1

2

3

Župnikovo uvodno slovoDragi župljani,dragi Runovićaniu Domovinii po svijetu!

I ove godine u mjesecu srpnju, kada se pripremamo za proslavu blagdana naše

nebeske zaštitnice Gospe od Karmela, izla-zi župni list Runovići.

Bl. Djevica Marija je prihvatila u svoj život i rodila sin Božjega, Isusa Krista te je postala Majka Božja. Čašćenje Djevice Ma-rije, Majke Božje prisutno je u Crkvi već od samih njezinih početaka, a već od početka IV. st. javljaju se Gospini blagdani.

Značenje blagdana Gospe od Karmela sa-držano je u riječima zborne molitve na taj Gospin blagdan: Gospodine, daj da nam bude na pomoć časni zagovor Djevice Marije te pod njezinim okriljem prispijemo sve do vrha, do Krista Gospodina.

U ovim riječima zborne molitve predo-čeno nam je naše duhovno uspinjanje do vrha, do Krista Gospodina u nebu. Slika us-pinjanja odgovara slikama kojima se rado služe mistici karmelskog reda, a razumljiva je svima koji se trude oko rasta u kršćan-skoj duhovnosti. Nije dovoljno tim se pu-tom samo uputiti i po njemu ići, nego valja ustrajati sve do vrha, do vječnog života i do Krista Gospodina. Na tom putu Djevica nam Marija pomaže svojim majčinskim pri-mjerom i zagovorom.

Godina 2011., u kojoj se nalazimo, u franjevačkom je redu posvećena sv. Klari Asiškoj prigodom 800-te godišnjice njezina reda. Sv. Klara je po primjeru Sv. oca Fra-nje željela slijediti siromašnog Krista. Iako je živjela povučena u samostanu u šutnji i molitvi, ipak je bila i ostala poznata u Cr-kvi, kako svojom svetošću, tako i preko svojih duhovnih kćeri, sestara klarisa koje slijede njezin primjer nasljedovanja siro-mašnog Krista.

Ova pastoralna godina je u Crkvi u Hr-vata godina obitelji. U Zagrebu je održan 4. i 5. lipnja Prvi nacionalni susret hrvatskih ka-toličkih obitelji pod geslom Zajedno u Kristu, a prigodom kojega je sv. otac Benedikt XVI. pohodio našu domovinu Hrvatsku.

Sv. Otac je u svojoj propovijedi na sv. misi na zagrebačkom hipodromu poručio obiteljima: Drage obitelji, budite hrabre… Po-kažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati za drugu osobu!

U našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupi-ji ova je pastoralna godina posvećena mla-dima. Mladima je papa rekao u Zagrebu na molitvenom bdijenju na trgu bana Jelačića: Isus je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega. Potpuno poštujući vašu slobodu, On se pribli-žava svakome od vas… Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas ni-kada razočarati!

Ne možemo zaobići ni VIII. nacionalni susret Frame koji se održao u Imotskomu 13. – 15. svibnja, u kojem je sudjelovala i naša župa sa svojim framašima i katoličkim obiteljima koje su primile framaše iz dru-gih dijelova Hrvatske. Ovaj nas je framaški susret kao župnu zajednicu otvorio prema drugima i međusobno povezao u Kristovu Duhu.

Sjećajući se sv. Klare, radosni zbog po-hoda pape Benedikta XVI. našoj domovini Hrvatskoj te noseći u svom srcu njegove riječi upućene nama katolicima, radosni zbog susreta framaša u našem kraju, a s po-uzdanjem u zagovor naše zaštitnice Gospe od Karmela, izdajemo novi broj župnog li-sta Runovići.

Gospi od Karmela upućujemo svoje mo-litve da nas prati i pomogne nam doći do vrha, do vječnog života i do Krista Gospo-dina, gdje kraljuje Ona, Kraljica Karmela i gdje ćemo zajedno s Njom slaviti njezina sina, Isusa Krista.

Želeći vam mir i dobro, čestitamo vam blagdan Gospe od Karmela!

fra Mladen Prolić, runovićki župnik

4

Naši uzori Sveci koje Runovićani osobito štuju:

Sv. Jeronim, 30. rujna

Jeronim Sofronije Euzebije jedna je od najvažnijih osoba u povijesti Kristove Crkve. Crkveni je naučitelj, spada među četvoricu velikih latinskih ili zapadnih crkvenih otaca, od kojih je on zapravo najupečatljiviji.

Jeronim je rođen oko g. 342. u Stridonu, na razmeđi između rimskih pokrajina Dal-

macije i Panonije. Danas ne znamo gdje je to mjesto. Roditelji su mu bili kršćani pa su ga odgajali u kršćanskoj vjeri. U ono doba krštavali su se samo odrasli. Budući da je u Rimu studirao govorništvo, ondje je još bolje upoznao kršćansku vjeru, pa ga je, u vazmenoj noći g. 366., krstio papa Liberije.

Potraga za znanjem

Željan znanja, Jeronim je išao kamo god bi ga namirisao. Osim toga, znao se, kao i svi studenti, prepuštati mladenačkom lu-dovanju do iznemoglosti. Zaputio se tako najprije u Galiju. Zadržao se neko vrijeme pritom u Trieru, gdje je upoznao monaštvo i njega naučio cijeniti. Zatim ga je život odnio u Akvileju nedaleko od Venecije, gdje je g. 370. ušao u zajednicu isposnika. Napustio je g. 373. Akvileju i poduzeo više hodočašća na Istok. Ondje je, u blizini Ale-pa, na sjeveru današnje Sirije, živio neko vrijeme u strogoj odvojenosti od svijeta u zajednici monaha. Međutim, nesuglasice na koje je naišao među monasima navele su ga da se brzo izgubi između njih.

Uslijed teške bolesti Jeronim se zaustavio u Antiohiji (Sirija). Boravak ondje omogućio mu je da još više produbi svoje svetopisam-sko znanje i usavrši se u poznavanju herbe-jskog jezika. Živo sudjeluje u bogoslovskim raspravama. Povlači se opet neko vrijeme u pustinju među monahe. No, neprestano su mu pred oči dolazili mladenački doživljaji iz studentskih dana u Rimu. K tome, nika-ko nije mogao “progutati” nezgrapan stil evanđelista i pojedinih proroka, pa su mu stalno brujali u ušima Ciceronovi govori i Vergilijevi stihovi od kojih se teško odva-jao. U snu je tako jednom zgodom imao i viđenje. Našao se pred Višnjim sucem koji ga je pitao tko je on. “Kršćanin!”, odgovo-rio je odlučno Jeronim. “A jesi li ti cicero-nijanac ili kršćanin?”, prekorio ga je glas Višnjeg suca. Ako više voli čitati Ciceron-ove govore negoli Isusovo evanđelje, čiji je onda sljedbenik?! To mu je pomoglo da se trgne i odvažnije slijedi Krista. Zaređen je za svećenika, ali se nije dao na pastoralni rad, nego se i dalje bavio knjigom, studijem, bogoslovskim raspravama i proučavanjem Biblije.

I nakon ređenja Jeronim je nastavio pu-tovati. Zaustavio se u Carigradu radeći u bogatim gradskim knjižnicama. Ondje je na njega silno djelovao sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena, poznatoga pisca kršćanske starine. Preveo je 28 nje-govih homilija. Onda se vratio u Rim kao pratilac biskupa Paulina na saboru koji je sazvao car. Onamo je prenio i svoje knjige. Postao je tajnik papi Damazu I. koji je u njega imao silno povjerenje i često mu se obraćao za savjet. Kad je g. 384. Damaz I. preminuo, čini se da je Jeronim gajio nadu da bi ga mogao naslijediti na papinskom prijestolju. Veoma nadaren i učen, tečno je govorio više jezika, ali žestoke naravi, oštra jezika, dosta obijestan i stalno spreman na borbu, stekao je brojne neprijatelje pa je za papu izabran Siricije. Prema Jeronimu nije pokazivao pažnju i poštovanje kao njegov prethodnik, pa je g. 385. razočaran napus-tio Rim.

5

Smiraj u Betlehemu

Preko Antiohije i Aleksandrije g. 386. dolazi Jeronim u Betlehem, gdje se nas-tanjuje. Za njim je došla i skupina udovica koje su se u Rimu godinama oko njega ok-upljale. Bio im je duhovni vođa, a od ve-like su mu pomoći bile osobito sv. Paula i njezina kćerka sv. Eustohija. U Betlehemu je s vremenom utemeljio jedan muški i tri ženska samostana. Molio je, radio i činio pokoru, do te mjere da je spreman bio i ka-men uzeti u ruke i njime se udarati u prsa moleći: “Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!” Aludirao je pritom na svoju južnjačku vrelu krv. U Betlehemu je kroz 35 godina proveo mnoštvo neprospavanih noći radeći pri uljanici u jednoj od špilja kraj one u kojoj je rođen Isus. Pisao je pos-lanice i slao ih u svijet, jer su mu se mnogi obraćali za savjet. Do nas ih je dospjelo 117,

od kojih 19 upućenih sv. Augustinu, njego-vu suvremeniku. Prevodio je Sveto pismo na latinski jezik, postao jedan od njegovih najboljih poznavatelja starog svijeta i jedan od najvećih bogoslovaca svih vremena. Govorilo se da je bio najučeniji među lat-inskim religioznim piscima nakon sv. Au-gustina. Osim toga, pisao je i komentare pojedinim svetopisamskim knjigama. Puni su povijesnih i arheoloških podataka, pa su veoma vrijedni. Dao je odlučan poticaj za-padnom monaštvu i njemu pripravio put. Njegova su djela izvanredno jasna.

Kruna Jeronimova djela je prijevod Bib-lije na pučki latinski jezik. Svjestan kako ne poznavati Sveto pismo znači ne poznavati Krista, učinio je to po nalogu pape Damaza I. To je zapravo obrada Vetus latinae prema grčkom tekstu, a djelomično i novi prijevod s hebrejskoga. Neke je svetopisamske kn-jige tako preveo, a neke prijevode preinačio,

Caravaggio: Sv. Jeronim - Umjetnici često prikazuju sv. Jeronima kao pustinjaka u špilji ili ispred nje, često je veoma mršav, što je odraz njegova isposničkoga života, a katkad ga prikazuju kraj lava kojega bi, prema pobožnoj predaji, ozdravio

6

ispravio u njima pogreške. U početku su se njegovim prijevodima opirali, a od 8. st. općenito su prihvaćeni. Od 16. st. popu-larno ih nazivaju Vulgatom, “pučkim pri-jevodom”, “koji mogu svi upotrebljavati”, (latinski: vulgo = puk, narod). Do danas je to najbolji prijevod Svetoga pisma na latinski jezik. Nitko Jeronima u tome nije nadmašio. Tridentski sabor (1545.-1563.) njegov je lat-inski prijevod proglasio jedinim vjerodos-tojnim, pa je bio mjerodavan za bogoslužne tekstove u Crkvi sve do završetka II. va-tikanskog sabora. Njihovo preuređenje, započeto g. 1944., polučilo je tekstove tzv. Nove Vulgate, koja je ušla u bogoslužje ob-novljeno nakon II. vatikanskog sabora.

Poda stare dane Jeronimovo zdrav-lje veoma se pogoršalo. Počeo ga je izda-vati vid, a izgubio je i svoje najvjernije prijateljice. Pokosila ga je i vijest da su g. 410. barbari opljačkali Rim. I sam je morao bježati pred hordama Saracena, a k tome se pridružila i borba potiv pelagijanstva. Jeronim, veliki čovjek Crkve, kojega je os-obnost često pobuđivala senzaciju i koji je na ljudskom planu išao ususret tolikim razočaranjima, umro je iscrpljen, slijep i osamljen 30. rujna 420. u svom samostanu u Betlehemu. Imao je 73 godine. Posljednje počivalište na zemlji izabrao je sebi tik do špilje Isusova rođenja. Ondje je i danas nje-gov sarkofag s latinskim tekstom: “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh” (Ps 132, 14). Krajem 13. st. njegovi su posmrtni ostaci dospjeli u rimsku crkvu sv. Marije Velike.

Širenje štovanja

Iako je Jeronim jedan od najjačih učenjaka koje je Katolička crkva ikad izn-jedrila iz svoga krila, nikad nije proveden neki postupak za njegovo proglašenje svetim. Tako veliki Jeronim nikad nije službeno ni proglašen svetim, bez obzira što ga Crkva kao takva priznaje i časti. Ra-zlog tome neuobičajenu činu vjerojatno tre-ba tražiti u njegovu često žestoku tempera-

mentu koleričnog tipa, koji je, zbog svojih brojnih bolesti i strogo isposničkog života koji je provodio, bio često previše uzrujan te je iskazivao polemičke sudove. Sa svim svojim slabostima, Jeronim je usprkos tome bio naveliko cijenjen od velikana svoga doba te ga je puk već u srednjem vijeku častio kao sveca.

Posebno u razdoblju između 14. i 16. st. zazivali su Jeronima kao svoga zaštitnika. Iako na Istoku ne postoji nijedan njegov lik-ovni prikaz, o čašćenje velikoga crkvenog naučitelja posvjedočeno je posebno na Za-padu. I danas mu se brojni obraćaju kao svome nebeskom zaštitniku, osobito bo-goslovci, učenjaci, sveučilišta, znanstvene ustanove i udruge, studenti, profesori, pre-voditelji i korektori, bibliotekari, isposnici, a mole mu se i protiv bolesti očiju. Budući da se tradicionalno držao zaštitnikom Dal-macije, častili su ga i još ga uvijek časte i Runovićani. Dok su sa Zmijavcima bili jedna župa, misno slavlje na blagdan sv. Je-ronima bivalo je u Zmijavcima. Nekadašnji runovićki župnik fra Silvestar Kutleša neposredno prije II. svjetskog rata piše da “Runovićani svetkuju vas dan”, ali “vanka crkve nema nikakve slave”. Budući da je blagdan pada u vrijeme jematve, to je sas-vim razumljivo. U to doba, naime, često znaju biti i kiše, a dio župljana slavi sv. Mihovila i još k tome nek naiđe nedjelja... A ljetinu valja spasiti. Zaštitinik je fran-cuskoga grada Liona. U bamberškoj bisk-upiji (Njemačka) spomendan sv. Jeronima slavi se 3. listopada, a u bazelskoj biskupiji (Švicarska) 1. listopada.

Likovni prikazi

Sv. Jeronima gotovo uvijek prikazuju u poodmakloj dobi, a često s dugom bijelom bradom. Na glavi redovito ima kardinalsku kapicu, bez obzira što nikad nije bio imeno-van kardinalom. Nailazimo često i na pri-zore na kojima Jeronim, sjedeći za pisaćim stolom, pozorno piše.

S druge strane imamo djela koja češće

7

prikazuju Jeronima kao pustinjaka u svojoj špilji ili ispred nje. Često je veoma mršav, što je odraz njegova isposničkoga života. Prikazuju ga toliko puta i kraj lava kojega bi, prema pobožnoj predaji, ozdravio.

Među najpoznatijim djelima koja ga prikazuju spadaju: Jeronim pokornik Hansa Burgkmaira (16. st.) koji se čuva u Staroj pinakoteci u Münchenu, Jeronim u talijan-skom krajoliku Bartolomeja Montagne (15. st.) u Pinakoteci Brera u Milanu i Jeronim ozdravlja lava, drvena skulptura (oko g.

1465.) u Kölnu. Katedralu u Pratu resi slika Filipa Lippija koja predstavlja umirućeg Jeronima, kako leži na podu svoga samo-stana. Naravno, ne može se zaboraviti likovni prikaz Jeronim u svojoj ćeliji, koji je postao poznat posebno s bakrorezom Al-brechta Dürera (1514.). Nadahnjujući se na tom bakrorezu, Luka Cranach naslikao je ne manje poznatu svoju sliku, Kardinal Albert Brandeburški kao Jeronim u svojoj ćeliji (1525.).

Pere MARIN

Papinski hrvatski zavod svetog Jero-nima u Rimu ili skraćeno Zavod sv.

Jeronima ustanovio je 1. VIII. 1901. papa Leon XIII. pod imenom Collegium Hie-ronymianum pro Croatica Gente (Sveto-jeronimski zavod za hrvatski narod), no zbog diplomatskih pritisaka protiv osni-vanja Zavoda i poglavito protiv njegova naziva 7. III. 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski Zavod sv. Jeronima).

Odredbom pape Pavla VI. od 22. VII. 1971. Zavod nosi ime Pontificium Colle-gium Chroaticum Sancti Hieronymi (Pa-pinski hrvatski zavod svetog Jeronima), što je priznala i talijanska država dekre-tom predsjednika Republike 11. X. 1982. Glavna zasluga za to pripada tadašnjem rektoru Zavoda Đuri Kokši.

U razdoblju od 1901. do 2010. godine u Zavodu je boravilo 367 svećenika stude-nata iz svih domovinskih biskupija te iz hrvatske dijaspore. Mnogi od njih imali su, i danas imaju, odgovorne dužnosti i službe u Katoličkoj crkvi, poglavito u Hr-vatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Zavod je prava riznica sklada arhitek-ture i mnoštva slika i drugih umjetničkih djela. Njegova je crkva molitveno sredi-šte, okupljalište mnoštva vjernika za koje se mise služe na hrvatskom i talijanskom jeziku.

U Zavodu su godinama živjeli i radili vrhunski hrvatski umjetnici Ivan Meštro-vić i Jozo Kljaković pa njihova djela krase pročelje i unutarnjost Zavoda. Među nji-ma je i Meštrovićev reljef koji prikazuje sv. Jeronima.

Izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Papinski_hrvatski_zavod_svetog_Jeronimahttp://www.sveti-jeronim.org/povijest/hrvatske-ustanove-sv-jeronima-u-rimu

8

Razmišljanje uz blagdanBlažena Djevica Marija od krunice7. listopada

Papa Grgur XIII. je 1583. god. dopustio bratovštinama sv. Krunice da blagdan

slave na prvu nedjelju listopada, a papa Klement XI. proširio ga je na cijelu Crkvu, dok je papa Leon XIII. odredio da se u mje-secu listopadu moli krunica u svim župnim crkvama. Godine 1931. blagdan je vraćen na povijesni dan pobjede kod Lepanta 7. 10., a 1969. god. promijenjen mu je naslov u Bl. Djevice Marije od Krunice.

Od pobožnosti do Gospina blagdana

Liturgijsko slavljenje Gospe od krunice (ili Ružarija) ima svoj izvor u recitiranju anđeoskog pozdrava Mariji Zdravo Mari-jo…, što se na Zapadu veoma raširilo u XII. stoljeću. U početku se recitirao samo prvi dio te današnje molitve, a drugi dio, Sveta Marijo… i amen, uveden je koncem XV. st. Bio je običaj da se ponavlja 150 puta prema 150 biblijskih psalama, a tu su pobožnost obavljali redovnici kao zamjenu za molitvu psalama. Bio je to, može se reći, pučki ča-soslov.

Pobožnost su krunice posebno širili do-minikanci. Red Sv. Dominika (+ 1221.) kru-nicu je tako usvojio da je smatra na osobit

način svojom. Pavao VI. u pobudnici Mari-alis cultus izričito spominje sinove sv. Domi-nika koji po tradiciji imaju dužnost da čuvaju i promiču tu tako spasonosnu pobožnost (br. 43). Ova lijepa molitva treba biti sveopća i duhovna baština svih nas. Osim toga, pre-poručila ju je i sama Gospa u svojim ukaza-njima u Lurdu i Fatimi. Molitva se krunice po mogućnosti svima predlaže, a osobito bolesnima i osamljenima

U XIV. stoljeću kartuzijanac Henrik od Kalkara podjeljuje moljenje Zdravo Marije… na petnaest desetica i stavlja Oče naš… iz-među svake desetice. U XV. stoljeću dolazi do podjele krunice na tri dijela, prema tri otajstva Isusova života, njegova utjelovlje-nja i djetinjstva, njegove muke i smrti te njegova uskrsnuća i uzašašća na nebo, a ovome je pridodano slanje Duha Svetoga i Marijina proslava.

Gospin blagdan

I misa u čast Gospe od Krunice, 7. listo-pada u pojedinim svojim dijelovima, Evan-đelju, molitvama, spominje otajstva koja se razmatraju u krunici. Ulazna pjesma po-zdravlja Bl. Djevicu Mariju riječima anđela Gabrijela: Zdravo Marijo! Milosti puna! Gos-podin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

U zbornoj molitvi molimo da nam Gos-podin Bog po Marijinu zagovoru udijeli svoju milost: Bože, po anđelovom navještenju spoznali smo utjelovljenje tvoga Sina, Isusa Krista. Molimo te: po zagovoru Djevice Mari-je udijeli nam svoju milost te nas po njegovoj muci i križu privedi slavnom uskrsnuću.

Darovna nas molitva poziva da uberemo plod otkupljenja, a popričesna nas molitva potiče da budemo uvijek sjedinjeni s njegovom mukom, kako bismo mogli sudjelovati u neizre-civoj radosti kraljevstva.

Ovaj je Gospin blagdan drag i poučan te nam može biti prigoda da se Gospi od Krunioce na poseban način preporučimo i zahvalimo joj na majčinskoj brizi za naše vremenito dobro i vječno spasenje.

Ovaj je Gospin blagdan uveo papa Pio V. 5. 03. 1572. pod naslovom Gospa od pobjede u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske vojske nad turskom u bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. Kršćani su bili uvjereni da je bitka dobivena milošću koju je Bog udijelio po molitvi krunice, a na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa Pio V.

9

Otajstva kršćanskog života

Između liturgijskog blagdana Gospe od Krunicei same molitve krunice postoji uska veza: kao što se liturgija, tako se i krunica nadahnjuje na Svetom pismu i usredotoču-je na Kristova otajstva. Krunica je u prvom redu usmjerena na Krista. Zdravo Marijo je neprekidna hvala Kristu.

U krunici se u radosnim otajstvima raz-matra Kristov skroviti život u Nazaretu, u žalosnim njegova muka i smrt na križu, u slavnim sudjelovanje Marije i Crkve u nje-

govoj proslavi. Tako molitva krunice uvodi u poznavanje Isusa Krista i u njegovo djelo spasenja, a ujedno potiče na usklađenje na-šega života s primjerom što ga nam je Krist dao u svome životu i svojoj žrtvi na križu, a u nadi u naše uskrsnuće na život vječni.

Pape o krunici

Pape Pio XII. i Pavao VI. nazivaju Gos-pinu krunicu sažetkom svega Evanđelja. Slu-ga Bl. Ivan Pavao II. je odmah na početku svoga pontifikata, 13 dana nakon izbora, 29. listopada 1978. god. prije podnevnog nedjeljnog Gospina pozdravljenja krunicu proglasio svojom najdražom molitvom, stavivši se tako posve na liniju svojih veli-kih prethodnika koji su bili revni promica-telji te molitve.

Papa je tada rekao: Danas, na posljednju nedjelju listopada, vašu pažnju želim svratiti na krunicu. Listopad je, doista, u cijeloj Crkvi mje-sec posvećen krunici. Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini! U kru-nici više puta ponavljamo riječi koje je Djevica Marija čula od Arkanđela i od svoje rođakinje Elizabete. Crkva prihvaća te riječi… Izgovara-jući, naime, riječi ’Zdravo Marijo’ ispred očiju duše prolaze glavni događaji iz života Isusa Kri-sta. A sastoje se od otajstava radosnih, žalosnih i slavnih, koja nas postavljaju u živu zajednicu s Isusom po Srcu Njegove Majke!... Potičem sve da je mole.

S krunicom u ruci

Revni vjernici i posebno štovatelji Bl. Djevice Marije rado mole krunicu, naročito u mjesecu listopadu, i to u svojim kućama po mogućnosti zajednički. S krunicom u ruci kroz čitav život možemo uvijek imati zaštitu nebeske Majke, koja nam je sigurno utočište u svim našim zemaljskim i duhov-nim potrebama. Razmatranjem otajstava krunice najbolje se možemo usklađivati s otajstvima Isusova života, a to je put do spasenja i vječnoga blaženstva.

10

Rasti u krjepostima

Kao i svaka molitva, još više krunica traži da kod Isusovih i Marijinih otajstava stvarno sudjelujemo, da se ugledamo u ono što sadržavaju i postignemo ono što obećavaju. Papa Pavao VI. u pobudnici Marialis cultus upozorava na razmatranje kao bitni ele-ment moljenja krunice: Krunica je bez raz-matranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane meha-ničko opetovanje obrazaca te da se suprotstavi Isusovoj opomeni: ’Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti usliša-ni’ (Mt 6,7). Moljenje krunice po samoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljnog vremena kako bi molitelj mogao bolje razmišljati

o otajstvima života Gospodinova, gledana kroz srce One koja je bila Gospodinu najbliža, pa da bi se na taj način mogla odatle crpsti neslućena bogatstva (MC br. 47).

Moleći krunicu i ponavljajući pozdrav Mariji i još više njezinu Sinu, predlaže nam se da mislimo na krijeposti što ih Marija i Isus u svim otajstvima krunice ižaruju i nama predlažu. Na tri zrnca kruničina pri-vjeska molimo za tri božanske krijeposti, vjeru, ufanje i ljubav. Svatko može najbolje uvidjeti koje ga otajstvo što uči, a može nam pomoći i ovo nabrajanje Isusovih i Mariji-nih krijeposti, za koje se trebamo moliti i u njima se vježbati.

