Transcript

I. Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnikaII. Fran Mažuranić, Svemir

III. Ivo Andrić, Poimam i shvaćamIV. Antun Gustav Matoš, Notturno V. Tin Ujević, Notturno

VI. Miroslav Krleža, NokturnoVII. Dobriša Cesarić, Vagonaši

VIII. Silvije Strahimir Kranjčević, Moj dom IX. Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa X. Ivo Andrić, Bog izbija kao svjetlo…

XI. Vladimir Vidrić, Jutro XII. Antun Gustav Matoš, Jesenje veče

Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika

Polazišna interpretacija u udžbeniku• komunikacijski lanac: pisac ----------- djelo ------------- čitatelj ↓ - posrednik u komunikaciji između pisca i čitatelja - prenosi piščeve misli i osjećaje

Interpretacija pjesme u cijelosti

• »Moj prijatelju« riječi su kojima se pjesnik obraća čitatelju; doživljava ga kao prijatelja jer će mu u svom djelu izraziti, odnosno prenijeti svoje najintimnije misli i osjećaje; zato je knjiga koju čitatelj drži u ruci samo dio pjesnika koji spava. Upoznavši piščeve misli i osjećaje, čitatelj će ga oživjeti, odnosno pjesnik postaje čitateljeva java.

Problemsko pitanje: Je li umjetničko djelo doista način da se prevlada ljudska smrtnost?

• Druga strofa problematizira odnos pjesnikove sadašnjosti i pjesnikove prošlosti. Sadašnjost je smrt, a prošlost je svijetli život pretočen u rime.

Problemsko pitanje: Kako je moguće „pretočiti“ život u stihove ili u rečenice?

• U trećoj strofi autor izričito spominje da je umjetničko djelo način da se pobjegne od smrti. U toj se strofi odgovara i na problemsko pitanje otvoreno nakon druge strofe: pisac je u žaru kovao stihove, znači bila mu je potrebna inspiracija, nadahnuće, žar da bi mogao napisati pjesmu. Žar se može povezati i s boli i sa srećom, ali činjenica je da umjetničko djelo ne može nastati u svojevrsnoj ravnodušnosti. Ukoliko čitatelj zatvorena srca čita pjesništvo, sve je samo »sjen i mrtvo slovo«, tek kad on otvori srce, može osjetiti cijelu lepezu osjećaja koju mu je prenosio pjesnik.

Problemsko pitanje: Čitate li vi otvorena ili zatvorena srca? Zašto?

• Ljudska želja za životom, izražena preko piščeve želje za posrednim životom (životom preko čitatelja).Četvrta strofa nudi odgovor na problemsko pitanje postavljeno u prethodnoj strofi: pisac će čitatelju (koji čita otvorena srca) prenijeti: »Sve svoje ljepote|… Sve misli, sve snove,| sve što mi vrijeme nemilosno ote,| Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,| Sve uspomene…«

Problemsko pitanje: O čemu najradije čitate i zašto?

• Pisac se poistovjećuje s čitateljem, osjeća njegovu toplinu, njegov zanos, preuzima njegov svjetonazor (obzor) i njegove ideale (zvijezde).

Problemsko pitanje: Koju korist čitatelj ima od čitanja?

• Korist koju ima pisac od čitatelja koji čita otvorena srca je mogućnost da živi preko samog čitatelja, da je mlad, da ljubi i da bude ljubljen. Opet obraćanje čitatelju:»moj neznani druže«.

Problemsko pitanje: U kojem su smislu danas moguća prijateljstva s »neznanim drugovima«?

• Posljednji vapaj pjesnikov za životom, molba čitatelju da ga probudi i ponovo oživi.

Problemsko pitanje: Ostaju li ovakvi vapaji pisaca uzaludni? Je li u današnjem dobu interneta potisnuto čitanje i zanimanje čitatelja za knjigu?

• Sestine, uglavnom jedanaesterac, rima (isprekidana); stilska izražajna sredstva: metafora (I tko je čita – u život me budi; Probudi me i bit ću tvoja java…). Na osnovi Pjesme mrtvog pjesnika učenici upoznaju: litotu, eufemizam i oksimoron.

Novi pojmoviUčenici preko Pjesme mrtvog pjesnika upoznaju: Vrste strofa Strofa je skup stihova organiziran da čini neku grafički odvojenu cjelinu.Za strofu rabimo i hrvatski naziv kitica. Strofe se najčešće nazivaju prema broju stihova:distih (strofa od dva stiha)tercet ( strofa od tri stiha)katren (strofa od četiri stiha)sestina (strofa od šest stihova)oktava (strofa od osam stihova).Neke su strofe zbog ugleda i utjecaja glasovitih pjesničkih djela postale i bitnim osobinama stalnih oblika, kao tercina (stalni oblik pjesme koja se sastoji od više terceta povezanih tako da se rimuju prvi i treći stih u svakoj strofi, drugi stih s prvim u sljedećoj strofi, a na kraju pjesme ili pojedinog pjevanja posljednji je stih samostalan. Shema je tako aba bcb…mnm n., stanca (ottava rima – strofa od osam jedanaesteraca s ustaljenim rasporedom rima ababbcc).

Vrste stihova Stih je jedinica pjesničkoga govora određena posebnom ritmičkom, zvučnom i grafičkom organizacijom. Vrsta stiha određuje se prema broju slogova u stihu pa razlikujemo npr. osmerce (stih od osam slogova), deveterce, jedanaesterce, dvanaesterce koji su česti u lirskoj poeziji, a u epskoj deseterci.

Stilska izražajna sredstva Stilska izražajna sredstva koja ćemo upoznati su: oksimoron, eufemizam i litota.

Naziv Primjer Objašnjenje Definicijaoksimoron »… o mrtvi živote« Pjesnik spaja

potpuno protuslovne pojmove.

Oksimoron je spajanje protuslovnih pojmova (npr. ružna ljepotica).

eufemizam »Samo je dio mene koji spava.«

Uporaba riječi spavati umjesto umrijeti.

Uporaba blaže riječi zove se eufemizam.

litota »…mene više nema«

Pjesnik kaže mene više nema, umjesto mrtav sam.

Litota je upotreba blažeg izraza.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi: » Pjesnik-pjesma-čitalac tvore jedinstvo, zatvoreni strujni krug. Pjesnik u pjesmu unosi sebe, dio sebe, onu energiju koja je oteta smrti. Ta je energija sabita u stihovima. Pjesnik je mrtav, nema ga, postao je zemlja, postao je trava, ali ne sav i ne samo zemlja i trava, jer dio njegova života traje u stihovima. (…) Pjesma, prema tome, nije samo jezična struktura, sistem znakova, nego živi organizam, dio pjesnikova bića. Ista životna energija prešla je u drugi oblik, u pjesmu. Pjesma je kao i pjesnik: smrtna i životna. Životna energija sadržana u pjesmi postaje aktivna ako prostruji kroz život, ako se ‘probudi’. Spoj pjesme i života čini čitalac. Čitalac nije samo posrednik, provodnik energije, nego dio životnog kruga pjesnik-pjesma. Krug pjesnik-pjesma-čitalac postao je zatvoren, jedinstven, a time otvoren životu. Uspostavljen je krug neprekidnih mijena, nerazorivi ciklus života.« Vlatko Pavletić

pjesnik – u pjesmu unosi energiju koja je oteta smrti

pjesma – sadrži pjesnikovu životnu energiju

čitatelj – dio kruga pjesnik-pjesma, čitatelj je spoj pjesme i života

Zanimljivosti» Cesarić ide u one naše pjesnike koji su najviše prevođeni. Osim na slavenske jezike (ruski, poljski, češki, slovački, ukrajinski, bugarski, slovenski, makedonski), pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, hindu, mađarski, rumunjski, turski, albanski, gruzijski, a i na latinski i na esperanto. Pored lirike, objavio je i niz napisa kritičkog i memoarskog karaktera, izrekao niz prigodnih govora na svečanostima posvećenim našim kulturnim i povijesnim spomendanima, a preveo je i niz novela s ruskog, njemačkog, bugarskog i slovenskog jezika.« Vlatko Pavletić

Fran Mažuranić, Svemir

Polazišna interpretacija u udžbeniku • odnos: čovjek ------- priroda

- osobiti životni trenuci kad - pitanja o životu, smrti, čovjek osjeća prirodu čovjeku, svijetu, prirodi

Interpretacija pjesme u cijelosti

• U prvoj rečenici imamo dva osnovna motiva: motiv ljeta i motiv morske pučine. Preko tih motiva uspostavljamo vezu s temom pjesme: svemir. Svemir kao golemo tajanstveno »područje« pred kojim čovjek osjeća nemoć, pred kojim se osjeća sićušan. Isto je s morem i njegovom tajanstvenošću i beskrajem. Moguće ih je povezati i preko ljepote.

