikovati eksterna pitanja μ re-

litetu samog svijeta stvari (the thing world itself), koja po Car-napu ne postavljaju niti znanstvenici (teoretičari) niti ljudi koji prolaze ulicom, nego samo filozofi. Problem je što se na to pitanje ne moţe odgovoriti jer je pogrešno postavljeno, jer za Carnapa u znanstvenom smislu riječi izraz biti, znači biti ele-ment sistema" (Ibid, 207), pa prema tome ovaj pojam ne moţe

biti primjenjen na sam sistem. Carnap smatra da ne postoji mo-gućnost konstrukcije nekog drugog teorijskog lingvističkog fra-mevvorka koji ne bi bio reduciran na jezik stvari ili jezik čulnih datosti, a u kojem bi se moglo postaviti pitanje μ bitku sistema. Teza μ relitetu cjeline ne moţe se postaviti u jeziku ili u ter-minima dijelova.

Za semantiku su ovi stavovi imali sljedeće konsekvence: upotreba generalnih termina i varijabli za referiranje na abstrak-tne entitete, takve kakvih je prepuna teorijska fizika: kvanti svjet-losti, atomi, protoni, sile itd, premda je često dvosmislena, neo-phodna je i nije inkompatibilna sa baznim principima empirizma ili znanstvenog mišljenja. Problem je kada se ti entiteti hiposta-ziraju.

Page 58: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

118 119

"Generalno govoreći, ako neko prihvati framevvork za iz-

vjesnu vrstu entiteta, onda je on duţan da prihvati te entitete

kao moguće označeno. Prema tome pitanje dopustivosti en-

titeta odreĎenog tipa ili apstraktnih entiteta uopće kao ozna-

čenih reducira se na pitanje μ prihvatanju frameworka za te

entitete."30

Iz ovog stava je onda Carnap izveo zaključak da za semantičku

metodu ontološko pitanje ili pitanje μ egzistenciji apstraktnih entiteta

nije mjerodavno ili odlučno pitanje, nego je to prije svega pitanje

"... da li je upotreba apstraktnih lingvističkih izraza, upotreba

varijabli osim tih na stvari (ili fenomenalne datosti), prikladna

i korisna za svrhe za koje se semantičke analize prave, tj. za

analizu, interpretaciju, razjašnjavanje, ili konstrukciju jezika

komunikacije, posebno jezika znanosti"31

Carnapovo vjerovanje da su ontološka pitanja samo praktička, a

ne teorijska pitanja, koja se tiču izbora lingvističkog frameworka,

srodno je drugim sličnim uvjerenjima koja su nastala u području

istraţivanja analitičke filozofije i koja su bila popularna meĎu

analitičkim i lingvističkim filozofima XX stoljeća. Carnapova

doktrina je lingvistička teorija logičke istine, koja se ponekad

označava i konvencijskom teorijom istine. Prema tom shvatanju, istina

odreĎenih iskaza proizilazi iz pravila ili konvencija usmjerenih na

izraze jezika u kojeg spadaju i u kojem su formulisani. Prema

klasičnoj pozitivističkoj poziciji, ove logičke ili analitičke istine

obuhvataju sve istinite iskaze logike i

matematike, i njihova se istina temelji više na lingvističkom značenju

i konvenciji nego na činjenicama. Prema tome, ovom se doktrinom

ontološka egzistencija i logičko-matematička istina posmatraju kao

utemeljene i utemeljive na čisto lingvističkim ili konceptualnim

razmatranjima. To je stanovište lingvističkog apsolutizma, kako ga

imenuje George D. Romanos (cf. Romanos, Quine and Analytic

Philosophy) smatrajući pri tome da doktrina lingvističkog

framevvorka najbolji izraz lingvističkog kantijan-stva (cf. Ibid, 29). S

druge strane, Ayer smatra da je Carnapova distinkcija eksternih i

internih pitanja odrţiva "pod uslovom da se prema njoj odnosimo kao

prema vodiču kroz različite načine na koje se mogu davati odgovori

na egzistencijalna pitanja"32

, odnosno da se u okviru znanstvenog

jezika moţe govoriti znanstvenim terminima μ znanstvenim

entitetima, u okviru političkog jezika treba govoriti političkim

terminima μ političkim entitetima, u okviru jezika umjetnosti treba

govoriti terminima umjetnosti μ entitetima umjetnosti, što je drugi

izraz Wittgensteinove teorije μ razumjevanju jezika (...jezika kojeg ja

razumijem).

(Ontologija formaliziranih jezika). Tarskijeva Konvencija Σ (I)

nije ni u kojem primjeru primjenljiva na prirodne jezike, bar prema

mišljenju samog Tarskog u The Concept ofTruth in For-malized

Languages , premda se američki filozof i semantičar Donald

Davidson u svim svojim tekstovima kasnije zalagao za apliciranje

ovog koncepta na iznalaţenje zadovoljavajuće semantike za prirodne

jezike.

30 Cf. Carnap, R. (1956): Meaning andNecessity. The Univ. of Chicago Press,

Chicago., p. 217

31 Cf. Carnap, R. (1956): Meaning and Necessity. The Univ. of Chicago Press, Chicago., p. 221

32 Cf. Ayer, A. J. (1990): Filozofija u dvadesetom vijeku. Svjetlost. Sarajevo., str. 189

33 Cf. Tarski, A. (1956): Logic. Semantici, Metamathematics. Oxford Univ. Press, London., p. 185

Page 59: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

120 121

Moţe se reći da je sa Tarskijevom konvencijom (T) /kon-vencija (1)/ logistika osloboĎena straha od semantičkih pojmova i intenzije uopće, te da se brţe krenulo u povezivanje calculusa i semantike, čime je, naizgled, završeno jedno poglavlje ana-litičke filozofije koje bi se moglo nazvati filozofijom logičkog atomizma ili logičkom sintaksom jezika. Tarskijeva konvencija (T) je donijela rješenje problema postavljanja zadovoljavajuće teorije istine (semantičkog koncepta istine) za formalizirane je-zike u vidu rekurzivne definicije, tj definicije koja ponavlja struk-turu iskaza objekt-jezika u meta-jeziku, a vezu izmeĎu njih čini bikondicional kao izraz formalne ekvivalencije struktura sa lijeve i desne strane. Na taj načinje formirana zadovoljavajuća eksten-zija ili izvršena je karakerizacija istinosnog predikata za sve istinite iskaze objekt-jezika koja nije mogla (još od Wittgenste-inovog stava da jezik ne moţe opisati/karakterizirati svoju struk-turu, svoju logičku formu, nego se ona u njemu pokazuje, što je značilo drugim riječima da se u jednom iskazu objekt-jezika ne moţe reći da li je istinit ili laţan) biti izvršena u objekt-jeziku (calculusu), sada je izvršena u meta-jeziku (metacalculusu) kao deskriptivno-strukturalnom jeziku kojim se opisuje struktura cal-culusa.

Tarski je u svom najpoznatijem eseju The Concept

ofTruth in Formalized Languages, kojeg je napisao na poljskom jeziku i objavio u Warsawi 1929. godine, a prijevod na njemački jezik 1936. godine, stavio na centralno mjesto svoje semantičke analize konstruiranje definicije istine (the definition of truth) u jednom datom jeziku, koja će biti "materijalno adekvatna i formalno korektna definicija izraza 'istinit iskaz'" cf. Tarski, SFL, 152). U prvom dijelu rada, u kojem se bavio semantičkom analizom kolokvijalnog jezika, Tarski je došao do negativnih rezultata: na podruĉju kolokvijalnog jezika ne može se konstruirati semantĉka definicija istine jer svako semantiĉko istraživanje vodi ka paradoksima (lažljivac) i antinomijama (heterološke rijeĉi), prije sve-

ga zbog osnovne karaketristike univerzalnosti kolokvijalnog je-zika koja je primarni izvor semantičkih antinomija. S druge stra-ne, strukturalna definicija koja bi trebala ispraviti ove nedostatke, takoĎer se ne moţe konstruirati za kolikvijalni jezik za izraz "istinit iskaz". Univerzalnost jezika i vaţenje logičkih zakona

nisu u suglasnosti. Različite forme parcijalne definicije istine iskaza "x je istinit iskaz" mogu se generalizirati i generalna shema ove vrste iskaza izgleda "x je istinit iskaz ako i samo ako " koja omogućava da se "p " supstituira sa bilo kojim iskazom (npr. "Snijeg pada",), a da se na mjesto "x" stavi bilo koje individualno ime ovog iskaza. Na taj način smo u mogućnosti

da iskaz označimo njegovim imenom (ime iskaza je x, označeni iskaz je p). Za individualna imena kojima se označava jedan iskaz Tarski uzima navodne znakove (quotation marks) i naziva ih "imena kao navodni znaci". Kao primjer jedne takve upotrebe izraza Tarski daje ime "Snijeg pada", a kao primjer kako to ime sada učestvuje u generalnoj shemi definicije istine navodi "Sni-

jeg pada" je istinit iskaz ako i samo ako snijeg pada. Drugu kategoriju imena čine strukturalno-deskriptivna imena koja opi-suju riječi od kojih je sastavljen izraz označen sa tim imenom. Imena kao navodni znaci, kada se upotrebljavaju kao sintaksički jednostavni izrazi, vode u kontradikciju (laţljivac), i treba onda pronaći način da se posmatraju kao kompleksni izrazi, tj. kao

izrazi koji u sebi obuvataju kao dijelove i navodne znakove i izraze unutar njih. Takvi izrazi su funkcije, odnosno "quotation--functions", koji sada postaju nezavisni izrazi koji spadaju u područje semantike i čija semantička upotreba kao funktora koji nisu ekstenzionalni (ne odnose se na objekte), nego intenzionalni, ponovo vodi ka antinomijama. Iz tog razloga se Tarski

odluĉio za pokušaj konstruiranja strukturalne definicije:

"istinit iskaz je iskaz koji posjeduje takva i takva strukturalna

svojstva (tj. svojstva koja pokazuju formu i poredak sukcesije individualnih dijelova tog izraza) ili koji se mogu dobiti iz

takvih i takvih struk-

Page 60: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

122 123

turalno opisanih izraza uz pomoć takvih i takvih strukturalnih

transformacija". (Ibid, 163)

MeĎutim, normalni zakoni logike koji vaţe u kolokvijalnom

jeziku ne mogu poduprijeti ni konstrukciju strukturalne definicije

jer ne sadrţe konačne i fiksirane konstrukcije, nego su podloţni

stalnom dodavanju izraza ili bogaćenju i proširivanju struktu-

ralne definicije novim terminima (sinonimima), odnosno kako

kaţe Tarski "jer taj jezik nije nešto konačno, zatvoreno ili ogra-

ničeno jasnim granicama" (Ibid, 164). Sumirajući razloge zbog

kojih nije moguće dati materijalno adekvatnu i formalno ispravnu

definiciju istine, niti semantičku niti strukturalnu, za iskaz pri-

rodnog ili kolokvijalnog jezika, Tarski kaţe:

"Po mom mišljenju, razmatranja u § 1 dokazuju emfatički da pojam istine (jednako kao i drugi semantički pojmovi) kada se primjeni na kolokvijalni jezik skupa sa normalnim zako-nima logike neizbjeţno vodi u konfuzije i proturječja. Tko god bi ţelio da unatoč svim poteškoćama načini semantiku kolokvijalnog jezika uz pomoć egzaktnih metoda, bio bi pri-siljen da se najprije prihvati nezahvalnog zadatka da taj jezik reformira. Naći će da je neophodno definirati njegovu struk-turu, da treba nadvladati dvosmislenost izraza koji se u njemu pojavljuju, i na kraju će još morati taj jezik razdijeliti na niz jezika sa sve većim i većim opsegom, od kojih svaki prema sljedećem stoji u istoj relaciji u kojoj stoji formalizirani jezik prema svom meta-jeziku. Moglo bi se, ipak, posumnjati u to da će jezik svakodnevnog ţivota, nakon što ga se na taj način "racionalizira", još uvjek sačuvati svoju prirodnost i neće li radije preuzeti karakteristične značajke formaliziranih jezi-ka"

34

34 Cf. Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ.

Press, London., p. 267

Ono što bi neka racionalizacija jezika morala učiniti sa njim, ako bi ţeljela doći do semantičke teorije za prirodni jezik, tj, razdijeliti ga na različite jezike, učinio je upravo Tarski uzimajući za svoju analizu formalizirane jezike ili artificijelno struktuirane jezike u kojima je smisao svakog izraza odreĎen isključivo nji-hovom formom. Artificijelno konstruirani jezici imaju sljedeće

karakteristike:

- opisi izraza toga jezika dati su u strukturalnim terminima za sve znakove od kojih su izrazi jezika formirani;

- izmeĎu svih ostalih izraza iskazi se razlikuju zbog čisto strukturalnih svojstava;

- formalizirani jezici omogućavaju istraţivanja deduktivnih znanosti ("Jezik i znanost rastu zajedno ka jednoj cjelini, tako da moţemo govoriti μ jeziku pojedinačne formalizirane de-duktivne znanosti, umjesto μ ovom ili onom formaliziranom jeziku");

- strukturalne opise daju iskazi koje se zovu aksiomi ili primi-tivne tvrdnje;

- specijalna pravila ili pravila inferencije, kao što su struktu-ralne operacije, transformiraju iskaze u druge iskaze (iskaze koje se mogu dobiti iz datih iskaza uz pomoć jedne ili više aplikacija ovih operacija nazivaju se konsekvencama datih iskaza);

- konsekvence aksioma su dokazivi ili potvrdivi iskazi;

- suprotno od prirodnih jezika, formalizirani jezici nemaju svojstvo univerzalnosti.

Tarski je svoju metodu izgradio prije svega kao mogućnost da se konzistentnost stavova svake pojedinačne deĎuktivne zna-nosti osigura na taj način što će jezik koji ona upotrebljava podvrgnuti višem tipu jezika koji će ga reducirati, odnosno višem tipu semantičkih kategorija koje su za taj (objekt-jezik) date u sistemu meta-jezika, budući da strukturalni izrazi meta-jezika

Page 61: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

124

sluţe za opis formalnih svojstava termina objekt-jezika. Taj pris-

tup omogućava da se objekt-jezik posmatra kao fmitni skup izraza, a da se mnoštvo semantičkih kategorija objekt-jezika reducira višim semantičkim tipovima u meta-jeziku. U tu svrhu je Tarski napravio distinkciju izmeĎu četiri vrste jezika: (1) jezici u kojima sve varijable spadaju u jednu i istu semantičku kategoriju, (2) je-zici u kojim je broj kategorija u koje su uključene varijable veći

nego u prvom jeziku, ali je konačan, (3) jezici u kojima varijable spadaju u beskonačno mnogo različitih kategorija, ali poredak ovih varijabli ne prelazi ranije dati prirodni broj n, i konačno (4) jezici koji sadrţe varijable proizvoljnog stupnja poretka. Prve tri vrste jezika Tarski naziva jezicima konačnog reda, a jezike četvrte vrste naziva jezicima beskonačnog reda. Time je Tarski,

praktično, uveo metod semantičke unifikacije varijabli (cf. Ibid, 228, 230) po kojem je izbor unificirajuće kategorije izbor one semantičke kategorije u kojoj se mogu interpretirati sve varijable objekt-jezika. Prema tome, Tarskijeva se metoda zasnovala na mogućnostima formiranja i transformiranja iskaznih funkcija koje sadrţe varijable različitog nivoa i poretka u nadreĎenom tipu

iskazne funkcije ili u funkciji višeg reda koja sadrţi semantičke kategorije višeg reda, ili formalna svojstva višeg reda, viši tip logičke općenitosti, primjenom strukturalnih operacija od kojih je najvaţnija supstitucija. Time je Tarski, upotrebom jedne dosta sloţene i komplicirane semantičko-strukturalne kaligrafije (izraz potiče od Tarskog), pokušao riješiti problem predstavljanja mul-

tiplicirane semantičke općenitosti, kao stoje Frege ranije u svom Begriffsschriftu pokušao predstaviti multipliciranu logičku opće-nitost.

Uvodeći u svoju metodu rekurzivnu definiciju, Tarski se vratio na semantičku definiciju koju je razmatrao u vezi sa kolo-kvijalnim jezikom i tu formu semantičke definicije povezao sa

istraţivanjem strukturalnih opisa dobijenih primjenom na račun klasa kao jedan formalizirani jezik sa svojstvima koja smo naveli

125

ranije. Svakom iskazu jezika računa klasa (the language of the calculus of classes), uzetom kao objekt-jezik, korespondira u meta-jeziku ne samo ime tog iskaza strukturalno-deskriptivne vrste, nego ti iskazi imaju i isto značenje. Tarski je sada aplicirao generalnu semantičku shemu ("x je istinita rečenica ako i samo ako p") na calculus klasa i njegov korespondentni meta-jezik. Karakterizacija istinosnog predikata ("I") kao predikata koji za-dovoljava ili denotira klasu svih istinitih iskaza, dovela ga je na taj način do njegove, poznate Konvencije Σ (konvencije I), koju je formulirao na sljedeći način:

"Konvencija I. Formalno korektna definicija simbola "I", formulirana u meta-jeziku nazvaće se adekvatnom definicijom istine ako ima sljedeće konsekvence:

(a) svi iskazi koji se dobiju/izvedu iz izraza 'x & I ako i samo ako ρ' supstituiranjem simbola 'x' strukturalno-deskrip-tivnim imenom bilo kojeg iskaza jezika ο kojem se radi a simbola 'p' izrazom koji čini prijevod ovog iskaza u meta-jezik;

(β) iskaz 'za bilo koje x, ako χ e / onda χ e S' (drugim

riječim a 7 Q S')."

Samo, dakle, ako objekt jezik sadrţi konačni broj iskaza fiksiranih od samog početka, konstrukcija korektne definicije istine ne predstavlja teškoću jer je dovoljno da zadovoljava she-mu konvencije. Time je ideja rekurzivne definicije postala neo-phodna zbog činjenice da jedan sloţeni iskaz koji je kombiniran od prostih iskaza zavisi u istinosnoj vrijednosti od dijelova od kojih je sloţen, dok se ovdje svaki iskaz posmatra kao iskazna funkcija koja nastaje kombinacijom elementarnih funkcija i koja inkluzijom odreĎuje njihovu istinosnu vrijednost. Na taj način je, smatra Tarski, uveden općenitiji pojam koji je primjenjiv na svaku iskaznu funkciju koja moţe biti sada rekurzivno defini-

35 Cf. Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ.

Press, London., 188

Page 62: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

126 127

rana, i kad se primjeni na iskaze vodi direktno do pojma istine. Ovaj zahtjev ispunjava pojam satisfakcije ili zadovoljavanja date iskazne funkcije datim objektima. Iz toga je vidljivo da je Tar-skijeva semantička metoda ustvari metoda redukcije i konven-cijske korespondencije kojom se pojam istine i drugi semantički pojmovi svode na jednostavnije strukturalne pojmove kao što je zadovoljavanje iskazne funkcije.

Mada se na prvi pogled ne čini da bi mogle postojati nedou-mice u pogledu ontološke neutralnosti jedne ovako zasnovane metode, takva pitanja se mogu pokrenuti na način na koji ih je pokrenuo Richard L. Kirkham (Theories of Truth), a koje je inicirao Tarski svojom tvrdnjom na samom početku rada da je njegova semantička metoda u vezi sa klasičnom teorijom istine kao korespondencije ("true - corresponding with reality\ cf. Tarski, LSM, 153). Ο kojoj vrsti realiteta govori Tarski kada se korespondencija odvija u njegovom sistemu jedino izmeĎu se-mantičkih kategorija kao dijelova iskaznih funkcija i ovih kao dijelova objekt-jezika i meta-jezika? Upravo je Tarkijeva Kon-vencija T, zbog svoje ontološke neutralnosti, postala uzor David-sonove holističke koncepcije radikalne interpretacije i apsolutne empirijske teorije istine.

§ 3. Filozofska logika

/ Filozofija ordinarnog jezika /

U tekstu Revolt Against Logical Atomism 6, u kojem μ lo-

gičkom atomizmu govori kao metafizičkom sistemu jednog vre-

mena kojeg su zagovarali Russell i Wittgenstein, Gustav Berg-

36 Cf. Gustav Bergman: The Revolt Against Logical Atomism. In: Klemke, E.

D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago pp.

28-64

man navodi dva glavna dijela na koja se raspada ova metafizika: slikovnu teoriju jezika (the picture theory oflanguage) i verifi-kacionu teoriju značenja (the verification theory of meaning). Prema Bergmanu, logički pozitivizam je doţivio kolaps zbog metode reduktivne analize koja nije omogućila povezivanje ova

dva dijela.

Filozofska logika (termin koji potiče od samih predstavnika

oksfordske filozofije), koja je u svoj krug interesa stavila analizu

svakodnevnog jezika i koja je tim pravcem išla sve do David-

sonove radikalizacije Quineovih teza i njegovog pokušaja aplici-

ranja Tarskijeve Konvencije Τ na prirodne jezike u svrhu

iznalaženja zadovoljavajuće formalne teorije istine ili

semantike za prirodne jezike, odbacila je centralne ideje

simboliĉke logike i zamijenila kritički i analitički idiom

nematematskim. Dok je atomistička faza filozofije logike u

djelima Wittgensteina i Russella inzistirala na jeziku kao

(logičkoj) slici svijeta, odnosno na jeziku kao relacionoj strukturi

svih ostalih relacija, koja te relacije omogućava i odslikava, jezik

se sada tretira, počevši od Wittgensteinovih Philosophische

Untersuchungen kao sam svijet u kojem su data pravila njegove

upotrebe, pravila za sticanje, produciranje i reproduciranje

jezičkih igara.

Wittgenstein je u djelu Philosophische Untersuchungen

ustanovio prije svega novu teoriju znaĉenja i jezika, teoriju

koja znaĉenja rijeĉi identificira sa njihovom upotrebom

unutar jedne jeziĉke igre, ili, mogli bi smo reći, unutar

jednog modela simu-lacije u kojem se podešavaju znaĉenja i

referencije rijeĉi. Dok je u Tractatusu, u prvoj njegovoj tezi

rečeno daje svijet sve što je slučaj, sada iz razmatranja načina

sticanja (učenje) i načina upotrebe jezika slijedi da je jezik sve

stoje slučaj, odnosno da jezik koji je sastavljen od beskonačnih

skupova ili modela jezičke upotrebe (učenja i primjene) riječi,

rečenica, nije više slika svijeta, nego sam svijet opisa svoje

upotrebe (učenja i primjene)

Page 63: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

126 127

rana, i kad se primjeni na iskaze vodi direktno do pojma istine. Ovaj zahtjev ispunjava pojam satisfakcije ili zadovoljavanja date iskazne funkcije datim objektima. Iz toga je vidljivo da je Tar-skijeva semantička metoda ustvari metoda redukcije i konven-cijske korespondencije kojom se pojam istine i drugi semantički pojmovi svode na jednostavnije strukturalne pojmove kao stoje zadovoljavanje iskazne funkcije.

Mada se na prvi pogled ne čini da bi mogle postojati nedou-mice u pogledu ontološke neutralnosti jedne ovako zasnovane metode, takva pitanja se mogu pokrenuti na način na koji ih je pokrenuo Richard L. Kirkham (Theories of Truth), a koje je inicirao Tarski svojom tvrdnjom na samom početku rada da je njegova semantička metoda u vezi sa klasičnom teorijom istine kao korespondencije ("true - corresponding with reality\ cf. Tarski, LSM, 153). Ο kojoj vrsti realiteta govori Tarski kada se korespondencija odvija u njegovom sistemu jedino izmeĎu se-mantičkih kategorija kao dijelova iskaznih funkcija i ovih kao dijelova objekt-jezika i meta-jezika? Upravo je Tarkijeva Kon-vencija T, zbog svoje ontološke neutralnosti, postala uzor David-sonove holističke koncepcije radikalne interpretacije i apsolutne empirijske teorije istine.

§ 3. Filozofska logika

/ Filozofija ordinarnog jezika /

U tekstu Revolt Against Logical Atomism , u kojem μ lo-

gičkom atomizmu govori kao metafizičkom sistemu jednog vre-

mena kojeg su zagovarali Russell i Wittgenstein, Gustav Berg-

36 Cf. Gustav Bergman: The Revolt Against Logical Atomism. In: Klemke, E.

D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago pp.

28-64

man navodi dva glavna dijela na koja se raspada ova metafizika: slikovnu teoriju jezika (the picture theory oflanguage) i verifi-kacionu teoriju značenja (the verification theory of meaning). Prema Bergmanu, logički pozitivizam je doţivio kolaps zbog metode reduktivne analize koja nije omogućila povezivanje ova

dva dijela.

Filozofska logika (termin koji potiče od samih predstavnika

oksfordske filozofije), koja je u svoj krug interesa stavila analizu

svakodnevnog jezika i koja je tim pravcem išla sve do David-

sonove radikalizacije Quineovih teza i njegovog pokušaja aplici-

ranja Tarskijeve Konvencije Σ na prirodne jezike u svrhu izna-

laţenja zadovoljavajuće formalne teorije istine ili semantike za

prirodne jezike, odbacila je centralne ideje simboličke logike i

zamijenila kritički i analitički idiom nematematskim. Dok je

atomistička faza filozofije logike u djelima Wittgensteina i

Russella inzistirala na jeziku kao (logičkoj) slici svijeta, odnosno

na jeziku kao relacionoj strukturi svih ostalih relacija, koja te

relacije omogućava i odslikava, jezik se sada tretira, počevši od

Wittgensteinovih Philosophische Untersuchungen kao sam svijet

u kojem su data pravila njegove upotrebe, pravila za sticanje,

produciranje i reproduciranje jezičkih igara.

Wittgenstein je u djelu Philosophische Untersuchungen us-

tanovio prije svega novu teoriju značenja i jezika, teoriju koja

značenja riječi identificira sa njihovom upotrebom unutar jedne

jezičke igre, ili, mogli bi smo reći, unutar jednog modela simu-

lacije u kojem se podešavaju značenja i referencije riječi. Dok

je u Tractatusu, u prvoj njegovoj tezi rečeno da je svijet sve što

je slučaj, sada iz razmatranja načina sticanja (učenje) i načina

upotrebe jezika slijedi da je jezik sve što je slučaj, odnosno da

jezik koji je sastavljen od beskonačnih skupova ili modela jezičke

upotrebe (učenja i primjene) riječi, rečenica, nije više slika svi-

jeta, nego sam svijet opisa svoje upotrebe (učenja i primjene)

Page 64: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

128 129

koji predstavljaju onu djelatnost koja "proţima jezik" (cf. PhU,

§ 7). Ove djelatnosti koje Wittgenstein naziva "jeziĉkim

igrama", a koje se provode u uĉenju i primjeni nauĉenog

(jezika), jesu, ustvari, uĉenje i primjena opisa funkcioniranja

jezika u razliĉitim kontekstima i situacijama njihovog

izgovaranja, i pravila po kojima se ti opisi mogu skraćivati i

proširivati, integrirati i distribuirati te na taj način biti

upotrijebljeni kao imena, ili kao opisi, ili biti naučeni kao opisi a

upotrijebljeni kao imena, što otvara bezbroj mogućnosti jezičke

upotrebe u beskonačnom broju jezičkih igara izmeĎu kojih moţe

da postoji srodnost ili ne koja ih povezuje u porodice igara. "Bit

te djelatnosti jezičkih igara, sastoji se u tome što čovjek razvija

i utvrĎuje odreĎeni sistem znakova, koji su činjenice producirane

po čovjeku, pravila njihove upotrebe, koja su zakoni te

djelatnosti, a ti znakovi zapravo predstavljaju jezik i njegova

pravila, odnosno, ti su znakovi simboli koji... predstavljaju jezik

koji je obavezan za onoga ko usvaja taj sistem znakova i njegova

pravila kao sredstvo i medij izraţavanja."37

Centralna zamisao

ovog Wittgensteinovog djela, kojeg mnogi nazivaju i

lingvističkom terapijom, iskazana je u dva pojma: (1)

mnogostrukost jezičkih igara ("die Mannigfal-tigkeit der

Sprachspiele") ili bezbroj različitih vrsta primjene riječi i

rečenica koje se mogu skratiti i proširiti, postaviti i supstituirati

srodnim jer "ta mnogostrukost nije ništa fiksirano, jednom za

uvijek dato, nego novi jezički tipovi, nove jezičke igre, kako bi

smo mogli reći nastaju, a druge zastarjevaju i padaju u zaborav".

(Približnu sliku ovog zbivanja mogu da sugerišu matematičke

promjene"),"38

i (2) mogućnost transformisanja ("die

Umformungsmoglichkeit") ovih opisa, njihovog skraćivanja i

37 Cf. Filipović, M. (1987): Filozofija jezika I. Svjetlost. Sarajevo. Str. 275

38 Wittgcnstein, L. (1960): Philosophische Untersuchungen. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main. S. 300

proširivanja prema pravilima jednog oblika transformacije, što

je omogućilo Wittgensteinu da ustvrdi kako "razumjeti jednu

rečenicu znači razumjeti jedan jezik" (cf. PhU, 199).

Ove Wittgensteinove ideje ponajviše su uticale na razvoj

analize opisa svijeta jezika i njegove upotrebe u filozofiji koja

je slijedila analizu običnog jezika. Predmet analize je sada mno-

gostrukost jezičkih formi, jezičkih radnji, jezičkih ponašanja,

izgovaranja rečenica, odnosno mnogostrukost jezičkih igara (fa-

milije jezičkih igara - Wittgenstein) i njihove logike, njihove

strukture, dubinske i površinske, sintakse i semantike takve (je-

zičke) mnogostrukosti, koja povlači za sobom mnogostrukost

logičkih formi: različiti tipovi logike - erotetička logika, vre-

menska logika, situaciona logika, imperativna logika, devijantne

neformalne logike - teorijski se oblikuju iz analize različitih

tipova rečenica: rečenica vjerovanja/uvjerenja, ţeljnih, upitnih,

imperativnih, kauzalnih i akcionih rečenica, rečenica dogaĎanja,

(cf. Davidson, EA&E )

Filozofija svakodnevnog i neznastvenog jezika našla je svoju

motivaciju u Wittgensteinovom odreĎenju značenja (Bedeutung)

riječi u njegnoj upotrebi (Gebrauch) ili ulozi (Role) koju ona

ima u jeziku. Nakon Tractatusa u kojem je Wittgenstein posma-

trao logičku formu jezika kao gramatiku ili matematiku jezika

koja je transcendentalna jer svojim "transcendentalnim kategori-

jama", koje su odreĎeni broj matematičke raznolikosti ili odre-

Ďeni broj logičkih kombinacija ili odreĎeni broj notacija (logička

suma, logički produkt, implikacija, konjunkcija, disjunkcija, ne-

gacija), omogućava odslikavanje logičke forme stvarnosti, u djelu

Philosophische Untersuchungen jezik se više ne odnosi na

stvarnost tako što formom stavova odslikava formu činjenica,

nego se sada odnosi sam na sebe: jezik je stvarnost čiju formu

(pravila upotrebe, gramatiku, značenja) treba on sam opisati. Dok

je Tractatus nosila misao da se "logika mora brinuti μ samoj

Page 65: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

130

sebi" (5.473), sada se "jezik mora brinuti μ samom sebi" (cf.

Wittgenstein, PhG, S. 97). Razumjeti značenje (Bedeutung) ne-

kog znaka (riječi ili rečenice) znači razumjeti gramatiku te riječi,

odnosno: naučiti upotrebu te riječi u jeziku. , što na kraju znači

naučiti pravila upotrebe riječi u jednom jeziku i na osnovu tih

pravila izvršiti klasifikaciju značenja (upotrebe) riječi.

Centralni zadatak filozofije logike kojeg su sebi postavili

analitičari svakodnevnog jezika ili svakodnevne jezičke upotre-

be, bio je u svakom slučaju razjašnjavanje koncepata ili logike

izraza upravo svakodnevnog jezika, a ne artificijalnih ili idealnih

jezičkih konstrukcija izgraĎenih na matematičkim konceptima

funkcije, varijable, argumenta i si. Činjenica da su neki koncepti

koji sačinjavaju logiku svakodnevnog jezika prilikom upotrebe

izloţeni devijaciji traţi postupak njihovog razjašnjavanja, jednu

aktivnost koja ne konstruira idealne izraze nego se bavi sagle-

davanjem empirijskih (a ne formalnih) svojstava jezičkih izraza.

Ovaj empirijski pristup kojeg je u Philosophische Untersuchun-

gen uveo Wittgenstein, a u Our Knowledge of External World

sam Russell, proveden je sve od Austinove podjele govornih

činova na izraţene, neizraţene i perlokutivne u How to do Things

with Words, do Davidsonove potrage za semantikom prirodnih

jezika i neformalnih diskursa koja bi se temeljila na intenzional-

nim pojmovima strukture, značenja, istine, razumjevanja, tole-

rancije (Charity) diskursa uopće. Pri tome su odbačeni slogani

da je filozofija logička sintaksa jezika ili da je značenje iskaza

metoda njihove verifikacije. Sada su forme izgovaranja iskaza

(utterances of propositions), a ne izrazi stavova (expresions of

proposilions) predmet istraţivanja jer su to područja na kojima

nastaje smisao i značenje i istinosna vrijednost rečenica: dakle,

39 Cf. Wittgenstein, L. (1960): Das Blaue Buch. In: Ludvvig Wittgenstein:

Schriften 5. Suhrkamp Verlag. Frankfurt am Main. 19

131

govorne radnje i govorne predispozicije da odreĎene govorne radnje budu ujedno odreĎene forme djelovanja i činjenja koje ima smisao i značenje.

Mi ćemo u ovom dijelu ukratko predstaviti neke od osnovnih ideja ove orijentacije analitičke filozofije, prije svega zato da bi pokazali na kojem se kritičkom i analitičkom idiomu zasniva ovaj tip filozofije logike. Smatramo da su ideje J. L. Austina i Petera F. Strawsona najznačajnije posredovale izmeĎu kasne faze filozofije Ludviga Wittgensteina i holističkih istraţivanja David-sona i Putnama.

