Ruanda  država u ekvatorijalnoj Africi, između Ugande na sjeveru, Tanzanije na istoku,

Burundija na jugu i DR Konga na zapadu; obuhvaća 26 379 km².

Prirodna obilježja

Ruanda se sastoji od starih visokih ravnjaka, koji prema sjeverozapadu prelaze u planinski masiv Virunga s vulkanskim vrhuncem Kalisimbi (4507 m). Klima je tropska, ublažena znatnom apsolutnom visinom. Srednja godišnja temperatura u Kigaliju, na 1491 m apsolutne visine, iznosi 26,1 °C, ljetna (siječanj) 26,5 °C, zimska (srpanj) 26,1 °C. Kišna su razdoblja proljeće i jesen. Godišnja količina kiše iznosi oko 1000 mm (Kigali, 996 mm), a u gorju Virungi do 1500 mm.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2012. godine 11 272 000 st. ili 427,3 st./km². Stanovništvo pripada plemenima Hutu (85%), Tutsi (14%) i Twa (1%); Hutu su tradicionalno poljodjelci, Tutsi stočari, a Twa lovci. Po vjeri su katolici (44%), protestanti (25%), muslimani (13%) i dr. (18%; 2005). Porast stanovništva iznosi 3,0% (2007–12) i, zbog useljivanja, nešto je viši od prirodnoga priraštaja stanovništva (2,68% ili 26,8‰, 2011). Natalitet (36,7‰, 2011) u svjetskim je razmjerima visok (svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet je malo iznad prosjeka (9,1‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰), a mortalitet dojenčadi iznosi 64,0‰ 54rtr45r4rr5tr(2011). U dobi je do 14 god. 42,9% st., u dobi od 15 do 65 godina 53,2% st., a u dobi iznad 60 godina 3,9% st. (2011). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 56,6 godina, a za žene 59,5 godina (2011). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 86,2% aktivnih stanovnika, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 2,7% te u uslužnim djelatnostima 11,1% (2002). Sveučilište je u Butareu (osnovano 1963); službeni su jezici kinyarwanda, francuski i engleski. Glavni grad Kigali (608 141 st., 2002); ostala veća naselja (2002): Gitarama (84 669 st.), Butare (77 449 st.), Ruhengeri (70 525 st.), Gisenyi (67 192 st.), Byumba (66 536 st.), Cyangugu (59 429 st.), Nyanza (55 699 st.), Kabuga (51 128 st.), Kibuye (46 500 st.), Kibungo (43 582 st.), Gikongoro (32 476 st.) i dr.; u gradovima živi samo 19,1% st. (2011).

Gospodarstvo

Jedna je od najsiromašnijih zemalja u svijetu, gospodarski opterećena teškim posljedicama rata u prvoj polovici 1990-ih. Prema procjeni Svjetske banke (2006), siromašno je oko 60% stanovništva. Prosječan životni vijek kraći je od 40 god. (2001), a više od 5% stanovništva oboljelo je od HIV-bolesti.

God. 2005. vrijednost BDP-a u tekućim cijenama bila je 1,8 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosio je 210 USD. Prema paritetu kupovne moći BDP je iznosio 12,5 milijarda USD, a po stanovniku 1500 USD. U sastavu BDP-a udjel je industrije 22%, poljoprivrede 38%, a usluga 40%. Najvažniji su izvozni proizvodi kava i čaj. Poljoprivrednu ponudu čine i banane, duhan, grašak, krumpir i stoka.

Vodeći su industrijski proizvodi cement, sokovi, namještaj, sapun, obuća, odjeća i cigarete. God. 2005. vrijednost izvoza bila je 100 milijuna USD, a uvoza 300 milijuna USD. Uvozi uglavnom naftne derivate, vozila, industrijsku opremu, građevni materijal i robu široke potrošnje. Glavno je izvozno odredište Indonezija; većina je uvoza iz Kenije (30%) i EU-a (27%)Željezničkih pruga nema. Od 14 008 km cesta asfaltirano je 19% (2004). Plovidba se odvija na jezeru Kivu. Međunarodna je zračna luka Kigali. Politički sustavPrema Ustavu od 4. VI. 2003. Ruanda je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države, biran je na općim izborima za razdoblje od 7 godina, ne može biti biran više od dva puta. U ovlasti su predsjednika oružane snage, nositelj je izvršne vlasti, ima pravo zakonodavnoga veta i raspisivanja referenduma, imenuje i smjenjuje premijera i članove kabineta, koji za svoj rad odgovaraju njemu i parlamentu. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Predstavničkoga doma i Senata. Predstavnički dom (Chambre des Députés) ima 80 zastupnika, koji imaju mandat 5 godina.

Kongo, Demokratska Republika

Kongo, Demokratska Republika država u ekvatorskoj Africi, između Srednjoafričke Republike i Južnog Sudana na sjeveru, Ugande i Ruande, Burundija i Tanzanije na istoku, Zambije na jugoistoku i jugu, Angole na jugu i jugozapadu te Republike Kongo na zapadu i sjeverozapadu. Površinom je druga zemlja na afričkom kontinentu, iza Alžira. Oko 37 km dugom obalnom linijom Kongo izbija na Atlantski ocean. Obuhvaća 2 344 858 km².

Prirodna obilježja

Kongo se sastoji od prostrane zavale rijeke Konga u središnjem dijelu i na zapadu, od ravnjakâ (500 do 1200 m) koji sa sjevera, istoka i juga obrubljuju zavalu, te od planinskoga područja uz srednjoafrički tektonski jarak s aktivnim vulkanima Nyamuragira (3058 m) i Nyiragongo (3470 m) u masivu Virunga na krajnjem istočnom dijelu zemlje. U graničnom području s Ugandom na istočnom rubu srednjoafričkog jarka uzdiže se planinski masiv Ruwenzori s najvišim vrhom zemlje (Margherita, 5109 m). Dno zavale rijeke Konga

ispunjeno je aluvijalnim i jezerskim sedimentima; planinski dio građen je od arhajskih stijena koje pokrivaju pješčenjaci.