Radosna otajstva: 1. poniznost; 2. poma-ganje bližnjega; siromaštvo, barem duhov-no; 4. prikazivanje Isusu u sv. misi; 5. traže-nje Isusa, osobito ako ga izgubimo. Žalosna otajstva: 1. prihvaćanje Božje volje; 2. izbje-gavanje svake nečistoće; 3. izbjegavanje oholosti; 4. strpljivo nošenje svoga križa; 5. s Isusom sebi umirati. Slavna otajstva: 1. – 3. vjera, ufanje i ljubav; 4. ustrajnost do smrti; 5. čeznuće za nebom.

fra Mladen Prolić

11

Obljetnice

Mladost i duhovni poziv

Sv. Klara se rodila 1193. god. kao ple-mićka kći Favoronea di Offreduccia i Hor-tolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Takvom su se računicom služile mnoge ondašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

U noći nedjelje Cvjetnice 1211. god. Kla-ra je pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao Sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i

Silvestar. Ondje je Klara obukla smeđu tu-niku, a zatim ju je Franjo otpratio u samo-stan benediktinki gdje je ostala 15 dana.

Utemeljenje reda

U proljeće 1211. god. Franjo je Klaru, njezinu rođenu sestru Agnezu i prijatelji-cu Pacifiku smjestio uz crkvu Sv. Damjana u Asizu. Tada im je Franjo izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomje-šteno Klarinim pravilom. Službena godina utemeljenja reda sestara klarisa je 1212. god., a osnivači su Sv. Klara Asiška i sv. Fra-njo Asiški. Tako je nastao Red Sv. Klare ili Red siromašnih sestara, koji predstavlja drugi franjevački red i koji se posvećuje kontem-plativnom životu opslužujući sv. Evanđelje prema Reguli potvrđenoj od pape Inocenta IV., odnosno pape Urbana IV. Klara je 1215. god. imenovana opaticom samostana.

Klaru je vodila samo jedna želja, živjeti Evanđelje po Franjinu primjeru: U 6. po-glavlju svoga Pravila Klara to svečano izri-če: Kad je pak blaženi otac vidio da se ne bojimo nikakvog siromaštva, nikakvih napora, trplje-nja, omalovažavanja ni prezira svijeta, pače da sve to smatramo velikim užitkom, ganut lju-bavlju napisao nam je oblik života na ovaj na-čin: ‘Budući da ste, po božanskom nadahnuću, postale kćeri i službenice vrhovnog svevišnjeg Kralja i nebeskog Oca, zaručile se s Duhom Svetim odabirući da živite prema savršenosti svetog Evanđelja: hoću i obećajem za sebe i za svoju braću uvijek voditi o vama marljivu brigu i posebnu skrb’.

Slijediti siromašnog Krista

Korjenito siromaštvo koje je Klara iza-brala bilo je prevelika novost za tadašnje žensko redovništvo. Ženski su samostani u to vrijeme živjeli po augustinskom ili po benediktinskom pravilu. Benediktinke su pojedinačno obdržavale siromaštvo, no kao zajednica mogle su posjedovati nekretnine. Klara se borila za svoj put da ona i njezi-

Sveta Klara(1193. - 1253.)

Upoznajmo sveticu utemeljiteljicu sestara klarisa u prigodi 800-te godišnjice utemeljenja njezina reda

12

ne sestre ne posjeduju ništa kao zajednica. Borba za povlasticu da živi bez vlasništva trajala je cijeli njezin život jer je odobrenje primila tek pokraj svog života, na smrtnoj postelji.

Klara je novi red vodila s velikom lju-baznošću i razumijevanjem brinući se za redovničku stegu, osobito za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i činila oštre vanjske pokore. U hrani je bila veoma škrta prema sebi, ne-prestano posteći.

Kakav je duh prožimao tu veliku i sve-tu ženu svjedoči i njezino pismo blaženoj Janji Praškoj, u kojem je potiče na siromaš-tvo, poniznost i ljubav prema Kristu: Gledaj onoga koji je za tebe postao prezren i slijedi ga postavši radi njega prezrena na ovom svijetu.

Kad su Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona je u ruci do-nijela posudu u kojoj se nalazilo Svetootaj-stvo. Saraceni su se tada odmah razbježali. Slikari prikazuju Sv. Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama.

Klara je savršeno razumjela Franjin ide-al i vjerno ga slijedila cijeli svoj život. Franjo je umro 1226. god., a ona ga je nadživjela 27 godina. Klara je po Božjoj milosti vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Umrla je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. god.

Klarina svetost

Zanimljiva su svjedočanstva koja su dala njezine sestre u postupku kanonizaci-je: Danju i noću ustrajna u molitvi… Nadasve revna i vrlo predana u molitvi i konteplaciji… Kad se vraćala s molitve, lice joj je izgledalo sjajnije i ljepše od sunca. A iz njezinih je riječi tekla neizreciva slatkoća, toliko da je sav njezin život izgledao posve nebeski.

Glas o njoj i njezinim sestrama čut će se po cijeloj Europi i potaknuti mnoge djevoj-ke da krenu njezinim putem. Bula kanoni-zacije to izriče: Klara je, naime, bila sakrivena, ali je njezin život bio otvoren; Klara je šutjela, a njezin je dobar glas vikao; živjela je povučena u ćeliji, a bijaše poznata gradovima.

Poslanje sestara klarisa

Poslanje sestara klarisa jest da u Crkvi nasljeduju siromaštvo i poniznost Gospodina našega Isusa Krista i njegove Presvete Majke, u zajednici s naglašenim sestrinstvom, u ma-lenosti, jednostavnosti i radosti. Ovaj kraj-nje jednostavan, ali zahtjevan program, ne-posredno dosiže evanđeoski i crkveni cilj: živjeti i očitovati Krista. Sestre, uronjene u Boga, ali noseći svijet u svom srcu, hrane apostolat cijele Crkve. One svojim skrive-nim služenjem postaju majke grješnicima, se-stre misionarima, pomoćnice svećenicima.

Sestre u svojem životu i radu daju u sve-mu primat Bogu. Klarise se mole i žrtvuju za spasenje čitavog čovječanstva, posebno našeg hrvatskog naroda. Slijede duhovnost Sv. Franje i Sv. Klare. Svake ponoći ustaju na molitvu te u skladu sa starim redovnič-kim običajem odlaze sedam puta na dan u kor na molitvu. Bave se ručnim radom, pe-čenjem hostija i drugim aktivnostima.

Uz svoj dnevni red, klarise obavljaju kla-njanje pred Presv. Oltarskim Sakramentom za redovnička zvanja u Crkvi, za svećenike, svećeničke pripravnike i mladež. Ova eu-haristijska pobožnost posebno je u tradiciji njihova Reda.

Red sv. Klare raširen je po svim konti-nentima. Posljednjih desetljeća osnivaju se samostani u mladim Crkvama. Prema

13

posljednjoj statistici, u svijetu ima oko 950 samostana klarisa s oko 20.000 redovnica. Generalni ministar Reda Manje Braće i nji-hov je general.

Sestre klarise u Hrvatskoj

Već polovinom XIII. stoljeća počeli su se i u hrvatskim krajevima graditi samo-stani u kojima je cvao Franjin i Klarin duh. Među najstarije samostane klarisa ubraja se i splitski, osnovan početkom XIV. stoljeća. Napoleonovim su zakonom i odlukama austrijskog cara Josipa II. svi samostani kla-risa uz jadransku obalu i u Sloveniji ukinu-ti, a splitski je samostan jedini kroz vjekove opstao.

Samostan Sv. Klare u Splitu datira iz 1308. god. te je 2008. god. proslavio 700 godina postojanja. O njegovu osnivanju i o posveti samostanske crkve postoje dva dragocjena dokumenta koje donosi Dani-el Farlati u svojem djelu Illyricum sacrum. Splitski plemić Josip Petar oboljevši ostavio

to za pontifikata pape Klementa V. (1305. – 1314.), u vrijeme kad je ovim zemljama vla-dao ban Pavao Šubić, knez Splita i Trogira i gospodar Omiša, a zatim i gospodar cijele jugozapadne Hrvatske, Dalmacije i Bosne. Prva samostanska zgrada sagrađena je na obali, blizu gradskih vrata. Za vrijeme ve-necijanske uprave, 1424. god. samostan je premješten u jugoistočni dio Dioklecijano-ve palače, a na njegovu je prostoru Venecija podigla utvrđeni kaštel.

U 19. st., za vrijeme austrijske vladavine klarise su otvorile školu i u njoj poučavale. Tako je 1824. god. u Splitu otvorena prva ženska osnovna škola, a zatim i učiteljska škola te internat za učenice. Ove su ško-le bile uzorne i njima su klarise zadužile grad.

Treća, sadašnja samostanska zgrada nalazi se na Lučcu. U nju je redovnička zajednica prešla 1883. god. Sagrađena je nastojanjem opatice s. M. Klare Linardo-vić i splitskoga biskupa Marka Kalođera. Godine 1975. samostan sv. Klare u Splitu pokrenuo je i svoju samostalnu biblioteku asketsko - mističnih djela Symposion pod vodstvom i inicijativom s. Marije od Pre-svetog Srca, koja je urednica ovih izdanja i u kojoj je dosad objavljeno stotinjak djela klasika kršćanske duhovnosti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. god. četiri su splitske sestre klarise osnovale novi samostan u Samoboru te su šezdesetih godina prošlog stoljeća prešle u Zagreb. U Zagreb su klarise prvi put došle iz Požuna l645. god, no samostan je ukinuo Josip II. 1782. god.

Iz Zagreba su sestre otišle u Sloveniju te su u Nazarju otvorile novi samostan. Godi-ne 1989. četiri su sestre iz splitskog samo-stana osnovale samostan u Brestovskom kod Kiseljaka u Bosni. Samostan je otvoren prigodom proslave 700 godina postojanja Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Go-dine 2000. nekoliko je sestara iz Zagreba otišlo u grad Požegu gdje su otvorile novi samostan.

fra Mladen Prolić

je oporučno novčani zalog prema kojem se u Splitu treba podići samostan klarisa u ko-jemu će posvećene djevice služiti Gospodinu kreposti i slaviti Njegovo sveto Ime. Nakon što je podignut samostan 1308. god., sagrađena je uza nj i crkva koju je posvetio nadbiskup Petar IX. početkom 1311. god. u nazočnosti cijeloga kaptola i splitskih građana. Bilo je

14

Na poziv našega župnika fra Mladena, kako je to sam na kraju duhovne ob-

nove u zahvali i rekao, fra Ante se veliko-dušno odazvao.

Naglasak duhovne obnove stavljen je na euharistijska slavlja i homilije. U četvrtak, petak i subotu euharistijska slavlja s pri-godnim homilijama započela su u 18 sati, a u nedjelju u župnoj crkvi u 9 i 11 sati te u 12:20 sati na Sebišini.

Valja napomenuti da je fra Ante sat vre-mena prije euharistijskih slavlja ispovije-dao. Odaziv na sakrament pomirenja, hva-la dragom Bogu, bio je zaista velik. Sama činjenica da su euharistijska slavlja redo-vito kasnila nekoliko minuta pokazatelj je koliko je vjernika pristupilo sakramentu pomirenja.

U četvrtak 7. travnja fra Ante se u homi-liji osvrnuo na obiteljske odnose. Naglasio je kako je ljubav prema istini itekako bit-na u našim odnosima. Ljubav prema istini postaje preduvjet povjerenja na način da nadilazimo krvno srodstvo te izgrađujemo duhovno srodstvo, kazao je fra Ante. Sva-ki onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima moj je brat, sestra, majka, otac… Predajući naš život Kristu i s duhovnim srodstvom, postajemo kudikamo poveza-niji i odgovorniji. Ne brinemo se samo za materijalno dobro obitelji, nego i za duhov-no. Jednom riječju postajemo prijatelji i ra-zumijevamo kako nema veće ljubavi od one kad prijatelj položi život za prijatelja.

U petak je proširio govor o istini i o me-đuljudskim odnosima na način da je na-suprot istini stavio grijeh, a međuljudske odnose je iz obiteljskoga kruga proširio na odnose u društvu.

Fra Ante je među ostalim rekao: Kao što istina oslobađa i unosi mir, čini čovjeka da nadilazi svoju stvarnost te se u potpunosti prepušta Bogu – po Kristu, i s Kristom i u Kristu – tako grijeh – koji je potpuna suprot-nost od istine, zarobljava čovjeka, unosi ne-mir, stavlja ga u zatvor bez zidova, udalja-va ga od Boga!

Na kraju nam je uputio molbu da osu-đujemo grijeh, ali ne i čovjeka. Pozvao nas je da upozoravamo na grijeh, ali na način da nikada ne smetnemo s uma kako je sva-ki čovjek dijete Božje.

U subotu 9. travnja program je bio go-tovo cjelodnevan. Dok je župnik sa zborom mladih naše župe sudjelovao na Zlatnoj harfi u Omišu, fra Ante je već u 9 sati imao euharistijsko slavlje u kapeli Doma za stari-je i nemoćne. Potom je u župnoj kući od 10 do 12 sati bio na raspolaganju župljanima za duhovni razgovor i sakrament pomire-nja, te je nešto prije 17 sati počeo sa sakra-mentom pomirenja u župnoj crkvi. U me-đuvremenu se i o. župnik vratio sa Zlatne harfe, tako da su zajedno pristupili euhari-stijskom slavlju u 18 sati.

U subotnjoj homiliji zaustavio se na kr-jeposti poniznosti. Naglasio je kako je riječ o krijeposti koja je itekako važna za život, kako na području istine, tako i na područ-ju grijeha. Nakon euharistijskoga slavlja fra Ante je održao duhovni nagovor našim ovogodišnjim krizmanicima i njihovim ro-diteljima. U duhovnom nagovoru upoznao ih je o važnosti samoodgoja koji traje cijeli život. Napomenuo je krizmanicima da su im roditelji najveći prijatelji, istaknuo važ-nost razboritosti u svladavanju svakodnev-nih poteškoća, uspoređujući osjećaje sa za-činom, a razboritost sa glavnim jelom.

Posljednji dan duhovne obnove bila je nedjelja 10. travnja. Sve je bilo u ozračju Evanđelja o Lazarovu uskrsnuću. Misao

Korizmena duhovna obnova u našoj župi

U našoj župi održana je korizmena duhovna obnova od 7. do 10. travnja. Voditelj duhovne obnove bio je fra Ante Udovičić, tajnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

15

vodilja voditelja duhovne obnove bila je: Vjerujte i ljubite i bit ćete blagoslovljeni!

Hvala dragom Bogu što nam je podario lijepo vrijeme i tako omogućio neočekivano velik odaziv naših župljana na duhovnu ob-novu. Svakako hvala našem o. župniku što nam je omogućio ovih nekoliko dana du-hovne okrijepe koja je uvijek osvježenje te pruža snagu za novi hod. Na kraju zahvala i voditelju fra Anti koji nas je potaknuo na razmišljanje da su istina i poniznost iteka-ko važne u našim međuljudskim odnosima te da razlikujemo grijeh od čovjeka.

Sudionik

Misno slavlje predvodio je fra Frano Doljanin, a u suslavili su župnik fra

Mladen Prolić, gvardijan i župnik u Imot-skom fra Zoran Kutleša te župnik u Podba-blju fra Vinko Gudelj.

Na molbu da mogu ući u Franjevački svjetovni red i započeti vrijeme oblikova-nja (vrijeme formacije) troje kandidata je primljeno u FSR (Bosiljka Beževan, Marija Beževan i Dragica Jukić), a dvije starije tre-ćoredice obnovile su svoje zavjete (Iva Bio-čić i Kata Vidošušić).

Fra Mladen je na kraju slavlja izrazio zahvalu svima koji su primljeni i obnovili zavjete te izrazio veliku radost zbog ovoga događaja. Slavlje je nastavljeno u župskoj kući. Priprema za zavjetovanje održava se jedanput mjesečno u samostanu u Imot-skom zajedno sa kandidatima iz ostalih bratstava samostanskog okružja.

fra Frano Doljanin

Obnova i primanje u FSR U ponedjeljak 13. prosinca 2010. godine, na završetku misnog slavlja koje je bilo u 18h u župnoj crkvi, obredom primanja u Franjevački svjetovni red i obredom obnove zavjetovanja obnovljen je Franjevački svjetovni red u župi Runovići.

krštenih 23 9 ih nema mjesto prebivališta u Runovićimaumrlih 34 7 ih nije imalo mjesto prebivališta uRunovićimavjenčanih 12parovakrizmanika 28 prvopričesnika 20napovjedi 19 pohoda bolesnicima 345

Sebišina: obitelji 50 vjernika 186

Podosoje: obitelji 13 vjernika 39

Runovići: obitelji 470 vjernika 1715

Ukupno: obitelji 533 vjernika 1940

Popis župljana prigodom blagoslova obitelji, 27. 12. 2010. – 6. 01. 2011.

Statistika župe kroz 2010. godinu

16

ANAMARIJA BABIĆ, NenadovaIVANA BABIĆ, MarijanovaIVANA BABIĆ, RatkovaANTE BILIĆ, IvanovANTE BIOČIĆ, ZdenkovBARBARA BIOČIĆ, PetrovaIVAN BIOČIĆ, AnđelkovTINA BITANGA, RankovaMARKO BUGARIĆ, IvičinBRANIMIR CVITANUŠIĆ, BrankovIVANA DRAGOVIĆ, MariovaANA JAKIĆ, IvanovaTEA JAKIĆ, LjubinaNEDILJKO JERKOVIĆ, MarijanovKARMELA JUKIĆ, MijinaKATARINA JUKIĆ, MatimirovaMATIJA JUKIĆ, Antina

ZVONIMIR JUKIĆ, MarkovKATARINA KUŠTRA, DamirovaMARA LEŠINA, JosipovaZVONIMIR LUBINA, FrankovDAVOR LJUBIČIĆ, ŽeljkovPETAR LJUBIČIĆ, AntinPETAR LJUBIČIĆ, MilanovMATEA MAJIĆ, SlavkovaDOMAGOJ PULJIĆ, MariovANTE PULJIZ, JosipovLUCA PULJIZ, PetrovaZVONIMIR PULJIZ, AntinFELIKS REPUŠIĆ, AntinMARKO REPUŠIĆ, AntinMARIJAN VODANOVIĆ, IvanovLUCIJA ŽDERO, Radivojeva

Na petu uskrsnu nedjelju, 22. svibnja, u našoj je župi bilo slavlje sakramenta sv. potvrde preko sv. mise u 9 sati. Sv. je potvrdu ovogodišnjim krizmanicima (17 krizmanika i 16 krizmanica) podijelio don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. S don Jurom u sv. misi su suslavili župnik fra Mladen, fra Marko Babić i fra Nedjeljko Jukić.

Naši ovogodišnji krizmanici

Sakrament potvrde

17

Krizmanici o krizmi

Bio je to uistinu čudesan i poseban do-življaj. Stalno sam razmišljala kako je

lijepo i božanski primiti Duha Svetoga u svoje srce. Taj trenutak dok sam primala sa-krament sv. krizme kao da me je Duh Sve-ti oblikovao u cjelokupno biće. Mislim da sam prije toga osjećala kao da mi nešto u životu nedostaje i da je jedan dio moje duše prazan.

U tom trenutku, dok mi je svećenik činio znak križa na mom čelu, bila sam sretna, ispunjena… Pomislila sam: Bože moj, hva-la Ti na ovom danu i molim Te da me ovaj osjećaj nikada ne napusti. Taj osjećaj mira, radosti i povezanosti s Tobom.

I doista i danas dok pišem, osjećam u potpunosti blaženstvo i blizinu Duha Sve-toga. Osjećam ga u mislima, u srcu, u duši. O, hvala Ti još jednom, dragi Bože, na ovoj milosti, hvala Ti na sakramentu sv. krizme.

Barbara Biočić

Tog se jutra u zraku osjećalo uzbuđe-nje dok smo čekali ispred župne crkve

početak sv. mise. I sama sam imala laganu tremu jer sam trebala pjevati psalam. Ali s početkom slavlja sv. mise nestala je trema, a mi smo s nestrpljenjem očekivali trenu-tak podjeljivanja sv. potvrde, koju nam je podijelio delegat o. nadbiskupa, don Jure Vrdoljak.

To je značilo primanje Duha Svetoga i darova, mudrosti i znanja, savjeta i jakosti, razuma i pobožnosti te straha Božjega koji će nam pomoći da svjesno živimo po vjeri i da je hrabro svjedočimo riječima i živo-tom. A to riječima i životom zna biti teško jer se čovjek često izgubi u vrtlogu života i životnih problema i zaboravi na one prave vrijednosti, strpljenje, ljubav te se više brine za zemaljsko i prolazno.

Zato za nas mlade koji se nalazimo na samom početku života, važno je znati da će uvijek biti netko s nama i u nama tako da će nam pomoći prebroditi probleme i poteškoće i ljubiti nas bez obzira na sve naše mane i propuste, posrtanja i padove te ćemo željno očekivati da njegovo ime zazo-vemo, njega koji nas bezuvjetno ljubi i koji je poslao svoga Duha te nam obećao: Neću vas ostaviti, siročadi!

Ivana Babić Ratkova

18

IVAN BAKAVIĆ, AdamovIVAN BEŽEVAN, IvanovDIJANA BIOČIĆ, NediljkovaJAKOV BIOČIĆ, DinkovANTE BULJAN, ŽeljkovIVAN DRAGOVIĆ, NikolinIVAN GLAVOTA, p. IviceANA KUNDID, JakovljevaMATE KUNDID, DamirovSARA PULJIĆ, Mariova

IVAN PULJIZ, MatinJOSIP PULJIZ, AntinPETAR PULJIZ, AntinVANESA PULJIZ, NenadovaRUŽA RAPTAVI, p. BožidaraMIHAELA RAVLIĆ, DamirovaANA VODANOVIĆ, DamirovaMARIN VODANOVIĆ, MirkovDUJE ŽDERO, MijinMARIN ŽDERO, Rajkov

Na šestu uskrsnu nedjelju, 29. svibnja ove godine, u našoj je župi bilo slavlje Prve sv. pričesti preko sv. mise u 10:30 sati. Dvadesetero prvopričesnika (13 dječaka i 7 djevojčica) prvi se put pričestilo.

Naši ovogodišnji prvopričesnici

Sakrament prve pričesti

19

Prvopričesnici o Prvoj pričesti

Osvanuo je lijep i radostan dan. Bila sam sretna i ushićena što će Isus doći

u moju dušu. Dan prije smo se ispovjedili i tako pripremili svoje duše za Isusov dola-zak. Pred crkvom nas je dočekao župnik fra Mladen, a s njime naše učiteljice Ana Leši-na i Mirela Matić. Poredali smo se te krenu-li u crkvu. Svirale su orgulje. Preko sv. mise primili smo Isusa Krista. Tada sam rekla: Isuse, hvala ti što si došao u moju dušu! Bili smo svi presretni. Naši su roditelji s nama podijelili našu radost.

Ana Vodanović

* * *

Jednog nedjeljnog dana bila je moja Prva sv. pričest. Bila sam uzbuđena i sretna

što ću primiti Krista u svoju dušu. Obukla sam se svečano da budem kao mali anđeo. Puna ushićenja i radosti ušla sam u crkvu i poklonila se Isusu Kristu. Kada je počela misa, izišla sam pred oltar i izrekla svoju recitaciju. U crkvi smo se svi slikali i išli svomu lijepom domu. Kod kuće je bilo li-jepo i veličanstveno, kao što je bilo u crkvi. Po licima naših učiteljica vidjeli smo da je sve prošlo lijepo zato što su se smješkale i veselile. I tako je prošla Prva sv. pričest i ne-djelja, a bilo je lijepo i veličanstveno.

Ruža Raptavi

Osvanuo je taj dan. Rano sam se probu-dio i obukao prvopričesničku haljinu.

Svi smo bili sretni. U 10 sati išli smo pred crkvu. Poredali smo se. U crkvu smo ušli s nasmiješenim licima i radošću da bi ob-novili zavjet koji su na dan našega krštenja umjesto nas izrekli naši roditelji i da bi pri-mili Tijelo Kristovo u naše duše. Svi smo recitirali. Ja i Ante Buljan smo prinijeli kruh i vino. Poslije smo se slikali Ivan Glavota, Ivan Beževan i ja.

Marin Ždero

20

Franjevačka mladež

Kad smo 13. svibnja ujutro krenuli iz Zagreba, nismo mogli ni naslutiti ko-

liko nas zapravo lijep vikend očekuje. Kre-nuli smo put Imotskog, gdje se od 13. do 15. svibnja održavao VIII. nacionalni susret Frame. Geslo susreta bilo je geslo dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku – Zajedno u Kristu. Među ostalim, ovaj je naš susret bio i svojevrsna priprema za skorašnji Pa-pin dolazak.

Susret je započeo u petak popodne u prekrasnom vrtu crkve sv. Franje u Imot-skom molitvom koju je predvodio fra Mi-lan Krišto, nacionalni duhovni asistent.