J. L. Austin je u svom najznačajnijem djelu How to do Things with Words u kojem se bavio govornim radnjama (speech acts), pokušao jednom analizom izvjesnih formi izgovaranja is-kaza povezati jezičko ponašanje/izgovaranje sa intencijom onoga

ko vrši tu radnju. Austin je najprije izvršio distinkciju izmeĎu dva tipa rečenice (a sentence) ili izgovaranja (an utterance): (i) performativne rečenice ili ρerformativna izgovaranja (perfor-mative sentence or a performative utterance) ili kraće performa-tivi, u kojem izgovaranje rečenice (to utter the sentence) ne sluţi da opiše (to describe) neki čin koji bi bio sadrţan još u izrazu,

nego je izgovaranje rečenice upravo samo to činjenje (cf. Austin, IbiĎ, p. 6), i (ii) konstativnih rečenica ili konstativnih izgovaranja rečenica

Kasnije je Austin sproveo drugu vid distinkcija unutar pri-rode govornih radnji, razlikujući tri tipa (i) stiliziranu govornu radnju (the locutionaij act); (ii) nestiliziranu govornu radnju (the illocutionarv act); i (iii) perlokutivnu radnju (the perlocutionarv

act). Način na koji Austin objašnjava ovu distinkciju u vezi je sa uspostavljanjem relacije prema klasičnim problemima smisla i značenja i referencije rečenica. Austin kaţe da postoji mnogo načina u kojima reći nešto (to say something) znači učiniti nešto (to do something).

Page 66: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

132 133

"Mi smo prvo razlikovali grupu stvari koje činimo kada nešto kaţemo, koje se zajedno mogu sabrati u tvrdnji da mi vršimo stiliziranu govornu radnju (a locutionary act ), koja je ot-prilike ekvivalentna izgovaranju odreĎene rečenice (uttering a certain sentence) sa odreĎenim smislom i referencijom, koji je opet otprilike ekvivalentan sa 'značenjem' u tradicional-nom smislu. Drugo, rekli smo da mi vršimo (perform) nes-tilizirane govorne radnje (illocutionary acts ) kao što je in-formisanje, nareĎivanje, upozoravanje, preduzimanje, &c, tj. izgovaranja koja imaju odreĎenu (konvencionalnu) snagu. Treće, mi moţemo dakle vršiti perlokutivne radnje (perlocu-tionary acts ); ono što ostvarimo ili postignemo time što kaţemo nešto, kao što su ubjeĎivanje, nagovaranje, zastraši-vanje, pa čak i iznenaĎivanje i zavoĎenje na pogrešan put."

40

Na taj načinje Austin razdijelio ono stoje imenovao upotre-

bom rečenice ("use of a sentece") ili upotrebom jezika ("the use

of language"). Naročito će u daljem toku kauzalnih teorija

značenja i istine značajnu ulogu odigrati Austinovo razlikovanje

govornih radnji, prije svega kod Davidsona i drugih koji su se

trudili oko opisa logičke forme govornih radnji koji sadrţe re-

čenice kojima se izraţavaju djelovanja i dogaĎaji.

Peter Frederick Strawson je u svom kratkom eseju On Re-

ferring (Mind, 1950), u kojem je izloţio kritiku Russellove teo-

rije odreĎenih opisa, naveo i svoje vlastite postavke koje se

odnose na upotrebu jezika. Izraze singularne predikacije, koje

Strawson naziva izrazima isključive upotrebe referiranja na in-

dividualne stvari, osobe, dogaĎaje, i koji imaju ulogu grama-

tičkog subjekta, ne moţemo zamjenjivati predikativnim dijelo-

vima stava koji imaju deskriptivnu ulogu. Tim postupkom bi se

vlastita imena koja referiraju na stvari zamjenila nekim logičkim

vlastitim imenima ili logičkim deskripcijama Russellove teorije

opisa, što Stravvson smatra nedopustivim jer takva imena ne

postoje. Takvim suspstitucijama ili primjenom principa zamje-

njivosti, kojeg je uveo Frege u analitičku filozofiju, a prihvatili

ga u principu i Russell i Carnap, ne moţe se osigurati značenje

riječi i rečenica. Značenje rečenica je sasvim drugog porijekla i

vrste.

Da bi to pokazao Stravvson je uveo odreĎene distinkcije kod

upotrebe rečenica koje sadrţe referirajuće izraze. Treba razliko-

vati izmeĎu "(A1) rečenice (a sentence); (A2) upotrebe rečenice

(use of a sentence), i (A3) izgovaranja rečenice (an utterance of

a sentence), i sljedstveno tome, izmeĎu (B1) izraza (an expres-

sion); (B2) upotrebe izraza (a use of an expression); (B3) izgo-

varanja izraza (an utterance of an expession)." Jedna rečenica je

odreĎena prije svega vremenom u kojem se izgovara, jer postoje

razlike izmeĎu različitih prilika upotrebe jedne rečenice.

Russellov primjer rečenice "The King of France is wise" u slu-

čaju da bi bio izgovoren jednom u vrijeme kraljevanja Luja XIV,

a drugi put u vrijeme kraljevanja Luja XV, jednom bi bio istinit,

drugi put laţan. Analogno svojstvo, iako ne identično, postoji i

kod referirajućih izraza koje sadrţi jedna egzistencijalna reče-

nica. Referirajući izraz se upotrebljava da označi ili nagovjesti

partikularnu osobu. Isti izraz u istim ali različito upotrebljenim

rečenicama moţe imati različitu značenjsku upotrebu, kao što

ista rečenica moţe biti upotrebljena da se načine tvrdnje koje

imaju različitu istinosnu vrijednost. Označavanje ili referiranje

na nešto je karakteristika upotrebe izraza. Sam izraz ne označava

ništa niti se sam po sebi odnosi na bilo šta, iako moţe biti

40 Cf. Austin, J. L. (1962): How to do things with Words. Clarendon Press,

Oxford. p. 108

41 Cf. Stravvson, On Referring, In: Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand

Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago. p. 152

Page 67: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

134 135

upotrebljen na različite načine da referira na prebrojive ili nepre-

brojive stvari. Navesti značenje izrazu nešto je sasvim različito

od navoĎenja objekta na koji se izraz odnosi, jer značenje izraza

nije objekt.

"Ljudi upotrebljavaju izraze da označe partikularne stvari. Ali

značenje nekog izraza nije skup stvari ili pojedinačna stvar

za čije označavanje bi se izraz korektno mogao upotrijebiti. Značenje je skup pravila, habitusa, konvencija za njegovu upotrebu u označavanju."

42

Stravvson smatra da je ono što je filozofiju jezika vodilo u

zablude upravo distinktivna funkcija koju izrazi imaju i koja im

se konvencionalno pripisuje. Izrazi imaju različite funkcije u

različitim rečenicama i rečenice imaju različite funkcije u razli-

čitim kontekstima. Jedan zadatak koji izrazi imaju da ispune je

referiranje ili identificiranje objekta govora, onoga μ čemu se

govori. Drugi zadatak je deskriptivni ili klasificirajući ili askrip-

tivni i tiče se onoga šta se govori ili pripisuje objektu govora.

Jedna je upotreba referiranja, druga askripcije. Ispunjavanje ova

dva zadatka vrši se različitim izrazima koje konvencionalna gra-

matika naziva subjekt i predikat. U referirajućoj upotrebi izrazi

koji sluţe da govornik i slušatelj identificiraju objekat μ kojem

se govori, stoje pod uvjetom konteksta izgovaranja izraza, a pod

tim kontekstom Stravvson uvijek misli na vrijeme, mjesto, si-

tuaciju, identitet govornika i slušatelja, njihovu historiju itd. Ask-

riptivna upotreba izraza mora zadovoljiti samo jedan uvjet: da je

ono μ čemu se govori stvar odreĎene vrste, da ima odreĎene

karakteristike.

42 Cf. Stravvson. On Referring. ln: Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand

Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago. p. 152

Konvencije za upotrebu riječi, kako za referiranje tako i za

askripciju, ne smiju se miješati sa definicijama ili formalnim

sistemima koji su bili preokupacija logičara atomističkog kon-

cepta filozofije logike. Definicije ne uzimaju u obzir kontekstu-

alne zahtjeve, a formalni sistemi se ne bave faktičkim iskazima,

nego calculusom.

S druge strane, izrazi koji imaju sposobnost referiranja ra-

zlikuju se jedan od drugoga (1) po opsegu ili po kontekstu u

kojem se vrši njihovo izgovaranje, (2) po stupnju deskriptivnog

značenja koje imaju ili po konvencionalnoj limitaciji u aplikaciji

na stvari odreĎene vrste odvisno od vrste diskursa izrazi imaju

minimalno ili maksimalno deskriptivno značenje, i (3) po tome

što spadaju u dvije klase, jednu čiji kontekst referiranja regulira

generalna konvencija, kao što su zamjenice i supstantivne fraze,

i drugu za čiju se partikularnu upotrebu formira ad hoc konven-

cija, kao kod vlastitih imena.

U svom najpoznatijem djelu Individuals, koje je prvi put

objavljeno 1959. godine, Stravvson je ova razmatranja proširio

na problem identifikacije i re-identifikacije objekta na koji se

odnosi relacija izmeĎu govornika i slušatelja. Vaţnost objašnje-

nja identifikacije partikula prostorno-vremenskog svijeta leţi u

činjenici da objašnjenje njihovog statusa sluţi Stravvsonu kao

paradigma za objašnjenje logičkog subjekta {Ind., 12). Ovo

objašnjenje je predmet kako deskriptivne tako i revizionarne

metafizike, kako Stravvson imenuje svoja istraţivanja, a koja

sluţe da opišu našu konceptualnu shemu u kojoj su materijalna

tijela i osobe dvije fundamentalne kategorije.

"Mogu onda naznačiti liniju istraţivanja kojeg imam na umu postavljajući dva pitanja koja podsjećaju u formi i dijelom u sadrţaju na kantovska pitanja: (1) koji su najopćenitije izra-zivi uvjeti znanja μ objektivnim partikularijama? (2) da li ovi

Page 68: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

136 137

najopćenitiji uvjeti uključuju zahtjev da materijalna tijela tre-

baju biti temeljne partikularije, ili je ovo prosto posebno svo-

jstvo naše vlastite sheme za znanje objektivnih partikularija?

Ili - stavljajući dva pitanja u jedno - da li je status materi-

jalnih tijela kao temeljnih partikularija nuţni uvjet znanja

objektivnih partikularija?"43

Naša ontologija, smatra Strawson, obuhvata partikularije, a naša

konceptualna shema ih organizira u spoznaje. Put nuţno vodi preko

jezika u kojem se vrši identifikacija koja je relativna u odnosu na

govornika i slušatelja koji u njoj učestvuju i od načina na koji oni

upotrebljavaju referirajuće izraze kao što su vlastita imena. S druge

strane, identifikacija je uslovljena konceptualnom shemom i njenim

karakteristikama koje dopuštaju da se identifikacija jednog tipa

partikularija dovede u zavisnost od identifikacije partikularije drugog

tipa. Ako je to generalni način na koji funkcionira konceptualna

shema kod identifikacije partikularija, onda je to značajno za

istraţivanja generalne strukture konceptualne sheme u terminima

kojim se misli μ partiku-1 arijama.

"Bila bi to onda generalna karakteristika naše sheme da spo-

sobnost govorenja μ α-partikularijama uopće zavisi od spo-

sobnosti govorenja μ α-partikularijama, ali ne i obratno. Ova

bi se činjenica mogla shvatljivo izraziti tvrdnjom da su u našoj

shemi α-partikularije ontološki ranije od α-partikularija, ili

da su fundamentalni]e ili osnovnije nego one."44

43 Cf. Stravvson, P. F. (1990): Individuals. An Essay in Descriptive Metaphys-

ics. Routledge, London and New York., 64

44 Cf. Strawson, P. F. (1990): Individuals. An Essay in Descriptive Metaphys-

ics. Routledge, London and New York.

Prvi uvjet kojeg trebaju zadovoljiti učesnici identifikacije jeste da su

sposobni vršiti čulnu diskriminaciju partikularija, tj. da uz pomoć

demonstrativnih izraza mogu direktno locirati par-tikularno na koje izrazi

referiraju. U svrhu identifikacije i reiden-tifikacije partikularija u govoru i

jeziku, Stravvson se zalagao za drugačiji tip veze izmeĎu subjekta i predikata,

odnosno za njihovo povezivanje atributivnim vezama koje neće stavljati onda

subjekt na povlašteno mjesto u rečenici i koji će primjerenije odgovarati opisu

logičke relacije izmeĎu njih. Stoga Strawson uvodi gramatičke i logičke

kategorije koje kao gramatički i logički kriterij omogućavaju različite stilove

uvoĎenja singularnih i generalnih termina u rečenice (cf. Individuals, p. 154),

kojim će se izbjeći da se nešto prethodno kaţe μ tipovima ili kategorijama

termina, kao i μ vrsti objekata.

Zakljuĉak

Iz navedenih razmatranja proizilazi daje teorija μ logičkom

atomizmu, začeta najprije kod matematičara Fregea, Russella i

Wittgenssteina, kao jedna još potpuno nezaključena logička teorija,

uspjela da u dva pravca producira ontološke i epistemološke

pretpostavke, na temelju kojih se zasnovala filozofija logičkog

pozitivizma ili logičkog empirizma, sa logikom kao sintaksom jezika

znanosti, a na drugoj strani, i skoro uporedo, filozofija ordinarnog

jezika. Kako je bilo moguće da jedna logička doktrina posluţi kao

temelj tako različitim filozofskim orijentacijama i tako različitim

kritičkim i analitičkim idiomima? Na koju vrstu entiteta je orijentirala

svoj pojam istinitosti, ili koju vrstu teorije istine je zasnovala, unutar

kojeg frameworka je osiguravala re-ferenciju termina jezika filozofije

u koji je pripadala?

Page 69: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

138

Prvo, logički atomizam je utemeljen na matematičkom idi-omu, odnosno na idiomu sintakse jezika ili logičkog calculusa (sukcesije) jezika koji se orijentira na pojam skupa, klase, relacija izmeĎu elemenata skupova, relacija izmeĎu svojstava. On uzima klase i svojstva kao entitete na koje referiraju singularni i gene-ralni termini jezika neke teorije, a kao hipotetičke pretpostavke orijentira se, u prvoj fazi na analitičke pretpostavke, a u drugoj fazi na empirijske pretpostavke, tj. u prvoj fazi na idealni logički jezik, a u drugoj fazi na jezik stvari ili iskaze motrenja. Sim-bolička logika (čak filozofija ordinarnog jezika nije nikada na-pustila upotrebu simboličke notacije) je cijelo vrijeme bila ori-jentirana na jedan nejasan pojam tj. na pojam "činjenice" (fact) pod kojim se mislilo prije svega na logičke relacije čiji izraz su simboli -jednostavni (logički atomi) i kompleksni (logičke funk-cije).

Nadalje, pokazuje se da se ono stoje imenovano kao suština transformacije esencijalističke i transcendentalne filozofije i označeno kao "Linguistic Turn" sastoji od niza okreta: 1. okreta ka ostraţivanju principa matematike; 2. ontološkog okreta od ontologije čulnih utisaka ka ontologiji teorije skupova; 3. sin-taksičkog okreta ka istraţivanju sukcesije znakova i formalnih svojstava jezika; 4. semantičkog okreta ka istraţivanju odnosa znakova prema vanjezičkim objektima; 5. pragmatičkog okreta (istraţivanje relacija znakova prema njihovoj upotrebi ili nji-hovim korisnicima u kontekstu ljudske ţivotne prakse). Pri svim ovim aspektima transformacije filozofije u filozofiju jezika su-djelovali su različiti kritički i analitički idiomi, prije svega mate-matički idiom (matematička jednoznačnost - integracija, mate-matička raznolikost - distribucija), idiom upotrebe jezika - je-zička mnogostrukost, idiom gramatike jezika - jezička distri-bucija, idiom prirodnog jezika - verbalni kontekst.

Transformacija ontoloških pretpostavki logike zbivala se pod djelovanjem odreĎenog idioma, od ontologiziranja istinosnih

139

vrijednosti kao vječnih i istinitih značenja riječi i iskaza "u jed-

nom trećem carstvu" (Frege), do ontologiziranja stanja stvari

(Wittgenstein), prihvatanja skupova, klasa i svojstava kao ob-

jekata na koje referiraju znaci (ekstenzivne ontologije i eksten-

zivne teorije istine); od ontologiziranja jezičkog konteksta ili

teorija modela (intenzionalne ontologije), do ontološke neutral-

nosti semantičkih koncepata formaliziranih jezika (Tarski).

Epistemološke pretpostavke u ovoj transformaciji kretale su

se od zasnivanja opravdavanja (die Rechtfertigung, the justifica-

tion) izricanja sudova u analitičkim i aporiomim matematskim

istinama kao bitnim dijelovima aritmetizacije i aksiomatizacije

objektnih jezika i identifikacije logičkih i matematskih stavova,

do koherencije analitički ili logičkih istina (L-istine), njihove

ekvivalencije (L-ekvivalencija), korelacije objektnih jezika i meta

jezika putem njihove formalne strukture, pa sve do redundan-cije

i rekurzivne definicije logičkih struktura kao teorija istine.

Novi kritički i analitički idiom, kojim je izbačen iz istra-

ţivanja matematički idiom, i na kojem se zasnovala filozofska

logika, odnosno filozofija svakodnevnog jezika (poznata pod na-

zivom "oksfordska filozofija"), više je vodio stvaranju jedne

znanosti μ jeziku nego nekoj hermeneutici: istraţivanje govornih

radnji i formi izgovaranja iskaza (the utterances ofpropositions),

te uzimanje verbalnog konteksta ili neformalnih diskursa kao

koordinata unutar kojih se odreĎuje istinitost iskaza u zavisnosti

od govornika, njegovih uvjerenja, prostora i vremena, i izbora

forme koju on daje svojim iskazima, manje je vodilo filozofiji

jezika nego jednoj znanosti μ jeziku koja se onda distribuirala u

discipline kao što su sociolingvistika i psiholingvistika, koje se

prema Putnamovoj "lingvističkoj podjeli rada" bave postavlja-

njem jezičkih standarda ili stereotipa, a s druge strane karakte-

rizacijom njihove individualne upotrebe (cf. Putnam, M&M, in

PP)

Page 70: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

141

Treći dio

HOLISTIĈKI KONCEPT FILOZOFIJE LOGIKE

§ 1. Holizam versus atomizam

Analitička filozofija, koja se temeljila na logičkom atomi-

zmu kao na središnjem kritičkom i analitičkom idiomu aplicira-

nom na analizu jezika, dobila je nakon G. Fregea, L. Wittgen-

steina, B. Russella i R. Carnapa svoju kritiku u djelima post-

analitičkih filozofa, logičara, matematičara, i filozofa znanosti,

prije svega kod W. V. O. Quinea i D. Davidsona, koji su započeli

promjenu kritičkog i analitičkog idioma redefiniranjem starih

vidova empirizma, pozitivizma, scijentizma i pragmatizma i apri-

ornih koncepata koji su ih utemeljili.

Atomistički koncept filozofije logike zamjenjen je holis-

tičkim konceptom koji svoje porijeklo ima prije svega u teoriji

ili filozofiji znanosti, odnosno fizikalizmu i scijentizmu koji se

nadahnuo teorijom relativiteta Einsteina, Lobačevskog i Rie-

manna, odnosno kvantnom fizikom i korpuskularnom teorijom

svjetlosti. Partikularizam ili mnogostrukost, koji su se teorijski

uobličili u fizikalizmu i empirizmu dvadesetog stoljeća, odbacili

su atomistički zahtjev za jednoznačnošću koji je od Aristotele-

sove logike i filozofije prirode stajao kao centralni zahtjev me-

tafizičkog koncepta prirode, jezika i duha, a počev od Fregea bio

osnovna namjera sadrţana u iznalaţenju idealnog calculusa.

Page 71: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

142 143

Bertrand Russell je bio taj koji je decidirao filozofiju lo-

gičkog atomizma1, koja se, kako primjećuje Gustav Bergman,

pretvorila u metafiziku logičkog pozitivizma,2 čime se kritički i

analitički idiom, koji je u svojoj suštini bio matematički (teorija

skupova, račun klasa, račun predikata), i koji je nosio analitičku

filozofiju, pokazao kao metafizički: pitanja filozofije matema-

tike, koja su nastala povodom definicije broja, nuţno su uključila

dalju primjenu temeljnih filozofskih pojmova i kategorija, a prije

svega dihotomije kantijanskog porijekla (analitičko-sintetičko,

apriorno-aposteriorno), tako da se njihovo istraţivanje nije moglo

više zadrţati niti na tlu matematike, niti na tlu logike, koja je

identificirana sa matematikom, već se povodom tih pitanja mora-

lo postaviti pitanje μ ontologiji znakovnog pisma (jezika) i egzis-

tenciji takvih entiteta kakve su klase, atributi, brojevi, zbog čega

su se u području istraţivanja pojavile univerzalije filozofije lo-

gičkog atomizma. Vezanjem logike sa teorijom skupova učinjen

je, preme Quineovom mišljenju, drastičan ontološki obrat," koji

je sa sobom donijeo i drastične ontološke ekscese unutar kvan-

1 Cf. Russell, B. (1918): Phylosophy oflogical Atomism. G. Allen & Unwin, London (slov. prev.: Filozofija logičnega atomizma. CZ, Ljubljana, 1979. str. 20.

2 Cf. Bergman, G. (1954): The Metaphysics ofLogical Positivism. Logmans, Green & Co., London, p. 54 gdje se kao glavne dvije "metafizičke" ten-

dencije logičkog pozitivizma odreĎuju logički konstrukcionizam (logical constructionism) i logički strukturalizam (logical structuralism). No Berg-man ne vidi u tome radikalnu novost okreta u jezik ili u analizu jezika, nego u metodu, koju su, s jedne strane, primjenjivali idealni lingvisti ili formalisti i konstrukcionisti kakav je bio npr. Carnap (cf. p. 32) koji su svojim načinom rekonstruirali na novi način staru metafiziku, tj. idealnu jezičku sliku svijeta, ili idealnu sintaksičku i semantičku strukturu svijeta, a ne onu kakvu je u stanju dati obični jezik povezan sa normalnim zakonima logike i sa normalnim gramatičkim pravilima kompozicije rečenice.

3 Cf. Crnine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays. Columbia Univ. Press, New York., p. 73

tifikacione interpretacije varijable (multiplicirane logičke opće-

nitosti) u kojima se rasipala ontologija4 na polu-entitete (klase,

svojstva, relacije, brojeve, jednoroge, homerske bogove, itd.) koje

je morala prihvatati teorija. Time je preden put od postavljanja

problema sintakse u prvi plan ka otvaranju semantičkih pitanja i

izgradnji jedne semantičke ontologije koja se od problema smisla

i značenja okrenula ka problemima referencije singularnih i

generalnih termina.

Kako su se brzo stvari mijenjale na području semantičke

filozofije najbolje svjedoči Bertrand Russell koji je u prvom

izdanju The Principles of Mathematics (1903) tvrdio da svaki

termin, kako singularni (vlastito ime) tako i generalni (predikat)

označava nešto ekstra-lingvistički, odnosno referira na neki ob-

jekt.5 No, već u predgovoru drugog izdanja Russell se predomis-

lio i korigirao u skladu sa njegovom novom teorijom denotacije

(Theory of Definite Descriptions) koju je razvio u eseju On De-

noting (1905) i u kojoj odbacuje Fregeov pojam značenja.6

Holistički koncept filozofije logike, odbacivši Carnapov

koncept lingvističke teorije logičke istine, po kojoj je izbor jezika

(jezika stvari ili iskaza motrenja) ujedno izbor svijeta (cf. Carnap,

M&N, p. 204), okrenuo se potpuno u pravcu pronalaţenja idealne

teorije različitih modela opisa svijeta i različitih modela jezika

ili jezičkih igara; takve teorije koja moţe u sebe uključiti, sjedne

strane, beskonačnu mnogostrukost pojavljivanja stvari i njihove

4 Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York ν 55

5 Cf. Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen & Unwin LTD. London. 12

6 Cf. Russell B. (1966): On Denoting. In: Logic and Knovvledge. London. Russell je odbacio i Fregeovu i Meinongovu teoriju značenja smatrajući obadvije teorije nezadovoljavajućim zbog zadrţavanja vlastitih imena koji se trebaju u singularnoj predikaciji odnositi na pojmove, a ne na predmete.

Page 72: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

144 145

čulne datosti (fenomenološku ontologiju), a s druge strane osigu-

rati opis te mnogostrukosti pomoću mnogostrukosti povezivanja

konačnog broja elemenata jezika (konačnog broja jedinica voka-

bulara), te na kraju teoriju tog opisa i njegovog prijevoda u

kanonsku notaciju zasnovati kao teoriju istine za jednu seman-

tičku ontologiju ili teoriju konstitucije (racionalne rekonstrukcije,

cf. Carnap, LAW). Odbacivanjem (Wittgensteinove) slikovne

teorije jezika, tj. uviĎanjem da je jedna od zabluda na kojoj je

počivala atomistička filozofija logike ona μ odslikavanju relacija

izmeĎu stvari ("stanja stvari") u relacijama koje postoje izmeĎu

elemenata jezika ("elementarni stavovi"), i druge zablude, da

moţe postojati takav jezik koji bi jednoznačno referirao isklju-

čivo na čulne datosti (protokolarni stavovi) a onda se filtrirao

kroz različite tipove konstruktivnih, simboličkih jezika, postup-

cima i pravilima formacije i transformacije koje pruţa čista (lo-

gička) sintaksa, odbačen je Carnapov entuzijazam da se unutar

jednog jezika moţe izvršiti ono što je Wittgenstein tako uporno

odbacivao: da jezik moţe opisati i svoju logičku strukturu osim

što prikazuje/odslikava logičku strukturu svijeta.7

Atomistički koncept filozofije logike bio je u potpunosti

posvećen jednom zadatku: otkrivanju idealnog jezika (calculusa)

ili idealnog znakovnog pisma koje će osigurati jednoznačnost

reprezentacije ili jednoznačno obostrano preslikavanje dva be-

skonačna skupa: skupa relacija, stanja stvari, činjenica, slučajeva

(Svijet) i skupa relacija izmeĎu riječi (Jezik). Treći skup, skup

relacija izmeĎu misli, propozicija, iskaza (Um, Duh, Ja, Svijest),

koji je moţda najzainteresiraniji za ovu relaciju, ispao je ovdje

7 Cf. Carnap, R. (1937): The Logical Syntax ofLanguage. Harcourt, Brace,

New York. p. 282. U dijelu V pod naslovom Philosophy and Syntax navodi

da metafizički stavovi nemaju logičkog sadrţaja i da su zato pseudo-sta-

vovi.

iz igre. On se zadrţao još jedino u Fregeovim pojmovima "die

begriffliche Inhalt" i "Bedeutung", a nakon Wittgesteina i Rus-

sella ponovo se pojavio kod propozicionalista ("proposition"), tj.

kod zastupnika teorije po kojoj su propozicije (proposition, iskaz

koji stoji u jednom izrazu) značenja iskaza ili ono identično što

iskazuju različite iskaze koje imaju istu istinosnu vrijednost. No

Carnapova podjela izmeĎu čiste i deskriptivne sintakse8

omogućila je završnu fazu atomističkog koncepta istine koju je

bilo moguće usvojiti i primjeniti na formalizirane, idealne, kon-

struirane (umjetne) jezike kroz uvoĎenje nove dihotomije: ob-

jekt-jezika i meta-jezika. Nakon Tarskijeve koncepcije istine u

formaliziranim jezicima i njegove Konvencije Σ (Konvencije I)

kojom je uvedena rekurzivna definicija ili ponavljanje struktura

iskaza i njihovo povezivanje obostranim jednoznačnim bikondi-

cionalom, kojim se ne preslikavaju element za element {ana-

litička hipoteza značenja), nego struktura za strukturu (holo-

frastička hipoteza značenja), zatvoren je krug mogućnosti da-

vanja jedne (formalne) teorije istine, na način na koji je to već

ranije uradio Frege sa modusom ponendo ponensom. Za ho-

lističku koncepciju filozofije logike, koja se uveliko učila na

greškama, prije svega Carnapove lingvističke koncepcije teorije

logičke istine, ostale su u nasljeĎe sve dihotomije analitičke filo-

zofije čiju neodrţivost je trebalo pokazati i na taj način osloboditi

put za empirizam bez dogmi, pragmatizam i naturalizam bez

dogmi, scijentizam itd.

(Holističke igre). Nestabilnost referencije, njena empirijska

(ostenzivna) nedokučivost (inscrutability of reference) i moguć-

nost njenog kontekstualnog podešavanja putem različitih sistema

analitičkih hipoteza (ili hipoteza prevoĎenja), otvorili su prostor

8 Cf. Carnap, R. (1937): The Logical Syntax ofLanguage. Harcourt, Brace,

New York. p. 7.

Page 73: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

146 147

istraţivanju holističkih empirijsko-teorijskih igara u jeziku izme-

Ďu objekt-jezika i meta-jezika: ontološki i konceptualni relativitet

su označili povratak mnogostrukosti prostorno-vremenske dis-

tribucije i integracije objekata za koju se sada trebala naći lo-

gičko-deskriptivna notacija koja će logičkim operacijama sa gra-

matičkim strukturama odslikati ovu prostorno-vremensku dis-

tribuciju i integraciju stvari vanjskog svijeta, njihovih prostorno

vremenskih tačaka i svojstava, drugim riječima, iznaći mate-

matički opis fizičkog svijeta, fizičkom pojmu mnogostrukosti

parirati logičko-gramatičkom strukturom opisa i prevoda tog opi-

sa u drugi opis ili u drugu vrstu notacije. Time je prihvaćen

fizikalizam i naturalizam kao kritičko-analitički idiom: predmet

analize i istraţivanja su modeli stvarnosti (modeli referencije,

ekstenzije, označenog) i modeli opisa/teorije stvarnosti (modeli

značenja, intenzije, oznaka, modeli modela). Pokazala se ne-

mogućnost svoĎenja ili inkomenzurabilnosti (Kuhn) teorija μ

svijetu i mogućnost različitih paradigmi tog opisa. Quine je utvr-

dio da holističke igre (teorije, modeli) po svom empirijskom

sadrţaju mogu biti identične, tj, polaziti od istih jezičkih i ek-

stra-jezičkih stimulacija na nivou motrenja, a da po svojoj lo-

gičkoj formi ili na teorijskom nivou budu inkompatibilne i ne-

prevodive jedna u drugu zbog različitosti logičkog aparata koji

se na njih primjenjuje.

Radikalizaciju Quineovih osnovnih ideja μ ontološkom re-

lativitetu i konceptualnom relativitetu dao je Donald Davidson.

U čemu se sastoji Davidsonova radikalizacija Quineovih temelj-

nih teza? Prvo, Davidson teoriju značenja ne dovodi u vezu sa

bilo kakvom ontogenezom značenja ili sa značenjem koje sti-

mulira (stimulus meaning), nego direktno u zavisnost od teorije

istine jednog prirodnog jezika. U tom smislu, kako kaţe Richard

Rorty, Davidson nije ni redukcionista ni ekspanzionista jer pos-

matra empirijski kako se zasnivaju i raspadaju strukture jezičkih

igara u samoj upotrebi jezika i kako im ta upotreba odreĎuje

značenje. Samo unutar jedne zadovoljavajuće formalne teorije

istine za prirodni jezik moţe teorija značenja imati svoj smisao,

a ta formalna teorija istine mora biti empirijska teorija upotrebe

jezika. Nadalje, radikalna interpretacija ili razumijevanje jedne

pojedinačne teorije nije ovisno od njenog interpretiranja unutar

jedne teorije u koju spada, nego od interpretiranja same (čitave)

teorije, od njenog novog prilagoĎavanja verbalnom ponašanju.

Nadalje, ne radi se μ nedokučivosti referencije ili μ relativiziranoj

ontologiji, nego μ "stvarnosti bez referencije" (Reality without

Reference), μ jednoj apsolutnoj teoriji istine kao rekurzivne de-

finicije za pojedinačnu rečenicu iz koje ispada referencija. To su

sve razlozi zbog kojih lan Hacking Davidsona smatra više ho-

lističkim od Quina, odnosno super-holističarem empirijske teo-

rije istine.9

§ 2. Background holizma

(fizikalizam, empirizam, pragmatizam)

Sa Carnapom je filozofija logičkog pozitivizma konačno

uvukla sve filozofske probleme u jezik da bi ih onda svoĎenjem

jezika na jezik empirijskih znanosti (jezik stvari), odnosno na

iskaze motrenja empirijske teorije znanosti potpuno eliminirala

njihovim pročišćavanjem kroz mreţu jezika - mreţu logičko-

gramatičkih transformacija - kakvu je Carnap opisao u Der lo-

9 Cf. Hacking, lan: Styles ofScientific Reasoning in: Rajchman, J. & Cornel, W. (1985): Post-Analytic Philosophy. Columbia Univ. Press. New York., pp. 159.

Page 74: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

148 149

gische Aujbau der Weltw No kraj onog mističnog, koje je ipak

ostavio Wittgenstein u Tractatusu kao izvjesnu lingvističku stvar

po sebi (o kojoj se ne moţe govoriti), koja se ne moţe odslikati

u jeziku, čak ni u logičkim stavovima, već se zrcali u općoj formi

elementarnih stavova prirodnih znanosti, čime je nagoviješteno

da se logika (struktura) jezika ne moţe odslikati u jeziku, nego

samo struktura jedne logičke relacije (činjenice) u jednoj ele-

mentarnoj logičkoj formi (stav), doznačio je Carnap jednim fich-

teovskim potezom u The Logical Syntax ofLanguages. Tu Car-

nap iznosi tvrdnju da se, suprotno Wittgensteinovom mišljenju,

moţe jedan jezik prikazati ili opisati svoju strukturu u samom

sebi: drugim riječima, prelazak na potpunu lingvističku teoriju

istine traţio je semantičku ontologiju. Razlikujući izmeĎu ma-

terijalnog i formalnog oblika govora (cf. Carnap, LSL, p. 284),

odnosno razlikujući izmeĎu objekt-iskaza i sintaksičkih iskaza

ili iskaza logike znanosti, Carnap je dokazivao da su u istom

jeziku prvi iskazi prevodivi u druge, odnosno da je materijalni

oblik govora prevodiv u formalni oblik govora. Argumentacija

je išla za tim da pokaţe potpunu korelaciju čiste i deskriptivne

sintakse koja će se kasnije pretvoriti, naročito u formulaciji poj-

ma istine za formalizirane jezike (Tarskijeva Konvencije T), u

rekurzivni odnos objekt-jezika i meta-jezika.