Središnji dio DR Konga ima ekvatorsku klimu s visokim temperaturama i obilnim oborinama tijekom cijele godine; prosječna temperatura najtoplijega mjeseca u zavali iznosi 28 ºC, a najhladnijega 26 ºC. Udaljavajući se od ekvatora, klima postupno prelazi u tropsku, a na krajnjem sjeveru i jugu u savansku s izraženim suhim razdobljem. Zbog veće nadmorske visine rubni ravnjaci imaju nižu prosječnu temperaturu i više oborina; najviši su vrhovi pod vječnim snijegom. Godišnja je količina oborina u središnjem i sjeverozapadnom području veća od 1500 mm, a na jugu i istoku oko 1000 mm. Suho razdoblje na krajnjem jugu traje od svibnja do rujna ili studenoga, kišno od studenoga do sredine travnja.

Riječna mreža dobro je razvijena, glavna je rijeka Kongo (4370 km) s pritocima Kasai i Ubangi. Rijeka Kongo u velikom luku protječe kroz zavalu i dva puta presijeca ekvator, odvodnjava najveći dio teritorija prema Atlantskom oceanu; zauzima drugo mjesto u svijetu po veličini porječja (3 800 000 km²) i protoku (30 000 do 80 000 m³/s), nakon Amazone. Uzvodno od Kinshase njezina širina doseže i do 15 km. U sjevernom i središnjem dijelu Konga rijeke obiluju vodom (bezbroj slapova i brzaca), dok u južnom, zbog suhoga zimskog razdoblja imaju manje vode. Istočno granično područje odlikuju mnoga jezera, kojih velike dubine upućuju na tektonski postanak (Edwardovo jezero, Albertovo jezero, Kivu, Tanganyika, Mweru); Tumba i Mai-Ndombe leže u središnjem dijelu zavale Konga. Krajnji sjeveroistočni dio DR Konga odvodnjava se Nilom (iz Albertova jezera) prema Sredozemnome moru.

Biljni pokrov zavale rijeke Konga čine tropske kišne šume, koje se duž pritoka Konga prema jugu nastavljaju u galerijske šume i u savanu. Flora i fauna odlikuje se iznimnom raznovrsnošću: 95% svih vrsta afričke flore i faune zastupljeno je u DR Kongu. Nacionalni parkovi, od kojih su najpoznatiji Virunga, Upemba, Kahuzi-Biega, Garamba i Salonga, zaštićuju i čuvaju biljno i životinjsko bogatstvo DR Konga, posebno rijetke vrste koje izumiru (npr. planinska gorila, crna antilopa, gepard, bijeli nosorog); na UNESCO-ovu popisu su svjetske prirodne baštine.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 1984. u DR Kongu živi 29 671 407 st., a prema procjeni stanovništva iz 2012. god. 69 575 394 st. ili prosječno 29,6 st./km². Najnaseljenije je područje Kinshase (1012 st./km²), zapad zemlje (pokrajina Bas-Congo, 90 st./km²) i ravnjaci na istoku i jugu, dok je više od 50% ukupnoga državnog područja (prašume u središnjem dijelu zavale Konga i sjever) gotovo pusto. Stanovnici su većinom pripadnici bantuskih naroda Luba (18,0%), Kongo (16,1%), Mongo (13,5%), Ruanda (Rwanda; 10,3%), Bangi i Ngale (5,8%), Rundi (3,8%), Teke (2,7%), Chokwe (1,8%), Boa (2,3%), na sjeveroistoku zemlje žive sudanski narodi Azande (6,1%), Lugbara (1,6%), Banda (1,4%) i dr. Pigmejci žive u porječju

rijeke Ituri na sjeveru. Po vjeroispovijesti su katolici (50,0%), protestanti (20,0%), domorodački kršćani (kimbanguisti, 10,0%), pripadnici različitih tradicionalnih vjerovanja (10,0%) i muslimani (10,0%). Porast stanovništva iznosi 2,7% (2007–12) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (2,67% ili 26,7‰, 2011). Natalitet (42,9‰, 2011) više je nego dvostruko veći od svjetskoga prosjeka (svjetski prosjek 19,2‰). Mortalitet iznosi 16,2‰ (2011; svjetski prosjek 8,2‰), a mortalitet dojenčadi 110,6‰ (2011). Stanovništvo je izrazito mlado; u dobi je do 14 godina 48,1%, od 15 do 64 godine 48,8%, a u dobi od 65 i više godina 3,1% stanovništva (2012). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 52,6 godina, a za žene 56,2 godine (2009). Ekonomski je aktivno 25 765 000 stanovnika (2012); u poljoprivredi (glavna gospodarska grana), ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 56,8% aktivnih stanovnika, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu te uslužnim djelatnostima 43,2% (2011). Glavna su sveučilišna središta u Kinshasi (osnovano 1954), Lubumbashiju (1955) i Kisanganiju (1963); službeni je jezik francuski, a razgovorni su jezici kituba, svahili, lingala, luba i dr.; nepismeno je 33,2% stanovništva starijeg od 15 godina (2010). Glavni je i najveći grad Kinshasa

Gospodarstvo

Unatoč iznimnomu prirodnomu bogatstvu (kobalt, bakar, dijamanti, zlato, uranij, nafta, drvo, hidropotencijali i dr.), Kongo je siromašna zemlja. Gospodarski razvoj otežavaju česti etnički sukobi i građanski rat, raširena korupcija, velik broj oboljelih od AIDS-a (oko 5% pučanstva početkom 2003) i dr. God. 2002. ostvaren je BDP u vrijednosti od 33 mlrd. USD; BDP po stanovniku iznosi oko 600 USD. U strukturi BDP-a udjel je poljoprivrede 54%, industrije 9%, a usluga 37%. Obradivo je manje od 4% zemljišta; proizvodi se kava, šećer, palmino ulje, duhan, guma, čaj, kinin, tapioka, banane i dr. U industriji prevladavaju djelatnosti vezane uz rudarstvo, preradba minerala i tekstila, proizvodnja obuće, hrane, cementa i dr. Oko 98% električne energije zemlja dobiva iz hidroelektrana (ostvaruje stalan neto-izvoz električne energije u godišnjim iznosima oko 400 milijuna kWh). Najviše izvozi dijamante, bakar, kavu, kobalt i naftu, a uvozi hranu, rudarsku i industrijsku opremu, prijevozna sredstva, naftne derivate i robu široke potrošnje. Prema udjelu u vanjskoj trgovini vodeći su partneri Belgija (33%), Južnoafrička Republika (26%), SAD (13%) i Nigerija (9%). Početkom 2003. vanjski dug iznosi 13,5 mlrd. USD.

