Download pdf - 08 Ikonografija istočne crkve

8/3/2019 08 Ikonografija istone crkve

1/20

62

12. IKONOGRAFIJA ISTONIH KRANA

Literatura: HORTZ R., Ikone Symbol des Ewigen, Glaube in der 2. Welt, Zrich, 2008, 3,14-17;KREKHOVETSKY J., Iconography. Faith in Color, Toronto, 2006; MARIOTTI P., Immagine, u: Nuovo dizionario dispiritualit, ed. Paoline, 1979, 751-760; IKONOGRAFIA E ARTE CRISTIANA, a cura di Cassanelli- Guerriero, ed. SanPaolo, 2004, v.II, 759-777.; TENEK Z., (priredio), Kranstvo Istoka, KS, Zagreb, 2001; ZEEVI J., Istona liturgika iikonografija (skripte), Zgb 2005. LEKSIKON IKONOGRAFIJE, LITURGIKE I SIMBOLIKE ZAPADNOGKRANSTVA, Zagreb, 1979, 258-260;

Termin ikona je grkog podrijetla i oznaava sliku ili crte. U prvimstoljeima kranstva na podruju bizantskog carstva termin je poprimioznaenje prikaza Krista, Bogorodice, svetaca, anela i dogaaja iz svete

povijesti izraena prema ustaljenim pravilima (kanonima) u odnosu na

dimenzije, boje, tehniku i nain prikazivanja likova.Intenzivnije se razvio u 5. i6. st. ido raskola je bila zajednika batina Istoka i Zapada, a to je bilo barem 5stoljea. Do polovice11. st. ikone su se irile po itavom onda poznatom svijetua mnoge su poznate ikone i nastale u Rimu. Poznata je, npr.ikonaBogorodica sdjetetomu crkvi S. Maria Nuova, iBogorodica na tronuu S. Maria a Trasteveres poetka 8. st.

Mjesto i uloga ikona koje predstavljaju Krista, Bogorodicu i svece ucrkvama istonih krana - osobito bizantskog obreda - ukljuuju mnogo vie od

obine pouke ili prisjeanja na spasonosna otajstva. Uloga se ikona ne iscrpljujeni u tome da potakne pobonost gledatelja. Njihova je vrijednost prvenstvenodogmatska i zauzima veoma vano mjesto u crkvenoj ekonomiji. Sabor uCarigradu 843. g. naglaava: Svetu umjetnost stvaranja ikona nisu izmislilislikari. Ta umjetnost koja potjee od svetih otaca i crkvene predaje.1 Takvasvijest je proizvela duhovnu klimu u kome je nastala i razvijala se liturgijskaduhovnost Istoka velikim dijelom kao duhovnost ikone. To je postala ne samo iz

pobone prakse tovanja naslikanih (napisanih) ikona kao poruke spasenja,nego

i zbog svijesti da je ovjek ikona Boja, stvoren na sliku i priliku Boju.Shvaanje takve ikone Boje bilo bi nepotpuno kad se ne bi uzelo u obzir da

je grijehom ta ikona Boja naruena, pokvarena i potrebuje obnovu,restauraciju. Zbog toga ikona poruuje ovjeku koji je tuje da se njegovduhovni put sastoji u preobrazbi i oblikovanju samoga sebe, svoje ranjene inesavrene ljudskosti u Krista, izmeu ostaloga i pomou liturgije, kako bi opet

postao slian boanskoj praljepoti, a time i sam deificiran, oboen, poboan-stvenjen.

1 MANSI XIII, 252C.


2/20

63

12.1 Starozavjetni stav prema slikama

Da bismo pravilno shvatili mjesto i ulogu ikona u kranskoj povijesti, potrebno se, barem ukratko, prisjetiti svetopisamskih premisa o nainimaprikazivanja i zabranama prikazivanja Boga i boanskih otajstava u starozavjetnim i novozavjetnim knjigama. Polazimo od izriite zabrane u Knjiziizlaska: Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga to je gore na nebu ilidolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui (Izl20,4). Ta je rigorozna zabrana uvjetovana opasnou od idolatrije rairene kodokolnih naroda s kojima su Izraelci dolazili u kontakt u Mojsijevo doba. U

pozadini je vjera u apsolutnu Boju transcendenciju i neusporedivost s bilo imezamjetljivim naim osjetilima te istu duhovnost koja se ne moe prikazatiosjetilno. Bog se osjetilno oituje ljudima u svojoj slavi i moi a ne kao to je onu stvarnosti, jer njega iv ovjek ne moe vidjeti i ostati u ivotu. Jahve jeskriveni Bog (Iz 45,15), nedohvatljiv osjetilima i ljudskom shvaanju.

No, usprkos toj zabrani prikazivanja Bojeg lika, u Izabranom naroduStaroga zavjeta je postojala sakralna ikonografija. Ona nije sadravala slikeljudskih velikana svete povijesti, nego uspomene na dogaaje i spasonosnezahvate Boje. Prisjetimo se zgode izrade mjedene zmije prigodom izlaska izEgipta. Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujelaljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio (Br 21,9). Isus nam pruioznaenje toga dogaaja:to je proroanska slika njegove smrti na kriu: Kao to

je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin ovjeji, dasvatko tko vjeruje u njega ima ivot vjeni(Iv 3, 14-15). Time nas je Isus pouioda je starozavjetna mjedena slika bila proroki simbol od najvee vanosti u

povijesti spasenja.

Jedna druga uputa to ju je Mojsije primio od Boga za nas je veomazanimljiva. Radilo se o izradi dva zlatna kerubina u Svetitu Jeruzalemskoghrama. Pomirilite napravi od istoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, airoko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilita. Napravi

jednoga kerubinaza jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Privrsti ihna oba kraja Pomirilita da s njim sainjavaju jedan komad. Kerubini nekadignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilite. Neka budulicem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju uPomirilite. Stavi Pomirilite na Koveg, a u Kovegpoloi ploe Svjedoanstva

to uti ih dati. Tu u se ja s tobom sastajati i ozgoru ti, iznad Pomirilita izmeu ona dva kerubina to su na Kovegu ploa Svjedoanstva saopavati


3/20

64

sve zapovijedi namijenjene Izraelcima (Izl 25, 17-22). Dok su oni lutali popustinji,Koveg s kerubinima nosili su sa sobom na oigled svega naroda. Teslike-statue su bile doputene jer ih nisu tovali kao idole. Salamon e kasnijeizraditi vee kerubine u Jeruzalemskom hramu. Opis tih kerubina malo se

razlikuje od Mojsijevih. Uz njih, Salamon e nadodati slike kerubina pozidovima meu palmama i cvijeem. Naini dva kerubina od maslinova drveta.

Bili su visoki deset lakata jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina Posvim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina,

palama i rastvorenih cvjetova (1 Kr 6,23-29). To nam pokazuje da je ve u starozavjetno vrijeme ve bila neka praksa vidljivog prikazivanja duhovnog svijetasredstvima umjetnosti.

Vidimo da je Salamonprimio od upute o materijalu i mjestu postavljanja

kerubina po zidovima Hrama gdje se obavljalo slubeno bogosluje Bogusaveza. Na drugom mjestu itamo da je kralj Salamon nainio slike kerubina nazastoru Svetinje nad svetinjama: Napravi zastor od ljubiasta baruna, odgrimiza, karmezina i beza te na njemu izveze kerubine (2 Ljet 3,14). U istojknjizi itamo i o drugim ukrasima: jedan od stotinu ipaka (3,16), drugi oddvanaest volova od kojih su tri gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri naistok(4,3) inei potporanj za veliki sud za vodu.