Holistička filozofija logike će ovom problemu prići sasvim

drugačije, odnosno ona će odbaciti koreliranje pojedinih iskaza

i postaviti pitanje μ prevodivosti svih iskaza (iste logičke struk-

ture) koji pripadaju jednoj teoriji i njenoj ontologiji (objekt-teo-

10 Carnap je u ovom radu u kojem je izloţio teoriju saznanja kao racionalnu

simboličku rekonstrukciju dao prvi put način na koji funkcioniraju meta-

jezici i na koji se iz formulacija koje započinju sa doţivljajima fizičkim i

psihičkim gradi logička slika svijeta a ujedno početni jezik čisti od sadrţaj.

Cf. Camap, R. (1928): Der logisehe Aufbau der Welt. Berlin. S. 87

rija) u drugu teoriju koja posjeduje svoj vlastiti aparat identifi-

kacije objekata. Radikalniji holizam će odbaciti i to i postaviti

pitanje μ prevodivosti jezika kao cjeline, kao i pitanje μ radikal-

noj interpretaciji (Davidson).

Logički pozitivizam se je orijentirao na povlaštenu episte-

mologiju ili epistemologiju znanosti i to prije svega matematike

i fizike. Logika je za Carnapa jezik znanosti (cf. Carnap, LSL, p.

XIII), a logička sintaksa, čista i deskriptivna, ništa drugo nego

matematika i fizika jezika (Ibid., p. 284). S druge strane, princip

empirizma (cf. Carnap, T&M), zastupan od većine pozitivista,

počivao je na kriteriologiji metoda verifikacije, potvrĎivanja i

provjeravanja, koja je traţila da stavovi znanosti budu formirani

od termina koji imaju empirijski sadrţaj i da empirijski stavovi

budu empirijske hipoteze.11

Na taj način se dospjelo do jezika

stvari ili iskaza motrenja. Holizam je odbacio i ovu tezu logičkog

pozitivizma uvodeći u naturalističku epistemologiju sisteme ana-

litičkih hipoteza (cf. Crnine, OR, 33 i W&0, 68) ili hipoteza

prevoĎenja kojima se podrţavaju semantičke korelacije u pre-

voĎenju iskaza i koji mogu biti kompatibilni sa verbalnim pona-

šanjem, a ipak nedjelotvorni u prenosu značenja i referencije

jezika. Na ovaj beskonačni proces koreliranja prisiljena je em-

pirijska teorija jezika.

Quineova naturalistička perspektiva, koja još nije bila sas-

vim izraţena u ranijim filozofskim esejima, a do punog izraza

dolazi u njegovom glavnom djelu Word and Object (1960), u

glavnim idejama, najprije kao naturalistička epistemologija, os-

lonjena je na Deweyev naturalistički koncept spoznaje, a na-

glašava, prije svega, sa jednog holističkog stanovišta, povezanost

U Cf. Ayer. A. J. (1936): The Elimination of Metaphysics. In: Ammerman,

R. R. (1965): Classics ofAnalytic Philosophy. McGraw-Hill. USA. p. 113.

Page 75: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

150 151

i kontinuitet saznanja od svakodnevnog do laboratorijskog, a 12

naročito kontinuitet filozofske i empirijske spoznaje.

Deweyev uticaj na holistički koncept filozofije logike bio je

presudan naročito u shvatanju jezika i teorije značenja, razlikovanja

znaka i simbola kao različitih oblika reprezentacije (fizičke i

mentalne), pa onda i kao različitih jezičkih upotreba. Jezik je za

Deweya sastavljen od fizičkih stvari (znakova), on sam je čak jedna

biološka matrica, jer je jezik

"... sjedne strane, strogo biološki način ponašanja, koji izra-

sta putem prirodne neprekidnosti iz ranijih organskih aktiv-

nosti, dok, s druge strane, prisiljava pojedinca da zauzme

stanovište drugih pojedinaca i da misli i istraţuje sa stanovišta

koje nije strogo lično, već je zajedničko onima koji su učes-

nici ili 'stranke' u zajedničkom poslu."13

Ova druga strana koja jezik čini društvenom činjenicom ili

"kulturnom institucijom" ili intelektualnim ponašanjem pojedinca

kojim je on uslovljen i povezan sa ponašanjem drugih pripadnika

preko upotrebe jezika, jeste osnova iz koje se i zbog koje se značenja

riječi odreĎuju dogovorno, odnosno značenja riječi su dogovorni

simboli i oni su zajednički za intelektualnu matricu. U tom smislu i za

Deweya značenja nisu nikakva svojstva riječi ili rečenica koja bi im

pripadala po sebi, nego su prije svega izraz ponašanja, izraz koji je

nastao "u direktnoj vezi sa akcijom u situacijama koje su prisutne" (

Ibid, p. 101), te su na taj način značenja riječi produkt "suglasnosti u

udruţenom ponašanju" (Ibid, p. 99). Kao konsekvens

bihejviorističkog i natura-

lističkog shvatanja jezika, slijedio je Deweyev holistički nalaz

činjenice

"... da nijedan zvuk, znak ili proizvod vještine, nije riječ ili

dio jezika, uzeti izdvojeno. Svaka riječ ili rečenica ima ono

značenje koje ima samo kao član sistema meĎusobno po-

vezanih značenja." (Ibid, 101)

Quine je u pogledu shvatanja jezika, njegove uloge u sva-

kodnevnom govoru i njegove uloge u znanstvenom pogonu, bio pod

stalnim uticajem ovih filozofskih ideja (naturalizma, bihej-viorizma,

pragmatizma) koje je formulirao Dewey.14

Quineova filozofska

pozicija ontološkog relativiteta i jeste proizašla iz njegove filozofije

jezika. S druge strane, Quine prihvata osnovne ideje jedne vrste

pragmatizma, i u vezi je sa logičkim empirizmom ili logičkim

pozitivizmom, no kod njega su ove ideje "bitno transformirane

holizmom i ne mogu se identificirati sa tradicijom ovih ideja" (cf.

Hookway, C. (1988): Quine. Lan-guage, Experience and Reality.

Polity Press, Cambridge), premda Quinea neki filozofi koji i sami

pripadaju holističkom načinu mišljenja, kao npr. Hilary Putnam,

proglašavaju "posljednjim velikim pozitivistom" (cf. Putnam, RHF).

Quine je odbacio (ili ublaţio) i scijentizam logičkog pozitivizma i

lingvističku teoriju logičke istine, posebno verifikacijski kriterij

istinitosti, shvata-jući jezik kao komunikacijski, bihejvioristički sistem

koji je relativan od prostora, vremena i korisnika, od verbalnog

ponašanja i formi izgovaranja iskaza. U Two Dogmas of Empiricism iz

1951. godine, Quine je napao semantičku doktrinu pozitivista,

odbacujući pozitivistički ideal analize, odbacujući dihotomiju iz-

12 Ο ovom kontinuitetu govori i Hilarv Putnam u Putnam, H. (1981): Reason,

Truth, and History. Cambridge Univ. Press. p. 127, tvrdeći da čak i znanost podrazumijeva jednu vrijednost: vrijednost istine.

13 Cf. Dewey, J. (1962): Logika. Teorija istraživanja. Nolit. Beograd., str. 99

14 O ovom filozofskom uticaju svjedoči sam Quine na početku svoga eseja

Ontological relativity, Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and

Other Essays. Columbia Univ. Press, New York S. 27.

Page 76: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

152 153

meĎu logičkih i faktičkih istina koja slijedi iz dihotomije analitičkih i

sintetičkih iskaza. Postanalitička filozofija u Quineovoj filozofiji

odbacuje gotovo sve centralne dogme pozitivizma, a ipak ostaje na

stanovištu da filozofija mora biti znanstvena.

§ 3. Ontološki relativitet (Quine) i njegova

radikalizacija (Davidson)

Pitanje μ tome koji je posljednji razlog koncepta ontološkog

relativiteta i konceptualnog relativiteta kojeg je utemeljio Quine u

svojoj holističkoj filozofiji jezika i realiteta, moguće je postaviti

jedino kao pitanje u oba smjera, kao dvosmjerno pitanje: šta više

utemeljuje relativitet: nedokučivost referencije singularnih termina ili

priznavanje ontologije generalnih termina. Šta je u stvari smisao

holističke koncepcije? Da li je to ontološki i epistemološki

redukcionizam i postupak simplifikacije teorijskog modela svijeta

kakav je poznat u Carnapovom programu logičke izgradnje svijeta

(racionalne rekonstrukcije, cf. Carnap, LAW) ili je konstrukcija

alternativnog svijeta teorijskih modela i sistematske korelacije

njihovih idioma (ontoloških, logičkih, epistemoloških) ili njihovog

prevoĎenja (simuliranja) bez opasnosti po sadrţaj?

Govor i mišljenje μ predmetima ili objektima fizičkog svijeta

koji spadaju u prostorno-vremenski trodimenzionalni framework,

referiranje singularnih i generalnih izraza, koreliranje riječi i rečenica,

Quine je doveo u zavisnost od idioma identiteta i idioma

kvantifikacije kojeg upotrebljava jedan jezik. Usvajanje i upotreba tog

jezika počivaju na usvajanju socijalnog uzorka je-zičkog ponašanja u

čijem osnovu stoji skup ekstralingvističkih stimulacija kao skup

uvjeta istinitosti empirijskih ili egzistencijalnih iskaza koji

upotrebljavaju singularne izraze. No objekti

iskaza motrenja pripadaju vremensko-prostornom framevvorku u

kojem se stvari pojavljuju mozaično, u fazama, u različitim relacijama

prostora i vremena zbog čega stvari nisu identične sa svojim

prostorno-vremenskim odsječcima ili načinima pojavljivanja. Quine

najednom mjestu (cf. Speaking ofObjects, p. 23) kaţe: "No entity

without identity\ čime tvrdi da identitet ne pripada stvarima niti je

relacija izmeĎu stvari (o tome su već govorili Platon u Parmenidesu i

Frege u Sinn und Bedeutung ), nego sferi misli (pojmu) i jezika. No

ovdje se ne radi kao u Fregeovom definiranju identiteta kao logičkog

odnosa supsumcije F(a) = F(b) predmeta pod pojam, nego kao odnosa

riječi i njenih značenja: riječ koja referira na neki predmet takoĎe nije

identična sa svim svojim "semantičkim fazama/upotrebama": od-

sustvo jednostrukosti prostorno-vremenskog pojavljivanja predmeta

povlači za sobom odsustvo jednoznačnosti riječi. To je temeljni

aksiom iz kojeg je Quine izveo zaključak da ako objekti fizičkog

svijeta zavise od svojeg frameworka tj. od prostora i vremena, onda i

elementi jezika, riječi, zavise od iskaza, a iskazi zavise od resursa

jezika u koji spadaju (vokabulara), odnosno da su idiomi identiteta i

kvantifikacije lokalni ili provincijalni te da se ne mogu nikada

supstituirati (prevesti jedan u drugi) bez ostatka. Lokalni ili

provincijalni idomi identiteta na kojima počivaju različiti jezici sa

svojim vokabularima i svojim mogućnostima konstruiranja tipskih

struktura rezultat su različite referencije singularnih termina i

različitog vjerovanja u vrstu entiteta kojoj se pripisuje egizstencija

(različite ontologije), mada ekstra-lingvistički stimulansi mogu biti

identični. Stoga Quine zaključuje:

"Kada poredimo teorije, učenja, stanovišta, i kulture po os-

novu toga za koje vrste objekata tvrde da postoje, onda ih

poredimo u odnosu koji sam ima smisla jedino provincijalno.

To ima smisla samo do te mjere do koje naši napori da

Page 77: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

154 155

prevedemo naše vlastite/udomaćene idiome identiteta i kvan-

tifikacije donose ohrabrenje u pravcu postizanja jednostavne i

prirodno-izgledajuće korespondencije."15

Centralno ontološko pitanje empirističke teorije koja pos-

jeduje u sebi analitičku hipotezu jeste: kojim se entitetima unutar

jedne teorije priznaje egzistencija, odnosno na koje entitete re-

feriraju singularni i generalni termini te teorije. Pitanje refer-

encije generalnih termina i polu-entiteta (brojevi, klase, svojstva,

jednorozi, homerski bogovi) koje - po Quineu - treba uključiti u

sebe jedna teorija ili jedna konceptualna shema, unutar koje

tvrdnje μ takvim entitetima imaju smisla,16

dovedeno je u zavis-

nost od prevoĎenja, ne pojedinačne rečenice ili iskaza, nego

čitave teorije u termine druge teorije, odnosnu u termine para-

fraze ordinarnog jezika ili kanonske notacije znanstvenog jezika

koja simplificira daru teoriju i izbacuje iz igre i polu-entietete i

generalne izraze.

(Relativni empirizam). Pitanje μ tome kako su mogući naši

ontološki pojmovi Quine je vezao za pitanje koliko doseţe naša

kvantifikaciona forma govora, odnosno na koje entitete se pro-

teţe egzistencijalni kvantifikator ako ti entiteti trebaju biti vri-

jednosti varijable koja je vezana kvantifikatorom. Za Quinea

15 Cf. Quine, W. V. O. Speaking of Objects, In: Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays. Columbia Univ. Press, New York. p.6.

16 U eseju pod naslovom On What There Is Quine govori μ dopuštenoj upo-trebi različitih konceptualnih shema ili različitom ontološkom obavezi-vanju, u tom smislu daje izbor ontologije izbor konceptualne sheme u kojoj jedna vrsta entiteta ima epistemološki prioritet. Sa stanovišta fenomenal-ističke konceptualne sheme ontologije fizičkih objekata i matematičkih objekata su čisti mitovi jer počivaju na ontologiji teorije skupova. Cf. Quine, W. v. O. (1961a): Frotn a Logical Point ofView. In: W. v. O. Quinc, From a logical Point of View, Harper, New York. p. 19.

"biti" znači biti vrijednost varijable u jednom stavu ili u jednom

otvorenom iskazu (onom koji posjeduje varijablu).

Shvatanje da je varijabla, i to objektno veziva varijabla,

suština ontološkog idioma i suština referencijalnog idioma,17

pa

prema tome ujedno i suština objektne interpretacije kvantifika-

tora kojom se ontologija stavlja u područje vezane varijable, ili

područje logičke općenitosti, kako se Frege izraţavao (cf. Frege,

Gottlob: Schriften zur Logik und Sprachphilosophie, S. 117),

ukazuje na zadrţavanje jedne vrste "mekog" pozitivizma i veri-

fikacione teorije koja se poziva uvijek na iskaze motrenja (kamen

temeljac teorije) i na čulnu datost referencije koja je prevodiva

u teorijske stavove.

"Quineovo shvatanje ontologije moţe se sagledati kao pro-dukt dvije ključne ideje, ideje koje su izaţene u dva njegova dobro poznata slogana: "biti je biti vrijednost varijable" i "Nema entiteta bez identiteta"... Prvi slogan uvodi Quineov kriterij ontološkog obavezivanja, jedan test μ kojoj vrsti en-titeta jedna teorija tvrdi da postoje; drugi uvodi njegove stan-darde ontološke dopustivosti - samo oni entiteti će biti tole-rirani za koje mogu biti pribavljeni adekvatni kriteriji iden-titeta."

18

Ovo vezivanje ontologije uz varijablu ili uz predikativni

(nezasićeni ili otvoreni) dio iskaza značilo je istovremeno eli-

miniranje singularnih termina (imena) i na taj način izbjegavanje

svih problema koji su vezani za singularnu predikaciju. Mogli

bismo reći: eliminiranje semantičke bifurkacije (dvosmislene

17 Cf. Quine, W. v. O. (1994): The Ways of Paradox and Other Essays.

Harvard Univ. Press. Cambridge, Massachusetts, London, England. p. 272

18 Cf. Haack, S. (1978): Philosophv of Logics. Cambridge Univ. Press, Cam-bridge. p. 43

Page 78: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

156 157

upotrebe istih termina) koja dovodi do nedokučivosti referencije:

činjenice da se neki termini upotrebljavaju na dvostruki način, jednom

kao konkretni generalni termini, drugi put kao apstraktni singularni

termini (cf. Quine, OR, p. 38). Eliminiranje singu-larnih termina i

njihovo zamjenjivanje konačnim opisima koji se onda mogu

eliminirati kvantifikacijom varijabli osigurava objektna interpretacija

varijable za razliku od supstitutivne interpretacije varijable, kojoj se

Quine sasvim okrenuo u njegovoj Filozofiji logike.

Pitanje μ tome koja forma diskursa za svoje objekte moţe

upotrebljavati univerzalije (generalne termine), a koja opet par-

tikularije (singularne termine), treba prema Quine riješiti jednim

kriterijem kojim bi se u suštini omogućilo prevoĎenje znanstvenih

iskaza u izmjenjeni znanstveni idiom ili u parafrazu ordinarnog jezika

bez gubljenja sadrţaja.

"Neki kriterij u ovu svrhu, neki standard ontološkog obave-

zivanja, neophodan je ako ikada hoćemo da smisleno kaţemo

da jedna data teorija zavisi od ili je u vezi sa usvajanjem

takvih i takvih objekata. Ranije smo vidjeli da se takav kriterij

ne moţe naći niti u singularnim terminima datog diskursa,

niti u namjenskim imenima, nego prije u kvantifikaciji."19

Treba na ovom mjestu podsjetiti daje Carnap takoĎe pitanje

egzistencije vezao uz varijablu, odnosno uz egzistenciju klasa i

svojstava koji mogu biti vrijednosti varijable, ali nije smatrao da je za

ontologiju jedne teorije ili jednog jezika (znanstvenog ili

svakodnevnog) ključna referencijalna kvantifikacija, kao što je to

mislio Quine (OR, p. 66). Carnap je pitanje μ vrsti entiteta i

njihovoj egzistenciji odredio potpuno zavisnim od lingvističkog

frameworka (the construction of a linguistic framework for the new

entities), razdvajajući na taj način lingvistički framework od faktičkog

frameworka, te interna pitanja framevvorka od ontoloških ili

filozofskih koja su eksterna i vanlingvistička, pa prema tome

besmislena. Carnap je stoga govorio μ egizistenciji lingvističkih

entiteta i μ tome koji lingvistički entiteti čine teoriju istinitom (cf.

Carnap, M&N, p. 210). Prihvatanje bilo kojih novih entiteta u diskurs

znači za Carnapa konstrukciju novog lingvističkog framworka, tj.

uvoĎenje varijabli novog tipa. Kada Carnap kaţe da su "novi entiteti

vrijednosti ovih varijabli" (cf. Carnap, M&N , p. 213), onda to znači

da su novi lingvistički entiteti (novi termini za klase i svojstva)

vrijednosti novih lingvističkih varijabli od kojih je konstruiran novi

lingvistički frame-work.

Quine, koji smatra daje istina rezultanta dvije komponente,

gramatike i logike (cf. Quine, PhL, p. 1), odbacuje ovu potpunu

zavisnost bitka od jezika. Štaviše, on tu istinitost ne pripisuje više

iskazima nego izgovaranjima iskaza koja su uvjetovana realnošću

(prostorno-vremenskom, historijskom, psihološkom) situacije u kojoj

se iskaz izgovara (cf. Ibid., p. 10-11). Navodeći sadrţaj svog kriterija

ontološkog obavezivanja ili opredjeljivanja (ontological commitment),

koji je primjenjiv prije svega na dis-kurse, a ne na ljude, što znači na

teorije i prevoĎenje teorijskih idioma u druge teorijske idiome, Quine

kaţe:

"... entiteti date vrste su prihvaćeni od teorije ako i samo ako

neki od njih moraju biti uvršteni meĎu vrijednosti varijabli

da bi tvrdnje koje teorija afirmira bile istinite. "20

19 Cf. Quine, W. v. O. (1961a): From a Logical Point of View. In: W. v. O.

Quine, From a logical Point of View, Harper, New York., p. 102 20 Cf. Quine, W. v. O. (1961a): From a Logical Point ofView. In: W. v. O.

Quine, From a logical Point of View, Harper, New York., p. 103

Page 79: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

158 159

"Ja ne sugeriram zavisnost bitka od jezika. Ono stoje važno nije ontološko stanje stvari, nego ontološka obavezivanje dis-kursa. Ono što postoji ne zavisi generalno od nečije upotrebe jezika, nego od toga za šta neko kaže da postoji. "

Quineovo odbacivanje lingvističke teorije logičke istine zna-

čilo je odbacivanje apsolutizma lingvističkog frameworka kojim

se vrši podjela na znastvena (interna za lingvistički framework)

i ontološka / filozofska (eksterna) pitanja (cf. Carnap, M&N), a

time ujedno diskriminira status objekta u znanosti. Objekti koji

pripadaju znanstvenom jeziku, jeziku stvari i iskaza motrenja, tj.

iskaza čija se istinitost moţe empirijski verificirati poredeći se

sa činjenicama koje opisuju, čine nesumnjivu ontologiju jedne

znanstvene teorije: stvari, klase, i svojstva se pokrivaju vlastitim

imenima, generalnim terminima i predikatima i čine entitete na

koje ovi izrazi referiraju. Unutar lingvističkog frameworka ne

postoje drugi entiteti, a mentalistička semantika ne poznaje druge

izraze.

Quine se najprije izjasnio za naturalistički pristup jeziku i

bihejviorističko shvatanje značenja riječi i iskaza, a protiv men-

talističke semnatike po kojoj su značenja riječi identična idejama

uma ili čak Platonovim idejama, odnosno shvatanju da u jeziku

i u duhu postoje definirana i fiksirana značenja (propozicije) koja

dozvoljavaju identitet sinonimije i na njoj utemeljenu teoriju

istine kao ponovnog prepoznavanja (Fregeovi "Wiedererken-

nungsurteile") jednog te istog konceptualnog sadrţaja (misli,

proposition). U svom eseju Ontological Relativity, Quine je na

temelju relativističke teorije kvantne fizike, odnosno fizikali-

stičke teorije neodreĎenosti distribucije materijalnih objekata u

21 Cf. Quine, W. v. O. (1961a): From a Logical Point of View. In: W. v. O. Quine, From a logical Point of View, Harper, New York., p. 103

prostoru i vremenu, pripisao takvu neodreĎenost i samom jeziku,

lingvističkom koordinatnom sistemu, odnosno neodreĎenost re-

ferencije ili ekstenzije (stvari na koje referiraju izrazi ostenzivne

definicije), a s druge strane i neodreĎenost značenja ili intenzije

(lingvističke i konceptualne vrste datosti stvari), čime je, indi-

rektno, utvrdio da se μ značenju riječi i iskaza, te μ njihovoj

istinosnoj vrijednosti, ne moţe govoriti u apsolutnom smislu,

nego samo u relativnom smislu ili zavisno od aparata indivi-

duacije kojim raspolaţe odreĎeni jezik. Budući da su kod ra-

zličitih jezika različiti aparati individuacije (kvantifikatori, pre-

dikatori, operatori, konjukcije, pluralni oblici, singularni člano-

vi), nemoguć je i radikalni prevod iskaza jednog jezika u iskaze

drugog jezika. IzmeĎu različitih ligvističkih frameworka moţe

posredovati jedna (od mnogih) analitičkih hipoteza ili hipoteza

prevoĎenja čiji izbor je slučajan.

Ontologija jedne teorije je prema Quineu dvostruko rela-

tivna: prvo ona u potpunosti zavisi od kritičkog i analitičkog

idioma teorije unutar koje se govori μ odreĎenim objektima,

odnosno priznavanje egzistencije entiteta ili objekata date teorije

zavisi od rekurzivne strukture mišljenja i jezika ili od logičkih i

gramatičkih kategorija jezika kojeg upotrebljava data teorija za

individualizaciju (identifikaciju, objektivizaciju, referiranje na)

prostorno-vremenski distribuiranih ili integralnih (homogenih)

partikula ili fizičkih mnogostrukosti. S druge strane, sama teorija

μ kojoj se govori ili objekt-teorija je relativna ili zavisna od

background teorije (meta-teorije), odnosno od teorije u kojoj se

govori μ objekt-teoriji, u kojoj se interpretira objekt-teorija ili u

čijim se iskazima parafraziraju iskazi objekt-teorije. U tom smi-

slu Quine govori μ dvostrukoj relativnosti ontologije. To je ho-

lističko stanovište po kojem su ontologija, logika i jezik re-

zonantni - meĎusobno zavisni i relativni. S druge strane, ho-

listički pristup se zalaţe za totalitet znanja koje uključuje različite

Page 80: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

160

stupnjeve spoznaje, od iskaza motrenja ("jezika stvari" u Car-

napovoj terminologiji), preko znanstvene kanonske notacije, do

filozofskog diskursa koji uključuje u sebe kao smislen govor μ

stvarima, njihovim kvalitetima, svojstvima, klasama, brojevima,

protonima, neutronima, kvantima svjetlosti, i homerskim bogo-

vima, i tako drţi entitete i polu-entitete pod kontrolom egzisten-

cijalnog kvantifikatora: istinosna vrijednost otvorenih iskaza seţe

dotle dokle seţe egzistencijalni kvantifikator ili dokle seţu ve-

zane varijable. Univerzalna kavntifikatorska forma govora me-

Ďutim traţi parafrazu, traţi takvu metateoriju koja posjeduje

takav aparat individualizacije kojim se iz igre mogu izbaciti

poluentiteti.

Problem koji se tako formuliranom holističkom relativizmu

moţe nametnuti jeste sljedeći: ne sadrţi li holizam sam u sebi

reductio ad absurdum? Koji je posljednji jezik na koji se treba

reducirati ili parafrazirati jedna teorija, ako ostenzivna definicija

koja počiva na iskazima motrenja ne moţe dovesti do radikalne

interpretacije (radikalnog prevoda, dokučivosti referencije)?

Quine je pokušao pronaći izraz izvan logike, u psihogenezi i

ontogenezi referencije. To je istovremeno zahtijevalo napuštanje

apsolutizma kvantifikacijske interpretacije varijable i okretanje

ka njenoj supstitutivnoj interpertaciji kao onoj koja je lakša i

koja izbjegava ontološke ekscese vezane za teoriju skupova.22

Zbog problema generalnih termina i univerzalne kvantifikacije,

kojoj ne podljeţu sve gramatičke, a niti sve logičke strukture i

konstrukcije, Quine je u kasnijim djelima napustio ideju μ iden-

titetu teorije skupova i obične predikativne logike.

22 Cf. Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York.

p. 55

23 U Filozofiji logike Quine napušta ideju da se logika treba temeljiti na teoriji

skupova Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prcntice-Hall, New

York. p. 64

161

"Sličnost-u-L" na kojoj semantička ontologija temelji zado-

voljavajuću, a to znači formalnu, teoriju značenja i teoriju istine,

a koju Carnap i Quine imenuju kao L-ekvivalenciju, jeste u stvari

sličnost do koje se dolazi podešavanjem značenja ili pravilima

transformacije varijabli u konstante: kako da varijable liče što

više na konstante, odnosno kako da generalni termini naliče na

singularne, i obratno kad je to potrebno, bez opsanosti po istinu.

Podešavanje referencije je druga stvar, drugi stupanj holizma

koji se sprovodi kvantificiranjem iskaza. No za Carnapovog uče-

nika W. V. O. Quinea ne postoji više rascjepljenost jezika na

neki koji je bliţi čulnim datostima (protokolarni stavovi) i neki

potpuno čisti; postoji po Quineu totalitet znanja pa prema tome

i lingvistički totalitet: postoji ontogeneza značenja riječi koje

svoju stimulaciju ima i izvan jezika i u jeziku. Stoga u tom

totalitetu jezika nema izbora jezika nego izbora modela upotrebe

riječi koji odgovaraju jezičkom ponašanju unutar jedne upotrebe

jezika (unutar jedne holističke igre), svakodnevne ili znanstvene.

Tako su se sve jezičke igre pokazale kao holističke. Samo

se unutar jedne holističke igre moţe provesti podešavanje zna-

čenja transformiranjem varijabli u konstante, i samo se unutar

jedne holističke igre moţe provesti podešavanje referencije tj.

odrediti koliki je opseg izvršene transformacije: dokle doseţe

"vezanje" logičke općenitosti (variable) objektima koji je zado-

voljavaju ili ispunjavaju (Frege): kakav je logički status eniteta

na koji se riječ odnosi. Quineova je zasluga da se došlo do uvida

kako se ne moţe ontologija odbaciti, na čemu je insistirao Car-

nap, nego da je treba podrediti jeziku teorije, učiniti je ekono-

mičnom, zavisnom i relativnom u odnosu na teoriju u kojoj se

postavlja ontološko pitanje "šta jest": jest sve ono što jezik te

teorije moţe u kvantificiranoj formi govora označiti (imenovati)

ili opisati (predicirati čemu). Carnap je namjeravao da ono "što

jest" ostavi izvan lingvističkog frameworka kao izvanjsko pitanje

Page 81: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

162 163

o cjelini, pa prema tome metafizičko i besmisleno pitanje, ili

jedna ne-lingvistička stvar po sebi.

(Apsolutni empirizam). Ako se za Quine moţe reći da je

svojim doktrinama μ neodreĎenosti prevoĎenja kritičkih i ana-

litičkih idioma, ili logičkih i gramatičkih kategorija i konstrukcija

jednog jezika u idiom identiteta i kvantifikacije drugog jezika, i

nedokučivosti referencije, nedokučivosti ekstenzije i intenzije,

drugim riječima μ relativnosti i znaka i označenog, dosegao jedan

tip holističkog koncepta kojeg bi mogli imenovati relativnim

empirizmom zbog krajnje redukcije na psihogenezu i ontogenezu

znaka i označenog (stimuslus meaning), te zbog zadrţavanja poj-

ma referencije a time i ostalih ekstenzivnih termina kao vaţnih

za jednu teoriju, za Donalda Davidsona bi mogli reći da je do-

segao drugi tip holističkog koncepta filozofije logike: radikalni

empirizam koji potpuno izbacuje iz igre svaku ekstenziju i pro-

glašava referenciju irelevantnom za zadovoljavajuću teoriju isti-

ne prirodnih jezika, veţući pri tome ovu isključivo za zado-

voljavajuću teoriju značenja.

Šta u odnosu na ontologiju znači ovaj stav? Da li je moguća tvrdnja da Davidson na neki način obnavlja Carnapovu tvrdnju daje izbor jezika izbor svijeta? Čini se daje Davidson filozofiju

učinio potpuno semantičkom teorijom istine koja mora u svakom slučaju prethoditi teoriji značenja. Drugim riječima, uvjeti istini-tosti rečenica jednog jezika ne zavise od značenja riječi niti od značenja rečenica tog jezika, nego prije svega od njihovih uvjeta istinitosti koje čini struktura (logička i gramatička) samih re-čenica. U tom smislu ontologije uopšte i nema u Davidsonovom

polju razmatranja, odnosno apsolutna empirijska teorija istine je ravnodušna za ontološki status ekstra-lingvističkih entiteta. Vra-ćajući u filozofsko istraţivanje jezika ponovo značenje, inzisti-rajući na tome da je teorija istine za neki prirodni jezik upravo teorija značenja za taj jezik, a ova opet teorija razumijevanja ili

interpretacije, Davidson je ova istraţivanja oslobodio lakoće for-malizacije: sa značenjem se u istraţivanje vraćaju svi dosta op-skurni intenzionalni pojmovi, kao što su smisao (sense), kono-

tacija, prijevod, interpretacija, i si.

Radikalni empirizam, u ovom slučaju radikalni lingvistički empirizam, kao jedna vrsta "epistemološkog bihejviorizma" (Rorty) u potrazi je za apsolutnom empirijskom teorijom istine, takvom teorijom koja više ne zavisi od referencije, tj. od bilo koje vrste opisa svijeta, simboličke ili parohijalne, te traţi da

jezik kao empirijski resurs govornog ponašanja sadrţi sam u sebi sve uvjete istinitosti rečenica koje upootrebljava. Drugim rije-čima, jezik više nije slika svijeta nego sam svijet na koji se svodi pitanje evidencije kao zadovoljavajućeg opisa rekurzivne (po-novljene) semantičke strukture. Za tu vrstu izvjesnosti više nije vaţno na šta se termini tog jezika ili same rečenice tog jezika

odnose, jer je taj odnos kroz upotrebu jezika ili izgovaranje rečenica (the utterance ofsentences ) neupitan. Ontologija jednog jezika ne samo da nije relativna od resursa (aparata individuacije i objektivacije) jezika, nego uošte više nije vaţna niti kritična za pojam evidencije kao rekurzije. Davidson je više od svega radio na primjeni Tarskijeve rekurzivne definicije ili sematičkog kon-

cepta istine na prirodne jezike, svjestan svih ograničenja na koje je ukazao sam Tarski (cf. Tarski, SLM, p. 164).

Donald Davidson se u svim svojim radovima orijentirao na probleme filozofije jezika koje je postavio W. V. O. Ouine. Pri tome Davidson kritički odbacuje Quineovu argumentaciju za odreĎenu ili djelomičnu vrstu relativiteta, odnosno vrstu rela-tiviteta koja se moţe izvesti iz treće dogme empirizma: dualizma

konceptualne sheme i sadrţaja/realiteta. Na temelju odbacivanja ovog dualizma Davidson odbacuje Quineovu argumentaciju μ ontološkom relativitetu, a zatim i njegovu doktrinu μ konceptu-alnom relativitetu.

Page 82: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

164 165

U Quineovoj argumentaciji za ontološki relativitet odluču-

juću ulogu ima pojam referencije i stimulirajućih značenja (ek-

stra-lingvističkih stimulacija), koje Davidson odbacuje tvrdeći

da oni ne doprinose ništa evidenciji. Jedino što moţe dati zado-

voljavajuću empirijsku evidenciju jeste apsolutna (empirijska)

teorija istine koja pokazuje da je istina rečenica apsolutno rela-

tivna ili odvisna od jezika i njegove semantičke strukture, od

jezičkog ponašanja učesnika komunikacije, od uvjeta istinitosti

koje rečenicama zadaje njihova semantička struktura i od uvjeta

istinitosti koje učesnicima komunikacije zadaje njihova pros-

torno-vremenska egzistencija, te je kao takva, teorija istine pri-

mjenjiva na svaku moguću ontologiju.

Zadrţavanjem pojma referencije u filozofiji jezika i zadrţa-vanje dualizma konceptualne sheme i realiteta, istina postaje ovisna od konceptualne sheme ili od logičkih kategorija i gra-matičkih konstrukcija, a relativnost prevoĎenja i interpretacije

upućuje da je moguće naći neki bolji (povlašteni) opis svijeta unutar neke bolje konceptualne sheme ili povlaštene epistemolo-gije. Davidson smatra da je potrebno odbaciti taj dualizam, a prije svega je potrebno odbaciti pojam referencije iz empirijske teorije jezika, i onda načiniti apsolutno primjenljivu empirijsku (usmjerenu na semantiku prirodnih jezika) teoriju istine (jednu

vrstu Tarskijeve rekurzivne definicije ili Σ Konvencije), primjen-ljivu za svaku moguću ontologiju. Istina rečenica je apsolutno zavisna od jezika, od njegove semantičke strukture, i nikakva ontologija to ne moţe dovesti u pitanje, pa ni ontologija gene-ralnih termina.