Promet

Prometna mreža DR Konga slabo je razvijena i neodržavana. Cesta ima 153 497 km (2% asfaltiranih, 2008). Okosnicu prometa čini povezanost riječne plovidbe sa željezničkim transportom. Željeznička pruga duga je 4007 km, od čega je elektrificirano 858 km (2008); najvažnije su pruge Kinshasa–Matadi i Lubumbashi–Lobito (Angola). Glavne su prometnice rijeke Kongo i Kasai s pritocima te jezera (ukupno 14 500 km plovnih putova). Važna su lučka središta Matadi i Boma; Kinshasa, Kisangani i Mbandaka pristaništa su na Kongu. Međunarodne zračne luke: Kinshasa (Ndjili), Lubumbashi, Kisangani (Bangoka) i Goma.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga života na području današnje Demokratske Republike Konga mogu se pratiti od kamenoga (paleolitskog) doba. Prvi stanovnici toga područja bili su Pigmeji, koje su poslije potisnula plemena Bantu i osnovala mnogobrojne državne tvorevine: kraljevstvo Kongo u donjem toku rijeke Konga (XIV–XIX. st.), kraljevstvo Luba u jugoistočnom DR

Kongu (XVI–XIX. st.), kraljevstvo Kuba u unutrašnjosti DR Konga (oko 1600–1910), kraljevstvo Lunda u zapadnom DR Kongu i sjeveroistočnoj Angoli (XVI. st. – 1898) te kraljevstvo Kazembe u središnjem dijelu DR Konga (oko 1740–1910).

Politički sustav

Prema Ustavu od 18. II. 2006., DR Kongo je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, biraju ga izravno građani za mandat od 5 godina i na najviše dva mandata. Izvršnu vlast ima vlada, čijeg predsjednika imenuje predsjednik republike, koji postavlja i ministre.

Kultura, umjetnost, književnost

U skladu s kongoanskom kulturnom politikom »povratka autentičnosti«, pojedine etničke zajednice i danas njeguju tradicijske obrte i oblike umjetničkog izražavanja. Narod Kuba izrađuje predmete od rafije i drugih sušenih biljaka: pregrade načinjene od rogožine njihovih pravokutnih nastambi katkada su najrazličitijih uzoraka. Vrijedne su maske (pokrivene rafijom ili neštavljenom kožom i ukrašene perlama i školjkama), koje prikazuju mitske junake te kralja i njegovu obitelj. U umjetnosti naroda Kongo i Teke ističu se skulpture pokrivene klinovima i željeznim šiljcima. Rezbarije naroda Kongo prikazuju pretke i okrunjene poglavare, dok su maske kod njih vrlo rijetke. Umjetnost naroda Luba obuhvaća skulpture predaka, maske te predmete od bjelokosti. No uz pozivanje na autentičnost i očuvanje kulturnog naslijeđa, kongoanska je kultura usmjerena i na suvremena kretanja. Ta se nastojanja osobito očituju u književnosti gdje se, uz sustavno prikupljanje pripovijetki, pjesama, mitova i legendi različitih etničkih zajednica, istodobno razvija i suvremena književnost, uglavnom na francuskom jeziku, i to tek nakon II. svjetskog rata.

Nigerija, država u zapadnoj Africi, na obali Gvinejskoga zaljeva, između Nigera na sjeveru,

Čada na sjeveroistoku, Kameruna na istoku, Atlantskog oceana na jugu i Benina na zapadu;

Prirodna obilježja

Duž niske, naplavne i mangrovama obrasle obale s deltom Nigera pruža se do 250 km široka primorska močvarna ravnica pokrivena tropskom kišnom šumom. Prema sjeveru primorska ravnica prelazi u ravnjake, koji obuhvaćaju najveći dio nigerijskoga teritorija (prosječna visina od 400 do 600 m). Najviša su područja središnji masiv (Kagoro, 2100 m) i zapadni ogranci Kamerunskoga gorja (2040 m). Klima je ekvatorska, s prosječnom godišnjom temperaturom od 26 °C; u unutrašnjosti je nešto viša. Godišnja je količina oborina u primorju 1500 do 4000 mm, u unutrašnjosti 500 do 1500 mm. Nigerijom protječe rijeka Niger s pritokom Benue, koja se ulijeva u Čad.

StanovništvoPrema popisu stanovništva iz 2006. Nigerija ima 140 431 790 st., a prema procjeni iz 2012. godine 166 629 000 st. ili 180,4 st./km². Po broju stanovnika ona je na prvome mjestu u Africi. Stanovnici su pripadnici naroda Yoruba (17,5%), Hausa (17,2%), Ibo (Igbo; 13,3%), Fulani (10,7%). Po vjeri su kršćani 45% muslimani 43,9%, pripadnici autohtonih afričkih religija (9,8%). Porast je stanovništva 2,5% (2007–12), što uglavnom odgovara prirodnom priraštaju stanovništva (25,6‰ ili 2,56 %, 2011. Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi do 14 godina je 43,1% st., od 15 do 59 godina 52,1%, a u dobi od 60 i više godina 4,8% stanovnika (2005). Očekivano je trajanje života 46,4 godine za muškarce i 47,3 godine za žene (2007).

Gospodarstvo

Zbog raširene korupcije, nerazvijenih tržišnih ustanova i epidemije AIDS-a, Nigerija je jedna od najnestabilnijih i najsiromašnijih afričkih zemalja (prema procjenama Svjetske banke 2004. bilo je siromašno oko 50% stanovništva). Svjetski je značajan proizvođač nafte (2004. oko 2,2 milijuna barela dnevno), zalihe koje se procjenjuju na 28 milijarda barela. Proizvodnja nafte čini 24% BDP-a te osigurava 90% izvoznih i 65% proračunskih prihoda (povremeno je ometana djelovanjem pobunjenika u naftom bogatoj delti Nigera). Značajna su i ležišta plina, cinka, željeza, ugljena i kositra. Od 2003. reformama nastoji razvijati tržišnu privredu; reprogramirani su vanjski dugovi, privatizirano je više rafinerija, deregulirana je cijena naftnih derivata i dr. Godine 2004. ostvarila je BDP u vrijednosti od 115 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosi 900 USD. Poljoprivreda ostvaruje 35% BDP-a, usluge 35%, a industrija 30%. Velike su regionalne razlike između ruralnoga, siromašnoga sjevera (sa stopom nezaposlenosti od 28%) i naftom bogatoga juga (ima punu zaposlenost). Glavninu poljoprivredne ponude čine kakao, kokosov orah, pamuk, žitarice, palmino ulje, meso, drvo i riba, a glavninu industrijske ponude nafta, plin, derivati, kemikalije, guma, obuća, tekstil, odjeća i čelik. Uz naftu, derivate i plin, značajniji su izvozni proizvodi kakao i guma, dok u uvozu prednjače industrijska oprema, automobili, hrana, lijekovi i oružje. Prema udjelu u vanjskoj trgovini vodeći su partneri EU (38%), SAD (24%), Kina (11%) i Brazil (10%). Potkraj 2004. vanjski je dug bio 34 milijarde USD, a devizne su rezerve iznosile 14,5 milijarda USD.