Problemsko pitanje: U kojim ste se trenucima i sami osjećali beskrajno malenim i nemoćnim?

• Lirski subjekt osjeća disanje prirode. Osluškuje i govor prirode. Priroda mu ukazuje na njegovu beznačajnost u svemiru: čovjek u trenutku nestaje, a priroda i dalje ostaje u svojoj beskrajnoj ljepoti.

Problemsko pitanje: Jeste li proživjeli taj osobit trenutak kad ste čuli prirodu i kad ste se osjetili sjedinjeni s njom?

• Pitanja koja postavlja lirski subjekt su: »Šta sam ja? Što je čovjek samo prema ovomu svijetu? – A što je naša zemlja prema svemiru?---«

Problemsko pitanje: Kako biste odgovorili na ta pitanja? Ima li pitanja koja biste vi još postavili?

• Slijedi ukazivanje na beskraj svemira: Mjesec se vrti oko Zemlje, Zemlja s Mjesecom oko Sunca, Sunce se kreće oko još većeg sunca… Potom: milijuni planeta…»Tu prestaje zvjezdoznanstvo, tu počinje vjera.«

Problemsko pitanje: Gdje je granica između zvjezdoznanstva, odnosno znanosti i vjere?

• Završna pjesnikova spoznaja da u toj neizmjernosti čovjek iščezava aktualizira pitanja što je čovjek i što je ovaj svijet. Radi se o pitanjima koja nemaju jednoznačnog i točnog odgovora.

Problemsko pitanje: U kojem se smislu moto može povezati sa samom pjesmom?

• Preko pjesme objašnjavamo odnos pjesme u prozi i crtice. pjesma u prozi crtica - naglašene su osobine - nema naglašene osobinelirskoga izraza: metaforičnost, lirskoga izrazaslikovitost, ritmičnost, osjećajnost, - ne opisuje, nego samo ritam naznačuje neki događaj

- kratki prozni tekstovi

Novi pojmoviUčenici preko pjesme Svemir upoznaju sljedeće pojmove: Pjesma u prozi je na granici između poezije i proze. To znači da ima i osobine poezije i osobine proze. Poetske osobine pjesme u prozi su: sažet izraz, naglašena osjećajnost, pjesničke slike, nerijetko i ritam. Prozne osobine: pisana je u prozi, a ne u stihovima.CrticaCrtica je naziv za vrlo kratku proznu vrstu u hrvatskoj književnosti, određenu samo naznačenim obrisom nekog lika ili događaja.Budući da se u njoj katkad javljaju i lirski ugođaji, neki su je teoretičari povezivali, u nekim slučajevima čak i izjednačavali s pjesmom u prozi.Ipak, u njoj u pravilu izostaje ritmička organizacija i naglašena metaforika koje karakteriziraju pjesme u prozi pa je bliža anegdoti jer više teži nekom oblikovanju naizgled nevažnih događaja svagdašnjice upozoravajući nenametljivo i na njihovo moguće dublje značenje.Lirski subjektU lirskim pjesmama progovara neko skriveno »ja«. Pogrešno je tu osobu izjednačavati s pjesnikom, a ne možemo je nazvati niti pripovjedačem (jer lirska pjesma ni o čemu ne pripovijeda). Da bismo bili što precizniji, nazivamo je lirskim subjektom (subjektom koji progovara u pjesmi).Moto Moto (prema talijanskome motto, riječ, izreka) natpis u stihu ili prozi ispred teksta, obično iza naslova djela ili iza nekog njegova dijela koji služi kao nagovještaj smisla ili svrhe teksta na koji se odnosi. Najčešće sadrži kratku, sažetu misao ili kraći navod iz nekoga poznatog književnog ili znanstvenog djela.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi»(Fran Mažuranić, op.a.) počeo je pisati crtice, po uzoru na Turgenjeva, koje pretežito objavljuje u Viencu, 1885./86. Četrdesetak ih je skupio i objedinio naslovom Lišće (1887.). U Viencu je 1888. objavio još nekoliko crtica i humoreski (s naslovom Novo lišće). Od tada više ništa ne objavljuje sve do pred smrt, kad je Matici hrvatskoj poslao svoje neobjavljene crtice koje izlaze pod naslovom Od zore do mraka (1927.). Ostalo što je napisao preostalo je u rukopisu i objavljeno je posmrtno.

Najbolji su dio njegova rada crtice koje je pisao brižno, lirizirano, gnomski. Fabula je reducirana na najmanju mjeru, duhovito i poentirano zaokružena. U crticama su došle do izražaja osobne preokupacije, snatrenja, žudnje i čežnje, strast lutanja, razmišljanja o životu i svijetu, snažno rodoljublje, stanovita mjera sumornosti, ironije, sarkazma. Majstorstvo izvedbe toga oblika čini ga prvim imenom hrvatske književnosti u formi crtice.« Stipe Botica

Fran Mažuranić – Lišće - kratka fabula, duhovito i poentirano Novo lišće zaokružena s mnoštvom razmišljanja o Od zore do mraka životu i svijetu te sa snažnim domoljubljem

- jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca crtica

Zanimljivost Zanimljivo je Mažuranićevo razmišljanje o sreći koje je moto udžbeničke jedinice. »Sreća je ljepotica koja se u zlatnoj kočiji svijetom vozi. Mnogi uzdišu za njom, ali se ona malo kome smiješi. Zadovoljstvo pješice ide, teret nosi i pjesmicu pjeva! Sreća je svojeglava i prevrtljiva: kroz prozor ti doleti i odleti. Zadovoljstvo lagano ide, kao kum Joso kad se u đačku tvoju sobicu penje, pa će (lijepo i pristojno) pokucati, te će s tobom ručati i večerati. Zadovoljstvo je vrednije od sreće.«

- odnos: zadovoljstvo --- sreća / Pitanje: Je li zadovoljstvo vrjednije od sreće i zašto?

Ivo Andrić, Poimam i shvaćam

Polazišna interpretacija u udžbeniku• spoznaja o: nevidljivoj logici događaja ravnoteži u odnosima formuli o odnosu između radosti i boli stradanju i grijehu životu općenito

Interpretacija pjesme u cijelosti • Trodijelna struktura pjesme: I. nevidljiva logika događaja u čovjekovom životu; divna, neumoljiva ravnoteža koja vlada ljudskim odnosima

Problemsko pitanje: Ima li neki događaj u vašem životu koji vam se činio potpuno negativan, ali nakon izvjesnog vremena shvatili ste da vam se trebao dogoditi i da je pozitivan?

II. neznana formula o odnosu radosti i boli u ljudskom životu.

Problemsko pitanje: pokušajte izraziti formulom odnos radosti i boli u ljudskom životu.

