ŽUPA VALPOVO I POVIJEST CRKVE U BELIŠĆU

od 1884. do 1966. godine

Autor: Dragan Milošević

Prosinac, 2015.

1

Uvod

Tragovi kršćanstva u Panoniji sežu u 2. stoljeće. Prvi pisani dokazi o tome potječu od 7. stoljeća pojavom franačkih misionara.

Valpovački kraj se od 11. stoljeća nalazio u sastavu Cisdravsko-Baranjske županije pod upravom Kaločke nadbiskupije, koja se prvi puta spominje 1009. godine a osnovao ju je sv. Stjepan kralj te godine. Pripadao joj je Požeški arhiđakonat zatim uz rijeku Dravu Osuvački arhiđakonat sve do Selaca kod Đakova. Pod njenu jurisdikciju pripadalo je područje Našica i Orahovice sve do Broda, nadalje Levanjske Varoši i Pake, osim Đakova i uže okolice. Treći arhiđakonat je Vukovarski kojemu su pripadali Sotin, Tovarnik i Nijemci. Četvrti arhiđakonat ovoj biskupiji bio je Morovički koji je sezao sve do Iloka i Morovića.1

Valpovačka župa spominje se u svibnju 1251. godine u diobi zemlje Almaš pred pećuškim kaptolom o kupovini zemlje u susjedstvu, braće prepošta File od pokojnog Aleksa Holmoša u župi Wlko ( Valpovo ) za 30 maraka. Iz te diobe vidljivo je da je postojala župa Valpovo pa je to prvi spomen o postojanju župe Valpovo.

Krajem 11. stoljeća 50 župa, među kojima je i valpovačka bila je u sastavu Osuvačkog arhiđakonata ( mjesto Osyagh se nalazilo između sv. Đurđa i Donjeg Miholjca ). Za postojanje župe Valpovo postoji dokument iz 1332. gdje se spominje u 5. papinom protokolu gdje se kaže; Da je župnik Pavao uplatio iznos od 30 banskih denara. Sjedište župnika Pavla bilo je u „Starom Valpovu“ ( Eghhaza Walpo ). Župa je imala naziv svete Marije Magdalene.2

Turci osvajaju Valpovo 1543. godine i vladaju 144 godine. Od crkava su ostale sačuvane ona drvena u Čakancima i zidane u Marjančacima i Gregorjancima. Katolički puk odlazi u susjedna mjesta. Da nisu isčezli kršćanski tragovi, zasluge imaju svećenici franjevci, koji su dolazili među vjernike iz našičkog samostana. Oni su potajno obavljali službu Božju po kućama. Njihov položaj je bio reguliran vojničkom Ahdnamom iz 1463. godine koja se dopunjavala fermanima, pa su slobodnije živjeli, ali kao siromasi od milostinje. Franjevci su povremeno dolazili u Valpovo iz franjevačkog samostana Našice, gdje ih je 1591. godine bilo nekoliko.3

Iz vizitacija crkvenih župa koje je u razdoblju od 1612. do 1618. godine izvršio isusovac Bartol Kašić ( rodom pažanina, tada papinski nuncij ), doznajemo o teškim prilikama za katoličke obitelji kojih je bilo svega desetak. Luterani su preuzeli katoličke crkve iako oštećene, zaslugom Bartola Kašića kadija je presudom vratio crkve katolicima.4 Valpovačka župa biva obnovljena 1688. godine i novosagrađena drvena župna crkva je posvećena sv. Ivanu Krstitelju.

Slika 1 Plan središnjeg dijela vlastelinstva Valpovo početkom 19.stoljeća

1 Prof.dr.sc.Stjepan Sršan, Zbornik 3, grad Belišća, str.163. 2 D. Milošević, župni arhivar,“Župa Valpovo“ 3 Isto. 4 S. Sršan, Katoličke župe u Istočnoj Hrvatskoj 1733./34.str.76

2

Slika 1 Slavonija od 13.–15. st. biskupije

Slika 2 Valpovo koncem 17. stoljeća

3

4

5

Slika 3 Tvrđave koje su se branile od Osmanske opsade

6

7

Stanje župe Valpovo 1733. godine

Ovdje stanuju tri oca franjevca, jedan Nijemac u utvrdi, a druga dva dijele sakramente katolicima Hrvatima ( Ilirima ). Župna crkva ima filijale u Marjančacima, sv. Magdalene, koja treba krov, oltar i pribor, druga u Marjancima sv. Petra i Pavla i ima vlastito ruho i kalež, treća u Šljivoševcima sv. Grgura, zidana je ali nema krov niti pribor. U drugim selima postoje drvene bogomolje i služi se bogoslužje. U to doba župi su pripadala još 23 sela. Ondašnji župnik bio je o. Stjepan star 53 godine a pastvu je obavljao tri godine a pripadao je franjevcima iz Našica koji su podigli u Valpovu rezidenciju ( župnu kuću ) i počeli sa izgradnjom 1722. godine župnu crkvu Bezgrješnog začeća B D Marije, koju je financirao patron barun Petar Hilleprand von Prandau. (Do danas obnovljenu od 2005. – 2010. godine, a također i župnu kuću i dograđenu te temeljito obnovljenu 2015. godine).

8

Matične knjige su franjevci počeli voditi od 1721. godine; Matice rođenih, vjenčanih i umrlih za cijelo područje župe valpovačke.

Dakle, župna crkva u Valpovu izgrađena je kao barokna građevina opekom a pokrivena dvostrešnim krovištem i biber crijepom 1736. godine. U narednim godinama postupno je urešena oltarnim palama i stropnim slikama.5

U povijesnim izvorima o stanju i prihodima župe živi tri redovnika; Župa ima vrt, nema oranice ni vinograda samo livadu i da župljani uzdržavaju redovnike. Prihodi su od krštenja, vjenčanja, blagoslova, pokopa i nešto sa sela pa sve to ukupno iznosi 118 forinti, dok milostinja ide matici crkvi ( oko 40 forinti ). Župnik prima još i šesti dio desetine u naravi što je uračunato u gornju svotu. 6 Župom upravljaju franjevci do 1781. kada je preuzima svjetovni dijecezanski kler. Zadnji župnik franjevac bio je fra Ivan Pavlović, a prvi svjetovni župnik Ignac Piškur koji je imenovan vicearhiđakonom u Valpovu. Sahranjen je 12.4.1803.g. u 52. godini života u današnjoj crkvi gdje su mu zahvalni župljani postavili spomen ploču.

Iz podataka koje je vodila franjevačka provincija Bosna Srebrena. lz 1733.g. doznaje se da je između 38 župa koje je ona vodila u valpovački župu pripadaju kao filijale: Šljivoševci, Marjanci i Marjančaci. Da župa ima inventar koji je detaljno nabrojen. Razdioba župa između franjevaca i svjetovnog klera učinjena je za carice Marije Terezije 1754. kada su oduzete franjevcima osim samostanskih župa u Cernika, Našicama i Virovitici. 7

Iz vizitacija 1810. a napose 1830. vizitator je bio pećuški biskup Josip Kyrali detaljnije iznosi stanje crkve, kapela i groblja. Tada crkva ima potpunu opremu: škropila, ispovjedaonice, pet oltara, krstionicu,... Toranj je ukrašen satom, završava bačvastim oblikom. Zvona su izlivena u Pećuhu koje je blagoslovio u Pećuhu preuzvišeni ordinarij Đuro Klima i tada je dograđena sakristija. 8

Slika 4 Karta pećuške biskupije u 19. stoljeću

Dolaskom grofova Prandau od 1721. zabilješke povijesnih događanja govore o intenzivnom životu župe, t. j. katoličkih vjernika. O građevinskim oblicima crkve i da je prema ustrojstvu biskupije valpovačka župa bila najveća u biskupiji Đakovačko – bosansko Srijemskoj. Tim razlogom je u novijoj povijesti doživjela podjelu i reorganizaciju prema okolnim crkvama. 9

Priključenje Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji: Svršetkom I. Svjetskog rata Đakovačka biskupija dobila je od pećuške biskupije četiri dekanata na našem području samo kao apostolske administrature. Poslije II. Svjetskog rata do 1971. godine, valpovačka i miholjačka župa bile su posebni dekanati pod nazivom administrature

5 Vilko Čuržik, „Valpovačka župa“, Valpovo,1995., str. 30. – 31. 6 Dr. sc. S. Sršan, „Katoličke župe u Istočnoj Hrvatskoj 1733./34. str.76. 7 Kanonska vizitacija 1782. godine. 8 Kanonska vizitacija, 1830. g. 9 V. Čuržik, „Valpovačka župa“, MH., Valpovo,1995., str.78.

9

Sjeverne Slavonije , ali su još uvijek pod ingerencijom pećuške biskupije. Pećuški biskup Jizef Cserhaty na molbu đakovačkog biskupa Stjepana Bäuerleina dao je pristanak da se spomenuta četiri dekanata pripoje đakovačkoj biskupiji, dekretom Kongregacije za biskupe od 30. 10. 1971. godine, broj: 715- 1971.. Tada je osnovan podunavsko – baranjski arhiđakonat s dekanatima: Donji Miholjac, Valpovo, Darda i Branjin Vrh. Taj događaj je proslavljen svečano 29. listopada 1972. godine u Valpovu.

Za župnikovanja dr. Đuke Marića, 30.10. 1954. su došle pet časnih sestara Družbe „Kćeri Milosrđa“ T. S. sv. Franje rezidencijom iz Blata na Korčuli, nakanom boljeg organiziranja župe i duhovnosti. Troškove uzdržavanja snosi župa na temelju sklapanih ugovora. Sestra u župi djeluju već preko 60. godina. Izgradnjom Doma časnih sestara 16.11. 1998. g. upravljanje je župom uz odgovornost župnika preuzelo po novom ustrojstvu biskupije, Župsko Ekonomsko vijeće i župsko Pastoralno vijeće 22.4.2001. godine. Osnivanjem ovih vijeća uvodi se oblik odgovornosti i uključivanje laika u život župske zajednice prema odredbi II. Vatikanskog Svetog sabora – koncila te Sinode Đakovačko - Srijemske biskupije.

Katehetski centar župe Valpovo izgrađen je na mjestu gospodarskih zgrada od II. 2001. i 2002. g. za župnikovanja preč. g. Josipa Matanovića. U katehetskom centru za obavljanje duhovne i druge vjerske potrebe uređene su prostorije: za moljenje, održavanje sv. misa – pomoćna kapela, vjeronaučne učionice, župni arhiv i knjižnica, pomoćne prostorije čajna kuhinja i sanitarni čvor te garaža. Djelatnosti vjerskog organiziranja su : Biblijska grupa, vjeronauk za školsku mladež, bračne pouke te starijih, predavanja duhovnih obnova, prvopričesničke i krizmene priprave, susreti svećenika sa staleškim potrebama.

1. BISTRINCI NASELJE I STANOVNIŠTVO

1. 1. Prvi spomen Bistrinaca

O postojanju ili nastanku sela Bistrinci tek u novijoj historiografiji pronalazimo otkrivajući prvu lokaciju toga mjesta. Mislilo se da je mjesto novijeg vremenskog postanka ( 18.st. ) . Bilo je tumačenja da je selo nakon Osmanlija ( 1687. ) naseljeno žiteljima koji su se skrivali po šumama ( M. Marković ) ili da su početkom 18. st. Bistrinci ponovno naseljeni ( S. Pavičić ); Kasnije piše poznati povijesni mađarski geograf Gy. Györffyza Terra Beztur ( kasniji Bistrinci ), posjed južno od Beremenda na sjevernoj obali Drave, postoji pisani dokument kako je 1328. godine bio zamijenjen između dvojice mađarskih posjednika. No još potkraj 19. st. mađarski povjesničar D. Csanki iz iste povijesne isprave navodi tu istu godinu spomena Bistrinaca. Tek prof. dr. Ive Mažuran piše tekst isprave pećuškog kaptola iz 1397. da pored više drugih sela s obje strane Drave Hrvatsko – Ugarski kralj Sigismund daruje Bistrince ( Bezther ) u sastavu vlastelinstva Valpovo, mačvanskom banu Ivanu Moroviću, prije toga su bili u vlasništvu prijašnjih valpovačkih vlastelina Suljaga. Pored dosad spomenutih naziva za Bistrince, u mađarskoj historiografiji nalaze se kao imena sela i Bisztrincze, Bistrince i Bistrinci. Godine 1554. pod nazivom Bestrenc ( Besztrenc ) imaju popisano 13. poreznih obveznika ( kućedomaćina ; 1571. – 10; 1582 – 8. Za vrijeme Osmanlija selo je pripadalo Nađharšanjskoj nahiji. U doba bečkog rata stanovnici su napustili selo. I tada vladaju nedoumice što se događa na tom prostoru, pa su ostali nazivi Bistrinački lug i groblje sjeverno od sadašnje lokacije sela. Međutim, mogući nastanak suvremenog naselja Bistrinci ukazuju i neka prezimena stanovnika sela na desnoj obali Drave iz prvih popisa kod prikupljanja crkvene desetine kao: Mijat Bistrinacz, Anton Bistrinacz 1723 / 33. i u prvoj matičnoj knjizi rođenih župe Valpovo filijala Bistrinci ( Blasius, Antoniusa i Mariae Bistrinatz 1722. nadalje u popisima od 1848. nova prezimena ili trajni i doseljenici su: Bogdanić, Jagaršić, Jelkić, Pomerčina i Torjanac.

1.2. Okolica Bistrinaca u 18. stoljeću – broj stanovnika

Iza odlaska Osmanlija krajem 17. i polovice 18. st. stanovnici Slavonije proživljavaju bijedu i neimaštinu. Dolazi vrijeme Komorkog razdoblja. Nadležna uprava Dvorske komore iz Beča obavlja više popisa naselja i stanovništva. Prvi popis bio je 1698. a drugi 1702. godine. Imenovani voditelj komisije koja je popis vršila bio je grof Caraffa, službenik carske bečke komore. Doba Carafinove komisije značajno je po tome što je izvršen barem popis naselja, stanovnika i imovine. U tom poslu rješavala je ta komisija sve moguće rješive žalbe stanovnika koji su se žalili na upravu generala koji su postavljeni na čelo okruga lokalne vlasti. Iz toga doba imamo popisana sela i njihov smještaj u zemljovidima sa podacima popisivačkih lista koji su pohranjeni u bečkim arhivima.

Turci su naselili u Slavoniju i mnogo Mađara – kalvina. Njihovi svećenici su iskoristili pomanjkanje katoličkih svećenika, pa su počeli širiti kalvinizam. Iz popisa 1698. g. ( Caraffinov popis ) se kaže da se u Valpovštini

10

kalvinska vjera udomila u 18 sela: Tiborjanci,Veliškovci, Bočkinci, Marjanci, Drakšinci, Kunišinci, Čamagajevci, Beničanci, Tihanovci, Gregorjanci, Bratuševci, Šljivoševci, Golinci, Radikovci, Kenjarevo, Črnkovci. i Gat. Tada je u Valpovštini bilo više kalvinskih nego katoličkih sela.

11

Slika 5 Bistrinci i bliža okolica u drugoj polovici 18. stoljeća

12

Slika 6 Alodij Belišće, površina 70 jutara

Na kraju 18. st. i polovici 19. st. nastavljen je intenzitet naseljavanja. Tada u selu živi 1857. g. 657 stanovnika; 1860. g. 591; 1880. g. 559 ; 1890. g. 791 stanovnik a od tada je najbrojnije naselje na području današnjeg grada Belišća; 1900. g. 1007. stanovnika a 1961. 1457 stanovnika; 1981. g. 1608. stanovnika; 2001. g. 1678. stanovnika; 2011. g. 1598 stanovnika.

1.3. Bistrinci kao filijala župe Valpovo

Oslobođenjem od Osmanlija normalizira se i vjerski život. Župu Valpovo vode franjevci ( našićkog samostana ), te se obnavlja 1688. g. župa Valpovo. Tada su župi pripadala 23 filijalna sela, a tada je pripadala zagrebačkoj biskupiji, a od 1733. godine je u sastavu Pečuške biskupije ( pravno do 1971. ). U kanonskoj vizitaciji valpovačko – miholjačkog područja sa Bistrincima se kaže: „da Bistrinci imaju ( do 1782. ) deset katoličkih kuća, bez bogomolje ( Kan. viz. 1730.,str.3. ). Udaljeno selo je od Valpova 1 sat hoda. Ima tri bračna para, a sposobnih za ispovijed ima 45 osoba i 22 djece ( Kan. viz. 1738., str. 25. ). Filijala Bistrinci 1745. ima 33 bračna para, a za ispovijed i pričest ima 148, a ispovijedali su se 22, i svi su rimokatolici i udovoljavaju uskrsnoj ispovjedi ( Kan. viz. 1745., str. 73. ). Ovo mjesto pripada valpovačkom vlastelinstvu. Oko 1780. podigli su malu drvenu crkvu, radom vjernika, omazanu blatom, blagoslovljenu i posvećenu u čast sv. Stjepana, ugarskog kralja. Crkva ima jedan oltar posvećen u čast istog kralja. Nema sakristiju pa je odjeća odložena u škrinju. Zaštitnik se slavi 20.

13

kolovoza, a godišnje klanjanje je 27. prosinca. Crkva ima sve najnužnije od inventara da se može obavljati liturgija. Blagajna se čuva u župnoj kući koja ima dva ključa koji se čuvaju, jedan kod župnika a drugi kod skrbnika. Selo nema vlastito groblje pa se umrli pokapaju na groblju „Staro Valpovo“ u Valpovu. Ispred crkve ima jedan podignuti križ zaveden u fondacijama župne crkve. U mjestu nema drugih bogomolja akatolika. Katolički učitelj ovdje je isti kao i u matici. U župi se vode matice za filijalu Bistrince od 1722. godine. Narod ovog sela je čisto hrvatski, rimokatoličke vjere i ima 187 sposobnih za ispovijed, a 136 nesposobnih. Nema otpadnika niti mješovitih ženidbi. Nema nikakvih zloporaba, a štolarinu uredno podmiruju ( Kan. viz. 1782., str. 129. – 131. ). Župom od 1781. upravlja svjetovni kler i čine je šest filijalnih sela: Bistrinci, Marjančaci, Nard, Šag i Vinograci.“10

Napomena: U sažetku i prilozima izvora koje je autor M. Salajić koristio su arhivski izvadci župnog arhiva, Državnog arhiva Osijek i literatura koji su citirani. Obrađeni su podaci o stanovništvu sela u 18. st.. Dan je u cijelosti popis stanovništva/ kuće domaćina i njihove imovine 1736.g. poimenično i izložen vremenski sljed bistrinačkih prezimena 1723. – 1782. godine ( Zbornik 4, str. 88.,89. i 90. ), kao i pokazatelji o rastu stanovništva u promatranom razdoblju.

Slika 7 Matična knjiga krštenih 1722. godine

Po narodnosti u popisima većinski su Hrvati pa u 2001. godini su 88% Hrvati. Iza drugog svjetskog rata broj stanovnika se nešto smanjio. Preokret donosi industrijalizacija Gutmanove izgradnje pogona i pruge. Tada je počelo doseljavanje i nastanjivanje u Bistrince, najviše iz Like ( Lička ulica ), pa iz južne Mađarske i Baranje. Gradnja novih tvornica u Belišću prati povećanje broja stanovnika Bistrinaca za 45% u svega deset godina. Od 1991. kao i ostala mjesta ( osim Kitišanaca ) Bistrinci bilježe pad broja stanovnika.

10 Zbornik br.4 grad Belišće, str. 80. – 87. 14

Slika 8 Virovitička županija

Na kraju ovog naslova i prikaza, Bistrinci imaju najduži vijek postojanja kao mjesto i to 687 godina. Za naglasiti je o Bistrincima kao najvećeg prigradskog naselja Belišća, imaju najstariji sakralni spomenik – poklonac sv. Ane iz 1797. godine, kao i crkvu posvećenu sv. Stjepanu Ugarskom kralju iz 1813. godine.

U Bistrincima su rođeni svećenici: o. Josip Antolović DI ( 1926. – 2008. ), svjetski hagiograf, mons. David Kolesarić ( 1909. – 1987. ), papin kapelan i o. Ladislav Lukacz ( 1916. – 1948. ), mučenik Crkve pred beatifikacijom.

1.4. Svetište svete Ane u Bistrincima

Kronologiju ovog svetišta doznajemo iz pera g. dipl. ing Milana Salajić iz koje u glavnim crtama možemo doznati najvažnije kako je nastajalo svetište do današnjice.

XVIII. st.

1797. godine – U polju, na samom rubu dravske terase pred zapadnim ulazom u selo Bistrince ( župa Valpovo ), uz tadašnji put za Gat, barunica Ana Marija Hilleprand a Prandau ( l776. – 1863. ), rođena grofica Pejačević Virovitička, supruga valpovačkog vlastelina baruna Josipa Ignaca Hilleprand a Prandau ( l749. – 1816. ), podiže poklonac s uzidanim kipom sv. Ane. Kao crkveni patron ona ga i održava ( Kanonska vizitacija, 1810. ).

Prema usmenoj predaji nabujala Drava nanijela je na bistrinsku obalu sliku sv. Ane. Pronađena slika odnesena je u crkvu, ali ona se čudom vratila na mjesto na kojem je nađena. Nakon što se to ponovilo nekoliko puta Bistinčani su uz pomoć patrona sazidali lijep i skladan poklonac u obliku stupa u čiju su nišu smjestili sliku sv. Ane.

U sklopu pučkog sakralnog graditeljstva poklonac je djelo domaćih majstora. Izgrađen je s pravokutnim otvorom za smještaj kipa ili slike, kojega zatvara ukrasna rešetka od kovanog željeza iz vremena bidermajera. Rijetki je očuvani primjerak ovakve vrste poklonca iz 18. stoljeća u ovim krajevima.

Najstariji je spomenik sakralne arhitekture grada Belišća i jedan od najstarijih, a time i jedan od najvrednijih takvih kulturnih dobara u Slavoniji. Zaštićeno je kulturno dobro grada Belišća.

XIV. st. – Podignut kao izraz i poticaj pobožnosti poklonac postaje mjesto predaha i molitve za Bistrinčane, a posebno tijekom poljskih radova, ali i za putnike namjernike.