Kad je prorok Ezekijel imao vienje novoga Hrama Bojega na koncuvremena, a to e kasnije biti i napravljeno, on vidi mnotvo naslikanih kerubinadonekle razliita izgleda. po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, bijahu likovikerubina i palama. Po jedna palma izmeu dva kerubina, a svaki kerubin imaedva lica: prema palmi s jedne strane lice ovjeje, a prema palmi s druge stranelice lavlje. Tako bijae po svemu Domu sve uokolo: od zemlje do ponad vratabijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala(Ez 41,17-20).

Poznato je da je kralj Salamon dao napraviti 14 lavova oko kraljevskogtrona. Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obloio ga istim

zlatom. Prijestolje je imalo est stepenica i ruice s obje strane prijestolja, akraj ruica stajala dva lava. Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih eststepenica(2 Ljet 9, 17-19).

Iz toga moemo zakljuiti da su slike i skulpture bile doputene namjestima i u prigodama gdje nije prijetila opasnost tovanja idolaili da se klanjasamoj tvari od kojih su napravljeni kipovi ili slike boanstva. Dva velika

proroka, Mojsije i Ezekijel, te glasoviti kralj Salamon koriste slike, ili Ezekijel opisuju svoja proroka vienja pomou slika. Slike su se, dakle,

prihvaale i Bog je to u potpunosti odobravao. Tako starozavjetnom tovanju


4/20

65

Boga susreemo: mjedenu zmiju; kerubine na Kovegu saveza i po zidovima;kerubine s dva lica: ljudsko i lavlje; bikove; lavove; palme; ipak; rascvalecvjetove. Moemo zakljuiti: zabrana pravljenja slika bio je privremeni zakon

poput Mojsijeva zakona o otputanju ena ili o neistim ivotinjama (Mk 10,4-5).

Uza sve to to je openita zabrana pravljenja slika bila na snazi, i to jeIzraelcima bilo izriito zabranjeno praviti idole, oni su opetovano podlijegalinapasti tovanja idola. I to se to praktino dopadalo Izraelcima u tovanju idolasusjednih naroda? Prisjetimo se samo poganskog boga Moleka kojemu surtvovali djecu vodei ih kroz vatru ili bacajui ih u plamtei oganj. PotomAtertu, boicu plodnosti i enu boga Baala kojemu su mnogi Izraelci prinosilirtve u njemu posveenim umarcima i na breuljcima. I iznimno mudri kraljSalamon, okruen mnogim enama pogankama, dopustio je tu zabludu pod staredane. Podizao je hramove bogovima svojih ena i njima prinosio rtve. Tako

sagradi Salamon uzviicu Kemou, sramoti Moaba, na gori istono odJeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To uini za sve svoje ene tuinke,koje su prinosile kad i rtve svojim bogovima( 1 Kr 11,7-8). I zbog toga mu jeoduzeo kraljevstvo.

Idol kojega su Izraelci osobito tovali bio je Baal koji se smatraonajmonijim boanstvom na Srednjem istoku. Molei se tom idolu, njegovi su sesveenici katkad zarezivali noevima. (1 Kr 18, 28). Za vrijeme kralja Ahaba(874.do 853. pr. Kr.)Izraelci su tovali Baala tako masovno da je jedino prorokIlija ostao vjeran Gospodu i nije se priklonio tovanju idola. Revnovao samgorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvojSavez, sruili tvoje rtvenike i pobili maem tvoje proroke. Ostao sam sm, a onitrae da i meni uzmu ivot(1 Kr 19, 10). Ali Bog mu objavljuje da e potedjetiu Izraelu 7000 koljena koja se nisu savila pred Baalom(1 Kr 19, 18). Ali to jeto u usporedbi s itavim narodom? Prisjetimo se glasovite scene nadmetanja

proroka Ilije i 450 Baalovih sveenika u 1 Kr 18, 25-29.

Sv. Ivan Evanelist govori na poetku svoga evanelja da Bog u Staromzavjetu nije bio vienprije nego ga je Isus objavio:Boga nitko nikada nije vidio:

Jedinoroenac Bog, koji je u krilu Oevu, on ga je objavio(Iv 1, 18).Pravogovorei, neki su proroci imali djelomina i otajstvena vienja Boga. Mojsije jevidio Boga samo s lea (Izl 33,23), a zajedno sa sedamdesetoricom staraca vidio

je Gospodina, tonije slavu Jahvinu na vrhuncu brda koja oima Izraelacabijae kao vatra koja saie(Izl 24, 17). Izaija je vidio Gospodina gdje sjedi na

prijestolju visoku i uzvienu (Iz 6,1). Ezekijel je imao vienje slavne mistinefigure koja bijae kao neki ovjek(Ez 8,2; 1, 26). Danijel opisuje svoja vienja


5/20

66

Pradavnoga (Dan 7,9) u velikom sjaju na prijestolju kojemu prilaze drugeslavne osobe na nebesima: Gledah u nonim vien jima i gle na oblacimanebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome, i dovedu ga knjemu. Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi,

plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nee proi, kraljevstvonjegovo nee propasti(Dan 7,13-14).

Isus je esto koristio naslov Sin ovjeji. (Mt 10, 23; 11, 19; 12, 8; Mk14,21;Lk 12,8; Iv 3,13; 6,27; 8,28). Prorok Ilija je iskusio Boju prisutnost uapatu laganog i blagog lahora (1 Kr 19,12). To bijahu mistine vizije kojenadilaze ljudsko shvaanje. Zbog toga u Starom zavjetu bijae zabranjeno to

prikazivati slikama. Bog nije dopustio Izraelcima praviti bilo kakveslike Boga,zbog opasnosti klanjanja idolu (i postavljanje snage u tovanje materijala iz

kojega je napravljena slika), osobito zbog shvaanja i predstavljanja Boga bijaedaleko od ljudskog shvaanja prije objave u Kristu Isusu (Iv 1,1-18). Kao tovisoko iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaih putova, i misli mojeiznad vaih misli(Iz 55,9).

tovie, Gospod Bog, kao dobar uitelj zna da se Izraelci trebaju proistitiza jasno poslanje predstaviti Boga kao potpuno drukijeg i razliita od prirode.On nije elio da bude usporeivan s prikazima bogova okolnih naroda. Bog injegova djela ne mogu se obuhvatiti niti dosegnuti ljudskom milju. ovjek nemoe dokuiti djela koja Bog ini od poetka do kraja (Prop 3,11). Proroci eneprestano ponavljati to nauavanje. Iz straha od idola Izraelci su zakon oidolima i slikama redovito striktno provodili. Meutim, s vremenom e doi doodreene tolerancije u dekoracijama sinagoga iu Hramu jeruzalemskom.

Tijekom iskapanja idovske sinagoge u mjestu Dura Europos u ondanjojSiriji / Mezopotamiji (koja se nalazila uz Rimsko i Perzijsko carstvo) pronaenasu neobina otkria. Zidovi sinagoge - koja je s gradskim zidinama poruena257.g. pr. Kr. a kasnije otkopani iz pijeska bili su uvelike oslikani freskamakoje su dobro sauvane. Naravno, tu nije naslikan Bog nego zgode iz Starogazavjeta kojima su pridodane osobe kao to su Mojsije (pronalazak djeaka uvodama Nila i prorok kod gorueg grma), David (njegove neprilike kod Samuelada bi postao kralj), Ilija (oivljavanje udoviina djeteta), Ezekijel (njegova vizijauskrsnua pokojnika) i drugi. U Talmudu je najvie doputao da se oslikavajuzidovi u sinagogama rabin Johana.