III. Spoznaja da nam život vraća samo ono što mi drugima dajemo.

Problemsko pitanje: Navedite primjer kad vam se dogodilo da vam se vratilo ono što ste dali drugima (ne mora biti materijalno).

U kratkoj formi pisac izražava iznimno važne spoznaje o ljudskom životu sa završnom spoznajom o potrebi činjenja dobra jer se dobro vraća onome tko ga i daje. Isto je sa zlom. Ostaje otvoreno pitanje: je li doista tako, ako jest, zašto čovjek čini zlo.

Novi pojmoviPoentaZavršnu rečenicu Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. možemo shvatiti kao poentu (prema franc. pointe, šiljak, oštrica, žalac) u širem je smislu glavna misao izrazito istaknuta na kraju nekog izlaganja. Rabi se u značenju naglašenog završetka cijeloga djela, ili nekoga njegova dijela koji redovito izaziva dojam ili konačnog sažimanja smisla ili pak neočekivanog obrata u značenju. PleonazamStilsko izražajno sredstvo gomilanja riječi koje su u običnom govoru istoznačne (prepoznajemo ga u naslovu Andrićeve pjesme; prema Rječniku hrvatskoga jezika, urednika Jure Šonje, poimati znači shvaćati, umom razlikovati pojmove, a shvaćati znači

razumijevati, poimati). U pjesništvu ta figura izaziva poseban dojam zato što riječi dobivaju dodatna značenja i ne doimaju se suvišno.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi »Na hiljadu raznih jezika, u najrazličitijim uvetima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se s vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju nema kraja. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bleska svesti kroz vekove, priča samo sebi, u milijun varijanata, usporedo s dahom svojih pluća i ritmom svoga bila, stalno istu priču. I ta priča kao da želi, poput pričanja legendarne Šeherezade, da zavara krvnika, da odgodi neminovnost tragičnog udesa koji nam preti i produži iluziju života i trajanja. Ili možda pripovedač svojim delom treba da pomogne čoveku da se nađe i snađe? Možda je njegov poziv da govori u ime svih onih koji nisu umeli, ili oboreni pre vremena od života – krvnika, nisu stigli da se izraze?« Iz govora Ive Andrića u povodu primanja Nobelove nagrade za književnost 1961. g.

• književnost – priča – bez kraja - koju pričaju ljudi ljudima

- mijenjaju se način i oblici pričanja - ostaje potreba za pričanjem - zavarava krvnika (vrijeme), produžuje iluziju života i trajanja

Zanimljivosti Andrić je 1961. g. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Poimam i shvaćam je priča iz zbirke Ex Ponto nazvanoj prema Ovidijevoj zbirci Epistolae ex Ponto.

Antun Gustav Matoš, Notturno

Polazišna interpretacija u udžbeniku • slika pejsaža: auditivni, olfaktivni, vizualni motivi• isprepletane motiva iz prirode s motivima koji ukazuju na čovjeka i njegovo unutarnje proživljavanje• dvije razine značenja: - doslovno (slika pejsaža) - preneseno (slika čovjekova duhovnog stanja)

Interpretacija pjesme u cijelosti • U Notturnu Matoš povezuje noćni pejsaž (doživljen kroz osjetila: vida, sluha, njuha) s ljudskim raspoloženjem (utonuće u san, smirivanje, usamljenost). U prenesenom se smislu u pjesmi isprepleću život i smrt, noćni je pejsaž metafora za prerastanje života u smrt. Isto kao što na kraju pjesme daljina guta željeznicu, isto tako neizvjesnost i tajanjstvenost smrti »guta« ljudski život.

Problemsko pitanje: Je li Notturno pejsažna ili misaona pjesma? (Učenike može zbuniti činjenica da je u udžbeniku Notturno svrstan u misaonu lirsku pjesmu; razlog tome jest činjenica da se interpretiraju tri Notturna i da je naglasak u interpretaciji na stanjima duha, a ne na izgledu pejsaža).

• U prve dvije strofe opisuje se noćni pejsaž, zvukovi, mirisi, boje povezujući se s ljudskim utonućem u san i smirenjem. Posljednje dvije strofe ukazuju na odbrojavanje, u noćni pejsaž prodire svjetlost s visina da bi u posljednjoj strofi željeznicu progutala daljina.Posljednji je stih: »Željeznicu guta već daljina« - željeznica je čovjekova tvorevina, odnosno ljudska intervencija u prirodi. Ona nestaje, guta je daljina, nestaje i čovjek »progutan« od nečeg neizrecivog, nespoznatljivog (kao i daljine). Tako je preko tehničkog motiva (željeznica) iskazano ljudsko umiranje (da se ova tercina može povezati s čovjekom, ukazuje personifikacija – daljina guta željeznicu te riječ iz prvog stiha koja ukazuje na ljudski osjećaj – samoća).Dakle, u posljednje dvije strofe, pogled odlazi ka visinama, stišavaju se zvukovi da bi na kraju četvrte strofe smrt počela smjenjivati život (glagol guta je u prezentu, dakle »pojavnost« zvana život biva zamijenjena »pojavnošću« zvanom smrt). Stilska izražajna sredstva: epiteti: mlačna, kasan, jak, strasan, tajni (epitetom mlačan započinje pjesma čime se ukazuje na važnost ugođaja, a ne događanja), zato se glagol slavi i javlja tek u četvrtom stihu. U drugoj strofi imamo onomatopeju (cvrčak cvrči), poredbu (kao srebren vir), epitet (teške), metaforu (s neba rosi mir). I kroz prvu i drugu strofu provlače se personifikacije ( u prvoj ljubav cvijeća slavi…, u drugoj cvrčak sjetno cvrči...) To povezivanje živog i neživog kulminirat će u posljednjoj strofi u kojoj život prelazi u smrt.

U trećoj strofi imamo personifikaciju (pospan sat), aliteraciju (ponavljanje suglasnika s u posljednjoj strofi), u trećoj strofi imamo metaforu Željeznicu guta već daljina; život se gubi, nestaje u smrti.

Problemsko pitanje: Koja je funkcija svjetlosti u trećoj strofi? (Okretanje pogleda k nebu, uspostavljanje vertikale Zemlja – nebo, odnosno život – smrt.)

• Pjesma ima dva katrena i dvije tercine – raspored strofa ukazuje nam da se radi o sonetu. U katrenima se izmjenjuju deseterci i peterci, u tercinama imamo prva dva stiha s po pet slogova, posljednji stih u tercini je deseterac. Izmjena deseteraca i peteraca netipična je za sonet (stihovi u sonetu uglavnom su jedanaesterci).Različitost stihova povezana je oblikom pjesme u jedinstvenu cjelinu - tako se i na planu sadržaja i na planu izraza povezuju dva različita fenomena: život i smrt. Različit broj slogova u stihu ukazuje i na tematsku povezanost prvih i posljednjih dviju strofa. Toj tvrdnji ide u prilog i raspored interpunkcija: prve dvije strofe su završene rečenice, druge dvije strofe su jedna rečenica. Znači da posljednje dvije strofe čine smislenu cjelinu.

Problemsko pitanje: Koji bi dojam ostavljala pjesma da završava trotočjem, a koji dojam ostavlja točka. (Točka kao konačnost i izvjesnost, trotočje kao nešto nedovršeno, kao znak procesa, a ne stanja.)