Nakon molitve uvodnim su nam se riječi-ma obratili Ivan Bambir, nacionalni pred-sjednik Frame, fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan i župnik te Ana Mikulić, pred-sjednica područnog bratstva Frame. Slije-dilo je euharistijsko slavlje koje je u 19 sati predvodio je mons. Marin Barišić, nadbi-skup splitsko-makarski. Nakon otvorenja susreta i sv. mise framaši su se uputili u župe domaćine.

Mi framaši s Frame Kaptol bili smo smješteni u obližnjim Runovićima. Već na prijemu u crkvi mogli smo osjetiti toplu dobrodošlicu domaćina fra Mladen i Ivana Puljića, predsjednika Frame Runovići, koji su bili spremni za sve naše promjene ras-poreda smještaja po obiteljima i stalno do-davanje i oduzimanje framaša u proteklom tjednu. Obitelji su nam otvorile vrata svojih domova s radošću i povjerenjem pa smo se i osjećali kao da smo kod kuće. Naše smo domaćine upoznavali uz ukusnu večeru, a zatim smo, već umorni, krenuli na poči-nak.

U subotu ujutro dočekao nas je doručak, imali smo priliku tek malo porazgovarati sa domaćinima, a onda smo žurili u Imotski. Ponovno u vrtu crkve sv. Franje dan smo

Osmi nacionalni susret Frame u Imotskom

Na susretu, koji je održan od 13. do 15. svibnja, okupilo se oko 1000 framaša koji su proveli prekrasna tri dana u pjesmi, molitvi, promišljanju i druženju

21

započeli jutarnjom molitvom časoslova. Nakon toga, mogli smo čuti vrlo zanimljiva predavanja fra Igora Horvata i bivšeg fra-maša, a sadašnjeg člana FSR-a, Siniše Puci-ća. Nakon svakog predavanja imali smo rad po skupinama pa smo imali priliku bolje se upoznati s framašima iz drugih bratstava te s njima razmijeniti razmišljanja o temama predavanja.

Slijedio je ručak u župama domaćinima pa smo imali kratko slobodnog vremena što smo iskoristili za šetanje i razgledavanje Runovića, a popodne smo proveli u raznim zanimljivim radionicama. Jedni su tako po-

sjetili štićenike Doma za starije i nemoćne, drugi su sudjelovali u radu s djecom, treći su se bavili ekologijom, a četvrti su ponov-no imali priliku čuti fra Igora Horvata u meditaciji na temu iz Evanđelja.

U subotu navečer smo se zabavili uz ve-černji program. Program je počeo filmom koji nas je upoznao s ljepotama i posebno-stima Imotske krajine, pozivajući nas tako na ponovni dolazak. Nakon filma slijedilo je predstavljanje područnih bratstava Fra-me kroz filmiće i skečeve. Večernji program nastavio se uz nastup benda Tobija. Svi smo pjevali uglas s njima, plesali i odlično se zabavili, toliko da smo malo i odužili... i zakasnili svojim obiteljima. One su pak po-kazale pravu veličinu svog gostoprimstva dočekavši nas ponovno s osmijesima na licima i ukusnim večerama. Nakon večere smo se još zadržali sa svojim domaćinima, pričali, upoznavali se još bolje.

U nedjelju smo ujutro, zadnji put tog vikenda, doručkovali u obiteljima doma-ćinima. Nakon doručka, pozdravili smo se s njima, nadajući se da ćemo se vidjeti još kojom prilikom!

Ponovno smo požurili u Imotski na ju-tarnju molitvu časoslova i plenum na ko-jem su izneseni zaključci rada po skupina-ma i iskustva sa subotnjih radionica.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Željko Tolić, provincijal Pro-vincije Presvetog Otkupitelja. Nakon za-vršne riječi pjesmom smo dočekali ručak, a nakon toga smo imali još malo vremena za razgledavanje Imotskog. Voljeli bismo da smo imali i više vremena za razgledavanje jer nam se jako svidjelo. Ali, eto, to nam je samo poticaj da prvom prilikom opet do-đemo u prekrasnu Imotsku krajinu.

Što reći, osim jedno veliko hvala Imo-ćanima, našim domaćinima u Runovićima, koji su dali sve od sebe da nam ta tri dana budu što ispunjenija, da nam ostanu u što ljepšem sjećanju. Hvala na vašem gosto-primstvu, otvorenosti, ljubaznosti i radosti, na svemu što ste nam pružili!

Marko Blažević, Frama Zagreb-Kaptol

22

Područna skupštinaFrame u Splitu

U subotu 5. ožujka samostan sv. Josipa te splitska župa sv. Obitelji bili su do-

maćini redovitoj proljetnoj skupštini Fra-njevačke mladeži Splitsko-dubrovačkog područja, na kojoj su sudjelovali i članovi vijeća Frame Runovići (Kristina Ljubičić, Ivana Puljiz i Ivana Babić). Skupština kojoj je predsjedala područna predsjednica Ana Mikulić započela je molitvom Jutarnje koju je predvodio fra Miljenko Vrabec, župnik župe Gospe od Pojišana.

Posebna pozornost skupštine bila je usmjerena na ovogodišnji VIII. nacionalni susret Franjevačke mladeži koji će se odr-žati u Imotskom od 13. do 15. svibnja pod geslom Zajedno u Kristu, a na kojem će se okupiti oko 1000 framaša iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine.

Odlučeno je da će se u rujnu ove godine održati škola animatora Splitsko-dubrovač-kog područnog bratstva Frame, u listopadu područni susret Frame, a u prosincu jesen-ska skupština Frame.

Predstavljen je i ovogodišnji hod Fra-me koji će se održati na ljeto, a na relaciji: Proložac-Sinj-Asiz. Također su spomenuti susreti odgovornih u formaciji te izabran je novi kontakt list Franjevačke mladeži u

Škola animatora za člano-ve Frame u Sinju

U organizaciji Splitsko - dubrovačkog područnog vijeća na temu Gospodin

mi je dao braću u Sinju je održana škola ani-matora za Frame Splitsko - dubrovačkog i Zadarskog - šibenskog područnog bratstva od 14. do 16. siječnja 2011. godine. U školi animatora sudjelovali su i framaši iz Frame Runovići (Kristina Ljubičić, Ivana Babić i Ivana Puljiz).

Na počeku sve prisutne kratko su po-zdravili Ana Mikulić, područna predsjedni-ca, fra Tino Labrović, duhovni asistent mje-snog bratstva u Sinju i fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent.

Početak škole animatora započeo je u petak, 14. siječnja u 17 sati pokorničkim bo-goslužjem, prigodom za osobnu ispovijed te euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Miljenko Vrabec, župnik Gospe od Po-jišana. Nakon večere bilo je predstavljanje sudionika i druženje s članovima Frame Sinj.

Hrvatskoj, Tau. Poseban naglasak je bio i na dolasku pape u Hrvatsku. Skupština je završila u poslijepodnevnim satima zajed-ničkim radom po grupama.

Ivana Puljiz

23

Malonogometni turniru imotskih frama u Prološcu

U subotu 19. veljače 2011. godine u športskoj dvorani u Prološcu održan je

malonogometni turnir Frama Imotske kra-jine u organizaciji Župe i Frame Proložac. Na malonogometnom turniru koji je počeo oko 14h nastupile su malonogometne ekipe iz bratstava Frame koja djeluju na područ-ju Imotske krajine, a u framaškom duhu snage su odmjerile: Frama Imotski, Frama Podbablje, Frama Proložac, Frama Runovi-ći i Frama Zmijavci.

U finalnoj utakmici framaši iz župe Ru-novići vodili su s dva gola razlike do pred kraj utakmice, ali su framaši iz župe Pod-bablje uspjeli izjednačiti i nakon izvođenja udaraca s ‘bijele točke’ osvojiti prvo mjesto. Fra Frano Doljanin, područni duhovni asi-stent predao je pehar pobjednicima, a Ana Mikulić, područna predsjednica, svim Fra-mama podijelila je zahvalnice za sudjelova-nje na turniru.

Nakon završenog turnira bilo je druže-nje za sve framaše. Sudionicima turnira pri-družilo se i područno vijeće Frame koje je istoga dana održalo vijeće u Prološcu.

Ivana Puljiz

U subotu 15. siječnja nakon molitve Ju-tarnje i pozdrava gvardijana fra Bože Vu-lete, na temu Služba animatora predavanje je održala Perina Granić, područna vodite-ljica formacije. Na istu temu bio je i rad po skupinama.

Poseban doživljaj za framaše bio je od-lazak na Sinjsku tvrđavu te molitva kruni-ce i euharistijsko slavlje. Nakon povratka s tvrđave uslijedilo je predavanje, rad po skupinama i plenum. Večer je završila fra-maškom zabavom.

U nedjelju 16. siječnja nakon molitve Jutarnje i doručka uslijedio je Lectio divina te sudjelovanje na župskoj misi. Na kraju programa, prije završenog plenuma, bio je sastanak voditelja formacije. Kao framaši zahvaljujemo gvardijanu i svim fratrima na gostoprimstvu i svim dobročinstvima koji su nam iskazali kroz ove dane.

Ivana Puljiz

Slike prikazuju prizore s Nacionalnog susreta Frame u Imotskom: bogoslužja u samostanskom vrtu i programa u šporstkoj dvorani

24

Sv. Otac mladima na Trgu bana Josipa Jelačića

…Dragi prijatelji, vaša je mladost vri-jeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vri-jeme velikih obzora, snažno življenih osje-ćaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi dubo-ku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: „Što tražite?“ (Iv 1,38).

Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadila-zi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: „Što tražite?“. Isus vam danas govori: putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Nje-ga! Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u

U prigodi pastoralnog pohoda sv. oca pape Benedikta XVI. našoj domovini u svečanom misnom bogoslužju na zagrebačkom hipodromu sudjelolvali su i vjernici naše župe koji

su pod župnikovim vodstvom stigli jednim autobusom, a neki su putovali i osobnim automo-bilima.

Donosimo izvadke iz papinih govora koji su po općem sudu izvanredno sadržajni i potica-jni za naš kršćanski život općenito i za našu trenutnu društvewnu u crkvenu stvarnost.

Bili smo sa Svetim Ocem na hipodromu u Zagrebu

Zajedno u Kristu

25

Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostva-ruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje. Dragi mladi, ukori-jenjeni u Kristu, moći ćete u punini živjeti ono što jeste….

Iz homilije obiteljima na hipodromu obiteljima

…U današnjem je društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kršćan-skih obitelji. Moramo na žalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizaci-ja koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i nje-

obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, po-sebno kao potvrda nepovredivosti ljudsko-ga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupi-rale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece. Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedo-čanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati bri-ge za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost živo-tu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Že-lio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske obite-lji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Cr-kvu grade obitelji, male kućne crkve“ Moli-mo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj! Drage hrvatske obitelji, žive-ći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci obećanja koje je Gospodin, uzašavši na nebo dao svakomu od nas: „…ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje ri-ječi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

Iz oproštajnog govora u zračnoj luci Pleso

Na pameti i u srcu nosim žive dojmo-ve ovih dana. Skladno i proživljeno je bilo jutrošnje sudjelovanje na svetoj Misi u pri-godi Nacionalnoga dana obitelji. Jučerašnji susret u Hrvatskom narodnom kazalištu omogućio mi je da s predstavnicima gra-

guje se, kao ideal, individualno dobro pre-ko potrošnje materijalnih dobara te površ-nih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimen-talni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvore-nosti životu. Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih

26

đanskoga društva i vjerskih zajednica po-dijelim neka razmišljanja. Potom su mi, tije-kom dirljivog molitvenoga bdijenja, mladi pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenuto prema budućnosti, obasjano živom vjerom poput plamena dragocjene svjetiljke, koji je primljen od otaca i koji zahtijeva ga da se čuva i hrani duž puta. Molitva na gro-bu blaženoga kardinala Stepinca podsjetila nas je, na osobit način, na sve one koji su trpjeli – a i danas trpe – zbog vjere u Evan-đelje. Nastavimo moliti zagovor toga neu-strašivoga svjedoka uskrsloga Gospodina, kako bi svaka žrtva, svaka kušnja, koje pri-nosimo Bogu iz ljubavi prema njemu i bra-ći, mogle biti kao pšenično zrno koje, pavši na zemlju, umre da donese plod. Razlog je moje radosti što sam vidio koliko je danas još uvijek živa kršćanska predaja u vašem narodu. Rukom sam je dotaknuo osobito u toplom dočeku što mi ga je narod iskazao, a kao što je to učinio i tijekom tri posjeta

blaženoga Ivana Pavla II., prepoznajući u posjetu Petrova Nasljednika, onoga koji do-lazi utvrditi braću u vjeri. Ova crkvena ži-votnost, koju valja očuvati i ojačati, sigurno će proizvesti svoje pozitivne učinke na sve-koliko društvo, zahvaljujući suradnji Crkve i javnih ustanova, za koju želim da bude uvijek jasna i plodna. U ovo vrijeme, kad se čini da nedostaju čvrsta i sigurna uporišta, neka kršćani, ujedinjeni „zajedno u Kristu“, ugaonom kamenu, mognu, poput duše na-cije, nastaviti izgrađivati državu pomažući joj u razvoju i boljitku. Vraćajući se u Rim, sve vas povjeravam u Božje ruke. On, da-rovatelj svakoga dobra i beskrajna provid-nost, neka uvijek blagoslivlja ovu zemlju i hrvatski narod te udijeli mir i napredak svakoj obitelji. Neka Djevica Marija bdije nad povijesnim putom vaše domovine kao i nad putom čitave Europe i neka vas tako-đer prati moj apostolski blagoslov, koji vam od srca udjeljujem.

27

U novom dijelu grada Omiša, u Priku dočekala nas je nova, velika, impozan-

tna crkva koja odiše dostojanstvom koje u hramu Gospodnjem mora prebivati. Lako je primila osam zborova, među kojima su se našli i naši susjedi iz Prološca i Imotskog. Liturgijsko je slavlje bilo veličanstveno. Cr-kva prepuna djece, svi pjevaju i sve odzva-nja, kako je župnik o. don Ivan Delić rekao, glasovima anđela. Nakon toga je uslijedilo izvlačenje. Mi smo nastupali prvi pa je tim više trema bila veća. Međutim, naš je zbor

savršeno otpjevao svoju pjesmu, a prije nje i psalam kojeg smo naučili dvoglasno. Naša pjesma ove godine bila je korizmenog karaktera i posvećena Majci Božjoj, a tema je bila pieta, odnosno trenutak kad skidaju tijelo našeg Gospodina Isusa sa križa i po-lažu u majčino krilo; njezina tuga, njezina bol i naš zaziv, Ne plači majko jer ovo nije kraj... Čuli smo brojne pohvale, a aplauz kojeg smo dobili bio je ozbiljno priznanje za naš rad i trud. Nakon smotre krenuli smo prema Radma-novim mlincima, turističkom okupljalištu uz rijeku Cetinu pod mirisnim hladom šu-mice. Tu su djeca pronašla odmor i zabavu, šetali smo i slikali se, samo nažalost, sve što je lijepo kratko traje, pa smo uskoro morali krenuti natrag našem domu. Već sad smišljamo novu pjesmu za iduću godinu i radujemo se novom predstavlja-nju. Ove godine naš je zbor obogaćen za mnoštvo djevojčica što je meni kao vodite-ljici izuzetno drago i ovim putem pozivam i dalje: Djeco pridružite nam se i pjevajmo Gospodinu zajedno!

Aneta Babić, voditeljica zbora

Osvrt na naše ovogodišnje sudjelovanje

Ove se godine smotra dječjih crkvenih zborova održala neobično rano, najviše zbog toga što je svibanj opterećen drugim događanjima u župama, a i dolaskom framaša u naš imotski kraj. Tako smo se odlučili za datum 9. travnja u Omišu.

Zlatna harfa

28

Ivana Babić RatkovaKatarina JukićIvana Babić MarijanovaLucija BiočićMatea JukićGloria BabićAnna Maria CvitanušićMia ŽderoPetra LubinaMarija Babić RatkovaNikolina LjubičićMatija RepušićMatija JukićRuža ŽderoAnita PuljizAna PuljizNikolina KuštraMila PuljićMihovila PuljićInes PuljizMarija Babić BorkovaMaša JakićAntonija PuljićAnđela BabićKatarina KuštraDarija Kuštra

Marina LjubičićKatarina RepušićValentina LjubičićTina JukićIva LjubičićLorena JakićLara BabićMara ŠkoroKlara GlavotaValerija KuštraVanesa PuljizVana BežovanAnđela PuljićAnđela JukićRuža Puljiz AnaAntonija VodanovićAna Repušić

Popis članova Zbora mladih Gospe od Karmela

29

Područna crkva sv. Nikole u Podosoju izgrađena je 1838. god. na temeljima

stare. Unutrašnjom obnovom dobila je novi oltar, retabl - oltarambon, vrata kao i zvo-nik na preslicu koje je svečano na drugu nedjelju došašća, 5. prosinca blagoslovio po odredbi splitsko - makarskog nadbisku-pa mons. Marina Barišića, imotski dekan, župnik i gvardijan fra Zoran Kutleša.

Uvod u svečanu sv. misu bio je kratki pozdrav župnika fra Mladena Prolića, a zatim blagoslov novoga kamenog zvonika na preslicu te novopostavljenih vrata koje će krasiti ovu crkvu. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju župnika fra Mla-dena Prolića, fra Nedjeljka Jukića te fra Iva-na Režića, župnog vikara u Imotskom.

Svoju propovijed fra Zoran je započeo mišlju kako je Crkva kao zajednica vjerni-ka, te crkva kao sakralna građevina u kojoj se okupljaju članovi Crkve veoma važna i čini je bitnom sastavnicom svake župne za-jednice. Naglasio je kako je svaka crkva za-

sigurno najljepši i najuređeniji dio svakoga mjesta jer su oduvijek vjernici pa čak i oni siromašnog materijalnog stanja oduvijek te-žili da njihova crkva bude lijepa i skladna, a to se generacijama očitovalo i u djelima mještana sada nažalost skoro u potpunosti iseljenog Podosoja.

Nakon propovijedi dekan je blagoslovio oltar i ambon koji su nastali prema idejnom rješenju akad. Slikara fra Ante Branka Pe-riše, a koji su izrađeni u kamenoklesarskoj radionici župljanina Marija Puljića, a na ko-jem je potom služena prva sv. misa. U crkvi je postavljena i nova strujna instalacija te su promijenjena rasvjetna tijela, postavlje-na nova žbuka, kamen na podu i rozeta na pročelju crkve.

Na sv. misi kojoj je nazočio lijep boj vjernika pjevao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem voditeljice Maje Biočić. Po za-vršetku misnog slavlja župnik fra Mladen Prolić izrekao je zahvalu svim župljanima koji su u ovom kriznom vremenu dali svoj doprinos te temeljito obnovili unutrašnjost crkve kroz pet mjeseci, prvi put nakon ob-nove koja je bila daleke 1967. godine.

Josip Šerić

Blagoslov oltara i obnova crkve

Sv. Nikola u Podosoju

30

Izvedeni radovi na crkvi sv. Nikole

Vanjski radovi

Rušenje starog armirano – betonskog zvo-nika (kampanela); - demontaža postoje-ćih željeznih ulaznih vrata sa štemanjem i proširivanjem postojećeg ulaza; - izrada i montaža kamene preslice sa uklapanjem krovišta u temeljnicu preslice, uklapanjem postojećeg zvona u preslicu te nabava i po-stavljanje novog križa na preslici, kojega je darovao Marijan Jerković Mrvić; - nabava i postavljanje horizontalnih i vertikalnih bakrenih oluka; - iskop tla uz vanjske rubo-ve crkve u širini 1, 5 m i dubine oko 40 cm kako bi se spustio nivo okolnog terena is-pod unutarnjeg poda u crkvi radi zaštite od prodiranja oborinskih i procjednih voda u unutrašnjost crkve; - betoniranje pojasa oko crkve u širini 1, 2 m (ispred crkve u širini 2,

2 m) kao priprema za postavljanje kamena (armirano – betonska podloga); - izrada ka-menih šambrana kao uvjeta za postavljanje novih ulaznih vrata; - izrada i postavljanje kamene rozete na ulazno pročelje crkve; - izrada i postavljanje novih hrastovih ula-

31

znih vrata (čiji su kovane metalne oćete i nosači dar kovačke obitelji Nogalo iz Sliv-na); - izrada novog kvalitetnijeg dovoda električne energije (podzemni kabel većeg presjeka) te izmještanje mjerila na sjeverno pročelje crkve; - iskop kanala i postavljanje elektro – kabela i trake za uzemljenje za bu-duće vanjsko osvjetljenje crkve.

Unutarnji radovi

Demontaža lamperije sa stropa i zidova crkve; - žbukanje stropa i zidova crkve sa završnim gletanjima kao pripremom za

bojanje; - skidanje slojeva žbuke i boje sa trijumfalnog kamenog luka između starog i novog dijela crkve te popunjavanje fuga fugamolom u boji kamena; - izrada novih elektroinstalacija u crkvi kao i instalacija za ozvučenje; - unutarnje bojanje crkve; - izrada kompletnog novog kamenog poda crkve; - izrada kamenog oltara, ambona i retabl – oltara; - obnova postojećih klupa za vjernike; - postavljena dva električna radi-jatora za grijanje; - postavljena nova kame-nica za vodu (krsnica).

Ivo Ždero Mandarić, dipl. ing.

Blagdan sv. Nikole svečano je proslavljen u ponedjeljak 6. prosinca u Podosoju,

gdje se ovaj svetac slavi kao zaštitnik mje-sta te naslovnik mjesne crkve. Prije sv. mise održana je procesija oko crkvenog dvorišta u kojoj su muškarci nosili kip Sv. Nikole.

Svečano euharistijsko slavlje kojem je nazočilo nekoliko stotina vjernika, uglav-nom hodočasnika iz susjednih župa Zmi-javci, Podbablje, Slivno kao i iz domaće župe Runovići, predvodio je fra Rafael Begić, župnik u Slivnu uz koncelebraciju fra Mladena Prolića, župnika te fra Franu Lacu, župnika u Zmijavcima dok je župnik Podbablja fra Vinko Gudelj bio na raspola-ganju za ispovijed.

U svojoj propovjedi koju je odaslao vjer-nicima s prigodne propovjedaonice u dvo-rištu crkve, fra Rafael je kazao kako nam svima sv. Nikola treba biti primjer. Osvr-nuo se i na činjenicu kako su svijetom uvi-jek harale razne ideologije koje nisu dale nikakvog velikana, a da je Crkva podarila mnoštvo velikana među kojima je bio i Sv. Nikola.

Na kraju sv. mise bio je blagoslov vozi-la, a potom je župnik fra Mladen poškropio vozila.

Za blagdan sv. Nikole župljani župe Ru-novići pripremali su se obnovom crkve Sv. Nikole.

Josip Šerić

Proslava blagdana sv. Nikole

32

Ovogodišnju sv. misu na vanjskom ol-taru podignutom 1993. god. pokraj

područne crkve Sv. Ivana Krstitelja na Se-bišini, koja je izgrađena 1981. god., pred-vodio je župni vikar u Imotskom fra Ivan Režić, a u koncelebraciji su bili runovićki župnik fra Mladen Prolić, župnik Slivna fra Rafael Begić, župnik Zmijavaca fra Frano Laco, župnik Podbablja fra Nikica Ajdučić, duhovnik u sjemeništu u Sinju fra Mijo Ša-bić, fra Stjepan Poljak i don Ante Karoglan. Prije sv. mise održana je procesija u kojoj su mladići sa Sebišine nosili cvijećem ukrašen kip svoga zaštitnika.

Propovjednik je u svojoj propovijedi, koju je održao pred nekoliko stotina vjerni-ka, rekao kako je ovaj svetac živio u poseb-nom tešku razdoblju prepunom iskušenja te je naglasio kako i danas vjernici žive isto tako u teškom trenutku u kojem dominira apsolutni relativizam u kojem se sve ne-gativne činjenice i postupci smatraju kao opravdani. Naglasio je kako vjernici mora-ju prihvatiti primjer sv. Ivana kako bi se što bolje oduprli zlu.

Na kraju sv. mise, a za vrijeme koje je skladno pjevao mješoviti zbor župe Runo-vići pod ravnanjem Maje Biočić, svima se zahvalio župnik fra Mladen Prolić. Na po-seban je način zahvalio propovjedniku fra Ivanu Režiću te je iskoristio priliku da mu u ime svih vjernika čestita imendan. Za-hvalio je i braći svećenicima koji su bili na raspolaganju za ispovijedanje, a na kraju je zahvalio župljanima i mještanima Sebišine koji su za ovu prigodu uredili te cvijećem ukrasili prostor ispred crkve. Slavlje je za-vršeno večernjom sv. misom u 18 sati koja je slavljena u crkvi sv. Ivana.

Josip Šerić

Proslava svetkovine sv. Ivana Krstitelja

Sv. Ivan na Sebišini

33

Kada ste rođeni i kakvoj ste obitelji odrasli?

Ja san se rodila 18. 10. 1931. Bilo nas je sedmero u kući, a velika je glad zavladala.

Što posebno pamtite iz Vašeg djetinj-stva koje ste proveli ovdje u Podosoju?

Kako smo se gojili i išli u crkvu.Kako se živjelo u Podosoju kada ste Vi

bili djevojčica i kasnije djevojka?Bilo je gladi nakon Drugog svjetskog

rata, nisi ima’ šta ni jist’.Kada ste se vjenčali sa vašim pok. mu-

žom i kako Vam je protekao Vaš bračni i obiteljski život?