Empirijska teorija apsolutne istine koju traţi Davidson je

teorija koja istinu uzima kao svojstvo strukture ili kao sintaksičko svojstvo jezika, jer je "prevoĎenje čisto sintaksički posao, a ne semantički" (cf. Davidson, IT&Ip. 221), a pitanje referencije ne spada u sintaksu. Sagledavajući tzv. paradoks referencije koji

leţi u činjenici da poznati pristupi teoriji značenja, prije svega

metod konstrukcije od jednostavnih elemenata ka stvaranju cje-

line (tzv. the building-block method) ne moţe dati nelingvističku

karakterizaciju referencije, a niti holistički metod, koji polazi od

čitavih rečenica nije u stanju navesti značenje pojedinih njenih

dijelova, Davidson se u tekstu Reality Without Reference odlučio

za jednu vrstu holističkog pristupa koji dokazuje "da mi moramo

odbaciti pojam referencije kao temeljni za neku empirijsku teo-

riju jezika"

Zadatak jedne empirijske teorije istine, koju Davidson zove

još i apsolutnom teorijom istine (cf. Davidson, IT&I, 219), ne

treba nam da za prirodni jezik kaţe šta je istina generalno, nego

da pokaţe kako istina svake rečenice pojedinačnog jezika zavisi

od njene strukture i konstituenata, a takva teorija nema onda

potrebe da objašnjava ili analizira pojam referencije. Dilema, da

li nam treba koncept referencije ili ne, za utvrĎivanje istine jedne

individualne rečenice na bazi njene semantičke strukture, moţe

se otkloniti, smatra Davidson, uvoĎenjem distinkcije izmeĎu

objašnjenja unutar teorije (explanation within the theorv) i

objašnjenja teorije (explanation of the theorv):

"Unutar teorije su uvjeti istine jedne rečenice navedeni naba-civanjem posrulirane strukture i semantičkih pojmova kao što su satisfakcija ili referencija. MeĎutim, kad se doĎe do inter-pretiranja teorije kao jedne cjeline, onda je pojam istine, pri-mjenjen na zatvorene rečenice, ono što mora biti povezano sa ljudskim ciljevima i aktivnostima."

25

24 Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries into Truth andlnterpretation. Clarendon Press, Oxford., p. 221

25 Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries into Truth andlnterpretation. Clarendon Press, Oxford., p. 222

Page 83: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

166 167

Zadatak jedne empirijske teorije istine nije u postuliranju

uvjeta istinitosti rečenica jedne teorije sa unaprijed izabranog i

aksiomatski osiguranog mjesta, nego prikupljanje uvjeta istini-

tosti individualnih tipova upotrebe rečenica u svim njihovim

jezičkim igrama, u "povezivanju poznatih istinosnih uvjeta svake

rečenice sa onim aspektima ("riječima") rečenice koji se ponovo

pojavljuju u drugim rečenicama" (cf. Davidson, IT&M, p. 25).

U tom smislu što Davidsonova empirijska teorija istine ništa ne

postulira, ni strukturu ni referenciju, sadrţi se tvrdnja Rortva da

ovaj pristup nije "ni reduktivan ni ekspanzivan"2 , nego način

tretiranja jezika na način uporeĎivanja kontinegntnih svojstava

prirodnog jezika, prije svega njegove upotrebe i rekurzivnih uloga

rečenica u različitim jezičkim igrama i njihovog obnavljanja kao

jedne komplicirane strukture. U tome bi se moţda sastojao

Davidsonov lingvistički perspektivizam: značenje jedne riječi za-

visi od svih njenih značenja.

Onaj, dakle, ko se obavezuje jednoj empirijskoj strukturalnoj

teoriji istine ili jednoj empirijskoj teoriji značenja, koja je ravno-

dušna spram ontologije, više se ne obavezuje prostorno-vremen-

skim entitetima ili referenciji: sve je sada u tome da iskazi jedne

teorije imaju strukturalnu sinonimiju. Teorija strukturalne sino-

nimije naziva se analitičkom istinom ili logičkom istinom ili

strukturalnom sinonimijom rečenica. Rečenice treba da nalikuju

svojim istinosnim uvjetima, odnosno svojoj ekstenziji ili svim

drugim rečenicama koje imaju istu strukturu ili istu istinosnu

vrijednost jer su one uvjet njihove istinitosti. U tome se sastoji

onaj stupanj holizma ο kojem Davidson govori u tehtu "Truth

and Meaning".

§ 4. Konceptualni relativitet (Quine) i njegova

radikalizacija (Davidson)

Quineov konceptualni relativitet začet je prije svega njego-

vom kritikom analitičkih dihotomija koje su vladale područjem

atomističkog koncepta filozofije logike. Kritiku podjele izmeĎu

analitičkih i sintetičkih istina, odnosno stavova koji su (logički)

istiniti zbog značenja riječi i onih koji su istiniti zbog egzistencije

entiteta na koje se odnose, kao i kritiku redukcionizma, izloţio

je Quine u djelu Two Dogmas of Empiricism. Zahtjev koji je

nastao iz kritike centralnih dogmi (starog) empirizma Quine je

opisao kao naturaliziranje epistemologije čiji je rezultat pre-

tvaranje epistemologije u psihologiju, ili još bolje rečeno u psi-

holingvistiku. U tom smislu su značajni Quineovi radovi Natu-

ralized Epistemology i posebno The Roots of Reference.

No prije svega treba reći da je razloge konceptualnog rela-

tiviteta ili specifičnosti referencijalnog idioma Quine pronašao,

s jedne strane, u nedokučivosti referencije (ekstenzije, označe-

nog) ili u ostenzivnoj impotenciji kod distribuiranih termina (cf.

Quine, OR, p. 40), a s drage strane u nedokučivosti značenja

(intenzije, oznake) koje je relativno od aparata individuacije ob-

jekt-jezika i meta-jezika.

"Naša individuacija termina razdjeljene referencije, u engle-skom, povezana je sa gomilom meĎusobno povezanih čla-nova i konstrukcija: mnoţinskih završetaka, zamjenica, bro-jeva, 'je' identiteta i njegovih adaptacija 'isti' i 'drugi'. To je hrpa meĎusobno povezanih sredstava u kojoj kvantifikacija postaje centralna kada je organizacija simboličke logike na-metnuta."

27

26 Cf. Rorty, R. (1989): Contingency, irony, and solidarity. Cambridge Univ.

Press, Cambridge. p. 9 27 Cf. Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays.

Columbia Univ. Press, New York., p. 32

Page 84: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

168 169

Govoreći o nedokučivosti značenja kao μ plauzibilnom izboru

notacije Quine je konceptualni relativizam prikazao kao mogućnost

alternativnog konstruktivizma, odnosno kao vjerovanje u postojanje

više djelotvornih, mada različitih sistema (analitičkih hipoteza ili

hipoteza prevoĎenja) prevoĎenja objekt-teorije u background-teoriju,

ili različitih stilova podešavanja referen-cije i značenja, te

konsekventno tome zastupao postojanje različitih modela odnosa

prema objektima, ukoliko svi modeli zadovoljavaju iste (logičke)

zakone teorije (cf. Quine, OR, p. 42). Postoje, prema tome, različiti

načini eksplikacije jednog svijeta diskursa i njegovih varijabli kao

alternativne konstrukcije unutar kojih se moţe izvršiti redukcija na

druge varijable.

"Izrazi se saznaju samo uz pomoć njihovih zakona, zakona

teorije povezivanja, tako da bilo koje konstrukcije koje se

pokoravaju ovim zakonima - Godelovi brojevi, na primjer -

su ipsofacto prikladne kao objašnjenja izraza. Brojevi se opet

saznaju jedino kroz njihove zakone, zakone aritmetike, tako

da bilo koje konstrukcije koje se pokoravaju ovim zakonima

- odreĎeni skupovi, na primjer - su prikladni kao objašnjenja

brojeva. Skupovi se opet saznanju jedino kroz njihove zako-

ne, zakone teorije skupova."28

Oslanjajući se na relativnost u pogledu entiteta predikacije,

Quine je uz ideju μ neodredivosti prevoĎenja, nastalu na tezi μ

nedokučivosti referencije, napravio korak ka totalitetu saznanja

unutar kojeg postoje različite vrste spoznaje izraţene u različitim

formama jezika, od (1) iskaza uvjerenja (belief sentences), kojima

obiluje svakodnevni govor, preko (2) iskaza motrenja (ob-servational

sentences) empirijske znanosti, do (3) simboličkih

parafraza i kanonske notacije teorijskih sistema apliciranih u

egzaktnim znanostima, i (4) filozofskih stavova μ onome što jest, kao

različiti stupnjevi istog totaliteta znanja, koji imaju svoju psiho- i

o«to-genezu, od stimulirajućih ekstralingvističkih značenja (stimulus

meaning) do apstrakcija teorijskih znanosti.

Quine je posmatrao jezik kao socijalnu i kulturnu činjenicu (cf.

Quine, W&0, p. 1), i osim fizikalnog pojma kauzaliteta uveo, kao dio

holizma i pragmatizma, socijalni kauzalitet koji potpuno mjenja i

dovodi u pitanje verifikacioni kriterij istinitosti iskaza motrenja.

"Samo u povezanosti sa situacijom ima stav neku isti-nosnu

vrijednost".29

U pojmu situacije prikrivena je Quineova teorija μ

relativizmu konceptualne sheme u metafori centra i periferije, μ tome

kako empirijski input koji dolazi sa periferije jedne teorije

transformira središte (analitičko, logičko) same teorije.

Davidson je i u ovom pitanju radikalizirao Quineovu kritiku

epistemoloških dogmi starog racionalizma, zalaţući se sada za rušenje

i treće dogme: dihotomije izmeĎu konceptualne sheme i sadrţaja. U

tekstu On the Very Idea of a Conceptual Scheme Davidson odbacuje

ideju one vrste konceptualnog relativiteta koja se zasniva na

razlikovanju sheme i sadrţaja, preduvjeta mišljenja i referiranja koji

bi bili dati subjektu intrinsički (kako kaţe Putnam) ili mentalno u

nekoj pre-individuativnoj fazi istine i strukture, s one strane jezika i

mišljenja, ili ideju μ postojanju inkomenzurabilnih i različitih

konceptualnih shema kao različitih evidencija i onda različitih opisa

svijeta. Mi, jednostavno, smatra Davidson, nemamo racionalnog

načina da dadnemo solidno značenje takvoj ideji konceptualnog

relativizma kakvu zagovara

28 Cf. Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays.

Columbia Univ. Press, New York. p. 44

29 Cf. Quine, W. v. O. (1976): Die JVurzeln der Referenz. Suhrkamp, Frank-

furt/M (Quine, The Roots of Reference. Open Court Publishing Co., La

Salle, Illinois. S. 94

Page 85: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

170 171

Quine koja bi se temeljila na ideji različitih konceptualnih shema i

različitih idioma identiteta i kvantifikacije: mi ne moţemo prosuditi da

li su vjerovanja drugoga radikalno različita od naših. No to opet ne

znači da konceptalne sheme nisu relativne na jedan drugi način, na

način objektivnog relativiteta, koji nastaje zbog zavisnosti strukture

rečenica od strukture jezika, a ne od različitosti elemenata koje

posjeduju različiti jezici ili koje upotrebljavaju različiti govornici istog

jezika. Relativizam Quineovog tipa dolazi upravo od zadrţavanja

referencije, ili od, u krajnjem slučaju, različitog psiholongvističkog i

ontogenetskog porijekla izraza i jezičkog ponašanja, što vodi u

kulturni i civilizacijski relativitet. Davidson smatra da jedino što se

mora postulirati u govornoj situaciji jeste princip tolerancije (charity)

sa kojim treba ući u razgovor sa drugim, a to znači prihvatati njegova

uvjerenja kao istinita sve dok se njegovo ponašanje slaţe sa njima.

Davanjem maksimuma smisla riječima drugog mi povećavamo

mogućnosti sporazuma. To znači radikalno interpretirati drugog sa

maksimalnim pridavanjem smisla. U eseju The Radical

Interpretations Davidson je izloţio princip tolerancije (charitv) ili

radikalne interpretacije koja postulira odnos ili drţanje u

komunikaciji sa drugim: "smatrati daje rečenica istinita" (holding

sentence to be true, cf. Davidson, IT&I, p. 135) sa kojim se treba

ulaziti u diskurs sa drugim, koje je kao uvjerenje primjenjivo na sve

rečenice.

Mogućnost jedne empirijske teorije istine i njene aplikacije

nalazi Davidson u Tarskijevoj Konvenciji Σ ili u njegovoj se-

mantičkoj karakterizaciji predikata "istinito" za formalizirane je-

30 Cf. Davidson, D: On the Very Idea ofa Conceptual Scheme In: Rajchman, J. & West, C. (1985): Post-Analytic Philosophy. Columbia Univ. Press, New York. p. 142

zike31

, s tim što ovu metodu Davidson ţeli primjeniti na prirodne

jezike. Pri tome Davidson korigira ovaj postupak traţeći mogućnost

da njegov princip interpretacije prethodi razumijevanju kao princip

istine.

"U Tarskijevom radu T-rečenice se uzimaju kao istinite zato

što se desna strana bikondicionala uzima kao prijevod isti-

nosnih uvjeta rečenice za koju su navedeni. Ali mi ne moţemo

prihvatiti unaprijed da korektan prijevod moţe biti shvaćen

bez prethodnog zauzimanja stanovišta radikalne interpreta-

cije; u empirijskoj aplikaciji mi moramo napustiti to pret-

postavljanje. Ono što ja predlaţem je da treba promjeniti

pravac opravdavanja: uvrštavanjem prijevoda Tarski je bio

sposoban da definira istinu; ideja koja se predlaţe sada jeste

da treba uzeti istinu kao osnovni pojam i izvesti jedno objaš-

njenje prevoĎenja ili interpretiranja. Očigledne su prednosti

sa stanovišta radikalne interpretacije. Istina je pojedinačno

svojstvo koje se pripisuje, ili se pogrešno pripisuje, izgo-

varanjima, zato što svako izgovaranje ima svoju interpre-

taciju; i istinu je prikladnije povezati sa sasvim jednostavnim

drţanjima govornika."32

Razlozi zbog kojih je Rorty označio Davidsonovu teoriju jezika,

teoriju istine i teoriju značenja kao epistemološki bihej-

viorizam33

leţe upravo u Davidsonovom pojmu

interpretacije

31 Tarski je cijelo jedno poglavlje svoga rada posvetio dokazivanju da se u prirodnim jezicima ne moţe izvršiti karaktcrizacija istinosnog predikata zbog univerzalnosti i bogatstva prirodnog jezika. Cf. Tarski, A. (1956):

Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ. Press, London, pp. 153-165 Cf. Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries into Tntth and Interpretation. Clarendon Press, Oxford., p. 134

Cf. Rorty, R. (1990): Filozofija i ogledalo prirode. Veselin Masleša, Sara-jevo. Str. 256 (R. Rorty: Philosophy and the Mirror oj Nature. Princeton University Press, 1980.)

32

13

-i

Page 86: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

172 173

koji teoriju istine uzima kao teoriju razumijevanja značenja is-kaza drugog govornika primjenom principa širokogrudnosti ili tolerancije koji pretpostavlja da govornik ima namjeru iskazati istinitu rečenicu.

Za Davidsonovo epistemološko stanovište presudno je ipak njegovo inzistiranje na tome da je teorija istine jednog prirodnog jezika teorija značenja za taj jezik, a teorija značenja, onakvu kakvu je on ţelio kao mehaničku proceduru, jeste Tarskijeva teorija istine ili (T) konvencija. Teorija značenja je za Davidsona teorija razumijevanja jer se u razumijevanju jezika krije njegov misterij: naša sposobnost da ograničene resurse jezika kombini-ramo na neograničen način i da razumijevamo upravo taj neo-graničeni broj rečenica koje smo u stanju producirati. Kako je to moguće? To za Davidsona znači prije svega da su značenja rečenica ovisna od njihove strukture i od riječi koje su njihovi dijelovi, a teorija značenja samo treba "opisati kako su značenja rečenica ovisna od značenja riječi" (cf. Davidson, T&M ). Me-Ďutim, ono stoje bitno leţi u činjenici da iako značenja rečenica zavise od značenja riječi koje ulaze u njih, to ne znači da su značenja rečenica izgraĎena od značenja riječi. Ovu činjenicu eksplicira Davidson u prvom dijelu eseja Truth and Meaning. Ovo implicira holističko shvatanje jezičkih značenja: struktura rečenica zavisi od značenja riječi koje sadrţi, ali ne moţemo znati značenje nijednog dijela ove strukture ako ne razumijemo značenje svake rečenice u kojoj se taj dio pojavljuje

34. Ovu vrstu

razumijevanja prema Davidsonu moţe osigurati jedino rekurziv-na definicija, ili ponavljanje strukture rečenice čime se struktura multiplicira i njeni se dijelovi povezuju bikondicionalom ("ako i samo ako"). Ovo je unutarnje koreliranje (intra-korelacija) kao samo-osvješćivanje strukture μ samoj sebi (izraz "self-con-

scious" u vezi sa ovom temom uvodi Richard L. Kirkham u knjizi Theories of Truth. A Critical Introduction. MIT Press, London, 1997, p. 242) a što bi se moglo prihvatiti kao "samo-označavanje označenog" (Aristoteles je govorio "o poopćavanju općeg", vidi I dio rada), gdje je označeno "znak" ili "ime rečenice" (jednako Tarski u Logic, Semantics, Metamatematics, posebno u tekstu The Concept of Truth in Formalized Languages), ili lijeva strana kao objekt-rečenica (objekt-jezik), odnosno rečenica označena navodnim znacima, a desna strana bikondicionala ista ta rečenica bez navodnih znakova obogaćena predikatom "istinit" koja u stvari čini prevod imena rečenice u metajeziku. To je formulacija Tarskijeve teorije istine, odnosno generalna shema istinitih re-čenica ili Konvencija I:

(I) R je istinita ako i samo ako p.

U ovoj formulaciji ili konvenciji, kada se primjeni na pri-rodne jezike, holistički i strukturalistički pristup značenju dolaze u poseban odnos.

"Davidsonovo aktualno shvatanje onoga što jedna teorija zna-čenja u njegovom stilu obezbjeĎuje s obzirom na značenja individualnih riječi uključuje delikatno balansiranje napetosti semantičkog holizma i semantičkog kompozicionalizma. Ovo zadnje stanovište smatra, grubo rečeno, da je značenje svake rečenice funkcija značenja njenih dijelova. Semantički holi-zam, koji se uobičajeno smatra kao suprotstavljen seman-tičkom kompozicionalizmu, drţi, sasvim grubo rečeno, da jedino cijele rečenice imaju značenja. Premda je Davidson eksplicitno prihvatio semantički holizam, njegovo shvataje je u stvari jedan pokušaj da se pomire te dvije pozicije. Re-čenice, a ne riječi, su nezavisno značenjske."

35

34 Cf. Davidson, D. Truth and Meaning. In: Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries

into Truth and Interpretation. Clarendon Press, Oxford„ p. 60

35 Cf. Kirkham, R. L. (1997): Theories of Truth. A Critical Introduction. A

Bredford Book, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, Eng-land., p. 242

Page 87: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

174 175

Ovo balansiranje holističkog i kompozicijskog principa u teoriji značenja, pa onda i u teoriji istine, omogućava Davidsonu da ustanovi kako značenje rečenica ne daju nikakvi aksiomi ili definicije značenja pojedinih riječi, nego da teoremi ili I-rečenice daju istinosne uvjete (značenja) svih rečenica koje imaju istu (logičku) strukturu. Odgovarajući na primjedbe koje su stavili Lemmon, Castaneda, Chisholm, Martin, Cargile i Hedman na neke ideje iznesene u tretiranju logičke forme rečenica koje izra-ţavaju radnje/činjenja (The Logical Form ofAction Sentences) Davidson je u tekstu Criticizm, Comment, and Defence nedvo-smisleno izrazio jednu misao koja je razbacana po mnogim nje-govim drugim spisima: misao μ mehaničkom prevoĎenu objekt--jezika u meta-jezik, ili otvorenih rečenica u zatvorene, ili jednih logičkih struktura u njihove strukturalne dvojnike.

"Ja sanjam μ jednoj teoriji koja pravi prijelaz od ordinarnog idioma ka kanonskoj notaciji čisto mehanički, i kanonskoj notaciji dovoljno bogatoj da uhvati, na svoj dosadan i eks-plicitan način, svaku razliku i vezu pravovaljano uvaţavajući posao teorije značenja."

36

§ 5. Pragmatiĉki koncept strogog holizma:

kontingencija (Rorty) i internalistiĉki koncept

pragmatizma (Putnam)

Zbog holistčkog pristupa problemima društva, svijeta i je-

zika, te zbog višestrukog nastavljanja na neke temeljne ideje

Quinea i Davidsona, smatramo da je opravdano u ovom dijelu

rada govoriti μ pragmatičkom konceptu holizma Richarda

36 Cf. Davidson, D. (1980): Essays on Actions and Events. Clarendon Press.

Oxford. p. 123

Rortva, iz kojeg je izvedena teorija μ kontingenciji jezika, kontin-

genciji sopstva i kontingenciji društva kao osnova za jednu "post-

metafizičku kulturu" koja je ujedno ili zbog toga postreligijska.

S druge strane, Richard Rorty je u više navrata navodio sličnost

svoje filozofske koncepcije sa onom koju zastupa Hilary Put-

nam37

, premda je ovaj svrstan prije svega u nastavljače Chom-

skog zajedno sa Fodorom i drugim transformativnnim grama-

tičarima. Za Putnama je odlučujuća tematika filozofije jezika, no

filozofski je interesantnija ontološka i epistemološka pozicija do

koje je došao baveći se jezikom.

(Epistemološki bihejviorizam). Na čemu se temelji saznanje

da saznanje nema temelja! - moţda bi trebalo započeti postav-

ljanjem jednog ovakvog pitanja Richardu Rortyu. Odgovor da,

u svakom slučaju, filozofija nije niti moţe biti temelj saznanja

korespondirao bi onom zahtjevu koji ne ţeli priznavanje neke

trajne i permanentne prirode ljudskog duha koja bi odreĎivala

jedno trajno i permanentno ponašanje ljudskih bića u svim mo-

gućim svjetovima (situacijama: lingvističkim, moralnim, episte-

mološkim). Ponašanje od konteksta do konteksta, od slučaja do

slučaja ("Svijet je sve što je slučaj" Wittgenstein), od jednog

pragmatičkog modela djelovanja do drugog, zahtijeva novi tip

racionaliteta: hermeneutičko prilagoĎavanje kontekstu ili situ-

aciji.

U svojoj knjizi Philosophy and the Mirror of Nature Rorty

nastupa kao predstavnik antifundamentalističkog pristupa zna-

37 Cf. Rorty, R. Solidarity or Objectivity?, In: Rajchman, J. & West, C. (1985):

Post-Analytic Philosophy. Columbia Univ. Press, New York. p. 7. gdje

Rorty kaţe da stanovište koje on zastupa u filozofiji i koje naziva "prag-matizmom" je uglavnom, ali ne sasvim, isto kao ono koje Hilarv Putnam,

u svom nedavnom djelu Reason, Truth, and History zove "intemalističkom

koncepcijom filozofije".

Page 88: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

176 177

nju: on proglašava da ne postoji nikakvo zajedničko tlo, ili nikakv

povlaštena epistemologija38

, te da hermeneutika, za koju se sada

zalaţe Rorty, nije nikakav legitimni nasljednik epistemologije,

nego prije svega "nada za postizanjem saglasnosti" (Ibid., 307).

Epistemološki bihejviorizam ili hermeneutički konsenzus za koji

se zalaţe Rorty jeste u suštini pragmatski pristup saznanju koji

odbacuje dogmu μ postizanju racionalne saglasnosti zbog posto-

janja zajedničke osnove znanja, morala, mišljenja i ponašanja,

drugim riječima da ne postoji algoritam koji objektivno objaš-

njava različitost utemeljujućih modela i reprezentacije.

Kritiku Jednog (teorijskog i epistemološkog shvatanja, druš-

tvenog i političkog ponašanja, lingvističkog i konceptualnog ha-

bitusa,...) ili onoga stoje Putnam imenovao "a God's Eye point

of view" (cf. Putnam, RTH, p. xi) izvršio je Rorty u djelu Con-

tingency, Irony, and Solidarity u figuri ironijskog intelektualca

ili liberalnog ironičara koji ne vjeruje u postojanje jednog algo-

ritma za rješavanje moralnih problema, i koji odbacuje teologiju

i metafiziku. Jedan od zadataka kojeg je sebi postavio Rorty u

svojoj filozofiji jeste da zastupa "mogućnost jedne liberalne uto-

pije, jedne takve u kojoj je ironizam, u relevantnom smislu,

univerzalan" (cf. Ibid., xv). To znači za Rortya, prije svega,

dospjeti do svijesti da je svijet "out there", a da istina nije "out

there": istina ne moţe biti nezavisna od ljudskog duha (jer re-

čenice ne mogu tako postojati), a svijet, premda je "out there"

nije nezavisan od opisa svijeta (Putnam je jednom metaforom da

"duh i svijet stvaraju duh i svijet" izrekao ovu misao μ relevant-

38 Cf. Rorty, R. (1990): Filozofija i ogledalo prirode. Veselin Masleša, Sara-

jevo. Str. 307. (R. Rorty: Philosophy and the Mirror of Nature. Princeton

Universitv Press, 1980).

nosti opisa svijeta). Rorty zaključuje da 'jedino opis svijeta može

biti istinit ili lažan" (cf. Ibid., p. 5). Ne postoji privilegirana

jezička igra ili privilegirani opis svijeta koji bi bili utemeljeni na

nekoj unutarnjoj ljudskoj prirodi. Za potvrdu ove teze, a prije

svega teze da su samo rečenice istinite ili laţne, navodi Rorty

Davidsonov pristup jeziku koji ukazuje na kontingenciju jezika

kojeg upotrebljavamo. Davidson je prvi, smatra Rorty, odbacio

ideju μ jeziku kao medijumu izraţavanja neke ljudske prirode ili

mentalnih (unutarnjih) stanja koja se prezentiraju ili reprezenti-

raju u jeziku (Ibid., 10). Prema Rortyu, Davidsonovo shvatanje

jezika nije ni redukcionističko ni ekspanzionističko, i najviše je

slično Wittgensteinovom zbog tretiranja alternativnih vokabulara

kao alternativnih oruĎa koje se svodi na pitanje sličnosti ili ra-

zlika upotrebe riječi.

U eksplikaciji stanovišta μ kontingenciji jezika Rorty slijedi

onu liniju mišljenja koja je naturalizirala duh i jezik i dovela

pitanja μ jeziku u rezonaciju sa cjelinom kauzalnih pitanja, su-

protno pravcu koji inzistira na korespondenciji i ujednačavanju

zadatih struktura jezika, svijeta i duha. Sa Davidsonovom apso-

lutno empirijskom teorijom jezika postignut je moralni i intelek-

tualni napredak u tom smislu što se jezik ne posmatra kao oruĎe

nekog nehumanog kreatora, nego kao evolutivna, na biološku i

falibilnu matricu čovjeka oslonjena djelatnost: jezik se stvara a

ne nalazi gotov niti u duhu niti u svijetu. Napredovanje ka kontin-

genciji jezika je napredovanje ka kontingenciji jezičkih igara:

same jezičke igre su kontingentne i ne pruţaju mogućnost fik-

siranja značenja i upotrebe jezičkih izraza.

"Kada se pojam 'opis svijeta' pomakne sa nivoa rečenica koje usmjeravaju kriteriji u jezičkim igrama na nivo jezičkih igara kao cjeline, igre koje mi ne izabiramo pozivanjem na kriterije,

Page 89: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

178

ideja da svijet odlučuje koji opisi su istiniti ne moţe više imati

smisla."39

Rorty potpuno odbacuje bilo kakvu teoriju μ nekoj unutarnjoj

prirodi ljudskog duha ili uma iz koje se ustanovljavaju principi

istinitosti deriviranih saznanja μ svijetu, sopstvu i društvu. U

odnos prema rješavanju dileme solidarnost-objektivnost, prema

Rortvevom iskazu, treba ići "...s etnocentrizmom u jednoj ruci, i

sa pragmatizmom u drugoj ruci" ° Ono što je za pragma-tistu

ţelja da se bude objektivan, nije ţelja da se bude uvijek u pravu

(kao stoje Adorno spočitavao dijalektici) nego ţelja da se

postigne konsenzus ili intersubjektivni sporazum (cf. Ibid., p. 5)

(Internalistički realizam). Hilarv Putnam je svoju poziciju

"unutarnjeg realizma" (the internal realism ) zasnovao na objaš-

njenju jedne koncepcije istine koja treba objediniti i povezati

subjektivne i objektivne komponente našeg znanja μ aktualnom

svijetu ili svijetu mogućeg iskustva i time za epistemologiju

osigurati ipak neku osnovu koja se ne bi mogla nekritički od-

bacivati kao što to rade relativisti svih koncepcija, od Kuhna i

Feyerabenda do Rortva. Upravo je ovo zadrţavanje objektivne

komponente saznanja razlog zbog kojeg je Putnam odbio da

svoju poziciju identificira sa pozicijom relativista, naprimjer sa

Rortvevim pragmatičkim ili strogim holizmom koji potpuno od-

bacuje objektivnost i centrira epistemologiju uz kontingenciju. U

tom pogledu Putnam vidi svoju poziciju sličnu onoj koju je

izloţio Kant i u kojoj je sproveo transcendentalnu analizu našeg

saznanja, a ne njegovu metafizičku analizu.

39 Cf. Rortv, R. (1989): Contingency, irony, and solidarity. Cambridge Univ.

Press, Cambridge., p. 5

40 Cf. Rortv, R. Solidarity or Objectivity?, In: Rajchman, J. & West, C. (1985): Post-Analytic Philosophy. Columbia Univ. Press, New York. p. 12.

179

Putnam je najprije postavio distinkciju izmeĎu istine (truth)

i racionalnog prihvatanja (the rational acceptability), mada po-

stoji izmeĎu ova dva pojma izuzetno čvrsta povezanost, jer kri-

terij koji odlučuje μ tome šta su istinite ili neistinite činjenice za

nas ("okretanje Zemlje" ili "mirovanje Zemlje", npr.) jeste upravo

racionalna prihvatljivost koja je ovisna od našeg sistema vri-

jednosti, naše konceptualne sheme, naše falibilne bilogije, naših

mogućnosti upotrebe singularnih i generalnih termina, našeg

izbora opisa svijeta itd. Realizam Putnamove pozicije sastojao

bi se u tome što dopušta da neka tvrdnja moţe biti racionalno

prihvatljiva u jedno vrijeme i u jednoj konceptualnoj shemi i u

jednom sistemu vrijednosti i "za sebe istinita" (u sebi koherentan

skup stavova), mada ne i istinita (cf. Putnam, RTH, x), tj. in-

kompatibilna sa drugim sistemom vrijednosti ili sa samom so-

bom u drugo vrijeme. Ova diferencija je nastala prije svega na

Putnamovom uvjerenju da je moguć ne samo subjektivni rela-

tivizam (koji vodi kulturnom relativizmu), nego isto tako objek-

tivni relativizam koji je unutarnja realnost naše duhovne i teo-

rijske svijesti, našeg svijeta pojmova koji čine našu konceptualnu

shemu i konstelacija tih pojmova koje imaju različite centre.

Drugo uvjerenje koje utemeljuje ovaj koncept jeste da racional-

nost nije odreĎena skupom nepromjenjivih kanona ili principa,

tj. da su "metodološki principi povezani sa našim shvatanjem

svijeta, uključuju naše shvatanje samih sebe kao dijela svijeta, i

mijenjaju se sa vremenom" (cf. Putnam, RTH, x). U tome se

Putnam slaţe sa filozofima subjektivnosti, tj. sa onima koji za-

govaraju alternativne epistemologije (Feverabend) i inkomen-

zurabilne paradigme (Kuhn), koji drţe da ne postoji fiksirani

ahistorijski organon koji odlučuje μ tome šta treba smatrati ra-

cionalnim. No, s druge strane, Putnam ne ţeli iz te činjenice

izvesti zaključak da treba prihvatiti apsolutnu različitost idioma

(npr. idioma identiteta i kvantifikacije na kojem Quine inzistira)

Page 90: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

180

koja bi vodila kulturnom relativizmu (Quine, Rorty, francuski

strukturalisti,) i potpunom odbacivanju bilo kakvog utemeljenja

saznanja u nečem objektivnom. Takve koncepte Putnam proglašava

alijeniranim, onim kojima treba suprostaviti nealijenirani koncept koji

dovodi u vezu racionalitet i vrijednosti (values). Rečena jezikom

metafora ova koncepcija znači da "duh i svijet zajedno stvaraju duh i

svijet" (cf. Putnam, RTH, p. xi).

'"Unutarnji realizam' kojeg ja zastupam ima obadvije strane,

i pozitivnu i negativnu. Unutarnji realizam poriče da postoji

nešto takvo kao što su konceptualne sheme što nam sluţe tako

dobro - konceptulana shema common-sense objekata, sa nje-

nim nejasnim identitetom uvjeta i njihovih raspoloţovih i

kontrafaktičkih svojstava, ili znanstveno-filozofska shema

fundamentalnih partikula i njihovih "agregata"(to jeste, nji-

hovih mereoloških zbirova) - koja je "stvarno istinita". Svaka

od ovih shema sadrţi, u svojoj prezentnoj formi, dijelić koji

će je preokrenuti u to da postane "pogrešna" u jednom ili

drugom smislu - djeliće koji su tačni ili pogrešni zbog stan-

darda koji su svojstveni svakoj shemi, no pitanje koja je vrsta

"istinitosti" zaista "Istina" jeste pitanje koje unutarnji reali-

zam odbacuje."41

Putnam je u knjizi Reason, Truth, and History izvršio kritiku

mentalnog predstavljanja ili mentalne slike svijeta i korespondencije

koja počiva na odslikavanju logičkih struktura svijeta i jezika na

jednom širem planu koji je uključio kritiku predstavljanja,

intenzionalnog odreĎivanja referencije, ideniteta i apri-orija mentalnih

opisa svijeta u nekoj semantičko-strukturalnoj (logičko-deskriptivnoj)

konstrukciji ili opisu koji ne referira na ekstra-mentalne objekte. Kao

prvo, misaone riječi i mentalne

41 Cf. Putnam, H. (1992): Realism with a Human Face. Harvard Univ. Press,

Cambridge, Massachusetts, and London, England., p. 96

181

riječi ne reprezentiraju intrinsički ono na šta se odnose jer subjekt koji

ih ima i koji ih producira posmatra sebe samo kao "mozak u zdjeli",

koji ne moţe čak niti sebe samog obuhvatiti izvana. Osnovni način na

koji Putnam vrši ovu kritiku reprezentacije kao nekog unutarnjeg tipa

odslikavanja sadrţi u sebi pretpostavku vlastitog odbacivanja čak kada

bi se takav tip predstavljanja proširio sa aktualnog na sve moguće

svijetove (meta-svijetove referencije): niti u jednom svijetu takvog

tipa referencije riječi ne mogu referirati na objekte ekstra-menatlnog

sadrţaja jer ne postoji kauzalna interakcija sa stvarima u terminima u

kojima one mogu biti opisane (cf. RTH, p. 17).