XX. st. – „Nekoć je iz Bistrinaca na blagdan sv. Ane rano u jutro u 3 sata išla procesija k sv. Ani. Putem se molilo i pjevalo. Zagovoru sv. Ane pripisuje se ozdravljenje jednog slijepog djeteta, o čemu je bilo pisano i u našem katoličkom tisku“. ( pater Josip Antolović: „Duhovni velikani“, II. dio, str. 112., 1998. )./ Po seoskim kazivačima spominje se više slučajeva ozdravljenja pripisanih zagovoru sv. Ane./

15

1928. – Na izvoru vode na razini ispod poklonca, a iznad dravske naplavne ravni, mještanin Bistrinaca Josip Đarmati gradi bunar na kojem se hodočasnici okrepljuju vjerujući u iscjeliteljsku moć vode iznjedrene usred žitorodne ravnice i u sjeni stoljetnih slavonskih hrastova, lipa i kestena.

1930. – Mjesni crkveni odbor i župnik valpovački dr. Marko Baličević iniciraju gradnju kapele sv. Ane na razini iznad poklonca. Prema nacrtima Ivana Vidakovića, zidarskog majstora iz Bistrinaca kapela bi bila tlocrtnih dimenzija 5,10 x 6,60 m sa zvonikom visine 8,45 m. Do realizacije ove zamisli ne dolazi zbog načelnoga stava Biskupskog ordinarijata Đakovo da se ne dopušta gradnja više od jedne filijalne crkve u malom selu.

1934. – Poklonac se skromno, nestručno obnavlja uz upis godine obnove.

1960. – Križ podignut 1939. na terenu današnjega osnovnoškolskog igrališta povodom tada planirane gradnje rimokatoličke crkve u Belišću, koji je nasilno odstranjen, restauriran je i kasnije postavljen u svetištu sv. Ane.

1966. – Prvi župnik novoosnovane župe Belišće, od koje su Bistrinci filijala, o. Bernardo Rubinić odmah po preuzimanju župe daje urediti stepenišne prilaze svetištu. Potiče pobožnost prema svetici zaštitnici žena i majki te izdaje ( 1969. ) molitvenik sv. Ane namjenjen katoličkim ženama.

1991. – Prostor uz poklonac sv. Ane poprima obilježja tradicijskoga prošteništa na koje se hodočasti iz šire okolice na blagdana sv. Ane i Joakima 26. srpnja, ali i u druge dane, da bi se ispovjedilo, molilo i preporučivalo zaštiti svetice.

- Prostor sv. Ane Bistrinčani sve više slave kao „mali crkveni god“ uz crkveni god na Stjepanovo 20. kolovoza.

1992. – Zbog ratnih opasnosti pristup području kod sv. Ane je zabranjen i proslave

-1993. blagdana su održavane u crkvi sv. Stjepana u Bistrincima.

1994. – Tijekom revitaljizacije svetišta mjesni crkveni odbornici na čelu s Milanom Siplom, i u dogovoru s tadašnjim župnikom o. Mirkom Kraljem odlučuju obilježiti 200 godina postojanja poklonca sv. Ane i to gradnjom kapele u svetištu.

1995. – Kapela površine 153 m kvadratna s tornjem visine 12,5 m i zvonom težine 180 kilograma stavljena je pod krov i posvećen kamen temeljac od msgr Ćirila Kosa, đakovačko – srijemskoga biskupa, izgrađena je makadam cesta od sela do svetišta.

1996. - U kapeli je postavljeno djelo Belišćanina Borislava Bojanića kip sv. Ane, što ga je posvetio Bistrinčanin pater Josip Antolović ( 1926. – 2008. ), kojega je iste godine za njegovu dvosveščanu ediciju biografija svetaca Američki biografski institut, USA proglasio Čovjekom godine.

- Mještani Bistrinaca na ulazu u svetište podižu veliki križ u spomen na poginule i nestale u svim ratovima za Hrvatsku.

1997. - Pročelje kapele ukrašeno je tripihom s motivima iz života obitelji sv. Ane i Joakima slikara Ivana Francuza iz Marjanaca; u pripremama za proslavu 200. godišnjice svetišta dovršena je kapela i konačno uređen okoliš.

- U obilježavanju godišnjice svetišta blagoslov kapele u veličanstvenom slavlju na blagdan sv. Ane obavio je msgr. Ćiril Kos, đakovačko – srijemski biskup u miru.

1998. - Po želji i na poticaj patera Josipa Antolovića osnovana je Bratovština sv. Ane na čelu sa Stjepanom Anušićem iz Bistrinaca koja brine o uređenju i održavanju svetišta.

2000. - Poklonac temeljito i autentično obnavljaju Bistrinčani Darko Tivanovac i Stjepan Anušić.

XXI. st. – Svetište postaje jedno od najpopularnijih u Slavoniji i Baranji; godišnje ga pohodi više tisuća vjernika.

16

2008. - Svetište sv. Ane uklopljeno je kao postaja 45 km duge međunarodne biciklističke staze „Drava bike tour“, koju su izgradili Grad Belišće, Grad Donji Miholjac i Općina Beremend ( Mađarska ) te kasnije i kao postaja trasiranoga „Belišćanskoga planinarskog puta“.11

- U nišu poklonca, umjesto oštećene stare slike sv. Ane s kćerkom Marijom, Božjom Majkom, nepoznatog autora, rađene uljanom bojom na limenoj podlozi – koja je dana na restauraciju – postavljena je prvo slika istog motiva, rad lokalnoga slikara Belišćanina Zdenka Krulića, a potom ( 2011 ) replika restauriranog originala, koja se od tada čuva u belišćanskom samostanu.

2011. – Asfaltirana je prilazna cesta od sela Bistrinci do svetišta sv. Ane.

2013. – Župa sv. Josipa Radnika u Belišću odlukom Gradskog vijeća Grada Belišća službeno postala vlasnikom svetišta sv. Ane.

2014. – Svečano misno slavlje u svetištu sv. Ane na blagdan sv. Ane predvodio msgr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko – osječki uz izravan prijenos Hrvatske radio –televizije.

Slika 9 Poklonac svete Ane

11 M. Salajić, Zapisi iz arhiva. 17

Slika 10 Poklonac svete Ane

18

Slika 11 Kapela svete Ane

Slika 12 Hodočasnici kod svete Ane

19

Slika 13 Dokument broj 225/1930. AA –odgovor na molbu

20

Slika 14 Odbijanje gradnje kapele svete Ane

Slika 15 Nacrt kapele svete Ane prema Ivanu Vidakoviću, zidarskom majstoru

21

2. KITIŠANCI

2.1. Mjesto i stanovnici u prošlosti

Prvi tragovi naseljenosti sežu u mnogo starija vremena. Prvi spomen je iz 1396. pod imenom Kustachen i Kustathaon. U crkvenom pogledu do 1966. pripadali su župi Valpovo. Veliku većinu vjernika čine Hrvati katolici koji su za veće blagdane odlazili u crkvu u Valpovo. Svoje mrtve su pokapali na valpovačkom groblju ( „Križevci“ ). Valpovački svećenici su se brinuli o bolesnicima i vršili pastoralnu skrb, crkvu Kitišanci nisu imali.12

Povjesničari da je naselje Kitišanci ( Kustachen ) već 1289. g. bilo sjedište vlastelinstva plemićke obitelji Haraszt, i obuhvaćalo 7 sela uz desnu obalu Drave od današnjeg vikend naselja Petrovo selo kod Gata do Retfale kod Osijeka.13

Godine 1457. je dio valpovačkog vlastelina Morovića. U arheološkom lokalitetu Zagajci nađeni su arheološki nalazi iz brončanog i željeznog doba, t. j. iz 11. – 9. stoljeća prije Krista i iz 4. stoljeća prije Krista. Nađeni su antički ostaci rimskih vila i rimskoga Jovalija. U istom nalazištu nađeni su ostaci ranih Slavena iz 7. i 8. stoljeća poslije Krista.14

U Osmanskom popisu Požeškog sanđaka iz 1579. spominju se Kitišanci. Spominje se napušteno i raseljeno selo kod Čakanaca, kao Kitišanci i ima 6 kuća s kuće domaćinima : Petra Đurišić Blaž pridošlica, Pišta pridošlica , Đurađ Galičić, Matijaš pridošlica, Lorinc pridošlica. Selo je imalo tri vodenice na Karašici i Dravi i više šuma, vinograda i pčelinjaka. Prema popisu Dvorske komore Zagajce nastanjuju katolici, ali ih napuštaju tijekom borbi potkraj 17. stoljeća. popisi 1698. i 1702. iste Komore u Zagajcima su pravoslavni naseljenici iz Posavlja Bosne, a najkasnije do 1736. odseljavaju. Identično Zagajcima uz sjevernu obalu Karašice dogodilo se i selu Kitišanci ( Kittisevczy ) na južnoj obali Karašice, a u sastavu ( od 1721. ) valpovačkog vlastelina baruna Prandau. U statusu majura imanja s poljima i gospodarskim zgradama Zagajaca i Kitišancima su stočarske farme a staja za ovce ima prostor za 500 ovaca.

Prema narodnosti od prvih popisa kao naselje iz 1869. većinski su stanovnici Hrvati a po vjeri katolici. Potom ima Srba i Mađara. Najintenzivnije naseljavanje je bilo 1890. , 1920., i 1980. godine. Prezimena i 1930. g. su : Bošnjaković, Franetović, Ježić, Kovač, Kovačević, Krišković, Rajić, Skender, Sokolić, Šimić, Zoričić i dr.

Iza II. svjetskog rata su dolazili iz Like, Zagorja, Hercegovine ali i iz okolice.15

Dolaskom franjevačkih trećoredaca od 1966. godine, kada je osnovana župa u Belišću, brigu oko filijale Kitišanci su preuzeli svećenici franjevci, dosadašnji upravitelji bili su: Prvi o. Bernard ( Ivan ) Rubinić – graditelj crkve u Belišću ( 1966. – 1974. godine). Drugi Stanko Jelušić ( 1974. – 1984. ), dne 15 siječnja 1981. upućuje zahtjev za izgradnju kapelice. Projekt je izradio Tibor Varga arhitekt iz Donjeg Miholjca.

Gradilište i kamen temeljac pokraj Karašice blagoslovio je 4. listopada 1982. onda pomoćni biskup đakovački msgr Marin Srakić. Kapela je sagrađena 12. prosinca 1993. blagoslovljena i posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Narednih godina je uređivana i opremljena potrebnim inventarom, a uz objekt postavljen je križ.16

2.2. Naselja u Valpovačkoj župi u 18. stoljeću (Skraćena verzija – verzija II)

Iza odlaska Osmanlija krajem 17. stoljeća i do polovice 18. stoljeća stanovnici Slavonije proživljavaju bijedu i neimaštinu. Dolazi vrijeme Komorskog razdoblja. Nadležna uprava Dvorske komore obavlja više popisa naselja i stanovništva. Prvi popis bio je 1698., a drugi 1702. godine. Imenovani voditelj komisije za popis bio je grof Caraffa, službenik carske bečke komore. Doba Caraffinove komisije značajno je po tome što je izvršen barem popis naselja, stanovnika i imovine. U tom poslu ta komisija rješava sve moguće žalbe i pritužbe stanovnika koji su se žalili na upravu generala koji su postavljeni na čelo okruga lokalne vlasti. Od toga doba imamo popisana sela i njihov smještaj u zemljovidima sa podacima popisivačkih lista koji su pohranjeni u bečkim arhivima.

12 M. Salajić, Zapisi; D. Csanki, J. Besendorfer, Gy. Györffy. 13 Isto. 14 M. Salajić, Zapisi iz arheoloških nalaza autora Zagreba 15 Isto, J. Bösendorfer. 16 Ivan Široki, Zbornik 2 Belišće 2003.,str. 108. i 109.

22

Turci su naselili u Slavoniju i mnogo Mađara – kalvina. Njihovi svećenici su iskoristili pomanjkanje katoličkih svećenika pa su počeli širiti kalvinizam. U popisu 1698. ( Caraffinov popis ) se kaže da se u Valpovštini kalvinska vjera udomila u 18. sela: Tiborjanci, Veliškovci, Bočkinci, Marjanci, Lacići, Drakšinci, Kunišinci, Čamagajevci, Beničanci, Tihanovci, Gregorjanci, Bratuševci, Šljivoševci, Golinci, Radikovci, Kenjarevo, Črnkovci i Gat. Tada je u Valpovštini bilo više kalvinskih nego katoličkih sela. 17 Za ilustraciju tog vremena i prilika na valpovštini navest ćemo samo dio mjesta i da bude prepoznatljivo zašto je stanovništvo imalo nedaće i bijedu življenja u tom vremenu. I za vrijeme Osmanlija a poslije i od Bečke komore, razna davanja i porezi su iscrpili ljude tako da obrađene površine nisu svagdje u selima obrađivane i zbog raseljenog stanovništva vladala je doslovno glad.

- -Zagajci: Nedaleko Valpova ( uz današnje Belišće ) imalo je 80 jutara pjeskovite zemlje i neplodne oranice te je napušteno, prema crkvenom biru između 1719. i 1723. godine stanovnici su bili došljaci iz Posavine ( Bosna ), a po vjeri su bili katolici grčkog obreda, dok su starosjedioci bili katolici kojih je nestalo.

- Nova skela: Pokraj Narda gdje je prešla austrijska vojska kod oslobođenja Valpova od Osmanlija svih 10 kuća su bili katolici, a od njih su preostala samo dvojica i nastanili su se u Valpovu. Nekada je u selu bila zidana crkva.18

- Merčinci: Danas toga sela nema. Stanovnici su bili katolici. Imali su posjed imenom Šag, od kojeg je ostalo kasnije selo do danas.

- Čakanci: Do njega se dolazilo pola sata od valpovačke tvrđave. Danas toga sela više nema. ( Dio Gajeve ulice naziva se Čakanci ). Bavili su se zemljoradnjom a po vjeri su bili rimokatolici. Posjed im je bio podijeljen u četiri sesije.

- Veliškovci: U to doba selo se zvalo Veliškovac. I danas je na istom mjestu. Stanovnici su bili kalvinske vjeroispovijesti, a prije su bili rimokatolici. Posjed im je bio podijeljen u šest sesija.

- Nard: Nalazi se i danas uz Dravu udaljeno od Valpova. Svi stanovnici u tursko doba bili su katolici, a stanovali su u bijednim kućama kako su gradili u Valpovštini. Bavili su se i ribarstvom a hvatali su ribu po mlaci košarama načinjenih od šiba. U Popisu 1702. stoji da je bilo 15. kuća.

- Čamagajevci: Ovo selo i danas postoji a smješteno je nedaleko Marjanaca, Radikovaca do Bočkinaca. Stanovnici su bili kalvini.

- Beničanci: Postoje i danas. Kroz selo protječe rijeka Vučica pa je bilo često plavljeno, a na rijeci su imali dva mlina. Stanovnici su bili kalvini. Posjed im se dijelio na pet sesija.

- Tivanovci : Sela danas nema. Nekada je selo pripadalo obitelji Drašković. Selo je imalo 10 kuća, a stanovnici su po vjeri bili kalvini.

- Šljivoševci: Danas postoje. Stanovnici su bili kalvini a stanovali su u 4 kuće prema popisu iz 1702. godine. - Gregorjanci: Danas više ne postoje. Prije dolaska Osmanlija ovo je bila varoš ( oppidum ). I na njihovom mjestu se našlo

mnogo cigle 1698. godine. U selu je bila crkva, a seljaci su bili kalvini. - Gat: Postoji i danas. Stanovnici su bili kalvinske vjeroispovijesti. Selo je imalo 5 kuća. Nekada je pripadalo pod

vlasništvo grofa Draškovića koji je ubirao 1 forint i 50 denara godišnjeg poreza. Prema popisu iz 1702. bilo je 8 kuća. - Sela Kučance i Kapelnu Nastavali su stanovnici grkoistočne vjere. Kapelna je imala 36 kuća. - Habjanovci su s vremenom opustjeli i opet naseljeno pa 1702. ima 12 obitelji po vjeri su katolici. - Bizovac je bilo naseljeno katolicima, a selo Križevo polje je imalo 8 obitelji katolika. - Ladimirevci za Osmanlija su bili u 8 kuća po vjeri katolika. - Zelčin selo sa 10 kuća katolika. 19

3. SELA OKOLICE VALPOVA I ŽUPE U 18. STOLJEĆU (Duža verzija- verzija II )

( U IZVORIMA JE VJERSKA PRIPADNOST )

Merčinci : Nalazilo se istočno od valpovačke tvrđave ( 4 km od Valpova ). Prema popisu iz 1698.g. spominje se imanje Šag kao dio sela Merčinci. Nalazili su se otprilike gdje je selo Šag. Na jug je dopiralo do rijeke Karašice a na zapad do Valpova, na sjever do sela Midlak a na istok do sela Trnovci. Imali su oko 100 jutara oranice, pet jutara neplodne zemlje, livada za 50 kosaca i šume 200 rali. Stanovnici su se bavili zemljoradnjom, a po vjeri su bili katolici. U seli je bila nekada zidana crkva, od koje se 1698. vide ruševine kao tragovi. Turski vlastelin im je bio Čirkinović a stanovao je u Valpovu. Svaka obitelj je morala Čirkinoviću davati desetinu od svega uroda i besplatan kuluk. Čitav posjed bio je razdijeljen na dva selišta (sesije). Selo je moralo zajednički plaćati sultanu godišnji danak dva zlatnika ( dukata ) kao redoviti porez. Danas to selo više ne postoji.

17 Kanonska vizitacija, Valpovo, D. Miholjac. 18 Zbornik 4, grad Belišće, str.77.- 79. 19 Kanonska vizitacija, Valpovo – D. Miholjac.

23

Metlinci: Danas nema više toga sela. Nalazilo se 20 minuta hoda od valpovačke tvrđave. Na sjeveru je dopiralo do Valpova, na istok do Merčinaca, a na zapad do sela Čakanci. Imali su 50 jutara plodnih i 100 jutara manje plodnih oranica; 60 jutara šume i livada za 30 kosaca. Na Karašici je stajao mlin na dva kotača. Stanovnici su se bavili zemljoradnjom, a po vjeri su bili katolici. Njihov vlastelin je bio Husein a stanovao je u Valpovu. Posljednji turski vlastelin je bio valpovački spahija Zyrny kojem su također davali desetinu i rabotu. Sultanu su plaćali 8 forinti godišnje od svakog pluga. Harač se nosio u Kanjižu gdje je bila turska državna blagajna.

Čakanci : Do njega se dolazilo pola sata hoda od valpovačke tvrđave. Danas toga sela nema. Nalazilo se između Valpova, Marjančaca i Vinogradaca, na sjeveru do Zagajaca. Imali su 250 rali oranice, 6 rali šuma i livada za 60 kosaca. Bavili su se zemljoradnjom, a po vjeri su bili rimokatolici. U seli je postojala drvena crkva. Vlastelini su bili Čirkinić aga i Hadži Islan. Obaveze su im davali u desetini i u raboti svaka kuća. Posjed je podijeljen na 4 sesije. Sultanu je selo plaćalo godišnje 4 dukata.

Midlak: Od Valpova četvrt sata hoda blizu Drave ( još se zvalo Midlačka bara ). Smješteno između Valpova, Narda Merčinaca, i na sjeveru Nova Skela. Imali su dva ribnjaka, pa je močvara zapremala trećinu prostora. Oranice je bilo 40 jutara i oko 30 jutara oranice obraslo šikarom. Livada su imali za 50 kosaca a još je oko 20 kosaca bilo pod trnjem. Šume su zauzimale 60 jutara. Kao vjernici su bili rimokatolici. Prema popisu iz 1702. g. navedeno je da je selo bilo napušteno prije 50 godina ( 1652.g.).20

Marjančaci Nalaze se južno od Valpova blizu rijeke Vučice, a blizu Metlinaca, Ivanovaca i zapadu Drakšinaca, a na sjeveru su im Čakanci. Plodnih oranica 20 jutara, manje plodnih 80. jutara, livada je bilo za 20 kosaca. Žirove šume i za sječu 50 jutara. U selu je sačuvana mala zidana crkva. Na rijeci Vučici su tragovi mlina na jedan kotač. Vlastelin im je bio Hađi Islan. Uz desetinu sultanu se plaćalo godišnje jedan dukat za porez. U popisu 1702. bilo je 10 kuća. Imalo je 4 pluga, a plaćalo se 8 forinti poreza sultanu za Kanjižu. Prilikom opsade Valpova carski vojnici zapalili su mlin na Vučici.

Vinograci: Zapadno su od Valpova i u tursko doba je bilo 5 kuća. Oranica je bilo 150 jutara. Livada za 60 kosaca, a šume 100 jutara. Po predaji prije turaka pripadalo je obitelji Drašković. Turski vlastelin Bećir je stanovao u Valpovu. Svaka kuća je morala njemu dati 90 denara i to 30 denara po tri puta godišnje. Radili su na kuluku i desetinu uroda dovesti. O Uskrsu svaka kuća je morala predati janje i pile, a o Božiću samo pile. Posjed je podijeljen na 3 seseije i plaća godišnji porez 3 forinte. Turci su ga plaćali na 4. 5. 6 i na kraju 7 forinti. Od svakog pluga se moralo platiti 8 forinti. Zadnji vlastelin je bio Karalija, a kmetovi su mu morali plaćati za živinu 5 ugarskih denara za dva prasca.

Veliškovci: U to doba selo se zvalo Veliškovac. I danas postoji na istom mjestu. Selo je imalo 120 jutara oranica, a 30 jutara obraslo trnjem. Livada za 80 kosaca, a neke su obrasle trnjem i grmljem. Žirovih šuma je bilo 30 jutara. Agi Kurtudu davali isto kao Tiborjanci. Stanovnici su bili kalvinske vjeroispovijesti. Posjed je podijeljen na 6 sesija. Vlastelin je bio spahija Ahmed iz Valpova. Sve daće su mu morali dovesti u Valpovo. Sultanu su plaćali porez na svaku kuću 3 forinta.