Novi pojmovi Sonet ili zvonjalica Pjesma od četrnaest stihova s posebnim rasporedom rima, najčešće u strofama od dva katrena i dva terceta, ili od tri katrena i jednog dvostiha; Oblici sonetaNajpoznatiji je oblik soneta tzv. talijanski ili Petrarkin sonet, sastavljen od dva katrena i dva terceta, ili od jedne strofe od osam i druge od šest stihova. Raspored rima je abba abba u katrenima, dok za tercete postoji više uobičajenih kombinacija, pri čemu je jedino važno da se u njih ne prenose rime iz katrena, a da oni budu nekako međusobno povezani rimama (npr. cdc cdc ili cde cde). Smatra se da u pravom sonetu katreni za sebe i terceti za sebe moraju činiti neke cjeline relativno odvojene po smislu, a da njihov odnos mora biti neki obrat u obradi teme. U tercetima se najčešće javlja poenta.U engleskoj književnosti razvio se poseban oblik soneta od tri katrena i jednog distiha, s najčešćim rasporedom rima abab cdcd efef gg. Taj se oblik naziva elizabetanski ili Shakespeareov sonet. Hrvatski naziv za sonet je zvonjalica. Nokturno i notturnoPrema lat. nocturnus – noćni; umjetničko djelo (glazbeno, likovno, književno) koje izražava noćne motive i ugođaje.Sinestezija U teoriji književnosti sinestezija se često smatra posebnom figurom u smislu spajanja riječi koje pripadaju različitim osjetilnim poljima (npr.»bijela glazba«).U psihologiji je sinestezija naziv za spontane asocijacije raznorodnih osjeta,

izazvane izravnim doživljavanjem samo jednoga od njih (npr. slušanje glazbe izaziva doživljaje boja i likova).Onomatopeja Onomatopeja je oponašanje zvukova iz prirode (npr. cvrči cvrčak – oponaša se zvuk cvrčka).

Citat koji se može iskoristiti u nastavi » Okomito čitanje kraja stihovakasan Dakle, šišmiš ili netopir je kasan. Vrijeme u kojem se pojavljuje jenetopir; kasna noć. Pir koji će se slaviti je strasan (strastven). Pjesnički mo-strasan žemo shvatiti kako će se dogoditi neko tajanstveno slavlja, ali s pir. puno emocija. Vir ili vrutak je jasan (bistar) dok imamo san (zaborav) i mir (smi-jasan renje). Vir povlači predmete ili bića koja u njega upadnu prema vir; dnu. Simbolično možemo to shvatiti kao primjer kretanja pri kojemsan će se odigrati tajni pir.mir. bat Bat je riječ koja ima značenje težine i uz nju je sat koji označavasat, protok vremena. Sat je mjera našeg bivanja za života. Nešto sipi sasipi sa visina; visina (blagoslov?).

muk, Prvo zavlada muk, potpun prekid glasova. Potom je huk. Naposlje-huk: tku daljina guta nekog, a vremenski prilog već može označavati guta već daljina. Iznenađenje zbog brzine takvog raspleta događanja i nestajanja u daljinu.

Čitanje odozdo prema goreAko prethodne posljednje riječi pročitamo odozdo prema gore, imamo daljinu koja nešto guta uz huk i naposljetku muk (potpunu tišinu). Sa visina sipi nešto dok uz to imamo pojmove sat i bat. Dakle, bat lupa teško i označava protok vremena. Mir rosi na san dok je srebren vir jasan. Opet tajni pir strasan, a netopir koji naznačuje tajanstvenost, dolazi u kasno doba noći, pred jutro. Dakle, završni stih Željeznicu guta već daljina je nositelj ideje, on je poenta soneta. « Dubravka BoušaČitanje: - vodoravno (četiri strofe su tri rečenična niza) - okomito ( čitanje završnih riječi) - čitanje odozdo prema gore _____________- završni stih Željeznicu guta već daljina je poenta soneta

Zanimljivost Notturno je posljednja Matoševa pjesma napisana nekoliko dana prije smrti. Matoš je napisao stotinu pjesama, od toga je 56 soneta.

Sonet se piše tako da autori u pravilu zadaju rimu, a potom pišu sadržaj.

Tin Ujević, Notturno

Polazišna interpretacija u udžbeniku• lirski subjekt – doživljaj ljepote | - intenzitet doživljaja graniči s onostranim (sa smrću) - vezan uz stanje duha - ograničenost ljudske spoznaje

Interpretacija pjesme u cijelosti • Pjesma počinje prilogom noćas koji se ponavlja na početku druge strofe, dakle anafora. Anafora ukazuje na važnost vremena kad lirski subjekt doživljava ljepotu. U prvoj strofi imamo četiri glagola: žari se, pote se, ozari, umrijet ću… Glagoli ukazuju na stanje lirskoga subjekta, oni su povezani s doživljajem ljepote, odnosno ukazuju na unutarnje (i vanjske) promjene u lirskom subjektu. Posljednji glagol shvaćamo preneseno i zaključujemo da se lirski subjekt nalazi na granici ovostranog i onostranog (života i smrti).

Problemsko pitanje: Kako vi shvaćate doživljaj ljepote?

• Druga strofa počinje riječju duša Duša je strasna u dubini| Ona je zublja u dnu noći; dakle doživljaj ljepote vezan je uz duševno/duhovno stanje, ali završna spoznaja da lirskom subjektu preostaje plakanje u tišini i smrt u samoći ukazuje na ograničenost ljudske spoznaje i kratkotrajnost ovakvih doživljaja. U posljednja dva stiha pjesnik prelazi s lirskog ja (iz prve strofe) na lirsko mi, on uopćava svoj doživljaj i iznosi poruku ljudima: trajna je nemoć, samoća i fizička smrt.

Problemsko pitanje: Ima li situacija u kojima ste osjetili ograničenost ljudske spoznaje?

• Pjesmu čine dva katrena. I oblik pjesme je kratak, kao i sadržajno isticanje doživljaja ljepote. U pjesmi se ponavljaju riječi: noćas – 3x, u noći – 1x, moje – 3x, plačimo – 2x, umrijeti – umrijet ću – 1x, umrimo – 2x, one ukazuju na važnost noći kad se događa intenzivan unutarnji doživljaj, doživljaj na granici fizičko/metafizičko, ljudska nemoć pred neizrecivim te stanje blizu onostranom. Pjesma je pisana devetercem, rima je abab cdcd (unakrsna), dakle stih je pravilan, odnosno i u formi pjesme nadziremo ljepotu o kojoj se govori i u njezinom sadržaju.

Problemsko pitanje: Možemo li taj intenzivan, kratkotrajan osjećaj i doživljaj ljepote povezati i sa stanjem svijesti između sna i jave?

Citat koji se može iskoristiti u nastavi » Lirski subjekt govori u prezentu. Uostalom, lirika je pretežno u prezentu, u onoj želji (i muci) sadašnjosti koja izmiče, koje zapravo – nema. (Prezent iz ove pjesme, op.a.) drugačiji je: to kao da je bljesak (sadašnjosti) u nekoj stravičnoj bezvremenosti, vanvremenosti, jauk (sadašnje) patnje u gluhom prostoru-vremenu - pomrčini. U isti mah – kao vremensko određenje u svakoj velikoj umjetnosti kao i uopće u ovoj zbirci – to noćas pripada pjesniku, nama, svakome tko je kadar osjetiti groznicu, ognjicu, žar, zanos ljubavi, čuvstva, ljepote. (…) Dok se u prvoj kitici, upravo zbog navedene osobine, stječe dojam da se sve to dešava sad-na, u ovom trenutku, u drugoj nam se teško odlučiti za smisao: je li duša uvijek ‘strasna u dubini’? Je li ona uvijek ‘zublja u dnu noći’? ili je to samo ovdje? i kao posljedica ove bunovne, užarene ljubavi? i ove strahotne, čudesne ljubavne noći? Pa onda: ‘Duša je strasna u dubini’. Je li duša strasna u svojoj dubini? ili zato što je uronjena u ovu dubinu: noći-bola-ljubavi-patnje-ljepote?‘Ona je zublja u dnu noći.’ Koje noći?Znači li taj stih: ona je zublja u dnu ove noći? Ili: ona je poput, kao zublja u dnu noći?« Ivo Frangeš