U kantijanskom stilu Putnam ţeli prije svega opisati našu

konceptualnu shemu (i po tome je blizak Strawsonovom naporu

izloţenom u Individuals koji je takoĎer bio inspiriran Kantovom

kritikom uma), odnosno utvrditi koji su preduvjeti (precondi-tions)

mišljenja, predstavljanja, i referiranja termina, a koji se ne nalaze u

nekoj formi apriornog rezoniranja, nego u sposobnostima prihvatanja

generalnih logičkih konstrukcija, tj. u sposobnosti produciranja čisto

teorijskih pretpostavki. U tom smislu vidi Hilarv Putnam svoju vezu

sa Kantovom transcendentalnom analizom jednog pojma -jer je to

analiza (u lingvističkom smislu oko kojeg se vode ovi Putnamovi

napori) preduvjeta referencije (thepreconditions of reference), i prema

tome, samog mišljenja, budući se preduvjeti našeg mišljenja

"izgraĎuju u samoj prirodi našeg duha" (Ibid, 16). Putnam odbacuje

ideju μ intencionalnosti izraza koja vodi ka utvrĎivanju značenja riječi

kao μ nekom prethodnom povlaštenom tipu mentalne reprezentacije.

Pojmovi, za Putnama, nisu mentalne prezentacije koje iznutra

reflektiraju na vanjske objekte, nego su "znaci koji se upotrebljavaju

na odreĎeni način", a "znak odvojen od njegove upotrebe nije pojam"

(Ibid., 18).

Page 91: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

182 183

Pojam referencije je ključni kritički pojam kojim Putnam

pokazuje da slikovne teorije istine ili mentalne reprezentacije

(korespondencije) sadrţe same u sebi svoju pretpostavku odbacivanja.

Svako postavljanje formalnih ograničenja i formalizacija koje bi

htjele da fiksiraju referenciju singularnih termina, bila ta ograničenja

teorijske naravi i vezana za upotrebu kvantifikatora, ili operativne

prirode i vezana za primjenu supstitucija drugim izrazima, ne moţe

uspjeti jer se tim "okončavanjem" (koje ionako nije moguće) ne

osigurava znanje μ tome na šta referiraju termini. Referencija

individualnih termina ostaje neodreĎena čak i pod uslovom da se

aktualni svijet (referencije) proširi mogućim svijetom (referencije).

Time determinističko shvatanje da se referencija moţe odrediti nekim

intenzionalnim pojmom ne uspijeva.

Problem perspektive metafizičkog realizma (koji zastupa

mentalna predstavljanja), kojeg prema Putnamu u pogledu referencije

dijeli Quine, Kripke42

(svojom teorijom μ vlastitim imenima kao μ

rigidnim designatorima koji zadrţavaju svoje značenje u svim

mogućim svjetovima) i drugi, leţi u shvatanju da je svijet neki

totalitet kojeg čine neke vrste objekata koji su neovisni od duha. Ovu

vrstu metafizičke perspektive naziva Putnam "izvanjskom

perspektivom" (the externalist perspective ). Perspektiva koju Putnam

zastupa i brani i koju naziva "unutarnjim realizmom" (the internal

realism) karakterizira stanovište da da je pitanje μ tome šta su objekti

od kojih se svijet sastoji ima smisla samo unutar teorije ili opisa

svijeta, što onda implicira da ne postoji samo jedna istinita teorija ili

opis svijeta.

"'Istina' u jednom unutarnjem smislu jeste neka vrsta (ide-

alne) racionalne prihvatljivosti - neka vrsta idealne koheren-

-------------------------

42 Cf. Kripke, S. A. (1980): Naming and Necessity. Basil Blackwell. Oxford.

čije naših vjerovanja izmeĎu sebe i sa našim iskustvima kako

se takva iskustva predstavljaju u našem sistemu vjerovanja -

a ne neka korespondencija sa, od uma nezavisnim ili od dis-

kursa nezavisnim, 'stanjima stvari'" (cf. Ibid., p. 52).

Prema tome, objekti na koje referiraju znaci našeg jezika ne

postoje nezavisno od naše konceptualne sheme, a sami znaci nisu

nezavisni od toga ko ih i kako ih primjenjuje. U tom smislu se Putnam

ograĎuje od subjektivnog relativizma tipa Feverabenda (uAnything

goes") što internalizam ne poriče da postoje iskustveni inputi

(empirijski sadrţaj) našeg znanja, ali ti inputi nisu nezavisni od

njihovog opisa kojeg dajemo u našem vokabularu i od pojmova sa

kojima raspolaţe naša konceptualna shema. Svaki iskustveni sadrţaj

(input) našeg znanja je konceptualno kontaminiran, a koherencija

iskustvenih vjerovanja sa teorijskim vjerovanjima, kao i naše

racionalno prihvatanje u dubokoj je vezi sa našom psihologijom,

biologijom, kulturom koje odreĎuju vrstu naše objektivnosti ili

objektivnosti za nas (Ibid., p. 55). Na ovom tragu je Putnam sproveo

diferenciju izmeĎu pojma istine i pojma racionalnog prihvatanja: istina

nije racionalno prihvatanje; racionalno prihvatanje je rastegljivu i

ovisno od ličnosti i u tom smislu je stvar slaganja. Istina je idealizacija

racionalnog prihvatanja, pa prema tome idealna forma koherencije.

Putnamu ne smeta teorija istine kao korespondencije nego

korespondecija koja se zasniva na mentalnom predstavljanju. Putnam

smatra da inkompatibilne teorije nekada mogu izmeĎu sebe biti

prevodive, što znači da mogu postojati (u sebi) koherentne, ali (izvana)

inkompatibilne konceptualne sheme "koje jednako dobro podešavaju

naša iskustvena vjerovanja" (Ibid., p. 73). Putnam smatra da čak i ako

fiksiramo teoriju i fiksiramo objekte koji postoje, još uvijek moţe biti

upotrebljeno beskonačno mnogo načina da se naprave novi modeli

date teorije (Ibid., p. 74).

Page 92: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

184 185

Racionalnost i racionalna prihvatljivost razlikuju se u tome što

racionalisti traţe idelanu teoriju racionaliteta koja odlučuje μ tome šta

se treba smatrati racionalno prihvatljivim uz pomoć kriterijalnih

pojmova racionalnosti (verifikacije). Za svoju poziciju objektivnog

pluralizma (unutarnji realizam je u suštini upravo to) Putnam je

potraţio argumentaciju u rehabilitiranju povezanosti činjenica (facts)

i vrijednosti (values), tvrdeći da čak i faktičke tvrdnje pretpostavljaju

vrijednosti, kao što i znanost pretpostavlja jednu vrijednost -

vrijednost same istine. Tako je Putnam našu konceptualnu shemu,

odnosno preduvjete našeg mišljenja i referiranja, odredio izborom

sistema vrijednosti -jer "izbor konceptualne sheme nuţno reflektira

vrijednosne sudove, i izbor konceptualne sheme je ono na šta se

odnosi kognitivna racionalnost" (Ibid., 212).

Putnam u tekstu A Defense oflnternal Realism (cf. Putnam, RHF,

p. 40), braneći svoju filozofsku poziciju unutranjeg realizma nasuprot

metafizičkom realizmu i, 2, 3 (tri teze metafizičkog realizma koje

odbacuje Putnam: 1. da se svijet sastoji od fiksiranog totaliteta

objekata koji su nezavisni od duha; 2. da postoji samo jedan istinit i

kompletan opis načina na koji svijet jest; 3. da istina uključuje neku

vrstu korespondencije) i idealizmu, i odgovarajući prije svega na

kritike koje su μ njegovim tezama iznesenim u Reason, Truth, and

History dali Hartrv Field i Gilbert Harman, eksplicira svoju vlastitu

filozofsku poziciju ("sliku"):

"Neka mi se dopusti da zaključim tako što ću reći nešto više

μ mojoj vlastitoj slici, jer ja zaista imam jednu sliku. Ne

smatram da je loše imati slike u filozofiji. Ono što je loše

jeste zaboraviti da su to slike i odnositi se prema njima kao

prema 'svijetu'. U mojoj slici objekti su nezavisni od teorije

u smislu da teorije sa inkompatibilnim ontologijama mogu

obadvije biti u pravu. Reći da su obadvije teorije u pravu ne

znači reći da postoje područja 'tamo vani' kao entiteti sa

ekstenzijom i (još dodatno) područja u smislu logičkih kon-

strukcija. To ne znači reći da postoji oboje, apsolutne pros-

torno-vremenske tačke i tačke koje su samo granice. To znači

reći da različita pretstavljanja, različiti jezici, različite teorije

jesu jednako dobre u odreĎenim kontekstima. U tradiciji Ja-

mesa i Deweya to znači reći da sredstva koja su funkcionalno

ekvivalentna u kontekstu istraţivanja za kojeg su doznačena,

jesu ekvivalentna u svakom pogledu onima koja imamo 'na

raspolaganju'"43

Zakljuĉak

Da ukratko sumiramo raspravu u ovom dijelu rada. Holistički

koncept filozofije logike se pokazao kao filozofsko-znan-stveni

koncept koji ima svoju "manje holističku" (Quine) i "više holističku"

(Davidson) fazu, koncept unutar kojeg se moţe zagovarati relativni

empirizam i apsolutni empirizam, te koji raspolaţe takvim rasponom

ontoloških opredjeljenja od ontološkog relativizma (Quine) do

ontološkog neutralizma (Tarski), a u epistemološkom smislu od

povlaštenih diskursa i povlaštenih notacija jedne epistemološke

ekonomije, do pragmatičkog odbacivanja bilo koje utemeljivačke

epistemologije ili do iskazivanja interesa za hermeneutičku metafiziku

ili intemalistički realizam koji traţi moratorij na Ontologiju i

Epistemologiju (Putnam).

Promjene kritičkog i analitičkog idioma, koji posreduje ovakve

transformacije, idu od scijentističkog i fizikalistiČkog, koji na kraju

krajeva ipak smatra da su bez obzira na svoju onto-

43 Cf. Putnam, H. (1992): Realism with a Human Face. Harvard Univ. Press,

Cambridge, Massachusetts, and London, England., p. 40

Page 93: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

186 187

genezu i psihogenezu, a time i vezanost za jezik svakodnevnog

ţivota, ipak najsigurnija ona značenja riječi i rečenica i čitavih

teorija koja odreĎuje i producira znanost, a prije svega teorijska

fizika, do odbacivanja svakog znanstvenog diskursa, postavljanja

zahtjeva za znanstvenim anarhizmom i alternativnim metodama

saznanja, i sve do oduševljenja kontigentnim formama sazna-

vanja kontingentne stvarnosti i realnostu koju čine jezik, društvo

i sopstvo.

Kako je prošla logika u ovom relativizmu, internalizmu,

anarhizmu, inkomenzurabilnosti, neodreĎenosti i nedokučivosti

referencije ili pak značenja? U svojoj povijesti logika je uvijek

bila stavljana u pitanje sjedne strane: ako je bila ugroţena logika

opsega onda se razvijala logika sadrţaja, ako je bila ugroţena

logika ekstenzije, razvijala se logika intenzije. Holističku filo-

zofiju karakterizira ugroţavanje logike u svim njenim mogućno-

stima, ili u samim njenim osnovama. Jedino stoje ostalo donekle

pošteĎeno ove i drugih vidova dekonstrukcije jeste zahtjev za

odgovarajućim opisom koji bi bio opis istine izveden na prag-

matički, internalistički, anarhički, paradeigmatički, ili falibilni

način.

Ĉetvrti dio PRINCIP

LOGIĈKOG

§ 1. Struktura konceptualne sheme

Probleme vezane za teorije koje se bave zadovoljavajućim opisom konceptualne sheme izdvojili smo i dali im poseban dio

u knjizi. Zašto smatramo da se tako različite koncepcije, koje su nastale unutar filozofije logike, mogu istraţivati pod zajedničkim naslovom kao stoje ovaj koji smo uveli? Odgovor na ovo pitanje slijedi dijelom već iz načina na koji smo predstavili glavne to-kove filozofskih mišljenja koja su temeljena na korelaciji lo-gičkih, ontoloških i epistemoloških aspekata u zasnivanju i opisi-

vanju konceptualne sheme.

Iz naših dosadašnjih istraţivanja izdvojila su se tri pojma:

podmet (ύπμηείιεκμκ), činjenica (fact), i promjenjiva (vari-

able). Ono što ove pojmove povezuje jeste da su izrazi za logičku,

ontološku i lingvističku općenitost, koje svoje mjesto imaju u

strukturi iskaza i jednako tako u strukturi misli. Utvrdili smo da

se radi μ dinamičkim (u logičkom smislu) pojmovima, koji mogu

predstavljati viši stupanj logičke općenitosti i niţi stupanj logičke

općenitosti, (matematički iskazano od 1 + ω, ω + 1, do ωω), te

da u tom smislu njihovo mjesto u mišljenju i jeziku nije fiksirano.

Vidjeli smo, osim toga, da su to pojmovi relacije, odnosno daje

njihova "logička općenitost" relacione prirode ili da se njima

iskazuje stupanj ili rang relacija unutar jedne cjeline. Pitanje

strukture koju izgraĎuju takvi dijelovi misli i dijelovi jezika je,

Page 94: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

188 189

čini se, takoĎer pitanje strukture relacija unutar mišljenja i unutar

jezika. To znači da se mišljenje i jezik mogu posmatrati kao polja

odnosa ili relacija koje ih ispunjavaju, s jedne strane, relacija

unutar konceptualnog sadrţaja, a sa druge strane, unutar gra-

matičkog sadrţaja kojeg čine elementi jezika. Kako se ova dva

polja relacija odnose izmeĎu sebe i kako se odnose prema "re-

lacijama" izvan sebe? Odgovor na jedno takvo pitanje treba po-

kazati kako te strukture funkcioniraju i stvaraju ukupnu mreţu

odnosa i relacija koja se moţe nazvati pojmom svijeta u filozof-

skom smislu ili svijetom pojmova u znanstvenom smislu.

Vidjeli smo da se stanovišta filozofije logike μ ovom pitanju

kreću od onih koja smatraju da postoji nešto takvo kao što je

konceptualna shema (Strawson), kao permanentno i nepromje-

njivo jezgro ljudskog mišljenja koje je ahistorijsko i koje trpi

samo promjenu svoga opisa1 zbog stalne promjene kritičkog i

analitičkog idioma u filozofiji. U suštini je to primjena kantijan-

ske analize ili kritike čistog uma u istraţivanjima filozofije jezika

i u lingvistici samoj kao zasnivanje jezičko-gramatičkog apri-

orija2, koja otvara pitanja uloge transcendentalnog argumenta u

znanosti,3 odnosno, kako smatra Hilarv Putnam, potrebno je "is-

traţivati preduvjete mišljenja i referencije koji su dati u duhu i

od kojih nije neovisan naš opis svijeta i naše shvatanje istine:

istina nije vrhovno načelo, sama istina dobija svoj ţivot od našeg

kriterija racionalne prihvatljivosti."

1 Cf. Strawson, P. F. (1990): Individuals. An Essay in Descriptive Metaphys-ics. Routledge, London and New York, p. 10

2 Cf. Apelt, K. O. (1980): Transformacija filozofije. Veselin Masleša, Sara-jevo. Str. 71.

3 Cf. Bieri, P., Horstmann, R-P., Kruger, L. (ed.), (1979): Transcendental Arguments and Science. D. Reidel Pub. Comp., Dordrecht-Boston-London.

4 Cf. Putnam, H. (1981): Reason, Truth, andHistory. Cambridge Univ. Press, p. 130

U drugom pravcu su išla mišljenja da postoji dualizam kon-

ceptualne sheme koji je posljedica generalne "epistemološke bi-

furkacije",5 otkrivene najprije u istraţivanjima principa matema-

tike, a koja se manifestira kao konceptualna i doktrinarna strana.

Konceptualna strana epistemologije je išla ka istraţivanju zna-

čenja pojmova (teorija pojmova ili značenja), a doktrinarna se

bavila zadovoljavajućom (formalnom i materijalnom) definici-

jom istine ili karakterizacijom predikata "istinito". Razvoj filo-

zofskih istraţivanja jedne i druge strane doveo je konceptualnu

stranu do otkrića kontekstualne definicije (Bentham i Frege) i

vezanja teorije skupova za logiku (Cantor, Frege, Russell, Wit-

tgenstein, Carnap, Tarski), a razvoj konceptualne sheme u dok-

trinarnom pravcu do različitih tipova racionalne rekonstrukcije,

od iskaza motrenja i jezika čulnih datosti, do rekurzivnih de-

finicija, tj. do shvatanja daje vanjski svijet jedna vrsta znakovne

konstrukcije. Quine je utvrdio daje ova generalna epistemološka

bifurkacija na konceptualno i doktrinarno, tj. da je pitanje šta

znače iskazi i kako se zna nešto μ njihovoj istinitosti, povezano

prije svega sa jezikom stvari ili sa iskazima motrenja koje su

zaliha ili skladište evidencije znanstvenih hipoteza (cf. Quine,

OR, p. 88). To znači da iskazi motrenja (observation sentences)

i jezik čulnih datosti uvjetuju jednako evidenciju značenja riječi

i istine iskaza (stimulus meaning). U tom smislu Quine smatra

da "je iskaz motrenja kamen temeljac semantike" (Quine, OR,

p. 89), a oni su situirani na periferiji jednog znanstvenog korpusa

ili teorije, pri čemu svaka promjena ekstralingvističkih stimu-

lacija producira promjene u centru konceptualne sheme. Quine

je, prije nego stoje napisao Philosophy of Logic, (1970) smatrao

da je "istina generalno zavisna od jezika i ekstra-lingvističkih

5 Cf. Cjuine, W. v. O. (1969): Ontological Relativitv and Other Essays.

Columbia Univ. Press, New York, p. 71

Page 95: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

190 191

činjenica" (FLPV, ν. 36), a tek u Philosophy of Logic iznosi mišljenje

da je logika produkt dva faktora: istine i gramatike, te odbacuje

teoriju skupova kao upotrebljivu za logiku (cf. Quine, PhL, p. vii, 64).

Ovdje Quine već odbacuje, u jednom smislu, problem referencije i

definira logičku istinu kao "iskaz čija je gramatička struktura takva da

su svi iskazi sa tom (logičkom!) strukturom istiniti".6 U ovom djelu

Quine se potpuno okreće unutarnjoj strani konceptualne sheme, njenoj

strukturi tvrdeći da je upravo logička struktura iskaza ono od čega

zavisi istinitost iskaza, a ne strukturalna deskripcija (notacija) logičke

strukture. Ovdje Quine zamjenjuje kvantifikacionu interpretaciju

varijable sa supstitutivnom interpertacijom i iskazne funkcije sa

valjanom logičkom shemom: iskaz je logički istinit ako iz supstitucije

iskaza sa prostim dijelovima iskaza slijedi jedino istina (cf. PhL, 55).

Šta supstitutivna interpretacija logike i logičke istine donosi; zbog

čega Quine najednom odbacuje teoriju skupova, i zašto predikat

istinito ne karakterizira više na način na koji to čini kvantifikaciona

interpretacija varijable ("biti, znači biti vrijednost varijable")?

"Evidentna filozofska prednost u pomaganju sa ovom supsti-

tutivnom definicijom, a ne sa otvorenom teorijom modela,

jeste da štedimo na ontologiji. Dovoljne su rečenice, čak

rečenice objekt-jezika, umjesto svijeta skupova koji se mogu

specificirati i koji se ne mogu specificirati... Na ovaj način,

kada nastane prilika za reviziju teorija, mi smo u prilici da

izaberemo teorije čiji su zahtjevi jednostavniji. Tako napre-

dujemo uvijek za korak kad god naĎemo mogućnost smanji-

vanja ontoloških izdataka nekom pojedinačnom sektoru."7

6 Cf. Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York,

p. 58.

7 Cf. Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prcntice-Hall, New York,

p. 55.

Hao Wang je u studiji Beyond Analvtic Philosophy (1988),

imenovao Quineovu filozofsku poziciju "logičkim negativiz-mom",8

zbog toga što se njegova najpoznatija djela bave isključivo

negativnim tezama (neodreĎenost prevoda, ontološki re-lativitet,

nedokučivost referencije i značenja), sve do potpune promjene stava

prema logici i konceptualnoj shemi promjenom odnosa prema teoriji

skupova i kvantifikacionoj interpretaciji varijable. Wang smatra daje

ovaj okret ka supstitutivnom strukturalizmu napuštanje formalizma i

okret ka intuicionizmu do kojeg je došlo zbog okreta u psihogenetsku

i ontogenetsku interpretaciju značenja i referencije.9

Treći pravac u definiranju konceptualne sheme pruţili su Donald

Davidson i drugi koji su smatrali da je istina rečenica apsolutno

zavisna od lingvističkih činjenica, odnosno od strukture jezika i da je

u tom smislu ravnodušna na koje se entitete odnose izrazi, pa je i

pojam referencije apsolutno nepotreban. Ovo shvatanje je nastalo na

odbacivanju treće dogme empirizma koje je sproveo Davidson10

,

odnosno odbacivanju dihotomije forme i sadrţaja, konceptualne

sheme i onoga što ona u iskustvu organizira. Umjesto razmatranja bilo

generalne bilo parcijalne konceptualne sheme potrebno je pronaći

zadovoljavajuću formu razumjevanja ili zadovoljavajući princip

razumijevanja jezičke komunikacije i beskonačnog broja formi izraza.

Taj princip je Davidson predloţio kao princip tolerancije ili princip

istine11

koji

8 Cf. Wang, H. (1988): Beyond Analytic Philosophy. MIT Press. Cambridge, Massachusetts, London, England, p. 9

9 Cf. Wang, H. (1988): Beyond Analytic Philosophy. MIT Press. Cambridge, Massachusetts, London, England, p. 149

10 Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries into Truth andInterpretation. Clarendon Press, Oxford.

11 Cf. Davidson, D. (1984): Inquiries into Truth and Interpretation. Clarendon Press, Oxford, p. 134

Page 96: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

192 193

je vrsta uvjerenja, tolerancije ili širokogrudnosti kojom se sva-

kom izgovaranju rečenica drugog unaprijed priznaje intencija da

bude istinita. Time se radikalnom interpretacijom rečenica dru-

gog postiţe ono što se ne moţe postići radikalnim prevoĎenjem

kod Quinea.

U ovom dijelu rada mi nećemo pledirati za jedan, drugi ili

treći opis konceptualne sheme, nego ćemo pokušati iznijeti vla-

stiti stav μ ovom pitanju, traţeći uporišta našeg razumijevanja u

onim mislima za koje smatramo da mogu doprinijeti jednom

revizionarnom aspektu. U tom smislu mi se ovdje nećemo baviti

onim šta limitira konceptualnu shemu, njen odnos prema jeziku

koji je dovodi u apsolutnu ili relativnu zavisnost, ili njen odnos

prema ekstralingvističkim činjenicama, jer smatramo da to uk-

ljučuje niz duplikacija; tim se pristupom, kako kaţe Carnap,

dupliciraju ili entiteti ili termini. Ţelimo govoriti μ unutarnjem

principu koji iznutra suţava ili proširuje konceptualnu shemu,

postavlja je kao jednu trenutnu simulaciju ili logički dobro ure-

Ďenu formu lingvističkog i ekstralingvističkog plana, i transfor-

mira je na drugom nivou u sasvim drugu strukturu sa istim

sadrţajem ili sa sasvim drugim sadrţajem. Naše je pitanje pitanje

strukture konceptualne sheme, njeno funkcioniranje, njena kon-

strukcija i dekonstrukcija, formacija i transformacija, čiji opis se

samo indirektno moţe dovesti u vezu sa psihološkim terminima

"sticanje" i "promjena mišljenja". Vodeće pitanje je: na temelju

kojeg principa, jednog ili više njih, je sve to moguće, ili koji

princip harmonizira sve simulacije u kojima se pojavljuje jedna

forma iskaza, kao ona koja može biti racionalno prihvaćena,

racionalno odbačena ili jednostavno zaboravljena (ne u psi-

hološkom smislu) ili djelomično transformirana ili pak nepo-

novljiva?

Tarskijeva rekurzivna definicija ili Konvencija Σ (Ι) kojom

se harmonizira lijeva i desna strana bikondicionala,12

Cantorova

dva principa produkcije (die Erzeugungsprincipie) i princip zaus-

tavljanja produkcije mnogostrukosti (die Beschrackungsprin-

zip)13

, Strawsonovi kriteriji identifikacije i re-identifikacije par-

tikula14

, Quineove pre-individuativne i individuativne faze go-

vora i referencije15

(mišljenja takoĎer?), Fregeova teorija pos-

matranja imena kao stavova i stavova kao imena16

, Russellova

teorja konačnih opisa17

, Wittgensteinova teorija "jezičkih igara"

koje su mnogostruke i nefiksirane (kontingentne), Davidsonov

princip tolerancije ili radikalna interpretacija koja postulira:

"smatrati da je rečenica istinita" (holding sentence to be true)18

sa

kojim se treba ulaziti u razgovor sa drugim, - sve su to reference

za ovu temu koje se sabiru u pojmu variable (multiplicirane

logičke općenitosti) i matematičkom pojmu sekvence koji

predstavlja izraz semantičke multiplikacije. Predstaviti u jeziku

multipliciranu logičku općenitost, odnosno iznaći zado-

voljavajuću semantičku multipliciranu općenitost ili zadovolja-

12 Cf. Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ. Press, London, p. 188

13 Cf. Cantor, G. (1962): Grundlagen einer allgemeinen Manningfaltigkeit-slehre. In: G. Cantor, Gesammelte Abhandlungen mathematischen undphi-losophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim. S. 167.

14 Cf. Stravvson, P. F. (1990): Individuals. An Essay in Descriptive Metaphvs-ics. Routledge, London and New York. p. 42.

15 Cf. Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays. Columbia Univ. Press, New York. p. 12

16 Cf. Frege, G. (1962): Uber Sinn und Bedeutung. In: G. Frege, Funktion, Begriff, Bedeutung. Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen. S. 41.

17 Cf. Russell B. (1966): On Denoting. In: Logic and Knowledge. London. 18 Cf. Davidson, D. (1984): Inguiries into Truth and Interpretation. Clarendon Press, Oxford. p. 134

Page 97: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

194 195

vajuću kanonsku notaciju (re-deskripciju), bio je zadatak koji je

pratio sve koncepte filozofije logike.19

Kako stvar stoji sa konceptualnom shemom sa stanovišta

ovih istraţivanja koja su voĎena uglavnom pod zahtjevom izna-

laţenja odgovarajuće teorije istine kao odgovarajuće notacije

značenja, koja bi ustanovila ekonomiju mišljenja a time i po-

vlaštenu epistemologiju kao povlaštenu vrstu diskursa, bilo je

odreĎivano iz pravca različitih gledanja na značenje, referenciju,

koherenciju, semantičku korespondenciju itd. No u epistemo-

loškom smislu promatrano bila je to potraga za jednim principom

iz kojeg bi se mogla izgraditi graĎevina svijeta misli i iz kojeg

bi se onda mogla opravdati (the justification) i sama procedura

te konstrukcije. Generalno gledano to je bila potraga za prin-

cipom konzistencije jedne ili svake moguće konstrukcije u kojoj

je trebala učestvovati logička forma i forma jezika kao jedin-

stvena forma dokaza. Mi ovaj princip sada ţelimo nazvati prin-

cipom logičkog i njegovom karakterizacijom pokušati datu jedno

shvatanje kako se taj princip odnosi unutar konceptualne sheme.

Karakterizacija predikata "logično", koju je ovdje potrebno po-

duzeti, osim tvrdnje da se izvorno ovaj predikat odnosi na misli,

njihove dijelove i na cjelinu pojmovnog sadrţaja, uključuje u

sebi i rezonanciju prema karakterizaciji predikata "istinito" koji

19 Prof. Michael Dummett, koji je u novije vrijeme objavio niz knjiga i studija

μ filozofiji Gottloba Fregea, naročito naglašava da se u pokušaju pred-stavljanja multiplicirane općenitosti (multiple generalitv), tj. u pokušaju da

se iznaĎe jedan mehanizam analize uz pomoć kojeg će se moći dati opis

rečenica koje sadrţe multipliciram! općenitost, sastoji pionirski posao i

značaj Fregeovog Begriffsschrifta. "Frege is able for the first time in historv

of logic to give an adequat aecount of the logic of statements involving

multiple generalitv, and to introduce variables for relations and funetions". Cf. Dummett, M. (1981): FREGE. Philosophy ofLanguage. Second Edi-

tion. London, p. XXXVI.

se pripisuje iskazima. Takvu karakterizaciju je dao Frege u svom

istraţivanju strukture misli (Gedankengefuge) i strukture iskaza

(Satzgefuge),20

dok su neki drugi, kao npr. Hilarv Putnam sma-

trali da je "relacija izmeĎu racionalne prihvatljivosti i istine re-

lacija dva različita pojma: jedna tvrdnja moţe biti racionalno

prihvatljiva ujedno vrijeme, a da ne bude istinita..."21

Mi smatramo daje za istraţivanje konceptualne sheme vaţ-

nije učiniti prethodnu karakterizaciju predikata "logično" nego

predikata "istinito" ili "činjenica je" (' (—') zato što je u slučaju

ova dva posljednja predikata njihova primjena na propozicije,

kao iskazane misli, na rečenice kao izraze iskaza, i na izgovaranja

izraza iskaza samo udaljavala i smanjivala mogućnost da se jasno

utvrdi čemu se ti predikati pripisuju: (1) mislima koje se izra-

ţavaju, (2) iskazima misli kao materijalnim objektima, ili (3) go-

vornim situacijama izricanja misli. Predikat "logično" osim toga

ima širu upotrebu od dva druga predikata i u jednom smislu ih

obuhvata. Ontologija analitičke filozofije, koja je prikovana za

istinosne vrijednosti jezičkih izraza, ne moţe se pomaći iz istog

razloga iz kojeg se nije mogla pomaći iz mreţe tautologija i

kontradikcija parmenidovska ontologija Sfairosa koja je tvrdila

da se nebitak ne moţe ni misliti ni iskazati, sve dok je Platon

nije redefinirao sa stanovišta ortologije i dok nije pronaĎeno

mjesto negacije u logičkom prostoru.22

Svako redefiniranje on-

tologije nuţno vodi kroz redefiniranje konceptualne sheme i izna-

laţenje prostora za logičke konstante i logičke varijable na drugi

način nego onaj koji nudi kanonska notacija, posebno zbog toga

20 Cf. Frege, G. (1966): Logische Untersuchungen. Vandenhoeck & Ruprecht. Gottingen. S. 73

21 Cf. Putnam, H. (1981): Reason, Truth, andHistorj. Cambridge Univ. Press, p. x.

22 Cf. Pelletier, F. J. (1990): Parmenides, Plato, and the Semantics ofNot-Being. Univ. of Chicago Press. Chicago and London.

Page 98: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

196 197

što postoje forme mišljenja, kao viševrijednosne i devijantne

logike, u kojima se pokazuje da neki logički zakoni, kao npr.

zakon isključenja trećeg, ne vaţe.

Ovdje je moţda i mjesto da se navedu razlozi za naše bav-

ljenje radije filozofijom logike a ne filozofijom jezika. Koncepti

koji su polazili od ideje da je jezik empirijska osnova istraţivanja

logičke strukture, da su u samoj jezičkoj strukturi poloţene lo-

gičke strukture, te daje na taj način struktura jezika (Satzgefiige)

identična strukturi misli (Gedankengefiige), i na kraju, da zajedno

odslikavaju, putem dvostruke prirode simbola μ kojoj je kao

dijaboličkoj govorio Frege, logičku strukturu svijeta, propala je

zbog nemogućnosti da se u jednom jeziku progovori μ njegovoj

fenomenalnoj (prostorno-vremenskoj) i strukturalnoj (idealnoj)

izgradnji. Paradoks kojeg je otkrio Russell u Fregeovoj teoriji

klasa, i način kojim je bilo pokušano otklanjanje tog paradoksa

(teorija tipova), doveli su kasnije do razdvajanja objekt-jezika i

meta-jezika, do objekt-teorije i background-teorije. Sve dok Tar-

ski nije dao zadovoljavajuću, u formalnom i materijalnom smislu,

teoriju istine za formalizirane jezike, nije se pristupilo istraţi-

vanju rekurzivnog karaktera formalizacija, pa onda ni rekurziv-

nom karakteru upotrebe prirodnog jezika. Filozofija koja je sma-

trala daje jezik apriorna struktura misli, učinila je ono aposteri-

orno apriornim.

Mi smatramo da niti struktura jezika, dakle struktura gra-

matičkih konstrukcija, niti struktura misli, ili struktura logičkih

kategorija, ne mogu mjenjati ništa osim svog centra i svoje pe-

riferije promjenom svojih sekvenci i njihovih modela simulacije

(virtualnih klasa, kako ih je nazvao Quine) jedne dobro ureĎene

konstrukcije (misli, fraza, rečenica, notacija), ili jednog miš-

23 Cf. Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ.

Press, London, p. 198.

ljenja, koje se u jednom trenutku organizira kao dobro ureĎena

formula (iskaz, diskurs, ili običan razgovor), a u drugom raspada

na elemente koji moţda više nikad neće ponovno zajedno činiti

istu formu; šta sve tome doprinosi, biloška, socijalna, psihološka

ili povijesna struktura, čini drugi predmet istraţivanja, kao i način

na koji konceptualna shema mjenja navedene strukture, no to

nije samo promjena opisa svijeta nego traţi upotrebu objektivnih

sredstava (intelektualnih, povijesnih, materijalnih, bioloških, i

socijalnih matrica μ kojima je govorio Dewey) u kojima se pre-

thodna konceptualna shema učvrstila, kao npr. u tehnici.