Književnost

Područje današnje Nigerije nastanjuju mnogobrojni narodi te se računa da ondje postoji oko 400 različitih jezika, od kojih su najrašireniji jezici naroda Joruba, Hausa i Ibo (Igbo). Na svim je tim jezicima razvijena usmena književnost, koja svjedoči o načinu života, povijesti i etničkim religijama u široku rasponu od animističkih, totemističkih i politeističkih do monoteističkih pojava. Bogatstvo se usmene predaje ogleda u poslovicama, mitovima o stvaranju, pričama o životinjama, osobito lavu, hijeni i zecu, te pričama o ljudima, zapostavljenoj djeci, suparništvu među ženama, nevjernim ženama i ljubomornim muževima, nepravednim vladarima i slično.

Obala Bjelokosti država je u zapadnoj Africi. Graniči s Liberijom i Gvinejom na zapadu,Malijem i Burkinom Faso na sjeveru te Ganom na zapadu, a na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, u Atlantskom oceanu.

Prirodna obilježja Na jugu je obalna nizina u kojoj prevladava tropska kišna šuma, u sredini je gusto pošumljen plato, a na sjeveru pojas savana. Uz obalu na jugoistočnom dijelu je mnogo laguna (najznačajnija je laguna Ebrié). Na zapadu (uz granicu s Gvinejom iLiberijom) je planinska regija Dix-Huit Montagnes s najvišim vrhom Mount Nimba (1752 m). Najvažnije rijeka su Sassandra (s umjetnim jezerom Buyo) i Bandama (s umjetnim jezerom Kossou). Rijeka Cavalla čini dvije trećine granice prema Liberiji.

Klima je vruća i vlažna. Na jugu je ekvatorijalna (s mnogo oborina), a na sjeveru savanska. Prema sjeveru se smanjuje količina padalina. Od studenog do ožujka je vruća sušna sezona, od ožujka do svibnja hladna sušna, a od lipnja do listopada suha vlažna.

Stanovnistvo

Obala Bjelokosti je nakon stjecanja nezavisnosti imala visok gospodarski rast u odnosu na susjedne države. On se usporava tokom 1990-ih zbog političke nestabilnosti a prestaje tokom 2000-ih zbog građanskog rata.

Stanovnici Obale Bjelokosti podijeljeni su na preko 60 etničkih grupa, a religija im je domorodačka (10%-20%), muslimanska (35%-40%) i kršćanska (katolici i protestanti, 25%-35%). Jezično pripadaju u 5 glavnih jezičnih skupina, ali je službeni jezik je francuski. Glavne skupine su Akan, Mande (južni i sjeverni), Kru i Senufo. Pleme Baoulé, jedno od plemena Akana čine 15%-20% populacije a žive kod Bouakea i Yamoussoukroa. Ostala značajna crnačka plemena su Bete iz grupe Kru, Senufo na sjeveru i Malinke na sjeverozapadu. Baoulé, Dan (ili Yacouba) i Senufo poznati su po svojem drvorezbarstvu. Za pleme Dan treba naglasiti da su izuzetno muzikalan narod kod kojega se bez prisustva glazbe ništa ne događa, a Senufo narod, koji su izvrsni ratari, farmer je na vhu ljestvice njihovog kastinskog sustava, dok je glazbenik na samom dnu.

Zelenortska otočja su mala ostrvska država na arhipelagu u sjevernom dijelu Atlantskog okeana, oko 600 km od najzapadnijeg dijela afričke obale. Portugalci su nenaseljena ostrva pronašli i kolonizirali u 15. vijeku kada su postali glavni centar trgovine robovima.

Zelenortska Ostrva bila su nenaseljena kad su ih Portugalci otkrili 1456godine i uključili u svoje kolonijalno carstvo. Zbog svog su položaja postali važna luka i značajno središte trgovine robovima

1975. godine ostrva su dobili nezavisnost zahvaljujući naporima Afričke stranke za

nezavisnost Gvineje Bisau i Zelenortskih Ostrva. Poslije sticanja nezavisnosti ASNGZ je pokušala ujediniti Zelenortske Ostrva i Gvineju Bisau kontrolirajući vlade obje države, ali ovi su planovi 1980. propali. U Zelenortskoj Republici trenutno je na vlasti Afrička stranka za nezavisnost Zelenortskih Ostrva.

Ilhas do Barlavento (sjeverna ostrvska grupa, ostrva zavjetrine)

Santo Antão ,São Vicente, Santa Luzia, São Nicolau, Sal, Boa Vista

Ilhas do Sotovento (južna ostrvska grupa, ostrva privjetrine)

Maio, Santiago, Fogo, Brava

Jedino nenaseljeno ostrvo je Santa Luzia. Danas je to prirodni rezervat. Sva ostrva su vulkanskog porijekla, a jedini aktivni vulkan se nalazi na ostrvu Fago.

Stanovnistvo

Većina stanovnika Zelenortskih Ostrva su doseljenici iz Portugala i potomci bivših afričkih robova. Veliki broj ljudi koji su porijeklom s ostrva žive u drugim zemljama: SAD-u (264.900), Portugalu (80.000), Angoli (45.000), São Tomé i Príncipeu, Senegalu, Francuskoj i Holandiji.