Bocanjevci: Nalazili su se uz Vučicu između Strugačeva, Ivanovaca,Veliškovaca a na zapadu do Brezovice. Srednje plodnih oranica bilo je 60 jutara, a 40 je obraslo trnjem. Livada za 60 kosaca. Žirovih šuma 800 jutara. Na Vučici je bilo dva mlina. Turski vlastelin je bio Falagasija Haslan, a stanovao je u Valpovu. Podavanja su kao i kod drugih i 5 denara od svakog para svinja. Svaka kuća je morala dovesti troja kola drva, a tko je imao plug morao je sve namiriti i dovesti u Valpovo. Stanovnici su bili rimokatolici. Posjed se dijelio na 2 potpune sesije od 30 jutara i tri sesije srednje veličine. U početku je godišnji porez sultanu iznosio 3, a kasnije 8 forinti. Godine 1702. selo je imalo 5 kuća.21

Nard: Nalazi se na dravskoj obali pola milje udaljeno od Valpova. Svi stanovnici u tursko doba bili su katolici, a stanovali su u bijednim kućama kako su gradili u Valpovštini. Posjed se nalazio između na istoku Oreša, jugu Merčinaca i na zapadu do Midlaka. Imali su 30 jutara oranice, livada za 30 kosaca koje je Drava plavila i onda nije bilo košnje. Šume za ogrjev je bilo 29 jutara. Posjed se dijelio na 2 sesije. Ribarilo se po suhoj mlaci – naplavinama Drave veličine 200 x 10 hvati koja se pregrađivala i hvatali ribu u košarama načinjenu od šiba. Podavanja su bila ista i porez 8 forinti. Osim toga m,orali su svaka tri mjeseca po 2 čovjeka ići u Novu Skelu zbog prijevoza, a tu dvojicu je hranilo selo. U popisu 1702. g. stoji da je u selu bilo 15 kuća. Zadnji turski vlastelin se zvao Ibrahim aga, a stanovao je u Osijeku.

20 Rudolf Horvat: „Valpovština u tursko doba“. 21 R. Horvat, „Valpovština u tursko doba“.

24

Jalušinci : Toga sela više nema a prostiralo se na sjever do Drave, istok do Zagajaca i na jugozapadu do Tiborjanaca. Imali su 25 jutra oranice, 9 jutara šume. Vinograda i livada nije bilo. Spominje se neki sudac Blaž Jugović u Valpovu da je posjedovao u Jaušincima veliki ribnjak, od kojeg je Turcima plaćao porez deseti dio. Cijeli posjed je bio jedna sesija, i plaćalo se godišnje 1 dukat. Vlastelin je bio spahija Hasan i primao desetinu od čitavog uroda kmetova. Stanovnici ovoga sela su se razbježali, kada su Turci krenuli na Beč 1683 godine.

Tiborjanci: Ovo selo i danas postoji a teritorij mu se pružao na istok do sela Zagajci i Čakanci, na jug do Vinogradaca i Strugačeva, na sjever do Gata i zapad do Veliškovaca. Imali su 150 jutara plodnih oranica i 15 jutara šikare. Livada je bilo za 50 kosaca. Žirovih šuma je bilo 200 jutara. Stanovnici su bili kalvini i bavilo su se zemljoradnjom. Vlastelin im je bio Pedal aga i stanovao u Valpovu. Desetina se plaćala od uroda žita, lana, konoplje i pćelaca. Tko je imao ovaca morao je vlastelinu o Đurđevu ( 23.4.) predati jednu ovcu. Za uzgoj svinja 5 denara. Posjed se dijelio na tri sesije. Zbog tih teških poreza stanovnici su se selili u druge krajeve. Selo je onda imalo 8 kuća, a zadnji vlastelin bio je Hasan.

Strugačevo: Toga sela više nema. Na zapadu su bili Bocanjevci a na sjeveru Vinograci. Posjedovali su 150 jutara oranice i livada do 30 kosaca. Podijeljeno je bilo na 3 sesije. Zadnji vlastelin im je bio Aslan beg iz Đakova. Sultanu su plaćali 8 forinti. Za žirovinu se plaćalo 5 denara po paru svinja.22

Jesenkovci: Na istok se širilo do sela Čakanci. Na jug do Drakšinog Dvora, na zapad do Strugačeva a na sjeveru su bili Vinograci. I toga sela više nema. U selu su bile dvije kuće u jednoj sesiji. U posjedu je bilo 100 jutara oranice i livada za 15 kosaca, a šume je bilo 20 jutara. Daće su bile isto kod Marjančaca.

Obrež: Protezalo se uz Dravu, na istok do sela Petrijevci, na jug do sela Merčinci. Imali su 30 jutara oranice i 50 jutara šume koje su pripadale valpovačkom dizdaru ( kapetanu) zapovjedniku posade u tvrđavi. Blizu Drave bio je ribnjak valpovačkog spahije Kurtčehaje iz kojega je dobivao desetinu od uhvaćene ribe. Obrež se dijelio na donji i gornji. U donjem je bilo 7, a u gornjem 6 kuća. Selo je pripadalo Mustafi paši komu se pobirala desetina. Stanovnici su živjeli od ribolova, svinjogojstva i mlinarenja

Bočkinci: Ovo selo je dopiralo do Črnkovaca na jug do Čamajgajevaca, a zapad do Veselovaca a na sjeveru do Podgajaca. Imalo je 100 jutara oranica, livada za 19 kosaca. Kroz to selo teče rijeka Karašica pa je šume bilo tri rala. Dijelio se posjed na 2 seseije, a spahiji su plaćali 1 forint i jednu i pola oke maslaca. Sultanu su ispočetka plaćali 6 a kasnije 10 forinti. Selo je 1702. imalo dvije kuće. Spahiji se plaćalo 5 denara za par svinja, a sve ostale obaveze dovesti kući. Ovo selo postoji i danas.

Marjanci: Ovo selo postoji i danas. Teritorij je onda bio od Brezovice, Pluskovaca, Drakšinaca i do Črnkovaca. Plodnih oranica je bilo 500 jutara a toliko je još pod grmljem. Žirova šuma je bila do 1 sat hoda. Pored sela tekla je vučica. U selu je crkva pokrivena daščicama. Desetina se plaćala od svega uroda vlastelinu Alilu. Sultanu se plaćalo 1 dukat po sesiji. Selo je imalo 30 kuća. Ovo selo postoji još i danas.

Čamagajevci: Ovo selo postoji još i danas. Širilo se do Kunišinaca, Radikovaca i do Bočkinaca. Od posjeda imali su 80 jutara oranice. Livada do 15 kosaca i 10 jutara šume. Stanovnici sela bili su kalvini. Desetinu je primao od prvih uroda Kery paša. Kao posjed je imao jednu i pol sesije i plaćao sultanu godišnje 1 i pol dukata, a kasnije 8 forinti. Selo je imalo 5 kuća i plaćalo spahiji 5 denara za par svinja i ovaca.23

Beničanci: Postoje i danas. Posjedovalo je 250 jutara oranice, 250 jutara žirove šume, a livada za 150 kosaca, dok 75 jutara je bilo poplavljeno jer kroz selo teče rijeka Vučica na kojoj su bila dva mlina. Stanovnici su bili kalvini. Posjed se dijelio na 5 sesija, sultanu su davali 4 dukata. Selo je imalo 18 kuća.

Tivanovci: Ovoga sela više nema. Posjed se širio do Lacića, Beničanaca i Gragorjanaca. Imali su 300 jutara oranica, 100 jutara livada a polovica je obrasla travom. Pašnjaka je bilo 8 jutara, šume je bilo 160 jutara. Stanovnici su bili kalvini. Nekada je selo pripadalo obitelji Drašković. Vlastelin Sahim primao je desetinu i daće kao kod drugih sela. Selo je imalo 2 sesije a sultanu je plaćalo 2 dukata. Selo je imalo 10 kuća.

Šljivoševci: Danas se nalaze na istom mjestu između rijeka Karašice i Vučice. Stanovnici sela su bili kalvini a stanovali su u 4 kuće, prema popisu iz 1702.godine. Turski vlastelin Hasan iz Valpova je primao desetinu od svega uroda i 5 denara za par svinja. Za rabotu su morali besplatno raditi 3 dana. Godišnji porez se plaćao kasnije 8 forinti.

22 Isto. 23 Rudolf Horvat, „Valpovština u tursko doba“.

25

Golinci: Ovo selo postoji i danas. Širilo se na jug do Beničanaca a na sjever do Rakitovice. Imali su 100 jutara oranice, livada za 10 kosaca i šume 100 jutara. Na Karašici su imali dva mlina a od svakog se ubirao godišnji porez od jedne forinte. Selo je imalo 10 kuća a pripadalo je grofovima Draškovića. Posjed sela činio je 2 sesije i plaćalo je 2 dukata.

Trnovci: Toga sela danas više nema. Širilo se na istok do Karaševa, na zapad Merčinaca, a na jug do Križavaca na jug do Karaševa i na sjever do Obreža. Posjedovali su 20 jutara oranica, livada za 20 kosaca a bilo je i plavljeno od Karašice. Šume su imali 500 jutara. Selo je bilo napušteno za vrijeme Turaka. Spominje se turski spahija Osman aga.

Radikovci: Ovo selo postoji i danas. Smješteno je do Kunišinaca, Brezovice, Bratuševaca i na sjeveru do Čamagajevaca. U posjedu su imali 150 jutara oranica, livada za 20 kosaca i šume oko 14 jutara. Stanovnici su bili kalvini. Mehmed paša iz Đakova primao je sve dađbine. Čitav posjed bio je jedna sesija pa je plaćalo 1 dukat poreza. Nekada se zvalo Radinkovci, a imalo je 4 kuće.

Gregorjanci: Ovo mjesto prije dolaska Turaka bila je varoš ( oppidum ). Zato je 1698. godine našlo mnogo cigle od razrušenih kuća. Teritorij je obuhvaćao prostor od Brezovice, Tivanovaca, Beničanaca i sjeveru do Batuševaca. Imali su 140 jutara oranica ( polovica pod trnjem), livada za 13 kosaca, šume 50 jutara. U selu je bila crkva a seljaci su bili kalvini. Spahija Hasan iz Valpova primao je daće. Po toj jednoj sesiji plaćali su godišnje 1 dukat. 24

Bratuševci: Toga sela više nema a bilo je između rijeka Karašice i Vučice usred šume. Nekada se zvalo Bratušinci. Na istoku su mu bili Šljivoševci, na jugu Beničanci a na sjeveru Porgešić. Imali su 100 jutara oranice, livada za 60 kosaca a polovina je bila pod šikarom, šume je bilo 50 jutara. Stanovnici su bili kalvini. Spahija Mehmed iz Đakova primao je iste daće i besplatne službe kao što su davali i ostala sela. Posjed je iznosio jednu sesiju pa je porez sultanu iznosio 1 dukat. Selo je imalo 6 kuća.

Brezovica: Toga sela danas više nema. Širilo se na istok do Bocanjevaca, na jug do Harkanovaca i Vučice na zapadu su bili Marjanci i na sjeveru Veliškovci. Posjedovali su 60 jutara oranica, livada za 30 kosaca ali polovica je neplodno a šume je bilo 80 jutara. Na Vučici je bio mlin kotač. Hođa iz Orahovice primao je desetinu od svega. Posjed je bio jednu sesiju, stoga su sultanu plaćali godišnje 1 dukat. Između sela Šljivoševci i Kunišinci bila je još jedna Brezovica. Tamo se danas nalazi pustara Brezovica.

Drakšin Dvor: To selo danas ne postoji nalazilo se između Marjančaca na jug do Ivanovaca, zapadno do Bocanjevaca i sjever do Jesenkovaca. U posjedu su imali 25 jutara oranice, livada do 15 kosaca i šume 300 jutara. Na Vučici je bio mlin. Selo je imalo 3 kuće. Turski vlastelin Mečar dobivao je desetinu od uroda. Stanovnici su bili oprošteni od rabote. Posjed je bio jedna sesija i zato su plaćali dukat.

Kenjerevo: Ovoga sela više nema. Prema sjeveru su mu bili Podgajci, na istok do Gata, na jug do Marjanaca. Kenjerevu je bilo pridruženo Petrovo Selo koje je kasnije bilo napušteno. Imali su u posjedu 110 jutara. Stanovnici su bili kalvini. Spahija Mehmed iz Valpova primao je desetinu od uroda i besplatnu rabotu. Posjed je iznosio pola sesije, ali porez je bio od 1 dukata.

Črnkovci : Ovo selo postoji i danas. Širilo se na istok do Gata na jug Do Marjanaca na zapad do mjesta „Osvači“ a na sjever do Drave. Oranica do razine plodnosti bilo je 95 jutara i šume 50 jutara. Porodica Drašković je godišnje ubirala 3 forinta. Spahija Hasan iz Valpova po kući 25 denara godišnje. Kmet s plugom morao je obraditi 1 ral zemlje. Selo je imalo 10 kuća. Veličina od pola sesije je plaćala sultanu 1 i pol dukat. Desetina od svega i stada za pašarinu. Sultan je ubirao 6 forinti od svakog pluga godišnje.

Gat: Ovo selo postoji i danas između Tiborjanaca, Veliškovaca, Kenjareva do Drave. Selo je posjedovalo 150 jutara oranica, šume 50 jutara i livade za 30 kosaca. Stanovnici su bili kalvini. Selo je imalo 5 kuća. Spahija Arslan Begović primao je desetinu uroda i besplatnu rabotu. Selo je bilo pod vlasništvom grofova Drašković koji su ubirali jedan forint i 50 denara godišnjeg poreza. Posjed se dijelio na 1 i pol sesiju a sultanu su plaćali jedan dukat. U selu je bilo 8 kuća 1702. godine.

Kučanci: Selo postoji i danas. Na istoku su mu selo Bratuševci, na jugu Pritišanci, na jugu do sela Zorko, a na sjeveru Kapelna. Oranica je bilo 300 jutara livada za 100 kosaca, šume 125 jutara a prema Orahovici velika šuma od 2 sata hoda. Svatko se slobodno služio žirovom šumom, samo je paši požeškom morao plaćati 2 denara po

24 Isto. 26

krmku. Stanovnici su bili grkoistočne vjere. Kmetovi su se otkupili od daća na 15 sesija a sultanu su plaćali godišnje 15 dukata. Selo je imalo 20 kuća.

Kapelna: Postoji i danas. Posjed je bio 30 jutara plodnih i poplavljenih površina. Livada za 250 kosaca, šume 100 jutara i šuma duga od 1 sata hoda. Na Karašici je bio mlin. Stanovnici su bili grkoistočne vjere. Selo je bilo oprošteno od davanja desetine i rabote. Posjed je bio podijeljen na 12 sesija, pa je porez bio 12 dukata. Selo je 1702. imalo 36 kuća. Od Kapelne se protezala ogromna šuma na jug sve do Đakova i Orahovice, a zvala se „Begova gora“. Kapelni je od ove šume pripadalo 2000 jutara a davala je drva za ogrijev i građu.

Habjanovci: Za vrijeme Turaka bilo je 4 kuće. Spahija je bio Kanjiži beg. Njemu su seljaci davali desetinu u naravi i novcu. Selo je vremenom opustjelo a ponovo naseljeno 1702. sa 12 obitelji po vjeri katolika.

Bizovac: Selo je bilo naseljeno katolicima. Turski spahija je bio Ibrahim beg.

Kiževo Polje: Blizu Brođanaca. Za turaka je mjesto imalo 8 obitelji katolika. Spahija je bio Hasan beg.

Ladimirevci: Za vrijeme Turaka bilo je katolika 8 kuća. Od turskih spahija spominju se Hagjomir beg i Hadži Ahmed.

Zelčin: Za vrijeme Turaka bilo je katolika 10 kuća. Spahija je bio Arslan aga.

Satnica: Za Turaka bilo je naseljenika u 4 sesije. Spahija je bio Mehmed.25

4. CRKVENA POVIJEST PROSTORA ŽUPE VALPOVO od 1884. do 1966. godine

4.1. Zemljopisne odrednice Područje grada Belišća smješteno je na sjeverozapadnom dijelu Podravske nizine Osijeka sa devet naselja u regiji Istočne Hrvatske. Naselja koja pripadaju gradu su : Črnkovci, Gat, Bistrinci, Veliškovci, Kitšanci, Tiborjnci, Vinograci, Gorica i Bocanjevci. Crkvena odrednica je drugačija obzirom na udaljenosti od župa koje se mijenjaju po biskupskim prilikama. Na zapadu graniči s regijom Slavonske Podravine, sjeverni dio riječnim tokom rijeke Drave i odijeljeno od Baranje, a na jugozapadu – sjeveroistok s područjem grada Valpova. Ukupna površina gradske površine je 68,7 km kvadratnih a rijeka Karašica teče svojim tokom oko 15 km. Jednolični ravničarski krajolik pridravske nizine Osijeka ispunjena je mladim sedimentima Panonskog mora i jezera ( tercijar ) i mlađim fluvijalno – eolskim nanosima ( kvartar: pleistocen ili diluvij, holocen ili aluvij ). Nizinske značajke ovoga kraja čine dvije cjeline: - terasna nizina rijeke Drave i naplavna ravan rijeke Drave, Karašice i Vučice. Ocjeditost ovog dijela te terase potiču iz neolitika i čine stratešku vrijednost ovih prostora za naseljavanje i iskorištavanje. Poloj belišćanskog kraja i karašičke podoline nastali su akumulacijskim i erozijskim djelovanjem Drave i Karašice s pritokom Vučice, čije su se uske aluvijalne ravni dijagonalno urezale u prostor terase. Stoga su na ovom području bili nužni hidromelioracijski radovi za obranu od poplava, koji su izvršeni u 18. stoljeću. 26 Prvobitni vegetacijski pokrov nuzdravlja i korita rijeke Karašice preko 70% površine obrasle su listopadnim šumama hrasta lužnjaka a ostalo drveće su grab, bukva, jasen, brijest, lipa i druge vrste u ritskim šumama kao topola ( stara ), vrbe i johe. Rimljani su naš kraj nazivali „delicije mundi“ ( „čari svijeta“ ). Dakle, položaj Belišća je određen prirodnim bogatstvom, uvjetovan prometno geografskom važnošću, transverzalnim pravcem kojima je križište kod Osijeka, središta regije Pridravske nizine i makroregije Istočne Hrvatske.27 4.2. Osnivanje Belišća i podizanje industrije 1884. -1945. godine te prvi spomen Belišća Na prostoru današnjeg Belišća ( u početku industrijsko središte ) poniklo uz desnu obalu Drave osnovala je veletrgovačka tvrtka Gutmann iz Velike Kanjiže u Mađarskoj na vlastelinskom posjedu Belistje, na temelju ugovora 18.

25 Isto R. Horvat, „Valpovština u tursko doba“.

26 Zbornik 2, grad Belišće 2001. M. Salajić, str.31. i 32 27 Isto, str. 32.

27

veljače 1884. godine od Valpovačkog vlastelina Hillepranda von Prandau. Od baruna kupila je pravo sječe šuma na 3.796,7 katastarskih jutara površine šuma na 10 godina iskorištavanja. U novije vrijeme ( 1992. ) u blizini Belišća, na lokalitetu Zagajci iz pronađenih iskopina i ulomaka zaključuje se da ostaci pripadaju starom željenom dobu, t. j. 4. stoljeću prije Kista. I za novo nalazište na deponiji smeća, ne može se tvrditi da ta rudina nije bila naseljena. Sam naziv po legendi kažu da je naziv po vrsti bijele breze, koje je obilježeno i na samoj katastarskoj karti na kojem je započela gradnja. Dakle, neosporno je da naziv potječe po šumskoj rudini „Belistje“ ili „Belište“. 28 Tvrtka Salamon Henrik Gutmann iz Velike Kanjiže ( Mađarska ), zastupana je od sina nasljednika Vilmosa / Vilima Gutmanna ( 1847.-1921. ) i tvrtka Edmund & I. Gutmann iz Beča ( Austrija ) /, u Beču 9. veljače 1884. sklapaju ugovor s pet tajnih ortaka iz tazbinskih obitelji Gutmannovih, suvlasnika spomenutih tvrtki. Po tom ugovoru 19. veljače za 4.011.752 austrijska guldena kupuje u 40 mjesečnih obroka desetogodišnje sječe 3.796.696 jutara koškansko – harkanovačko – lacićkih šuma ( oko 173.000 stabala hrasta, bukve, jasena, Brijesta i lupe ) od valpovačkoga baruna Hillepranda Prandaua. Već 27 studenog pušta se u rad jedno od tada najmodernijih europskih pilanskih postrojenja. Površina na kojima su podizane hale i postrojenja bila je 9.019 ha pod vodstvom strojarskog inženjera Josefa Schrittwesera ( 1839. – 1885. ). Pilana je imala 8 jarmača ( gatera ), 11 kružnih i 15 tračnih pila, remontnu radionicu s više odjela. Bila je i strojarnica s 5 kotlova, dvije sušionice, parni stroj od 160 ks, generator istosmjerne struje, s tim je počeo rad u Belišću S. H. Gutmann. 29

Slika 16 Rodonačelnik poduzetničke obitelji Henrik Salamon p. Gutmann (1806. – 1890.)

osnovao je trgovinu 1836. koju je do 1890. – tih razvija u veletrgovačko – prerađivačku tvrtku S. H. Gutmann (SHG) u Velikoj Kanjiži (Mađarska)

28 Zdenka Frajtag, Zbornik 2, sr. 21. – 22. ( karta Drž. arh. Osijek ) 29 Milan Salajić,“Staro Belišća“, Belišće 2012., str. 13.-15.

28

Slika 17 Idejni tvorci i osnivači belišćanske industrije, željeznice i naselja:

Sinovi i nasljednici Henrika Salamona Gutmanna, također plemići – Edmund, Vilim i Isidor (s lijeva sjede ) Ladislav i Alfred ( s lijeva stoje)

Službeno je registrirana vodovodna mreža za pilanu i pristanište na Dravi, ustrojena je vatrogasna brigada ( društvo ) od početka rada početka rada pilane 1887. godine. 4.3. Razvoj belišćanske industrije Sinovi utemeljitelji i graditelji Belišća velikokanjiške tvrtke H. S. Gutmanna de Gesle ( 1806. – 1890.), Edmund, Isidor i Vilim; svoj dio Isidor 1887. prodaje bratu ing. Alfredu, a suvlasnik od 1900. je peti Henrikov sin Laislav ( l855. – 1933. ). Prvo spominjanje imena mjesta Belišće u matičnim knjigama ( župe Valpovo ) upisano je prvorođeno dijete u radničkoj koloniji Marge Šolla ( 11. siječnja 1885. g. ), otac Vencel a majka Antonia Vincenc, mjesto obitavanja Belištje, Rezaonica Belišće i konačno Belišće. Imenik učenika pučke škole do 1890. u Belišću i danas ima dosta izravnih potomaka prvih stanovnika kao na primjer: Anušić, r. u Bistrinci, Brener – Valpovo, Bukovac – Lika, Cet(d)ovski – Valpovo- Belišće, Dojkić, Dvoržak-Retfala – Osijek, Fekete – Totfalu-Mađarska, Frič (Fritsch ), Hajnc ( Heinz)-Crnac, Wolf – Valpovo, doselili iz Mađarske, , Jerbić –Sinac,Lika, ... U postupnom, ali može se reći brzom razvoju pored industrije, godine 1886. započinje radom četverorazredna „Obća privatna Pučka škola u obiteljskoj kući pa je u dva odjeljenja upisano 66 učenika. Prvi razred 44, a u drugi 12 učenika. Prva učiteljica bila je Jelena plemenita Czompo. Iste godine (1886.) 16. svibnja otvoren je poštanski ured u Velikoj kući. Brzojav je ustrojen 16. ožujka 1888. Pošta je radila za mjesta: Zagajce, Bistrince, Gat i Veliškovce. Prvi telefon u privatnom vlasništvu na liniji Belišće – Viljevo – Kapelna izgrađena linija 3. rujna 1891. ( 15 godina iza pronalaska ). Godine 1887. otvoreno je mjesno groblje, a do tada su mrtve pokapali u Valpovu i Bistrincima. S rođakom Gutmannovih u Belišće dolazi s roditeljima Sigmund Rosenberg ( V. Kanjiža 1887 – New York 1951. ). Nakon djetinjstva i mladosti u Belišću svjetsku slavu kao glazbenik i skladatelj imenom Sigmund Romberg. U to vrijeme u Belišću su i počeci kulturnog života okupljanjem amatera; književnika, slikara i glazbenika u domu Rombergovih, jer je majka bila pjesnjikinja – novelistica i oca pijanista ( plakat iz 1905. ). Rombergovi roditelji su živjeli do smrti u Belišću gdje su i pokopani te su im grobovi svojevrsni spomenici kulture. 30

30 M. Salajić „Staro Belišće“, str. 15. – 22. 29

Slika 18 Skupina radnika za održavanje s najstarijom lokomotivom

Slika 19 Umjetnička slika slikara Pistor – Belišće 1886.g.