Ja san se vinčala 19. 3. 1949. na Sv. Josi-pa. Vinča’ me fra Pava’. Brak je bio dobar, a i svakakav.

Kada ste postali remeta u crkvi sv. Ni-kole u Podosoju? Kako je došlo do toga? Tko je tada bio župnik?

Tada ti je fra Petar Sikavica bio župnik. Ja se ne sićan točno kad san postala, ali kad

je palo zvono, unda san stalno rukovala cr-kvon.

Što posebno pamtite kao remeta veza-no uz crkvu sv. Nikole?

A šta ću? Kad je bilo prid tuču, undan brže bolje zvonit. I kad san donosila vodu i vino i slagala robu što bi je pratar nosio.

Koliko se župnika i kapelana izmijeni-lo otkada ste vi postali remeta? Možete li ih nabrojiti?

Ja to ne mogu sve skontat’ koji su bili. Bio je fra Petar Sikavica, fra Pava’, fra Bože Vuleta, fra Joze Visković, fra Eugen, fra Luka, fra Petar Vrljičak, fra Ljubo Šimuno-vić, undan fra Petar Pletikosa, pa fra Miro Bustruc i najzad fra Mladen.

Koji su Vam se župnici i kapelani po-sebno urezali u sjećanje?

Meni su se najviše svidili fra Petar Vrlji-čak i fra Mladen, a fra Miro je dobro govo-rio. Ma svi su bili dobri.

Možete li nešto reći o vremenu u ko-jem ste Vi bili remeta u Podosoju? U ka-kvim ste okolnostima živjeli? Kako je to vrijeme bilo osobno za Vas?

Bilo je svakako, najviše gladi, nisi ima’ ni kruva, ni pure. Išla san svagdi prodavt’ vino.

Sigurno volite svoje rodno Podosoje u kojem ste i ostarili i crkvu sv. Nikole o ko-joj ste dugo godina vodili brigu. Možete li reći nešto o tome?

Ma Podosoje je najlipše misto na svitu, a crkva mi je sada sve u životu. Stalno se molin i slušan misu.

Koje su dužnosti remete bile u Podoso-ju nekada dok je ovdje bilo mjesto puno svijeta?

Sve sredit’ i crkvu i sve. Pomaga’ mi je pokojni Iko. Čistili smo crkvu i oko nje čak nedilju dana prije sv. Nikole.

Kako i čime ste čistili crkvu?Ribaćon četkon, krpan i vodon. A kipo-

ve smo čistili bilon krpon.

Sa Zorkom Ždero Zerinom dugogodišnjom sakristankom u crkvi sv. Nikole u Podosoju

Runovićki razgovori

34

Kakvi su bili mještani prema Vama kao remeti?

Dobri. Oni su se uvik meni javljali. Di-god bi vikali na me kad ne bi odman zvoni-la kad bi krupa počela padat’.

Što Vam je bilo najljepše, a što najteže kao remeti?

A nije br’te ništa, dikad bi mi bilo drago sređivat robu, a najteže je bilo čistit’ crkvu.

Kako ste doživjeli obnovu unutrašnjo-sti crkve sv. Nikole što je i proslavljeno 5. prosinca 2010. godine?

Vala Bogu da san i to doživila, sad mogu i umrit’. Kad san to vidila, rekla san: Neka fra Mladenu Bog dade zdravlje. Meni je sad i dosta samo vidit’ crkvu.

Kako sada kao starica, koja živi sama, provodite vrijeme u svojoj kući u Podoso-ju?

Svakako. Digod padnen, ne mogu se ustat. Dođu susjedi pa pričamo. Opet bolje da san u svojoj kući nego u tuđoj.

Što možete reći kad svoj život kao žene i majke pogledate unatrag?

Čovika san poštivala dok nije umro. Ni-

smo se svađali. A dicu san poštivala dok se nisu razišli, a sad tuten ćulin. Odgojila san četvero dice, dikad bi ji’ išibala.

Koliko imate unučadi i praunučadi od svoja dva sina i dvije kćeri?

Iman desetero unučadi: Zvone, Mario Gudelj, Domo, Mario Dragović, Valentina, Marko, Branimir, Katarina, Laura. Iman osamnaestero praunučadi: Iva, Zorica, Ana, Luka, Danijela, Martina, Tomislav, Danica, Lovro, Marija, Magdalena, Branimir, Anto-nija, Josip, Ivan, Filip, Mateja, Tina.

Koliko Vam u Vašem životu znače sva-kodnevna molitva, nedjeljna sv. misa i sv. pričest?

To mi znači sve na svitu. Molitve uvečer i jutri, to mi je sva radost. Ne grišin, slušan misu uvečer, kad mogu oden u crkvu.

Što biste kao žena vjernica i majka, koja je bila vezna uz crkvu sv. Nikole, naše župnike i kapelane, poručili našim mladima?

Svima najbolje, da se uzdaju u Gospodi-na Boga i Sv. Divicu Mariju da ih čuva.

Razgovarao: Nikola Puljiz Talić, 8. r.

35

Božićni koncert i igrokazPetnaest minuta prije božićne polnoćke učenici OŠ Runović izveli su prigodan bo-žićni igrokaz koji su s njima pripremile ravnateljica Marija Biočić i učiteljica Sena Cvitanušić, a priredila ga s. Ana Jukić. A na blagdan sv. Obitelji 26. 12. 2010. poslije podne koncert božićnih pjesama izveo je Mješoviti župni zbor pod vodstvom Marije Biočić, a zatim su učenici ponovili božićni igrokaz. Ovom fotoreportažom želimo približiti čitateljima tu priredbu.

Fotoreportaže

36

37

38

Procesija za križem na Veliki petakU procesiji je, po preksranu vremenu, sudjelovalo golemo mnoštvo vjernika. Dječji križ nosio je Ivan Biočić Anđelkov, mali križ iz Gospine crkve Ljubo Jakić Šaža, a velik križ Jure Puljić Perotić. - Križ iz crkve na Sebišini nosio je Milan Škoro Ćuković koji je ove korizme došao iz Amerike. - Iz crkve u Podosoju veliki križ nosi je Josip Puljiz Lazić Matin, a mali križ Jure Puljiz Petrov.

39

40

41

Prof. dr. sc. Vlado Puljiz

R U N O V I Ć K A P R E Z I M E N A

Podlistak - Prilozi za povijest Runovića (16)

U ovom smo se podlistku o povijesti Runovića, evo već deset godina, pretežno bavili migracija-ma. Rasprava o iseljavanjima Runovićana za nas nije završena i njome ćemo se u narednim

brojevima još pozabaviti. Međutim, ima i drugih za runovićku povijest zanimljivih tema na koje, s vremena na vrijeme, želimo svratiti pažnju naših čitatelja.

Jedna od njih je tema o našim prezimenima. Priča o tome kada su, kako i zašto nastajala runo-vićka prezimena govori o našoj povijesti, njenim mijenama, dakle, o formiranju našeg identiteta. O tome su dosta pisali istaknuti ljudi, a najviše fra Vjeko Vrčić, kojemu zahvaljujemo izvanredno vrijedne zapise o imotskim župama i prezimenima, pa tako i Runovićima, u kojima je fra Vjeko pede-setih godina bio župnikom. No, treba spomenuti da je jedan od istaknutih hrvatskih toponomastičara (lingvista koji se bave proučavanjem toponima, tj. naziva mjesta), ali i onomastičara (lingvista koji se bave imenima i prezimenima) bio naš Runovićanin, suradnik u Institutu za jezik HAZU, pokojni DanijelAlerić. Autoru ovih redaka, nadam se i mnogim našim, pogotovo starijim, ljudima u sjećanju su ostala Danijelova izvanredno argumentirana objašnjenja toponima kao što je Velika i Mala Sebi-šina, Runovići, Vrljika, Imotski, Biokovo – Bijakova, Zagreb i brojnih drugih.

U ovom prilogu prvo će biti riječi općenito o porijeklu i značenju imena i prezimena, a potom ćemo se pozabaviti runovićkim prezimenima, njihovim izvorima i rasprostranjenošću.

O značenju i porijeklu osobnih imena

Osobnim imenima ili antroponimima bavi se grana lingvistike koja se naziva

antropomastika. Naziv joj je nastao prema grčkim riječima anthropos (čovjek) i onoma (ime). Još su davno stari narodi shvatili da sve što na svijetu postoji mora imati svoje ime. Stari Rimljani su to saželi u sintagmu „Nomen est omen“ („Ime je znak“). Tako je prvi čovjek dobio ime Adam („čovjek od zemlje“), a prva žena je Eva („majka života“).1

Imena su u početku imala mistično zna-čenje. Smatrala su se temeljnom odredni-

com ljudske sudbine, pa su stoga pažljivo birana. U tom smislu indikativno je da su neka afrička te američka indijanska pleme-na svojim novorođenima davali dva imena, jedno za javnu, a drugo za tajnu, mističnu, uporabu. S druge strane u Kini ima krajeva u kojima ljudi tijekom životnog vijeka tri puta mijenjaju imena.2

1 Na sumersko-akadskom jeziku ime prvog čovjeka je Adapa, što doslovno znači čovjek. - Zanimljivo je da su neki narodi svoj naziv za čovjeka zadržali kao ime svoje etničke skupine. Tako „Eskim“ na eskimskom znači čovjek, kao i „Rom“ na romskom jeziku.2 Mliječno ime daje se nakon rođenja, školsko kod upisa u školu, a ženidbeno prilikom stupanja u brak ili u punoljetnost.

42

O važnosti koja se pridaje osobnom imenu svjedoče nam brojni običaji i vjerski obredi koji prate davanje imena novorođe-nom djetetu, npr. obredi prilikom krštenja u kršćana ili pak rituala obrezivanja kod Židova i muslimana.

Porijekla imena veoma su raznovrsna, ali se mogu sistematizirati. Tako se brojna, pretežno ženska, imena daju prema nazi-vu biljaka (npr. Ljubica, Ljiljana, Smiljana, Višnja, Lovorka, Violeta, Ružica). Isto se tako pretežno muška imena ponekad daju po nazivu životinja (Vuk, Lav ili Leon, Fi-lip (na grčkom - prijatelj konja), ali i ženska imena kao Melita (pčela), Rahela (strpljiva, ovca), Lea (antilopa). Imena se daju i prema nebeskim tijelima ili prirodnim pojavama. Npr. Zvjezdana ili Stela, Danica, Venera, Sunčica, Selena (stanovnica Mjeseca) ili pak prema prirodnim pojavama, kao npr Ognjen, Vatroslav, Zora, Aurora. Nadalje, imena se daju prema božanskim svojstvima ili samim božanstvima. Takva su Božidar, Mihovil ili Mijo, Danijel, Matej, Stjepan, Gabrijel, Ivan, Ilija, Elizabeta (uglavnom prema korijenima u hebrejskom jeziku). Imenom se ponekad žele istaknuti željene osobine tek rođenog djeteta, pa su takvog značenja imena Mila i Milan, Divna, Slavko i Slava, Nada i Nadan, Vjera i Vjeran ili pak Andrija (grč. „muževan“), Luka i Lucija (lat. svjetlost), Anđela, Gina i mnoga druga.

Treba istaknuti da su Hrvati do pokr-štavanja u sedmom stoljeću, ali i kasnije, dosta koristili svoja stara imena kao što su Branimir, Budimir, Domagoj, Držislav, Hr-voje, Krešimir, Zvonimir, Tvrtko, Tomislav, Zdeslav, Višeslav. Mnoga od tih imena no-sili su stari hrvatski knezovi i kraljevi. Oni su narodnim imenima dodavali kršćanska imena, pa je tako Zvonimir Dmitar, Kreši-mir Petar, Držislav Stjepan. Kako tada nije bilo prezimena, kraljevi su uz svoje ime do-davali i redni broj: npr. Krešimir IV, Stjepan I. Ta se praksa kod kraljeva održala sve do danas (britanska kraljica Elizabeta II., nor-veški kralj Harald VI., švedski kralj Gustav Olaf XV.).

Veliki preokret u hrvatskim imenima dogodio se nakon Tridentskog sabora odr-žanog sredinom 16. stoljeća (1545. – 1563.).3 Naime, od tada u hrvatskom se narodu uobičajilo novorođenčadi davati imena apostola i svetaca, ponajviše iz Novog za-vjeta.4 Tada su se ustalila danas najraspro-stranjenija hrvatska imena kao što su Ivan, Petar, Pavao, Andrija, Josip, Stjepan, Ante (Antun), Marko, Luka, Matej, Juraj, a kod žena Marija, Ana, Katarina.5

U novije vrijeme, u doba masovnih ko-munikacija i neprestanog medijskog spek-takla, i u Hrvatskoj su se proširila nova, moderna, kako muška tako i ženska, ime-na. Primjerice: Robert, Denis, Dino, Dean, Silvije, Nives, Ines, Dolores, Iris, Monika i mnoga druga.6

Ipak, ukupno uzevši, još uvijek domini-raju imena koja su se ustalila od vremena kasnog srednjeg vijeka. Evo za to argume-nata: u Hrvatskoj je danas najviše muškara-ca s imenom Ivan – 147568. Nadalje, 89463 ih je s imenom Josip, Stjepana je 59098, a s imenom Marko je 49 815. S druge strane, među ženskim hrvatskim stanovnicima na-češće je ime Marija – 158595, zatim Ana – 96166, Ivana – 50093 te Katarina – 32259.7

3 Tridentski sabor održan je u Tridentu (današnjem Trentu) u Italiji nakon crkvenog raskola unutar Katoličke crkve koji je doveo do pojave luteranstva i protenstantizma.4 Zanimljivo je da je kod Srba znatno više imena iz Starog zavjeta te iz hebrejskog i grčkog nasljeđa, dok Hrvati imaju pretežno imena iz Novog zavjeta. 5 Narodna imena, kao i toponimi, u Istri bila su važan argument na konferenciji u Parizu 1945. godine na temelju kojeg je ta naša povijesna pokrajina pripala Hrvatskoj. U tome je bila ključna uloga monsinjora Bože Milanovića, koji je dobro poznavao i učesnicima konferencije prezentirao istarsko nazivlje. 6 Prije kojih četrdesetak godina jedna je Imoćanka kćeri dala ime Sajonara (po japanskom filmu tog naziva, a ta riječ znači „doviđenja“). Uzgred rečeno, danas je Sajonara ugledna sutkinja jednog okružnog suda.7 Zbog velike proširenosti pojedinih imena, narod ih, bar u svakodnevnoj komunikaciji,

43

Nastanak i porijeklo prezimena

Naši daleki predci nisu imali prezime-na.8 Kako su se tijekom vremena društve-ne prilike mijenjale, nastala je potreba za prezimenom, koje se prvo odnosilo na je-dinku, a potom na obitelj, porodicu ili pak cijeli rod.

Prezimena su se pojavila u feudalizmu, tj. u vrijeme kada se porodica, tada dosta brojna, konstituirala kao krvna i proizvod-na jedinica. Osobito je prezime bilo važno feudalcima, koji su preko njega osigurava-li nasljedna prava i stečene povlastice za svoje potomke. Znakovito je da su u duhu tadašnjeg vremena naši istaknuti ljudi, pr-venstveno iz redova plemstva, latinizirali svoja prezimena, npr. Lučić – Lucius, Vlačić – Flacius, Kašić – Cassius, Križanić – Cri-saneo. Međutim, u doba narodnog prepo-

nastojali označiti svoje kmetove dajući im različite nadimke, koji su s vremenom po-stali prezimena.

Ipak, najveći je utjecaj na definiranje prezimena, uostalom kao i na imena, ima-la Crkva. Ona je, shodno svojoj društvenoj ulozi, bila pozvana spriječiti incestne že-nidbe, neprilične brakove, razne utaje, pre-vare i druge nepodopštine. Pored ostalog, i zbog tih su se razloga nakon Tridentskog sabora, koji je bio u znaku protureformaci-je, počele voditi knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. Tom prilikom prezimena su zapisi-vana i postala su stalna, nasljedna i nepro-mjenjiva.

Vrijedi napomenuti da su se u nas žu-pne matice od druge polovine 16. stoljeća počele voditi u primorskim krajevima, od 17. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nakon oslobođenja od Turaka u Slavoniji i Dalmatinskoj zagori.

Konačno je austrijski car Josip I., sin Marije Terezije, patentom iz 1780. godine uveo obveznom dvočlanu formu sastavlje-nu od imena i prezimena.9

Prezime, kako piše istaknuti naš lingvist Petar Šimunović, odgovara na pitanja: čiji si, kakav si, odakle si i čime se baviš?

Prva, najveća skupina prezimena nasta-la je prema muškim (patronimi) ili ženskim (matronimi) predcima. Takva su npr. pre-zimena kao što je Marković, Antić, Bartolo-vić, Ljubičić, Lucić, Jelić, Katalinić, Klarić, Magdalenić, Anić i brojna druga.

Druga skupina prezimena nastala je korištenjem ponekih svojstava osobe koji su istaknuti nadimcima, često podrugljiva značenja. Takva su prezimena npr. Cota, Čutura, Goluža, Nogalo, Ukraden, Protrka, Budak, Kosor, Mucalo, Grbac, Levak, Gru-biša, Strizirep, Domazet, Slijepčević i slična prezimena.

Treća skupina nastala je prema etničkoj pripadnosti ili pak kraju u kojem su nekad predci nositelja tih prezimena živjeli, ili se makar pretpostavljalo da su živjeli. Toj skupini prezimena pripadaju npr. Horvat, Turčin, Bosanac, Bošnjak, Latin, Kranjec,

varira kako bi razlikovao brojne imenjake. Npr. Ivan je često Iko, Ikan, Iće, Ićina, Ivuša, Ivić i slično, a Josip je često Joko, Jokan, Jocan, Joketa, Joze, Jozina, Jozip itd.8 Prezime je nastalo od staroslavenskog prijedloga „prez“, što znači „ preko“ imena. Zanimljivo je da se u početku odvojeno i pisalo kao „prez ime“.9 Zanimljivo je da Španjolci u pravilu imaju dva prezimena, očevo i majčino. Npr. Frederico Garcia Lorca.

Najveći je utjecaj na definiranje prezimena, uostalom kao i na ime-

na, imala Crkva koja je, shodno svojoj društvenoj ulozi, bila pozvana spriječiti incestne ženidbe, neprilič-ne brakove, razne utaje, prevare i

druge nepodopštine.

roda, kada se probudila nacionalna svijest, mnogi od njih vraćaju ili pak, premda po-rijeklom stranci, uzimaju izvorna hrvatska prezimena kao Fuchs u Lisinski, Farkaš u Vukotinović i slično.

Kada je pak riječ o običnom puku, s vre-menom su feudalci, iz praktičnih razloga,

44

Arbanas, Vlahov, Bužinski, Zrinski, Veliko-taborski, Mađarević, Herceg, Primorac te brojna druga.

Četvrtu skupinu prezimena čine ona koja su nastala prema zanimanju predaka. Takva su prezimena Kolar, Šoštar, Kolesar, Lončar (Lončarić, Lončarević), Opančar, Kovač (Kovačević, Kovačić), Mlinar (Mli-narić), Torbarina, Rešetar, Sitar, Kujundžić i druga. Iz ove je skupine najrasprostranjeni-je prezime Kovačević (15835 nositelja), koje je po učestalosti drugo u Hrvatskoj (nakon prezimena Horvat). Ako se dodaju njegove varijacije, lako je zaključiti da je kovačija bila najrasprostranjeniji zanat u tradicional-nom društvu. Fascinantan je podatak da je samo u Moskvi 1964. godine živjelo oko 78 tisuća Kuznjecova („kuznjec“ je na ruskom kovač), dok je u SAD bilo oko dva milijuna ljudi s prezimenom Smith (kovač).

O povijesnom kontekstu nastanka runovićkih prezimena

Za sudbinu stanovništva Runovića bili su ključni ratovi koji su se vodili između Mletačke Republike i Turske u drugoj po-lovini 17. i početkom 18. stoljeća. Ukratko ćemo podsjetiti na osnovne povijesne či-njenice. Prvo, radilo se o Kandijskom ratu 1645.-1669. godine koji se vodio za Kretu (turski Kandija), ali su se borbe vodile i u Dalmaciji.10 U borbama su, angažirani na strani Mlečana, masovno sudjelovali naši ljudi. Tada je mnogo našeg svijeta prebjeglo s turskog teritorija u Makarsko primorje te prema Omišu i Braču. Nakon Kandijskog uslijedio je u razdoblju 1684.-1699. godi-ne Morejski (Bečki) rat. Protiv Osmanlija vodila ga je Sveta liga, a povod mu je bila poluotok Moreja (Peloponez) u Grčkoj. Rat je završio mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Runovići i još neka imotska sela bila su u Morejskom ratu oslobođena od Turaka, ali su potom opet prepuštena Turcima, što je uzrokovalo novu „bježani-ju“ stanovništva. Tek je u trećem ratu vo-đenom protiv Turaka između 1714. i 1718.

godine oslobođen Imotski (1717.) i Imotska krajina, a granica je određena mirom u Po-žarevcu 1718. godine. (Tako je nastala tzv. „Linea Mocenigo“, koja je u protekla tri stoljeća predstavljala dalmatinsku granicu s Bosnom i Hercegovinom.).11

Za našu raspravu bitan je Zemljišnik ko-jeg je uspostavio mletački providur Dalma-cije Nicolo Erizzo odlukom iz 1725. godine, koja je provedena 1726. godine. Doduše, i u tursko doba, prije providura N. Erizza, bilo je katastarskih popisa u našem kraju, ali je njihova važnost praktično prestala s povla-čenjem Turaka.

Naše se stanovništvo doseljavalo iz dva osnovna pravca: (1) povratkom iz Makar-skog primorja, kamo je izbjeglo tijekom tursko-mletačkih ratova te (2) iz Hercego-vine odakle se doselilo na poziv mletačkih vlasti kako bi branilo granicu od Turaka.12 Svim je doseljenicima dodijeljivano zemlji-šte, prvo uz rub polja (u tzv. Čitluku) te na Umljanima. Zemljište je dodijeljivano uz obvezu plaćanja poreza od 18 soldi po kampu te obavljanje vojne službe. Dva-deset godina kasnije, 1747., podijeljeno je polje odnosno tzv. barovni dio zemljišta. Zemljišne je odnose mletačka vlast dodat-no definirala 1756. godine „Grimanijevim agrarnim zakonom“, kojim je učvršćeno državno vlasništvo nad zemljom, a njeno korištenje i nadalje uvjetovano je vojnom službom.

O runovićkim prezimenima najviše sa-znajemo upravo iz mletačkih zemljišnika koji su korisnike dodijeljenog im zemljišta

10 Zanimljivo je da je turskom mornaricom koja je napala Kretu zapovijedao Jusuf paša Mašković, koji je bio hrvatskog porijekla.11 Opširnije sam o seobama našeg stanovništva u mletačko-turskim ratovima u 17. i 18. stoljeću pisao u božićnom broju našeg lista iz 2001. godine.12 O tome svjedoči izvještaj providura A. Moceniga iz 1718. godine u kojem on piše da je na njegov poziv Matiša Alilović iz hercegovačkih sela oko Mostarskog blata doveo u Imotsko polje 240 obitelji s 570 sposobnih ljudi da brane granicu od turskih provala.

45

upisivali prema njihovim imenima i prezi-menima i broju članova obitelji.

Mi se, naravno, nećemo baviti tim do-kumentima, nego ćemo upozoriti na da-našnja runovićka prezimena kako ih je u svojim knjigama pribilježio fra Vjeko Vrčić, te, u manjoj mjeri, neki drugi autori, koji su se njima bavili. Pretpostavljamo da u naro-du živi predaja o drugim načinima nastan-ka pojedinih prezimena, ali mi ćemo se, u

pravilu, držati onoga što je fra Vjeko Vrčić objavio.13

Runovićka prezimena i njihove varijacije

Alerić. Prezime nije navedeno u Zemljiš-niku iz 1725. godine, pa se pretpostavlja da su Alerići kasnije doselili iz Hercegovine (Ružići). Danas ih ima u Drinovcima. Pr-votno im je prezime bilo Alilović.

Babić. Prezime je zabilježeno u Erizzo-vu Zemljišniku. Prema predaji, Babići su se doselili iz Studenaca i prvotno naselili blizu današnje Fratrove kuće. (Odatle se,

Službene župne knjige (matice) dragocjen su i često najvažniji izvor za različita proučavanja prošlosti nekog mjesta. Runovićke matice krštenih (Liber baptizaruma), knjige umrlih (Liber mortuorum) i popisi stanja duša (Status animarum) naše su nezamjenljivo povijesno pamćenje koje tek treba proučavati.

13 Primjer kako se, zbog brojnosti istoimenog plemena, kućni nadimci pretvaraju u službeni dodatak prezimenu jesu Bilići u Studencima.

46

navodno, taj brijeg zove Studenčina). No ostali su Babići, prema drugim izvorima, došli iz Hercegovine (Vitina i Gradac kod Mostara.)

Bakavić. Prvotno im je prezime bilo Pu-ljić, a nema ih u Zemljišniku. Prema preda-ji, doselili su se iz Hercegovine.