Gospodarstvo

Zelenortska Republika oskudjeva resursima. Suše su česte, tako da je nedostatak vode jedan od glavnih problema. Stanovništvo se bavi poljoprivredom na samo 4 ostrva, ali je slabo razvijena upravo zbog manjka vode i male količine padavina. BDP se uglavnom zasniva na uslužnim i ugostiteljskim poslovima. Zelenortska Ostrva surađuju s Portugalom na svim razinama privrede. Od devedestih godina doživjeli su značajan privredni napredak. Portugal predlaže uključenje Zelenortske Republike u EU. BDP je za 2004. procijenjen na 1.400 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u

Kultura

Kultura Zelenortskih Ostrva ima portugalske i afričke korijene. Poznati su oblici muzike kao što su Morna, Zelenortski fado. Senzualni ples Funana je mješavina portugalskih i afričkih stilova.

Tanzanija država u istočnoj Africi, između Ugande i Kenije na sjeveru, Indijskog oceana na istoku, Mozambika na jugu, Malavija i Zambije na jugozapadu, DR Konga na zapadu te Ruande i Burundija na sjeverozapadu; obuhvaća 945 090 km².

Prirodna obilježja

Tanzanija se sastoji od primorske nizine koja se proteže duž obale Indijskog oceana (1451 km), visokoga ravnjaka u unutrašnjosti i vulkanskih masiva. Visoki istočnoafrički

ravnjak (900 do 1200 m) zauzima najveći dio zemlje (62% površine). Na njegovu jugozapadnom i zapadnom rubu te u središtu nalaze se dva velika tektonska jarka (rasjeda) s jezerima Tanganyika, Nyasa (također Malawi), Natron i Manyara. U tercijaru je duž rasjeda došlo do izdizanja vulkana i izljeva magme. Vulkanskoga su podrijetla sve najviše planine: Kilimandžaro (Kibo, 5895 m), Meru (4567 m) i Loolmalassin (3648 m) na sjeveroistoku, Rungwe (2961 m) na jugozapadu i Kungwe (2462 m) na zapadu. Obalna nizina širi se duž riječnih dolina prema unutrašnjosti zemlje. Pred njom je niz velikih otoka: Zanzibar (1554 km²), Pemba (984 km²), Mafia (440 km²) i dr.

Tanzanija leži južno od ekvatora. Klima je tropska s izraženim monsunskim obilježjima. Srednja godišnja temperatura iznosi 26 °C u primorju, 23 °C na ravnjaku i 18 °C u planinama; godišnje kolebanje temperature iznosi 1 do 4 °C. Najviše oborina prima planinsko područje (više od 1500 mm). Visoki su ravnjaci razmjerno suhi (500 do 900 mm). Sjever Tanzanije ima dva kišna razdoblja (ožujak–svibanj i listopad–prosinac), a jug jedno (prosinac–travanj).

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2002. u Tanzaniji živi 34 569 232 st., a prema procjeni stanovništva iz 2012. god. 47 656 000 st. ili 50,4 st./km². Najnaseljeniji su (više od 150 st./km²) jugoistočna obala Viktorijina jezera, prigorje Kilimandžara, sjeverozapadna obala jezera Nyasa te otoci Zanzibar i Pemba, kao i Ukerewe u Viktorijinu jezeru; istočnoafrički ravnjak gotovo je pust (do 5 st./km²). Stanovnici su uglavnom Crnci Bantu (95% st., odn. oko 130 naroda), među kojima su najbrojniji pripadnici skupina Sukuma (9,5%), Hehe i Bena (4,5%), Gogo (4,4%), Haya (4,2%), Nyamwezi (3,6%), Makonde (3,3%), Chagga (3,0%), Ha (2,9%) i dr. U primorju žive Arapi i Svahili (mješanci Azijaca i Crnaca Bantu), a u gradovima Pakistanci i Europljani. Sjevernu i središnju Tanzaniju naseljavaju hamitski Masaji i narodi srodni Bušmanima (Luo, Tatoga i dr.). Po vjeri su muslimani (35%; na otoku Zanzibaru 98%), pripadnici različitih domorodačkih vjera (35%) i kršćani (30%). Porast stanovništva iznosi 3,0% (2007–12), prirodni priraštaj stanovništva 2,38% ili 23,8‰ (2010); natalitet 37,7‰ (2010; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet 12,9‰ (2010; svjetski prosjek 8,2‰), mortalitet dojenčadi 51,0‰ (2010). U dobi je do 14 godina 44,3% st., u dobi od 15 do 59 godina 51,3% st., a u dobi od 60 i više godina 4,4% stanovništva. Očekivano trajanje života iznosi 53,0 godina za muškarce, odnosno 56,0 godina za žene (2010). U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 74,6% st., u industriji i građevinarstvu 4,9%, u uslužnim djelatnostima 20,5% st. (2006). Sveučilište je u Dar es Salaamu; službeni su jezici svahilski i engleski. Glavni je grad Dodoma

Gospodarstvo

Od sredine 1980-ih Tanzanija postupno napušta državno-planski model i preusmjerava se na tržišno gospodarstvo. Početkom 2000-ih siromašno je oko 36% stanovnika, a gospodarstvo je među najnerazvijenijima u svijetu i ovisno o međunarodnoj pomoći (2005. u iznosu od 1,5 mlrd. USD). Procijenjeni BDP 2007. iznosio je oko 14,1 mlrd. USD; BDP po stanovniku bio je oko 358 USD (izračunan prema paritetu kupovne moći BDP je bio oko 43,5 mlrd. USD, a BDP po stanovniku oko 1100 USD). U sastavu BDP-a udjel je poljoprivrede 43%, uslužnoga sektora 39%, a industrije 18% (2007). U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju kava, čaj, pamuk, orasi, duhan, kukuruz i egzotično voće (proizvodnja klinčića prevladava na Zanzibaru). Dugotrajne suše početkom 2000-ih pogodile su poljoprivredu i rad hidroelektrana (osiguravaju oko 60% električne energije). U industrijskoj ponudi vodeći su šećer, cigarete, biljni insekticidi, užad, dijamanti, zlato, željezo i dr. Uz ležišta ruda i minerala te hidroenergetske potencijale, prirodna bogatstva čine i veliki nacionalni parkovi. God. 2007. vrijednost izvoza bila je oko 2,1 mlrd. USD (izvozi ugl. zlato, kavu, orahe, proizvode ručne izradbe, pamuk i dr.), a uvoza oko 4,6 mlrd. USD (u uvozu prevladava roba široke potrošnje, strojevi, prijevozna sredstva i oprema, nafta i dr.). Vodeći su vanjskotrgovački partneri Kina, Indija, Južnoafrička Republika, Kenija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Zambija, Nizozemska, Japan i dr. God. 2007. vanjski je dug oko 5 mlrd. USD, a devizne rezerve 2,4 mlrd. USD.