- pjesma je ispjevana u prezentu: bezvremenost, vanvremenost patnje u gluhom vremenu, prostoru – pomrčini; druga strofa: otvorena pitanja: je li duša (uvijek) strasna u dubini ili samo u datom trenutku doživljaja ljepote; je li duša strasna u svojoj dubini ili u ovoj dubini (noći- bola -ljubavi-patnje-ljepote? Je li ona zublja u dnu ove noći ili kao zublja u dnu svake noći…

Zanimljivosti »…pjesma se pod brojem XXI. nalazi u zbirci Kolajna objavljenoj 1926. u kojoj nijedan od četrdeset i osam stavaka nije naslovljen. Sve su to pjesme strogo zatvorene forme, klasične fakturom i (ako je dopušteno reći) izgledom: posvuda rime, kitice, simetrija, red; ukratko, ono što običan čitatelj, ‘na prvi pogled’, identificira i smireno priznaje kao poeziju.« Ivo Frangeš U antologijskom izboru vlastite poezije Ujević je 1933. pjesmu objavio pod naslovom Notturno.

Miroslav Krleža, Nokturno

Polazna interpretacija u udžbeniku • noćno stanje svijesti – strše stvari uspomene unutarnja previranja i lomovi predmeti• pojedinačno – univerzalno ↓ ↓ pojedinac zemlja i njezina kletva

Interpretacija pjesme u cijelosti • Pjesma počinje oznakom vremena kad se »nešto« događa To noću biva…Slijedi opis noćnoga događanja: očajna mrena svijesti (dakle opet poniranje u unutrašnjost) ko vrela prše (očaj i raspršenost vlastitih misli i svjesnih stanja); i stvari sve crne kao pocijepane strše (doživljaj objektivne stvarnosti kao nečeg strašnog, negativnog, što strši u ljudskoj svijesti), i kad se spomeni krše (uspomene, sjećanja skršena su, sve je nekako u krhotinama koje kao da ozljeđuju unutrašnjost lirskoga subjekta), kad predmeti lijeću ko fantomi (strah od nepoznatog, nespoznatog i nevjerojatnog), o onda se sve lomi (lomi se cijela unutrašnjost lirskoga subjekta, lomi se i vanjska i unutarnja stvarnost).To bi bio prvi dio pjesme: stanje lirskoga subjekta, njegov način promatranja i doživljavanja stvarnost, očaj i strah kao dominanti osjećaji, osjećaj loma unutar sebe i sloma vanjskoga svijeta.

Problemsko pitanje: Možete li opisati stanje vlastite svijesti kad ste osjećali da predmeti lijeću ko fantomi?

• Drugi dio naglašava osjećaje: sve gine, sve trune, čuje se kletva zemlje koja truje ljudsku dušu. Zašto kletva zemlje? Zbog čovjeka i njegovog negativnog odnosa prema zemlji i prema drugom čovjeku? Prokletost čovjeka na zemlji na kojoj živi? Osuđenost čovjeka na nemir i na patnju? Dakle, u drugom dijelu imamo spoznaju o zemljinoj kletvi, povezivanje pojedinačnog i univerzalnog, iako ostaje otvoreno pitanje o razlozima zemljine kletve.

Treći dio zaokružuje opisano stanje ponavljanjem: noći, zemlja kune, sve gine i sve trune. Osluškivanje zemljine kletve, pojedinačan doživljaj i osjećaj prokletstva.

Problemsko pitanje: Kako vi doživljavate motiv zemljine kletve iz Krležine pjesme?

Citat koji se može iskoristiti u nastavi Na nastavi može se iskoristiti strofa iz Krležine Pjesme toreadora koja ukazuje da je stvarnost puna krvi i ljudskoga stradanja i da je jedini način da se skrene pogled s krvave sadašnjosti u ljepotu prirode, djetinjstva preko pjesništva, odnosno umjetničkog stvaranja.

A duša moja da se od krvi okreneu brda, samoću, sa frulom o pasu, gdje klepke brenče, tiha stada pasui mlijeko miriše u rosnatom vrču.

- lirsko ja – krvava stvarnost - umjetnost omogućuje pogled u ljepotu i sreću (Pjesma toreadora)

- lirsko ja – osjećaj loma vlastite slike stvarnosti, osjećaj očaja i krhkosti svega što čovjeka okružuje; čovjekova prokletost na zemlji na kojoj živi (Nokturno)

Zanimljivosti Zanimljivo je prokomentirati Krležinu misao o čovjekovoj usamljenosti:»Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: zove se Samoća. Beznadna tuga osamljenosti.Zaveden varljivim svjetlom naše svjetiljke, kako može da podnese ubitačno jeziv teret zvijezda na svojim krilima jedan noćni leptir, kada nervozno traži spas iz strahotne osamljenosti, usred svemirskog nocturna? U dugotrajnom zulumu, klonuće u samoći. Berliozova vizija muzike. Schopenhauer. Pascal, Ibsen: čovjek je najjači kad je sam. Kontrapunkt tome: graja stada, a to znamo šta je. Rika goveđa.« M. Krleža

Dobriša Cesarić, Vagonaši

Polazišna interpretacija u udžbeniku • slika vanjskih obilježja siromaštva : unutarnja stanja koja prate siromaštvo

nemoć, tuga, očaj• rezignacija (mirenje s postojećim)

Interpretacija pjesme u cijelosti • Pjesma započinje zamjenicom mi, dakle pjesnik se identificira s vagonašima i njihovom životnom situacijom. Drugi je stih ironičan komentar na situaciju vagonaša: njihovi vagoni nisu nikada na putu, u smislu da ne smetaju drugima, ali i u smislu da su stalno na istom mjestu.Skučenost životnog prostora (u jednom je kutu krevet, kuhinja u drugom kutu) ukazuje na siromaštvo, odnosno skučenost životnih prilika u kojima se vagonaši nalaze.

Problemsko pitanje: Kako se u današnje vrijeme manifestira siromaštvo?

• U drugoj se strofi apostrofira dimnjak (željezni, nahereni, ružni) koji ukazuje na vagonaše i njihov izgled u društvu u kojem se nalaze. Ističu se starež i dim zbog čega i najljepši dani poružne. Dakle, dok u prvoj strofi ulazimo u vagone i životni prostor vagonaša, u drugoj se strofi ukazuje na ugođaj u kojem oni žive.

Problemsko pitanje: Što utječe na to da i vama najljepši dan poružni?

• U trećoj strofi opet ironija: duga ulica s imenom Napuštena pruga. Anadiploza ukazuje na važnost činjenice da je ulica jako duga.

Problemsko pitanje: Kako biste opisali današnje kvartove siromašnih?

• Četvrta strofa ukazuje na kućne brojeve te na veličinu željezničkog kućnog broja. Time se ukazuje na obilježenost siromašnih u društvu u kojem žive (to je veliki bijeli željeznički broj).

Problemsko pitanje: U kojem su smislu siromašni i danas obilježeni u društvu?

• Peta strofa govori o vrtu pokraj kuće, opet je uočljiva ironija: ukraj pruge drač naziva se vrtom u kojem se igraju djeca.

O teškom životu i položaju djece govore stihove da djeca trebaju u igri zaboraviti glad i plač.

• Šesta strofa – nedjelja kao dan za opijanje, pjesmu i nasilje u obitelji.

Problemsko pitanje: Je li nasilje u obitelji svojstveno samo siromašnim obiteljima? Koje je vaše mišljenje o tom problemu?

• Svijest o činjenici da alkohol razara čovjeka, no alkohol kao jedini način da se dođe do utjehe.