Beževan. Uobičajilo se i kao Bežovan. Kako ih nema u Zemljišniku, pretpostavlja se da su kasnije doselili iz Hercegovine.

Bilić. Ni Bilića nema u Zemljišniku, pa je izvjesno da su se kasnije doselili iz Herce-govine (Drinovci i Grab kod Ljubuškog).

Biočić. Prezime je registrirano u Zemljiš-niku. Prema jednom izvoru Biočići potječu od Gudelja, a kako je jedan njihov predak radio kao zidar na Bijači kod Ljubuškog, oženio se tamošnjom djevojkom, zato su ga prozvali prvo Bijačić, pa potom Biočić.

Bitanga. Bitange su izvorno bili Balajići, a živjeli su na prostoru između Rašćana i Slivna. Balajići su u Slivnu preimenovani u Bitange, Glibote, Juriće, Talaje. Drugo im je prezime bilo Radovinović, a nadimak „bi-tanga“ dobili su kasnije po mađarskoj riječi za skitnicu.

Bugarić. Ovog prezimena nema u Ze-mljišniku. Nastalo je od nadimka koji se pojavio uz prezime Puljić.

Buljan. Buljani su došli u Runoviće iz Gornjeg Podbablja.

Cvitanušić. Za vrijeme Morejskog rata otišli su kao Cvitanovići u Brela Gornja, pa su po povratku pod prezimenom Cvitanu-šići registrirani u Runoviću.

Čale. U nekadašnjem dijelu Runovića Kostričić, koji danas pripada Slivnu, zabi-lježeni su kao Ćialići. Sišli su u Runoviće i skratili prezime.

Glavota. Ovog prezimena nema u Eri-zzovom Zemljišniku. Prvotno su se zvali Arap i Arapović. Glavote su danas podije-ljene između Dalmacije i Hercegovine.

Grepo. U Runoviće su sišli iz područja Kostričića, pa su tek kasnije zapisani u žu-pnim maticama.

Jakić. Jakići su zapisani u Zemljišniku. Prethodno su bili Lucići, pa su nakon zbi-

jega u Kandijskom ratu preimenovani u Ja-kiće i pod tim su se prezimenom vratili u Runoviće.

Jukić. Zabilježeni su u Zemljišniku iz 1725. godine. Prema predaji, doselili su se iz Hercegovine, vjerojatno iz Gradaca kod Broćna.

Kundid. Doselili iz Hercegovine, a i da-nas ih ima s obje strane granice. Prvotno su se zvali Zekušići.

Kuštra. Izvorno im je prezime Kustura, kojeg danas ima u Slivnu, a jedan se Ku-stura prije nekoliko desetljeća doselio u Runoviće. Zanimljivo je da su se Miševići u Zmijavcima nazivali Kusturama.

Za sudbinu stanovništva Runovića bili su ključni ratovi koji su se vodili

između Mletačke Republike i Turske u drugoj polovini 17. i početkom 18.

stoljeća.

Lešina. Također su navedeni u Zemljišni-ku. Prvotno im je prezime bilo Lešin, pa im je narod dodao slovo „a“ na kraju. Riječ je turskog porijekla. U arhivima Ellis Islanda među europskim useljenicima u SAD velik je broj Talijana sa Sicilije s imenom Lesina.

Lubina. Ovo je prezime nastalo od Lu-bin, a zapisano je u Zemljišniku. Prezime Lubin registrirano je i u Trogiru. Prema na-šim istraživanjima iseljenika u Ellis Islandu bilo je dosta Lubina iz srednjoeuropskih zemalja.

Ljubičić. Spominju se u Zemljišniku. Kao i mnogo našeg svijeta, za Kandijskog rata iselili su u Podgoru, ali su se kasnije vratili u Runoviće.

Marijanović. Nema ih pod tim imenom u Zemljišnku. Kasnije se spominju kao Bilo-njići, a čini se da su doselili iz Tihaljine.

Puljić. Ni Puljića nema u Zemljišniku iz 1725. godine. Kasnije se uz Puljić spominje prezime Bugarić, a i prezime Bakavić je sljednik prezimena Puljić.

Puljiz. Prezime je registrirano u Zemljiš-niku. Čini se da je nadimak Puljiz postao prezime nekadašnjih Širinića (Šarinovića

47

Otvorimo li nasumice zapise o krštenjima u Župi Runovići, kao što su gornje dvije stranice iz 1772. godine, naći ćemo svjedočanstvo o barem nekoliko prezimena iz Runovića ili iz okolnih sela. Tako na gornjem faksimilu vidimo zapisana runovićka prezimena: Puljiz, Bitanga, Babić, Biočić, Vuknić, Pavlinović i Ljubičić. Uz njih također nalazimo iz Zmijavaca (piše: “Zimiauci”) prezimena Šumelj, Pribisavljević (piše: “Pribisauglevich”) i Todorić (piše: “Thodorich”), a iz Drinovaca (piše: “Dirin-ouci”) prezime Glavota.

48

ili Širunovića, kako je u svojoj monografiji „Pleme Puljiza“ zapisao Stjepan Puljiz-Be-ganić). Također su, kao i mnogi stari Runo-vićani, za Kandijskog rata odselili u Podgo-ru, pa se nakon Požarevačkog mira, preko Rašćana, gdje i danas postoji „Puljizov do-lac“, spustili u Podosoje te Runoviće.

Repušić. Prezime je zapisano u Zemljiš-niku. Čini se da je Repušić nadimak koji je dodan uz prvotno prezime Vuković.

Škoro. Kod stvaranja Zemljišnika Škore su bili Pavlinovići. (Iz tog je roda slavni don Mihovil Pavlinović, jedan od vođa hr-vatskog narodnog preporoda u Dalmaciji u 19. stoljeću), koji su se iz Rašćana doselili u Runoviće.

Tucak. U Zemljišniku je zapisan Mate Tucaković. Prezime je kasnije skraćeno i pretvoreno u Tucak. Po svemu sudeći došli su iz Sovića, gdje ih i danas ima.

Vodanović. Ovog prezimena nema u Ze-mljišniku iz 1725. godine. U izvorima se spominje da su doselili iz Ružića u Herce-govini.

Vuknić. Spominju se u Zemljišniku. Za vrijeme Morejskog rata odselili su u Kuči-će, pa se po oslobađanju sela vratili u Ru-noviće.

Ždero. U Zemljišniku su zabilježeni kao Žderići. Za Kandijskog su rata preselili u Podgoru. Žderića danas ima u Staševici i Rogotinu, ali i kod Livna.

Od runovićkih prezimena u Podosoju koja nisu dosad spomenuta vrijedi navesti slje-deća:

Dragović. U ranim se maticama u Slivnu navode kao Dragojevići. Prema predaji, ži-vjeli su u Kraljevića dragi te se kasnije pre-selili u Podosoje.

Garac. Ovo je prezime prvotno bilo Dra-gović, pa je jedan od njih koji se doselio na novu lokaciju postao Garac.

Jerković. Nema ih u ranim zemljišnim dokumentima, pa su se vjerovatno kasnije doselili u Podosoje. Pretpostavlja se da po-tječu od Pirića, koji su se doselili u Imotsku krajinu 1919. godine.

Protrka. U Slivnu je u stanju duša 1744.

godine zabilježeno ime Protrkić. Bilo ih je u Prološcu, a potom su odselili u Vir.

U našem kraju su uobičajeni nadim-ci unutar pojedinih rodova, koji pomažu međusobno razlikovanje.14 Navest ću, pri-mjera radi, neka od njih: Celići, Marinovići, Ćendići (u Ljubičića), Vidošušići (u Bitana-ga), Nikolići, Kapići, Đogušići, Čauševići (u Jukića), Tecići (u Lubina), Zorići, Gošići, Ćokići, Bušići (u Babića). Trgovčevići, Pero-tići (u Puljića), Mijukići, Taslakovići, Matu-ševići (u Lešina), Kosotići, Ljiljići, Markovi-ći, Lazići, Kutlići, Blažušići, Šorkići (u Pulji-za) i mnoga druga. Nadimci se s protekom vremena mijenjaju, obično se sužavajući na užu srodničku skupinu.

O runovićkim prezimenima u drugim hrvatskim mjestima

U uvodu knjige Hrvatski prezimenik Franjo Maletić i Petar Šimunović zapisa-li su: „Prezimena su selilački spomenici. Svjedoci nacionalnih protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu. Prezimenima je puk stvarao svoju vlastitu povijest.“

Uistinu, analizirajući rasprostranjenost prezimena možemo mnogo toga saznati o migracijama stanovništva. Za naš kraj bilo bi, pored hrvatskih, važno raspolagati pregledom i prostornim rasporedom bo-sansko-hercegovačkih prezimena, kako bi više saznali o višekratnim seobama s jedne i druge strane granice.

Budući da nam je na uvidu samo „Hr-vatski prezimenik“ Maletića i Šimunovića, objavljen 2008. godine, a koji se temelji na popisu stanovništva iz 2001. godine, iznijet ćemo neke podatke o brojnosti i raspore-du stanovnika s runovićkim prezimenima. Pritom smo se ograničili na karakteristična prezimena, za koje možemo pretpostaviti da su izvorno (ili barem dominantno) runo-vićka, dok smo izostavili ona koja su sama

14 Primjera radi, samo je u Zagrebu 2001. godine registrirano 1 982 Babića, 162 Jakića, 810 Jukića, 474 Ljubičića, 214 Marijanovića, 157 Puljića.

49

po sebi veoma brojna, pa stoga znatno za-stupljena u drugim hrvatskim krajevima (npr. Ljubičić, Jukić, Babić, Jakić, Puljić).15 Dakle, temeljni nam je kriterij izbora bio da je najviše ljudi određenog prezimena u Hr-vatskoj 2001. godine bilo upravo zabilježe-no u našem selu.

Podsjećamo da je prilikom posljednjeg popisa u Runovićima bilo najviše Ljubičića – 234, zatim Puljiza – 209 (k tome 14 u Po-dosoju), Babića – 174 te Jukića – 114, Puljića – 106, Jakića – 91, Lešina – 91, Lubina – 78 i Vodanovića – 62 i Ždera – 60.

Evo kako su neka karakteristična runo-vićka prezimena 2001. godine bila raspro-stranjena u Hrvatskoj (uzeli smo u obzir samo mjesta s većom brojčanom zastuplje-nošću):

Bakavić: Runovići – 28, Slavonski Brod – 10, Ruščica (Klakar) – 6 žitelja.

Beževan (Bežovan): Runovići – 38, Za-greb – 9, Split – 6, Rijeka - 5 žitelja.

Biočić: Runovići – 101, Kaštel Sućurac – 87, Split – 70, Zagreb – 25 žitelja.

Bitanga: Runovići – 47, Split – 31, Osijek – 16, Zagreb – 15 žitelja.

Cvitanušić: Runovići – 35, Osijek – 14, Split – 7 žitelja.

Glavota: Runovići – 45, Zagreb – 26, Osi-jek – 23, Split – 20 žitelja.

Kuštra: Runovići – 39, Zagreb – 22, Split – 10 žitelja.

Lešina: Runovići – 91, Split – 29, Osijek – 26, Zagreb – 14 žitelja.

Lubina: Runovići – 78, Osijek – 54, Sla-vonski Brod – 54, Split – 19 žitelja.

Puljiz: Runovići – 209, Split – 85, Zagreb – 67, Imotski – 38, Osijek – 23 žitelja

Repušić: Runovići – 47, Osijek – 20, Za-greb – 19 žitelja.

Tucak: Runovići – 53, Šibenik – 21, Split – 18 žitelja.

Ždero: Runovići – 60, Podosoje – 18, Do-nji Vinjani – 14 žitelja.

Dodajmo da je, primjerice, Alerića bilo više u Zagrebu (63) i Splitu (34) nego u Ru-novićima. Isto je tako Čala u Zagrebu (160) i Sesvetama (31) nego u Runovićima (12). Nadalje, Grepa je više u Višnjevcu kod Osi-jeka (27) i Osijeku (21) nego u Runovićima (17), Kundida u Splitu (67) nego u Runo-vićima (48), Škora u Zagrebu (45), Osijeku (26) i Splitu (25) nego u Runovićima (23), Vodanovića u Zagrebu (67), u Runovićima (62) te Vuknića u Osijeku (29) i Imotskom (16) nego u Runovićima.

Tih nekoliko podataka otkriva nam kuda su naši ljudi unutar Hrvatske najviše iseljavali. Lako je pogoditi da su to gradovi Zagreb, Osijek i Split.

Bit će svakako zanimljivo usporediti ove podatke o prezimenima s podacima koje ćemo dobiti zahvaljujući proljetos održa-nom popisu stanovništva, koji će, nadamo se, za nekoliko mjeseci biti raspoživi.

IzvoriGlibota, M. (1998.), Prvi katastarski po-

pis Runovića iz 1726., list Runovići 5 (2)Ivanković, A. (2005.), Hrvatski rodovi

u Župi Podbablje, Split: Splitsko kulturno društvo Napredak

Maletić, F., Šimunović, P. (2008.), Hrvat-ski prezimenik, Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga

Puljiz, S. (1996.), Pleme Puljiza, Split: Mentor

Puljiz, V. (2002.), Mletačko 18. stoljeća: Dioba zemljišta i stabilizacija stanovništva, list Runovići, 9 (1)

Puljiz, V. (2001.), Runovići u velikim se-obama u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća, list Runovići 8(1)

Ujević, A. (1991.), Imotska krajina, Imot-ski: Matica Hrvatska

Vrčić, V. (1990.), Plemena Imotske krajine, Imotski: Franjevački samostan

Zujić, K. (1995.), Prezimena i porodični nadimci u Imotskoj krajini, Imotski zbornik 3, Imotski: Matica Hrvatska

Žene i muškarci u Hrvatskoj 2011., Zagreb: Državni zavod za statistiku

15 Primjera radi, samo je u Zagrebu 2001. godine registrirano 1 982 Babića, 162 Jakića, 810 Jukića, 474 Ljubičića, 214 Marijanovića, 157 Puljića.

50

Groblja su sveta mjesta. To je prostor na kojem se sahranjuju tijela preminulih

ljudi, obično nakon ispraćaja, koji se razli-kuje, ovosno o kulturi, vjeri ili uvjerenju preminulog. Na grobljima se molimo za duše naših dragih pokojnika. Molimo se i za one pokojne kojih se nema tko spomenu-ti. Nad grobovima podižemo spomenike, kitimo ih cvijećem i palimo svijeće.

O grobljima i grobovima, njihovim obi-lježjima i oblikovanju odražavaju se razli-čiti odnosi prema mrtvima. Njihovo je po-znavanje važno za proučavanje različitih kultura, poglavito starijih, te za umjetničke stilove. Iako groblja nisu poželjne turističke destinacije, u svijetu ih ima dosta koja su poznata po svojoj izuzetnoj ljepoti i arhi-tekturi pa ih ljudi često posjećuju.

Spomenici u starom runovićkom groblju

1

2

3

Kulturna baština

Fotografije i tekst: Ivan Jukić

51

Natpisi na spomenicima1.

SPOMEN ZA DRUŽINU PULJIZI

I REPUŠIĆI NA 15. 4. 1920.

-----------------------------------------------2.

1933. PODIŽE

BABIĆ JUKA (ili LJUBA?)NA VJEČNI SPOMEN MILIM RODITELJIMA

I POTOMCIMA OTAC STIPAN +1897

MAJKA MATIJA +1922---------------------------------------------------------3.

PODIŽE JAKOV LEŠINA

ZA SEBE I SVOJE NASLJEDNIKE

G. 1933.

Runovićko je staro groblje skromno. O njegovoj povijesti ne znamo gotovo ništa. Nije zapisao ni riječi. Sigurno je tu od kada postoji prva sagrađena crkva. Možda je tu bilo i srednjovjekovno groblje puno steća-ka? Moguće, jer ih u Runovićima nigdje nema?! Možda su ugrađivani u prve crkve, a možda u podove ili u današnju crkvu, možda i u prve grobnice? Bilo kako bilo, donosim nekoliko fotografija, koje govo-re o kamenim spomenicima i natpisima, koji se danas nalaze u starom Runovićkom groblju. One impliciraju mnogo više! Spo-menika je bilo sigurno još, naročito starih kamenih križeva. Prerađivanjem grobnica i postavljanjem mramora neka su obilježja maknuta. Ostalo je osam spomenika koje je vrijedno zabilježiti kako bismo ih trajno sačuvali, posebice jer je sagrađeno novo groblje, a staro će s vremenom biti konzer-virano. Donosim ove fotografije i natpise koje sam jedva uspio pročitati. Natpisi su autentični, a otčitavati su mi pripomogli i vlasnici spomenika. Sačuvajmo ih!

4.SPOMEN PODIGOŠE

SVOJIM MRTVIN BRAĆA JUKIĆI

I PAŠKO REPUŠIKG. 1947.

IZR. SKAKO---------------------------------------------------------5.

SPOMEN PODIŽE PULJIĆ MATE I PETAR P. JURE

I MARKO P. IVANA ZASE I SVOJE NASLIJEDNIKE

RAĐENO 1936. G.

4

52

5

6

7

8

53

6.SPOMEN PODIŽE

BRATU STIPI RO. *1901. + 1938.

IVAN I MATE LEŠINA 1949. G.

-----------------------------------------------

7.SPOMEN PODIŽU SLOGA LJUBIČIĆASVOJIM MRTVIM

1954.

Netom objavljeni podaci o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u

Republici Hrvatskoj kažu da u zemlji živi 4.290.612 stanovnika što je 116.528 osoba manje nego 2001. godine. Hrvati pomalo izumiru i imajući u vidu starosnu struktu-ru stanovništva broj stanovnika će se i dalje smanjivati.

Na području općine Runovići broj stanovnika je za 201 osobu manji u odnosu na 2001. godinu. Manje je i 80 kućanstva, a povećao se je broj stambenih jedinica za 100, od kojih je 95 na području naselja Runovići. Dakle, čeljadi je manje, ali odselje-no stanovništvo gradi kuće i povremeno boravi na ovom području. To je u skladu s nacionalnim trendom gdje se broj stanova povećao za oko 18 posto, a „izgubili“ smo stanovništvo veličine grada Rijeke.

Na području naselja Runovića manje je samo 20 stanovnika, dok su manje 22 kućanstva. Valja napomenuti da su koris-nici staračkog doma ubrojeni u stanovnike Runovića. Međutim, prema župnikovoj evi-denciji sačinjenoj prilikom blagoslova kuća, ipak je samo 1.901 osoba u Runovićima u 520 kućanstava. Napomenimo, prema popisu stanovništva iz 1971. godine u Runovićima je živjelo 2.589 stanovnika.

Trebali li povjerovati glasovima da je broj stanovnika sada u Runovićima um-jetno povećan prijavom prebivališta i time popisom dijela Hrvata iz susjedne Bosne i Hercegovine?

Pričekajmo i detaljnije informacije o popisu koje će biti objavljene krajem go-dine.

Gojko Bežovan

8.OVDJE POČIVA ŠKORO MIJO

R. 1. VII. 1867. + 10. IV. 1943. ŠKORO MARA

R. 20. VI. 1870. + 21. V. 1945.ŠKORO MATIJA Ž. IVANA

R. 10. XI. 1894. + 17. XI. 1956.ŠKORO IVAN MUŽ

R. 25. VII. 1896.SPOMEN PODIŽE OCU MAJCI ŽENI I

SEBI IVAN ŠKOROBRAĆA PETAR I MATE

SA SINOVIMA1957.

Tablica 1. Kretanje stanovništva, kućanstva i stanova na području općine Runovići i naselji-ma prema popisima 2001. i 2011. godine

Ukupanbr. Br.kućanstava Br.stambenih stanovnika jedinicaRunovići-općina2001. 2.643 782 1.146Runovići-općina2011. 2.442 702 1.246Podosoje 2001. 48 16 *Podosoje 2011. 42 14 26Runovići2001. 2.071 564 759Runovići2011. 2.051 542 854Slivno 2001. 524 202 *Slivno 2011. 394 146 366

Rezultati popisa stanovništva

* Podaci nedostaju

54

Poslovica kaže „Tko pjeva zlo ne misli“, a ja se nadam da je tako i u našemu

mjestu. U Runovićima se oduvijek pjevalo, nekada i puno više nego danas. Suvremena tehnika danas je zamijenila grlo, a ubrza-ni život reducirao druženja pa je i pjesme manje. Pjevanje u Runovićima nekada je bilo dio življenja i znalo se kada se što pje-va, npr. u korizmi se kantao Gospin plač, za određene blagdane pjevale su se prigodne blagdanske pjesme. Ganga i druga pjevanja pjevala su se kroz cijelu godinu, osim u vri-jeme korizme kada se samo kantalo. Od Ve-likog petak, poslije dolaska križa u crkvu, do Uskrsa nije se ni pjevalo ni kantalo jer je u to vrijeme Isus bio pokopan u zemlji. To je bilo vrijeme tugovanja. Još bi se moglo nabrajati dosta prigoda kada se što pjevalo, ali ovdje bih se osvrnuo samo na jedan stari način pjevanja ojkanje koje je već davno bilo

zamrlo, ali posredstvom KUU Novae, koja ga je obnovila i prezentirala javnosti, posti-glo je velik rezultat. Naime, KUU Novae obnovila je staro putničko pivanje i s njime bila na raznim smotrama. Njega su zapazili stručnjaci i, zajedno sa ostalim ojkanjima, stavili na listu nematerijalnih kulturnih do-bara Republike Hrvatske pri UNESCO-u. Početkom ove godine gospođa Branka Še-parović snimila je i jednu emisiju svoje se-rije “Škrinja“ na HTV-u o ojkanjima, u koju je uvršteno i putničko pivanje iz Runovića. Dosta se Runovićana čudilo kada je saznalo što se dogodilo s tim pjevanjem, jer neki od njih nisu ga nikada ni čuli niti su znali da postoji nešto takvo kod nas. Mislili su da je ganga naše najstarije pjevanje .

Malo sam se potrudio i više saznao o sa-mom ojkanju u Runoviću te ću to ukratko opisati.

Ojkanje je staro pjevanje u Runoviću. Smatra se da je puno starije od gange, te da je ono gangi preteča. U knjizi „Asan-Agi-ničin zavičaj“, koju je napisao Mijo Milas 1981. godine, spominje se ojkanje. Isto tako

Priznanje i runovićkom ojkanju

55

on u svome istraživanju dolazi do spoznaje da Imoćani koji su se rodili prije 1900. go-dine nisu uopće pjevali gangu već su samo ojkali. Naš župnik fra Silvestar Kutleša u svojoj knjizi „Život i običaji u Imotskoj kra-jini“, opsežno opisuje pivanja u Runoviću. Također on ne spominje gangu, premda knjigu piše 1934. godine. U knjizi opisuje čak tri vrste ojkanja u Runoviću. Prvo je putničko pivanje (kiridžijsko) koje se piva u dvoje, drugo je momačko ili bećarsko pivanje koje se može pjevati samačke ili više njih. Opisiva i treće žensko pivanje koje se zvalo vojkanje. Ženske pjevaju dvije a dvije. Dvije započimaju dvije nastavljaju pjevati. Kada smo rekonstruirali putničko pivanje 1999. Godine, i sam sam slušao naše stare kaziva-če koji su pojašnjavali kako se pjeva. Nakon emisije „Škrinja“, autorice gospođe Branke Šeparović, javilo mi se još nekoliko Runovi-ćana koji se sjećaju ojkanja.

Osobno sam, zajedno s ostalim člano-vima KUU Novae pomosan što smo otrgli zaboravu runovićko ojkanja, a naš je ponos narastao do neba kada je ono stavljeno na listu nematerijalnih kulturnih dobara pri UNESCO-u.

Nadam se da će svi runovićani znati cijeniti ovakve i slične stvari i da neće do-pustiti da ih zatre suvremeni način života i agresivna strana „kultura“ koja nema ni tradicije ni duše.

Perica Tucak

Osnovni je zadatak naše Kulturno-umjetničke udruge Novae u prvom

redu očuvanje i spas od propadanja i za-borava naših tradicijskih i kulturnih vrijed-nosti. Svojim aktivnostima, pod vodstvom Perice Vodanovića Pauna, kao što su učenje mladih i starih naše gange i plesa, sudjelo-vanje u smotrama po Republici Hrvatskoj, na proslavama duhovnog i kulturnog ka-raktera, trudimo se očuvati naš glazbeni izričaj i spasiti naše kolo od zaborava, po-kazati bogatstvo naše nošnje i predmeta iz svakodnevnog života, koje su naši stari izradili svojim vrijednim rukama, unatoč njihovu tešku životu.

Naša udruga broji 60-tak članova ra-znih uzrasta. Dva puta tjedno održavamo probe u Domu kulture. Želimo naglasiti da sve veći broj djece sudjeluje u radu naše Udruge te vjerujemo da ćemo na taj način sačuvati kulturnu baštinu našega mjesta i prenijeti je s generacije na generaciju.

U protekloj godini sudjelovali smo na raznim manifestacijama: na Večeri folklora na otvaranju Runovićkog lita zajedno s na-šim gostima iz Rogotina; na proslavi blag-dana Gospe od Karmela, zaštitnice naše župe bili smo u svečanoj procesiji; sudjelo-vali smo kao gosti na proslavi sv. Lovre u Zmijavcima s koreografijom imotskih ple-sova; bili smo na smotri narodnih nošnji u Kaštelima, a bit ćemo i ove godine.