Jezici

U Tanzaniji se govori oko 120 jezika koji pripadaju svim velikim porodicama afričkog kontinenta (afroazijskoj, nigersko-kordofanskoj, nilosaharskoj i kojsanskoj). Službeni status imaju engleski i svahilski, a brojem govornika ističu se još asu, bena, gogo, ha, haja, iraku, jao, kaguru, kuria, langi, luguru, kinjaruanda, kirundi, masajski, moči, mvera, ngondi, njamvezi, njaturu, nilamba, pogolo, sukumba, šambala, vundžo, zigula i zinza.

Književnost

Kulturna baština na području Tanzanije obuhvaća naslijeđe mnogih plemena, jezika, vjerovanja i običaja. Narodna (usmena) književnost javlja se u mnogim oblicima, od kojih su najrašireniji utendi, pripovijetke u stihu namijenjene poduci, te tradicijske pjesme, epske tenzi i lirske mashairi. Najraširenija je književnost na svahilskom jeziku, koji je od 1967. i službeni jezik. Pisana književnost vezuje se uz XX. st. i najviše se bavi kolonijalnim nasljeđem, sukobom staroga i novoga, problemima i protuslovljima suvremenoga društva stasalog u slobodnoj državi. 

Angola (República de Angola), država u jugozapadnoj Africi, između Republike Konga (duljina granice 201 km) na sjeveru, Demokratske Republike Konga (duljina granice 2511 km) na sjeveru i sjeveroistoku, Zambije (1110 km) na istoku, Namibije (1376 km) na jugu i Atlantskoga oceana na zapadu; obuhvaća i 1 246 700 km². Angoli pripada i eksklava Cabinda između Atlantskoga oceana, Republike Konga i Demokratske Republike Konga.

Prirodna obilježja

Najveći dio Angole zauzima središnje visočje sa zaravnima (Malanje, Huíla, Bíe; najviši vrh Moco, 2620 m), koje postupno prelazi u područje ravnjaka blago nagnutih prema zavali Konga na sjeveru i Kalaharijskoj zavali na jugoistoku. Prema zapadu visočje se strmo ruši u 50 do 100 km široku atlantsku obalnu nizinu. Klima je uglavnom savanska s prosječnom siječanjskom temperaturom 17 do 28 °C i srpanjskom 13 do 23 °C. Godišnja količina oborina iznosi na jugu 500 do 1000 mm, na krajnjem sjeveru do 1800 mm, u primorju Atlantskog oceana, zbog hladne Benguelske morske struje, 50 do 100 mm. Najveće su rijeke: Kwango (Cuango) i Kasai (pritoci Konga), Kwando ili Cuando (pritok Zambezija) te Kwanza (Cuanza) i Kunene (Cunene), koje utječu u Atlantski ocean, te Kubango (Cubango ili Okavango), koja se gubi u močvarnoj delti Okavanga. Angolu najvećim dijelom pokriva savana, koja na jugoistoku prelazi u pustinjsku stepu (Kalahari), a na jugu u pustinju Namib. Zapadni pristranci visočja obrasli su vazdazelenom tropskom kišnom šumom.

Stanovništvo

 Prema popisu stanovništva iz 1970. u Angoli živi 5 673 294 st., a prema procjeni stanovništva iz 2012. god. 20 609 000 ili 16,5 st./km². Najgušće je naseljena atlantska obala i pokrajina Luande s glavnim gradom (2419,8 st./km², 2006), dok su pustinjski dijelovi Angole i veći dio unutrašnjosti gotovo nenaseljeni (pokrajina Cuando Cubango, 1,9 st./km²). Stanovnici su pripadnici mnogobrojnih naroda (Ovimbundu, 25,2%; Kimbundu, 23,1%; Kongo, 12,6%; Luvale ili Lwena, 8,2%; Chokwe, 5,0%; Kwanyama, 4,1%; Nyaneka, 3,9%; Luchazi, 2,3%; Ambo ili Ovambo, 2,0%; Mbwela, 1,7%; Nyemba, 1,7%), mješanci (Euroafrikanci; 1,0%), bijelci (uglavnom Portugalci; 0,9%) i dr. (8,3%). Po vjeri su kršćani (94,1%, od čega katolici 62,1% i protestanti 15,0%) te pripadnici tradicionalnih vjerovanja (5,9%). Prosječna je godišnja stopa porasta stanovništva 2,9% (2006–11). Prirodni priraštaj (2,71% ili 27,1‰, 2010) rezultat je visoka nataliteta (39,7‰, 2010) i mortaliteta od 12,6‰ (2010); mortalitet dojenčadi još je uvijek vrlo visok, 87,2‰ (2010). Stanovništvo je u prosjeku vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 44,3% st., od 15 do 64 godine 53,4% st., a u dobi iznad 65 godina 2,3% st. Očekivano trajanje života iznosi 52,6 godine za muškarce, odnosno 54,7 godine za žene. U primarnim (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) i sekundarnim (industrija, građevinarstvo, rudarstvo) djelatnostima zaposleno je 69,3% aktivnoga stanovništva, a u tercijarnim (usluge) djelatnostima 30,7% (2010). Sveučilište je u Luandi (osnovano 1962); službeni je jezik portugalski; govore se i mnogobrojni afrički jezici. Glavni je grad Luanda (2 783 000 st., 2004); ostali su veći gradovi Huambo (prije Nova Lisboa, 173 600 st.), Lobito (137 400 st.), Benguela (134 500 st.), Namibe(132 900 st.), Lubango (prije Sá da Bandeira, 105 000 st.); u gradovima živi 57,6% st. (2009).