6/20

67

12. 2 Novozavjetne perspektive

Novi zavjet opisuje nastavak Mojsijeve predaje ali joj mijenja znaenje.

Krani koji su, nasuprot otpadnicima, bili postojani u vjeri, odbacivali suklanjanje slici ivotinje (Otk 13,14 sl. itd) ili cara. Krist daje carevo caru, aliBoje striktno pridrava Bogu. Careva slika utisnuta na novanici oznaava da

pripada caru i on se time mora zadovoljiti i ne traiti vie. Slika je podsjeanjena svjetovnu vrijednost novanice i ne smije se koristiti u religiozne svrhe.

Prvotno kranstvo, za razliku od njemu suvremenih sinkretistikihstrujanja, nee priznati ikonografiji autonomnu vrijednost u kultu nego e seusredotoiti na Boju prisutnost u njegovoj rijei i sakramentima. Ubrzo e

poeti koristiti simbole i ukrase koji prizivaju u pamet otajstva spasenjapovezana s Kristom i apostolima.

Ako je prikazivanje Boga u slikama nemogue i krivo, budui da je ontranscendentan i duhovan, njegov odsjaj ili otisak u stvorenju to nije. Toj ideji,koja je tek kasnije tako formulirana, prethodila je vjera da je ovjek stvoren na

sliku i priliku Boju,malo manji od anela, slavom i au ovjenan (Ps 8,6).Sadraj i znaenje pojma slava mogu nam pomoi u pravilnom shvaanjutoto znaislika Boja. Slava oznaava oitovanje nutarnje snage. ovjek je, dakle,

sudionik boanske stvarnosti u ovome: u svojoj teini, tj. u svojoj vrijednostito je izrazmoi i slave Boje. Stvar postaje jasnija prisjetimo li se da u itavomantikom svijetu, osobito u onom grkom, slika ne predstavlja objekt nego jeiaravanje i vidljivo oitovanje biti same stvari. Nije to djelo umjetnosti negosama stvar u svemu svome sjaju. To je zamjetljivooitovanjenjezine nutarnjestvarnosti. To osobito vrijedi kad je u pitanju ovjek. Biblija svjesno prihvaagrku spekulativnu ideju o ovjeku kao slici Bojoj, a da time nita ne umanjuje Boju transcendenciju niti zabranu prikazivanja Boga na slikama. Pod

helenistikim utjecajem slika Boja se gleda u ovjekovoj duhovnosti (kojanikako ne iskljuuje tjelesnost koja je ukljuena u tu sliku kao njezino osjetnooitovanje) i besmrtnostikojaje izgubljena grijehom.

Takvo poimanje pojma slika potvreno nam je u 1 Kor 11,7: ovjek netreba pokrivati glavu jer je slika i odsjev Boji, a ena je odsjev ovjekov, buduida nije ovjek od ene, nego ena od ovjeka.To ne treba shvatiti kao negacijuduhovnosti ene nego nam to doziva u pamet pojam slike kao vidljivo

proizlaenje i zamjetljiv odraz. To nam potvruje drugo mjesto (15, 49) u istoj

poslanici: Kao to smo nosili sliku onoga zemaljskoga (Adama)tako emo nositi


7/20

68

i sliku ovoga nebeskoga (Krista). Proizlazak iz zemlje doziva u pamet Adamovusliku, a nebeski proizlazak doziva u pamet sliku eshatolokog Krista. Zbog togaPavao trai da se suobliimo Kristu koji je dinamika slika Boja. Time kraninuzima predujam, anticipira eshatoloku stvarnost obnavljajui tako stvoriteljevu

sliku u novo stvorenje (Usp. Kol 3,10). Tako kranin odsjeva slavu Boju kao uogledalu, a Gospodin, koji je duh, trajno ga preoblikuje na svoju sliku(2 Kor 3,18).

12. 3 Krist slika Boja

Novi zavjet je prepun tvrdnja da je Krist slika Boja i u sebi odraavapuninu Oeva bia(usp. Kol 1,16). Tako u Kristu pojamslikapoprima sasvimstvarno znaenje. Kao da se radi o dvojniku, ali ne u brojanom smislu nego u

proizlaenju odsjaju. Takva slika u kome je Krist odvijeka u krilu Oevuvidljivo je oitovana utjelovljenjem Logosa, Rijei Boje. Ako je Krist vjena rijeOeva konano izreena u svijetu utjelovljenjem, ovjek postaje slian sliciBojoj kad vjerom prihvati rije Boju i oplodi je ivotom.

Ako je Krist vidljivi znak, tj. sakrament Oev, onda se kranin posakramentima suobliuje Kristu raspetom i uskrslom i sudjeluje u slavi njegoveslike. Spasenjska i eshatoloka vrijednostrijei Boje i sakramenata utemeljena

je na injenici da je Krist savreno ostvario i potpuno usvojio sadraj slike

Boje. Ono to je namjeteno i nezakonito oitovano u ostvarenoj slici, ukranstvu je iezlo jer je apsorbirano u Kristovu tijelu koje je postalo boanskiorgan(sv. Atanazije).

Stara je uredba zakona bila sjena slike stvarnosti (usp. Heb 10,1) to seoitovala u Kristu Isusu. Zbog toga samo vjerom moemo usvojiti bit stvari kojene vidimo (Heb 11,1), a to je skriveno boanstvo oitovano u Isusovu tijelu. Midanas gledamo vjerom, nejasno kao u ogledalu. Ali, jednom emo gledati licemu lice. Danas spoznajemo nesavreno, a jednom emo spoznati kao to smostvarno spoznati (usp. 1 Kor 13, 12).

Grijeh se sastoji u zamjeni slave nepokvarljiva Boga reprodukcijom jednostavne slike pokvarljiva ovjeka. Umiljajui da su mudri, postali su ludite su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnaovjeka, ptica, etveronoaca i gmazova(Rim 1, 22-23). Tu nije samo idolatrija,tj. tovanje krivih bogova, idola nego unitavanje slave Boje u ovjekuneudorednim inima koji nagruju boansko podrijetlo slike. To se ostvaruje

po tome to ovjek postaje slian onome emu se klanja i time nagruje. Prema


8/20

69

rabinskoj predaji to je Pavao usvaja, grijeh iako ne unitava sliku upotpunosti- duboko je naruava. ak ini da je smrt ula u svijet.

12. 4 tovanje slika i ikonoklazam

Drevna je Crkva i na istoku i na zapadu oitovala veliko opiranjepriznanju kultne vrijednosti svetih slika, tonije prikaza Krista, Marije i svetacau svrhu vjerskog tovanja. Istina je da ni Stari ni Novi zavjet nisu zabranjivaliizradu slika u profane svrhe. Svete su slike nailazile na otpor ne samo zbogopasnosti od idolatrije. Nikada krani nisu shvaali da svete slike i kipovi imajuautonomnu vrijednost same u sebi, kao to su to shvaali pogani.Kod krana su

bili dublji teoloki razlozi: radilo se o tome da se sauva obiljeje slike Boje

prvotnim stvarnostima (stvaranju, ovjeku, Kristu) u suprotnosti s drugotnimstvarnostima ili djelima umjetnosti. A to je u skladu s platonskim poimanjemumjetnikog djela kao sjene stvarnosti.