Problemsko pitanje: Zašto toliko alkoholičara u suvremenom društvu? Zbog siromaštva?

• Kontrast između bogatih i siromašnih: bogati koji ljetuju i siromašni koji ostaju raditi.

Problemsko pitanje: Kako se danas manifestira razlika između bogatih i siromašnih?

• Ironija vidljiva u stihovima da umjesto vagonaša svijetom putovahu njihovi stanovi.

• Ponavljanje stihova o alkoholizmu i utjesi zatvaraju krug: ništa se ne mijenja, stanje siromašnih vagonaša ostaje isto.

Problemsko pitanje: Je li društvo danas dovoljno senzibilizirano za siromaštvo?

Pjesma je strofična, strofe su katreni, postoji rima (abcb, isprekidana).

Novi pojmovi Stilska izražajna sredstva

Naziv Primjer Objašnjenje DefinicijaEpiteti željezni, nahereni,

tužni (dimnjak)Riječi koje se dodaju imenici kako bi se omogućilo stvaranje življe, potpunije, jasnije ili u nečemu osobito karakteristične predodžbe neke stvari, pojave, živog bića ili osobe.

Epitet je ukrasni pridjev.

Poredba Ko naš bijeli željeznički broj

Sam prilog kao ukazuje da se nešto s nečim uspoređuje.

Poredba je pjesnička figura koja nastaje kada se nešto s nečim uspoređuje.

Ironija (Mi stanujemo u vagonu)

U primjeru uočavamo vanjsko (naoko pozitivno gledište):

Ironija je figura određena

Što nije nikada na putu

vagon nikad nije na putu, a iznutra se naslućuje potpuno negativno gledište (siromašni nisu nikome na putu, oni su na samim marginama društva).

izražavanjem preko suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onoga što se izravno kaže.

Poli-sindeton

(I vrt imade naša kuća…)

Veznik i se ponavlja radi naglašavanja, a ne zbog gramatičke potrebe.

Polisindeton je gomilanje veznika bez gramatičke potrebe.

Refren Refren stih, dio stiha ili pak strofa koja se ponavlja. Uglavnom služi da se čestim ponavljanjem utvrdi određeni ritam i naglasi važnost nekih riječi ili sintagme, ali i tome da se ponavljanjem nakon novih motiva upozori na moguća nova, proširena značenja ponovljenih riječi ili njihovih sklopova.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi „Cesarić je velikim dijelom svojih pjesama poznat kao lirik s mnogo socijalnog osjećaja. On je i s prodornošću pogleda i snagom izraza iznosio svoje susrete s bijedom i nepravdom. Ipak, njegovi socijalni osjećaji nisu ga doveli do toga da bi postao programatski socijalni pjesnik, nego je u svakom slučaju ostao lirik – čovjek koji je pisao o onome što je osjećao.“ Antun Barac

Zanimljivosti Moguće je u pjesmi potražiti stav pisca prema vagonašima i siromaštvu. Učenici zaključuju da već time što se identificira s njima (lirsko mi) pjesnik osjeća njihovu patnju, osjeća se dijelom skupine socijalno ugroženih i suosjeća s njima. Prepoznatljiva je piščeva ironija kao jedini način otpora siromaštvu, jer ponavljanjem strofe o alkoholu ukazuje na to da je situacija bezizlazna, sve se ponavlja, ništa se ne mijenja.

Silvije Strahimir Kranjčević, Moj dom

Polazišna interpretacija u udžbeniku • lirski subjekt ------------- domovina

- dio bića lirskoga subjekta

- bol, tuga, suosjećanje, briga ponos ljubav

Interpretacija pjesme u cijelosti • Već se u prvoj strofi najavljuje odnos lirskog subjekta prema domovini – srce kao mjesto gdje se domovina nalazi, doživljaj domovine kao raja i »gutanje« vlastite boli ukazuje na to da je domovina ugrožena od onih koji je žele uništiti i poraziti.U drugoj strofi lirski subjekt doživljava ponižavanje domovine kao vlastito poniženje i vlastito nestajanje, domovina je dio njegovog vlastitog bića. Već je u prvim dvjema strofama uočljiva neizmjerna ljubav prema domovini koja prelazi u bol zbog stanja u kojem se domovina nalazi. U trećoj strofi pjesnik naziva domovinu božanstvom, smrt domovine je i njegova smrt. Domovina mu je jedina preostala, s domovinom lirski subjekt povezuje mladenačke snove i djetinjstvo.

Problemsko pitanje: Tko ili što danas ugrožava vašu domovinu?

• Metaforom požara koji suklja da oprži krila lirskom subjektu i domovini ponovo se ukazuje na opasnost koja prijeti domovini, ali i na stanje u njoj (ona je gotovo poražena – Na svojem srcu grijem već klonula joj bila), ali ljubav je i dalje neuništiva (I ljubim njenu sjen. Time završava prva kompozicijska cjelina u kojoj se izražava odnos lirskog subjekta spram domovine.U drugom dijelu izražava se odnos lirskog subjekta prema slobodi. Najprije se ističe važnost povijesti domovine, njezine prirodne ljepote te činjenica da lirski subjekt kao pojedinac treba napustiti te ljepote jer ga ugrožava netko neimenovani, ali mnogo jači, onaj koji gazi sve pred sobom.Zato je lirski subjekt preplašen i stalno provjerava je li domovina na svojemu mjestu. To možemo shvatiti dvostruko: pitanje je li domovina još na svojemu mjestu u njegovom srcu i je li ona još na svojem mjestu u stvarnom svijetu, odnosno egzistira li ona još uvijek kao zemlja u granicama u kojima je bila.Slijedi aforističan stih o slobodi te o pojedincu koji je postaje svjestan i koji je počinje cijeniti tek kad je ona ugrožena.

Problemsko pitanje: Što je za vas sloboda?

U trećem dijelu ukazuje se da se ipak čuje truba (znači da se u domovini opiru neprijatelju i pokušavaju očuvati njezinu samostalnost), pjesnik vidi bojna jedra koja se suprotstavljaju neprijatelju. On samo izvana promatra stanje u domovini, zato se osjeća kao zvijezda koja je osuđena na lutanje. U posljednjoj strofi izražena je misao da će tek smrt donijeti oslobođenje i pjesnika i njegove ljubavi prema domovini.

Problemsko pitanje: Kako doživljavate stih Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene?

U pjesmi se izmjenjuju četrnaesterci i šesterci čime se usporava ritam. Mnoštvo je stilskih izražajnih sredstava: metonimija (Moj dom), metafore (… tek u srcu je nosim; gdje raj da ovaj prostrem; I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše; Mom otkinuše biću sve, njojzi što uzeše…), polisidetoni (ponavljanje veznika i bez gramatičke potrebe), inverzije (tek u grud sam je skrio…), poredbe (Ko žića zadnji dah)…

Novi pojmovi Inverzija- stilsko izražajno sredstvo: obrnut poredak riječi (npr. … tek u srcu je nosim – glagol u pravilu ne dolazi na kraju rečenice)Arhaizam- riječ, izraz ili oblik koji pripada nekom starijem stupnju u razvitku jezika (npr. žiće, boštvo, utoma…)Rima- parna aa bb cc Rima je glasovno podudaranje na kraju stihova ili- ukrštena abab na kraju nekih stalnih dijelova stihova. Često se - obgrljene abba rabe i hrvatski nazivi srok i slik.- nagomilane aaaa bbbb Rime dolaze u strofama u različitim rasporedima. - isprekidane abcdabcc… Uobičajeno je njihovo ponavljanje označiti malim slovima abecede: tako su parne rime one koje vezuju dva uzastopna stiha, a označavaju se aa bb cc, ukrštene dolaze naizmjenice u stihovima (abab), obgrljene prema shemi abba, nagomilane kada se jedna rima ponavlja u više stihova (aaaa, bbbbbb) te isprekidane kada nema čvrste sheme, npr. abcdabcc…

Citat koji se može iskoristiti u nastavi „Pogled, zalet u zvijezde samo je izraz pjesnikove težnje da se iz blata i skučenosti hrvatskih prilika vine u prostore koji i emotivno i racionalno potpunije govore o smislu čovjekova postojanja na ovoj mrvici svemira.“ Ivo Frangeš

emotivno – osjećajno; racionalno – razumno

ZanimljivostiPrema pisanju Kranjčevićeve supruge Ele u članku Moj Silvije, Kranjčević je duboko proživljavao svaku svoju pjesmu.