Gospodarstvo

Proizvodnja nafte (započeta 1955) i početkom 2000-ih ostvaruje najveći dio BDP-a (po nekim izvorima i do 85%). U ukupnom izvozu nafta sudjeluje s približno 90% Dnevna je proizvodnja 1,8 milijuna barela (2013), dok se naftne rezerve 2014. procjenjuju na 9,1 milijardu barela (uglavnom su u podmorju). U Africi južno od Sahare, Angola je druga po količini proizvedene nafte (iza Nigerije). Angolski izvoz nafte (2012) najviše je usmjeren prema Kini (46%), zatim SAD-u (13%), Europskoj uniji (11%) i Indiji (10%). Iako uz naftu posjeduje i druga prirodna bogatstva (izvoz dijamanata čini oko 5% BDP-a), Angola je među slabo razvijenijim zemljama u svijetu (siromašno je oko 40% stanovništva). God. 2013. ostvaren je BDP u vrijednosti od 124 milijarde USD, odnosno oko 6500 USD po stanovniku. Najveći udjel u BDP-u (2011) imala je industrija (61,4%), a potom uslužni sektor (28,4%) i poljoprivreda (10,2%).  Vodeći su vanjskotrgovinski partneri Kina, SAD, Portugal, Indija, Južnoafrička Republika i Brazil.

Književnost

Domorodački angolski bantu jezici (kikongo, kimbundu, kioko, gangvela) poznaju tek usmenu književnost (mitovi o postanku čovjeka, društva, biljnoga i životinjskog svijeta, basne i sl.). Važnija književna djela na portugalskome jeziku pojavljuju se tek u drugoj polovici XIX. st.

Likovne umjetnosti

Područje Angole napučeno je u prapovijesti (nalazi noževa, sjekira); najstarija sačuvana drvena skulptura afričkoga kontinenta (VIII/IX. st.) potječe iz Angole. Bogata je pučka umjetnost: antropomorfne i zoomorfne statue i maske, dekorirana žezla, ritualni predmeti, noževi, lule, burmutice, glazbala, češljevi, uglavnom od drva, te dekorirana keramika i košaraštvo. Umjetnički izraz etničke skupine Chokwe dostiže vrhunac u XVIII/XIX. st.; razlikuju se naturalističke, anatomski precizne, ekspresivne, dinamične statue vladara od shematskih, stiliziranih statua nadnaravnih duhova; potom maske vladara bogato urešene detaljima u prirodnim materijalima te ritualne maske koje simboliziraju prirodu; uporabni predmeti (češljevi, lule, burmutice) urešeni su ljudskim i životinjskim figurama.

Južnoafrička Republika država na krajnjem jugu afričkog kontinenta, između Namibije Bocvane i Zimbabvea na sjeveru, Atlantskog oceana na zapadu, Indijskog oceana na jugu i jugoistoku, Mozambika i Svazija na sjeveroistoku;. Unutar Južnoafričke Republike leži Lesoto.

Prirodna obilježja

Najveći dio Južnoafričke Republike nalazi se na afr. visokom ravnjaku (1200 do 1800 m), koji se strmim rubom spušta prema primorskoj ravnici; na sjeveroistoku završava u gorju Drakensberg (Mafadi, 3446 m). Stepeničasti ravnjaci (Sjeverni, Veliki i Mali Karroo) između strmoga ruba unutar. ravnjaka i primorske ravnice međusobno su odijeljeni gorskim lancima. Uska obalna ravnica ispinje se iznad Cape Towna u poravnano gorje Table (1092 m). Prastara podloga juž. Afrike pripadala je paleozojskomu kontinentu Gondvani. Bogata rudna ležišta nastala su prodorima magme u najranije geol. doba, u mladim vulkanskim kraterima nastali su dijamanti, a u pretkambrijskim konglomeratima (ravnjak Witwatersrand) zlato. Rudna ležišta platine i kroma nalaze se u bazičnoj magmi, a cinka u granitima Transvaala. Poznata su ležišta manganove i željezne rude, azbesta i dijamanata, koji se nalaze u eruptivnoj stijeni kimberlitu.

Suptropska do umjerena klima modificirana je apsolutnom visinom. Srednja zimska (srpanj) temperatura kreće se od 7,7 °C (Bloemfontein) do 13,8 °C (Bisho), a srednja ljetna (siječanj) od 20,1 °C (Johannesburg) do 25,3 °C (Kimberley). Karakterističan je pad količine oborina od istoka prema zapadu. Najvlažnije je područje suptropsko primorje Indijskog oceana (Durban, 1008 mm) i ist. padine Drakensberga (Pietermarizburg, 844 mm). Unutrašnji visoki ravnjak prima 750 do 800 mm oborina, a Atlantsko primorje samo oko 100 mm; izdvaja se kraj oko Cape Towna, koji je pod utjecajem zap. vjetrova (Cape Town, 515 mm). Južnoafričkom Republikom protječu dvije veće rijeke: Oranje (s pritokom Vaal) i Limpopo. U unutrašnjosti je na visokom ravnjaku razvijena savana, koja prema zapadu prelazi u stepu i polupustinju (juž. rubna područja Kalaharija). Travnjaci su razvijeni u krajevima ljetnih kiša (Visoki Veld i dr.). Trop. kišne šume (oko 1% sveukupne površine) razvijene su ugl. na Drakensbergu.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva 2001. u Južnoafričkoj Republici živi 43 685 699 st. ili 35,8 st./km². Najgušće je naseljeno gl. rudarsko područje između Pretorije i Johannesburga (100 do 200 st./km²) i primorje Indijskog oceana (25 do 100 st./km²). Stanovništvo se sastoji od Bantu crnaca (76,3% st. od čega Zulu 22,0%, Xhosa 18,0%, Pedi 9,0%, Sotho 7,0%, Tswana 7,0%, Tsonga 3,5%, Swazi 3,0%), bijelaca (12,7%), mješanaca (8,5%), koji se nazivaju »obojeni« (engl. coloured), i Azijaca (2,5%). Stanovnici su prema vjeroispovijesti kršćani (66,4%: protestanti 36,6%, pripadnici domorodačke neovisne Crkve 22,2% i katolici 7,6%), pripadnici različitih tradicionalnih vjerovanja (30,0%), hinduisti (1,3%), muslimani (1,1%) i dr. (1,2%). Porast stanovništva iznosi 1,6% (1994–99) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (14,1‰ ili 1,4%, 1998). Natalitet je za afr. prilike nizak (26,4‰, 1998; uz Tunis i Egipat najmanji na kontinentu), a mortalitet relativno visok (12,3‰, 1998): mortalitet dojenčadi 41,0‰ (1999). U dobi je do 14 god. 33,8% st., od 15 do 64 god. 60,1% st., a u dobi iznad 65 god. 6,1% st. (1999). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 53,6 god., a za žene 57,8 god. U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 9,0% aktivnih stanovnika, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 17,3%, u uslužnim djelatnostima 73,7% (1995). Od mnogobrojnih sveučilišta (16) najstarija su u Cape Townu (osn. 1829), Potchefstroomu (1869), Pretoriji (1873) i Stellenboschu (1881); službeni su jezici afrikaans, engleski, ndebele, pedi, sotho, swazi, tsonga, tswana, venda, xhosa i zulu. Gl. grad je Pretoria