U tom je smislu znakovito suprotstavljanje Euzebija CezarejskogKonstantinovu traenju da dobije Kristovu sliku: Nemogue je mrtvim bojama

predstaviti Krista bez njegova ivota koji je ve na zemlji bio obasjan boanskom slavom (usp. PG 20, 1545). Oito je da se zbog opasnosti odidolatrije radilo o nekoj vrsti figurativnog posta u svrhu vrednovanja

sakramenata ili slike proslavljena Krista koji oituje svoju prisutnost u Crkvi injezinim sakramentima.

Upravo ta funkcionalna i odgojna svrhovitost kranskih otajstava Krista proslavljenoga otvorit e vrata pounom i katehetskom koritenju svetih slika.Grgur Veliki odbacuje klanjanje slikama ali prihvaa njihovo pouno ikatehetsko koritenje. Ono to je za itatelje Pismo, to je slika za oi nepismenih

jer u njoj e nepoueni vidjeti ono to trebaju nasljedovati, u njoj e itati i onikoji ne znaju itati. Slike pomau usvojiti vrednote to se dodaju rijeima(glasovite bibliae pauperum) i sposobne su razbuditi zanos za spasonosnimBojim djelovanjem, vjerom u Krista i sinovski odnos s Bogom.

Drugim putem su ili krani na Istoku, osobito Bizantinci. Teoretske suim pretpostavke bile Filonova razmiljanja i Plotinova metafizika, iako je pravonadahnue uvijek bilo svetopisamsko. Filozofska domiljanja o slici pomoglasu da su teoloka pitanja ostala u sreditu zanimanja. Sredinje teoloko pitanje

je postalo kristoloko razmiljanje a razglabanje o slici postalo je najsnanije.Moe se rei da borba za priznavanje kultne vrijednosti slika predstavlja

posljednju veliku kristoloku raspravu na Istoku. Teoloka jezgra je bila


9/20

70

biblijska i openito kranska. Krist je slika Oca, Duh odsijeva u Sinu, ovjek jestvoren na sliku trojstvenog Boga i spasenje se sastoji u neprestanomsuobliavanju Bogu sve do konane proslave. Spekulativna jezgra je zanimljiva:slika dobiva svoju vrijednost iz odnosa prema izvorniku, originalu. Slinost ima

obiljeje objave, vidljivo oitovanje nevidljive slave. Jasnoje da je tu u pozadinidogma utjelovljenja Logosa. aenje koje se duguje slici vraa se sve dooriginala,rei e sv. Bazilije (PG 32, 1249C).

Vjerske i politike kontroverze u 7. i 8. st. o tovanju ikona uznemirile suitavu istonu Europu. Rasprave su bile veoma napete a uzroci su bilimnogostruki. Pretjerano tovanje ikona u narodu pogoralo je napetosti. PoraziBizantinaca u borbama s Arapima u 7. st. i islamizacija velikog dijela MaleAzije i Sjeverne Afrike unijeli su sumnju u istinitost kranske religije kao

takve. Ljudi su se pitali: Kako to da toliki gradovi koji su astili i uzdali se u pomo svojih udesnih ikona, prelaze u ruke nevjernika? Islam je svojimvojnikim pobjedama survao Bizant u veliku vjersku krizu koja je probudilasumnju da je pouzdanje u zatitu oslikanih ikona i njihovo tovanje netonekransko i pogansko. Drugim rijeima reeno, postavilo se pitanje: je likranstvo istinska religija ili nije?

Kontroverzija je dosegla vrhunac kad jeLeon III. Izaurijski(717. 741.)ob javio naredbu da se porue svi kipovi i slike pod izgovorom da suidolopoklonike i da su zapreka obraenju idova i muslimana. Nastao je estok

progon tovatelja ikona, osobito monaha. Zbog toga je 730. g. smijenjenpatrijarh German, nakon to se obratio Papi. Papa Grgur III. osudio je Leonove postupke 731. g. Pokrajinski crkveni sabor u Hijeri754. g. tvrdi da se ne moenaslikati prav Kristova slika jer bi ona trebala predstaviti njegovu boanskunarav to je nemogue. A predstaviti samo njegovu ljudsku narav znailo biupasti u neku vrstu nestorijanizma koji je nijeui hipostatsko jedinstvo dvijunaravi u Kristu razdijelio te naravi. Zbog svega toga, zakljuuje sabor u Hijeri,

nemogue je slikom prikazati Krista, a prikazivati samo njegovu ovjeju narav,odijeljenu od boanske, je i tetno i takvo bi tovanje bilo devijantno, ako ne iidolatrija. To je bio vrhunac ikonoklazma.

Ali toje potaklo i razvoj ozbiljne teologije slik to e u konanici dovestido slubenog prihvaanja tovanja svetih slika kao ortodoksno uenje Crkve na

Drugom Nicejskom saboru787. g.ali sukobi e se nastaviti jo neko vrijeme.Navedeni Nicejski sabor u obrazloenju opravdanosti tovanja slika tumai da jeKrist time to je slika Oca omoguio prihvaanje materije. Utjelovljenjem SinaBojega ta ista materija ovjekova tijela je proslavljena i uzdignuta na slavu


10/20

71

hipostatskog jedinstva s boanskim a time sposobna i da se predstavi. Dakle, prikazi Krista pretpostavljaju vjeru i zahtijevaju aenje (proskinesis). intovanja ili istinskog klanjanja (latreia) usmjerava se prema stvari koja to

predstavlja (prototip), oituje se i poprima osjetilima dohvatljiv oblik. Rasprava

o tovanju slika je bila veoma otra, djelomino i zbog toga to se u to uplela i politika. Od 842. g. u cijelom bizantskom obredu obiljeava se uspomena napobjedu pravovjerja (ortodoksije) na prvu korizmenu nedjelju.

Najeminentniji predstavnik teologije slik je sv.Ivan Damaanski(670. oko 750.). U svoja tri govora protiv ikonoklastapostavio je vrste dogmatsketemelje ortodoksnog tovanja slika. Ivan polazi od vjere da je Bog koji je siao usvijet utjelovljenjem Logosa postao ovjek, uzdigao je ljudsku narav i ovjekauinio dionikom svoje boanske naravi. Tijelo to ga je Krist uzeo jest

boansko, ali kako je Rije postala tijelo ipak ostala Rije, tako i tijelo koje jepostalo Rije, ostaje ipak tijelo. Rije i tijelo ine hipostatsko sjedinjenje. Zbogtoga se Krist usudio naslikati sliku nevidljivoga Boga. I to ne kao nevidljivogaBoga nego kao Boga koji je postao vidljiv po tijelu i krvi iz ljubavi prema namaljudima. Krist nije naslikao sliku besmrtnoga Boga nego vidljivo tijeloBogoovjeka.

Ve je Pavao na Aeropagu protumaio Atenjanima da je nemogue opisnoocrtati neogranienog i nevidljivog Boga.Ako smo, dakle, rod Boji ne smijemo

smatrati da je boanstvo slino zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeemi matom ljudskom (Dj 17,29).Tu e misao dalje razraditi i jasno iznijeti IvanDamaanski: Kako je mogue prikazivati nevidljivo? Kako oslikati ono to jenemogue prikazati slikom? Kako ocrtati ono to nema koliine ni veliine nigranice?Kako dati oblik Onomu koji je bez oblika? Kako bojama oslikati Onogakoji nema tijela?... Kad bismo prikazivali nevidljivoga Boga, mi bismo grijeili.Upravo zbog toga na kranskom Istoku, za razliku od Zapada, nikada nije

postojala ikona Boga Oca. Na mjestu Boga Oca, ve od 4. st. bio je

predkranski simbol Boje ruke koja se odozgo sputa i postavlja na oboenacara koji se uspinje prema nebu.