U različitim kulturama različiti jezici, u različitim jezicima

različite konceptualne sheme, u različitim konceptualnim she-

mama različiti kritički i analitički idiomi, u njima različiti idiomi

identifikacije i kvantifikacije, zbog toga različite oznake i zna-

čenja, te na kraju različite ontologije i označeno: to je stanovište

ontološkog, epistemološkog, kulturnog i konceptualnog relati-

viteta kojeg je zastupao Quine prije nego što je odbacio teoriju

skupova i kvantifikacijsku interpretaciju varijable (objektno ve-

zane varijable) i zamijenio je supstitutivnom interpretacijom ko-

jom se označava kraj shvatanju da "biti, znači biti vrijednost

varijable" (biti realna klasa ili biti realna relacija).

S druge strane Davidson smatra da takvu argumentaciju ili

takvu vrstu relativizma treba odbaciti u potpunosti. Ne postoji

takva koceptualna organizacija izvanjskog, vanlogičkog i ekstra-

lingvističkog koja bi se odraţavala na različitost kvaliteta evi-

dencije. Ne postoje zato različite i nesamjerljive konceptualne

sheme na koje se u svrhu sporazuma i odvijanja komunikacije

ne moţe primijeniti princip tolerancije (charyty). Ono μ čemu

Davidson nije govorio, a što bi se moglo izvesti iz njegovog

tretiranja jezika, jeste da jezik posjeduje takoĎer modele simu-

lacije svoje upotrebe (fraze, rekurzivni dijelovi rečenica, čak i

Page 99: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

198 199

rekurzivne situacije izgovaranja u kjima se upotrebljavaju) koje

mu osiguravaju njegovu rekurzivnu sposobnost. Izbor modela

simulacije u upotrebi (u kontekstu) je izbor strukture koju ispun-

javaju učesnici jedne komunikacije i koji se mogu napuštati istog

časa kad se zasnuju: "htio sam reći to, ali sam rekao ovo", "htio

sam reći ovako, ali je ispalo tako", "mislio sam reći to, ali..."

Jezik simulira svoje modele upotrebe koji se nameću jedno-

stavnošću, jednako kao što upotreba jednog modela trenutno

podešava značenje i referenciju njegovih izraza.

Naša je namjera da u pogledu pitanja μ konceptualnoj shemi

pruţimo argumentaciju za uspostavljanje opisa unutarnje struk-ture konceptualne sheme, opisa njene unutarnje diferenciranosti,

njene strukture od koje zavisi struktura misli. Da li je struktura konceptualne sheme rekurzivna, da li je sav mentalni i psihički sklop rekurzivan, μ tome treba tek prosuditi. Pitanje koje je zbunjivalo Davidsonovu teoriju apsolutne empirijske istine je pitanje μ proširivanju saznanja, iznicanju novih predikata u meta-teoriji ili meta jeziku za čiju karakterizaciju nema sredstava u

konačnom vokabularu jednog prirodnog jezika. Na to pitanje moţe odgovoriti jedino generalna gramatička konstrukcija. Re-kurzivna definicija na kojoj počiva Tarskijeva konvencija (T) u suštini znači da se jedan iskaz istovremeno posmatra kao svoje ime i kao svoj predikativni dio, što je već Fregeovo dostignuće. Ali rekurzivnost moţda ne proširuje saznanje nego ponovno pre-

poznaje jedno te isto, ili rečeno Fregeovim izrazima, radi se μ "Wiedererkennungsurteile" ("sudovi ponovnog prepoznavanja" istinitosti ili laţnosti, istinosne vrijednosti, predmeta, značenja). Istraţivanje rekurzivnosti konceptualne sheme stoji pred upitom μ transformaciji uvjerenja, promjeni mišljenja, proširivanju sa-znanja.

U ovom dijelu naša namjera je da pruţimo više argumen-tacije za četvrtu hipotezu koja je navedena u Uvodu, naime da

se konceptualna shema kojom raspolaţemo sastoji iz polivalent-

nih konceptualnih sekvenci i da se njihov odnos regulira pri-

mjenom ili funkcioniranjem principa logičkog koji je različit od

logičkih principa. Ovaj dio spada u revizionarni dio filozofije

logike kojom smo se bavili do sada. Argumentacija se moţe

potraţiti od Herakleitesove enantiotropijske (unatrag okrenute)

harmonije, preko Putnamovog učenja μ lingvističkim stereotipo-

vima, transformativne gramatike koja razlikuje dubinsku i po-

vršinsku strukturu pri čemu dubinska/logička generira površinske

strukture, posebno Quinevih stavova μ stupnjevima pre-individu-

ativne lingvističke faze i općenito govora i mišljenja koje je

predmetno usmjereno, do Tarskijeve i Davidsonove emfaze μ

rekurzivnosti. Stabiliziranje značenja i referencije ili njihovo har-

moniziranje je centralna zadaća funkcioniranja principa logič-

kog. Hao Wang je u novije vrijeme dao jedan vlastiti opis kojeg

je nazvao "fenomenografija" (phenomenography), i pod kojim

je podrazumjevao rekurzivnost same filozofije, meta-filozofiju.

Mi smo već u Uvodu uvrstili u svoj hipotetički okvir tvrdnju da se logička struktura sastoji se od različitih konceptualnih she-ma (sekvenci). Oslanjajući se na istraţivanja u filozofiji logike, koja smo do sada naveli, na istraţivanja u području filozofije duha i artificijelnih oblika saznanja, smatramo da moţemo razli-

kovati izmeĎu:

1) i'nira-konceptualne sekvence sheme / podešavanje smisla,

2) mier-konceptualne sekvence sheme / podešavanje značenja,

3) erfra-konceptualne sekvence sheme / podešavanje označenog,

pri čemu na različitim nivoima konceptualnih shema vaţe ra-

zličiti kriteriji istinosne vrijednosti i različite forme mišljenja

koje su sastavljene od sekvenci.

24 Cf. Wang, H. (1988): Beyond Analytic Philosophy. MIT Press. Cambridge,

Massachusetts, London, England, p. 10, i čitavo poglavlje 5.

Page 100: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

200 201

Prvi nivo konceptualne sheme ili intra-konceptualna sekven-ca, kao kriterij za utvrĎivanje istinosne vrijednosti ima jednu vrstu ortonimije, a kao osnovnu formu struktuiranja ili pode-šavanja smisla multiplikaciju. Intra-konceptualni sadrţaj ili jedna /neka, neodreĎena misao (a ne ova ili ona odreĎena misao) jeste produkt svojih dijelova, jedna vrsta multiplikacije ili multiplici-ranog pojma ili čak samo reduplikacije sadrţaja. Jednostavno, imamo neku misao čiju istinosnu vrijednost ne znamo, tj. ne znamo da li je istinita ili laţna. Rečeno Fregeovim izrazima mi imamo "eine Gedanke" odnosno "ein Urteif, ali μ tom sudu ili toj misli tek trebamo prosuditi da li je istinita ili laţna (moramo doći do stava koji je sud sa odreĎenom istinosnom vrijednosti). Multiplikacija je prvi odnos mišljenja prema logičkom predmetu (misli, sudu).

Kako nastaje jedna forma multiplikacije? Djelovanjem prin-cipa logičkog koji se prvobitno javlja kao reduplikacija ili re-kurzivna forma strukture pojma ili njegova dioba na dijelove koji su jednaki po sadrţaju, ali ne i po formi ili opsegu (u smislu u kojem se izraz "1 + ω" razlikuje od izraza "ω + 1"), ili kao suma istih dijelova u kojoj dijelovi više nisu jednaki. Na primjer, opće-nito kod adicije, kao što Cantor primjećuje, vaţi zakon asocijacije (α + (α + β) = (α + α) + β), ali ne i zakon komutacije jer su izraz α + α i izraz α + α različiti, tako i kod multiplikacije vrijedi zakon asocijacije α (αβ) = (αα) β, ali ne vrijedi zakon komutacije, jer je izraz αα gdje je α multiplikator, α multiplikandus, različit od izraza αα. Kada se pojam multiplicira pod dejstvom kriterija ortonimije i postane jedna sekvenca onda se njegov logički pro-stor širi za još jedno mjesto i sekvenca predstavlja već ureĎenu sukcesiju zbog koje sada isti konceptualni sadrţaj ima dvije ra-zličite forme ili dva različita opsega. Zašto se u sekvenci radi μ podešavanju smisla? Smisao je, onako kako ga je već jednom Frege odredio,

25 način datosti jednog pojmovnog sadrţaja, od-

nosno način na koji su poredani njegovi dijelovi. Od tog poretka

ili zakona koji djeluje u sukcesiji dijelova zavisi vrsta sekvence na intra-konceptualnom nivou.

Na drugom nivou konceptualne sheme ili inter-konceptual-noj sekvenci kao kriterij utvrĎivanja istinitosti stoji jedna vrsta ortologije, a kao forma mišljenja ili forma odnosa misli prema logičkom predmetu (misli ili sudu ili pojmovnom sadrţaju) for-ma generalizacije. Generalizacija je drugi stav misli prema lo-gičkom predmetu. Pitanje je sada kako nastaje jedna forma ge-neralizacije ? Popćavanjem općeg, ili, uzimanjem onoga što je opće kao opće, ili, moglo bi se reći, tako što iz mnoštva ureĎenih multiplikacija nastaje jedna generalizacija, odnosno primjenom univerzalnog kvantifikatora na otvorenu rečenicu sa jednom ili više varijabli koje su uvijek znak općenitosti sadrţaja kojeg za-stupaju u otvorenoj rečenici. Generalizacijom se poopćava jedna intra-konceptualna sekvenca, u tom smislu što se pojam uzima u cijelom svom opsegu, ili što ortonimijska sukcesija prestaje da vaţi kao relevantna za z'nćer-konceptualnu sekvencu koja je sada drugi stupanj dobro ureĎenog odnosa izmeĎu pojmova, a ne unutar njega. Kriterij koji vrši ovo podešavanje i kroz koji djeluje princip logičkog jeste ortološki kriterij, ispravnost povezivanja pojmova. Na ovom stupnju funkcioniranja konceptualne sheme kroz strukturu inter-konceprualne sekvence vrši se podešavanje značenja.

Treći konceptualni nivo ili extra-konceptualna sekvenca kao

kriterij ispravnosti kroz koji djeluje princip logičkog ima orto-grafski kriterij ili kriterij označavanja kojim se vrši razopćavanje općeg {jedan čovjek, neki čovjek, onaj čovjek, taj čovjek), a kao formu mišljenja ili formu odnosa misli prema logičkom predmetu - individualizaciju. U extra-konceptualnoj sekvenci vrši se po-

dešavanje referencije. Kako nastaje jedna odreĎena forma indi-

25 Cf. Frege, G. (1962): Uber Sinn und Bedeutiing. In: G. Frege. Funktion,

Begrijf, Bedeutung. Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen. S. 41.

Page 101: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

202 203

vidualizacije? Upojednačavanjem općeg, uzimanjem općeg u

njegovom pojedinačnom ili ne-općem opsegu, ili primjenom eg-zistencijalnog kvantifikatora na otvorenu rečenicu, tj. rečenicu sa jednom ili više varijabli. Varijabla u rečenici je uvijek dokaz općenitosti sadrţaja kojeg izraţava otvorena rečenica, a egzis-tencijalni kvantifikator uvijek je povezan sa singularitetom.

Prema tome, otvorene i zatvorene rečenice su samo granični

slučajevi prevoĎenja ili interpretiranja logičke općenitosti čiji znak je uvijek varijabla u rečenici. Jer, izmeĎu univerzalnog i egzistencijalnog kvantifikatora stoji čitava i velika skala indek-sikalnih i deskriptivnih elemenata koji formatiziraju multipli-kaciju u smjeru njenog poopćavanja ili u smjeru njenog upo-jednačavanja.

Diferencijacija u nivoima konceptualne sheme ili u sekven-

cama čini se jedino radi našeg načina shvatanja, ali sve sekvence

funkcioniraju sinhrono, interferiraju se i na različite načine pro-

duciraju različita značenja.

Intra-konceptualna sekvenca (IKS) je korelacijska shema

svih naših misli koje nemaju odreĎenu istinosnu vrijednost. IKS

ima svoj vlastiti sadrţaj (intra-konceptualni sadrţaj) unutar kojeg

se uspostavlja identitet iz odnosa prema drugim sekvencama koje

imaju istu sukcesiju dijelova, što znači da ne postoji nikada jedan

pojam μ jednoj stvari, nego da su pojmovi logičke tvorevine koje

idu uvijek u paru. Jedna misao nastaje tako što se jedan pojam

razdjeljuje u forme multiplikacije (beskonačno mnoštvo formi

multipkacije) i kada se, na taj način, reduplicira misao μ biti

predmeta u kategorijama kvaliteta i kvantiteta. To su prve kate-

gorije ili kategorije koje potpuno odgovaraju formama multipli-

kacije.

Postoji jasna evidencija μ tome daje Aristoteles nedosljedno

ili nesistematski nabrajao kategorije do kojih je došao. Na nekim mjestima Metafizike Aristoteles nabraja samo četiri kategorije,

na drugom mjestu samo sedam, u Ketegorijama deset i tako dalje. Moguće je govoriti μ tome daje Aristoteles upravo imao nejasnu

slutnju μ različitim nivoima pojmovne strukture i različitim funk-cijama kategorija (kategorije koje su forme multiplikacije, kate-gorije koje su forme generalizacije i kategorije koje su forme individualizacije).

§ 2. Karakterizacija principa logiĉkog

Karakterizacija principa logičkog u potpunosti zavisi od ka-rakterizacije konceptualne sheme, odnosno od karakterizacije kriterija istinitosti kojim se unutar različitih sekvenci u različitim konceptualnim shemama podešava značenje i referencija izraza, odnosno nivo općenitosti gramatičkih kategorija i logičkih kate-gorije. U tom smislu je princip logičkog pojavljuje kao izdife-rencirana kriteriologija podešavanja logičkih i gramatičkih struk-tura na različitim nivoima, jednom kao princip ortonimije, jed-nom kao princip ortologije i jednom kao princip ortografije.

U Uvodu smo rekli i to da logička struktura ne moţe biti u koliziji sa semantičkom i sintaksičkom strukturom. Logička struktura ne moţe biti u koliziji sa semantičkom i sintaksičkom strukturom jezika čija značenja i referencije odreĎuje teorija is-tine, odnosno čija je dubinska struktura ili sintaksa logička struk-tura (Chomskv i generativne gramatike), a čije se referencije podešavaju ili su relativne od ontologije koju usvaja data teorija ili od vrste entiteta koje obuhvataju kvantifikatori te teorije.

A) Intra-konceptualna karakterizacija principa logičkog. Na nivou intra-konceptualne sheme, sekvence kao simulacije jedne moguće logičke forme, predstavljaju jednu formu multiplikacije ili produkta kojeg čine dijelovi pojma kad se ovaj u sebi razdijeli, i koji nisu više istog smisla (istog načina datosti kojeg su imali

Page 102: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

204

prvobitno) jer zauzimaju različita mjesta, čime je načinjena jedna intra-konceptualna sekvenca u koju se pojam ponovno pozicioni-rao (prepoznao kao isti). Poticaj za ovu promjenu leţi u principu koji je producira, odnosno u principu imenovanja predmeta za

koje se moţe uzeti širi ili skraćeni jezički stimulus (ova djelatnost proţima sve logičke i sve jezičke procese).

26 Kriterij ortonimije

meĎutim zahtijeva da se podesi izraţeno i izraz, ili kako se kolokvijalnim jezikom kaţe, da se pronaĎe "prava riječ" za po-

jam koji se ţeli izraziti. Ovo "traţenje riječi" ili načina pred-stavljanja misaonog sadrţaja jednako pogaĎa i znanstvenu i ne-znastvenu jezičku upotrebu, a samo pokazuje da ne postoje jed-

nom utvrĎeni i skovani izrazi koji se nuţno povezuju sa poj-movima kao dijelovima misaonog sadrţaja. Ovdje su nastale

sekvence konceptualne sheme kategorije ili forme multiplikacije koje izraţavaju kvantitet i kvalitet relacije koja je u njima uspo-

stavljena i koja treba da se uspostavi i u izrazu, što znači da gramatička struktura jednog izraza mora pratiti kvantitet i kva-

litet konceptualne sekvence, tj. ako je ona suţena i znakovna simulacija mora biti skraćena i obratno, ako je ona proširena, i

izraz mora to da prati. Činjenica da je teško zadovoljiti ovaj kriterij ili princip logičkog koji producira kroz ortonimiju, svje-

doči W. Quine u svom eseju Speaking of Objects (cf. OR, pp. 1-25), čija istraţivanja smatramo relevantnim za argumentiranje

teza postavljenih u ovom dijelu našeg rada. MeĎutim, djelujući kao kriterij ortonimije princip logičkog

uspostavlja odnos izmeĎu jedne sekvence infra-konceptulane

26 Na ovoj djelatnosti učenja i primjene jezika, koja kao jezička igra sticanja,

usvajanja i produciranja opisa, podrazumjeva skraćivanje ili proširivanje

opisa, izgradio je Wittgenstein svoju teoriju jezičkih igara za koju su bitni

njihova mnogostrukost (di Mannigfaltikgeit) i sposbnost da budu transfor-

mirane. Cf. Wittgenstein, L. (1960): Philosophische Untersuchungen. In:

Ludwig Wittgenstein: Schriften. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main. S.

300.

205

sheme i svih exira-konceptualnih lingvističkih sekvenci koje su

date u vokabularu kojeg razumije jedna komunikaciona zajednica

koja se koristi istim jezičko-gramatičkim idiomom ili logičkim

stereotipom, nalazeći u njoj ona svojstva predmeta koja moţe da

izrazi svojim obiljeţjima ili kvantitativnim i kvalitativnim karak-

terima, tj. istog stupnja općenitosti kojeg ima konceptualna se-

kvenca i poloţaja kojeg u njoj zauzima. Tek kada doĎe do po-

dešavanja ovih sekvenci, intra-konceptualne i extra-konceptulne

ili lingvističke (apstraktni singularni termin), slijedi iz multipli-

kacije jedna generalizacija ili jedna sekvenca srednje ili inter-

konceptualne (ortologijske) sheme, unutar koje princip logičkog

djeluje kroz kriterij ortologije.

B) Inter-konceptualna karakterizacija principa logičkog.

Nivo inter-konceptualne sheme je nivo povezivanja sekvenci do-bij enih iz odnosa intra-konceptualnih (logičkih) i extra-koncep-tualnih (gramatičkih) sekvenci. Ovo je odnos u kojem se gene-ralizacija dobijena iz prethodnog stupnja ili ponovo generalizira (dinamizira) ili se transformira u jednu statičku generalizaciju koja postaje dio extra-konceptuale sheme, ili se univerzalnom

afirmacijom podiţe nivo općenitosti sekvence i postaje dina-mička generalizacija. Kategorije koje djeluju na ovom nivou su logičke i gramatičke kategorije koje su forme relacije. Kriterij kroz koji djeluje princip logičkog jeste na ovom nivou ortologij-ski.

C) Extra-konceptualna karakterizacija principa logičkog.

Ovo je shema realiziranih statičkih generalizacija kroz individu-

alnu upotrebu logičko-gramatičkog stereotipa, ili onih kojima je

utvrĎena istinosna vrijednost njihovom prostorno-vremenskom

relacijom prema stvarima i strukturalnom relacijom prema intra-

i inter-konceptualnoj shemi: prema svom dubinskom i površin-

skom porijeklu ili izvoru. Ova shema znači ima dvije strane.

Ortografija je kriterij kroz koji djeluje princip logičkog na ovom

Page 103: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

206 207

nivou tako što jedan logički sterotip ispravno ili neispravno notira

ili simbolizira, traţeći za njega skraćeni ili prošireni (elementarni

ili kompleksni) simbol koji izraţava poredak elemenata u se-

kvenci koju izraţava.

Smatramo opravdanim govoriti ovdje μ razlikovanju vrste

genralizacije, i pravimo distinkciju izmeĎu statičke generaliza-

cije i dinamičke generalizacije. Statička generalizacija (materi-

jalna implikacija) je ona koju zadovoljava jedna istinosna vri-

jednost varijable, dinamička generalizacija (formalna implika-

cija) je multiplicirana logička općenitost, tj generalizacija koju

zadovoljavaju sve njene istinosne vrijednosti. Statička generali-

zacija se moţe objasniti i psihološkim idiomom (neko prihvata

da je jedna generalizacija istinita, ali ne i da je istinita druga

generalizacija koja ima isti stupanj opećnitosti) kao stoje Quine

u OR napravio distinkciju izmeĎu upotrebe riječi kao konkretnih

generalnih termina i apstraktnih singularnih termina (OR p. 38),

ili Aristoteles u "poopćavanju općeg" i "razopćavanju općeg".

To je smisao stava da se ne moţe svaka generalizacija individu-

alizirati (razopćiti opće), nego samo statička generalizacija.

Šta je općenito jedan konceptualni sadrţaj? U skladu sa

tradicijom koja vodi od Fregea mogli bi reći da je to misao

(Gedanke), odnosno sloţena misao ili sud (Urteil), ili ono što su

engleski pisci podrazumjevali pod terminom "proposition" ili

ono što jedan izraz izraţava. Jedan sud je, dakle, jedna misao ili

jedan mćra-konceptualni sadrţaj. Mi ga moţemo nazvati jednom

intra-logičkom istinom, ali μ tom sadrţaju tek treba suditi ili

odrediti njegovu istinosnu vrijednost. Nas ne interesuje - kako

kaţe Frege - samo misao nego uvijek pitamo za njenu istinitost

ili istinosnu vrijednost. Trebamo uvijek praviti korak od intra-

logičkih istina - ili od smisla (Sinn) u Fregeovoj terminologiji -

prema extra-logičkim istinama (prema značenju, Bedeutung,

istinosnoj vrijednosti, predmetu - prema Fregeu) preko inter-

logičkih istina. Imamo dakle:

(1) intra-logičku "istinosnu" vrijednost (jednu sloţenu misao

ili jedan sud), za koju još nemamo utvrĎenu istinosnu vrijednost,

tj, ne znamo da li je istinita ili laţna, nego samo kako su u

sekvenci rasporeĎeni njeni dijelovi, što je znak da na ovom nivou

kriterij ortonimije nije kriterij istinitosti, nego kriterij logičnosti.

(2) inter-logičku istinosnu "vrijednost" (stav, prosuĎena mi-

sao, misao kojoj je odreĎena istinosna vrijednost), i koja pred-

stavlja naše "vlastito" mišljenje ili koja je produkt našeg "vlasti-

tog" iskustva, i, kojoj je, na temelju utvrĎene logičnosti (kore-

lacije sa extra-konceptualnom ili lingvističkom sekvencom) pri-

pisan i predikat "istinito" ili "laţno".

(3) "extra-logičku" istinu, misao koja je istinita ne samo po

sebi nego je istinita ili neistinita za nas, zadobija ili ne zadobija

svoju istinitost u relaciji prema drugim iskazima, našim vlastitim

(u drugo vrijeme i na drugom mjestu) i iskazima drugih ljudi,

(ima dakle vrijednost javnog značenja), koja pripada extra-kon-

ceptualnoj shemi u kojoj smo svi učesnici, shemi koja čini kon-

stelacije heteroglosse kroz svijet nauke, kulture, morala, filo-

zofije, umjetnosti, etike, egzaktnih znanosti, jezika, vokabulara

itd.

Prema tome: mi imamo ili stvaramo misli kojima ne znamo

istinosnu vrijednost sve dok ih ne dovedemo kroz forme gene-

ralizacija u vezu sa već postojećim, svojim ili tuĎim, mislima.

Na drugom stupnju racionalizacije mi tim mislima odreĎujemo

istinosnu vrijednost pozivajući se na naša ranija znanja i iskustva

i na činjenicu da posjeduju ispravnu korelaciju u gramatičkim

simulacijama. Na kraju tako odreĎene stavove iskazujemo pred

drugima njihovim izgovaranjem i tako ih prepuštamo suĎenju

koje tek treba da im odredi istinosnu vrijednost.

Page 104: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

208 209

Dok moţemo reći da se u (1) i (2) radi μ djelovanju onog

logičkog u sferi mišljenja i u sferi jezika (ortonimija i ortologija),

ovdje (3) dolazi u prvi plan djelovanje onog logičkog u sferi

realnosti (ortopraksija), tj. u sferi u kojoj je i jezik postao jedan

rod bića: εκ ηi βέκμζ ηωκ όκηωκ, kako kaţe Platon ili istina za

nas kao racionalno prihvatljiva misao (Putnam), odnosno jedan

logičko-gramatički stereotip koji podljeţe standardizaciji

(odbacivanju ili uklapanju).

Tako se ono logičko izraţava kroz meĎusobni odnos triju

sfera - područja unutar kojih djeluje: u sferi mišljenja (kon-

stelacije misli, relacija), u sferi jezika (konstelacije riječi, re-

čenica, vokabulara, teorija) i u sferi realnosti (konstelacije stvari,

stanja stvari). Koja je sfera presudna za formiranje frameworka?

Princip logičkog je različit od logičkih principa i on je princip

istinitosti za nas što ukazuje na to daje sfera realnosti presudna

za formiranje frameworka. Strawson je Individuals započeo sa

tom sferom, tj. sa sferom ontoloških pretpostavki. Jednim di-

jelom je Kantov kopernikanski obrat značio okretanje početka

filozofiranja prema epistemološkim pretpostavkama logike.

§ 3. Princip logiĉkog kao matrica identifikacije

logiĉkih principa

Ο principu logičkog (ili μ teoriji istine) treba reći sljedeće:

vjerovatno je Georg Cantor bio prvi koji je opisao kako princip

logičkog funkcionira na području nove logike ili logičkog cal-

culusa, dajući u svojoj teoriji skupova, na temelju metode obo-

stranog jednoznačnog preslikavanja, mogućnost produkcije lo-

gičke općenitosti (ω) i njene reprodukcije na višem nivou, ili

višoj potenciji, sve do potencije ωω. No on je μ jednom principu,

kojeg mi imenujemo principom logičkog, govorio kao μ tri, kao

μ dva principa dinamiziranja kojim se stvara jedna klasa i od

najvećeg stupnja ove započinje stvaranje druge klase kao naj-

manje potencije druge klase, uz čiju je pomoć definirao kon-

strukciju nove odreĎene beskonačne cjeline, i jednog principa

koji odlaţe ili zadrţava ili ograničava tu produkciju (das Hem-

tnungs - ili Beschrankungsprinzip). Bila su to tri principa koja

su se odnosila na formiranje i transformiranje beskonačnih ure-

Ďenih skupova (I - formiranje jednog beskonačnog skupa prirod-

nih brojeva kao jednog konačnog i odreĎenog odsječka, II - for-

miranje drugog beskonačnog skupa koji uzima prvi skup kao

svoj prvi član i čija je on potencija, III - ograničavanje produci-

ranja na odsječke).27

Carnap je u svom kratkom eseju Testability and Meaning

govorio μ principu empirizma (The Principle of Empiricism)

kojeg je zagovarao u gotovo svim svojim istraţivanjima, tvrdeći

da princip empirizma ne treba formulirati u formi tvrdnje - "sve

znanje je empirijsko" ili "sve sintetičke rečenice koje moţemo

znati zasnovane su na (ili su u vezi sa) iskustvu" ili tome slično

- nego prije u formi ponude ili zahtijeva. "Kao empiristi mi

zahtijevamo da jezik znanosti bude ograničen na odreĎeni način;

mi traţimo da deskriptivni predikati a onda i sintetičke rečenice

ne mogu biti prihvaćeni bez da imaju neku povezanost sa mo-

gućim motrenjima, povezanost koja će ih karakterizirati na pri-

kladan način."28

27 Cf. Cantor, G. (1962): Grundlagen einer allgemeinen Manningfaltigkeit-slehre. In: G. Cantor, Gesammelte Abhandlungen mathematischen undphi-losophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim.

28 Cf. Carnap, R. Testability and Menaning. In: Classics ofAnalytic Philoso-phy. Ed. By Robcrt R. Ammerman. (1965). McGraw-Hill Book Company. USA., p. 188

Page 105: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

210

Ono što je vaţno za naše shvatanje funkcioniranja principa

logičkog je Quineov pojam virtualne klase kao simulacije lo-

gičkih relacija izmeĎu logičkih općenitosti na bazi simuliranja

identiteta,29

kojim se iz logike isključuje izvorna (genuine) teorija

skupova (cf. Quine, PHL, 72), odnosno zamjenjuje se egzis-

tencija klasa i relacija njihovom apstrakcijom i subzistencijom

budući se klase i relacije ne uzimaju više kao vrijednosti varijable

kvantifikacije (cf. Quine, Set Theory and Its Logic, p. 21, 28).

Ono stoje ponajviše uticalo na Quineovo promjenjeni stav prema

odnosu teorije skupova i logike jeste mogućnost ontoloških ek-

scesa i semantičkih paradoksa u koje zapada logika kada se bavi

entitetima kao što su svojstva stvari, brojevi, klase, relacije, i

kada od notacije traţi da odgovori na šta njeni izrazi referiraju.

Zašto se princip logičkog razlikuje od logičkih principa? Princip

logičkog sluţi da se jedan novi logički stereotip, odnosno jedna

nova teorija istine, i od nje zavisna teorija značenja, moţe

upotrebljavati/primjenjivati sa svojim ontološkim i epistemološ-

kim pretpostavkama.

Princip logičkog sluţi da se stvori ili otkrije ili proizvede

novi logički stereotip, jedna nova virtualna simulacija identiteta

unutar jedne sekvence koja ima smisao, značenje i referenciju,

(npr. teorija istine kao dvostruke negacije, ili teorija istine kao

koherencije, ili teorija istine kao korespondencije u Davidsono-

vom smislu, ili teorija istine kao Konvencije Σ u Tarskijevom

mislu, itd.), i da se njegova upotreba ograniči ili harmonizira sa

drugim logičkim stereotipovima. Putnam je govorio μ lingvi-

stičkim stereotipovima i lingvističkoj podjeli rada u Meaning of

Meaning, gdje je uveo svoju socio-lingvističku hipotezu, za ra-

zliku od Quineove analitičke hipoteze prevoĎenja kojom se har-

211

moniziraju značenja i referencije unutar jednog jezika i izmeĎu

dva različita jezika. Putnamova hipoteza govori μ lingvističkoj

podjeli rada kojom se uspostavljaju standardi utvrĎivanja zna-

čenja unutar jedne jezičke komunikacije, (cf. Putnam, M&M, in:

Putnam: PP, p. 227), unutar koje postoji podjela rada izmeĎu

sociolingvista, koji trebaju odrediti ekstenziju izraza ili referen-

ciju, i psiholingvista koji trebaju odrediti intenziju ili individu-

alnu kompentenciju svakog govornika. Lingvistički stereotipi su

upravo socialno definirana ekstenzija izraza ili standard koji

omogućava znanje μ referenciji izraza. U tom smislu su lin-

gvistički stereotipi matrice identifikacije označenog ili "konven-

cionalne ideje" povezane sa riječima kao npr. "tigar", "zlato" itd.

Postoji prema tome lingvistička obligacija učesnika komunika-

cije u priznavanju stereotipa ili standarda upotrebe riječi.

"Komunikacija podrazumijeva da ja imam stereotip tigra koji uključuje pruge, i da ti imaš stereotip tigra koji uključuje pruge, i da ja znam da tvoj stereotip uključuje pruge, i da ti znaš da moj stereotip uključuje pruge, i da ti znaš da ja znam... (i tako, a la Grice, beskonačno). MeĎutim to ne podrazumjeva da je bilo koji partikularni stereotip korektan, ili da većina naših stereotipa ostaje korektna vječno. Lin-gvističko obavezivanje ne pretpostavlja da postoji neki indeks univerzalnosti ili čak istine; prema tome mi moţemo drţati da 'tigrovi imaju pruge' je dio značenja izraza 'tigar' bez zapadanja u zamku problema analitičnosti".

30

Mi sada ţelimo reći: princip logičkog je matrica identifi-kacije logičkih principa. Kako princip logičkog producira novi logički stereotip ili novu teoriju istine i novu teoriju značenja, odnosno jedan novi teorijski model (kako funkcionira kod Kanta

29 Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York. p.

71

30 Cf. Putnam, H. (1975): Language and Reality. In: Philosophical Papers 2.

Cambridge Univ. Press. London, p. 256

Page 106: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

212

uobrazilja?), ili šta pretpostavlja jedan logički stereotip? Sada moţemo reći da je jedan logički zakon jedan logički stereotip koji obavezuje sve imaoce konceptualne sheme u svim situaci-jama upotrebe ili karakterizirani a predikata "logično", a da je princip logičkog postupak, koji omogućava otkrivanje svojih ste-reotipa u kontekstima koji su ne-stereotipni, te kao takav princip

harmoniziranja konteksta sa stereotipom putem karaterizacije predikata "logično" za sekvence konteksta koje imaju smisao, značenje i referenciju. Jedan od načina na koji reagira kontekst je da se opire harmonizaciji i da je tek na nekom udaljenom stupnju moguće otkriti stereotip (blok, kako se izraţava Quine) koji je njegova logička sekvenca. No, taj "udaljeni stupanj" iden-

tifikacije stereotipa moţe biti drugi kontekst, a ne blok datog konteksta. Identitet se mora identificirati kao identitet, i to je suština harmonizacije koja se zbiva kroz princip logičkog. Kon-tradikcija se mora identificirati kao kontradikcija. Ova se iden-tifikacija logičkog stereotipa dogaĎa u logičkom prostoru koji je kontekst za takvu identifikaciju. Logika se doista, kako kaţe

Wittgenstein, mora brinuti za samu sebe. Logiku stimuliraju njene vlastite simulacije: logičke istine

koje uvijek idu u paru; da bi neka misao bila logički istinita ili logički laţna potreba joj je uvijek druga misao. Rečenice koje su logički istinite uvijek idu u paru i parnost je obiljeţje L-istina. Stoga je jedan logička istina jedna simulacija koju sačinjavaju

dvije misli, od kojih je jedna uvjet istinitosti druge. Jedna od njih uvijek stimulira drugu, pretpostavke stimuliraju konkluziju, ili "ako "-simulacija stimulira "onda "-simulaciju. Samo u tome po-stoji odnos dubinskih i površinskih simulacija, u meĎusobnom stimuliranju, u kojem "onda "-simulacija može da stimulira "ako "-simulaciju. Kao što se stvari vanjskog svijeta u jednoj

svojoj sekvenci prostorno-vremenskog frameworka moraju moći identificirati, i kao što se moraju moći i re-identificirati kao iste (identične) u drugoj sekvenci istog frameworka, jednako se tako

213

ono logičko mora moći identificirati u jednom logičko-grama-

tičkom izrazu (rečenici, kontekstu, teoriji) i re-identificirati u

drugoj povezanosti sa gramatičkim kategorijam u jednom izrazu,

rečenici, kontekstu ili teoriji. To je karakteristika rekurzivnosti

mišljenja do koje nas je dovela karakterizacij a principa logičkog,

jer je on princip po kojem misao identificira svoje dijelove kao

povezane logičkim principima. Nema logičke istine dok se misao

ne razdjeli u sebi na sekvencu koju čine dijelovi "ako..." i

"onda..." na različitim pozicijama sekvence.