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Južnoafrička Republika ima goleme ekonomske, soc. i rasne razlike; prema procjenama Svjetske banke oko 50% građana (ugl. crnaca) siromašno je (s prihodom do 1 USD dnevno). Stopa je nezaposlenosti oko 37% (2001); za bijelce je oko 8%, a za crnce oko 52%. Problematično je provođenje agrarne reforme i preraspodjele drž. zemljišta (oko 30% ga je raspodijeljeno do kraja 2001., pri čemu je crncima dodijeljeno manje od 2%). Vrijednost je ostvarenoga BDP-a (2001) 370 mlrd. USD (po stanovniku oko 8600 USD); u strukturi BDP-a udio poljoprivrede čini 5%, industrije 30%, a uslužnog sektora 65%. U poljoprivredi je vodeća proizvodnja kukuruza, pšenice, šećerne trske te voća i povrća; razvijeno je stočarstvo. Južnoafrička Republika posjeduje znatna prirodna bogatstva (prva velika nalazišta dijamanata otkrivena su 1867., a zlata 1886). Uz dijamante i zlato, ima ležišta kroma, antimona, ugljena, željezne rude, mangana, nikla, fosfata, uranija, bakra, vanadija, soli i prirodnoga plina. Obradivo je oko 10% zemljišta (7% je pod šumama). U svijetu je Južnoafrička Republika najveći proizvođač platine (oko 300 t godišnje) i zlata (oko 600 t godišnje). Po proizvodnji dijamanata druga je u svijetu (iza Bocvane) sa svj. udjelom od 13% (u vrijednosti od 1,1 mlrd. USD 2001); južnoafr. tvrtka De Beers (osn. 1929) drži polovicu svj. tržišta dijamanata (2001), a 40% prodaje ostvaruje u SAD-u. Uz te djelatnosti, u industriji je značajna i strojogradnja te proizvodnja automobila, opreme za nuklearne elektrane, tekstila i kem. proizvoda, hrane i robe široke potrošnje. Ima razvijen bankarski i sveukupni financijski te osiguravateljski sustav uz uređeno zakonodavstvo i razvijene komunikacije (burza u Johannesburgu jedna je od deset najvećih u svijetu). Kronični su problemi korupcija i privr. kriminal. Reformama od poč. 2000-ih i djelomičnom privatizacijom velikih drž. banaka i kompanija privučene su izravne strane investicije (oko 2 do 3,5 mlrd. USD

godišnje), ali je povećana nezaposlenost. Vrijednost je izvoza (2001) 32 mlrd. USD, a uvoza 28 mlrd. USD (više godina ostvaruje značajne viškove izvoza nad uvozom); uglavnom se uvozi industr. oprema, hrana, kemikalije, naftni derivati i dr. Vodeći su vanjskotrg. partneri Velika Britanija, SAD, Italija, Japan i Njemačka. God. 2001. Južnoafrička Republika imala je vanj. dug od 27 mlrd. USD, a primila je međunar. pomoć od 700 mil. USD. Od 1. I. 1995. članica je Svjetske trgovinske organizacije; s Bocvanom i Namibijom uspostavila je Južnoafričku carinsku uniju.

Promet

Glavna su lučka središta: Richards Bay (80,8 mil. t, 1998; ugljen), Saldanha Bay (31,9 mil. t, 2000), Durban (23,8 mil. t, 1998), Mossel Bay (17,6 mil. t, 1995) i Cape Town (8,5 mil. t, 1998). Prometnu mrežu čini 20 319 km želj. pruge i 331 265 km cesta (41% asfaltiranih). Vrlo je živ unutrašnji i međunar. zračni promet. Međunar. zračne luke: Johannesburg, Durban i Cape Town.

Književnost

Južnoafričku književnost, nastalu potkraj XIX. st., bitno obilježuju odnosi između različitih etničkih skupina i jezika, od kojih su najznačajniji oni nastali u trokutu što ga čine južnoafričko crnačko, bursko i britansko naslijeđe. Premda se izražava na različitim jezicima (od kojih je 11 službenih), zamjetnija crnačka književnost razvila se na jezicima xhosa, sotho i zulu, znatna na jeziku afrikaans, a ona na engleskom jeziku (na kojem, osim potomaka britanskih doseljenika, pišu i Afrikaneri te crnci i mješanci ili »obojeni«, engleski coloured) posljednjih je desetljeća XX. st. zapažena i u svjetskim razmjerima.

Likovne umjetnosti

Najstarija svjedočanstva o umjetničkom stvaralaštvu plemenâ i narodâ na području današnje Južnoafričke Republike špiljske su slikarije, a koje još i danas izrađuju Bušmani i Hotentoti. Stoljećima su plemena južnih Bantu crnaca bila na glasu kao vrsni kovači (sudeći po pećima za taljenje i kovačkim mjehovima), a uz to su poznavali lončarstvo, pletačke vještine i drvorezbarstvo (os. su značajne bogato izrezbarene i polikromirane obredne maske).

U Cape Townu su sačuvani dijelovi obrambene arhitekture i mnoge zgrade u nizozemskom kolonijalnom stilu (utvrda iz XVII. st., vijećnica i katedrala St. George, XVIII. st., a u Durbanu utvrde s početka XIX. st. i niz kuća u viktorijanskome stilu).

Glazba

Glazbena scena Južnoafričke Republike povijesno je, zemljopisno i kulturološki izrazito raznovrsna. Među starosjedilačkim crnačkim glazb. kulturama ističu se: 1) područje Nguni, koje obuhvaća srodne narode Zulu, Swazi i Xhosa, kojih je tradicionalna glazba pretežno vokalna, s posebnom važnošću polifonijskih plesnih pjesama. U ranije doba bila je raširena uporaba različitih tipova svirala i tzv. rezonirajućih lukova (npr. Zulu glazbala isithontolo, luk s usnim rezonatorom,