Ako ovaj Bog, nastavlja razmiljati Ivan Damaanski, jedan i nevidljivpostaje ovjekom za nas, u tom sluaju moe ga se ocrtati kao ovjeka i naslikatikao takvog. Ako Netjelesni postaje ovjekom iz ljubavi prema tebi, moenaslikati sliku njegova ljudskog lika. Ako Nevidljivi postaje vidljiv u tijelu,moe nainiti sliku Njega koji je postao vidljivim. Ako On, koji je bez forme i

granica, neizmjerljiv u neizmjernosti svoje naravi, opstojei kao Bog, uzima nasebe oblije sluge u biti i rastu, s tijelom od mesa, tada ti moe naslikati njegov


11/20

72

lik i dati ga vidjeti svakome tko ga hoe promatrati. Oslikaj neizrecivo ponienje, roenje od Djevice, krtenje na Jordanu, preobraenje na Taboru,patnje koje nanose strasti, smrt i udesa, svjedoanstva njegova boanstva, djelakoja je inio u tijelu boanskom snagom, spasenjski kri, grob i uskrsnue i

uznesenje na nebo. Opii sve to, bilo rijeima bilo bojama.2

Na drugom mjestu sv. Ivan Damaanski veli:Netjelesni i bezoblini Bognekada je bio neprikaziv. Sada pak kada se javio u tijelu i ivio meu ljudima, ja

prikazujem vidljivu stranu Boga.3 Sagledavam Boji lik kao Jakov, premdaneto drukije, jer on je vidio netjelesnim oima duha netjelesni lik kojinavijeta budue, dok ja tjelesnim oima vidim Onoga koji je doao.4 Doistaapostoli su vidjeli Kristov tjelesni lik, njegovu muku, udesa i sluali njegovgovor. I mi takoer silno elimo vidjeti i uti to isto. Apostoli su vidjeli Krista

licem u lice, budui da je bio tjelesno prisutan. Mi, pak, budui da nije prisutantjelesno, posredovanjem knjiga sluamo njegove rijei i posveujemo svoj sluh isvoje due i smatramo se blaenim i poklanjamo se i potujemo knjige prekokojih sluamo njegove rijei. Tako i posredstvom ivopisa ikona mi sagledavamooitovanje njegova tjelesnog izgleda i uda, njegove muke, posveujemo se i u

potpunosti ispunjamo, i radujemo se smatramo se sretnima. I mi potujemonjegov tjelesni lik i klanjamo mu se. Sagledavajui njegov tjelesni izgled, mi koliko je to mogue uzdiemo se i prema gledanju slave njegova boanstva.5

Prosljeujui i razvijajui misao Ivana Damaanskoga, pravoslavniteolozi osobito naglaavaju dogaaj Kristova preobraenja kada se ve uovozemaljskom ivotu oitovala slava budueg svijeta.6Kult Kristova ovjetva

je potpuno stran kranskoj predaji na Istoku. Oni promatraju oboanstvenjenoKristovo ovjetvoobasjano slavom koju su apostoli vidjeli na Taboru. Isti je

postupak u prikazivanju svetaca. Jer, sila koja e uskrisiti ljude na koncuvremena isti je Duh Sveti koji ih je oivljavao za vrijeme njihova zemaljskogivota. I to ne samo njihovu duu nego i tijelo. Zbog toga u ikoni ne prenosimo

svakodnevno, obino ovjekovo lice nego njegov proslavljeni i vjeni lik. Jersam smisao ikone je u tome da pokazuje nasljedovatelje nepropadljivosti iKraljevstva Bojega kojega su dionici ve ovdje na zemlji. Ikona je prikazovjeka u kome stvarno prebiva milost Duha Svetoga koja unitava strasti i sve

posveuje. Stoga se to tijelo prikazuje bitno drukije od obina propadljiva

2 PG 94, 1240B.3 PG 94,1, 1245.4 PG 94,1, 1256.5 PG 94, 1333 i 1336.

6 Opirnije o tome vidi: USPENSKI, Teologija ikone,izd. Manastir Hilandar, 2000, 116-122.


12/20

73

ljudskog tijela. U tom duhovnom okruenju nastala je i predaja da je sv. Lukanaslikao ikonu Bogorodice poslije Duhova.

Ikona je ozbiljna i utemeljena na iskustvu i u prikazivanju duhovnestvarnosti osloboena svake egzaltiranosti. Ako milost posveuje itava ovjeka,

onda ikona na vidljiv nain predstavlja ovjeka koji je postao iva ikona, tj.oitovanje Boje. Ikona ne prikazuje boanstvo, ona samo ukazuje na ovjekovosudjelovanje u boanskom ivotu. Zbog toga je tijesna veza izmeu tovanjasvetaca i tovanja svetih ikona. A ikone svetaca moraju biti to vjernije prototipukoga prikazuju. Ako to nije mogue, zbog vremenske udaljenosti izmeu sveca iikonopisca, onda treba sauvati minimum tipinih obiljeja: muenik, biskup,monah Pravoslavna crkva nikada nije doputala crtanje ikona premaumjetnikovoj mati ili prema nekom ivom modelu.

Za pravilno vrednovanje umjetnike vrijednosti kranskih ikona trebaimati na pameti da su one angairana umjetnost koja eli pouiti i potaknutigledatelja s tono odreenim ciljem: prenijeti poruku sa svrhom nasljedovanja uivotu. Ikone su uvjetovane vjerskim sadrajem i ustaljenim prepoznatljivim

pravilima. Tako navedeni sadraj utjee na primjer:

1. Na osnovnu kompozicijsku shemu i odnos meu likovima. Tako naslici navijetenja Mariji aneo uvijek navijeta s lijeva na desno. To je

smjer itanja biblijskog predloka. Ako je redoslijed obrnut, moe sepretpostaviti da je slika nastala u kranskoj sredini gdje se ita s desnana lijevo (npr. hebrejskiili asirski).

2. Na ambijent: Prikazanje u Hramu, Ulazak u Jeruzalem 3. Na tipologiju likova: izgled apostola i njihov karakter su zadani

evaneoskim opisima. Tako je Petar uvijek robustan, snaan,energian, dok je Pavao uvijek mistino produhovljen.

4. Na vrstu i kakvou odjee: Ivan Krstitelj je ogrnut koom ili kostrijeti,Tri mudraca s istoka u orijentalnim odorama i nonjama. Zasrednjoistone i dalekoistone kranske ikonopisce oni su odjeveni u

budistike odore, a za europske u arapske s turskim turbanima na glavi.5. Na atribute: Pavao s maem, Katarina s kotaem, Lovro s gradelama,

Agneza (i muenici opaenito) s palminom granicom.6. Na izbor boja: Bogorodiina tunika je uvijek crvena a plat uvijek

modar.


13/20

74

12.5 Nerukotvorena ikona Kristova

Istoni krani gaje predaju da se prva Kristova slika pojavila jo za

njegova ovozemaljskog ivota. Nazivaju je nerukotvoreni (Vacei ropo i to

)Kristov liki u liturgiji se slavi 16. kolovoza kao uspomenu na dan prenoenjarukom nenaslikaneikone iz Edese u Carigrad.

Bizantski minej (= mjesenik liturgijskih slavlja) za mjesec kolovoz, uz blagdan Nerukotvorene Kristove slike, donosi legendarnu predaju o nastankuprvogrukom nenaslikana Kristova lika. Donosimo saetak legende.