»Može se reći da je svaka njegova pjesma komadić njegova života, njegove duše. Najprije niknu u njemu zamisao, ideja pjesme. Tu ideju on dugo nosi u glavi. Znade proći po nekoliko mjesece, Onda istom sjedne da napiše pjesmu. A i to dođe iznenada… Ali kad je pjesma dovršena, onda je sasvim izmoren, izmučen, zaista kao da mu se otkinulo nešto od života. Vidi se, da ta to i fizički troši… Svaka njegova pjesma, kad iziđe ispod njegova pera, gotova je umjetnina, no on nije još zadovoljan. Četiri-pet puta znade on preraditi, prepisivati svoju pjesmu, zapinjući kadikad samo kod jedne riječi, koja mu se ne čini skladnom…«

Nikola Šop, Kuda bih vodio Isusa

Polazišna interpretacija u udžbeniku - stvarni, fizički prostor ------------- duhovni, metafizički prostor u Šopovoj pjesmi Isus ulazi u ljudsku stvarnostsupatnik i suputnik, Isus (sin Božji, moralna vertikala,prijatelj, oličenje simbol najviših vrijednosti)blagosti, topline, suosjećanja

Interpretacija pjesme u cijelosti• U pjesmi možemo pratiti odnos lirskog subjekta prema Isusu, odnosno odnos dvaju prostora: stvarnog, fizičkog prostora kojem pripada lirski subjekt i duhovnog, metafizičkog prostora kojem pripada Isus. U prvoj strofi lirski subjekt kradom nosi večeru (kruh) Isusu koji je nagnut nad novine i tužan. Isus je ušao u stvarnost lirskoga subjekta, lirski subjekt ga krišom posjećuje, a Isus baš čita novine – upoznaje svijet preko novina.

Lirski subjekt promatra Isusa sa strane, promatra mračenje njegova lica zbog vijesti koje čita.

Problemsko pitanje: Isus se žrtvovao za ljude, je li njegova žrtva bila uzaludna?

Lirski subjekt preispituje sebe i svoj odnos prema svijetu: osjeća stid zbog čovjeka i njegovih radnji i pita se ima li snage braniti svijet pred moralnim autoritetom kakav je Isus.U posljednjoj strofi Isus pada pod teretom križa, odnosno svijeta i njegove bijede, a u oku lirskoga subjekta sjaji radost čovjeka. Zašto? Radost čovjeka koji u Isusu prepoznaje čovjeka i koji od Isusa ne očekuje intervenciju u svijet koji je pun nepravde i zla, koji u Isusu vidu supatnika i uzor s kojim svakodnevno živi, blaguje, razgovara. Isus tako postaje oličenje blagosti, suosjećanja i topline.

Problemsko pitanje: Kamo biste odveli Isusa i zašto?

Šop dakle doživljava Isusa kao čovjeka, kao duhovnu vertikalu i oslonac od kojeg očekuje suosjećanje i suputništvo u životu. Od kojeg očekuje duhovne, unutarnje razgovore i susrete kojima on može objasniti sebe kao čovjeka. Strofe su katreni, postoji rima.

Novi pojmoviSimbol Simbol je u najširem smislu znak koji označuje neki pojam ili na njega podsjeća, najčešće kao lik koji upućuje na prikriveni smisao; smatra se stilskim izražajnim sredstvom koji nastaje prenošenjem značenja, npr. križ je simbol kršćanstva.AnaforaAnafora je ponavljanje riječi na početku stiha (npr. Dok … Dok …).Retoričko pitanjeRetoričko pitanje je pitanje na koje se ne očekuje odgovor (npr. Čime ću moći da te utješim u tom času, stojeći pred tobom sav stidom obuzet?).

Citat koji se može iskoristiti u nastavi

»U zbirci Isus i moja sjena (1934.) Šop afirmira ‘čedni katolicizam’ (Frangeš), očovječuje Isusa, dovodi ga među ljude i životinje, uvodi u krčmu, promatra kako večera ili kako čita novine. U dehumaniziranu svijetu božanski gost, pjesnikov sudrug, prolazi križni put ljudske svakodnevice i postaje svjedokom patnje i otuđenosti. Pjesme su najčešće realizirane u katrenima s ukrštenom rimom; stihovi su djelomice pravilni, izraz jednostavan, bez ukrasa i retoričkih bravura.« Krešimir Nemec

- zbirka pjesama Isus i moja sjena (1934.) – afirmacija tzv. čednog katolicizma ↓ - očovječenje Isusa; dehumanizirani svijet kao križni put, Isus kao svjedok patnje i otuđenosti

ZanimljivostiPrve pjesme Šop je objavio kao četrnaestogodišnjak.

Ivo Andrić, Bog izbija kao svjetlo…

Polazišna interpretacija u udžbeniku ◦ sveprisutnost Boga ↓ »On je mirno srce svih atoma.«

Interpretacija pjesme u cijelosti • Pjesnik izražava vlastito viđenje i doživljaj Boga.Bog je svjetlo dah u aureoli osamljenog kamena toplina u dahu svega što živi negacija vremena i njegovih mijena miran sjaj velika tišina šutnja mirno srce svih atoma.Bog se određuje imenicama: svjetlo, sjaj, tišina, šutnja. Doživljava se osjetilom vida i sluha. To znači da se Bog određuje umom (Mirno srce svih atoma), a doživljava se osjetilima preko sjaja i tišine, samo što se oni moraju identificirati kao Bog. Pjesma je u prozi, refleksija o Bogu i Božjoj sveprisutnosti u ljudskom životu.

Problemsko pitanje: Kako vi doživljavate Boga?

Novi pojmovi SinegdohaStilsko izražajno sredstvo u kojem se dio uzima umjesto cjeline, jednina umjesto množine (npr. On je gluh za sate …), sati ne u doslovnom smislu, nego u smislu (cjeline) vremena. Ritam Ritam je pravilno izmjenjivanje ili ponavljanje nekih jedinica (glasova, riječi, rečenica, naglasaka…).

Citat koji se može iskoristiti u nastavi „… mnogi su u Isusovo doba iščekivali Mesiju koji će uz viku i galamu (čitaj: kopljem i mačem) uspostaviti ‘kraljevstvo Božje’. Sam izraz ‘kraljevstvo Božje’ provlači se također kao crvena nit kroz Isusovo naviještenje, ali s vrlo proširenim značenjem.Isus je rekao da je „kraljevstvo Božje“ ljubav prema bližnjemu, briga o slabijima i siromašnima te opraštanje onima koji su krenuli pogrešnim putem.“ Jostein Gaarder, Sofijin svijet

- Bog i kraljevstvo Božje – ljubav prema bližnjemu, briga o slabijima i siromašnima te opraštanje onima koji su krenuli pogrešnim putem

Zanimljivosti Poimam i shvaćam je pjesma iz Andrićeve zbirke Nemiri.