Quine je govorio μ logici virtualnih klasa kao μ simulacijama

identiteta (PhL, 71) i simulacijama relacija koje postoje u njima

na temelju identiteta. Govorio je i μ tome da logika ubire istinu

sa stabla gramatike, odnosno da logika trasira istinosne uvjete

kroz gramatičke konstrukcije(PhL, 35). Mi ţelimo sada reći da

su gramatičke konstrukcije simulacije logičkih konstrukcija.

Samo zato što je forma suda simulacija jedne forme jed-

noznačnosti moguća je harmonizacija koju vrši princip logičkog;

samo zato što su sekvence forme simulacije moguće je da ono

logičko nema privilegovano mjesto u sudu, odnosno moguće je

da generalni termin zauzima mjesto subjekta, a da se singularnom

terminu ne moţe utvrditi referencija.

Teorija istine i teorija značenja su dva oblika u kojima se

manifestira logički stereotip. Ta dva oblika ili dvije vrste lo-

gičkog stereotipa generira filozofska insinuacija ontoloških i epi-

stemoloških pretpostavki, drugim riječima filozofija koja ga u

sebe uključuje. To znači da filozofija insinuira ontološke i epi-

stemološke pretpostavke koje čine okvir i jeziku i logičkim prin-

cipima i unutar kojeg se otvara logički prostor: širina logičkog

prostora u jednoj filozofiji zavisi od mogućnosti funkcioniranja

logičkih principa. Tim logičkim prostorom vlada jedan logički

stereotip, tj. jedna odreĎena teorija istine ijedna odreĎena teorija

značenja na njoj zasnovana.

Page 107: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

214 215

Zaključak

Iz razmatranja u dijelu IV, u kojem se raspravlja struktura

konceptualne sheme i njeno funkcioniranje kroz različite sekven-

ce konceptualizacije (multiplikaciju, generalizaciju i individuali-

zaciju) na temelju različitih kriterija (ortonimije, ortologije, or-

tografije), koje nameće princip logičkog kojim se sekvence har-

moniziraju i postaju sposobne da budu predstavljene u jednoj

jezičko-gramatičkoj konstrukciji, ili u jednoj "dobro ureĎenoj

formi" (simulaciji) smisla, značenja i referencije, vidljivo je da

se princip logičkog, ili ovo harmoniziranje, provodi izmeĎu du-

binskih i površinskih struktura, odnosno semantičkih i sintak-

sičkih struktura iskaza čime se otklanja mogućnost da logičke i

gramatičke strukture budu u koliziji.

Mi smo se zalagali za to da karakerizacija predikata "lo-

gično" prethodi karakterizaciji predikata "istinito", jer smatramo

da logička struktura sa svojim sekvencama i različitim kriterijima

zadovoljavanja logičke općenitosti nije potpuno identična dije-

lovima rečenica, ili da logička struktura i jezička struktura nisu

jednake, ali da su obje podvrgnute principu logičkog koji ih

harmonizira na planu značenja i referencije. Logički zakoni i

gramatički zakoni, formativna i transformativna pravila, kao sta-

tičke generalizacije logičkih i gramatičkih relacija, trpe još na-

knadno dinamičku generalizaciju ili identifikaciju uslova svoje

logičnosti i svoje istinitost. Dinamička generalizacija, koju vrši

princip logičkog kao princip identifikacije vrijednosti (argumen-

ta) logičke ili iskazne funkcije, ili kao matrica identifikacije

logičkih principa, podešava nivoe općenitosti koje u svojim vari-

jablama sadrţe jezik, mišljenje i stvarnost. Ona se ne moţe ozna-

čiti nekom apriornom verifikacijom, nego radije kontekstualnom

ili čak inter-kontekstualnom verifikacijom smisla i značenja.

ZAKLJUČNA RIJEČ

U ovom radu mi smo, gledano iz aspekta problema kojim

smo se bavili, prešli jedan kratak put na kojem smo pratili for-

miranje zahtjeva za rješavanjem ontoloških i epistemoloških pi-

tanja njihovim reduciranjem na logičko-semantički problem jed-

noznačnosti, tj. na mogućnost da se ono što je mnogo (mnogo-

struko i mnogoznačno), a u ontološkom smislu jedno, shvati,

argumentira, i predstavi u jednom sistemu iskaza kao jedno-

značno, i u epistemološkom smislu jednostruko (apriorno ili apo-

steriorno, analitičko ili sintetičko), odnosno u logičkom smislu

kao logički predmet i kao logički prostor, ili kao pojam sa svojim

sadrţajem i opsegom kojem se moţe odrediti stupanj općenitosti

univerzalnom ili egzistencijalnom kvantifikacijom.

Jednoznačnost se je pokazala kao ideal, kako ontološke lo-

gike tako i simboličke logike, jednom iskazan kod Aristotelesa

u stavu ημ όκ θέβεηαζ πμθθαχώζ, drugi put kod Fregea u

zahtjevu da znanstveno spoznavanje istine mora stalno praviti

korak od smisla izraza ka njihovom značenju ili njihovoj istino-

snoj vrijednosti. Holizam i pragmatizam su preokrenuli ideal:

put je vodio od razbijanja onog jednoznačnog u mnogostruke

modele jednoznačnosti, u modele teorije koji zadovoljavaju on-

tološki i konceptualni relativitet, pa sve do pragmatičkog pot-

punog odbacivanja bilo kojeg utemeljujućeg modela znanja i

spoznaje (Rorty). Time je istaknut novi ideal: ideal mnogoznač-

nosti i mnogostrukosti, njegovog shvatanja, shvatanja onog što

Page 108: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

216 217

je Mnogo, mnogostruko u njegovom čulnom, prostorno-vremen-

ski distribuiranom pojavljivanju i mnogoznačno u njegovom je-

zičkom transformiranju, odnosno mnogostruko u čulnom i teo-

rijskom statusu.

Zbog logike i povodom logike ontologija i epistemologija

su podvrgnute i bile podvrgavane značajnim transformacijama:

formalna semantika je postala ontologija savremene analitičke

filozofije (cf. Tugendhat, Uvod u jezičkoanalitičku filozofiju), a

epistemologija je razvila falibilne koncepte saznanja kao uk-

lopive u teorije zavisne od izbora polja, izbora objekata, i izbora

jezika.

Filozofija logike od Aristotelesa do Davidsona bavila se,

generalno gledano, jednim pitanjem: kako ono mnogo (mnogos-truko, čulno, mnogoznačno) shvatiti prema pojmu, a s druge strane kako ono jedno (bitak, logički predmet, relaciju) shvatiti u njegovoj čulnosti ili njegovom izrazu. Ovu opreku izmeĎu ηαηά ημκ θόβμκ (shvatiti nešto prema pojmu ili odrediti mu logički status) i ηαηά ηδκ αΐζεδζζκ (shvatiti ono logičko u

njegovoj čulnoj pojavi ili onom logičkom odrediti predmetni status) postavio je Aristoteles ne samo u svojoj metafizici ili prvoj filozofiji nego i u fizici i u logici. Od tada je ovaj zadatak bio centralni za svaku metafiziku, fiziku i matematiku koja je traţila da se ljubav spram mudrosti transformira u znanost. Bio je to zahtjev da se pojam formira i da se transformira salva

veritate i salva congruentia. Pri tome se pokazalo da ono logičko ima svoj ontološki, epistemološki i jezičko-gramatički status koji se u jednoj filozofiji preferira u skladu sa izabranim ili vla-dajućim kritičkim i analitičkim idiomom: od hipostaziranja onog logičkog i njegovog postavljanja u jedan svijet iznad čulnosti (Platon i Frege), do naturaliziran] a onog logičkog analogno vr-

stama i rodovima fizičkog svijeta (Aristoteles). Zbog toga smo mi u hipotetički okvir svojih razmatranja unijeli tvrdnju da ono

logičko nema privilegirani (fiksirani ili konačno odreĎeni, fi-nitni) status niti u relitetu, niti u spoznaji, niti u jeziku, nego da zavisi od pitanja koja se povodom njega samog formuliraju u jednom odreĎenom kritičkom i analitičkom idiomu.

Stravvson je u svom djelu Individuals tvrdio da postoji ra-

zlika izmeĎu deskriptivne i revizionarne metafizike, pri čemu se

prva trudi da što bolje opiše konceptualnu shemu, a druga da

opise revidira i ponudi bolji. Osnova te podjele je postojanje

nepromjenjenog i vječnog središta problema koji su povezani sa

pitanjem μ statusu onog logičkog i stalne izmjene kritičkog i

analitičkog idioma.

U historijskom smislu ovaj put je dug i nezavršen i mi smo ga se drţali samo formalno, nastojeći da glavne pravce razvoja filozofije logike sagledamo u njihovom problematskom jedinstvu i problematskoj povezanosti. Na početku rada postavili smo hipo-tetički okvir kao framework za koji se pokazalo da je holistički ili bar inspiriran holizmom. Nastojali smo pronaći zadovolja-

vajuću argumentaciju u djelima deskriptivnih i revizionarnih filo-zofa logike. Misli koje smo izrekli μ principu logičkog i plu-ralizmu konceptualne sheme spadaju u revizionarni dio promiš-ljanja onog centralnog i nepromjenljivog dijela filozofije logike koji je problemski. Hipoteze na kojima počiva ovaj (revizionarni) dio rada ne mogu se argumentirati pozivom na neku knjigu ili

sistem, u onom smislu u kojem Kant pod kritikom čistog uma nije mislio na kritiku knjiga i sistema, nego imaju svoju istinitost zbog istinitosti drugih hipoteza u zajedničkom hipotetičkom okviru ovog rada.

Ono što smo ovim istraţivanjima ţeljeli pokazati jeste da je logika bitno pripadna u filozofiju ne zato stoje produkt sistemske filozofije i zavisna od stila insinuiranja/uvoĎenja gotovih on-

toloških i epistemoloških pretpostavki u njene osnove, nego zato što povodom (formalne) logike nastaju ontološki i epistemološki

Page 109: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

218 219

problemi koji pokreću transformiranje formalno-logičkih stan-

darda i filozofskih pretpostavki, jedan dakle proces koji logiku

čini rezonantnom ostalim filozofskim disciplinama. Logika se

treba brinuti μ samoj sebi - kako to misli Wittgenstein u Trac-

tatusu - ali ona u toj "samo-zabrinutosti" povećava krug pitanja

koji se oko nje i zbog nje javljaju i postavljaju i učestvuje u

njihovom razrješavanju.

U ovom radu mi smo postavili probleme filozofije logike u nadreĎenu mapu (framework) "jedno-mnogo" kao zajednički okvir istraživanja strukture stvarnosti, strukture misli i strukture

jezika (jednostruko-mnogostruko, jednoznačno-mnogoznačno) i u njoj otkrivali rezonantnostproblema ontologije, epistemologije i logike. U ontološkom smislu mi smo ovaj problem koncipirali kao problem relacije bitka i njegovih trpnosti (jezičko-logičkih); u epistemološkom smislu ovaj problem se javio kao problem izvora i primjene, strukture i upotrebe konceptualne sheme; u

logičkom kao formiranje i transformiranje logičkih formi u sim-boličkom ili znakovnom pismu salva veritate ed salva congruen-tia. U tom smislu moţemo reći da smo imali mogućnost da filozofiju logike posmatramo ili kao rezultantu dvije kompo-nente: ontologije i epistemologije, ili kao područje istraţivanja koje producira ontološke i epistemološke zahtjeve. Mi smo se u

blagoj formi opredjelili za ovu drugu mogućnost, jer nismo ţe-ljeli isključiti onu prvu koja se uostalom pokazala ţivom u dje-lima Kanta, Hegela i Husserla.

Namjera ovog rada nije bila da nivelira razliku izmeĎu dva osnovna tipa logike, logike supstancije i logike funkcije, μ kojima

je kao suprotstavi]enim govorio Casirrer (cf. Suhstazbegriff'und Funktionsbegrifj), niti da previdi razliku izmeĎu pitanja μ bitku kao ontološkog pitanja i pitanja μ egzistenciji jezičkih univer-zalija ili predmeta jedne formalne ili semantičke ontologije. To-kom rada nama se nametnula misao da govoriti o filozofiji logike

znači govoriti μ ontološkim i epistemološkim pretpostavkama filozofije koja nastaje iz tog govora μ logici (kao što je Russell na jednoj logičkoj teoriji zasnovao filozofiju logičkog atomi-

zma), a da, s druge strane, govoriti μ logici filozofije znači go-voriti μ ontološkim i epistemološkim pretpostavkama logike. To je bio smisao navedenog stava u Uvodu da će se u ovom radu filozofija pojaviti u horizontu logike i logika u horizontu filo-zofije. Naravno, jednom znanstvenom ekstremizmu, ontološkom ili logičkom ili lingvističkom, ova teza neće odgovarati, ali neka

se onda pokuša prevazići Platonovo pitanje iz Kratylosa: Šta je bliţe istini, riječi ili stvari? ili: Zašto se sve riječi odnose na nešto (ηζ), a ne na ništa? Pokazalo se da pragmatizam sa svojim kon-ceptom etnocentrizma, utopizma i neznanstvenog fikcionizma, ironijske intelektualnosti, kontingencije jezika, sopstva i društva, nije u stanju prezreti pojam istine bar ne u onoj formi u kojoj se

ona stvara a ne otkriva, i motivira stvaralaštvo u literaturi, filmu, novinskim izvještajima, novelama; u komediji i tragediji u kojoj učestvuju i riječi i stvari.

Iz onoga što je rečeno u prvom dijelu μ ontološkoj logici, ili onoj logici koja je pojam istine orijentirala na pojam bitka,

tako stoje ontologizirala pojam (Platon), odnosno naturalizirala pojam (Aristoteles), proizilazi da je unutar prve filozofije ta i takva logika, orijentirajući svoj pojam istine na ontološki pri-marno, bitak, osigurala ontološke i epistemološke pretpostavke prvoj filozofiji time što je u logosu apofantikosu, kao kvantifi-ciranoj formi govora, podesila predikaciju, odnosno referenciju

singularnih i generalnih izraza prve filozofije, tako da su njeni iskazi bili moguća i neproturječna korelacija hipotetičkih (ana-litičkih ili empiričkih) stavova i njihovih konsekvenci.

Vidjeli smo kako je kod Aristotelesa u prvoj filozofiji ono logičko uključeno u stupce suprotnosti ili trpnosti, odnosno kako

je uključeno u lanac uzroka kao ono srednje u silogizmu kojim

Page 110: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

220 221

se podešava ispravnost logičkih relacija u sudu. Nadalje vidjeli

smo kako se kvantifikacijom tog logičkog odreĎuje njegov on-

tološki status, kao najvišeg u rodu i kao najniţeg u rodu i vrstama

koje rod obuhvata, tj. kao prve supstancije koja ima maksimum

ontološke općenitosti i minimum logičke općenitosti, odnosno

kao drugih supstancija (rodova i vrsta) koje imaju maksimum

logičke općenitosti i minimum ontološke općenitosti. Podešava-

nje mjesta logičkog u njegovom ontološkom statusu koji se ovdje

vrši "poopćavanjem općeg" i "razopćavanjem općeg", tj. univer-

zalnom afirmacijom i negacijom, znači podešavanje smisla, zna-

čenja i referencije koje princip logičkog sprovodi kroz jezičko--

gramatičku strukturu.

Zbog toga (zbog bitne pripadnosti "formalne" logike u prvu

filozofiju) je prva filozofija bila moguća, a ne apsolutno izvjesna

(tautološka) ili apsolutno nemoguća (kontradiktorna), insinuacija

ontoloških i epistemoloških pretpostavki u područje fizike i as-

tronomije, etike i politike, koja je vaţila ujedno doba kao meta-

fizika tog doba, dakle: kao istinita i racionalno prihvatljiva mu-

drost (ζμθία).

Iz razmatranja provedenih μ atomističkom konceptu filo-zofije logike jasno je daje teorija μ logičkom atomizmu, začeta

najprije kod matematičara Fregea, Russella i Wittgensteina, kao jedna, u pogledu jasne teorije smisla i značenja ili teorije istine još ne sasvim završena teorija, uspjela da u dva pravca producira ontološke i epistemološke pretpostavke, na temelju kojih se za-snovala filozofija logičkog pozitivizma ili logičkog empirizma, a na drugoj strani, i gotovo uporedo, filozofija ordinarnog jezika.

Kako je bilo moguće da jedna logička doktrina posluţi kao temelj tako različitim filozofskim orijentacijama i tako različitim kri-tičkim i analitičkim idiomima? Na koju vrstu entiteta je orijen-tirala svoj pojam istinitosti, ili koju vrstu teorije istine je zasno-vala, unutar kojeg frameworka je osiguravala referenciju termina

jezika filozofije u koji je pripadala? Logički atomizam je ute-

meljen na teoriji μ skupovima ili na matematičkom idiomu, od-

nosno na idiomu sintakse artificijelnog jezika ili logičkog calcu-

lusa jezika koji se orijentira na entitete kao što su klase i svojstva,

te relacije unutar i izmeĎu klasa i svojstava. On uzima klase i

svojstva kao entitete na koje referiraju singularni i generalni

termini jezika te teorije, a kao hipotetičke pretpostavke uzima, u

prvoj fazi analitičke apriorne stavove, a u drugoj fazi empirijske

stavove ili iskaze motrenja, tj. u prvoj fazi idealni logički jezik,

a u drugoj fazi jezik stvari i potom semantiku prirodnih jezika.

Simbolička logika je jednako bitno pripadala logičkoj sintaksi ili

jeziku znanosti kao i formalnoj semantici ili semantičkoj ontolo-

giji filozofije jezika (čak filozofija ordinarnog jezika nije nikada

napustila upotrebu simboličke notacije).

Postmetaflzička filozofija je ponajprije u Quineovom eseju

Two Dogmas ofEmpiricism iz 1951 odbacila temelje lingvističke

teorije istine, analitičnost i redukcionizam na jezik stvari ili neki

opservacijski jezik μ čulnim datostima, odbacujući istovremeno

dihotomiju analitičko-sintetičko i proglašavajući besmislenom

razlikovanje lingvističke i faktičke komponente u istini nekog

pojedinačnog iskaza, i unijela holističko stanovište μ ontološkim

i epistemološkim pretpostavkama: pitanje μ istinitosti jednog is-

kaza ne moţe se riješiti bez pitanja μ istinitosti svih iskaza koji

imaju istu (logičku) strukturu, odnosno ono se rješava kao pitanje

prevoĎenja ili parafraziranj a jednog skupa meĎusobno povezanih

iskaza ili jedne teorije u jezik neke druge teorije. Za Quinea ne

postoji kanonska notacija niti odgovarajuća simplifikacija (para-

fraza) koja bi mogla do kraja izbaciti iz upotrebe sve generalne

termine ili nereferentne termine, te je stoga ontološko pitanje ili

pitanje μ vrsti entiteta na koje referiraju jezički izrazi samo pi-

tanje stupnja: fizički objekti, na kojima počiva mit μ episte-

mološkom prvenstvu znanstvene (laboratorijske) spoznaje, i Ho-

Page 111: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

222 223

merovi besmrtni olimpski bogovi razlikuju se u stupnju a ne u

vrsti: u holističkom i pragmatičkom smislu oni su podjednako

kulturne činjenice (Cf. Quine, FLPV).

U dijelovima I-III data je argumentacije za hipotezu da lo-

gika ne može biti u koliziji sa ontološkim i epistemološkim pret-

postavkama filozofije sa čijim kritičkim i analitičkim idiomom

korelira. Našim odreĎenjem filozofije (Uvod), te ontoloških i

epistemoloških pretpostavki, postiglo se da filozofija posjeduje

vlastiti kritički i analitički idiom koji se mijenja i relativan je od

vremena, prostora, jezika i konceptualne sheme koju koristimo,

a da logika trajno producira ontološke i epistemološke pretpo-

stavke za jednu moguću insinuaciju. Logika nije identična kri-

tičkom i analitičkom idiomu filozofije u koju spada, i nije rela-

tivna, partikularna i parcijalna na način na koji je konceptualna

shema, čiji stavovi predstavljaju (lingvističke) transformacije

elementarnih stavova u kompleksne i kompleksnih stavova u

elementarne na osnovu formativnih (logičkih) pravila.

Ono logičko (das Logische) ne može imati privilegirano/izu-

zetno mjesto u logičkom prostoru, niti privilegiranu/izuzetnu ka-

tegoriju u jeziku; drugim riječima, ono logičko nema nikakvu

privilegiranu misaonu, jezičku ili zbiljsku formu, jer ne postoje

prestabilirani entiteti, niti povlaštena singularna ili generalna

predikacija.

Nema privilegirane ontologije niti privilegirane epistemolo-

gije, niti privilegiranih (singularnih ili generalnih) jezičkih izra-

za, već postoji samo podešavanje smisla, značenja, i označenog

u okviru jedne teorije istine (princip logičkog) koja harmonizira

njene hipotetičke stavove sa njihovim konsekvencama. To har-

moniziranje se zbiva kroz jezik, kroz produciranje jezičkih struk-

tura: logičkih, semantičkih i sintaksičkih. Logičke strukture se

pri tom podešavanju ili harmoniziranju javljaju kao semantičke

i sintaksičke kategorije, kao dubinska struktura. Tu dubinsku

strukturu mi nazivamo principom logičkog ili principom identi-

fikacije koji je raličit od logičkih principa mišljenja čije se dje-

lovanje unutar jednog skupa iskaza mora i samo identificirati.

Naročito je Davidson u novije vrijeme istakao zahtjev da se

značenje i referencija moraju rješavati samo unutar teorije istine.

Centralni pojam filozofije logike XX stoljeća, oko kojeg se

sabiraju sve njene koncepcije i čije shvatanje i definiranje odre-

Ďuje vrstu moguće insinuacije, a koji se moţe uporediti sa Aris-

totelesovim konceptom onoga što je on imenovao sa ύπμηε-

ίιεκμκ, ili sa pojmom činjenice (fact) u analitičkoj filozofiji,

koji ima svoju ontološku, logičku, i jezičko-gramatičku upotrebu,

jeste, u svakom slučaju pojam promjenljive (variable). Filozofija

logike, u svim svojim fazama naročito se trudila da ovaj pojam

formulira i da ga eksplicira, odnosno da iznaĎe neku vrstu kanon-

ske notacije za predstavljanje onog logičkog.

Ovaj pojam i njegova upotreba povezan je sa centralnim

logičkim postupkom ili centralnom logičkom i matematičkom

metodom supstitucije i integracije dijelova jednog subjekt-predi-

katskog iskaza, a kao problem predstavljanja multiplicirane lo-

gičke općenitosti pojavio se u formama sistema ili teorije koju

sačinjava jedan niz takvih iskaza koji sadrţe varijablu i koji imaju

istu istinosnu vrijednost.

Logička struktura ne može biti u koliziji sa semantičkom i

sintaksičkom strukturom jezika čija značenja i referencije odre-

Ďuje teorija istine, odnosno čija je dubinska struktura ili sintaksa

logička struktura, a čije se referencije podešavaju ili su relativne

od ontologije koju usvaja data teorija ili od vrste entiteta koje

obuhvataju kvantifikatori te teorije. Mi smo se u radu zalagali

za to da karakerizacija logičkog predikata prethodi karakterizaciji

istinosnog predikata, jer smatramo da logička struktura sa svojim

Page 112: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

224 225

sekvencama i različitim kriterijima zadovoljavanja logičke opće-

nitosti nije potpuno identična dijelovima iskaza, ili da logička

struktura i jezička struktura nisu jednake, ali da su obje pod-

vrgnute principu logičkog koji ih harmonizira na planu značenja

i referencije. Logički zakoni i gramatički zakoni kao statičke

generalizacije logičkih i gramatičkih relacija trpe još naknadno

dinamičku generalizaciju ili identifikaciju uvjeta svoje logičnosti

i svoje istinitost, budući da je princip logičkog matrica identifi-

kacije logičkih principa, u čemu se sastoji rekurzivna sposobnost

konceptualne sheme voĎene principom logičkog kroz tri sekven-

ce. Dinamička generalizacija ili princip logičkog kao princip

identifikacije vrijednosti (argumenta) logičke ili iskazne funkcije

podešava nivoe općenitosti koje u svojim varijablama sadrţe

jezik i mišljenje. Ona se ne moţe označiti nekom apriornom

verifikacijom, nego radije kontekstualnom ili čak inter-konteks-

tualnom verifikacijom smisla i značenja.

Mi smo u ovom radu pokušali dati nacrt za jednu filozofiju

logike koji se temelji na uvjerenju da se logika, ontologija i epistemologija proţimaju/koreliraju sa jezikom i kroz jezik kao medij u kojem se podešavaju značenja izraza i entiteti na koje se odnose riječi i rečenice, i to prinudom principa logičkog koji nezavisno od vrste entiteta (fizički objekti, dogaĎaji, djelovanja, klase, svojstva, brojevi,...) i nezavisno od prirode hipotetičkih

stavova (analitički ili logički, empirijski ili sintetički) harmoni-zira njihovu istinosnu vrijednost u istinosnu vrijednost konse-kvenci. U toj i takvoj filozofiji logike za koju smo se opredjelili princip logičkog je zauzeo mjesto teorije istine.

Iz razmatranja u dijelu IV, u kojem se raspravlja μ strukturi

konceptualne sheme i njenom funkcioniranju kroz različite se-

kvence konceptualizacije (multiplikaciju, generalizaciju i indi-

vidualizaciju), na temelju različitih kriterija (ortonimije, ortolo-

gije, ortografije), koje nameće princip logičkog i kojim se se-

kvence harmoniziraju i postaju sposobne da budu predstavljene u jednoj jezičkogramatičkoj konstrukciji, vidljivo je da se, princip logičkog ili ovo harmoniziranje provodi izmeĎu dubinskih i po-vršinskih struktura, odnosno semantičkih i sintaksičkih struktura

iskaza, čime se otklanja mogućnost da logičke i gramatičke struk-ture budu u koliziji.

U širem smislu princip logičkog je princip ontološke, kon-ceptualne i jezičke (kulturne i civilizacijske) tolerancije (Carnap je prvi u sintaksu uveo princip tolerancije) koji dopušta različite stilove podešavanja referencijalne ili supstitucionalne kvantifi-kacije unutar svakodnevnog diskursa. Tolerancija, bilo koje vrste

da je, ima svoje konsekvence koje joj daju njenu istinosnu vri-jednost, odreĎuju je kao smislenu ili besmislenu, jednako kao što princip logičkog, ili princip harmoniziranja logičkih principa kojima podljeţu alternativni modeli eksplikacije aparata indi-viduacije i objektivacije, svaki put iznova reidentificira smisle-nost i značenjskost ili pak samo moţda rečeničnost rečenica

(iskaza). Bilo koja vrsta skepticizma ili relativiteta mora biti u najmanju ruku konzistentna sa pravilima koja postavlja za svoju eksplikaciju. U tom smislu je jedan teorijski model jedna mo-guća, a ne apsolutna i univerzalna, insinuacija (način ili stil -kako kaţe Strawson - uvoĎenja u teoriju, ili diskurs) ontoloških i epistemoloških pretpostavki, ili, ako se hoće, način predstav-

ljanja multiplicirane logičke općenitosti u prostorno-vremen-skom i jezičkogramatičkom frameworku.

Mi smo u Uvodu rada rekli da će se u ovim istraţivanjima

logika pojaviti u horizontu filozofije i filozofija u horizontu lo-

gike. Rezultat istraţivanja filozofije logike jeste da ono logičko

nema privilegiranu topiku, pa prema tome da nema niti privile-

girane ontologije kojoj se jedan diskurs nuţno mora obavezivati,

niti povlaštene epistemologije ili pravca u kojem se nuţno mora

orijentirati koncept istine. Rezultat istraţivanja logike filozofije

Page 113: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

226

pokazuje meĎutim suprotno: da jedan odreĎeni kritički i analitički

idiom uvijek privilegira ono logičko u njegovom ontološkom,

epistemološkom ili jezičko-gramatičkom statusu i na taj način

insinuira ontološke i epistemološke pretpostavke u same osnove

logike.

227

LITERATURA

Ammerman, R. R. (1965): Classics ofAnalytic Philosophy. McGraw-

Hill. USA.

Apelt, K. O. (1980): Transformacija filozofije. Veselin Masleša, Sara-jevo.

Appleton, R. B. (1922): The Elements of Greek Philosophy. Methuen & Co. LTD. London.

Ayer, A. J. (1990): Filozofija u dvadesetom vijeku. Svjetlost. Sarajevo.

Aristotelis Opera, (1960): ed. Academia Regia Borussica, Volumen Primum, Berolini. Ex Recensione Immanuelis Bekkeri. Editio Al-tera.

Aristotelis Metaphvsica I-II, (1978). In. Griechiesch-deutsch. In ubersetzung von Hermann Bonitz. Neu Bearbeitete mit Einleitung und Kommentar von Hoerst Seidel. FMV, Hamburg.

Aristotelis fragmenta selecta, (1960). Recognovit, brevique adnota-tione instrucsit W. D. Ross, Oxford.

Aristotelis Phvsica, (1960). Recognovit, brevique adnotatione instruc-sit W. D. Ross. Oxford.

Aristotelis Organon, I-II. (1948). Ubersetzt und erleutert von Eugen Rolfes. Felix Meiner Verlag, Leipzig.

Austin, J. L. (1962): How to do things with Words. Clarendon Press, Oxford.

Bergman, G. (1954): TheMetaphysics ofLogical Positivism. Logmans, Green & Co., London.

Bergman, G. (1964): Logic andReality. The Univ. of Wisconsin Press, Madison.

Page 114: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

228

Bieri, P., Horstmann, R-P., Kruger, L. (ed.), (1979): Transcendental Arguments and Science. D. Reidel Pub. Comp., Dordrecht-Bos-ton-London.

Bochenski, J. M. (1950): Die zeitgenossischen Denkmethoden. Lehnen

Verlag.

Bochenski, J. M. (1978): Formale Logik. K. Alber, Freiburg, München.

Bröcker, W. (1935): Aristoteles. Frankfurt am Mein.

Burkhard, H. (1980): Logik un Semiotik in die Philosophie von Leib-

niz. Erlangen.

Cantor, G. (1962): Gesammelte Abhandlungen mathematischen und

philosophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim.

Cantor, G. (1962): Grundlagen einer allgemeinen Manningfaltigkeit-slehre. U: G. Cantor, Gesammelte Abhandlungen mathematischen und philosophischen Inhalts. Georg Olms, Hildesheim.

Carnap, R. (1956): Meaning and Necessity. The Univ. of Chicago

Press, Chicago. Carnap, R. (1937): The Logical Syntax of

Language. Harcourt, Brace,

New York.

Carnap, R. (1956a): Empiricism, semantics, and ontology. U: R. Car-nap, Meaning and Necessity, 2d ed., The Univ. of Chicago Press, Chicago.

Carnap, R. (1928): Der logische Aufbau der Welt. Berlin.

Carnap, R. (1965): Testability and Meaning. In: Classics of Analytic Philosophy, ed. By Robert R Ammerman, McGraw-Hill Company, USA.

Cassirer, E. (1923): Substanzbegriff und Funktionsbegriff. Verlag von

Bruno Cassirer. Berlin.

Church, A. (1956): Introduction to Mathematical Logic. Princeton

Univ. Press, Princeton.

Davidson, D. (1984): Inquiries into Truth and Interpretation. Claren-

don Press, Oxford.

Davidson, D. (1984): Essays on Actions and Events. Clarendon Press, Oxford.

229

Davis, J. W., Hockney, D. J., Wilson, W. K. (ed.) (1969): Philosophi-cal Logic. D. Reidel Publ. Company, Dordrecht.

Devitt, M. & Sterelny, K. (1995): Language and Reality. An Intro-duction to the Philosophy of Language. A Bradford Book, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts.

Dewey, J. (1962): Logika. Teorija istraživanja. Nolit. Beograd.

Diels-Kranz, (1974): Fragmente der Vorsokratiker, I-III. Weidman.

Dummett, M. (1981): Frege. Philosophy of Language. Second Edition. Duckworth, London.

Dummett, M. (1988): Ursprünge der analytischen Philosophic Suhrkamp, Frankfurt am Main.

Eley, L. (1985): Philosophie der Logik. Wissenschaftliche Buchgesell-schaft, Darmstadt.

Feyerabend, P., (1958): Protiv metode. Veselin Masleša, Sarajevo. (P. Feyerabend: Against Method)

Filipović, Μ. (1987): Filozofija jezika I. Svjetlost, Sarajevo. Finch, H.

L. R. (1971): Wittgenstein - The Early Philosophy. An Exposition of

the "Tractatus". Humanities Press. New York.

Frege, G. (1964): Begriffsschrift und andere Aufsätze. 2. Auflage, Georg Olms, Hildesheim.

Frege, G. (1962): Über Sinn und Bedeutung. In: G. Frege, Funktion, Begriff, Bedeutung. Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen.

Frege, G. (1962): Funktion und Begriff. In: G. Frege, Funktion, Begriff, Bedeutung. Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen.

Frege, G. (1988): Die Grundlagen der Arithmetik. Eine logisch mathe-matische Untersuchung über den Begriff der Zahl. Velix Meiner, Hamburg.

Frege, G. (1966): Logische Untersuchungen. Vandenhoeck & Ru-precht. Göttingen.

Gadamer, H. G. (1978): Istina i metoda. Veselin Masleša, Sarajevo (Η. G. Gadamer: Wahrheit und Methode. Tübingen 1972).