Edeski car Avgar, za vrijeme Isusova ovozemaljskog ivota obolio odgube, alje pismo Isusupo svom pisaru Hananu u kome ga moli da doe u Edesu

i da ga izlijei. Pisar Hanan je bio slikar. U sluaju da Spasitelj ne bude mogaodoi, Avgar je rekao pisaru da nacrta njegovu sliku i da mu je donese. Hanan jezatekao Isusa opkoljena masom naroda. Popeo se na jedan kamen da bi ga boljevidio s namjerom da nacrta njegov lik. Vidjevi da Hanan namjera naslikatinjegov portret, Isus zatrai vodu, umije lice i obrie ubrusom. Na platnu se ocrtanjegov lik. Isus je predao platno Hananu i naredio da ga zajedno s odgovoromna pismo odnese natrag u Edesu. U pismu Isus odbija putovati u Edesu snapomenom da mu predstoji ispuniti ono zbog ega je poslan. Nakon to ispuni

svoje djelo, obeao je Avgaru poslati jednoga od svojih uenika.Dobivi portret, Avgar je uglavnom ozdravio od bolesti, jedino mu je lice

ostalo izranjeno. Poslije Pedesetnice u Edesu je doao apostol Tadej, jedan odsedamdesetorice i dovrio ozdravljenjeAvgara i obratio ga na kranstvo. Avgar

je lik utisnut u platno privrstio na dasku i postavio u niu iznad gradskih vrata,nakon to jes tog mjestauklonio idola. Poslije toga silno se trudio na irenjukranstva u svom narodu. Meutim, njegov se praunuk vratio u mnogobotvo ielio je unititi nerukotvoreni lik Kristov. Zbog toga je edeski biskup zazidao

ikonu u gradske bedeme zajedno sa zapaljenim kandilom. S vremenom je tomjesto palo u zaborav. Prilikom zauzimanja grada od strane perzijskog caraHozroja 545. godine, ikona je ponovno pronaena. Bila je netaknuta i pred njom

je jo uvijek gorilo kandilo. I ne samo da je lik Kristov ostao netaknut, nego se ipreslikao na nutarnju stranu cigla kojima je bio zazidan.

Na uspomenu na taj dogaaj u Pravoslavnoj crkvi postoje dva tipanerukotvorenog lika: lik Spasitelja na platnu i lik bez platna, tzv. crijepnaikona. O tom drugom tipu zna se jedino da se nalazio u Hijeropolju u Siriji.

Legenda spominje da ga je car Nikifor Foka (963.-969.) prenio u Carigrad.


14/20

75

Najstariji povijesni dokument koji spominje ljudskom rukom nenaslikaniKristov lik potjee iz polovice 6. st. Sveto platno s Kristovim likom uvano je uEdesi kao najvea svetinja, a glas o tome proirio se po itavom kranskomIstoku. Slijedei primjer Edese, mnoge su crkve uvele blagdan Nerukotvorene

Kristove ikone. Ivan Damaanski spominje takvu ikonu, a Drugi carigradskisabor 787. spominje je nekoliko puta. Carigradski carevi KonstantinPorfirogenet i Roman I. otkupili su ikonu 944. g. Nakonto su kriari opustoiliCarigrad 1204. g. izgubio se svaki trag spomenute ikone.

12.6. Krist Pantokrator Svevladar

U ovom emo poglavlju pokuati ukratko dati pregled ikonografsketradicije koju bismo mogli nazvati i vizualna kerigma, tj. nadahnuto navijetanjeili irenje vesele vijesti, osobito pod vidom promatranja sredinje figure KristaGospodina. U ova razmiljanja ukljuit emo i ono to su stoljea razliitonazivala.

Na je cilj shvatiti kako su se koristile Kristove slike kao izraavanjevjerei kako su se postupno obogaivale teolokim sadrajima. Ii emo od slikaKrista dobrog pastira do Pantokratora (Svevladara), te ukljuiti Krista u

kompoziciji deisisa (izmeu dvije ili vie osoba, rairenih ruku, otvorene ake,u molitvi), Spasitelj okruen nebeskim silama (prikazan u nebeskoj slavi s etirilika evanelista), i drugima.

Sredinja tema ostaje jedan i jedini Bogoovjek, Isus Krist, isti juer idanas i zauvijek (Heb 13, 8). To smo mi,ono to pripada ogranienjima naihshvaanja, to koristi sadanjem shvaanju jednog vida strahota boanskogotajstva, sada jo uvijek u redu progresivnog rasta u vjeri (1 Kor 13,11; 2 Kor 3,18).

Slika Krista Pantokratora, Svevladara, nama je posredovana razliitim

sredstvima i raznolikim umjetnikim interpretacijama, to je vjerojatno veproirena ikonografska kompozicija na itavom kranskom Istoku i po dijasporiu razliitim istonim Crkvama. Rane kompozicije koje, barem djelomino,moemo smatrati prototipovima Krista Pantokratora, su freske na grobovimamalenih podzemnih kapela u rimskim katakombama, poevi od 3. st. Tevelianstvene zidne slike koje su se sauvale oko 1800 godina, redovito

predstavljaju Krista kao Dobrog pastira u sjajnoj mandorli (krugu), i u divnimbojama.


15/20

76

12.7. Bogorodica na ikonama

Istoni krani svoju vjeru u Bogorodicu izraavaju rijeima i ikonama.Rijeima se slue liturgijski himni, a ikone crteom i bojama. Ikone igraju

veoma vanu ulogu u vjerskom ivotu istonih krana. Poznati pravoslavniteolog Justin Popovi pie: Ikone su Sveto pismo za nepismene. One su mjesto

prisutnosti milosti Boje, zbog ega su mnoge svete ikone i udotvorne ... Ikoneni u kom sluaju nisu idoli i mi ih ne smatramo za neka boanstva, nego samo

za svete slike Uz asni i ivotvorni kri mi pobono tujemo i svete ikone,najprije preasnu ikonu Krista Bogoovjeka, pa onda i ikone Presvete

Bogorodice i svetih apostola i ugodnika Bojih. Jer, po rijeima svetih otaca,tovanje koje se ukazuje ikoni odnosi se na njen prvolik. 7

Kao to Kristove ikone, koje su temelj kranske ikonografije, predoujucrte Boga koji je postao ovjek, tako ikona Majke Boje prikazuje prvo ljudsko

bie u kome je postignut cilj utjelovljenja Sina Bojega: ovjekovo poboanstvenje, ili, oboenje kako se vole izraziti istonjaci. Krani unauavanju i ikonografskom prikazivanju istiu Marijinu povezanost s palimovjeanstvom koje batini posljedice iskonskog grijeha. Ipak, ona je prvalanica ljudskog roda koja je postigla cilj postavljen pred svakoga ovjeka, a to

je potpuno preobraenje ovjekove priroke. Zbog toga e oci Efekog sabora

431. g. sveano izjaviti: Boga si u sebi nesmjestivo smjestila istinska MajkoBoja!

Iskonsko teoloko utemeljenje tovanja Bogorodiinih ikona istoni, kao izapadni, krani nalaze u izvjetaju o stvaranju ovjeka na sliku i prilikuBoju (Post 1,27) i u vjeri u utjelovljenje Sina Bojega. To je veoma lijepoizraeno u kontakionu Nedjelje pravoslavlja (Prve velikoga posta):

Neopisiva Rije OevaOpisa se,Bogorodice,Utjelovivi se po tebi,

I okaljanu sliku Boju u prvotni oblik vrati,Spojivi se s boanskom ljepotom.