Ganga fest u Slivnu ostao nam je u li-jepoj uspomeni, jer osim našega plesnog nastupa, naša je ženska ganga u sastavu Matije (Mace) Jukić, Slave Babić i Ive Lu-bina (Ercegovke) osvojila zlatnu medalju i, možemo reći, da su potukle sve suparnice.

Vrijednost naše Udruge u očuvanju fol-klorne tradicije pokazali smo i sudjelova-njem u snimanju emisija „Lijepom našom“ iz Prološca i „Škrinja“ Branke Šeparović. Naša se Udruga ponosi i putničkim pjeva-njem koje pjevaju Matilda Ljubičić i Mirja-

Da baština ne utone u zaborav

56

na Ždero (Slivanjka). Naša zdravica, koju govori jasnim i upečatljivim glasom Ante Tucak (Anta) na svim nastupima ostav-lja snažan dojam i ostaje u srcu svih onih koji je čuju, a njegova bukara je okrijepila mnoge i mnoge iz raznih kulturnih udru-ga. Uz nju se jačaju i snaže sva prijateljstva i dogovori. Naša kudilja, koju nosi Mila Ja-kić (Poštareva), jedan je od fotografiranijih predmeta iz inventara naših baka, a Svetko Glavota je glavni zabavljač i muški gangaš na putovanjima.

Naše putničko pjevanje, ženska ganga i zdravica sudjelovali su na proslavama: Rozgajmo u Ćićariji 29. 5. 2011. god., u La-ništu u Istri; Blizna – Festival ojkavice, 18. 6. 2011. god., na kojem su sudjelovale dvije skupine gange; cijela je Udruga gostovala na proslavi sv. Jure u Ogorju kod KUD-a Komaštre s još osam drugih društava; su-djelovali smo i na Drugoj županijskoj smo-tri folklora u Sinju 18. 6. 2011. god.

Naše gostovanje u Osijeku na 17. susre-tu Runovićana i njihovih prijatelja nosimo u srcu s najljepšim uspomenama. Put je bio dug i otežan zbog snijega, ali nas je zagrijala toplina Osječana koji su nas od srca primili

i lijepo ugostili. Posjetili smo i Vukovar.Ovim putem posebno zahvaljujemo

Ivici Repušiću i svim runovićkim Osječa-nima na gostoprimstvu s nadom da ćemo se tamo sresti i iduće godine. Zahvaljujemo našoj Općini Runovići na svoj podršci koju nam pruža i omogućuje rad naše Udruge. Bez njih naš rad ne bi bio moguć. Hvala i svim članovima koji aktivno sudjeluju i do-prinose da narodna baština našeg mjesta Runovića ne utone u zaborav, jer se svi mi imamo čime ponositi i s ponosom to poka-zati svijetu.

Marica Repušić

57

Rezultate je predstavila doc. dr. sc. Sanja Gottstein s Prirodoslovno-matematič-

kog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istra-živanje je provedeno zahvaljujući donaciji Zaklade Adris. Poslije predstavljanja rezul-tata upriličen je Božićni domjenak kojem su donatori bili Vinarija Grabovac, Mijukić Prom i konoba Didov san. Neka im dragi Bog dade zdravlja pa nas darivali i ponov-no.

Valja napomenuti da su ranije za ovo istraživanje, zahvaljujući Slobodanu Lju-bičiću- Bobi Rusovu, bila prikupljena sred-stva, ali smo ih privolom vodstva naše

Udruge preusmjerili u drugu svrhu. Me-đutim, valja naglasiti da ovo istraživanje nije htio poduprijeti državi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost!

Na naše iznenađenje predstavljanju re-zultata istraživanja nazočili su uglavnom Runovićani. Kao da drugi nisu lovili, jeli i voljeli rake. Ali po svemu sudeći Runovića-nima je Matica pri srcu, a raci su nahranili mnoga gladna runovićka usta.

Što je dvogodišnje istraživanje pokaza-lo? U Matici nema raka, a razlozi nestanka su brojni.

Korištenje preljevnih septičkih jama, gradnja kanalizacije ispod korita i ilegal-na priključenja na istu velika su prijetnja da za dvadesetak godina Matica postane kanalizacijski kanal. Rake je ugrozilo i ne-kontrolirano korištenje pesticida i upotreba umjetnih gnojiva. Neki svjedoci tvrde da je korištenje klora za ispiranje cijevi za potre-be gradnje vodovoda u Runovićima i Zmi-javcima neposredno prouzročilo nestanak raka.

Istraživači upozoravaju i na promjenu vodnog režima rijeke nizom zahvata koji

Kada ćemo ponovnoloviti rake u Matici?Kao što je u prošlom broju najavlje-no, Udruga Runovićana u Zagrebu organizirala je 14. prosinca 2010. u Školskoj knjizi u Zagrebu predstav-ljanje rezultata istraživanja „Mogu li se vratiti bjelonogi rakovi u Vrljiku?“

Bežovani u pučini lita 1968. godine u povratku s Matice s torbama punim raka (snimio: Mate Be-ževan Bilkin)

Prirodna baština

58

su uključivali kanaliziranje, sječu vrba, pro-dubljenje korita, gradnju brana i retencija te utvrđivanje obala. Tko se još sjeća otočića na Matici uzvodno od mosta Kamenje? Ovi su zahvati uništili staništa raka. Istraživači drže da su te promjene obavljene protuza-konito.

Rezultati istraživanja govore o prijetnji unošenja invazivnih vrsta riba u Prološko blato koji potom stižu i u Maticu. Štetan je utjecaj unošenja vrste desetonožnog raka koji ne pripada slijevu rijeke Vrljike, a do-nosi se iz rijeka i potoka u susjednoj BiH.

Istraživanje je ustanovilo da je kvaliteta vode na Zmijavačkom mostu i u Runovići-ma druge klase, a dok je na izvoru još uvi-jek prve klase.

Razloge nestanka rakova docentica Gottstein povezuju sa zatrovanošću sedi-menta – tla i taloga koji se nalazi u koritu rijeke.

Raci su nađeni samo u Vrilima (Jezeri-ne) kod Zelene katedrale, Badnjevicama i Prološkom blatu. Prema kazivanju Ante Mikulića, predsjednika Sportsko-ribolov-nog društva Šaran iz Prološca, u novije vrijeme primijećen je veći broj autohtonih bjelonogih rakova na lokaciji od Dva oka do mosta u Zelenoj katedrali. To su ohra-brujuće informacije.

Matica je po svemu zapuštena rijeka, drske vlasti o njoj ne vode računa, a svijest stanovništva na niskoj je razini. Žurno bi je trebalo očistiti od raznog smeća, provesti kontrolu septičkih jama koje se odlijevaju u rijeku, sanirati kanalizaciju koja prolazi ispod korita iznad Perinuše. Kod Pojila na ustavi žurno bi trebalo napraviti pomoćni ispust kako bi sediment-talog na dnu ne-stao i kako uzvodno dno ne bi bilo žabo-krečina.

Valja poticajno prihvatiti izjave docenti-ce Gottstein da je moguće dodatnim istra-živanjima i aktivnostima zaštite vodotoka Vrljike računati na povratak rakova. Među-tim, ovog povratka neće biti bez aktivnog sudjelovanja stanovništva.

Gojko Bežovan

Budući su sve aktivnosti UruZ-a, pa tako i ova, humanitarna karaktera, Ru-

novićani svojim sudjelovanjem pokazuju i zajedništvo. Sedamnaesta godišnjica odr-žavanja ovih Večeri dokaz je kako veliki dio našeg svita u Zagrebu i njegovoj okolici gaji osjećaj pripadnosti kraju iz kojeg su došli. Ove se godine tako na Večeri okupilo oko 500 uzvanika. U pauzama između bogate trpeze, kojoj je osnova bila nasa domaća spi-za, goste je zabavljala Klapa Bonaca. Pro-

Živo zajedništvo i ove godineTradicionalnu Večer Runovićana u Zagrebu i ove je godine početkom veljače u zagrebačkom hotelu Westin organizirala Udruga Runovićana u Zagrebu. Prigoda je to da se Runovićani i njihovi prijatelji okupe te tako održe živu vezu sa svojim selom.

Runovićani u Zagrebu

59

gram Večeri moderirao je Branko Uvodić. Tradicionalno je organizirana bogata

tombola koja nam svake godine pokazuje kako imamo veliku podršku sponzora, a koji su dijelom i naši Runovićani, gospodar-stvenici zaljubljeni u svoj kraj, kao i mnogi drugi. Njihova nam podrška u raznim da-rovima omogućuje da dostojanstveno i lije-po proslavimo svoju Večer i organiziramo

tombolu, čiji prihod ide, kako u aktivnosti Udruge, tako i za razne humanitarne aktiv-nosti koje tijekom godine Udruga provodi . Uvijek nam manjka riječi da se zahvalimo na njihovoj velikodušnoj podršci. Stoga - hvala svima!

Večer Runovićana u Zagrebu samo je je-dan mali dio aktivnosti Udruge. U posljed-njih smo godinu dana tako organizirali i

60

predstavljanje knjige Milana Puljiza Blažu-šića „Kamen i drača – runovićka rapsodi-ja“ u zagrebačkom Hrvatskom slovu; pu-tem HOO-a uspjeli smo donirati tri čamca i opremu za KKK „Mračaj“; nabavili smo komplet dresova za NK „Mračaj“, te pomo-gli u obilježavanju i proslavljanju njegova prelaska u višu razinu natjecanja. Također je već tradicionalna i organizacija „Runović-kog lita“ zajedno s Općinom Runovići. Ne treba zaboraviti da tijekom godine URuZ daruje obitelji u potrebama, nastojeći pri tom da se svijest o dobrobiti svakog člana naše zajednice usadi u sve nas.

Udrugu Runovićana u Zagrebu čini tri-desetak entuzijasta od Sebišine do Puljiza. Svaki naš član svojim trudom i voljom pri-pomaže da se Udruga održi, a time, narav-no, pomaže održavanju veza sa zavičajem. U Zagrebu je prijašnjih godina djelovalo petnaestak Udruga s područja Imotske kra-jine, koje su se s vremenom pogasile. URuZ je tako jedna od rijetkih koje su aktivne i žive.

Udruga je podijeljena u odbore i nastoji pri tom pokriti sva područja života, od kul-ture do gospodarstva, humanitarnih i soci-jalnih aktivnosti, sportskih, obrazovnih, i slično. Ovim putem pozivamo sve Runovi-

ćane (pogotovo mlade i studente) koji žive u Zagrebu da nam se priključe te svojim znanjem i idejama doprinesu što kvalitetni-jem radu. Naši dragi „stariji“ članovi i osni-vači Udruge Slavo, Mijo, Marijan, Branko, Dunja, Slaven, kao i mnogi drugi, stalno potiču angažman nas mlađih, radi održava-nja kontinuiteta rada, prenošenja stečenih iskustava, kojih je, zasigurno, mnogo od nastanka Udruge do današnjih dana. Misli-mo kako svatko može svojim angažmanom oplemeniti Udrugu i njezino djelovanje, na sveopću korist, stoga vas pozivamo da nam se priključite. Radujemo se svakom novo-pridošlom članu!

Mate Lešina

61

Sadržajno izvješće o radu Udruge podnio je Branko Jakić, dosadašnji predsjednik.

U doba Jakićeva predsjedanja Udruga je ostvarila niz zapaženih aktivnosti. Organi-zirane su Večeri Runovićana u Zagrebu po-dupirana je organizacija Runovićkog lita,

Izabrano novo vodstvo Udruge Runovićana u ZagrebuSkupština Udruge Runovićana u Zagrebu na sjednici održanoj 30. lipnja 2011. u Caffe baru Novae izabrala je novo vodstvo.

RUNOVIĆKO LITO 2011.10. 7 - 7. 8. - Trg fra Mije Runovića

10. 7. u 20 sati:OTVORENJE RUNOVIĆKOG LITA 2011.

VEČER FOLKLORA, sudjeluju: KUU „Novae“ - Runović, KUD “Vrgorac” - Vrgorac, KUD “Drusina” - Drusina, KUD „Dikovača“ - Zmijavci

16. 7. u 21 sat, Blagdan Gospe od Karmela: KOČANI ORKESTAR, koncert

21. 7. u 20 sati: KAZALIŠNA UDRUGA „SMJEHOTIĆI“ Prizori iz bračnog života, kazališna predstava

29. 7. u 21 sat: RIBARSKA NOĆ, kod mlinice na Pojilu

7. 8. u 21 sat: KAZALIŠNA UDRUGA „PROLOŽAC“Umakla se Joka Šimunova, kazališna predstava

Organizatori:

predstavljalo se knjige i rezultate istraživa-nja o nestanku raka u Matici, prikupljalo se donacije, pomagalo se sportske klubove u Runovićima i, što je najvažnije, zajednicu Runovićana u Zagrebu držalo se prepo-znatljivo živom i aktivnom.

Za novog predsjednika izabran je Željko Buljan, dopredsjednik je Mario Puljiz Mar-ković, a tajnik je Mate Lešina Taslaković.

Kako je rečeno po izboru, vjerujemo da će novo vodstvo Udruge nastaviti s prakti-ciranjem uzorite zavičajnosti, mlađi će nam ljudi u vodstvu udahnuti nov polet te će za-sigurno izgraditi bolje odnose s vodstvom Općine Runovići.

Gojko Bežovan

62

Koncelebriranu sv. misu predvodio je runovićki župnik fra Mladen Prolić uz

fra Marka Bitangu i osječke franjevce iz ma-tičnog samostana. Na početku je svećenike i vjernike pozdravio gvardijan fra Željko Jurković.

Fra Mladen je u svojoj propovjedi ista-kao važnost kršćanskog braka i obitelji. Na-glasio je da se poziv i poslanje braka i obite-lji sastoji od stvaranja zajedništva i služenja životu. Brak se osniva na vjerovanju da je ljubav vrijedna, da je brak nerazrješiv i da sakrament ženidbe daje snagu. Samo s Bož-jom pomoći danas obitelji mogu ostati vjer-ne svom pozivu i živjeti Božji plan braka, na svoju radost i na dobro svoje djece.

Misno slavlje svojim je pjevanjem pratio Mješoviti zbog franjevačke crkve sv. Križa na čelu s voditeljicom Ivkom Kaurinović.

Slavlje je nastavljeno večerom i kultur-nim programom u Svečanoj dvorani Kristal u Osijeku, gdje se okupilo petstotinjak Ru-novićana i njihovih prijatelja. Ove je godine goste, i to vrlo uspješno, zabavljao osječki sastav Quattro band, a program je vodio Željko Vukadinović.

Najviše pozornosti svih okupljenih pri-vukao je nastup KUU Novae iz Runovića. Odjeveni u runovićke narodne nošnje, svo-jom pjesmom, kolom i gangom oduševili su sve prisutne. Budući da je ojkalica pro-glašena svjetskom nematerijalnom kultur-nom baštinom, naši gosti su s posebnim zanimanjem pratili nastup gangašica i na-gradili ih velikim pljeskom.

Goste su posebno pozdravili Ivan Re-pušić, predsjednik Udruge Runovićana u

Osijeku, te načelnik općine Runovići Josip Lešina, koji redovito predvodi runovićku delegaciju.

U svojim su govorima naglasili potrebu očuvanja tradicije i kulture rodnog kraja te da znamo tko smo i odakle smo.

Ni ove godine nije izostala bogata lutri-ja zahvaljujući našim sponzorima, a lutriju su prodavale djevojke Dora Buljan i Petra Barić.

U sportskom dijelu runovićkih susreta Nedo Vladić i fra Marko Bitanga teniskim su umijećem bili ravnopravni osječkim Ru-novićanima.

Članovi Organizacijskog odbora vrijed-no su radili na pripremi Susreta Runovi-ćana, a posebno su bili neumorni naši naj-stariji članovi Vlado Vuknić i Ante Biočić Vagović.

Da će se naša tradicija u Osijeku očuvati i nastaviti garancija su mlađi članovi Odbo-ra od kojih posebno ističemo Tomislava Vu-knića, Milana Žderu, Danijela Cvitanušića i Luku Buljana.

Ivan Jurić

U Osijeku 27. 11. 2010. u knjižari Nova održana je promocija romana “Kamen

i drača” autora Milana Puljiza. Predstav-ljanje runovićke rapsodije organizirala je Udruga Runovićana iz Osijeka, a o roma-nu je, uz priče, govorio i osječki književnik Lujo Medvidović, koji je i sam imotskih ko-rijena.

U istom danu, kao građanin Osijeka, po-zvan sam u 17 sati u hotel Central na pred-stavljanje najnovije zbirke pjesama osječke pjesnikinje Marine Pilić. Zbirka nosi naziv “Slavim svoje postojanje”, a među recitato-rima sam zapazio runovićko prezime Bu-garić.

Doznao sam da je Lidija Bugarić runo-vićka snaha, a pravi šok je za mene bila

U istom danu predstavljene dvije knjige autora Runovićana

Sedamnaesti susret u Osijeku

Ovogodišnji runovićki susret u Osijeku 25. 2. 2011. počeo je euharistijskim slavljem u Franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osječkoj Tvrđi.

Runovićani u Osijeku

63

spoznaja da je autorica zbirke Marina Pilić, osječka Runovićanka druge generacije. Ma-rina je kći Runovićanina pok. Marka Juki-ća, koji je u Osijek doselio 1952., a radio je kao i većina naših ljudi u to vrijeme, u Šećerani i OLT-u.

Osvrte o knjizi dali su književnici Goran Rem i Josip Cvenić, a recenzentica Neven-ka Špoljarić je preporučila čitanje ponuđe-ne “Iskrene gozbe ljubavi” koju slikopisom svoje duše Marina posebno daje u Odušev-ljenju:

Kako je život lijep,Svaki udah je susret s Bogom,...

Kad udahnem veselim seSusretu s Bogom,

Koji stanuje u mojoj duši!

O knjizi su posebno govorili Boris Šprem, Nevenka Špoljarić i sama autorica. Marinine stihove su recitirali osječki glum-ci i pjesnici, a pjesničku večer je glazbom na gitari uveličao Krunoslav Ringsmuth.

Marina Pilić živi i piše u rodnom Osijeku. Članica je osječkog Društva pjesnika”Antun Ivanošić”, te objavljuje pjesme u zajednič-koj zbirci navedenog društva. Stihovi Mari-ne Pilić objavljeni su i u “Antologiji 21. sto-ljeća Hrvatskog urbanog pjesništva”. Prvu samostalnu zbirku pjesama “Kroz trnje do spasenja” objavila je 2009., a zbirka “Slavim svoje postojanje” je izvršila koncem 2010.

Stihovi Marine Pilić svojim duhovnim porukama ispunjavaju nadom u uskrsnuće i upućuju na vječno. Knjiga je posvećena svima koji tragaju za duhovnim vrijedno-stima, a posebno Marininoj sestri Nadi Kli-surić.

Mi Runovićani ponosni smo na Marinu i na sve naše znane i neznane Marine. Na kraju donosima izvadak iz pjesme Zahval-nica:

Hvala ti Bože za plavo moreŠto mi se smijeHvala ti Bože štoMjesec u mraku sjajiHvala ti Bože što jutro svićeHvala ti Bože što postojim

Ivan Jurić

64

Vodstvo Udruge Runovićana u Zagrebu odlučilo je da se tiskaju dvije zbirke

pjesama Luke Puljiza. To su zbirke Zapisi o siromacima (Osijek 1939.) i Draga zemlja (Sa-rajevo 1944.).

Tko je Luka Puljiz? Rođen je 24. listo-pada 1913. u runovićkom zaselku Orašine. Otac mu Marijan, nadimkom Vuga, a majka Iva, Vuginica, inače iz poznate runovićke obitelji Babić Grgušić-Veljdanović. S petero djece odselili su se u Osijek 1926. Godine. Najstarije dijete, Luka, imao je tada trinaest godina, jedva je znao čitati i pisati. U Osije-ku je ubrzano završio pučku i srednju struč-nu školu. Kao đak počeo je pisati članke za tamošnje novine o društvenim i političkim zbivanjima te pjesme koje je objelodanjivao također u novinama. Po završetku srednje škole 1935. postao je profesionalnim novi-narom. Bio je u stalnom sukobu s jugosla-venskim režimom i policiji na oku.

Kada je bila osnovana Nezavisna Drža-va Hrvatska, pohitao je u Zagreb.

Postao je urednikom dnevnoga lista i uključio se u ustaški pokret. Brzo se vratio u Osijek, pa je morao u Vukovar te u Banju Luku i Sarajevo. Dolazak partizana zatekao ga je u Vukovaru. Nestao je u ratnom me-težu, vjerojatno negdje u Sloveniji, na putu prema Bleiburgu.

Pjesme Luke Puljiza, za koje se nije zna-lo oko sedam desetljeća, ponovno će biti dostupne javnosti. Pretežito se bave našom sirotinjom i bijedom, svakidašnjom mu-kom te velikom ljubavlju prema runovićko-imotskom kraju, prema pjesnikovu zaviča-ju. Knjiga koja se priprema, kako je rečeno, ne će se baviti politikom kojoj je Luka Pu-ljiz pripadao, nego pjesmama koje je pisao:

neka pjesme govore o mladiću iz Runovića koji ih je napisao iz srca i s ljubavlju.

Mijo Jukić i Milan Puljiz prihvatili su obvezu da prirede i urede knjigu. Knjiga će se pojaviti do 24. listopada ove godine, kada je Lukin rođendan. Nakladnici će biti Udruga Runovićana u Zagrebu i Ogranak Matice Hrvatske u Imotskome.

Milan Puljiz

Bibliotheca NovarumPriprema se tiskanje pjesama Luke Puljiza

Poslije sedam desetljeća izvučen je iz tame zaborava prvi Runovićanin novinar i pjesnik, te njegove dvije zbirke pjesama

Ipak nije sasvim zaboravljenO Luki Puljizu i njegovu pjesništvu pisao

je Ivan Juroš u Imotskom zborniku 1 (1992.), str. 165-176 (ur.: M. Glibota), navodeći pri tom da su o tom Runovićaninu prije njega već pisali Ivan Raos, Ton Smerdel, Vinko Nikolić i Ivan Alilović.

Luka Puljiz: Majka mi piše...Sinko!Puno me čudi,da imaš tako malo, malo srca,da pivaš nike pismei daješ u “voje”*)o našem selui teškom životu naši ljudi,kad ti znaša Bog vidi!da mi nismo krivinašem siromaštvunevoljini bidi.Ja mislinda nije lipo- a ni pošteno da nije! -pisati u “voje”(da vas svit zna!)o onomušto naš čovik i od prijatelja krije.

A, ako već oćeš pisati,piši:kako nam slabo duvan plate,(naš je otiša: šeset kruna kilo!);kako bi tribalo prokopat polje,da nas već jednom pristane mučiti odnosit nam krvave trudeovo nesritno “blato”;**)

*) “voje” - novine**) - Poplava koju narod oko Imotskog polja zove “blato”

65

Međuškolsko natjecanje iz vjeronauka na razini Imotskog dekanata održano

je 28. siječnja 2011. u OŠ Runović u 13 sati, a sudjelovalo 9 ekipa i to iz osnovnih ško-la: Imotski, Zmijavci, Krivodol, Proložac, Zagvozd, Aržano, Lovreć, Runović i Cista Velika.

Međuškolska natjecanja iz vjeronauka za osnovnu školu u Splitsko-makarskoj

Međuškolsko natjecanje iz vjeronauka u OŠ Runović

nadbiskupiji održana su u sedam škola. Na natjecanju je sudjelovala 61 ekipa. Eki-pe broje četiri učenika. Svaki je učenik sa-mostalno rješavao pisani test sa 50 pitanja kojima je mogao osvojiti 85 bodova, tako da je ekipa mogla ostvariti maksimalno 340 bodova.

Runovićku je vjeronaučnu ekipu pripre-mala vjeroučiteljica Marija Škeva, a činili su je Mihovil Jukić, Neno Ljubičić, Nikolina Kuštra i Matija Repušić, a osvojili su pret-posljednje, 8. mjesto. Svakako, nije uvijek najvažnije pobijediti, ali je uvijek važno učiti, pripremati se i sudjelovati.

Domovina je modro more jadransko i zlatno klasje slavonsko...

Njezine su žile kucavice Sava, Drava, Dunav, Krka...

ali i svaka pomorska luka.

Volim njezina brda, ravnice i doline...

Odajem priznanje Mjesecu, zvijezdamai Suncu,

al` iznad svegaodajem priznanje svakom palom borcu.

Lijep je Zagreb, Zadar, Split,... Vukovar je raj

al` za mene je najljepši moj imotski zavičaj.

Ivana Vodanović, 7. r.

Domovina

Da, ljeto je pred vratima: pogađate, prvo što mi pada na pamet je završetak na-

stave. Napokon!Siguran sam da ne postoji ni jedan uče-

nik koji se ne veseli ljetnim praznicima. More, plaža, kupanje i sunčanje, beskrajna druženja s prijateljima, odmor od svih oba-veza... može li bolje?!

Tri mjeseca bez domaćih radova, bez ra-čunanja, crtanja geometrijskih likova i ze-mljopisnih karata, tri mjeseca bez lektire...