Gadamer, H. G. ed. (1968): Um die Begiffswelt der Vorsokratiker. Wissensvhaftliche Buchgesellschaft. Darmstadt.

Page 115: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

230 231

Graham, W. D. (1990): Aristotle's Two Systemms. Clarendon Press.

Oxford.

Haack, S. (1978): Philosophy of Logics. Cambridge Univ. Press, Cam-

bridge.

Hintikka, J. ed. (1975): Rudolf Carnap, Logical Empiricist. D. Reidel Publ. Co. Dordrecht-Boston.

Hookway, C. (1988): Quine. Language, Experience and Reality. Polity

Press, Cambridge.

Husserl, E. (1974): Formale und Transzendentale Logik. In: Edmund Husserl: Husserliana. Gesammelte Werke, Band XVII)

Kirkham, R. L. (1997): Theories of Truth. A Critical Introduction. A Bredford Book, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, Lon-don, England.

Klein, F. (1979): Vorlesungen über Entwicklung der Mathematik im 19. Jahrhundert. Verlag von Julius Springer, Berlin.

Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago.

Kneale, W. & M. (1971): Development of Logic. Clarendon Press, Oxford.

Kornblith, H. (ed.), (1994): Naturalizing Epistemology. A Bradford Book, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, Eng-land.

Kripke, S. A. (1980): Naming and Necessity. Basil Blackwell. Oxford.

Lothar, E. (1985): "Philosophie der Logik". Wiss. Buchgesellschaft. Darmstadt.

Meinwald, C. C. (1991): Plato's Parmenides. Oxford Univ. Press.

Neale, S. (1990): Descriptions. A Bradford Book. The MIT Press, Cambridge, Massachusets, London, England.

Pelletier, F. J. (1990): Parmenides, Plato, and the Semantics of Not-Being. Univ. of Chicago Press. Chicago and London.

Platonis Dialogi. Secundum Thrasylli Tetralogias. Recognovit Martinus Wohlrab. Vol. I. Lipsiae in aedibus B. G. Teubneri. MCMII.

Porphyrii Isagoge et in Aristotelis Categorias Commentarium. Con-silio et Auctoritate Academiae litterarum regia Borussicae. Ed. Adolfus Busse. Berolini MDCCCLXXXVII.

Popper, K. R. (1971): Conjectures and Refutations. The Growth of Scientific Knowledge. Routledge, London.

Putnam, H. (1992): Realism with a Human Face. Harvard Univ. Press, Cambridge, Massachusetts, and London, England.

Putnam, H. (1994): Words and Life. Harvard Univ. Press, Cambridge, Massachusetts, London, England.

Putnam, H. (1981): Reason, Truth, and History. Cambridge Univ. Press

Putnam, H. (1996): Representation and Reality. A Bradford Book, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England.

Putnam, H. (1975): Language and Reality. Philosophical Papers 2. Cambridge Univ. Press. London.

Quine, H. (1992): Pursuit of Truth. Revised Edition. Harvard Univer-sity Press, Cambridge, Massachusetts, London, England.

Quine, W. V. (1995): Selected Logic Papers. Harvard University Press. Cambridge, Massachusetts, London, England.

Quine, W. v. O. (1969): Ontological Relativity and Other Essays. Columbia Univ. Press, New York.

Quine, W. v. O. (1961a): From a Logical Point of View. U: W. v. O. Quine, From a logical Point of View, Harper, New York.

Quine, W. v. O. (1961b): Reference and Modality. U: W. v. O. Quine, From a Logical Point of View, Harper, New York.

Quine, W. v. O. (1960): Word and Object. Μ. Ι. Σ. Press, Cambridge, Massachusetts.

Quine, W. v. O. (1970): Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York.

Quine, W. v. O. (1976): Die Wurzeln der Referenz. Suhrkamp, Frank-furt/M (Quine, The Roots of Reference. Open Court Publishing Co., La Salle, Illinois).

Quine, W. v. O. (1962): Methods of Logic. Routledge & Kegan Paul, London.

Page 116: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

232 233

Quine, W. v. O. (1995): From Stimulus to Science. Harvard Univ.

Press. Cambridge, Massachusetts, London, England. Quine, W.

v. O. (1994): The Ways of Paradox and Other Essays.

Harvar Univ. Press. Cambridge, Massachusetts, London, England.

Quine, W. v. O. (1963): Set Theory and Its Logic. Harvard Univ. Press.

Rajchman, J. & West, C. (1985): Post-Analytic Philosophy. Columbia

Univ. Press, New York.

Romanos, G. D. (1986): Quine and Analytic Philosophy. Μ. Ι. Σ. Press, Cambridge, Massachusetts London.

Rorty, R. (1989): Contingency, irony, and solidarity. Cambridge Univ. Press, Cambridge.

Rorty, R. (1990): Filozofija i ogledalo prirode. Veselin Masleša, Sara-jevo (R. Rorty: Philosophy and the Mirror of Nature. Princeton University Press, 1980).

Rudenbusch, G. (1985): Plato on Sense and Reference. Mind. Vol. XCIV. No. 376.

Russell, B. (1918): Phylosophy of Logical Atomism. G. Allen & Unwin, London (slov. prev.: Filozofija logičnega atomizma. CZ, Ljublja-na, 1979).

Russell, B. (1951): The Principles of Mathematics. George Allen & Unwin LTD. London.

Russell B. (1966): On Denoting. In: Logic and Knowledge. London.

Russell B. (1961): An Inquiry into Meaning and Truth. London.

Scholz, Η. (1961): Mathesis Universalis. Abhandlungen zur Philoso-phie als strenger Wissenschaft. Benno Schwabe & Co. Basel/-Stuttgart.

Searle, J. R. (ed.) (1971): The Philosophy of Language. Oxford Univ. Press, Oxford.

Skirbekk, G. (ed.)(1977): Wahrheitstheorien. Eine Auswahl aus Disku-ssionen über Wahrheit im 20. Jahrhundert. Suhrkamp, Frank-furt/M.

Stegmüller, W. (1969): Metaphysik. Skepsis. Wissenschaft. Springer Verlag, Berlin / Heidelberg / New York.

Strawson, P. F. (1990): Individuais. An Essay in Descriptive Meta-physics. Routledge, London and New York.

Strawson, P. F. (ed.) (1967): Philosophical Logic. Oxford Univ. Press, Oxford.

Strawson, P. F.: On Referring. In: Klemke, E. D. (1970): Essays on Bertrand Russell. Univ. of Illinois Press. Chicago.

Tarski, A. (1956): Logic, Semantics, Metamathematics. Oxford Univ. Press, London.

Tugendhat, E., (1958): ΤΙ ΚΑΤΑ TINOS. Eine Untersuchung zu Struk-tur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Verlag Karl Al-ber, Freiburg / München.

Ule, A. (1981): Filozofski problemi sodobne logike. CZ, Ljubljana.

Wang, Η. (1988): Beyond Analytic Philosophy. MIT Press. Cambridge, Massachusetts, London, England.

Wang, H. (1995): Reflections on Kurt Gödel. MIT Press. London.

Windelband, W. (1912): Geschichte der antiken Philosophic München.

Wittgenstein, L. (1960): Tractatus logico-philosophicus. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main.

Wittgenstein, L. (1960): Philosophische Untersuchungen. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main.

Wittgenstein, L. (1960): Das Blaue Buch. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften 5. Suhrkamp Verlag. Frankfurt am Main.

Wittgenstein, L. (1984): Philosophische Gramatik. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main.

Wittgenstein, L. (1964): Philosophische Bemerkungen. Schriften 2. Suhrkamp. Frankfurt/M.

Wood & Bernasconi ed., (1985): Derrida and Differance, Warwick: Parousia Press, p. 1 -5 ("Letter to a Japanese Friend" 10 July 1983).

Wright, C. (1992): Truth and Objectivity. Harvard Univ. Press. Cam-bridge, Massachusetts, London, England.

Page 117: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

PHILOSOPHY OF LOGIC

In this book, I am concerned with ontological and epistemo-logical

suppositions of logic, respectively with philosophical questions raised by formal

or symbolical logic when it reflect about its grounds and its relation to reality and

language.

The hypothetical framework which I constructed is holistically inspired and

contain the following four theses:

(a) that logic cannot be in collision with the ontological and epistemological

suppositions of philosophy with which analytical and critical idiom stand in

correlation;

(α) that the logical can not have any kind of privileged topic in the logical

space or any kind of privileged category in the language; in other words, the logical can not have any privileged kind of form of thought, of language, or of reality because such entities that are privileged nor singular and general kind of predication that are privileged, do not exist.

(β) that the logical structure can not be in the collision with the semantical

and syntactical structure of language whose meanings and references are defined

by the theory of truth, i.e. whose deep structure or syntax is the logical structure

and whose references are fitting or are relative to the ontology of theory or

relative to the kind of entity over range of the apparatus of quantification of

theory.

(δ) that the conceptual scheme is functioning on the three levels that

compound its wira-conceptual, z«ćer-conceptual, and extra-conceptual sequences

whose harmonization was produced by the principle of the logical with fitting to

the syntactical and semantical structure of sentences.

Page 118: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

236 237

I have been searching for the argumentation for those hypothesis in the three concepts of the philosophy of logic, (1) ontological

concept or metaphysical one formulated by Plato's ontologization of the logical (hypostatization of ideas), and by Aristotle's naturalization of the logical; (2) atomical concept or analytical one formulated by Gottlob Frege, Bertrand Russell, Ludwig Wittgenstein, Rudolf Carnap; (3) holistic concept or pragmatical one developed by Willard van Orman Quine, Hilary Putnam, and Richard Rorty.

I suggest that there are three central concepts which comprise in

theirself the problems of the philosophy of logic: the concept of

ύπμηείιεκμκ in the metaphysical theory of logic, the concept of fact in

the atomistical theory of logic, and the concept of variable in the

holistic theory.

The way of the formulation accepted by different concept of philosophy of logic for treatment of ontological, epistemological, and grammatical status mentioned concepts is relative to the critical and analytical idiom of philosophy insinuated in the theoretical framework or discourse. That is a reason why I define the philosophy as possible, and not as necessary (absolutely certain/tautological or

absolute uncerten/contradictical) way of insinuation of ontological and epistemological suppositions of logic.

By the ontological suppositions of the logic I understand the orientation of the principle of the logical on the kind of entity that can be referred by the singular (names) and general (predicates) terms and the whole sentences of an language - an natural or artificial one - in

the framework of quantificational form of an theory whose derived sentences are true consequences of hypothetical (analytical or empirical) statements that are (formal) ontological, logical, and temporal prior and that can be - without danger to the truth -translated, reformulated or paraphrased in the sentences into another theory and same theory interpreted in the language of some other

theory keeping the meaning and reference.

Under the epistemological suppositions of the logic I understand the question of the origin and application of the true-values of the consequences of a theory, i.e. the question are the conse-

quences of theory true by ontological or by logical priority of hy-

pothesis produced by our conceptual scheme or by its recursive

application at the hypothetical (empirical or analytical) sentences. In

the other words, are true-values of consequences of a theory relative

to their origin or to their application ?

When I discuss about ontological and epistemological suppo-

sitions of the logic I always mean the logic as the object of inves-

tigation and not as the insinuation of an disposed object of the logic

by the philosophical system. In the other words, the logic itself

produced the epistemological and ontological suppositions as the

grounds for some possible philosophy like one of logical atomism.

As the main consequences of investigation in the parts I, II, and

III, which contain the argumentation for the truth of theses (a) and (α)

I find as follows:

1. - that the formulation of different concepts of the philosophy of logic happened in the relation to the central philosophical themes connected with the problems of explicating "one-many" relation, in

the respect to the kind of ideal produced by a critical and analytical idiom belonging was defined by the ontological way (directed by relation between of Being-concept and its passion), or by mathematical way (directed by relation between parts of function as the relation between variables and constants), or pragmatical one (directed by relation of theory and its models of paraphrasing).

2. - the ontological logic (the logic which the concept of truth is

directed by the concept of the being) provide the ontological and

epistemological consequences for the first philosophy by means of

fitting of the predication for the first philosophy within θόβμζ

άπμθακηζηόζ as quantificational form of discourse, or by the fitting of

the references of the singular and general terms of the first philosophy

so that its statements were became possible and uncon-fradictory

correlation the hypothetical sentences and its consequences.

The inquiries showed how the concept of ύπμηείιεκζμκ and the

procedure of quantification of the θόβμζ ζδιακηκηόζ (the statement

that has some meaning, ζειμακεζ ηζ, but nothing true or

Page 119: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

238 239

falls, neither being nor not being, or neither something general nor

particular) transformed it in the θόβμζ άπμθακηζηόζ (the statement

which has defined meaning and which is necessarily true or falls, that

means: something general or something individual). The proof of that

is possibility of the subject-object conversion, a possibility which was

given by Aristoteles in Topica, B.5. 101 b 5: the being (μυζία) in the

role of the subject of the statement has the possibility to converse

with ίδζα πάεδ or with the essential predicates of subject. For this

reason the logical does not have privileged or fixed topic in field of

ontological logic, but its topic derives from the ζζθθμβζζιόζ, in the

proof and through proof. In this way the logic trough syllogism

release the first substance her ontological priority by giving it a

medium place (ιδ γμκ) or the place of the cause (αίηίμκ) within its

forms or the forms of knowledge.

3. - from the considerations about atomistic concept of phi-

losophy of logic is shown how the theory of the logical atomism,

started by the mathematicians like Frege, Russell, and Wittgenstein,

to succeed in producing the ontological and epistemological suppo-

sitions in two directions: for the philosophy of the logical positivism

and for ordinary language philosophy. The logical atomism was based

on the mathematical idiom, i. e. on the syntax idiom or on the idiom

of the logical calculus of the language oriented at the set concept,

class concept, the relation between the elements of the sets like

relation between properties. Taking the properties like entity that are

referred by singular and general terms of language of a theory, and as

hypothetical suppositions is oriented at the analytical suppositions (a

first stage of the logical atomism) or at the empirical or at the

observational sentences (a second stage of the logical atomism).

4. - symbolic logic was whole time oriented at one vague

concept, i.e. at the concept of the fact under which was assumed first

of all the logical relation which expression are symbols - simple

(logical sentences) and complex (logical functions). The concept of

fact has possibility of being intensive as well as extensive to represent

the logical generality of different levels (or multiply generality).

This concept is still appearing in the Wittgenstein's theory of "lan-guage games" as an activity that penetrates whole language like

contraction or expansion of expressions in the process of naming and description.

5. - that which was named as transformation of the metaphysical

and transcendental philosophy and signed as "Linguistics Turn" was

compound by one whole series of the turns: (i) the turn which was

going from the simple operationality with the signs of numbers to

investigations of the principles of mathematics and the concepts of

number; (ii) the ontological turn from the ontology of impressions to

the ontology of sets theory; (iii) the syntactical turn from the

investigations of the meaning of the words to the investigations of the

relations between words and the formal characteristics of the

language; (iv) the semantycal turn which was going to the

investigations of the relations of the signs to the extra-linguistical

facts; (v) the pragmatical turn as the investigation of the sign relations

to the people or to the contexts of discourse.

6. - that all aspects of transformation of philosophy into phi-losophy of language were intervening by the different critical and analytical idioms, as the first mathematical idiom (the mathematical one-signedniss or integration, and mathematical many-signedniss or distribution), as the second the grammatical idiom (grammatical

integrations and distributions), and third the behavioral idiom (the language-uses idiom or the utterances of sentences as speech-inte-gration in the context of space-time relation).

7. - the transformation of ontological and epistemological

suppositions happened by the intervention of one certain idiom and

had different directions, (a) as the ontologizing of the truth-values as

the eternal and true meaning of the words and the sentences, (b) as the

ontologizing states of affairs (Wittgenstein), accepting the sets,

classes, and properties like objects on which signs refer; (c) as

ontologizing languages contexts or theories of the models (Tarski).

8. - in these transformations of philosophy, the epistemological suppositions served for justification of judgments and in analytical and apriory mathematical truths like essential parts of arithmeti-

Page 120: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

240 241

zation and axiomatization the object languages and identification of

the logical and mathematical statements, and coherention of analytical

and logical truth (L-truth), their equivalention (L-equivalention),

correlation of the object languages and meta languages through their

formal structure.

9. - the holistic concept of philosophy of logic has it selfless

holistic" (Quine) and "one more holistic" (Davidson) stage, i.e. within

that concept it is possible to represent the relative empiricism and

absolute empiricism. The holistic philosophy provides such extensive

approach to the ontological turn like ontological relativism or

ontological neutralism. Regarding epistemological suppositions,

holistic philosophy comprises such different views, like logical

negativism and epistemological optimism.

The changes of critical and analytical idiom producing such transformation goes from (1) scientistic and physicalistic holding that science is the only one that gives true meanings of words and

sentences, (2) refusing each scientistic discourse, demanding scien-tistic anarchism and alternative methods of knowledge and (3) en-thusiasm with contingental forms knowledge of contingental reality and reality which contend language, society, and selfhood.

What happened with logic in this relativism, internalism, anar-

chism, incomnesurability, indeterminacy, and inscrutability of ref-

erence or meaning? In its own history logic was always attacked from

the one side: if logic of extension was in danger the logic of content

was developing, if logic of extension was attacked the logic of

intension has been developing. But holistic philosophy is char-

acterized by attacking of logic in all its possibilities, or in its own

roots. The only thing that remain spared of this one or the other

aspects of deconstruction is the principle of logical or principle of

minimum or maximum tolerance of heterological world descriptions

produced by pragmatic, or intrernalistic, or anarchistic, or paradig-

matic, or fallible and deviant idioms of identity and quantification.

Referring to the consideration in IV part which is discussing conceptual scheme of structure and its functioning through various

sequences of conceptualization (multiplication, generalization, indi-

vidualization) based on various criterion (orthonimy, orthology, or-

thography) which was imposed by the principle of the logical and

with which are sequences harmonized and therefore become able to be

represented in one linguistico/grammatical construction (simulation,

θόβμζ ζδιακηζηόζ), resulted with argumentation of hypothesis (β) and

(δ):

10. - that the principle of the logical or the harmonization that it

provides between different sequences of conceptual scheme or inside

its logical matrices, on the one side, and between deep and surface

structures, on the other, i.e. semantical and syntactical structure

statements which deny possibility that logical and grammatical

structure come into collision.

11. - that the principle of the logical is different from the logical

principles because it is ideal logical matrices for the identification of

logical principles; one possibility that characterizes human thinking

(reflection) as recursive.

In the Introduction to this book, I explain that logic is going to

appeared in horizons of philosophy as well as philosophy in horizon

of logic. Philosophy of logic shows that the logical has no privileged

or fixed topic neither in knowledge nor in language or reality and

consequently has no privileged ontology or epistemology. On the

contrary the logic of philosophy shows that the critical and analytical

idiom always privileged the logical in its ontological, epistemological,

or linguistico-gramatical status and in that way insinuate ontological

and epistemological suppositions in logical grounds. In my

interpretation, the philosophy of logic can be based only on statement

that logic itself produced epistemological and ontological aspects of

the theoretical knowledge and represented only possible insinuation or

possible style and way of introducing of expressions in discourse.

Page 121: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

243

SKRAĆENICE

Aristoteles

Μ Aristotelis Metaphysica I-II, griechiesch-deutsch. In Übersetzung

von Hermann Bonitz. FMV, Hamburg 1978.

Κ ΚΑΣΗΓΟΡΙΑΙ. In: Aristotelis Opera. Ed. Academia Regia

Borussica. Volumen Primum. Berolini. Ex Recensione Im-

manuelis Bekkeri. Editio Altera (1960)

Piaton

Kr. Κναηύθμζ,ή πενί μκμιάηωκ όνεόηδημζ, θμβζηόζ. In: Piatonis

Dialogi. Secundum Thrasylli Tetralogias. Recog-novit

Martinus Wohlrab. Vol. I. Lipsiae in aedibus B. G. Teubneri.

MCMII.

Soph. μθζζηήζ, ή πενί ημΰ δκημζ, θμβζηόζ. Ibid.

Th. Θεαζηήημζ, ή πενί έπζζηήιεζ, πεζναζηζηόζ. Ibid.

Camap

LSL The Logical Syntax of Language. Harcourt, Brace, New York

1937.

LAW Der logische Aufbau der Welt. Berlin 1928.

M&N Meaning and Necessity. The Univ. of Chicago Press, Chicago

1956.

T&M Testability and Meaning. In: Classics of Analytic Philosophy,

ed. by Robert R. Ammerman, Mc Graw-Hill Company, USA

1965.

Davidson

IT&I Inquiries into Truth & Interpretation. Clarendon Press, Oxford

1984.

Page 122: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

244 245

EA&E Essays of Actions & Events. Clarendon Press, Oxford 1984.

T&M Truth and Meaning. In: IT&I. pp.

SNL Semantics for Natural Languages. In: IT&I. pp.

Frege

Bs Begriffsschrift und andere Aufsätze. Georg Olms, Hildesheim 1964.

Gl Die Grundlagen der Arithmetik. Velix Meiner, Hamburg 1988.

SuB Über Sinn und Bedeutung. In: Frege: Funktion, Begriff, Bedeutung.

Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1962.

FuB Funktion und Begriff. In: G. Frege: Funktion, Begriff Bedeutung.

Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1962.

Putnam

RT&H Reason, Truth, and History. Cambridge Univ. Press. London 1981.

PhP Philosophical Papers 2. Cambridge Univ. Press. London 1975.

MM The Meaning of Meaning . In: PhP

W&L Words & Life. Harvard Univ. Press. London 1994.

RHF Realism with Human Face. Harvard Univ. Press. London 1992.

Quine

FLPV From a Logical Point of View. Harper, New York 1961. OR

Ontological Relativity and Others Essays. Columbia Univ.

Press, New York 1969. W&O Word and Object. MIT Press,

Cambridge, Massachusetts

1960. WR Die Wurzeln der Referenz. Suhrkamp, Frankfurt/M

1976. ML The Methods of Logic. Routledge & Kegan Paul, London

1962. PL Philosophy of Logic. Prentice-Hall, New York

1970.

WP The Ways of Paradox and Other Essays. Harvard Univ. Press 1994.

Russell

PM The Principles of Mathematics. G. Allen & Unwin. London

1951. IM&T An Inquiry into Meaning and Truth. London 1961

PLA Philosophy of Logical Atomism. G. Allen & Unwin, London.

OD On Denoting. In: Logic and Knowledge. London. 1966

Strawson

Ind. Individuals. An Essay in Descriptive Metaphysics. Rout-ledge,

London and New York 1990.

OR On Reffering. In: Klemke, E. D.: Essays on Bertrand Russell. Univ.

of Illinois Press. Chicago. 1970

Tarski

LMS Logic, Metamatematics, and Semantics. Hackett Publishing

Company. Second edition, second printing 1990.

Wittgenstein

TLPH Tractatus logico-philosophicus. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften.

Suhrkamp Verlag, Frankfurt/M. 1960.

BIB Das Blaue Buch. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften 5. Suhrkamp

Verlag, Frankfurt/M. 1960.

PhB Philosophische Bemerkungen: Schriften 2. Suhrkamp Verlag,

Frankfurt/M. 1964.

PhU Philosophische Untersuchungen. In: Ludwig Wittgenstein: Schriften.

Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main. (1960):

PhG Philosophische Grammatik. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main.

1984.

Page 123: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

SADRŢAJ

Predgovor .............................................................................. 7

Uvod .................................................................................... 11

Prvi dio: Metafiziĉki koncept filozofije logike ............................ 31

§ 1. Kosmologika versus kosmogeneza ............................... 31

§ 2. Metafizika versus filozofija prirode ............................ 44

§ 3. Ontologiziranje logičkog

/Platonova filozofija logike/ ......................................... 53

§ 4. Naturaliziranje logičkog

/Aristotelesova filozofija logike/ .................................. 65

Zaključak ...................................................................... 78

Drugi dio: Atomistiĉki koncept filozofije logike ......................... 81

§ 1. Atomizam versus esencijalizam .................................. 81

§ 2. Idealni (logički) Calculus ............................................ 88

§ 3. Filozofska logika/Filozofija ordinarnog jezika/ .... .... 126

Zaključak ................................................................... 137

Treći dio: Holistiĉki koncept filozofije logike .......................... 141

§ 1. Holizam versus atomizam .......................................... 141

§ 2. Background holizma

(fizikalizam, empirizam, pragmatizam) ................... 147

§ 3. Ontološki relativitet (Quine)

i njegova radikalizacija (Davidson) .......................... 152

§ 4. Konceptualni relativitet (Quine) i njegova

radikalizacija(Davidson) ............................................ 167

§ 5. Pragmatički koncept strogog holizma: kontingencija (Rorty)

i internalistički koncept pragmatizma (Putnam) .... 174

Zaključak ................................................................... 185

Ĉetvrti dio: Princip logiĉkog ...................................................... 187

§ 1. Struktura konceptualne sheme .................................. 187 § 2. Karaktenzacija principa logičkog ................................ 203 § 3. Princip logičkog kao matrica identifikacije

logičkih principa ........................................................ 208 Zaključak .................................................................... 214

Zakljuĉna rijeĉ ............................................................................. 215 Literatura ...................................................................................... 227 Summary: Philosophy of Logic ................................................... 235 Skraćenice ..................................................................................... 243

Page 124: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

12 13

konstruirati, ili da je moguće beskonačno konstruirati cjeline iz

konačnih odsječaka beskonačnih nizova elemenata, računajući

sa nizovima kao sa prebrojivim skupovima, i tako utemeljiti

jedno filozofsko-matematičko povjerenje u proširivanje saznanja

nezavisno od iskustva; Feverabendov znanstveno-anarhistički

manifest značio je da je sve moguće rekonstruirati, dovesti u

pitanje znanstvenu, na logici i aksiomatici utemeljenu spoznaju,

alternativnim metodama saznanja.2

U ovom radu filozofija će se naći u horizontu logike i logika

će se naći u horizontu filozofije, u skladu sa holističkim shvata-

njem ontologije, logike i epistemologije kao rezonantnih po-

dručja istraživanja, te kao empirijskih i teorijskih polja podeša-

vanja smisla, značenja i referencije, što znači sa rezonantnim

predmetom i metodom istraţivanja. Rezonancija3 ne mijenja gra-

nice znanstvenih područja ako se zasniva na karakterizaciji poj-

mova na koje su ona orijentirana u jednoj (problematski) nadre-

Ďenoj ili zajedničkoj sferi koju čini filozofija. Time ţelimo reći

da se ne mogu svi problemi ontologije reducirati na probleme

logike i epistemologije, i obratno, ali smatramo da problemi

logike produciraju probleme ontologije, epistemologije i logike.

"Jedna filozofija - kako kaţe Hans Burkhard - ne mora započeti

2 Cf. FeverabcnĎ, P. (1979): Protiv metode. Vcselin Masleša, Sarajevo., str. 72.

3 Ovdje se moţe umjesto rezonancije govoriti μ korelaciji, μ beskonačnoj korelaciji rečenica koje su istinite zbog njihove logičko-gramatičke struk-ture, zbog rasporeda njihovih dijelova, zbog svega onoga što je Davidson mislio pod apsolutnom (empirijskom) teorijom istine. No, s druge strane, mi ovdje rezonanciju područja i predmeta istraţivanja i metoda kojima se odnosimo prema predmetu i području moţemo posmatrati kao različite procese karakteriziranja predikata "logično" i predikata "istinito", jer se već u povijesti filozofije pokazalo da postoji mogućnost ortologijc laţnog govora, odnosno mogućnost sofističkih argumentacija.

sa logikom, no ona, ipak, mora jednom bilo kada usvojiti logiku

i biti s njom kompatibilna".4 Logika, ontologija i epistemologija

su na istom brodu - rečeno metaforom holističke filozofije - ili,

filozofija je taj brod koji se treba izgraditi na otvorenom moru

od ova tri elementa.

"Pojavljivati se u horizontu filozofije" ovdje za logiku ne znači

gubljenje njene autonomnosti prihvatanjem u svoje osnove insinuiranih

ontoloških i epistemoloških pretpostavki. S druge strane, svaka

filozofija se mora pojaviti u horizontu logike, i to je činjenica koja bi

se, prema Deweyu, trebala jednom razmotriti.5 Činjenica koju je

primjetio Dewey, da se svaka filozofija mora pojaviti u horizontu

logike, odnosno odgovoriti zahtjevima koje pred nju postavlja logika,

ne moţe utemeljiti imunitet logike od njenog pojavljivanja u horizontu

filozofije, a to opet znači: logika, iako se mora brinuti μ samoj sebi -

kako to navodi Wittgenstein u Tractatusit (u Philosophische

Grammatik . * Wittgenstein tvrdi da se i jezik mora brinuti μ samom

sebi) - ne

4 Cf. Burkhard, H. (1980): Logik und Semiotik in die Philosophie von Leibniz. Erlangen. S. 15

5 Cf. Dewey, J. (1962): Logika. Teorija istraživanja. Nolit, Beograd., str. 60. gdje se kaţe: "U svakom slučaju, bar što se tiče glavnog predmeta logike, logika je jedna grana filozofije, tako da su različita gledišta μ njenom predmetu izrazi različitih opštih filozofskih postavki, dok se logički zak-ljučci sa svoje strane koriste za podrţavanje filozofskih shvatanjakoja sluţe kao njena osnova. Sama činjenica da filozofiranje mora zadovoljavati lo-gičke zahtjeve ima u sebi nečega što bi moralo, u najmanju ruku, probuditi radoznalost, i pojmljivo je da ta okolnost nepovoljno pogaĎa autonomnost logičke teorije. Već na prvi pogled se vidi da nije na svom mjestu da logičku teoriju opredjeljuju filozofski realizam ili idealizam, racionalizam ili em-pirizam, dualizam ili monizam, atomistička ili organska metafizika. Čak i onda kada pisci logike ne iskazuju otvoreno svoje filozofske naklonosti, tačna analiza otkriva takvu vezu. U nekim, pak, slučajevima pozajmljena shvatanja iz ovog ili onog filozofskog sistema se stvarno polaţu u osnove logike, pa čak i matematike."

Page 125: BIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ · PDF fileBIBLIOTEKA LOGOS NIJAZ IBRULJ UreĊivaĉki odbor Samir Arnautović Muhamed Filipović, predsjednik, Nijaz Ibrulj i Hidajet Repovac FILOZOFIJA

44 45

i njegovih značenja u simbolima vatre, vode, zraka, zemlje, nji-

hovog zdruţivanja i suprotstavljanja, koje je trebalo samo is-

pravno (όνεόζ) postaviti ili unijeti u simboličke forme koje su

zadate.

Znanost je, meĎutim, zahtijevala da se te suprotnosti spo-

znaju i iskaţu ne više kroz simbole, nego kroz pojmove ili ηαηά

ημκ θόβμκ. Logička konstitucija pojma svijeta ide drugim putem

i traţi prethodnu izgradnju svijeta pojmova iz kojih se tek moţe

on dohvatiti i spoznati. Logička konstrukcija iz svijeta pojmova

podrazumijeva δζαίνεζζζ i ζύκεδζζζ, te afirmaciju i negaciju, a

to znači da se više ne moţe govoriti μ identitetu bitka i mišljenja,

kao stoje govorio Parmenides, te daje potreban novi kritički i

analitički idiom, novi tip logosa koji ima "dubinu" i "širinu",

logički prostor sastavljen od rodova, vrsta, i negacije. Tek je ovo

unošenje mjere u mjereno, biti u bića, otvorilo mogućnost pro-

mjene pravca harmoniziranja i upravljanja spoznaje: od unatrag

okrenute harmonije obrat je vodio prema unaprijed postavljenom

principu spoznaje, ili uzimanju u obzir onog što se već unaprijed

zna u svakoj znanosti.

§ 2. Metafizika versus filozofija prirode

Pod "metafizičkim konceptom filozofije logike" ovdje se

misli na "staru ontološku logiku"12

, odnosno na logiku koja je

orijentirana na bitak: u ontološkom smislu kao prvo bivstvujuće

ili podmet trpnosti; u logičkom smislu kao srednji termin ili

uzrok istinitosti silogizma, u jezičko-gramatičkom smislu kao

12 Cf. Apelt, K. O. (1980): Transformacija filozofije. Veselin Masleša, Sara-

jevo. Str. 143.

podmet priroka. Za razliku od theogeneze, koja je predstavljala

sebi pojam uzroka u formi mitsko-poetskih slika suprotstavljenih

kao smrtna (εάκαημζ) i besmrtna (αεάκαημζ) bića, filozofija

prirode je istraţivala uzrok (αίηζμκ) svega (ημ πάκ) traţeći ga u

jednoj permanentnoj tvari (ύθδ), a kriterij istinitosti spoznaje

(ηνζηή νζμκ ηήζ άθδεείαα) u mogućnosti generiranja tog jednog,

permanentnog simbola sa svim njegovim pretvorbama u prostoru

i vremenu. Kosmologika (versus pan-geneza) se javlja kao

pokušaj harmoniziranja relacije Jedno-Mnogo sredstvima

logiciranja, nasuprot njegovom mitskom generiranju iz simbola

"puno-prazno", "ţivo-neţivo". Kosmo-logika, koja se odvojila

od "najdubljih mitologema i theologema Orijenta μ nastanku

svijeta",14

pojavila se najprije pod imenom fiziologike ili učenja μ

prirodi (πενί θύζεωζ), koje je prema Aristotelesovoj ocjeni (M

992 blO) u potpunosti propalo, upravo, zbog orijentacije na

(jedan ili veći broj) tvarni uzrok: takvom orijentacijom oni (oi

θυζζμθόβμζ) nikako nisu mogli dokazati Jedno, već uvijek samo

Mnogo.

U prethodnim razmatranjima mi smo tek pristupili otkri-

vanju ortologijskih elemenata u ranom grčkom mišljenju. Pri

tome se jasno pokazalo da u napetosti filozofskog učenja μ logosu

i logistike kao načina otkrivanja "unatrag okrenute harmonije"

kosmosa, te kao temeljne forme saznanja, prisutne i noseće u

kanonu saznanja antičkog čovjeka, stoji zahtjev da se jasno utvrdi

kriterij istinitosti saznanja uopće. Logistika, kao metodski ili

ortologijski pristup logosu svijeta, nastala na principu da se isto

15 Cf. Appleton, R. B. (1922): The Elements of Greek Philosophy. Methuen & Co. Ltd. London, p. 12

16 Cf. Jaeger, Werner: Die Theology der Milesischen Naturphilosophen. In: Gadamcr, H-G. hrsg (1968): Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Wis-senschaftliche Buchgeselschafz. Darmstadt. S. 48.


Recommended