Ispovijedajui spasenje djelom i rijeju,Mi ga u slici izraavamo.8

Bog, koji je po svojoj biti nevidljiv i neopisiv, postao je vidljiv i opisiv usvome utjelovljenome Sinu. A ta vidljivost i opisivost Bojega Sina mogua je

7 J. POPOVI V. HADI-ARSI, Tajne vere i ivota, Krnjevo, 1985, 162.

8 SVETA LITURGIJA EVANELJA I POSLANICE S OSTALIM PROMJENLJIVIM DIJELOVIMA, Zagreb 1987, 159.


16/20

77

zahvaljujui njegovoj majci Mariji koja mu je darovala njegovu ljudsku naravstvorenu na sliku Boju. Budui da je Bogorodica u sreditu cjelokupneekonomije spasenja, tome odgovara i mjesto i nain prikazivanja u istonimcrkvama. U apsidi iza oltara nalazi se mjesto gdje je prikazana tzv. Platytera,

tj. Majka Boja koja je u svoje krilo primila Oevu Rije koju nijedan prostor nemoe obuhvatiti (A. Kallis).

Istoni krani tuju Marijine ikone u hramovima, ali i u vlastitimdomovima. Poboni krani imaju vlastiti, kuni ikonostas kome je, obino, usreditu ikona Bogorodice s Boanskim djetetomu naruju to odraava vjeru u

posebnu Boju blizinu.

12.7.1 Postanak i razvoj Bogorodiinih ikona

Bogorodiine slike nastale u prva etiri stoljea, sauvane su nam uglavnom u rimskim katakombama. Ostale Marijine slike mogu se pronaiurezane na rimskim sarkofazima ili po muzejima. Istraivanja pokazuju da jeuestalost Marijinih slika u katakombama kao i Kristovih. Meutim. Dok jeKrist katkad prikazan simbolino kao riba ili janje dotle je Marija uvijek

prikazana izravno kao majka Isusova. Veina slika Mariju prikazuje zajedno sdjetetom Isusom, ali katkad je nalazimo i samu u stavu moliteljice, oranta, tj.

ene koja moli rairenim i uzdignutim rukama.Mnoge stare freske potjeu iz drugoga, ili ak konca prvoga stoljea. To

znaajno zidno slikarstvo to ga nalazimo u Priscilinim katakombama u Rimu(2. st.), prikazuje Mariju s djetetom Isusom na njezinim koljenima; pred njomstoji prorok koji je okrenut prema zvijezdi iznad njezine glave. Prorok bi trebao

biti Balak (Br 24, 17: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die.), iliIzaija (60,19: Gospodin e ti biti vjeno svjetlo). Moemo pretpostaviti da nitvorac freske, niti sveenik, biskup ili druga odgovorna osoba za ukras

katakombe, nisu namjeravali literarno predstaviti poseban dio Staroga zavjeta.Vjerojatnije su eljeli predstaviti openito teoloko uenje da je roenje Mesijeod ljudske majke i to djevice, po rijeima Izaije proroka bilo vie puta

posvjedoeno u Starom zavjetu.

Ve u prvom poglavlju prve knjige Svetoga pisma spominje se Evin potomak koji e pobijediti zmiju kao suprotnost Evi koja je podlegla njezinunapastovanju:Neprijateljstvo zameem izmeu tebe i ene, izmeu tebe i njezina

potomstva. On e ti satirati glavu, a ti e mu vrebati petu(Post 3,15). Mnogo jesvjedoanstava i simbolikih aluzija u Starome zavjetu na ulogu Majke Boje


17/20

78

majstorski je sakupljen u teoloke i poetske forme u liturgijskom Akatistu slubiMariji Bogorodici, i u nekim ikonografskim tvorbama, osobito kao gorui grm.

Marijin naslov Theotokos Bogorodica ne nalazi se doslovno uSvetome pismu. Meutim, teoloko opravdanje oito je prisutno u nadahnutimGabrijelovim i Elizabetinim rijeima zapisanim u Lukinu evanelju: On e bitivelik i zvat e se Sin Svevinjega i njegovu kraljevstvu nee biti kraja DuhSveti sii e na tebe i sila Svevinjega zasjenit e te dijete koje e roditi zvate se svetim, Sinom Bojim Otkuda meni to da majka Gospodina moga dolazik meni?(Lk 1,32-35, 43).

Vidimo da je drevno kranstvo tovalo Majku Isusovu od samih poetakato nam svjedoe mnoge freske to smo ih prije spomenuli. Najstariji prikaz

Bogorodice, do sada otkriven, u Priscilinim katakombama potjee iz 2. stoljea.U formi likova prikazanih na toj fresci osjea se helenistiki stil. Da bi se prikazalo da to nije obina ena nego Bogorodica, uza nju je naslikanstarozavjetni prorok sa svitkom Pisma u lijevoj ruci a desnom pokazuje nazvijezdu nad njezinom glavom.Bogorodica na glavi ima rubac (pokrivalo) to jeznak udate ene. To je znak povijesnog realizma u kranskoj ikonografiji izadran je na istonim ikonama do danas. Tako je ve na najstarijoj ikoni iz 2.st. spojen historijski realizam i simbolika to e ostati bitna oznaka kranske

umjetnosti. Kranski umjetniki jezik e se razvijati s razvojem kranskoguenja. Tako kasnije nee biti potrebno prikazivati proroka kojiupire prstom uenu da bi pokazao da je to Majka Boja. To je usmjerenje zadrano i u kasnijimepohama. Crkvena umjetnost e prije svega odraavati Crkveno nauavanje.Ona ne prikazuje svakodnevni ivot nego njegovo osmiljenje. Ne prikazujeivotne probleme, nego daje odgovore na te probleme u duhu evanelja. Zbogtoga u katakombama nigdje ne susreemo psiholoko tretiranje svakodnevnihivotnih problemapa ni scena muenja krana koja su u to vrijeme bila esta.Tek u vremenima kad prestanu progonstva, pojavljuju se prizori muenja.

U rimskim katakombama do Konstantinova mira susreemo naslikanuBogorodicu: a) u Navijetenju (Prisciline katakombe); b) Roenju Isusovu(Katakombe sv. Sebastijana, 4. st.); c) u stavu moliteljice (Oranta) za Crkvuna staklenoj posudi s dvije golubice sa strane i irok natpis Maria (katakombesv. Agneze); d) s apostolima Petrom i Pavlom i drugim apostolima, sa svojommajkom Anom. Na osobit je nain istaknuta njezina uloga u sceni poklonamudracas istoka,to je est motiv u prvim stoljeima kranstva. Do danas je

otkriveno 12 slika poklona mudraca u rimskim katakombama. Ulazak poganskih


18/20

79

naroda u Crkvu zasigurno je poticao stvaranje slika s takvim motivom to jeshvaano kao prvine neznaboaca.

Na kranskom je istoku veoma iva predaja da je prvu ikonuBogorodice naslikao evanelist Luka. Samo Ruska pravoslavna Crkva imadesetak ikona koje se pripisuju sv. Luki. U drugim krajevima ih je 21, od kojih

je u Rimu osam. Prema drevnoj predaji, Luka bi naslikao tri ikone koje ekasnije postati tipovi sa specifinim sadrajima i porukama:

Prva je tzv. Eleusa (Njena), koja prikazuje uzajamno milovanje injenost majke i djeteta. Posebna varijacija ovoga tipa je Galaktotrophusa(Hraniteljica, Dojiteljica).