Moram ipak reći: ne, ja ne mrzim školu. Iskreno, u njoj provedem više lijepih nego ružnih trenutaka. Puno se smijeha, igre, za-bave, simpatija i slatkih tajni krije između ta četiri zida. Gotovo sam siguran i da sam pametniji nego prije godinu dana. Dobro, možda ne pametniji, ali sigurno raspola-žem s više znanja.

U lijepom će mi sjećanju ostati ova škol-ska godina, svima želim puno smijeha, od-mora, dobru zabavu. Vidimo se 12. rujna.

Ljeto pred vratima

Vidim sreću kamo god se okrenem. Sreća je sunce koje me grije, sreća su mama i

tata koji me vole. Sreća su brajo i seka koji su uvijek uz mene. Sretna sam kad svane novi dan i kad se družim s prijateljima. Sretna sam kada dođe ljeto i kad uživam na moru, sunčam se, kupam... Sretna sam i zimi kad padne snijeg pa uživamo u snježnim rado-stima. Sretna sam ujesen kad mi kiša svira uspavanku na prozoru, ali i u proljeće kad se prirodom šire cvjetni mirisi.

Sreća je kad me roditelji povedu na sladoled, kad smo svi skupa i smijemo se. Sreća je uvijek tu, samo je treba prepoznati. Sreća je u malim stvarima.

Matea Puljiz, 6. r.

Sreća

OŠ Runović

66

Moji ukućani, posebno djed i baka, če-sto znaju raspravljati o tome koja su

vremena bila bolja, kada se ljepše živjelo – nekad ili danas. Stariji uvijek zaključe da je u njihovo vrijeme bilo bolje. Ma da, tako oni misle! Dok surfam internetom, gotovo sam sigurna da živim u vremenu koje je teško nadmašiti u bilo čemu, koje ne može biti bolje. Novine, televizija, mobitel, računa-lo.... što god poželim. Samo jednim klikom dobijem odgovor na sve što me zanima. Ja želim upravo ovakav svijet, ne želim ga mi-jenjati – barem što se medija tiče.

Znam, sve to ima i loših strana. Često čujem što ne bih željela čuti, vidim što ne bih željela vidjeti. Čula sam jednog djeda koji je rekao: „Što manje znam, to mi je bo-lje.“ Možda je to stvarno istina.

Moja je obitelj mnogobrojna i svi volimo medije. Dok tata čita novine, mama gleda televiziju, ja sam na računalu, sestra na mo-bitelu.... i tako iz dana u dan.

Istina, to nas odmara i zabavlja... i nit-ko se ne buni. Ipak, svaki put kad nestane struje shvatim zašto baka hvali prošla vre-mena.

Mihaela Ždero, 7. r.

Bilo je ljetno popodne. Doživjela sam pravu avanturu. Naravno, htjela sam

ju prepričati svojim roditeljima. Veselo sam utrčala u kuću i pronašla tatu i mamu pred televizorom. Pozdravila sam ih, ali tata je na to rekao: „Pssssst, slušam vijesti.“ O ne, opet govore o porastu cijena goriva. Vidjela sam da im smetam pa sam potražila brata da s njim podijelim svoju sreću. I on je za-uzet, projurio je kraj mene s mobitelom u ruci, ni ne primijetivši me. Čula sam sestru i njene prijateljice u sobi i pomislila da će me one saslušati. Nisam se iznenadila kad sam vidjela da sjede pred računalom, slu-šaju glazbu i komentiraju haljine. Shvatila sam da ni tu nema smisla započimati raz-

govor. Krenula sam do bake. Ona nema face ni i-phone, saslušat će me! Prevarila sam se, baka je slušala misu na radiju i molila se. Putem kući poželjela sam da nestane struje, tako bi imali vremena za me, slušali bi me. Nasreću, nije bilo potrebe. Dok sam se vra-tila, vijesti su završile pa sam se ispričala s mamom.

Zaključak: u mojoj obitelji mediji su po-pularni, znaju nam oduzeti i previše vre-mena. Usprkos tome, kad god je potrebno, pronađemo vremena jedni za druge.

Nekad ili danas?

Mediji u mojoj obitelji

U Dječjem vrtiću Runović ostvaruje se redoviti program njege, odgoja, nao-

brazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i so-cijalne skrbi djece predškolske dobi, koji je prilagođen razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i potrebama.

Naš dječji vrtić provodi predškolske programe svakodnevno u dvije skupine: vrtićka skupina od 6:30 do 13 sati za djecu od 3 do 6 god.; program predškole, Mala škola od 13:15 do 15:15 sati, tri puta tjedno. U vrtićku skupinu kroz godinu je prošlo 33 djece, a u Maloj školi smo imali skupinu od 19-ero djece.

Mješovita odgojna skupina karakteri-stična je za naš vrtić s obzirom na prostor u kojem boravimo i na broj djece. Znanstvene spoznaje razvojne i kognitivne psihologije dokazale su da djeca do osme godine života najbolje uče kombinirano od djece i odga-jatelja. Uspješnije uče kad su im zaposlene ruke i kad im se pruža konkretno iskustvo kroz bogatstvo materijala i poticaja.

U mješovitim skupinama program se prilagođava svakom djetetu, a tek onda zbirno i u skupini. Odgojitelji poštuju dob-nu primjerenost, ali isto tako poštuju sva-ko dijete kao individuu. Mješovite skupine prilagođene su svoj djeci, razvijaju klimu u kojoj su djeca više uzbuđena, motiviranija i spremnija doći u vrtić. Djeca iz mješovitih skupina imaju jače samopouzdanje, bolje

Dječji vrtić Runović

67

razvijene socijalne vještine te bolji odnos prema vrtiću, a kasnije i školi.

Rad u takvoj skupini prilagođen je djeci koja su došla s različitim iskustvom i spo-sobnostima. Svatko u skupini ima svoju ulogu, dijete istovremeno ima priliku učiti, podučavati, slušati, praktično raditi. Uloga svakog djeteta u skupini jednako je vrijed-na.

Atmosfera u tim skupinama je prirod-nija, sličnija onome što dijete očekuje u stvarnom životu, gdje je uvijek netko sta-riji-mlađi, sposobniji-nesposobniji, bolji-lo-šiji u nekoj aktivnosti. Mješovita skupina predstavlja podlogu za učenje emocional-nih i društvenih vještina koje su jako važne u stvarnom životu.

Jedan od važnih faktora u razvoju psi-hofizičkih sposobnosti djeteta jest tjelesna aktivnost. Jako je važan boravak na zraku, vani na dvorištu i svugdje gdje postoji do-voljno kisika u zraku. Sloboda kretanja na otvorenom prostoru, igre s prijateljima i nova iskustva učvršćuju djecu i pripremaju ih za potpuniji i zdraviji život.

Ove je godine naš prostor oko Vrtića popločan i obogaćen s dvije ljuljačke i če-

tiri klupe na kojima se djeca rado ljuljaju te provode dio svoga vremena na svježem zraku, u igri s prijateljima prateći sve ono što se događa u prirodi i oko nas. Možemo vidjeti što sve ljudi rade u polju, upozna-jemo domaće životinje (jednom smo tako sjedili i djeca su se začudila kad su vidjela kravu).

Malo dijete jako želi istraživati svijet i imitirati odrasle. U mnogo stvari mi mu ne pružamo dobar primjer (npr. bacanje sme-ća). Zato kod djece moramo razvijati ljubav prema prirodi. Djeca trebaju doći u nepo-sredan i osoban dodir s ljepotom i razno-likošću prirode pa će ljubav prema prirodi od djece učiniti odgovorne ljude. Naši vrti-ćani svakodnevno skupljaju smeće po trav-njaku, brinu se o cvijeću i tako stvaraju eko-lošku svijest u svojim malim glavicama.

Svi mi koji se brinemo o djeci, bilo kao roditelji ili odgajatelji moramo voditi ra-čuna o dobrobiti naše djece, moramo im omogućiti da aktivno sudjeluju u našim životima, dopustiti im slobodu mišljenja i dozvoliti im da iznesu svoja gledišta koja moramo uzeti u obzir.

Marica Repušić

68

Nogometni klub Mračaj napokon je osvojio prvo mjesto u ligi te se plasirao

u viši rang, tj. u Četvrtu hrvatsku nogomet-nu ligu, gdje se nalaze i ostali imotski klu-bovi (Mladost, Kamen, Vinjani, Croatia), a gdje mu je po tradiciji i mjesto. Zacrtani cilj nije bilo lako ostvariti. Uz puno rada i truda ipak se uspjelo. Mnogi su zaslužni za posti-gnuto te su svatko na svoj način dali obol i doprinos kako bi klub na kraju završio u višem rangu.

Polusezona je počela gostovanjem Ciba-lije iz Vinkovaca s našim trenerom Stankom Mršićem u prijateljskom ogledu s domaći-nom. U prisnoj atmosferi krajnji je rezultat bio 4:1 za renomirane goste, a iza utakmice gosti su počašćeni kao što i dolikuje do-brom starom runovićkom običaju.

Ono što posebno veseli jest činjenica da većinu igrača Mračaja čine Runovićani, na čemu će se i dalje inzistirati uz dobrodošli-cu svakoj istinskoj nogometnoj veličini koja pristigne iz druge sredine.

Sve kategorije kluba odigrale su po rasporedu sve utakmice, što je znak da se itekako vodi računa o svim uzrasnim kate-gorijama.

Posebno ističemo više nego korektan odnos općinskih struktura bez čijega blago-slova klub ne bi mogao egzistirati, bez ob-zira na povremene donacije sa strane koje itekako dobro dođu i na kojima od srca za-hvaljujemo.

Koristimo prigodu zahvaliti se navijači-ma Mračaja, koji djeluju pod imenom La-maridi, a koji su zdušno bodrili klub kada je nastupao kao domaćin ili gost i tako dali svoj doprinos ovom uspjehu Mračaja. Tek usputna opaska: klub je zadnji put prije deset godina ušao u viši rang i to kao dru-goplasirani na tablici uslijed reorganizacije natjecanja.

Poželimo našem Mračaju stabilne vode u višem rangu natjecanja sa željom po tko zna koji put da se što više ljudi dobre volje uključi u rad kluba, čime bio klub bio, da-kako, snažniji.

Uprava kluba

Na slici šampionska momčad, s lijeva na desno, gornji red: Dragan Jakić (Koso), Zvonimir Lešin, Domagoj Puljiz, Josip Grabovac, Zvonimir Jakić, Ante Puljić, Ivan Puljić, Ante Puljiz, Ivan Jukić, Hrvoje Jukić, Bori-slav Alerić, Marko Lubina; donji red: Tihomir Vodanović, Stjepan Vrcan, Mate Jukić, Jakov Babić, Josip Puljiz, Boženko Tolić, Ivan Bitanga, Ivan Biočić, Josip Puljić, Antoni Bebić, Draženko Ćavar, Srećko Biočić; nisu na fotografiji, a pridonijeli su ostvarenju cilja: Mario Babić (Bandurić), Marko Bitanga i Bože Galić.

Runovićka zvona zvone

NK Mračaj

69

Kajakaši Mračaja ove su godine započeli pripreme na vodi 1. travnja. Svakod-

nevnim treningom natjecatelji su stekli do-bru formu za nastupe po cijeloj Hrvatskoj. Iako u pomlađenu sastavu, klub je ostvario jako dobre rezultate na regatama u Hrvat-skoj Kostajnici, Našicama i u Runovićima.

U Hrvatskoj Kostajnici naši kajakaši ukupno zauzimaju 2. mjesto i donose kući tri zlata, dva srebra i osam brončanih me-dalja. U Našicama na prvoj utrci otvorenog kupa Hrvatske postiže jako dobre rezulta-te, dva zlata, osam srebrnih medalja i četiri 4. mjesta. U Runovićima na 14. kupu Ru-novića, gdje se sastalo šest klubova, dva iz Bosne i Hercegovine i četiri iz Hrvatske sa

oko 110 natjecatelja, Mračaj osvaja 1. mjesto i 14. kup Runovića.

Ovom prilikom zahvaljujem Zakladi Runović iz Zagreba, Župnom uredu Gospe od Karnmela – Runović te našem župniku koji je pozdravom i zajedničkom molitvom otvorio natjecanje na Vrljici 25. 6. 2011. go-dine. Posebno hvala Općini Runovići koja je organizirala i snosila troškove ovoga na-tjecanja u Runovićima kao i ostale potrebe kluba.

Ante Lešina Taslaković

Na slici, stoje: Marin Jakić, Marko Škoro, Ivan Kuštra, Ante Ljubičić, Ante Jakić, Mijo Lešina, Ivan Jakić, Mihaela Ždero, Matea Ljubičić; čuče: Darija Kuštra, Marina Ljubičić, Ana Ždero sa svojim trenerom Antom Lešina Taslakovićem

Navijači Hajduka iz Imotske krajine, iako puno skromnije od navijača iz ostalih

dalmatinskih gradova, obilježili su stoti ro-đendan svoga Hajduka. Najoriginalniji su bili Torcidaši iz Runovića koji su u subotu

12. veljače 2011. navečer u 19:11 sati osvije-tlili bakljama brdo Mračaj iznad Runovića, po kojem je i legendarni klub iz Runovića dobio svoje ime. Stotinu baklji oblikovalo je grb Hajduka, a vrijedni torcidaši zapalili su i bengalke. Svijetleći Hajdukov grb mogao se vidjeti iz Imotskog, te s mnogih dijelova Imotskog polja i okolnih brda.

Dobri ovogodišnji rezultati

Na Mračaju obilježena 100. obljetnica Hajduka

KKK Mračaj

70

Naša župna zajednicaIz Župnog ljetopisa

2. 12. 2010. – U crkvi sv. Nikole u Podoso-ju postavljena nova rasvjetna tijela prema savjetu prof. fra Ante Branka Periše, a po-stavila ih je firma Elektro – Runović Nedjelja Biočića Uče, koji je prethodne radove insta-liranja struje izveo gratis. -Marija Jerković Mrvić izradila dva nova oltarnika za novi oltar u crkvi sv. Nikole u Podosoju.3. 12. 2010. – Članovi Područnog vijeća Fra-me iz Splita, Lidija Brkan i Antonela Petric, područna predsjednica Ana Mikulić te po-dručni duhovni asistent fra Frano Doljanin u večernjim satima imali bratski pohod Fra-mi Runovići. Područna predsjednica razgo-varala sa mjesnim vijećem Frame Runovići o životu i djelovanju te pogledala pismo-hranu, kroniku i matičnu knjigu Frame.4. 12. 2010. – U Crkvi Sv. Nikole u Podo-soju Mario Puljić Buljković postavio dva nova oltara koja je izradio prema nacrtima prof. fra Ante Branka Periše. Pomagali su mu njegov sin Krešimir Puljić i Ante Ždero Katičić.5. 12. 2010. – Druga nedjelja došašća. U Po-dosoju u 12:30 h sv. misa. Na početku sv. mise o. gvardijan i imotski dekan fra Zoran Kutleša blagoslovio novu preslicu na crkvi Sv. Nikole, zatim nova vrata, novi ambon, te nakon služne riječi u sv. misi po dopušte-nju o. nadbiskupa blagoslovio je dva nova oltara. U sv. misi suslavili: župnik fra Mla-den, fra Nedjeljko Jukić i fra Ivan Režić koji je pjevao evanđelje. Preko sv. mise pjevao Mješoviti župni zbor pod vodstvom gđe. Marije Biočić. Crkva je bila prepuna vjer-nika. Gosp. Josip Šerić iz Podbablja pratio tijek slavlja te napisao članak za Glas kon-cila.6. 12. 2010. – Sv. Nikola, biskup. Vrijeme pro-hladno, jugo. U 10:30 h predvodio procesi-ju i predslavio sv. misu te propovijedao fra

Rafael Begić, župnik Slivna, a suslavili su župnik fra Mladen, fra Frano Laco – župnik Zmijavaca. Okupio se lijep broj vjernika. Fra Vinko Gudelj je ispovijedao vjernike. Slavlje sv. mise uzveličao svojim pjevanjem Mješoviti župni zbor pod vodstvom gđe. Marije Biočić. Na kraju sv. mise bio je bla-goslov automobila. Župnik fra Mladen se na kraju sv. mise zahvalio Gospodinu Bogu, sv. Nikoli i župljanima na obnovi unutraš-njosti crkve sv. Nikole.13. 12. 2010. – U 19 h u župnoj crkvi sv. misu slavio fra Frano Doljanin, a suslavili župnik fra Mladen, fra Vinko Gudelj te fra Zoran Kutleša, gvardijan. Na sv. misi su bili čla-novi FSR-a iz susjednih župa, a u FSR pri-mljeni su novi članovi, dok je dvoje starijih obnovilo zavjete.15. 12. 2010. – U 17 h ispovijed pred svet-kovinu Božića na Sebišini. Ispovijedali sve-ćenici: fra Rafael Begić, fra Frano Laco i fra Vinko Gudelj.18. 12. 2010. – Ispovijed pred svetkovinu Božića u župnoj crkvi. Osvanulo je 20-tak cm snijega. Ujutro u 9:30 h na ispovijedi dvadesetak vjernika, a popodne u 15 h pre-puna crkva. Ispovijedali svećenici: župnik fra Mladen, fra Zoran Kutleša, fra Ivan Re-žić, fra Frano Laco i popodne fra Nedjeljko Jukić. Danas je bila božićna ispovijed i u župi Zmijavci.23. 12. 2010. – Firma Elektro-Runović u crkvi sv. Nikole u Podosoju postavila dva nova električna radijatora.25. 12. 2010. – Rođenje Gospodinovo – Božić. Sv. misu polnoćku na Sebišini slavio fra Nedjeljko Jukić, a u župnoj crkvi župnik fra Mladen. Petnaest minuta prije polnoć-ke učenici O. Š. Runović izveli prekrasan božićni igrokaz koji je s njima pripremila ravnateljica gđa. Marija Biočić, a priredila ga s. Ana Jukić. U crkvi sv. Nikole u Podo-soju danja božićna sv. misa u 9:30 h koju je slavio fra Nedjeljko Jukić, a u župnoj crkvi u 11 h župnik fra Mladen.26. 12. 2010. – Sv. Obitelj. U 9 h sv. misu u župnoj crkvi slavio fra Nedjeljko Jukić. Po-

71

slije sv. mise bio je koncert božićnih pjesama Mješovitog župnog zbora pod vodstvom gđe. Marije Biočić, a zatim božićni igrokaz učenika O. Š. Runović koji je bio izveden prije polnoćke.- U Zmijavcima u župnoj crkvi u 19 h kon-cert božićnih pjesama na kojem je uz zmi-javački Mješoviti zbor nastupio i runovićki Mješoviti zbor s tri pjesme pod vodstvom gđe. Marije Biočić, a na klavijaturama je pratila gđa. Aneta Babić

1. 1. 2011. – Župnik na kraju sv. misa iznio statistiku župe kroz proteklu 2010. godinu.2. 1. 2011. – Druga nedjelja po Božiću. Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Šimun Bilokapić, profesor na Teologiji u Splitu. Fra Šimun je pozvao vjernike da u novoj godini budu ljudi nade. Crkva je na obje sv. mise bila prepuna vjernika. Na mi-sama je bio bogoslov fra Kristijan Šilić.6. 1. 2011. – Bogojavljenje – Sv. Tri Kralja. Sv. mise u župi: u 9 h u župnoj crkvi, u 11 h u

27. 12. 2010. – Sv. Ivan, apostol i evanđelist. U 9 h sv. misa u župnoj crkvi na nakanu župljana koji danas slave brgulju. U 10:30 h sv. misa na Sebišini. Blagoslov obitelji na Sebišini.28. 12. 2010. – Blagoslov obitelji u Runovi-ćima, a započeo je od Kuštara, Škora, Ljubi-čića, Marijanovića i Jakića.31. 12. 2010. – Stara godina. U 23 h u župnoj crkvi sv. misa, a zatim polsatno klanjanje Isusu u Presv. Oltarskom Sakramentu.

crkvi sv. Nikole u Podosoju. Danas je s Po-dosojem završio blagoslov obitelji u župi. 16. 1. 2011. – Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Anđelko Domazet, pro-fesor na Teologiji u Splitu.23. 1. 2011. – Župnik na sv. misama najavio datume slavlja sv. krizme u župi 22. svibnja i Prve sv. pričesti 29. svbinja. Sv. će krizmu ove godine podijeliti don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.

72

31. 1. 2011. – U 19 h gvardijan fra Zoran Kutleša blagoslovio župnu kuću, a zatim je bila večera za fratre iz samostanskog okružja. Večeru su spremile č. s. Dobrosla-va Vranković i č. s. Jasna Kasalo. 5. 2. 2011. – 17 večer Runovićana u Zagrebu. U 18 h sv. misa u kapeli samostana Gospe Lurdske koju je predslavio i propovijedao runovićki župnik fra Mladen, a suslavio fra Marko Bitanga. Preko sv. mise svirao bogo-slov fra Mario Lemo, a čitanja čitale s. Ana Jukić i Marija Jukić Banova. U 20 h početak programa i večere u hotelu The Westin.6. 2. 2011. – Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Anđelko Domazet, profe-sor na Teologiji u Splitu. Crkva je na obje sv. mise bila prepuna vjernika. Poslije sv. misa fra Anđelko i župnik fra Mladen su grliča-vali vjernike.11. 2. 2011. – Gospa Lurdska – Dan bolesni-ka. Sv. misa u župnoj crkvi u 9 h. Na sv. misi je bio lijep broj uglavnom starijega svijeta.13. 2. 2011. – Liječeni ovisnici iz zajednice Novi svijet iz Nunića kod Kistanja, Dario Brkić i Aleksandar Zatezalo gostovali u župi Runovići. Aleksandar se poslije sv. misa kratko predstavio i govorio vjernici-ma o svom životu kad je konzumirao dro-gu te o životu u zajednici. 19. 2. 2011. – Nakon zimskih dana u dru-gom polugodištu šk. godine započeo župni vjeronauk za vjeroučenike OŠ te za pri-pravnike za sv. krizmu.- Framašica iz Splita Perina Granić, područ-na voditeljica formacije u 9 h u OŠ Runović govorila našim framašima o službi anima-tora u bratstvu Frame.25. 2. 2011. – 17 večer Runovićana i njihovih prijatelja u Osijeku. U 18 h sv. misa u fra-njevačkoj crkvi u Tvrđi koju je predslavio i propovijedao runovićki župnik fra Mladen, a suslavili fra Marko Bitanga i fra Jakov Ripić. Na početku sv. mise okupljene Ru-novićane je pozdravio gvardijan fra Željko Jurković. U 20 h program i večera u Bijeloj dvorani. Ove je godine na sv. misi i na večeri bila KUU Novae iz Runovića.

27. 2. 2011. – Na Crkvinama kod župne cr-kve posađeno nekoliko novih kostela koje je po savjetu župnika posadio Ljubo Jakić Poljarev. 4. 3. 2011. – Iz Splita sa restauracije vraćen križ iz crkve sv. Mihovila koji su restaurira-li Josip Delić i Branko Pavazza.6. 3. 2011. – Danas je župnik na kraju sv. misa zajedno sa vjernicima molio za beati-fikaciju sluge Božjega o. fra Ante Antića čija je godišnjica svete smrti ovih dana. 11. 3. 2011. – Korizmeni petak. Put križa na Sebišini u 16 h, a u župnoj crkvi u 16:45 h, a zatim tiha sv. misa.15. 3. 2011. – U župi započela pobožnost 13 utoraka u čast blagdana sv. Ante Padovan-skoga, na koju se iz godine u godinu oku-plja lijep broj vjernika.19. 3. 2011. – Sv. Josip, zaručnik Bl. Djevice Marije. Sv. mise u župi slavio fra Nedjeljko Jukić, a župnik fra Mladen pošao u Dubrov-nik na ređenje i uvođenje u službu novog dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića.20. 3. 2011. – Druga korizmena nedjelja. Auto-bus hodočasnika pod vodstvom župnika iz župe išao u Međugorje. 27. 3. 2011. – Treća korizmena nedjelja. Vjer-nici su dali milostinju za Crkvu i ljude u Bosni i Hercegovini. Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Šimun Bilo-kapić, profesor na Teologiji u Splitu.6. 4. 2011. – U 18:30 h u OŠ Runović sasta-nak za roditelje čija će djeca, članovi Zbora mladih sudjelovati ove godine na Zlatnoj Harfi u Omišu 9. travnja.7. 4. 2011. – Početak korizmene duhovne obnove u župi koju vodi fra Ante Udovičić, tajnik Provincije u Splitu. U 18 h sv. misa i propovijed. Sat vremena prije sv. mise vo-ditelj duhovne obnove ispovjedao vjernike. Poslije sv. mise klanjanje Isusu u Presv. Ol-tarskom Sakramentu, a na nakanu za po-hod sv. oca našoj domovini.8. 4. 2011. – Drugi dan korizmene duhovne obnove. Post, molitva, put križa i sv. misa

73

za Domovinu. Na Sebišini put križa u 16:40 h, u župnoj crkvi put križa u 17:30 h, u 18 h sv. misa i propovijed. Voditelj duhovne ob-nove sat vremena prije sv. mise ispovijedao vjernike.9. 4. 2011. – Treći dan korizmene duhovne obnove. U 18 h sv. misa i propovijed za kriz-manike i njihove roditelje. Voditelj duhov-ne obnove sat vremena prije sv. mise ispo-vijedao vjernike, a poslije sv. mise održao je duhovni nagovor krizmanicima i njihovim roditeljima.- Zlatna harfa u Omišu u crkvi sv. Petra u Priku na kojoj su nastupili zborovi iz župa: Baška Voda, Split-Škrape, Split-Sv. Petar, Split-Pujanke, Kaštel Lukšić, Proložac, Imotski i Runovići. Izbornu pjesmu za na-stup na Zlatnoj harfi napisala i uglazbila gđa. Aneta Babić. Runovićkim zborom rav-nala gđa. Marija Biočić, a na klavijaturama pratila gđa. Aneta Babić. sa zborom mladih na Zlatnu harfu su još pošli župnik fra Mla-den te gospođe Maja Puljiz, Ivanka Ljubičić i Mirela Kuštra.10. 4. 2011. – Peta korizmena nedjelja. Sv. mise u 9 h, 11 h te u 12:20 h na Sebišini predslavio i propovijedao voditelj duhovne obnove fra Ante Udovičić kojemu se župnik a kraju sv. misa zahvalio što se odazvao držati duhov-nu obnovu u našoj župi.13. 4. 2011. – Na Sebišini u 18:30 h ispovi-jed pred svetkovinu Uskrsa, a zatim tiha sv. misa. Ispovijedali svećenici: fra Rafael Be-gić, fra Frano Laco i fra Vinko Gudelj.15. 4. 2011. – U 18 h put križa od kapelice kod Kriške stine do u župnu crkvu, zatim tiha sv. misa. Ovo je bio posljednji ut križa u ovoj korizmi.16. 4. 2011. – Ispovijed pred svetkovinu Uskrsa u župi ujutro u 9 h i popodne u 15:30 h. Ispovijedali svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Ivan Macut, fra Ivan Režić, fra Frano Laco, fra Vinko Gudelj, fra Ivan Jukić, don Ante Karoglan i popodne fra Nedjeljko Ju-kić. Danas je ujedno bila ispovijed i u župi Zmijavci.