30

Slika 20 Tvornica tanina

31

Slika 21 Dio tvornice tanina s laboratorijem

Slika 22 Nadgrobni spomenik Rosenbergovih

32

4.4. Kemijske tvornice i Slavonska Podravska željeznica (SPŽ) Povećanim iskorištenjem sječe šuma uslovilo je povećanje izgradnje drugih pogona pa je i prerastanje privremene radničke kolonije u stalno naselje Belišće. Prerada hrastovine za kemijsku preradu drva u Belišću je od 1889. do 1969. Pilana dobiva najveći gater koji će raditi do 1954., a potom postavljen kod palače Gutmann kao spomenik. Istodobnom gradnjom tvornice tanina izgrađena je i pogonska centrala sa iskorištenjem goriva. Te se izgrađuje sušionica, kotlovnica, prvi vodotoranj, bačvarija i parketerija. Po popisu stanovništva iskazuje se kao naselje porezne općine Valpovo 1890. godine su podaci: U 48 kuća živi 1024 stanovnika a sa Zagajcima 1044. Rimokatolika ima 818, Grkokatolika 125, Židova 65, Evangelika 25, Pravoslavnih 7 i ostalih 4. Do godine narasta za 43% i tako prerasta u industrijsko naselje; ( a dalje se razvija do općinskog središta oko 3.500 stanovnika i naselja sa statusom grada od siječnja 1997. g. ). Škola 1889. preimenovana je u Nižu pučku privatnu školu i preseljava u zgradu u kojoj je izgradila tvrtka. Parobrodski promet obnavlja se i putnički između Belišća i Osijeka. 31 Napomena: U tadanjim pučkim školama nadleštvo je bilo u crkvenim rukama. Postojale su samo u gradovima i većim mjestima do 1777., prvenstveno u nekim sjedištima župe. Imale su jednog ili dva učitelja i učilo se čitanje i pisanje i nešto računanje, i svakako kršćanski nauk. U to vrijeme tako do početka 19. stoljeća vladala je opća nepismenost. Uvođenjem apsolutizma 1850. – tih godina kada je po zapovijedi državnih vlasti i uredbama, su se počele graditi i otvarati škole u svim većim mjestima pa su djeca iz svojih manjih mjesta polazila u školu svoje najbliže školsko mjesto. 32

31 Isto, stranica 29. do 31. 32 Zbornik 4 , grada Belišće, dr. sc. Stjepan Sršan, „Pučke šk. pećujske biskupije“ - sažetak.

33

Slika 23 Prva školska zgrada iz 1890.godine

34

4.4.a. Slavonska Podravska željeznica – ukratko Ova kratka kronologija temelji se na arhivskom gradivu a nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, Državnom arhivu u Osijeku i odgovarajuće stručne i znanstvene literature. Slavonska Podravska željeznica ( SPŽ) ubraja se u t. zv. vicinalne željeznice ( sporedne pruge lokalne važnosti ). Ta vrsta pruga prepuštena je privatnom kapitalu pa je 1880. donesen t. zv. Vicinalni zakon, koji je poduzetnicima osiguravao razne beneficije. Zakon i njegova provedba stavljen ministru za javne radnje i komunikacije, zatim ministru fundacija i unutrašnjim poslovima kao i banu. Za građenje vicinalnih pruga bila su oformljena dionička društva a do kapitala su dolazila putem osnovnih i prioritetnih dionica, a država je preuzimala obavezu da će prema ugovorima uzeti svoju eksploataciju. Takve koncesije davane su na 90 godina i onda prelazi u državno vlasništvo bez odštete. Privatni kapital u građenju bio je mađarski, austrijski, njemački, švicarski, nizozemski i engleski. Tako je u 20 godina ( 1880.-1900. ) u Hrvatskoj izgrađeno oko 1000 km kolosijeka ( 66,70% ) u odnosu na dužinu državnih pruga.

Slika 24 Vicinalne pruge - Industrijske pruge

Dioničko društvo SPŽ ( t. zv. Gutmannova željeznica ) osnovano je 1899. ( na koncesiju za prugu Belišće – Viljevo – Kapelna, 5.3.1889. u Budimpešti za građenje uskotračne pruge u Podravini ), radi prijevoza sirovina i gotove robe za firmu „S. H. Gutmann d. d. a kao takva osnovana je 1.4. 1918.. raspadom Austrougarske Monarhije SPŽ se premjestilo

35

u Belišće a protokolarno je kod Sudbenog stola kao trgovačkog suda u Osijeku pod brojem R – 1919. „Šumsko industrijsko preduzeće Belišće, kutija br 184. ). 33 SPŽ koncesionirana je 29. srpnja 1907. projektiranih u nadopunjavanju željezničke mreže i to iz Belišća do Osijeka te uporabom obrtne željeznice Moslavina Vörösmajor iz Moslavine do Vörösmajora ( SZN 1907. 874 – 889 ). Bilo je ukupno devet pruga Društva ( uskotračne pruge 1000 mm širine ). Tako su povezana mjesta od 12, travnja 1890. do 29 studenog 1908.; Belišće, Viljevo, Kapelna, Moslavina – Crnac – Noskovci, Donji Miholjac, Prandanovci, Slavonska Orahovica, Humljani – Slatinski Drenovac, Osijek – Belišće. Dionička glavnica SPŽ-a prvobitno je iznosila 14.857.200 kuna; 171.923 pretvorena u dinare ( 4 kune = 1 dinar ), iznosi 3.714.300 dinara, a dijelila se na 74.286 komada dionica. ... ( Baruni Gutmann prioritetnih dionica „B“ 10.000 kom = 500.000 dinara ... grof Normann Valpovo temeljnih dionica 30 komada = 1500 dinara.) ... Preuzimanje SPŽ-a u državnu eksploataciju, likvidacija dioničkog društva SPŽ-a kao i ukidanje svih njegovih uskotračnih pruga. Odlukom AVNOJ-a 21.11. 1944. a zatim ZAVNOH-a stavljena je sva imovina t. zv. narodnih neprijatelja pod državnu upravu – pod sekvestar ( sekvestracija – privremeno oduzimanje cjelokupne imovine osobi protiv koje se vodi krivični postupak, vidi Klarić 2001. 1207 ). Zbog optužbe za suradnju s Ustašama i Nijemcima. Odlukom Oblasnog NOO-a za Slavoniju br. 250/45 od 21.4. 1945. tvrtka „Gutmann d. d. „ u Belišću sa svim sporednim poduzećima. 34

33 Zbornik 4, dr. sc. Siniša Lajnert, str. 27. – 29. 34 Isto, str. 29. – 31.

36

Slika 25 Zgrada direkcije SPŽ-a u Belišću 1928.

37

Slika 26 Pred ulazom dugogodišnji zaslužni ravnatelj SPŽ-a ing. Henrik Herz

... Povećanjem tranzita i razlogom pretovara roba, su se povećali troškovi. Tada dolazi u pitanje rentabilnost uskih pruga pa je 1966. počelo ukidanje istih. Na temelji člana 23 Zakona o organizaciji Jugoslavenskih željeznica i Statuta

38

ŽTP-a 28. 12. 1967. je donijeta odluka, da se 31. prosinca 1967. trajno obustavi prijevoz putnika i robe na pruzi uskog kolosijeka širine 1000 mm Moslavina – Crnac – Podravska Slatina. 35

5. CRKVENA POVIJEST PROSTORA ŽUPE BELIŠĆE od 1884. do 1966. godine

Uvod Vjernički život cijelog ovog kraja koje pokriva župa Valpovo, iz dosad iznijetog kao najnužnije može se zaključiti da je Katolička crkva bila ukorijenjena od prvih početaka. Interval Osmanskog uređenja i dominacije nije uspio iskorijeniti rimokatoličku pripadnost. Rušenje crkava i svetinja je bio izvanjski način Osmanlija da nametnu svoj stil državne uprave i religijski nazor. Od prvih redaka ovog prikaza života ljudi i njihovu pripadnost katolicizmu nisu izbrisali čvrstu vjeru naših predaka koju su branili dušom i tijelom i vojujući za „Krst časni i slobodu zlatnu“. Početkom gradnje industrije i postrojenja na prostoru Belišća industrijalac je sav stručni kadar si doselio iz Monarhije. Domorodačko stanovništvo se bavilo priručnom poljoprivrednom djelatnošću i bio je početak razvoja obrtništva, a svi su bili uglavnom starosjedioci osim doseljenih Švaba agitacijom baruna Prandau ( iz Kemptena u Švapskoj ). U Belišću su među stručnim kadrom bili pripadnici Nijemaca, Mađara, Čeha. nešto Židova i drugih. Postupnim širenjem industrijske proizvodnje ( pogona ) doseljavaju se radnici iz obližnjih sela Valpovštine i Like; Ličani su dolazili zbog sječe šuma kao poznavaoci te radinosti, dok kasnijih godina i iza II. svjetskog rata dolaze pripadnici iz drugih regija Hrvatske. Dakako, da su doseljenici donijeli uz navike i voje običaje, govor i religiju, no većinom su to bili katolici a manje pravoslavci i židovi, evangelici, nazarenci, pentekostalci, subotari i drugi. Već je rečeno da je u pučkoj školi počela nastava vjeronauka, što je u Monarhiji te kasnije Kraljevini Jugoslavije i SHS, vjeronauk bio obavezan predmet za sve vjeroispovijesti pa su škole zapošljavale potreban kadar. Dakle, svaka vjeroispovijest imala je svog katehetu. U župi Valpovo pored imenovanog župnika kojeg su u to vrijeme imenovali vršili su službu župnikovanja više godina, dok su se kapelani mijenjali neprestano, čak u jednoj godini po dvojica ili više prema biskupskoj naredbi – dekretom. Prema arhivskim podacima u periodu od 1886. do 1945. bilo je imenovano 22 kapelana a do 1966. više nego dvostruko, jer su mnogi svećenici u II. svjetskom ratu ubijeni ili nestali. U tom vremenu biskup Antun Akšamović bio je čest gost župi Valpovo, ali je više puta dolazio i u školu Belišće. Od kapelana koji su službovali i kao katehete su u svećeničkom zvanju napredovali, pa je tako u Valpovu bio i velečasni Stjepan Bäuerlein od 1930. – 1932. i ostao u sjećanju kao vrstan vjeroučitelj, a kasnije je postao đakovački biskup. Pravoslavne su poučavali Lazar Bogdanović i Jovan Nikolić. Protestante Valter Antun; židove Ana Štern. Nedjeljom su katolički vjeroučitelji vodili djecu na nedjeljnu misu, a također i blagdane. Iza prve pričesti se obavezno tri puta ispovijedalo za blagdane, a iz filijala, ovdje je i Belišće pripadalo župi, te se išlo s roditeljima u crkvu u Valpovo. Od starijih vjernika su mnogi dolazili na misu i radnim danom kroz sve vrijeme dok nisu imali crkvu. U tom vremenu bilo je više liturgijskih manifestacija te procesija u kojima su djeca obavezno dolazila i sa svečanim odijevanjem, kao na primjer Markovo, kada je procesija išla od crkve do polja na kojem se obavljen blagoslov polja. Blagdan sv. Alojzija zaštitnika mladeži. Tijelovo ili Brašančevo kada je procesija kroz ulice Valpova, sa stankama kod sjenica koje se urese za blagoslov i čašćenje Presvetog sakramenta. 36 U godinama kada je ispovijedanje vjere bilo slobodno i vjerske manifestacije u kojima se učestvovalo po staležima, vjernici su s ponosom u velikom broju bili nazočni i učesnici, pogotovo ako su tu liturgiju obavljali viši crkveni dostojanstvenici, biskup, kanonik, izaslanik ... a po svršetku liturgijskog slavlja rijeke vjernika su pješačili svojim kućama kako su i dolazili. Svake nedjeljne velike sv. mise djevojke u lijepim svilenim nošnjama su stajale pred samim oltarom „iza prigratka“što je služilo kao primjer pobožnog ponašanja stojeći ili klečeći a to su bile djevojke prije udaje i predstavljale nevinost prijebračnog života. U kapitalističkom društvu prije pojave komunizma tvrtke su i naredbom državnih vlasti imali štovanje i osjećaj za vjersku pripadnost i ispunjavali obaveze kod mnogih aktivnosti. Budući da istom izgrađeno Belišće kao naselje nije imalo crkvu, pa je tvrtka S. H. Gutmann izgradila 1891. / 92. godine na groblju kapelu 18. travnja koja je blagoslovljena i posvećena „Maloj Gospi“. Posvetu je izvršio preč. gospodin Troll kanonik iz Pečuha. Kapela je zidana veličine 10,30 x 5,60 m s drvenom konstrukcijom tornja visine 8,6 m, krov tornja je obložen limom. Na tornju je manje zvono. Kapela je dograđena 1929. godine, a veliki križ podignut je 1903. godine. U kapeli se jednom u mjesecu služi misa, a svećenik dolazi iz Valpova.

35 Isto, str. 49 (HR- HDA 1576 ) ( Pruga Prandanovci demontirana 1948. godine). Muzej Belišće, zbirka dok. SPŽ. 36 Zbornik 2 grad Belišće, Ivan Široki, župa Belišće, str. 95.; Spomenica pučke škole u Belišću 1890.

39

Slika 27 Grobljanska kapela na groblju u Belišću, posvećena „Maloj Gospi“

Iz dosad iznijetih tekstova i događanja na užem i širem području Belišća i župe Valpovo praćen je postupni razvoj života i rada stanovnika Valpovštine. Međutim, ovom pisanom radu ili izlaganju može se prigovoriti da izlazi iz okvira teme koja je zadana. Ako se prati razvoj cjelokupnog života a pogotovo migraciona kretanja ( već smo uočili ) da ona utječu na uvjerenja svih ljudi, kako pripadnika katoličke vjere a s time i dolazak drugih vjeroispovjesti koji grade svoje bogomolje i objekte, te i katolici svoje sakralne spomenike. Župa Valpovo sa svojim početkom ( prema pisanim dokumentima ) utrla je put kao najstarija vjerska institucija, dok Belišće počinje izgradnjom industrije, a potom 1892. crkvu – kapelu na groblju koja služi za obavljanje liturgije ( jednom mjesečno ) sve do 1966. kada se osniva župa. U okolici Belišća bilo je najbliže dvije crkve Bistrinci ( 1813.sv. Stjepana ) i Valpovo kao matična crkva ( i dekanat ) gdje su vjernici prvo kolonije a onda naselja išli zadovoljavati vjerske osjećaje i ispunjavati katoličke dužnosti. Sama je župa Valpovo imala svećenike koji su vršili sve obrede ; krštenja, pričesti, ženidbe, pokope i mise te izdavanje vjerskih dokumenata prema zahtjevima i potrebama vjernika kako drugih filijala tako i Belišća. Župa Valpovo posjeduje arhivsku građu, kako obavezne knjige( 1721. ) koje vodi, tako i sačuvane spise – akte, od 1900. godine iz kojih je vidljiv cjelokupni vjernički život i suživot ljudi s župom kao cjeline a napose biskupijama ( pećuška i đakovačka ) sve do danas. U svom prikazu ovog ograničenog naslova i prostora moguće je naznačiti neke dijelove iz opsežne dokumentacije ( ima preko 8 tisuća spisa u globalu ( 1900. – 2015. ), iz kojeg fonda se vidi težnja vjernika Belišća da žive svoj katolički identitet uklapajući se u Zajednicu župe, koja je uz župnike i njihove pomoćnike ( kapelane ), imala svoja pomoćna tijela i svjedoče za prakticiranje svoje vjere prema odgovornosti biskupskim sjedištima. Napomena: Cjelokupna dokumentacija spisa župe o 1900. – 2014. obrađena je i prikazana na Internetskim stranicama; Župa Valpovo, na izborniku : „Arhiva „. U ovom Naslovu monografije župe Belišće, kako je prethodno rečeno, iznose se pojedini događaji koji su vezani za župu ( tada filijalu ) Belišće. Već 1900. naselje Belišće do 1909. je formirano kako industrijski kompleks tako i stambeni kompleks koji se „isprepliće“ sa tvorničkim dijelom, što je vidljivo iz fotografija, da Belišće ima formirane ulice i prateće objekte, nužne standarde ( vodovod ) oko industrijskog dijela i izgrađenu palaču ( 1905.), te škole, tržnicu, Direkciju SPŽ-a i druge impozantne specifične privatne kuće.

40

Ako se uputimo u kronologiju slijedom originalnih spisa / Acta diversa – razni spisi /, prvi je na redu Zakladni list župljana Belišća: „ da se na groblju Belišće podigne na slavu Božju jedan kameniti križ. Za uzdržavanje tog kamenitog križa vjernici kao zakladatelji, položena je pristojba od 42 krune u Valpovu, 2.9. 1903. godine. Svjedoci: Stjepan Jurjević M P župe Valpovo Ivan Csepely, župnik Mato Ađić 1470-1896 Mato Pauković, skrbnik vicekancelar, kanonik Andrija Hermnić, skrbnik Troll Ferenz Iz isprave je vidljivo da je tada bio valpovački župnik Ivan Csepely ( Čepeli ), a iz ovjere zaklade da je u pečuhu bio vicekancelar – administrator Ferenz Troll koji je izvršio posvetu kapele i križa na groblju u Belišću. Odmah u početku, radi pojašnjenja, upravljanje u hijerarhijskom smislu, bilo je da je župnik morao za svaki pothvat, gradnju, popravak i slično pismenom molbom tražiti dozvolu ( pa i za izvanredno bogoslužje ... ) i navesti troškovnik, a odobrenje je na istom spisu odobrio sam biskup a rjeđe druga osoba. Zakladni listovi su specijalne tiskanice, vrlo luksuzno sa ukrasima, isprave kojima se uređuje administrativnim putem kupnja i plaćanje zakladnih misa koje se trebaju služiti u određeno vrijeme.

Slika 28 Zakladni listovi

... Literae fundationes paochiae valpoviensis – usque ad 1893. – 1918. Ove isprave su do 1896. godine tiskane – pisane na latinskom jeziku a od tada do 1918. na hrvatskom jeziku. Ukupno očuvanih zakladnih tiskanica ima 89 komada. Iz njih saznajemo tko su bili darovatelji za inventar crkve – tko je kupio pojedini kip; uvažene zakladatelje misnih intencija; Tko je bio u biskupiji ovjerovitelj ili biskup; Tko su bili pomoćnici, svjedoci plaćanja i izvršenje nabavljenih kipova ili inventara; Tko su bili skrbnici o crkvi ( danas su to odbornici u izabranim vijećima, Ekonomsko i Pastoralnog vijeća), nadalje koji je bio župnik ili upravitelj župe; A po stilu pisanja kulturu ophođenja vjernika prema župi i župniku.