Druga je Hodegitria (Putevoditeljica), na kojoj su i Bogorodica i djeak

Isus okrenuti izravno prema promatrau s naglaenim Isusovim boanstvom.Marija rukom pokazuje prema svome sinu Isusu koji je pravi Put, Istina i ivot.

Trea jeBogorodica bez djeteta. Podaci o njoj su nejasni. Najvjerojatnijeje to bio prikaz Bogorodice u Deisisu, tj. u molitvenom obraanju Kristu.

Najstarije svjedoanstvo navedene predaje see u 6. stoljee. Teodor,lektor crkve Hagia Sophia u Carigradu (+ 530. g.) govori o prijenosu ikone to

ju je naslikao sv. Luka iz Jeruzalema u Carigrad. U 8. stoljeu sv. AndrijaKretski i German, carigradski patrijarh (+730.) govore o ikoni Bogorodice

Hodegitrie (Putevoditeljice) koja se pripisuje evanelistu Luki a nalazi se uRimu. German nadodaje da je ta ikona naslikana za Bogorodiina ivota i

poslana u Rim Teofilu koga Luka oslovljava u prologu svoga evanelja i Djelaapostolskih. Papa Grgur Veliki 590. g. sliku Majke Boje koju je, kako sesmatra, naslikao sv. Luka (quam dicunt a s. Luca factam), sveano prenosi u

baziliku sv. Petra u Rimu.

Uz navedena tri tipa Bogorodiinih ikona koji se pripisuju sv. Luki,stvoreno je jo nekoliko tipova koji su sluili kao uzorak kasnijim ikonopiscima.Ukratko emo ih nabrojiti:

etvrti tip: Bogorodica (kao) znak. Tako je esto nazivana u teolokoj,osobito grkoj, literaturi, ona koja je prostranija od nebesa. Polazei odSalamonove izjave u Prvoj knjizi kraljeva (8,27) da nebesa ne mogu obuhvatiti

Boga,krani su prepoznali da je Marija ispunila znak proroka Izaije: Sam evam Gospodin dati znak: Djevica e zaeti i roditi sina i nadjenut e mu imeEmanuel(Iz 7,14). Najstarija takva slika je pronaena u rimskim katakombama

prozvanim Cimiterium Maius. Takav tip ikona nalazi se po itavom kranskomIstoku. Marijin molitveni stav s rairenim rukama i s palmama okrenutim prema


19/20

80

nebesima simbolizira njezinu spremnost prihvatiti Boju naklonost i samogaGospodina. Djeak Isus na njezinim grudima prikazuje se kao onaj koji sluazagovor svoje Majke, blagoslivlje Crkvu i itav svijet. Katkada je Isus prikazanokruen sjajnim krugom (obrub, mandorla) sugerirajui da je on onaj koga

nebesa ne mogu obuhvatiti.Peti tip: Oranta Moliteljica. Spada u rijetki tip Bogorodiinih ikona na

kojima je Marija prikazana sama u molitvenom stavu. Slina je tipu ZnakBogorodice samo to ovdje nema djeteta Isusa. Takve prikaze Bogorodicesusreemo u katakombama u 3. I 4. stoljeu.

esti tip: Bogorodica Muke, ili Trajna pomonica. Na tim slikama seprikazuju dva anela sa svake strane Bogorodiine glave. Jedan aneo nosi kri

a drugi dva sredstvabudue Isusove muke: koplje i spuva nataknuta na trstiku.Isus gleda u svoj budui kri s izrazom shvaanja o emu se radi bojei se toga.On se obima ruicama vrsto dri za Marijinu otvorenu ruku. Jedan drugiduboko ljudski detalj pojaava strahovitost trenutka: Isusu je spala natikaa s

jedne noge. Marija gleda rastuenim oima neizravno i s povjerenjem. To nijepogled koji prekorava ili osuuje, nego to je pogled dubokog suosjeanja. Taj jetip ikone nastao u 14. st. na teritoriju dananje Srbije i propagiran je kao

prijenosna ikona.

Sedmi je tip: Bogorodica gorui grm ili Prijestolje mudrosti. PremaKnjizi izlaska (3. pogl.), Bog se ukazao Mojsiju u grmu koji stalno gori a neizgara. To mjesto gdje se Bog objavio Mojsiju postalo je sveto pa Bog trai odMojsija da iz potovanja izuje svoju obuu. U ikonografiji gorueg grma

bizantska umjetnost esto prikazuje Bogorodiino djevianstvo. Takvaikonografija pojavit e se i na Zapadu u 13. st.

Dvostrukost naziva uvjetovana je teolokim poimanjem i ikonografskomkompozicijom. Ova je tema s jedne strane razvijanje i proirivanje teolokog

shvaanja Bogorodice kao znaka u nebeskom krugu u kome je Krist zajedno sasvojom Majkom, ali je obogaena razliitim simbolikim i prorokimatributima. S druge strane ova je kompozicija katkad slina Bogorodici

putevoditeljici. Iznimno je Marija prikazana izravno kao vjernica koja drimalene ljestve u ruci. Ljestve dozivaju u pamet Jakovljeve ljestve (Post 28,12)to ih je vidio u snu kao spoj zemlje i neba i anele to silaze i uzlaze po njima.Ljestve su simbol Bogorodice Marije jer je po njoj Bog siao s nebesa kako jenavijeten od arhanela Gabrijela i od anela kod roenja. Po tom otajstvu i mi

moemo uzai na nebesa. Sv. Ivan Klimaks (Ljestviar) u svome djelu Ljestve


20/20

81

do nebapie:Zdravo, nebeske ljestve, po kojima je Bog siao. Zdravo mostu kojisi spojio zemlju i nebo.

Postoje mnoge ikone iz ove skupine na kojima je dijete Isus u Marijinimrukama i blagoslivlje vjernike. Opisana kompozicija Bogorodiine ikonenajprije se pojavila u Samostanu sv. Katarine na Sinaju u drugoj polovici 15. st.Zbog toga je katkad nazivaju i Sinajska sveta Sophia (=Mudrost). Otuda su seovakve ikone rairile osobito po grkim i slavenskim pravoslavnim crkvama.

U glasovitom liturgijskom himnu bizantskog bogosluja Akathistos (6.st.) Marija se oslovljava Gorui grmi Ljestve nebeske. Bez pretjerivanja semoe rei da ikone takva sadraja upotpunjavaju liturgijsku slubu najboljegamarijanskog himna. U potvrdu navedenih rijei navest emo nekoliko stihova iz

Akathistosa: Raduj se, zvijezdo, koja Sunce objavljuje Raduj se, ljestvenebeske, po kojima sie Bog Raduj se, Majko Zvijezde koja nikada ne zalazi Raduj s,e peino koja si napojila one to eaju za ivotom Raduj se, jer siu krilu nosila Putokaz zalutalima Raduj se, zrako duhovnoga sunca Radujse, grome koji zastrauje neprijatelje

Postoje ikone koje na Marijinim grudima prikazuju kralja Davida nakamenoj peini to asocira da su Marija i Isus potomci Davidovi. Kamenagromada asocira na Danijelovo prorotvo kojim je protumaio kraljev san u

Babilonu o kamenu koga nisu napravile ovjekove ruke i koji je sruio u prahbabilonskoga idola. Kamen i kamena peina dozivaju u pamet Boju zapovijedMojsiju da udari tapom po peini da bi iz nje provrela voda, to je simbolMarije iz koje se rodio Krist izvor ive vode za nas (Usp. Iv 4, 10- 14).