17. 4. 2011. – Nedjelja Muka Gospodnje – Cvjetnica. U 9 h recitirana sv. misa. U 10:30 h blagoslov grančica, procesija te sv. misa. Iz Muke po Mateju riječi evanđeliste čitao župnik, riječi Isusove pjevao fra Nedjeljko Jukić, a ostale uloge članovi Mješovitog zbora.20. 4. 2011. – Velika srijeda. U 10:30 h u žu-pnoj crkvi Put križa kojega su sastavili, pod vodstvom vjeroučiteljice Marije Škeva i čita-li učenici OŠ Runović dok je župnik najav-ljivao postaje. Na Putu križa su bili učitelji, nastavnici, vjeroučiteljica i ravnateljica.- U 18:30 h u župnoj crkvi članovi Zbora mladih pjevali Gospin plač, a uvježbala ih je voditeljica gđa. Aneta Babić.- Ante Ždero Katičić obnovio kapelicu sv. Nikole uz put kraj crkve sv. Nikole u Po-dosoju.21. 4. 2011. – Veliki četvrtak. U 18:30 h misa večere Gospodnje nakon koje je bilo izvla-čenje brojeva za nošenje križeva na Veliki petak. Broj dječjeg križa izvukao Ivan Bi-očić Anđelkov, broj 19 – broj malog križa izvukao Ljubo Jakić Šaža, broj velikog križa – broj 99 izvukao Jure Puljić Perotić. Znače-nje brojeva: broj 19 je broj godina župniko-vanja u Runovićima fra Jake Milinovića koji je sagradio oltare u župnoj crkvi, a broj 99 označava da je Gospin oltar sagrađen prije 99 godina, a dogodine će se slaviti njegova stota godišnjica.- Križ iz crkve na Sebišini nosi Milan Škoro Ćuković koji je ove korizme došao iz Ame-rike, a iz crkve u Podosoju veliki križ nosi Josip Puljiz Lazić Matin, a mali križ Jure Puljiz Petrov.22. 4. 2011. – Petak Muke Gospodnje - Veliki petak. Po običaju procesija sa križem iz žu-pne crkve pošla u 12 h, iz crkve na Sebiši-ni u 12:30 h, iz crkve u Podosoju u 13:30 h. Dan je bio sunčan i vruć. Vjernika je zbog lijepog vremena bilo znatno više, nego prošle godine. Obredi Velikog petka poče-li u župnoj crkvi nešto prije 16:30 h. Muku po Ivanu pjevali: riječi evanđeliste Andri-ja Babić, riječi Isusove fra Nedjeljko Jukić,

74

a ostale uloge članovi Mješovitog župnog zbora.23. 4. 2011. – Velika subota. U 22 h sv. misa uskrsnog bdijenja. Uz župnika u sv. misi suslavio fra Nedjeljko Jukić koji je na po-četku bogoslužja pjevao hvalospjev uskr-snoj svijeći. Solistice Mješovitog zbora lije-po pjevale psalme iz Službe riječi uskrsnog bdijenja.24. 4. 2011. – Nedjelja uskrsnuća Gospodino-va – Uskrs. Sv. misu na Sebišini u 9 h slavio i propovijedao fra Nedjeljko Jukić. Preko sv. mise svirala Kristina Ljubičić. U župnoj ckvi u 11 h sv. misu slavio i pročitao nad-biskupovu uskrsnu poslanicu župnik fra Mladen. Mješoviti zbor je lijepo pjevao. Cr-kve su bile prepune vjernika. 25. 4. 2011. – Uskrsni ponedjeljak. U 9 h pro-cesija i blagoslov polja, zatim sv. misa. U 11 h sv. misa u Podosoju. 1. 5. 2011. – Druga uskrsna nedjelja. Župnik na sv. misama najavio svibanjsku pobož-nost u župnoj crkvi: 18:35 h Gospin ruzarij i litanije, 19 h sv. misa. Pozvao je vjernike da se prijave za odlazak u Zagreb 5. lipnja na sv. misu sa sv. ocem papom.6. 5. 2011. – U Imotskom u 20 h fra Kristijan Stipanović održao pokorničko bogoslužje za framaše iz župa samostanskog okružja te nagovor o ponašanju framaša tijekom VIII. nacionalnog susreta Frame koji će se održati u Imotskom od 13. do 15. svibnja ove godine.10. 5. 2011. – U župnoj crkvi u 19:45 h sa-stanak za roditelje ovogodišnjih krizmani-ka na kojem je župnik upoznao roditelje sa slavljem sv. krizme u župi te govorio kako slavlje sv. krizme u župi i u obiteljima treba proteći u znaku slavlja sv. sakramenta.13. 5. 2011. – U Imotskom u popodnev-nim satima započeo VIII. nacionalni susret Frame. Sv. misu u samostanskom dvorištu slavio i propovijedao o. nadbiskup Marin Barišić, a s njim su suslavili oci provincijali te svećenici franjevci duhovni asistenti.- U župi Runovići smješteno po obiteljima

62 framaša iz Novog Marofa, Zagreba-Kaptola, Zagreba-Dubrave i Metkovića. U župnoj kući smješteni su fra Milan Krišto. nacionalni duhovni asistent, fra Igor Hor-vat. duhovni asistent iz Frame Novi Marof, animatorice iz FSR-a Ana Fruk i Mihaela Raič te njihov vozač autobusa Mario Ćosić14. 5. 2011. – Framaši – gosti u župi i ru-novićki framaši oko 13:30 h imali ručak u Domu kulture. Posluživale su ih: Dana, Ne-venka, Maja i Draženka Puljiz te Marijana Biočić. Stolove za ručak dovezao Ivan Bio-čić Džodžić, a hranu Jure Puljiz. Popodne su framaši sudjelovali u radionicma, a u 18 h su u župnoj crkvi sudjelovali na sv. misi koju je slavio fra Milan Krišto nacionalni duhovni asistent, a s njim je suslavio fra Igor Horvat.15. 5. 2011. – Četvrta uskrsna nedjelja. Na sv. misi u 9 h sa župnikom suslavio fra Igor Horvat, župnik Madžareva i duhovni asi-stent Frame iz Novog Marofa, koji se na kraju sv. mise u ime svih framaša zahvalio župniku i župljanima na lijepom prijemu u Runovićima kroz tri dana Nacionalnog susreta Frame. Župnik se na sv. misama zahvalio obiteljima koje su primile frama-še, Općini Runović koja je pokrila troško-ve ručka te svima koji su se angažirali oko ovog susreta.16. 5. 2011. – U OŠ Runović u 17:20 h sasta-nak za roditelje ovogodišnjih prvopričesni-ka. Prije sastanaka Marija Jerković Mrvić prvopričesnicima podijelila prvopričesnič-ke haljine. Župnik je upoznao roditelje sa planom slavlja Prve sv. pričesti u župi. 17. 5. 2011. – U crkvi sv. Nikole u Podoso-ju postavljena kamenica (krsnica) za bla-goslovljenu vodu koju je prema nacrtu fra Ante Branka Periše izradio Mario Puljić Buljković.21. 5. 2011. – U 10 h u župnoj crkvi ispit krizmanika u nazočnosti svećenika kriz-matelja o. don Jure Vrdoljaka. Zatim je fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom odr-žao pokorničko bogoslužje za krizmanike,

75

njihove roditelje i kumove, a nakon toga je bila ispovijed. Ispovijedali su svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Kristijan Stipanović, fra Ivan Režić, fra Ante Vuk Buljan i župnik fra Mladen.22. 5. 2011. – Peta uskrsna nedjelja. Slavlje sv. krizme preko sv. mise u 9 h. Sv. krizmu je 33 ovogodišnjih krizmanika i krizmanica (16 djevojaka i 17 mladića) podijelio o. don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. U sv. misi su uz don Juru suslavili svećenici: župnik fra Mladen, fra Marko Babić i fra Nedjeljko Jukić. Preko sv. mise pjevao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem gđe. Marije Biočić, a na orgulja-ma je pratila gđa. Aneta Babić. Svećenika krizmatelja na početku sv. mise u ime kriz-manika pozdravio Branimir Cvitanušić, a na kraju sv. mise zahvalila krizmanica Kar-mela Jukić. Čitanja su čitali krizmanici, Bar-bara Biočić i Ivan Biočić, a psalam pjevala krizmanica Ivana Babić. Crkvu je za slavlje sv. krizme okitila Milena Jakić.28. 5. 2011. – U župnoj crkvi u 10 h ispovijed prvopričesnika i njihovih roditelja. Fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom održao po-korničko bogoslužje, zatim su ispovijedali svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Ivan Režić, don Mario Čagalj i župnik fra Mladen. 29. 5. 2011. – Šesta uskrsna nedjelja. Danas smo prešli na ljetni raspored sv. misa u župi: 8:30 h sv. misa, 10:30 h sv. misa za dje-cu i mlade te u 12 h sv. misa na Sebišini/ Podosoju.- U 10:30 h sv. misa i slavlje Prve sv. pričesti u župi. Ove godine ima 20 prvopričesnika (13 dječaka i 7 djevojčica). Uz župnika fra Mladena u sv. misi suslavili: fra Marko Ba-bić, fra Nedjeljko Jukić i don Mario Čagalj. Preko sv. mise prekrasno pjevao župni zbor mladih kojim je ravnala gđa. Marija Biočić, a na orguljama je bila gđa. Aneta Babić. Psalam je pjevala prošlogodišnja prvopri-česnica Valentina Ljubičić. Učiteljice trećih razreda, Ana Lešina i Mirela Matić poma-gale uvježbavati prvopričesnike za slavlje Prve sv. pričesti. Crkvu su za slavlje Prve

sv. pričesti okitile Zorica Jakić i Anita Bu-ljan.31. 5. 2011. – Zadnji dan svibanjske pobož-nosti. Kroz mjesec svibanj u župnoj crkvi predmolile Gospin ruzarij i litanije: Matija Repušić, Petra Lubina, Marija Babić, Anto-nija Puljić, Marijana Beževan, Vana Bežvan, Anđela Puljić i Mila Puljić.5. 6. 2011. – Sedma uskrsna nedjelja. Autobus hodočasnika iz Runovića predvođen župni-kom pošao u Zagreb na sv. misu sa sv. ocem papom na zagrebačkom hipodromu u 10 h prigodom Apostolskog pohoda pape Bene-dikta XVI. Hrvatskoj i Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Dio je župljana pošao u Zagreb svojim automobi-lima. Odaziv u župi na odlazak na sv. misu sa sv. ocem bio je vrlo dobar. - Sv. mise u župi ujutro u 8:30 h i popodne u 17:30 h u Podosoju slavio fra Marko Babić.13. 6. 2011. – Sv. Ante Padovanski - franjevac, svećenik i crkveni naučitelj. U 18:30 h na Pra-trovoj glavici predvodio procesiju i slavio sv. misu zajedno sa župnikom fra Mlade-nom te propovijedao fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom, koji je na kraju sv. mise blagoslovio ljiljane i djecu. Preko sv. mise pjevao je Zbor mladih pod vodstvom gđe. Anete Babić. 15. 6. 2011. – Na Sebišini u crkvi sv. Ivana Krstitelja postavljen kameni ambon (povi-šeni stalak za čitanje) kojega je prema na-crtu prof. fra Ante Branka Periše izradio Mario Puljić (Buljković).23. 6. 2011. – Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Tijelovo. Sv. misa u 9 h, a poslije mise procesija sa Presvetim Sakramentom. 24. 6. 2011. – Sv. Ivan Krstitelj koji se sveča-no slavi na Sebišini. U 10:30 h procesiju i sv. misu na otvorenom pred crkvom Sv. Ivana predvodio i propovijedao fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom. U sv. misi susal-vili župnik fra Mladen, fra Rafael Begić, fra Frano Laco, fra Nikica Ajdučić, dok je fra Stjepan Poljak ispovijedao vjernike.

76

Nedjeljko Vladić – 400 knZora Ljubičić Lolina – 50 €Anđelko Đele Biočić – 300 knIvan Lešina Grujić – 50 $Ivan Biočić Džodžić – 500 knDragica Franić r. Ljubičić – 200 knLidija Gabrić r. Ljubičić – 250 knŽeljko Ljubičić Carević – 150 knN. N. – 950 knTomaž Babić – 50 €Ivan Kuštra Gaganović – 200 knIva Ljubičić Đidijina – 100 knAnte Ljubičić Điković – 100 €Davorka Bitanga – 200 knVlade Kundid – 370 knIva Ljubičić Dankić – 50 €Marijan Ljubičić Maše – 100 knMara Jakić ud. Joze – 200 knRanko Bitanga Maćić – 50 €N. N. – 300 knDragan Vuknić p. Milana – 300 knAnte Vuknić – 200 knN. N. – 50 €Ivan Biočić Jokić – 200 knDragan Biočić Džodžić – 50 €Vlade Biočić Džodžić – 200 knMarko Jukić Josipov – 300 knIvan Beževan Vrnđo – 200 knAnte Kuštra Gašić – 50 €Zorislav Lešina – 200 knJosip Zele Babić Kula – 400 knDijana Jukić Vrandelić – 200 knAnte Jukić Ban – 400 knZrinko Puljić Buljković – 200 knMarijan Puljić p. Mate – 200 knN. N. – 3000 knOpćina Runovići – 10000 knDragica Poljak – 200 knN. N. – 200 knN. N. – 100 knN. N. – 200 knStana Bjeliš – 50 knAna Puljić – 100 knNedjeljka Babić Raptavi – 150 kn

N. N. – 300 knN. N. – 200 knMilan Vuknić pok. Maše – 100 €Petar Cvitanušić Cukrović – 200 knRatko Ljubičić Štule – 200 knIvan Lubina Pantić – 200 knDinka Perković r. Vuknić – 200 knMilan Ljubičić Janković – 600 knMarijan Bruno Babić Bušić – 300 knN. N. – 200 knAna Cvitanušić ud. Jure – 200 knN. N. – 200 knIvanka Buljan pok. Ivana – 200 knVinko Ljubičić Milkić – 800 knVinko Ljubičić Dankić – 1000 knZora Ljubičić Lolina – 200 knIvanka Ljubičić Janković – 1000 knVjekoslav Bitanga – 50 €Mladen Jukić Rujić – 1000 knJure Puljić Perotić – 100 €Ljubo Jakić Šaža – 500 €Milan Ljubičić Mišić – 100 €Tomislav Jukić Vrandelić – 500 knMarijan Biočić Vagović – 200 knRuža Zovko – 200 knMaša Ljubičić Celić – 200 knVinko Ljubičić Perotić – 900 knMilan Škoro Ćuković – 100 $Vinko Jakić Maćić – 50 €Općina Runovići – 3000 knN. N. – 150 knN. N. – 150 knPetar Ljubičić Kapović – 200 kn

VJENČANIod 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011.

Za potrebe župe Gospe od Karmela

1. PETAR PULJIĆ, p. Ranka i JOSIPA ŽDERO, Rajkova - 12. 2. 2011. 2. JOSIP ZEC, Ivanov i MARIJA LJUBI-ČIĆ, Vinkova - 30. 4. 2011. 3. JOZO ŽIVANOVIĆ, p. Tomislava i IVA BEŽEVAN, Jurina – 7. 5. 2011.4. ANTE ZNAOR, Antin i ANTONIA GLAVOTA, Ivičina – 24. 6. 2011.

Milodari

77

Nedjeljko Vladić – 100 knZorka Ljubičić Ćendić – 50 knAnđa Ivković r. Babić – 100 knIva Žuvanić r. Babić – 100 knAnte Bilić – 100 knIvan Lešina Grujić – 50 $Mila Jukić r. Babić – 100 knBoris Pervan – 100 knN. N. – 100 knMilan Vuknić pok. Maše – 100 €Ana Babić r. Ljubičić – 100 knMara Šikić r. Bitanga – 200 knZlata Lešina – 100 knIvan Lubina Pantić – 100 knAna Cvitanušić ud. Jure – 100 knIva Vlah r. Puljić – 240 knIvan Ljubičić p. Petra - Gale – 150 knAna Lubina Muškina – 50 €Nada Jukić Marciniec – 500 knIvan Repušić Dulić – 300 kn

Petar Gudelj p. Mate – 2000 knMara Bitanga ud. Slave – 200 knN. N. – 200 knFrano Buljan p. Milana – 100 €Josip Vodanović Peričković – 300 knIvica Jakić Šažin – 50 €N. N. – 200 knN. N. – 200 knN. N. – 200 knObitelj p. Anke Tucak – 500 knIvan Babić Garčušić – 200 knAna Puljiz Lazić – 100 knMarija Cvitanušić – 300 knN. N. – 300 knN. N. – 400 knPetar Bitanga Šujanov – 50 eurIvan Biočić Džodžić – 500 kn

Za crkvu Sv. Nikole

N. N. – 300 knMara Bitanga ud. Slave – 200 knIvan Biočić Markuzin – 200 knIvan Lešina Grujić – 100 $Matija Kundid Bilkovioć – 100 kn

Obitelj p. Marijana Puljiza Rusa – 500 knObitelj p. Dinke Puljiz – 500 knAnte Lešina Taslaković – 400 knN. N. – 100 knLjupko Ljubičić Celić – 300 knAnte Tucak p. Mladena – 200 knMarijan Jukić Ganče – 100 knMarko Jukić Josipov – 400 knIvan Puljiz Kukonja – 200 knMario Babić Kula – 300 knMarija Jerković ud. Petra – 400 knMilan Vodanović Milić – 150 knN. N. – 100 knAnte Vodanović Mišić – 200 knTvrtko Babić Grgušić – 400 knN. N. – 100 knN. N. – 200 knMilan Ljubičić Janković – 200 knObitelj pok. Ivana Cvitanušića Anarića – 300 knJure Jerković p. Ivana – 50 eurIvan Lešina Željezo – 100 €N. N. – 200 knObitelj Protrka Antičić – 150 €

Za župni list Runovići

Napovijedi zaručnika koji su vjenčani izvan župe Runovići

1. IVICA PULJIZ, sin pok. Ivana i Tonke r. Gabelica iz Runovića (živi u Zagrebu) i ANELA NUIĆ, kći Maria i Jadranke r. Vlašić iz Drinovaca (živi u Zagrebu). – Vjenčani u Zagrebu (Ksaver) 19. 2. 2011.

2. MARIJO DRAGUN, sin Jure i Gorda-ne r. Gaće iz Dolića Drage (Lokvičići) i VINKA BABIĆ, kći Vinka i Dinke r. Žde-ro. – Vjenčani u Imotskom 26. 2. 2011.

3. ANDRIJA PULJIZ, sin Josipa i Silva-ne r. Zakarija iz Runovića i NIKOLINA BOŠNJAK, kći Ante i Emilije r. Buconjić iz Sovića (Gorica) – Vjenčani u Gorici 26. 2. 2011.

78

KRŠTENIod 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011.

UMRLIod 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011.

1. GABRIJEL PULJIZ, 11. 12. 2010., sin Ivice i Nives r. Kasalo2.ANTONIOPULJIĆ,9.1.2011.,sinZrinkaiRužicer.Aračić3.IVANJAKIĆ,30.1.2011.,sinDarkaiKri-stiner.Vodanović4.IVAPULJIZ,30.1.2011.,kćiDamiraiNino-slaveAsjer.Hlavaček5.ANDREAPULJIĆ,5.2.2011.,kćiVlatkaiMirjaner.Jović6.VINKODRAGOVIĆ,5.2.2011.,sinIviceiKatijer.Ždero7. ZVONIMIR LEŠINA, 6. 3. 2011., sin Mate i Klaudije r. Kukavica8.GABRIJELAŽDERO,6.3.2011.,kćiAnteiIver.Petričević9.DAVIDANTONIOLJUBIČIĆ,24.4.2011.,sin Branimira i Julie Nicole r. Vrdoljak10.ZLATKOJUKIĆ,30.4.2011.,sinTomisla-vaiRadmiler.Sičenica11. ZVONIMIR LUBINA, 12. 6. 2011., sin To-mislavaiMier.Srzić

1. ANA TUCAK ud. Josipa (Čuljkova), * 1. 5. 1925., † 6. 12. 2010.2. PETAR BAKAVIĆ (Rndžić), * 3. 1. 1949., † 8. 12. 2010.3. IVA LJUBIČIĆ (Kavazić), * 31. 7. 1920., † 11. 12. 2010. (Split)4. MARA LJUBIČIĆ p. Ante (Ikanović), * 26. 4. 1952., † 14. 12. 2010. (Kaštel Sućurac)5. MARIJAN PULJIZ p. Marka (Rus), * 17. 7. 1928., † 16. 12. 2010.6. JOZIP TUCAK p. Jozipa (Šomić), * 14. 2. 1925., † 18. 12. 2010. (Split)7. NEDJELJKA (DINKA) PULJIZ (DŽAKIĆ) ud. Josipa, * 19. 08. 1933., † 19. 12. 2010.

8. MARIJAN BABIĆ p. Jure (Kavić), * 28. 7. 1932., † 22. 12. 2010. (Imotski)9. DANICA ČALE ž. Ivana, * 15. 10. 1929., † 22. 12. 2010. (Split)10. ANA LEŠINA p. Mate (Matuševa), * 2. 1. 1944., † 1. 1. 2011.11. DRAGICA BITANGA ud. Petra (Maćić), * 13. 9. 1926., † 12. 1. 2011. 12. LUKA BABIĆ KULA p. Petra, * 15. 11. 1946., † 17. 1. 2011. (Split)13. BOŽIDAR RAPTAVI p. Đure, * 15. 7. 1968., † 18. 1. 2011. (Split)14. IVAN ŠKORO p. Ivana (Ćuković), * 28. 5. 1927., † 30. 1. 2011. 15. MARA BIOČIĆ ud. Ivana Matković), * 11. 3. 1926., † 12. 2. 2011. 16. IVA LJUBIČIĆ p. Marijana (Rusova), * 23. 10. 1951., † 14. 2. 2011. (Zagreb)17. ANA GREPO ud. Dominika, * 20. 9. 1926., † 19. 2. 2011. (Višnjevac)18. IVAN CVITANUŠIĆ p. Josipa, * 2. 3. 1945., † 22. 2. 2011. 19. MARIJAN (Marijeto) PULJIZ (Šorkić), * 27. 5. 1955., † 25. 2. 2011. (Split)20. ANA LJUBIČIĆ ud. Petra (Gale), * 30. 6. 1926., † 6. 3. 2011. (Osijek)21. IVA BAKAVIĆ p. Ivana, * 18. 6. 1935., † 8. 3. 2011.22. MILAN VUKNIĆ p. Jozipa (Jotić), * 24. 8. 1946., † 11. 3. 2011. (Mostar)23. IVA LJUBIČIĆ ud. Ivana (Taić), * 22. 3. 1921., † 23. 3. 2011. 24. IVA MARIJANOVIĆ (Đanuša) ud. Ante, * 16. 9. 1923., † 29. 3. 2011. 25. LJUBICA GREPO ud. Ljube, * 8. 3. 1941., † 13. 4. 2011. (Split)26. IVICA TUCAK Petrov (Glavarević), * 30. 12. 1966., † 13. 5. 2011. (Split)27. MARIJAN LJUBIČIĆ p. Ivana (Jukini-čić), * 15. 7. 1935., † 11. 6. 2011.28. ZORA PULJIZ Ivičina, * 10. 6. 2011., † 11. 6. 2011. Zagreb

79

80