Vladimir Vidrić, Jutro

Polazišna interpretacija u udžbeniku ◦ svitanje: prijelaz tame u svjetlost ↓ - ugođaj na granici sna i stvarnosti

Interpretacija pjesme u cijelosti • Pjesma započinje imperfektom Svitaše. Slijedi aorist bi (Još bi tama u lugu.) Dakle, prelaženje tame u svjetlost, noći u dan, sna u javu. Glagolski oblici koji su danas rijetki još više doprinose ugođaju pjesme i daju joj neku patinu starine. Potom – Pan, mitološko biće i njegov smijeh. Pojava mitološkog bića svjedoči da je cijeli pejsaž na granici sna i jave, odnosno da se radi o opisu duhovnog, a ne stvarnog pejsaža. Pan i njegov smijeh u pejsažu ukazuju na radost i ljepotu buđenja te na činjenicu da se ljepota vanjskoga pejsaža može obogatiti i duhovnim tvorevinama kako bi se iskazao vlastiti doživljaj prirode.

Problemsko pitanje: Koja biste nestvarna bića vi umetnuli u pejsaž i zašto?

• U drugoj se strofi javljaju boje: zelena (trava), plavojke (Nimfe), bijeli (vijenci) na glavi. Ljepota Nimfi i prirode pojačana je ljepotom plesa, gibanjem i vizualnim skladom.Sve je razigrano, sneno i lijepo u svom buđenju i igri.

Problemsko pitanje: Što vama predstavlja ljepotu u prirodi?

• U trećoj strofi mitološka bića zamjenjuje rosa koja je pala i koja se blista u krupnim kapima. Jedina dinamika je treptanje i drhtanje jasike širokog lista. Kao da pogled skreće iz unutra prema van, zamjećuju se detalji ljepote u prirodi i sklad koji u prirodi postoji.

• Četvrta strofa ponovo donosi motiv Pana te ljepotu prirode upotpunjene zvukom gajdi i šumom vjetra. Trotočje ukazuje da je slika nedovršena, odnosno da ljepota nije dokraja izrečena. Stih je uglavnom jedanaesterac, strofa je katren, rima je abcb.Od stilskih izražajnih sredstava uočljivi su epiteti i polisindeton (ponavljanje veznika bez gramatičke potrebe).

Novi pojmovi Mitološka bića Mitološka bića su ona koja pripadaju jednoj od mitologija. U Vidrićevoj pjesmi Jutro spominju se grčka mitološka bića, nimfe i Pan, što pokazuje da pjesnik u svoj doživljaj prirode može uključiti i ono što ne pripada vanjskoj, nego njegovoj unutarnjoj stvarnosti

Aliteracija Aliteracija je stilsko izražajno sredstvo - ponavljanje suglasnika radi postizanja nekog efekta, npr. » … Dršće i trepti Jasika širokog lista.« (ponavljaju se suglasnici koji ukazuju na drhtanje i treptanje u prirodi)Citat koji se može iskoristiti u nastavi »Vidrićevi pejsaži svjedoče o bitnoj povezanosti Vidrićeve lirike i slikarstva. Naime, upravo vizualna i likovna logika bitno određuje cjelokupnu autorovu poetiku.Vizualno načelo očituje se ponajprije kao kolorističko kontrastiranje svjetlosti i tame. Mnoge su pjesme komponirane tako da ‘svijetli’ stihovi ili strofe smjenjuju ‘tamne’. Načelo gledanja podrazumijeva distancu između lirskoga subjekta i prikazivanoga svijeta. Odatle, po svemu sudeći, pjesnikova težnja da lirsku temu odmakne – bilo u mitologijsko-povijesnome, bilo u prostornome, bilo u emocionalnome smislu. (…)Ipak, treba upozoriti i na osebujnu ‘tehniku zumiranja’ kojom se Vidrić služi da bi neočekivano i trenutačno prešao s makroplana na mikroplan. Time se postižu izuzetni slikarski i kompozicijsko-ritmički učinci.« Josip Užarević

- povezanost Vidrićevih pejsaža i slikarstva | vizualna i likovna logika (kontrastiranje svjetlosti i tame, distanca između lirskoga subjekta i prikazivanog svijeta, tehnika zumiranja…)

ZanimljivostiVladimir Vidrić je jedan od sudionika spaljivanja mađarske zastave u Zagrebu povodom dolaska Khuena Hedervarija (1895.) g.

Antun Gustav Matoš, Jesenje veče

Polazišna interpretacija u udžbeniku◦ tmuran jesenji pejsaž ---------- ljudski nemiri ↓ usprkos sveopćem umiranju, jablan šapće o životu

Interpretacija pjesme u cijelosti • 1. strofa: pjesma počinje epitetima: olovne; teške; inverzija (snove snivaju), ali i etimološka figura: ponavljanje istog korijena u dvjema riječima; epitet monotone, žutom i golim.Pjesma počinje epitetima čime se naglašava tmurnost i težina samoga pejsaža. Ali personifikacija (oblaci snivaju), ukazuje da je negdje u pozadini cijeloga pejsaža čovjek koji mu je i pridodao ljudske osobine.

Problemsko pitanje: Imenujte funkciju stilskih izražajnih sredstava u navedenoj pjesmi.

• 2. strofa: aliteracija (ponavljanje suglasnika r), pleonazam (crne vrane), metafora (sunce u ranama). Personifikacija (sunce u ranama mre i motri) ukazuje da je čovjek i dalje skriven, odnosno da povezuje pejsaž s ljudskim stanjima i raspoloženjima.U drugoj strofi nadziru se kuće, toranj, vrbe i crne vrane koje su, prema predaji, nagovještaj smrti i stradanja.

• U trećoj strofi imamo motiv ljudskih nemira čime se humanizira pejsaž, odnosno pejsaž se izrijekom povezuje s ljudskim raspoloženjem (to se nagovještavalo personifikacijama iz prethodnih strofa).

• U četvrtoj strofi imamo motiv gordog jablana koji u sveopćem umiranju šapuće o životu; možemo ga shvatiti kao izdvojenog pojedinca (umjetnika, pjesnika) koji govori o životu ono o čemu drugi šute. U ovoj strofi opet imamo personifikaciju (gordi jablan, gordost kao ljudska osobina pridodana ja jablanu) i poredbu (Kao da je samac usred svemira.)

Problemsko pitanje: Je li završetak pjesme optimističan ili pesimističan? Zašto?

Pjesma je sonet.

Novi pojmoviHumanizirani pejsaž

Humanizirani pejsaž je povezivanje pejsaža s ljudskim raspoloženjem.

Asonanca i personifikacija

Stilsko izražajno sredstvo

Primjer Definicija

Asonanca Jesenje veče Asonanca je ponavljanje samoglasnika radi postizanja nekog efekta.

Personifikacija Olovne i teške snove snivaju Oblaci…

Personifikacija – neživom se daju osobine živog.

Citat koji se može iskoristiti u nastavi » Sve je mračno, hladno“ – sve. Pjesnikov se doživljaj prenosi na svu okolnu prirodu; i ne samo na nju. Prenosi se na život, na vlastiti i na život uopće: sve je mračno, hladno… suton se spušta, ceste se u tome mokrom krajoliku tek naslućuju, ali nestaju odmah, utapaju se u puste, bešćutne daljine, iz kojih izviru svi naši nemiri. Time je ujedno, tim ljudskim nemirima, i pejsaž definitivno humaniziran… Sad je odjednom taj ljudski nemir pokazao da je čovjek tu, da je zapravo čitav taj pejsaž pjesnika uznemirio, odnosno dao mu priliku da konkretizira doživljaj svojih nemira.« Ivo Frangeš

humaniziran – „očovječen“,poput ljudskoga

- doživljaj pejsaža = doživljaj prirode, doživljaj života - ukazivanje na izvore ljudskih nemira | humanizirani pejsaž

Zanimljivosti Matoš je strogo određenu pjesničku formu, sonet, doveo do savršenstva.