41

Na primjer: Prema Zakladnoj ispravi iz Pećuha br.356- 1897. župnik je u potpisu Ivan Csepely ( Pokopan je na valpovačkom groblju) U ispravi od 12. srpnja 1897. upravitelj župe je Anton Pataky U ispravi od 4. rujna 1897. župnik Slavoj Maršo,porijeklom francuz pokopan na valpovačkom groblju. Od 1899. g. sve su ovjere iz Pećuha: Franciscusa Trolla ili biskupa Waltera Antala, dok u Valpovu je župnik Josip Jozić više godina s kojim ćemo se sretati na više isprava; Od 20. rujna 1912. potpisi su župnika Ante Evetovića do 15. ožujka 1918. godine. ... Što se tiče isprava „Zakladni list“ najviše su dakako iz Valpova, onda iz Bistrinaca, Bocanjevaca i Narda. Sadržajno najviše podignuti su križevi krajputaši, kipovi u župnoj crkvi i plaćanje misa, rakvijema za pokojnike. U narednim razmatranjima spisa, pisama, isprava kao krsni listovi, krizmeni , vjenčani, razni izvadci i slično te svjedočanstva i zapisnici se tiču svih vjernika župe pa i istim zahtjevima vjernika iz Belišća. U 1900. godini – pojavljuju se dokumenti tiskani u Zagrebu od bana, Kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije od 12. prosinca 1899., broj 6551. Naredbom se uređuju namire, umirovljenika, udova i sirota. .. pod upravom Kraljevske vlade, stojećih zaklada. Naredba je data 1.3. 1900. a tiče se župnih ureda. Potpis je bana Khuena Hedervariya. Takvih tiskanica arhiv posjeduje oko 40 komada u zadanom vremenu 1900.- 1940. godine po raznim pitanjima. Spis br. 221-1900. data je statistika pro shematismo po cirk. 2. parochia – Harkanovci- 28.8. 1900. po filijalama dekanata o broju katolika za 15 mjesta: Harkanovci- Brešće : ukupno 3655. U 1901. godini - Dokument:usr 433 – 1901. pisan latinski od dekana Josipa Jozića, parocus, Honorabili officio Vicearhidiaconali in Petrijevce ... daje se statistika ( dekanu ) prema šematizmu valpovačke parokije – župe sastavljena 6.januara 1658. – pro concordia responabilis: Valpovo, 29. aug. 1901. Josephus Josich: 1. In marte Valpovo: catolices Gr. o. A. C. Index Valpovo 3.843 7 4 62 Belišće colonia 1.260 147 9 43 u šumi Gakovac 3 u šumi Šiblje 2 praedium Kitišanci 31 Bistrinci 979 14 Bocanjevci 881 1 Marjančaci 237 Nard 623 2 Šag 467 Vinograci 434 Gorica (pusta ) 95 3 Kraljevci (proadium) 87 2 3 Zagajci 6 UKUPNO: 8. 948 156 22 119 Dokument bez broja urudžbenog: Ponuda je od majstora Franza Rödera iz Osijeka za izradu križeva koji se naručuju. Poslao je župniku da se odredi od dva oblika sa nacrtima za Valpovo i Belišće. Nacrti su na pergamenu i s cijenom: 200 kuna i 240 kuna. ... Župni ured u pogledu administrativnog poslovanja prima i šalje dokumentaciju po urudžbenom zapisniku. Također i državni organi šalju župnim uredima razne dopise, zamolbe te zahtjeve za podatke iz Matičnih knjiga za potrebe, škola, zavoda, vojnih evidencija a nerijetko sudovi potražuju za procese i osude po pitanju kažnjenika u zatvorima. Takvih isprava u župnom arhivu ima podosta. U toku ovoga izlaganja navoditi će se raznolike vrste spisa i isprva što ima jedno uredsko poslovanje iz kojih se doznaje što ljudi proživljavaju ne samo u običnoj svakodnevici već i vjerničkom životu. Svaka godina sadrži preko dvadesetak i više vrsta dokumenata. Iz nekih vrsta za primjer biti će opis a neki će biti preslikani. Takve potrebe su imali i vjernici Belišća jer su kršteni u župi. Dakle razni spisi od 1. 6. 1901. – prema vrstama: Krsni list: izdano je iz župnog ureda 38 primjeraka. Smrtni list: izdano je ukupno 53. Izvjestnica za porodice 27 – u obliku rodoslovlja. Matičnih upisa podataka na osnovu dopisa 6. Rodoslovlja je župnik sastavio 2 primjerka za porodice. Zadruge su u pola godine imale 6 podjela zemlje u svrhu osamostaljenja. Dopisa na mađarskom jeziku ima 28 ( biskupija – župa ). Latinskih dopisa 6 ( tiče se dekana L. Charvatiya ). Ostalih zahtjeva bilo je 27. Rasprava o župnom luknu je bilo 11, u vezi župnih podavanja po vjenčanom paru bilo je ozbiljnih pritužbi vjernika na visinu, t. j. cijenu plaćanja jer je kod svake vrste bilo drugačije, nije bilo za sve isto. Koji isu plaćali župnik ih je poimence prijavio na poglavarstvo općine, koje je donijelo preko suda presudu i slalo ovrhovitelje za izvršenje presude.

42

Dokumentacija iz 1902. godine nije pronađena. U 1903. godini - Dokument: Velečasnom župnom uredu u Valpovu, broj: 3931-1903. Uslijed naredbe visoke Kraljevske zemaljske vlade od 6. studenog 1879. br.19116 slati će u buduće velečasnom pregledač mrtvaca „Razglednicu“ u kojoj će biti navedeno da li je dotični bio vojni pričuvnik stojeće vojske ili domobranstva kojih starost odgovara od 22 do 32 godine te onih pučkoustaških obveznika koji su svojih 12 godina vojničstva otslužili a stari su 33 do 42 godine, na temelju takve razglednice umoljava se za priposlanje smrtnog lista istog da se iz vojničstva odnosno pučkoustaštva predloži za brisanje. Ako bi razgledač mrtvaca možda zaboravio to u razglednicu unijeti to kada takovu razglednicu velečastno isti dobije a pokojnik je star između 21 do 42. godine, umoljava se stranku koje razglednicu donose zapitati glede vojnog odnošaja pokojnika, te u jestnom slučaju pribilježiti u razglednicu i smrtni list poslati. Poglavarstvo trgovišta Valpovo, dne 10. prosinca 1903. Načelnik: potpis nečitak Dokument : Velečasnom župnom uredu Valpovo, br. 40-1903. Slobodoljubivo moli dole potpisani župni ured, da mu se radi sastavljanja obiteljske izvjestnice slijedeći podaci priopće: 1. Dan mjesec i godina rođenja: Marte Anušić, rođena u Bistrincih, otac joj je Ignjo, mati Ceca n. rodila se oko god.(1866.?) i 20. 1. 1866.

1. Godina vjenčanja, dan i mjesec, vjenčala se u Valpovu sa Miškom Balentić iz Veliškovaca. Godina vjenčanja po prilici 1884.?-vjenč.13.10. 1884. Veliškovci 28.3. 1903. M P župni ured Veliškovci, Ante Evetović, župnik. Dokument: Broj: 682 – Velečasnom župnom uredu u Valpovu Uslijed naloga Kr. kotarske oblasti u Osijeku od 5. ožujka t. g. umoljava se velečasni župni ured služboučtivo da bi ovom poglavarstvu iskaz djece rođene od 1. ožujka 1902. do koca veljače 1903. radi cijepljenja djece protiv velikih boginja iz mjesta:Šag, Nard, Bistrinci, Bocanjevci, Vinograci,Marjančaci; zatim rođene godine 1891. u svrhu docjepjenja za ista mjesta, mogućim pospješenjem poslati izvoli. Poglavarstvo občine – Vanjsko Valpovo, 26.3.1903. Načelnik: u. z. nečitko blagajnik M P Poglavarstvo Vanjsko Valpovo Dokument: Br.101-1903. Izvjestnica za obitelj Adama Anušić iz Bistrinaca. Adam Anušić, rođ.9.12.1853., vjenčan 21.1.1874. žena mu je Mara Kolesarić r. 26.10. 1851. djeca, 1.) Bartol r. 1858. +21.12.1892., 2.) Mato r.15.2.1885, ( kršten 16.2.1885. ) +? U Valpovu, dne 14.2. 1903. Jozić, župnik

Dokument: Broj: 590 – 1903. Izvjestnica obitelji Marjana Antolović, Bistrinci, kbr.42 Marjan Antolović r. 26. 6. 1847., vjenčan 18.9.1872.; Đuro Anušić r. 13.12.1852.1

1.) Đuro r. 25.9. 1877. +2.9. 1884. 2.) Đuro r. 24.6.1885.

Valpovo, 14.9. 1903. Josip Jozić, župnik

Dokument: Izvjestnica, za obitelj Đure Marjanović iz Bistrinaca k br. 107. ...

Acta diversa – Razni dokumenti po tematici iz 1903. – komentar:

1. Razno: Ima 50 dopisa. Najviše iz poglavarstva Valpova te Zagreba koji daju naputak u odnosu sa Kraljevskom zemaljskom vladom; Nadalje ima par pećuške biskupije od pojedinaca koji su bili u župi Valpovo.

2. Izvjestnica je bilo u 1903. 22 primjerka; glede isprava oko ženidbe te na osnovu njih traže pripadajuću dokumentaciju. U Bistrincima očinstvo. Ovdje su značajni dokumenti gdje se nalaze u jednoj obitelji i potomci poznatih i velikih porodica koji su se bavili proizvodnjom i obradom tako da se iz njih može očitati struktura privrednih aktivnosti mnogih djelatnosti.

3. Dopisi na mađarskom jeziku obiluju raznim dozvolama biskupije za župu Valpovo, za posvetu predmeta, nabavku inventara, dozvole pri rješavanju slobodnog stanja gdje je to potrebno da izda biskupija. Nabavka i postavljanje križeva kraj putova ( koji još i danas stoje ) i mjestima: Valpovo, Belišće i sve druge filijale župe su u ovoj godini postavile križeve najprije u mjesto, groblje i pojedinci na svojim parcelama.

4. Latinski dopisa ima svega 4 i to od petrijevačkog župnika i dekana L. Charvatiya (Čarvati) u vezi dekanata. On je dobro pisao i govorio na latinskom i mađarskom jeziku pa ima par njegovih izvješća biskupiji u Pećuh, lijep i čitak rukopis.

5. Smrtnih listova izdano je 28 primjeraka. Oko desetak ih se odnosi na vojna lica i to pučkoustaše oko 670 ( to je onda bila redovna i regularna vojska, a u Osijeku je bila stacionirana 28 pukovnija ) u starosnoj dobi od 30 do 45 godina.

6. Krsnih listova je izdano 63 primjerka. Za djecu i ženidbu.

43

7. Okružnica – ima svega 3 primjerka: jedna iz pećuške biskupije glede vizitacija na području župe Valpovo, pa se šalju tiskanice. Druge dvije Zemaljske vlade, jedna je prijepis zagrebačke zdravstvene nadležnosti za cijepljenje djece – novorođenčadi, te se traži od župnika statističke podatke na području župe.

8. Očitovanja očinstva pa i nešto materinstva u ovoj godini nešto brojnija – u 10 slučajeva da se prizna i nezakonito dijete koji su ga imali prije stupanja u brak.

9. Upis krsnih i rodnih podataka na djecu i za sklapanje braka kojih ima 22 slučaja, a ostalo ih se raselilo i u inozemstvo i već pišu na njemačkom, a rođeni u Valpovu, pretpostavka je da su iz imigrantskog perioda.

10. Rodoslovlja: Izdana su 28 rodoslova za zadruge, što je veliko opterećenje za župni ured i župnika g. Josipa Jozića, koji je u traženim dopisima naznačio čak i kad je udovoljeno zamolbi. Rukopis je u tim dokumentima ( župnikov) dosta nečitljiv uslijed žurbe na potraživanje podataka. Nešto je više ukinuća zadruga koje preuzimaju pojedinci ( osamostaljuju se ) a najviše ih je iz Valpova. Takvi su postali bogatiji i počeli su se baviti i sporednim zanimanjima sve radi bogaćenja; odatle i upiti župnika za ubiranje lukna u novcu i naravi. U ovoj 1903. godini župni ured preko djelovodnika : što primio, što izdao oko 670 raznih dokumenata. Za čudo se može reći da je to jedan župnik pored drugih obaveza toliko mogao raditi.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1904. godine župe Valpovo

Dokument: Boj: 7227-1904. Radi se o zapisniku od 29.12. 1903. koji govori da se je s obzirom na sušu i opet poplavu utrošeno 4.318 kruna i 27 filira, da je nasip kod Vićaka , Valpovo i Nard, isti proširen od 3 na 5 metara. Rasprava je , da iako vlastelin ima veći dio zemlje, ima sitnih posjeda pa trebaju svi snositi troškove... Zapisnik je potpisan od strane župnika Josipa Jozića, dostavljen u Osijek 5.8.1904. Kraljevskom podžupanu i potpisan sa žigom.

Dokument: Veliko valpovačko hodoćašče u Mariju Bistricu 9. rujna 1904. pa je za to organizirana skupna vožnja iz Belišća do Zlatara – Bistre i natrag za 20 kruna. Materijali sa popisima su u arhivu pod rednim brojem 528.

U toj godini ima razvrstanih 10 vrsta dokumenata. Župnik je u ovoj godini prema djelovodniku izdao 780 dokumenata, što ulaza što izlaza. Ukinutih zadruga u ovoj godini nije bilo, ali su sve bile za podjelu u ( 15 ) i osamostaljivanje te podnijeti su zahtjevi suda, oblasti i poglavarstva, znači da je pogodovalo razvoju porasta proizvodnje na privatnom sektoru.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1905. godine župe Valpovo

Dokument: Broj 2263-1905. Velečasni Rkt župni ured Valpovo Dana 14.o.mj. izvučeno je iz rijeke Drave truplo muškog spola oko 11 godina starog kojeg se identičnost nije mogla ustanoviti, isto je nakon obave redarstveno zdravstvenih propisah istog dana u groblju u Belišću pokopano. O čemu se velečasnost obavješćuje u svrhu upisa u maticu umrlih kao i eventualne obave crkvenog obreda.

Poglavarstvo trga Valpovo, dne, 15. srpnja 1905. Blagajnik : potpis nečitak; Bilježnik: Stanić

Banska uprava je tražila ukupno 6 izvješća po pitanju pučko-ustaša i njihove iskaznice, i što treba unijeti, jer su se pojavile greške, specifičan slučaj sa veliškovačkim župnikom zbog nepravilnosti njegova rada, župnik Jozić mu je sastavio pismo od tri stranice i ne dozvoljava mu podjelu sakramentalnih vjenčanja.

Župnik Jozić je prema djelovodniku imao 844 spisa.

Acta vicearhidiakonalia – Dekanatski spisi iz 1905. g. valpovačkog dekanata

- Dekanatski spisi su također arhivirani u valpovačkom arhivu. Oni se tiču rada dekana sa svećenicima dekanata. U ovoj godini ćemo ukratko naznačiti o čemu govore sadržaji rada dekanata.

- Iz bizovačke župe traži se izvješće o katehizaciji 1904.-spis br. 153.-1905. - Broj 477-1905. od 30.1. iz Kraljevskog poreznog ureda Osijek navodi porezne stavke o 14 slučajeva iz dekanata i

stavkama za plaćanje usluga, među njima je i Franjo Röder za 175 kuna – za križeve. Siber( doktor u Valpovu ) za 94 krune i 34 filira Odluka je donijeta u Osijekubr.22/56-1904. br. 146-1905.

- Župnik iz Harkanovaca-Ante Evetović 5.7. objašnjava dekanu u Petrijevcima o nemogućnosti izvješća za školsku djecu po Dijecezanskom naputku jer nema tog Cirkulara/uputu/niti obrasca da bi opravdao prigovor dekana.

- Bizovac: Broj 169-1905. izvještava župnik Konrad Heckeberger o trošku za oltarnik kojeg je dao praviti za 51 krunu i 60 filra ( Potrebno je odobrenje troškova od dekana ).

- Valpovo: Br. 502-1905. župnik Jozić izvještava o stanju crkve u Šagu – spis je na latinskom jeziku.

44

- Bizovac: Br. 199-1905. župnik se obraća dekanu za određeni posjet ( XX. nedjelja ) i ujedno za dozvolu kupnje „vječnog svjetla“ ( luč ); da nabavi dekan iz Beča po 68,80 kr. jer postojeća je dotrajala. ...

Na koncu godine priložen je djelovodnik o radu dekana koji sadrži opis spisa sa datumima i rednim brojevima do 97. zaključen sa 2.1. 1906. godine. Dokumentacija je vrlo uredna i pisana krasopisom – za uzor, pedantno u svakom smislu.

Acta matrimonialia u 1905. ( ženidbeni spisi ) sadrži 905 spisa koji su priloženi za svaki predmet odnosno stavku – vjenčani par; tako da je otprilike bilo vjenčano 95 parova u toj godini u Valpovu. Acta diversa – različiti dokumenti iz 1906. godine župe Valpovo

- Dokument:Broj: 1273-1906.Osijek, 10. 2. 1906. Kr. oblast u Osijeku, Predmet: Ponašanje školske mladeži izvan škole.

Uz prkos više puta su izdavane stroge naredbe da se školskoj mladeži ne smije dozvoliti ma i uz odgovorne roditelje, da ne smiju polaziti krčme, gostione i neprikladna zabavišta, uprkos toga što je zabranjeno, mladež se sastaje na tako zvanim „divanima“, „prelima“ te se skiće po noći i preko nedozvoljenih sati, ... stoga se najodlučnije svima poziva općinskim poglavarstvima da se svim raspoloživim sredstvima tome svom strogosti stane na put kod svojih područnih organa uz dosljednu provedbu ove zabrane. Gornja ponovna odredba dostavlja se Velečasnom župnom uredu, da sa svoje strane izvoli na području upliviše na žiteljstvo da se kane toga običaja.

Kraljevski kotarski predstojnik: Horvat

-Dokument: Broj: 2474-1906., Osijek, 17. 3. 1906. Predmet: Razdioba tiskanica za statistiku knjižnica i zbirki.

Velečasnom župnom uredu u Valpovu trg. Savezno sa ovom zamolbom od 15.5.1905., br. 7933 kojom se šalje jedan primjerak naredbe zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu od 30. 3.1905.,br. 5382 kojom se određuje redovito sabiranje podataka za statistiku knjižnica i zbirki koje su vlastitost javnih osoba šalje se dva primjerka Upitnica; jedan poslati a drugi za koncept knjižnice tamo zadržati. Obrazac A k naredbi Kr. zem. vl. odjela za bogoštovlje i nastavu 30. 3.1905. br. 5382

Upitnica

Za sve knjižnice u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koje su vlasnost juridičkim osobama, za godinu 1905.

1. Naziv i sjedište knjižnice: Župna knjižnica trg Valpovo. 2. Koje je godine knjižnica osnovana? 1722. godine. 3. Vlasnik knjižnice ? Rimokatolička župa Valpovačka. 4. Stanje knjižnice 1905.: broj djela: 154; broj svezaka 331. 5. Koliko je osoba 1905. posjetilo knjižnicu: 10.

U Valpovu, 29. ožujka 1906. potpis: Josip Jozić, župnik v. r.

( Knjižnicu su osnovali franjevci iz samostana u Našicama )

I. Napomena : Po ovoj ispravi Župna knjižnica je po svom osnutku najstarija knjižnica u ovom dijelu Slavonije. II. Napomena: Za paralelu i usporedbu što se tiče knjižnjičarstva u nas za Belišće; Godine 1895. u Spomenici za Nižu

pučku školu u školskoj godini 1895./96.prvi put se spominje postojanje neke knjižnice u Belišću; Bila je to školska knjižnica koja se „Pomnožila sa 4 djela, te sada ima 33 djela“ ( Danas je školska knjižnica opremljena s oko 9000 svezaka knjiga);

III. Uz činovničku knjižnicu do I. svjetskog rata postoji i radi i julijanska mađarska knjižnica ( svega nekoliko godina ), a između ratova još i radnička i šegrtska knjižnica ( Podatak je iz : M. Salajić, „Staro Belišće“, Belišće 2012., str. 31-32. )

U komentaru za spise iz 1906. župni ured je preko djelovodnika usmjerio u dva pravca ( primljeno – poslano ) ukupno riješio 866 spisa sa pratećom dokumentacijom. U napomeni se opet može reći da je župnik imao pomoćnu osobu – pisara. Također bi bio ovo veliki i odgovoran posao; Srazmjerno na ovo vrijeme, kada se sve radi s računalom, a oni su to radili rukopisom. U dokumentima župe za 1907. povećao se analitički broj vrsta spisa na 19. Pojava obaveznih uplata za biskupiju ( svega sedam ). Župnik je kao imenovani u školske odbore i neke Bratovštine te ubožnice koje su

45

osnovane i humanitarne udruge pozivan na sastanke, kojih je bilo ukupno 5. Nova vrsta obrazaca za katoličku i druge vjeroispovjesti. Bilo je prelazaka na Pravoslavnu vjeru u tri slučaja.

Iz dokumentacije 1908. godine za spomenuti su dva karakteristična dokumenta:

Dokument I. – Velečasni Gospodine!

Vi ste nam velečasni gospodine već opet pružili dokaz svoje privrženosti, pučkoj knjižnici i čitaonici društva „Prosvjeta“. Time što ste knjižnici izvoljeli darovati krasno uvezane knjige sv. Jeronimskog društva za godinu 1907. Uprava društva zaključila je na svojoj sjednici održanoj dne, 27 siječnja 1908. da Vam se zapisnički izrazi najsrdačnija hvala na tom ponovnom plemenitom daru. Priopćavajući Vašoj velečasnosti taj zaključak usuđujemo se preporučiti društvo „Prosvjetu“ i daljnoj Vašoj blagonaklonosti.

U Valpovu, dne, 4. veljače 1908. Dr Aurel Desaty Mg. Pročelnik

Stanić tajnik

Dokument II. – Obhodnja Socijal – Demokrata, 6. listopada 1907.u Valpovu; I ekspozitura u Belišću.

Župnik Josip Jozić u vrlo opširnom izlaganju u mnogo stranica ( I.,II.,III. ...30. ) iznosi svoje mišljenje o Socijal – demokratima i njihovoj pojavi u Belišću i Valpovu. Njegovo je mišljenje da imaju pravo po zakonu iznositi svoju doktrinu, ali njihovo ponašanje, protesti po mjestima do Bistrinaca upotrebom revolvera, žestoko se protivi kao svećenik i duhovni pastir. Iz njegovog teksta koji je pisan „ex abrupto“, dade se razaznati da je bio na skupovima – skupštini i da je bio oportun na njihovo ostvarivanje prava. Njegovo je mišljenje, na temelju doživljenih scenarija sa socijalistima ( Pećuh, Belišće, Valpovo, Bistrinci i Osijek ), predlaže da se ti skupovi čuvaju sa stražom. Vrlo uzbuđeno i brzopisom slijedi svoje zaključke kao svećenik, kojem je na dosljednom, mirnom i staloženom doživljavanju nove ideologije, koja govori i čini suprotno njegovim shvaćanjima kao i zadacima. Nadalje, u svom pisanju, uostalom, čudi se pročelnicima da dozvoljavaju takve stvari ( oni ne shvaćaju da im „gori pod petama“ ), jer on predviđa da će dolaziti do nemilih i krvavih sukoba među narodom gdje će nedužni neobavješteni stradati“, zaključuje župnik Jozić.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1908.g. župe Valpovo – komentar

1. Razno: brojčano ih je 31, pretežito od pojedinaca sa problematikom. 2. Izvjestnica je 12 najviše za ženidbu. 3. Izvješća 5 školama i biskupiji. 4. Zapisnika iz suda sa saslušanja. Župnik je imao saslušanja od drugih za svoje vjernike povodom ženidbe, oko 10. 5. Okružnica je iz biskupije Pećuh. 6. Krsnih listova je izdano 31. Ženidbenih spisa ima bar 200 za vjenčanja. 7. Spisa na latinskom je 3 – tih je sve manje 8. Spisa na mađarskom 47. Većina su dozvole za vjenčanja od biskupije. 9. Smrtnih listova je primljeno 16, od bolnice i drugih župa o smrti vjernika za maticu umrlih. 10. Slobodnih listova samo 4; poslao ih je više. 11. Zavičajnost – Domovnica samo su izdane. 12. Upisa u matice bilo je 20 puta. 13. Rastava crkvenih i sudbenih je bilo 5. 14. Razglednica mrtvaca, jedna u župi i 2 sa strane ( u povodu iznenadne smrti ) 15. Poziva za župnika samo 1 iz oblasnog Osijek. 16. Prelazaka na drugu vjeru nije bilo u župi Valpovo. 17. Rodoslovlja je župnik sastavio samo 2 u ovoj godini. 18. Narudžbe za obrasce u tri navrata. 19. Pristojbe iz poreznog tri ali dosta opsežne za usluge. 20. Raznih uplata je bilo 10. 21. Potvrde od Poglavarstva – ima ih 8. 22. Dozvole za otpusnice vjenčanja drugim župama 6. 23. Dozvole ili zamolnice za navještaj vjenčanja 2. 24. Dozvole za pokope dvije od oblasnog, 2 od crkve. 25. Vjenčanih listova župnik je poslao 7 – drugima.

46

Župni djelovodnik – dopisna korespondencija sa drugima ima ulaza i izlaza ukupno 1009 spisa u 1908. godini. Brojeći ženidbene spise u ovoj godini, tih ima ukupno 1018 primjeraka.

U daljnjoj obradi podataka Acta diversa biti će naznačeni brojevima po vrsti a ostali samo u komentaru.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1909. g. župe Valpovo

U dosadašnjim izlaganjima moglo se vidjeti da je vjernički život u svim mjestima župe ujednačen, što se tiče potreba koje svećenici obavljaju po svojoj dužnosti korektno. Od postojećih dokumenata za Belišće istaknut je svaki koji se nalazi u arhivi. U našem promatranju radi raznolikosti pojava naznačeni su i drugi događaji u samoj župi i dekanatu radi sagledavanja potreba vjernika i događanja koji u promatranju života čine cjelini vidi se da belišćanski vjernici podmiruju svoje potrebe i obaveze prema župi odnosno svećenicima sudjelujući i u podavanjima. Specifičnost Belišća je u tome što je doseljavanjem stanovništva industrijalizacijom na malom prostoru, sada uz starosjedilačku strukturu i tradiciju katoličke vjere su došle i druge vjeroispovjesti. Već na samom početku se vidi tolerantnost i snošljivost stanovništva glede vjerskih nazora. Eventualni nemir unose političke struje što ni Belišće nije izuzetak.

- Dokument:Broj: 4601-1909. Opća javna Huttler – Kohlhofer – Monspergi – ova Zakladna bolnica pod zemaljskom upravom u Osijek: 10 travnja 1909. ispostavila je Smrtovnu prijavu i poslala župniku Joziću radi evidentiranja; da je Gjuro Gavran , star 61 godinu – rkt rođen u Valpovu- zanimanje prosjak, neoženjen, primljen u bolnicu 21.3.1909. preminuo.

( Bilješka: Đuro Gavran je prijetio župniku životom, te ga je ovaj opisao biskupu da je ekskomuniciran. Iz smrtnog lista je vidljivo i jasno da je izgubljeni slučaj u životu i prosjačio je pred crkvom; te je zbog „nekog“ razloga došao u sukob župnikom ). Ova „sličica iz života „ pokazuje da su sukobi i rasprave uvijek bili i ostali prisutni među vjernicima.

-Dokument: Velečasnom uredu u Valpovu. Presvijetli gospodin grof Rudolf Normann Ehrenfelški zahvaljuje se na pozivu za današnju svečanu misu. Obavješćuje se velečasni taj župni ured, da će presvjetli grof svečanoj misi prisustvovati i moli da budu župna vrata otvorena, jer presvjetli g. grof želi kroz sakristiju ući točno u 10 sati.

Valpovo, 4.listopada 1909. M P Dvorski ured Rudolfa Normanna Ehrenfelškog Valpovo

Poznato je da su baruni i grofovi dvorca bili patroni crkve i njihovi graditelji. Izvršavali su taj patronat na više načina i uzdržavali mnoge objekte uz crkve, ali i u tom saobraćaju je dolazilo do inata i rasprava tako da su bili odraz i u komunikaciji te su i jedna i druga strana vršili samovolju, dok se nisu stvari „izgladile“.

Acta vicearhiaconalia – dekanatski spisi iz Valpova iz 1909.g.; Podarhiđakonat je u Petrijevcima

U djelovodniku, koji je priložen kompletnoj dokumentaciji za 1909. godinu upisano je ukupno 138 spisa. – Za primjer samo neki:

- Dokument: Broj: 42-1909. – Velečasni gospodine!

Župnik u Harkanovcima Ante Evetović piše dekanu L. Charvatiyu da je primio dva Cirkularna pisma od biskupa u kojem kod br. 424-1909. nalaže da se do 15-tog veljače očitujemo za koga ćemo glasovati, i koga za mirovinu preporučiti. ...“ Mi glasujemo za onoga i na onoga svećenika, na kojega će velečasni g. dekan glasovati. Preporučujem se Vašoj ljubavi i naklonosti uz srdačan pozdrav!“

U Harkanovcima, 27.2. 1909. Ostajem Vam odan: Ante Evetović, župnik

- Župnik u Valpovu, Josip Jozić prvi svoj dopis piše na pisaći stroj, što ga je kupio u Budimpešti napisao je za dekanatski dopis: Broj: 314-1909.,14. studenog 1909.g.

- Dopis Evetovića, br.137-1909.od 9.6. 1909. savjetuje se sa župnikom Jozićem za obrasce, ako ne kupi na vrijeme hrvatske, upotrijebiti će mađarske ( ovdje se nazire osamostaljenje župa ).

- Župnik Evetović pita Jozića za velum, dozvola da kupi za 65 kruna iz trgovine u Budimpešti. Pozdravlja župnika, 26.6.1909.

- Na svakoj župnoj koroni su se prikupljali novci za neku namjenu i slali u Pećuh; Jedna je od 270 kruna i 20 filira uplaćena 28.6. 1909.

- Prečasnom podđakonskom uredu u Petrijevcima šalje se izkaz o poučavanju vjeronauka na općim pučkim školama u župi Valpovo. 9.srpanj 1909.- službouljudnim počitanjem M P ured Valpovo, Josip Jozić, župnik – Strogo povjerljivo!

47

- Dokument: Podaci o župnicima: - Ime i prezime nadnevak zaređen gdje su u službi - Hajdin Vincentus 14.1.1878. 1900. 1903.-1904. u Čepinu - Antonius Evetović 12.6.1862. 1886. 1902.1899-1902 u Veliškovcima - 1904. Harkanovci - Budanović Vincentus 18.6. 1868. 1891. 1902 – 1904. u Bogdasi - 1899.-1900.biskup;1900.-1907 u Dabyok; 1909 Bizovac

Bilješka:Spisi Podarhiđakonata ( Petrijevci ) su pisani najviše na latinskom i mađarskom, a najmanje hrvatskom, s naznakom da je Evetović pisao isključivo na hrvatskom u saobraćaju s dekanom.

Prema djelovodniku župni ured u Valpovu imao je 884 izlaza i ulaza svih dokumenata. Razvrstani su u 15 grupa i još osim toga 10 po užoj pripadnosti.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1910. g. župe Valpovo

Većina pruga i stambeno poslovnih zgrada u Belišću, Direkcija SPŽ, Kolodvor u Osijeku, Orahovici i drugih; Zelene kuće, škola...) u prvim godinama 20 stoljeća djelo su projektanta i inženjera Henrika Herza ( 1859.- 1940.): Od 1901. je poslovni ravnatelj tvrtke H. S. Gutmann d. d. Iza I. svjetskog rata spasio je tvrtku od pljačke i uništenja. Umirovljen je 1940. kada i umire, a pokopan je na belišćanskom groblju.

U 1910. godini dolazi do krize u drvnoj industriji pa je tvrtka otpustila oko 500 radnika. Kupljeno je 630 jutara i na toj površini je ribnjak „ Grudnjak“.

- Od 1907.- 1910. izgrađena su 4 velika jednokatna željezničarska stambena objekta i još dvije polukatnice t. zv. pet zvijezda ( srušene 1983 )

- Uz prvobitno grade se zgrade za trgovinu, mesnicu, brijačnicu.

- Povremeno dolazi liječnik iz Valpova i radi u prizemlju kod pilanske vratarnice.

- Prema popisu stanovništva Belišće je tada imalo 1560 stanovnika- sa Zagajcima 1566.

Prema nacionalnom sastavu su: 36% Mađari, 29% Nijemci, 25% Hrvati, 6% Srbi, 2% Čehi, 0,7% Slovenci, 0,3% Slovaci, 0,1% talijani, i nepoznato 0, 3%. Prema vjerskoj pripadnosti 138 stanovnika su Židovi 9%.37

37 M. Salajić,“Staro Belišće“,str.48-50. 48

Slika 29 Henrik Herz

Dokument: Broj: 59-1910. H.I.M. ( Hvaljen Isus i Marija ) Prečasni gospodine!

U spomenici župne crkve B. D. Marije u Voćnu čitam da je prošle godine Vaša Prečasnost dovela ogroman broj od 2000 hodočasnika iz Valpova u Voćin. U istoj spomenici se spominje da je Vaša Prečasnost odlučila svake godine sa svojim vjernicima hodočastiti B. D. Mariji u Voćin. Na temelju toga i radi toga da se hodočasnicima pripravi što dostojniji doček, slobodan sam Vaša Prečasnosti najučtivije zamoliti da me toli o Vašem koli o Vaših župljana dolasku pravodobno obavijestiti izvoli. Sa odličnim počitanjem Matija Godun, župnik. Voćin, 14. svibnja 1910.

- Prijelaza na katoličku vjeru bilo je u dva slučaja. - Od katastarskog poglavarstva je naputak grofu i župniku kako riješiti popravke na župnoj kući.

Iz dosadašnjeg pregleda arhivske građe i na temelju prikaza se zaključuje da je to prosječna godina rada administrativnog dijela svećenika u župi valpovačkoj. U ovoj godini nema dekreta za kapelane. Budući da je grof bio patron crkve njemu su se priopćavale želje kapelana pa u arhivu postoje takve zamolnice ili su bile upućivane iz biskupije na premještaj po potrebi i ukazanim potrebama župa. Dakle nisu se obavještavali župnici i dekani, što će se dogoditi u samostalnoj Đakovačko-bosanskoj biskupiji za mandata biskupa Antuna Akšamovića.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1911.g. župe Valpovo

Dokument: Boj: 422 -1911. Velečasnom župnom uredu u Valpovu. – Izvršujemo ovijem žalosnu dužnost, te Vam priopćujemo, da je dugogodišnji i velezaslužni ravnajući odvjetnik vlastelinstva valpovačkoga i podgoračkoga, narodni zastupnik, delegat na zajedničkom saboru, predstojnik Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odvjetnik u

49

Osijeku i t d. Presvijetli gospodin dr. Dragutin Neuman, nakon duge i teške bolesti, proviđen svetootajstvima umirućih dne 11. travnja 1911. u zagrebačkom sanatoriju blago u Gospodinu usnuo. Valpovo, 11. travnja 1911. Ravnateljska pisarna vlastelinstva valpovačkog i podgoračkoga: Gvozdanović

- U 1911. godini vjenčalo se 18 parova.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1912. g. župe Valpovo

Dokument: Zapisnik o primopredaji župe Valpovo, 28. 9. 1912. sastavljen u župnom uredu u Valpovu; prisutni prema zapisniku... Predmet: jest preuzeće župe Valpovo po novoimenovanom župniku Anti Evetoviću temeljem naloga prečasne duhovne oblasti u Pećuhu od 1. rujna 1912. br.3123 – 1912.. Bivšeg župnika ( Josipa Jozića ) u predaji zastupa Stjepan Czismadija bivši kapelan valpovački novoimenovanom Anti Evetoviću i on preuzima: Župnu crkvu u Valpovu i filijale: Bistrince, Bocanjevce, Marjančace, Nard, Šag, Belišće i ona na valpovačkom groblju, župni dom sa zgradama, inventar od 1910 ( bez katastarskih posjednih lista ) pripadajućim nadarbini valpovačkoj. ... slijedi nabrajanje u 10 točaka što je preuzeto, koje su svi prisutni svjedoci s dekanom potpisali.

- Od drugih spisa su posebna izvješća z pučko ustaše od vojne domobranske komande Osijek. - Okružnice 4 iz pećuške biskupije biskupa Đule o crkvenim naputcima ili naredbama. Okružnica iz Kraljevske zemaljske

vlade za pitanja iseljenja u Brazil. Upozoriti narod da nije istina da je Brazil obećana zemlja. - Poziva za župnika i kapelana prispjelo je 7 od udruga i škola. - U 1912. godini vjenčalo se 23 para u Valpovu; umrlo je 36 osoba.

Dokumenti dekanata u 1912. godini

- Dekanatskih spisa u djelovodniku ima 159 koji su sa sastanaka svećeničkih korona. - Zapisnici sadrže izvješća župa statističkih podataka broja vjernika po godinama i pripadnike drugih vjeroispovijesti,

osobne podatke svećenika i gdje su službovali i koliko vremena. Dokumenti su na latinskom i mađarskom jeziku. - Zapisnik predaje župe Harkanovci od Evetovića novom župniku Stjepanu Deutschbaueru od 2. 10. 1912. - Spis župnika Mihaela Horvata sadrži podatak o stanju njegove župe sa filijalama koja ima 2.730 katolika. - Svezak dekanatskih spisa pokazuje ili ostavlja utisak, da je župnik Josip Jozić u crkvenom i vjerničkom pogledu i životu

značio kao svećenik mnogo. Bio je obrazovan za vršenje dužnosti koje su mu povjeravale crkvene i svjetovne vlasti. U školstvu i društvenom životu Valpova bio je erudita i pomogao je razvoj kulturnog a s time i vjerskog života. U vladanju suvremenih misli, pojava politici imao je izgrađen svoj stav koji je ispoljavao svojom sposobnošću i znanjem a ponajviše neumornim i opsežnim poslom kojeg je unatoč poteškoćama uspio svladati. Takav prijegoran svećenički rad kroz godine župnikovanja uzrokovao je bolešću u 1912. godini. Do njegove smrti u toj godini je preuzeo kapelan Stjepan Čizmadija i uspio predati veliku valpovačku župu radnom Anti Evetoviću svećeniku i pjesniku koji je proslavio Valpovo. Župniku Josipu Joziću su valpovčani podigli dostojanstven nadgrobni spomenik koji se nalazi s desne strane grobljanske kapele odmah iza Evetovićevog. Na spomeniku nije ispisan datum smrti.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1913. g. župe Valpovo

Prema djelovodniku u ovoj godini ima 387 spisa koje je župnik Evetović i numerički odijelio od ženidbenih shodno uputama biskupije. Sadržaji su identični s proteklim vremenom. Iz dosadašnjeg praćenja arhivske građe uočava se dobar odnos sa grofovskom porodicom pa je u više navrata dolazio služiti misu u dvorsku kapelu na njihov poziv o čemu je obavještavao župnika Jozića.

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1914. godine i dalje tokom godina I. svjetskog rata.

Treba imati na umu da je ovo godina u kojoj je počeo I. svjetski rat koji je počeo utjecati na sve događaje i svijest ljudi. Prilike su bile nepredvidive koje će utjecati u kasnijim godinama na sve čime će ljudi ili vjernici sa svećenicima podnijeti na svojim leđima. To je i zaključak slijedećih tekstova koji su se odrazili na arhivsku građu.

U vrijeme I. svjetskog rata tvrtka Gutmann radi smanjenim kapacitetom i proizvodi za ratne potrebe Austro – Ugarske. Upravna zgrada ( palača Gutmann, nazvana palej ) pretvorena je već u 1914. u vojnu bolnicu.

50

Slika 30 „Palača Gutmann kao bolnica za vrijeme I. svjetskog rata“

Na groblju u Belišću je u tim ratnim i poratnim godinama uređen kompleks pokopanim vojnicima poginulim u I. svjetskom ratu; t. j. zajednička grobnica i pojedinačnim grobovima sa označenim grobovima pripadnika vojske Centralnih sila.

Ratna bolnica Crvenog križa u Valpovu ( Crveni križ u Valpovu osnovan je 1880. godine inicijativom grofice Julijane Normann. Izbijanjem Balkanskih ratova Crveni križ se opskrbljuje sanitetskim materijalom i potrepštinama za prvu pomoć ranjenicima. )

Izbijanjem I. svjetskog rata za istu bolnicu smještenu u dvije lokacije ( škola u Gajevoj i kuća dr. A. Desaty u Strossmayerovoj ulici ). Glavni donator za bolnicu bio je grof R. Normann. Liječnik je bio dr. Filip Lazarus ( u spisu su njihove fotografije ). U iskazu liječenih vojnika je tabelarni prikaz po vrstama bolesnika ( umrlo je samo 3 ) i narodnosti, a ukupno je od 1914. – 1916. liječeno 692 ranjenika. 38

- Iz biskupije dolazi prijedlog za duhovnu preobrazbu škola, što biskup Đula piše na mađarskom u obliku okružnice; dozvola za mise u belišćanskoj bolnici.

- Izvješća je bilo 6 odnose se na popise školskih polaznika; za boginje ... Vinograce, Bocanjevce i Bistrince.

- Pristiglo je nekoliko okružnica u vezi zapošljavanja radnika u raznim europskim zemljama i pod kojim uvjetima.

- O ratnim događanjima stigla je vijest da je osvojen Beograd, te obavijest o pokopu za 4 slučaja iznenadnih stradanja.

38 Stjepan Najman, Zapisi iz izvornika. 51

- Iz županije primljeno je određen broj oglasa za proizvodnju hrane u uvjetima ratnih prilika pa se poduzimaju mjere za prehranjivanje stanovništva. Oglas sadrži 7 točaka, potpisan dr Brezinšćak v. r.

U spisima iz 1916. godine slijedi:

- Dokument: E No 171 res Prečasnom župnom uredu u Valpovu, Belišie, dne 30..11.1916. Uslijed vojne zapovijedi imade se za blagopokojno Veličanstvo cara i kralja Franju Josipa I. žalobna misa dne 2. prosinca 1916. u svim vojnim i domobranskim postajama održati. Obzirom na o molim službouljudno a bi se i ovdje u bolnici u tu svrhu služba Božja istog dana objavila. Stoga molim u pogledu toga za obavijest. M P Inspektionso ffrizer im Roten Kreuz Spital Belišće – potpis nečitak

- Firma H. S. Gutmann pita ili saopćuje u pogledu bolnice u Belišću dopisom 15.6. 1915.

Vrlo vrijedan izvor za upoznavanje ratnih prilika te života vjernika su sadržani u svim spisima. Sasvim nove teme u odnosu na protekle godine. U tim godinama smanjen je broj misa kod filijala i zbog manjka svećenika.

- Župnik je imao dogovor za „žalosni petak“ 21.3.1916. sa kapucinusom sig. conn esekiensis koji ga uvjerava za ispomoć o Uskrsu.

- Županijska oblast obustavlja razrednu nastavu za 3. i 4. razred 26. 4. 1916. jer djeca trebaju ići kopati kukuruz cijeli dan i da se pazi na njihov uradak.

- Kraljevska kotarska oblast Osijek po pitanju lukna za bračni par za one koji su pod puškom, žene same s djecom su oslobođene lukna.

- Okružnice kao Naredbe su stizale kojih je došlo 12 za različite stvari od državnog interesa pa se moraju izvršavati bez pogovora a potpisane su od bana dr Ivana Skerleza. ... uporaba ratnih zarobljenika, za narodno gospodarstvo, sadnju krumpira i povrća te sjemena i sadnica, dobava vojnih konja, sadnja konoplje, uporaba modre galice, prirod pšenice i žitarica te popis cigana skitnica i njihov nadzor se nalaže.

- Vjenčanih listova je izdano 18, tiču se za ostvarenje vojnih primanja koje traži vojna oblast Osijek. - Osnovan je „Opći radnički savez ( ORS ) i ima podružnicu 1917. u Belišću, koja se izborila za povećanje plaća radništvu

za 50%, prema izvorima organizacije metalaca i drvodjelaca u Belišću a osnovane još 1906. godine. - Iste godine izgrađena je u Belišću pokraj groblja zgrada zarazne bolnice nazvane Kolera – haus. 39

Slika 31 Tvornica Belišće 1909. godine

(vidi Slika 27: Grobljanska kapela, “Staro Belišće“, str. 56. i 57. ; Broj slike sa tumačenjem, str 59.)

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1917. župe Valpovo

Krizu koju je prouzročio I. svjetski rat i u samim godinama rata još su i prirodne nepogode pogoršale stanje u Hrvatskoj. K tome u prilog neka je naveden i primjer bratske vjerničke ljubavi župe valpovačke, te Belišća gdje su osnovane i ratne bolnice. Osim profesionalnih ustanova koje su ublažavale muke ljudi ima pojedinačnih angažiranja i solidarnosti pojedinaca.

39 M. Salajić, Staro Belišće, str. 52. 52

- Dokument: Župnik i dekan iz Svetog Juraja Andrija Ban ( kod Senja ), moli župnika Evetovića da mu pošalje brašna za pečenje hostija – bit će mu zahvalan ...dne 10.5. 1917.,Evetović šalje 5 kg brašna...; Stiže iz Sv. Juraja odgovor, 18.6.1917., br.56-1917. ... Nemamo ništa osim kamenja. Suša pa neprestani vjetar – bura- sve uništila. Upravo sa zebnjom gledamo budućnost, jer se bojim za sebe i svoj ionako već gladni narod, da će od ljute gladi stradati. Neka se vrši volja Božja! – Valjda smo to zaslužili. Zahvaljujući se ponovno na bratskoj ljubavi i susretljivosti preporučamo se u Vaš memento te uz najljepši pozdrav jesam Vaš brat Andrija Ban župnik i dekan. M P župe.

- Istoj župi poslana je još pošiljka u brašnu, a iz vlastelinstva je poslana pošiljka žita, za koje je stigla zahvala.

Nerodna i sušna godina je nametnula posljedice oko očuvanja golog života. Posebno su pogođena područja sa manje zemlje pa je u takvim područjima oskudica prisutna duže od godinu dana. Slavonija je bila u povoljnijem položaju i imala je uroda ali i to nije bilo dovoljno. Našičkom kraju je na 8 hektara urodilo 7 metričkih centi žita pa su se obratili za hranu valpovačkom vlastelinstvu.

Majka sa djecom prisiljena je na traženje izlaza preko vojnih prava ili samostalno snalaženje. Od župe se traži dokumentacija za dokazivanje porodične identifikacije jer je otac na ratištu.

- Pojavila se naredba za snimanje crkvenih zvona- isplata odštete, pa su crkve ostale bez zvona : Valpovo, Šag, Nard, Bistrinci, Bocanjevci; brojevi glavnih iskaza: 275, 276, 282, VII. 229,230, 23l, 274. Zvona su sva oduzeta crkvama, odvezena su u Budimpeštu za topove. ( Ostala su tamo i nije izliven ni jedan top! – Iskaz iz usmene predaje. ).

Zaruka u 1917. godini je u župi bilo 38 pari.

Acta diversa – razni dokumenti iz 1918. g. župe Valpovo

Dokument: Hrvatska, Slavonija, Dalmacija zemaljska vlada odjel za bogoštovlje i nastavu,broj: 21852-1918., Predmet: Demontiranje cijevi crkvenih orgulja; Županijskoj oblasti u Osijeku. Određeno je snimanje orgulja u ratne svrhe, obustavlja se na teritoriju Hrvatske i Slavonije. Cijevi su u nekim crkvama skinute a nisu otpremljene, čekale one na otpremu u dotičnim crkvama ili ma kakvim sabiralištima.

U Zagrebu, 31. 10. 1918. povjerenik Roje v. r. dne, 28.11.1918.

Napomena: Više naredbi je primio župnik Evetović. Konačno se riješilo da u toj nedoumici da firma Angster ima pravo na skidanje cijevi na teritoriju krune sv. Stjepana. U valpovačkoj župnoj crkvi nisu bile skinute cijevi orgulja – sreća !

Dokument : Kraljevska županijska oblast u Osijeku, broj: 14041-1918. od 1.11.1918., predmet: Matice župa imaju se spremiti na sigurna mjesta. – Kotarskoj oblasti u Osijeku –

... Uslijed nastalih nemira po pučanstvu opljačkani su župni uredi. Pogibeljno je da se izgube Matice, važno ih je sačuvati, pozivaju se poglavari da učine upute starješinama, kako bi se matice župnog ureda sačuvale svih vjeroispovijesti, po mogućnosti skupile i na sigurnije mjesto spremile.

Kraljevski podžupan – u. z. Bosanac

U ovoj godini završio je I. svjetski rat, koji je bio velika kataklizma za svijet. Ljudske potrebe narasle su do neslućenih razmjera. Razjarene i rasturene vojske vraćale su se svojim carstvima, državama i komandama ako su još postojale. Unutar tih formacija, struktura, svagdje se nalazio čovjek u dirigiranim oblicima: divizija, bataljona, korpusa, četa i grupa, iscrpljenih snaga gonjen propalim politikama i vlastima, ne znajući hoće li živ stići u svoju domaju, koja je postajala prazna i u njoj zjape rupe bijede, gladi i neimaštine. Ono malo vlasti je počelo utjerivati svaku kap, zrno, čak i ono što će ponovo izniknuti. Vojni bataljoni – prorijeđeni ljudskim životima vraćaju se lažnoj nadi. Deset milijuna ljudi su izginuli za parolu: „Za cara i dom“, ostavilo je svoje kosti širom carstva mrtvih i izbezumljenih vođa.

Još su ostale nade da će od svojih krvnih rodova naći nekoga za utjehu i nadu za život.

Ovakvih i sličnih uvoda za dokumentarni prikaz iz jednog arhivića dosad je napisano sličnih i boljih nebrojeno. Jedino je ostalo da u zavičaju vidimo što je preostalo od istine koja se teško nalazi. U tom pokušaju nalazimo spise koji u različitim sadržajima oblikuju kako je tko život živio, za to vrijeme uzaludnog rata; nalazimo istovjetne potrebe i težnje za mirnim, staloženim i sretnim životom.

53

Izvjestnica je arhivirana samo jedna. U kojem su stanju te porodične zadruge ( u to vrijeme ), ne znamo. Vlada je spremala rekvizicije svih živežnih namirnica, žitarica i prehrane; onda je za zaključiti da pored loše sušne godine i smanjenog uroda, te izvještaja o rekviziciji sigurno su mnoge zadruge u gubitku i državne „zaštitne mjere“ su pokazatelj nadolazeće gladne godine i neimaštine.

Družba Božje riječi u župi Valpovo – Verbiti u Valpovu i Belišću – (SVD = Societas Verbum Dei )

1. Općenito o Verbitima: Družbu Božje Riječi osnovao je svećenik Arnold Jansen 1875.g. u mjestu Steyl u Nizozemskoj, kao zajednicu svećenika i časne braće. Shvativši potrebu ženske misijske kongregacije 1889. osniva zajednicu sestara Služavki Duha Svetoga, a potom kontemlativni ogranak od vječnog klanjanja ( poznate kao „Ružičaste sestre“, koje žive u strogoj klauzuri. Arnold Jansen je 2003. proglašen svetim.

Njihov rad se očituje na različite načine – u dušobrižništvu laika, školam i sveučilištima, u znanstvenim institutima, informativnim djelatnostima te u apostolatu. Družba trenutno ima preko 6000 verbita iz 68 različitih zemalja svijeta i djeluje u šesdesetak država. Sjedište je u Rimu odakle idu u misijsku službu i osnivaju se nove provincije.

2. Verbiti u Hrvatskoj u novije doba: Prvi verbiti su došli u Zagreb, pater Evald Szczyggl i pater Josip Bzik 1979. godine. Nadbiskup Franjo Kuharić službenim je dekretom odobrio djelovanje Družbe, a 1981. blagoslovljena je misijska kuća u Zatišju 11 u Zagrebu. Godine 1983 otvorila je misijsku kuću u Zadru gdje im je glavna kuća za Hrvatsku. ( Detaljnije se može o Družbi; Redovi, družbe, instituti; Družba Božje Riječi (Verbiti) ( SVD ) Poglavar: o. Josip Galić, Rudina 823251 Kolan,telefon: 023-698 o73, Email: josip.g. 19a gmail.com ------------

3. Verbit velečasni Josip Feikus – kapelan u Valpovu bio je od 1917. – 1918. godine. Djelovao je u župi Valpovo i sudjelovao u životu s vjernicima na filijalama i na svećeničkim coronama. Prije dolaska u Valpovo bio je kao kapelan u Petrijevcima. U dokumentima su originalni dokumenti iz pećuške biskupije ( za biskupa Đule ) sa imenom njegova zapaženog djelovanja. O svom radu je pisao iscrpno u dnevniku koji do sada nije pronađen, prema izjavi patra To'tha Zoltana – SVD iz Köszega (Mađarska ). U matičnim knjigama župe Valpovo se nalaze potpisi, krštenja, vjenčanja i pokopa patra Josipa Feikusa. U Valpovu je osnovao Družbu , a potom u Belišću. Nekim slučajem pronađena je fotografija Družbe laika u Belišću koja je imala 60-tak članova. Na poleđini je svojeručno napisao slijedeći tekst!:“ Belišćanski zajednicu koju sam uz pomoć Božju osnovao u Valpovu a poslije u Belišću. Stara sestra iz Golinaca naprijed na slici i ja gore ( zaokružen) ta je bila velika zajednica i do danas postoje, te u Ladimirevci uz ... jest Mijo Burce preuzeo rukovodstvo; to ima sve napisano u dnevniku.“ 12.VIII. 1925. Joanes Feicus.

Belišće: 1918. ,1919., 1920.: U poslovnim godinama firme S. H. Gutmann zabilježeno je u 1918. i 1919. da je dionička glavnica povećana na 30 milijuna kuna ( 150.000 dionica ), a od 1920. / 21.g. ona iznosi 40 milijuna kuna ( 200.000 dionica ). Nadalje, baruni Vilim i Ladislav Gutmann kao vlasnici 70% dionica postižu da se skine sekvestar ( pravni upravljač imovine ) s imovine i tako spriječili nacionalizaciju pa ostaju najbogatiji industrijalci u Slavoniji. Pokreću daljnje gradnje, rekonstrukcije i modernizaciju pogona. Počinju graditi manje pilane u Čačincima, Slatinskom Drenovcu, Orahovici i Voćinu koje su radile sve do II. svjetskog rata. Nije uspjela gradnja drvene građe, zvane Möbel fabrika, a zgradu je kupila tvrtka S. H. G.

Iza 1920. oko pruge počinje u Belišću sadnja borova na zapadnom dijelu naselja u svrhu obiteljskog perivoja Gutmanovih pa tako je nastao Borik.

Željezničari SPŽ-a štrajkaju da se izjednače sa državnim željezničarima, i na 48 satni tjedan. Štrajk se proširio na cijelo radništvo Belišća.40

40 Iso, M. Salajić „Staro Belišće“, str. 66. 54

Slika 32 „Linija pilanskih jarmača“ (gatera-spomen gater)

Slika 33 Tamburaški orkestar, djeluje sve do II. svjetskog rata

NAREDBE: Prethodno je rečeno, u ovim teškim i manjkavim uvjetima za snalaženje naroda u poratno vrijeme „stižu jahači apokalipse“. Državna uprava misli da će pomoći, no iz sadržaja Naredbi vidi se na kakve sve poteškoće nailazi mali Hrvatski narod. Ni 20 prispjeli naredbi nije bilo u stanju pokrenuti boljitak života, u kojima su provedene rekvizicije nisu riješile goruće probleme.

Ovdje, kada se govori o životu, mora se naglasiti, da je svrha ovog istraživanja „vjerski život i način ophođenja s crkvom a uzgredno je to povezano sa prilikama u životu i svim utjecajima koji vrše na crkveni život.

Belišće je doseljeničko mjesto, i relativno mlado. Ali čim su se stvorili uvjeti za život, počeli su se graditi vjernički simboli – križevi a potom za prvu ruku kapela. Tomu je dokaz okolnih sela koja tradicionalno postoje. No dok to nisu mogli pješice se išlo u Valpovo ili Bistrince, a hodočastilo se u župnim hodočašćima u Marijanska svetišta ( Bistra, Aljmaš i Voćin ). Evidentno će biti i nastojanje gradnje crkve koje je osporavano u nepogodnom vremenu.

Acta diversa – razni dokumenti iz 1919. g. župe Valpovo

Među raznim dokumentima u ovoj godini zapaža se broj pozakonjenja djece. Ako je za pretpostaviti onda bi to bilo osvjšćenje naroda u poratnom vremenu u kojem su potrebe i razlozi drugog karaktera te ih tako i promatrajmo.

Spis broj: 400-1919. od Poglavarstva trgovišta Valpovo od 6. veljače piše župniku o Zaključku općinskog zastupstva Valpovo trg, točke 22 glede luknarskog plaćanja... „ da se ženama u ratu palih i nestalih ili se nalaze još u vojsci, odmjeri samo polovica lukna, što se proteže i na ostale u kući“.

Korespondencija od Pećuha do Zagreba je od 19. studenog 1919. o proslavi ujedinjenja naroda Hrvata, Srba i Slovenaca u jednu državu i to se slavi kao trajan 1. prosinac i da se služe svečane mise za taj dan, broj 3113-1919.,

55

25,11,1919. Zagreb. Sve institucije crkve i države pisale su u svojim dopisima župniku o tom ujedinjenju da se slavi i u crkvi.

U slijedećim dokumentima, opet preko svećenika koji trebaju obavijestit pučanstvo o markiranju novčanica i kasnije promjeni valute koje će uslijediti.

6. VALPOVAČKA ŽUPA I FILIJALA BELIŠĆE

od 1920. do 1929. godine

U DRŽAVI SMO HRVATA, SRBA I SLOVENACA OD 1. PROSINCA 1919. GODINE

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1920. g. župe Valpovo Količina dokumenata je drastično smanjena u odnosu na prethodne godine. Obzirom na novostvorenu državu i promjene političkog sustava. Vladar je Aleksandar I. Karađorđević. Državno uređenje je potčinjeno jakoj centralnoj upravi, što u takvim državama ne pogoduje slobodarskim težnjama naroda. Državna stega je nepovoljna klima za progresiju stvaranja privrednog sustava ( kasnije diktatura ), nego služi užem krugu ljudi za stjecanje i bogaćenje a time i život na račun drugih. Dokaz tome je otpor svih struktura, do još država nije ni zaživjela. Ovaj prvi dokument pokazuje indiferentnost mladih vojnika za polaganje zakletve kod služenja vojnog roka, i traži se pomoć crkve. Dokument: broj 11541-1919. Banovina Hrvatska i Slavonija; Povjerenstvo za prosvjetu i vjeru Zagreb. IV. Armijska oblast priopćila je da izvjesna usmena zakletva svih rodova po jedinicama Armijske oblasti prilikom polaganja zakletve primijećeno je da vojnici nisu položili od srca... pa da se stanovništvo stoga pogodnim načinom obavijesti i pouči o svetinji zakletve i potrebi polaganja iste. Tim povodom umoljavaju se područni biskupijski ordinarijati obavezati da okružnicom pozove svećenstvo da protumači svetost prisege i potrebu polaganja iste. U Zagrebu, 18.oktobra 1919. Za bana: dr Tomljenović Dokument: Kraljevska kotarska oblast Valpovo, 9.10.1920.; broj: 167-1920. Uputa zahtjeva na vojnu dužnost... kaže se da pojedinci dobivaju pisma da ne služe vojni rok i upućuje ih na bjekstvo ...kuće domaćin treba obavijestiti tko je pobjegao od vojne službe, ako ne bit će kažnjen ...

- Škola Belišće je tražila podatke 6.6. 1920. od župnika, popis školskih sposobnjaka za Belišće rođenih 1913. godine. Acta diversa različiti dokumenti iz 1921. župe Valpovo Dokumenti : Prvih šest o ratničkim grobovima datira iz 1920. i u njihovu nastavku tema, su nastali u 1921. godini i sežu do kraja godine. O ratničkim grobovima, grobljima i statistikama. Uputa u 7 točaka detaljno razrađuje što tko treba i kako rješavati pokapanje ratnika, projektiranje, uređenje i što župnik s vlastima treba rješavati u odnosnim situacijama, troškovniku i na koncu podnijeti iskaz. ISKAZI ZA RATNIČKE GROBOVE U BELIŠĆU – ima dva izvješća 1.) Dne 31.8. 1920 sa označenim brojevima groba = 6 grobova pod brojem,

2.) Dne 31.8. 1920. sa označenim brojevima groba 9 grobova pod brojem sa imenima pokopanih. Tu je priložen katastarski nacrt umrlih ratnika u Belišću. ( dosje 1921.).

56

Slika 34 Katastarski nacrt, i tabelarni prikaz ratnika – iskaz.

57

Popis ratničkih grobova sa brojevima 1 – 6 i nacrtom radi se i u Valpovu – ima iskaz.

- Budući je valpovački župnik Ante Evetović, predsjednik Duhovnog stola pećujskog, bilježnik crkvenog kotara valpovačkog, dne 24. veljače u 10 sati prije podne nakon dugotrajne bolesti preminuo, imenuje Ladislav Charvaty, kanonik i dekan g g. Josipa Tobija i Eugena Kubešu, dosadašnje kapelane za privremene upravitelje župe do konačne odredbe pećujske duhovne oblasti u Pećuhu. Nakon imenovanja dekan je zapisnički predao gore spomenutim administratorima župnu imovinu u pet točaka ... kojeg su oni potpisali. ( Dopis ovlasti je iz biskupije na mađarskom ). U Belišću u to vrijeme u suvlasništvu S. H. Gutmann d. d. počela je gradnja; Tvrtka „Kemika“ iz Zagreba kemijsku i farmaceutsku industriju.

- Umjesto staroga mlina izgrađen je mlin na valjke. - Gradi se nova ljevaonica željeza; u njoj se može popraviti godišnje tisuću vagona. - Grade se više stambeni objekti – Dardanele, Golubinjak ... 41

Spisi u arhivskom materijalu nisu brojčano opsežni, ali su sadržajno vrijedni zbog tema koje susrećemo u životu vjernika u valpovačkoj župi toga vremena a odnose se na filijale. Poslije 4 godine rata vojne komande sumiraju rezultate, ne više u onoj državi u kojoj su poslali svoje vojnike da poginu, nego u drugoj, jer se monarhija raspala na države jezične pripadnosti. Mrtvi su pokopani koji jesu. Neki koji nisu dovezeni kući u ljesovima su pokopani negdje, gdje je bila prilika. Za neke se još i danas ne zna pa se vode kao nestali . Desetak godina poslije sudovi su ih proglašavali mrtvima o čemu postoje dokumenti u župnom arhivu. Obiteljska gnijezda su se raspala i supruge našle druge muževe. Kod takvih slučajeva ima nesvakidašnjih slučajeva; Polije više godina vraća se nestali vojnik iz zarobljeništva, dok su mnogi ostali u tuđini. - U dokumentaciji bilježi se u ovoj godini najviše pozakonjenja djece, što ukazuje da je život neke krivce zakona priznavanja očinstva ( manje materinstva ) ipak prisilio na priznanje istoga i obiteljska sreća se vratila u obitelj. - Druga pojava koja se ovdje ukazuje je briga države za poginule vojnike, na način da se dostojanstveno obilježe vječna počivališta – groblja i o državnom trošku da se označe spomenicima; križ ... i uređenje pristupnih cesta i stazu u groblju. - Svi invalidi se trebaju prijaviti 21.1.1921. radi popisa poglavarstvu. Spis broj: 332-1921. od 23.1. 1921. Pitanje nepodignutih isplata dohotka za skupoću a u slučaju smrti imaju pravo i nasljednici...

- Nova vrsta dokumenata pojavila se u župnom uredu 23.3.1921. riječ je o pozivu za nabavljačku zadrugu, da se tko hoće, udruže u nabavku radi lakšeg snabdijevanja i prodaje. Rekli bismo današnjim rječnikom , povećanje izbora roba na jednom mjestu ( Robna kuća ).

41 Isto, M. Salajić, str. 70. 58

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1922. godine župe Valpovo U Belišću su iza tog rata oko 120 Bjelogardijske vojske Kozaka generala Vrangela ( Vrangelovci ) su i drugih zarobljenika privremeno boravili u Belišću, a većina su bili glazbenici i utjecali su na glazbeni život u Belišću.

Slika 35 Kozački glazbenici u Belišću

Acta diversa iz 1923. godine župe Valpovo Slijedom arhivske građe župe Valpovo u kronologiji događanja, naznačuju se događaji na materijalnom planu izgradnje mjesta. U ovom periodu počinju prelasci iz jedne vjeroispovjesti u drugu što će se dogoditi sve do kraja II. svjetskog rata i to najviše u Belišću jer je prisutno naseljavanjem najviše konfesija.

- Pokrajinsko namjesništvo za Hrvatsku i Slavoniju pod brojem 2087-1923. Odjeljenje za prosvjetu i vjere a po predmetu: O stanju ratničkih grobova traže od Rkt župnog ureda Valpovo, ... Izvijestiti o brojnom i materijalnom stanju, te eventualnim drugim pojedinostima na uzdržavanje ratničkih grobova preuzetih po naslovu. U Zagrebu, 16.siječnja 1923. Za pokrajinskog namjesnika kr. banski savjetnik Grubić

- Budući je državna granica podijelila pećušku biskupiju i osnovan biskupski provikarijat u D. Miholjcu i postavljen provikar Erdelji Karlo, to potvrđuje i slijedeći dokument: Broj 425-1923. od 21.5.1923.,priopćuje se naslovu da je Jugoslavenski episkopat u sporazumu sa sv. Stolicom odredio da se dan slavnih apostola Ćirila i Metoda imade slaviti u cijeloj Jugoslaviji dne, 5. srpnja. Biskupski provikarijat u Donjem Miholjcu, dne, 22. svibnja 1923. provikar: Erdelji Karlo Prilike u državi Srba, Hrvata i Slovenaca za crkvu su se neznatno počele mijenjati. Administrativno opterećenje se je povećalo. Poratne prilike su se malo smirile zahvaljujući mlađem naraštaju koliko je to bilo moguće. Ujedinjeni interesi naroda nisu baš riješili neimaštinu. Državna aparatura po više puta šalje urgentne akte da bi se nešto riješilo. Spisi poslani crkvi sve su učestaliji, jer se držalo da je moralni autoritet i da odnosna pitanja i pojave može riješiti. Mnogi su pokopani na mjesta koje ocrtavaju granice druge države. Preko suda uz svjedoke se dokazuje, gdje je dotični vojnik umro, bolnica je za neke dala podatke gdje je ranjen i da je u bolnici umro. U župnom arhivu Valpovo sačuvano je 66 izvadaka iz vojne evidencije Zagreb, za poginule u ratu iz valpovačke župe, na temelju tih dokumenata ažurirana je matica umrlih i poginulih u I. svjetskom ratu.

- Župa neprestano u svakoj godini daje izvješća na traženje škola za djecu pa i ove godine za školu Belišće, 4.6. 1923. godine.

- U ovoj godini bilo je 5 prelazaka u Rkt i Evangelističku vjeru. - U Belišću, osnovana je s 50% udjela „Podravina“ d. d. D. Miholjac za parcelaciju i kolonizaciju, čime je kupljeno

plemićko dobro D. Miholjac, velike šumske površine za iskorištavanje ( likvidirano 1937. )42

42 M. Salajić, „Staro Belišće“, str. 74. 59

JUGOSLAVIJA ZA KRALJA ALEKSANDRA I. KARAĐORĐEVIĆA

APOSTOLSKA ADMINISTRATURA ĐAKOVO Pojava spisa iz Đakovačke biskupije; Biskup i apostolski administrator dr Antun Akšamović

Prvi spis koji je primljen u župni ured Valpovo iz administrature je : Dokument: Biskupijski ordinarijat Đakovo i Apostolska administratura: broj: 4 – 1924. Velečasni Rkt župski ured Valpovo Savezno s dopisom pokrajinske uprave u Zagrebu od 24. prosinca 1923., broj: 48678 ovijem se pozivate, da u maticama krštenih kod N. N. zabilježite ovu opasku: Po odredbi pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju, odjeljenje za prosvjetu i vjeru 24. prosinca 1923. priopćenoj odlukom apostolske administrature u Đakovu od 5. siječnja 1924., broj 4 AA, bilježi se da je krštena pravomoćnim osudom Kr. kotarskog suda u Osijeku, gornji grad od 17. ožujka 1923., broj 2849 proglašene izvan braka rođenom nezakonitom kćeri N. r. N. Tako nadopunjeni priviti matični izvadak izvolite amo što prije vratiti. Đakovo, dne, 5. siječnja 1924. Antun Akšamović, biskup Dokument: Biskupijski ordinarijat i apostolska administratura Đakovo, broj: 8-1924. – Okružnica – Određujem za cijelo područje biskupije Đakovačke te Apostolske administrature za Baranju i Sjevernu Slavoniju, da se 9. siječnja t. g. na rođendan Njezina veličanstva kraljice Marije u svim župnim crkvama i filijalama crkvama Kneževo, Stara Pazova obavi svečano blagodarenje po istom obredu kao na dan 17. prosinca svečanu službu imade se obaviti u vrijeme između 9 – 11 sati prije podne a na svečanost se imadu pozvati sve mjesne oblasti i korporacije. U Đakovu, 4. siječnja 1924. +Antun, biskup apostolski administrator Po broju dokumenata – oko stotinjak – da Kraljevska uprava se više ne oslanja na crkvenu pomoć u nekim pitanjima, nego osniva Centre Matičnih ureda kako bi rasteretila crkvu, ili postaje vlastodržac. Crkvu treba samo po moralnim i nemoralnim rješavanjima društvenih pitanja. Dali je to promašaj to je pokazala povijesna činjenica. Začuđuje jedan akt propisan, da će se kaznama ili neke vrste društvene osude postići da ne dolazi do rastave brakova ( do prije desetak godina nije ih bilo toliko ) i konkubinata kojeg smatraju osobitim zlom u pojavi nemorala. Međutim, ni takav akt ne može spriječiti pojavu konkubinata što je činjenica u povijesti, slično kao i prostituiranje. Uzrok društvenog odmetništva je političke prirode kako je to pokazalo i naše doba. Nije ovdje mjerodavno reći da je osnova te pojave u ljudskoj slobodi koja nužno vodi preko moralnog neodgoja osobe. Odvajanje Jugoslavije od Mađarske uslovilo je da se i crkva teritorijalno ustrojila pa je u Slavoniji i nastala Đakovačko – Bosanska biskupija, a za Baranju Apostolska administratura, koja će dalje upravljati crkvom i župama u Slavoniji i već od 1. siječnja 1924. je posvećen biskup dr Antun Akšamović kao biskup i apostolski administrator sa svim pravima. Putovanje u Mađarsku za neka crkvena pitanja, moralo se na granici navesti razlog ulaska na teritorij Mađarske, inače je granična policija vraćala putnike. Svećenici su još imali neke poslove i važnu dokumentaciju srediti te novčani sustav koji je deponiran u pećuškoj biskupiji, t j. ordinariju. Sređivanje vjerskih odnosa još dugo će ostati neriješeno čak do biskupovanja Stjepana Bäuerleina pa je to riješeno u 1972. Proslavljanje toga događaja je bilo u župi Valpovo, dne 29. listopada 1972. godine, uz nazočnost svih svećenika dekanata sa biskupom Stjepanom Bäuerleinom. Prema arhivskoj građi vidno je da je biskupija i administratura odmah zaživjela i pravno rješavala brakorazvodna pitanja, jer je ustrojila i crkveni biskupijski sud. Belišće: - 1924. godine za 40-tu godišnjicu postojanja J. Lakatoš objavljuje da je drvarsko poduzeće najveće u Jugoslaviji, u kojem ima 11 jarmača, 56 raznih pila, 5 parnih sjekira, 11 strojeva za oštrenje pila; Doseže 45.000 kubičnih metara, a destilacija prerađuje 30.000 kubičnih metara drva u čak 50 željeznih retorti. Belišće 1924. godine postaje Katastarska općina sa 893 katastarska jutra i 1562 četvorna hvata. Acta diversa iz 1925. godine župe Valpovo Dokument: Broj: 2952-1925. 29.4.1925. Poglavarstvo sreza valpovačkoga u Valpovu – Svim općinskim poglavarstvima – Iz ministarstva unutrašnjih dijela se obavještavaju svi župnici da proglase od 15.4.1925. D. Z. br.4068 se naređuje slijedeće:“Maja mjeseca ove godine odlaze iz naše kraljevine hodočasnici u Rim na katolički praznik svete godine.“ Za grupe hodočasnika može se izraditi kolektivni pasoš – putovnica – samo vođa puta mora imati putovnicu... Taksa se ne plaća, samo na putovnicu vođe Poglavarstvo općine trgovišta Valpovo Poglavar sreza: Korda v. r. Načelnik: Stanić Bilježnik: Cicvarić

60

Na Bistrinačkoj crkvi je popravljeno krovište i sakristija. Na zamolbu župnika ordinarijat izdaje dozvolu za isplatu od 1500 dinara iz crkvene blagajne; 17. srpnja 1925. godine. Ustrojavanjem Đakovačke biskupije i administrature, karakter arhivske građe dobio je nov značaj i drukčije odnose. Svećenici međusobno više saobraćaju i odgovorno rješavaju vjerničke potrebe i brži je saobraćaj sa biskupijom, dok vlasti i dalje rade samostalno, ali uzima i traži i nekim pitanjima neophodnu pomoć crkve i nalazi da župnici daju ponajbolje prijedloge i izvršavanje rokova po izvješćima i da su točni. Belišće: U postrojenjima pilanske pogonske centrale počela je industrijska elektrifikacija; Uvođenje elektromotornih pogona, pa se širila na osvjetljenje mjesta Belišća i Bistrinaca. Nabavljaju se pilanski generatori, brže jarmače i suvremenije pile i pojačava se pogonska snaga. U Belišću se gradi druga stilska građevina Bijela kuća kao činovnički dom i od tada postoje dva kina i dvije knjižnice sa čitaonicama – u Radničkom domu i u ovom domu. Acta diversa iz 1926.godine župe Valpovo Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj: 283-1926. AA. Velečasni dr Marko Baličević župnik Valpovo Uslijed Vaše molbe od 13. rujna 1926., broj 507., ovijem se ovlašćujete da blagoslovite obnovljenu kapelu sv. Roka na groblju vlastelina valpovačkih. Đakovo, 15. rujna 1926. Antun Akšamović, biskup Za župu Valpovo je značajno da je župnikom župe valpovačke postao dekretom dr Marko Baličević koji će biti župnik i dekan dugi niz godina. Zalagati će se za Belišće da se gradi crkva pa je s organizatorima i vjernicima bio susretljiv i rado viđen u Belišću.

- Od crkvenih događanja je obnovljena zavjetna kapela sv. Roka od strane vlastelinstva s podzidanom kriptom, gdje su pokopani valpovački vlastelini koju je eto 15. rujna 1926. posvetio župnik i dekan dr. Marko Baličević po ovlasti biskupa. Belišćanska tvrtka je u 1926. godini ( koja zapošljava stanovništvo Belišća i okolice ) pokrenula proizvodnju rekonstrukcijom taninska tvornice, proizvodnju i izvoz u europske zemlje. Nadalje, izgrađena je električna vodocrpka na Dravi i izvršena rekonstrukcija električne mreže Belišća. Osamostaljuje se ( od Valpova ) i ustrojava porezna i upravna općina Belišće na svojoj površini ( od 855 kat. j. i 1151 čet. hv. ) sa rudinama: Mali Zagajci, Pijeski,, Duge Njive te dijelovi Kitšanci, Belišće, Glavakovica i Repnjak a na tom prostoru živi 2. 270 žitelja.

Slika 36 Glavna ulica Belišća – Kolodvorska cesta 1925. – 1958.g.

61

Acta diversa iz 1927. godine župe Valpovo Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj,82-1927. Velečasni Rkt župni ured Valpovo; U privitku dostavlja se klauzulirana diploma za novoosnovanu Bratovštinu Presvetog Srca Isusova u Vašoj župi, zajedno sa još dva priloga. Odobrena su pravila 1. travnja 1927. Decretom erektionis, M P ordinarijata Đakovo, 4. lipnja 1927. Antun Akšamović, biskup Napomena: Uvidom u dosje Bratovštine vidljivo je da je djelovala dugi niz godina, a okupljala je velik broj članova i članica iz svih župnih filijala kao i Belišća pa čak i iz okolnih župa.

Slika 37 Posvetna diploma Bratovštine Presvetog Srca Isusova iz 1927. godine.

Od 1. srpnja 1927. imenovan je dekretom broj,990-1927. drugi kapelan u župi Valpovo, mladomisnik Stjepan Lovrić pa župa od sada ima dva kapelana. Acta diversa iz 1929.godine župe Valpovo Biskupski ordinarijat Đakovo obavještava Dekana ( u Petrijevcima ) u svezi hodočašća u Mađarsku. Hodočasnici imaju nepotrebnih neugodnosti, stoga se predlaže da se hodočašća organiziraju u domaća svetišta na način da vjernici udovolje svojim duhovnim potrebama, a time će izbjeći eventualne neugodnosti. U potpisu je generalni vikar d. A. Spiletak.

- Klub Hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku postavio je na župnu kuću u Valpovu, Spomen ploču bivšem župniku i pjesniku Anti Evetoviću – Miroljubu, rujna mjeseca 1929. godine.

- U Belišću u tvrtki zaposleno je 1928. godine 4.179 radnika u lipnju 3110, a do 1933. dolazi sukcesivno do otpuštanja radnika zbog selekcije u svim dijelovima tvrtke, zbog agrarne krize, mase radnika su na tržištu radne snage što dolaze godine krize. Tako je zaposleno samo 791 radnik i 83 namještenika sve do 1934. godine.

- U 1929. godini gradi se novi pokretni most i instalira suvremeni Clamecy za kontinuiranu preradu sirovog drvnog octa i dobivanje octene kiseline.

62

- Došlo je do istupanja iz firme baruna Artura Gutmanna a preuzima Viktor ( 1891. – 1946. ), strojarski inženjer i novi član ravnateljskog vijeća Ladislav Čučka zet. Acta diversa iz 1930. godine župe Valpovo Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj: 225-1930.AA. predmet: Obnovljena molba za gradnju kapele sv. Ane u Bistrincima. Velečasni župni ured Valpovo Da bi se izdala dozvola za gradnju kapele sv. Ane u Bistrincima potrebno je nužno dostaviti:

1. Ispravu o gruntovnom osiguranju zemljišta na kojem će se graditi kapela. 2. Troškovnik i nacrt za novu kapelu, koji mora biti vidiran i odobren po građevinskom odjeljku Sreskog Načelstva u

Osijeku. 3. Dokazala da je građevna glavnica za tu kapelu prema troškovniku osigurana. 4. Dokazala, da je milostinjom ove kapele za buduća vremena osigurano održavanje ove kapele da se ne mora posizati za

milostinjom filijalne crkve u Bistrincima. Kada se sve to dostavi uslijedit će eventualno dozvola za gradnju te kapele. Primjećuje se da je sada već kasno vrijeme za gradnju i da će biti uputnije da se gradnjom odgodi do proljeća, a dotle prikupite sve gore navedene podatke. Đakovo, 16.septembra 1930. Po odredbi biskupa kanonik i kancelar Josip Sokol Bilješka : Molba je od župnika dr Marka Baličevića. Dokument: 225-1930. Odgovor na molbu za gradnju kapele sv. Ane u Bistrincima... Bistrinci su dobili novu crkvu pa je najbolje da se u tu crkvu stavi oltar sv. Ane i ondje njeguje kult s. Ane. Savezno s time nema kanoničkoga razloga da se novac filijale troši na izgradnju nove kapele. Nova kapela bi se mogla izgraditi samo milodarima uz obavezu darovatelja, da će kapelu o svom trošku uzdržavati. Priložen je nacrt nove gradnje kapele sv. Ane u Bistrincima, katastarske čestice broj 910/2. Nacrt sadrži: pročelje, presjek CD, presjek B, tloris prizemlja, položajni nacrt, tloris krovišta. U Bistrincima, 22.8. 1930. Ivan Vidaković, zidarski majstor Biskupski ordinarijat Đakovo, odnosno u potpisu biskup Akšamović piše, određenje isplate duga crkve u Bocanjevcima g. Hohnjecu za novi oltar da se riješi – predujmom iz crkvene blagajne u filijali Bistrincima u iznosu od 4.500 dinara; u svrhu zajma ispostavite obveznice koje ćete potpisati vi i crkveni odbor filijalne crkve u Bocanjevcima. Obveznice pohraniti u crkvenu blagajnu do konačne isplate ovog zajma. Zajam je beskamatni uz uvjet, da crkvenim blagajnama bude do konca godine 1930. povraćen. Đakovo,4.aprila 1930., broj,71-1930. U Belišću je prošireno groblje. Župnik Baličević je na molbu dobio dozvolu biskupa da blagoslovi novi dio groblja, dne 10.ožujka 1930. godine.

- Dekan Ladislav Charvaty obavještava župnika Baličevića da će posjetiti više škola u okolici a među njima škole u Belišću i Bistrincima pa moli da se župnik zauzme oo njegova posjeta kako bi bio ekspeditivan i da mu osigura prijevoz. U toj dekanskoj ophodnji namjerava posjetiti u Belišću ravnatelja g. G. Herza te da ga najavi za posjet kod tvrtke Gutmann, a iza toga bi otišao u Bistrince i Bocanjevce.

- Neuobičajena je žalba velečasnog g. Slavka Požlepa ( župnik u Bizovcu ) na ladimirevačkog upravitelja škole Penzingera, da je bio maltretiran riječima i toljagom, i da ne ide više tamo predavati vjeronauk. O tome je obavijestio i ordinarijat, koji je posredovanjem smirio duhove. U Belišću tvrtka S. H. Gutmann u poslovnim godinama smanjuje proizvodnju, prodaja i prihodi, dobit pada ali struktura, šume i sniženje troškova proizvodnje i kartelska udruživanja, tvrtki omogućuju da bez većih poteškoća dočeka poboljšavanje prilika već od 1932. – 33.; dividenda se ne isplaćuje do 1935. – 36. Acta diversa iz 1931. godine župe Valpovo Iz dokumenta broj, 57/va 1931. ...doznajemo da je kapelan Stjepan Bäuerlein stigao u Valpovo i učestvovao na koroni dekanata koja se održala u Valpovu. Potvrđuje dekan 11.9. 1931.

- Direkcija Podravske željeznice Belišće piše svim službenim jedinicama: Svake godine se uvodi nove vlakove za Malu Gospu za hodočasnike u Voćin, što i ove godine se također namjerava učiniti. Uz tu obavijest priloženi su redovi vožnje za hodočasnike kao i propozicije za popust cijene karata, dopis i prilozi su poslani župniku 24.7. 1931. uz potpis : direktor Herz v. r.

63

- Dopisom i molbom župnika Baličevića da je podignuta nova ograda oko crkve u Bistrincima 29.4. 1931., ordinarijat izdaje rješenje. Odobrava se isplata iz crkvene blagajne u Bistrincima za podignutu ogradu tamošnje crkve troškovnikom u iznosu od 14.000 dinara a isplatit će dijecezanski kaptol kada se pismeno zatraži. U Đakovu, 5.5. 1931. Josip Sokol, kanonik i kancelar. Acta diversa iz 1932. godine župe Valpovo Kapucinski samostan u Osijeku za veće blagdane i prigode slao je na ispomoć svoje svećenike. Tradicija posjećivanja franjevačkih samostana u Osijeku prigodom misnih slavlja i proslava uobičajena je pojava bila i ostala do danas da vjernici svih mjesta posjećuju crkve i imaju za ispovjednike oce kapucine. Nije bio rijedak slučaj da je biskupija imenovala preko gvardijana vremenitim dokumentima ispomoć župama pa su ti dokumenti sačuvani u arhivu, i evo jedan primjerak:

- Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj,1330-1932., predmet: Pašalić o. Grga, odobrenje vjeronaučne dužnosti. ... Odobrava se da o. Pašalić Grgur vrši vjeronaučnu dužnost kod državne osnovne škole u Valpovu za učenike rimokatoličke vjeroispovijesti. Nema smetnje. +Antun Akšamović, biskup

- Dokument, Također je od strane Sreskog načelnika odobrenje o vjeroučitelju o. Grguru Pašaliću. - Slijedi dokument iz ordinarijata, broj,240 – 1932. župniku Baličeviću kojim se podjeljuje dopuštenje i ovlast blagosloviti

novi dio groblja u filijali Bistrincima. Đakovo, 1.12.1932. A. Akšamović,biskup. Acta diversa iz 1933. godine župe Valpovo Dokumentom biskupskog ordinarijata Đakovo, broj,111-1933., dozvoljava se osnivanje Bratovštine Počasne straže Srca Isusova u Valpovu kojoj će upravitelj biti župnik valpovački. Novoosnovanu bratovštinu možete pridružiti Nadbratovštini u Zagrebu na temelju pravila koja vam se odobrena vraćaju na upotrebu. Đakovo, 26.maja 1933. +Antun Akšamović, biskup

- Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj,136-1933.AA., predmet: Jubilarna proslava Izvješće dekanatu da će se u Valpovu održati Svečanost na Spomen 1900. – godišnjice djela Otkupljenja. Nacrt: Za proslavu 1900 godišnjice djela Otkupljenja koja će se održati u Valpovu dne 7. i 8 septembra 1933. godine: Raspored: 7.9. početak proslave u 3 sata; Slijedi raspored... Ponoćka će se održati pred kipom neoskvrnjenog začeća; za slučaj nevremena u crkvi; poćinak. 8.9. ispovijedanje u 8 sati, sv. misa za školsku djecu u Rokovoj kapeli što će održati velečasni Bäuerlein Stjepan, kapelan valpovački.

- Rješenjem biskupije b roj 17-1933. osnovana je Rimokatolička crkvena općina u Valpovu. Župljani njih 8, a iz filijala: Bocanjevci, Bistrinci, Nard, Šag, Vinograci, Marjančaci. Predsjednik je dr Marko Baličević kao mjesni župnik, a članovi odbora su prema članu 8 stav 2 Pravila i velečasni Bäuerlein Stjepan kapelan i oba crkvena starješine župske crkve valpovačke... Ovo rješenje oglasiti župljanima u matici župi i u filijalama. Đakovo,17. februara 1933. Antun Akšamović, biskup apostolski administrator Mjesto Belišće – U „Hrvatskom listu“ 1934. godine je objavljen članak „50 godina Belišća“ u kojem se kaže da se tvrtka S. H. Gutmann razvila „ u jedno od najvećih poduzeća te vrste u Europi“, i da „uposluje u sezoni 4000 namještenika ( s 12.000 članova obitelji ), a u vrijeme konjunkture iznosio je taj broj 6000 namještenika ( 18.000 duša ). SPŽ uposluje posebno 1.200 namještenika i radnika. Aeroklub iz Osijeka organizirao je aeromiting, koji je završio tragično. Padom jednog zrakoplova u gledalište na pašnjaku kraj Bistrinaca bilo je 9 mrtvih i 15 teže ili lakše ozlijeđenih i to uglavnom djece. Acta diversa iz 1935. godine župe Valpovo

- Dokument: Općinska uprava u Belišću, broj 4109-1935., predmet: Resek Slavko iz Belišća, utaja i prisvajanje tuđe imovine. Velečasni župni ured Valpovo Moli se taj velečasni naslov da izvoli u povratku akta ovoj općini saopćiti; da li je Naslov odnosno župnik dr Marko Baličević ovlastio za novac od dinara 916,30, koji je po njemu na privatnu inicijativu u Belišću sakupljen za eventualnu

64

gradnju crkve ili nešto za crkvu, a pošto se s tom malom svotom u namijenjene svrhe ne može raspolagati, kupi i među belišćansku sirotinju razdijeli: papuče, čarape ili barem haljinice. Pošto je u toku istraga, moli se hitan odgovor. Bilježnik: Krković v d. predsjednik: Vančina U Valpovu – župi osnovano je Križarsko bratstvo i sestrinstvo pa je bilo otvorenje Križarskog doma te je srpnja 1936. izvršen blagoslov doma i zastave i za tu prigodu je biskup imenovao velečasnog Stjepana Bäuerleina tada vjeroučitelja iz Đakova za tu svečanost. Blagoslov Hrvatskih zastava: O tom predmetu biskup Akšamović pisao je u dokumentu broj, 282-1936. AA.... Zastave koje nisu vezane za crkvu ne mogu se čuvati ili isticati u crkvi jer nisu njeno vlasništvo. Zastave političkih stranaka ( SD, HSS, HRS ) se neće blagosloviti uz motivaciju da političke partije mogu biti raspuštene i tada blagoslovljene zastave ostaju bez svoga vlasnika i dotičnoga spremišta; dok zastave društava kulturnih udruga se mogu blagosloviti, ali treba tražiti da takove zastave pri kraju imaju izvezen križić kao znak kršćanske katoličke ideologije kojoj će ostati vjerna. Zao se imadu vjernici ozbiljno upozoriti da se nikakva slika, niti kip, ni zastava ne može u crkvi čuvati, kao vlasništvo crkve, ako nije naručena po crkvenom odboru uz privolu Biskupijske Duhovne oblasti. + Antun Akšamović, biskup Acta diversa iz 1937. godine župe Valpovo Među dokumentacijom župe nalaze se novčani dokumenti koji su pokazatelj materijalnog stanja i upravljanja; Za ilustraciju sa ostalim podacima navodi se Proračun crkvene općine Valpovo za 1937.godinu: redni predmet dinara broj 1. plaća zvonarima(2) 7.200 2. plaća orguljašu 4.500 3. plaća župniku 19.200 4. plaća kapelanu 6.000 5. za crkvene proslave 2.000 Svega: 38.900 Valpovo, 16.3.1937. M P Rkt Valpovo, Baličević, župnik U filijali Bistrincima izvršen je popravak tornja mjesne crkve sv. Stjepana. Prema dopisu župe i poslanom troškovniku, odobren je iznos od 3.600 dinara, 23.travnja 1937. godine. Dokument: Sresko načelstvo Valpovo, 14.5.1937. , broj 6527-1937., predmet: Skupština Rkt vjernika u Belišću. U rješenju molbe župnog ureda Valpovo od 12.5.1937, broj,397 /37. kojom se moli dozvola za održavanje skupštine Rkt vjernika na dan 17. svibnja u 10 sati u Belišću pred kapelom u groblju radi pitanja za gradnju crkve te izbora Odbora za gradnju crkve, obnalazi ovo sresko načelništvo molbu uvažiti i zakazanu skupštinu dozvoliti. O tome obavijest: Župnom uredu Valpovo na ruke dr Marka Baličevića. Sreski načelnik : potpis

- Dokument: Narodna škola Belišće, broj: 454- 9.12.1937., predmet: Brojno stanje učenika; Velečasnom župnom uredu Valpovo. S pozivom na broj 911 od 7. decembra t. g. a u gornjem predmetu čast mi je naslovu poslati slijedeće podatke: Ukupan broj školskih polaznika po stupnju od danas iznosi 286. Od toga broja polaznika su: 1. Rimokatolici 251 2. Pravoslavci 23 3. Evangelici 6 4. Starokatolici 3 5. Mojsijevci 3 ( jevreji )

Ukupno: 286 S poštovanjem, upravitelj škole: Ferdo Štadar M P škole Belišće Zapisnik Dekanatske konferencije koja je održana u Đakovu 19. listopada 1937. godine za sve dekanate, gdje su se rješavala pitanja od općeg života cijele biskupije i rješavanje pitanja oko upravljanja župama. Zapisnik sadrži devet stranica.

65

Belišće: Od značajnih događaja u mjestu, da je ubijen istaknuti društveni djelatnik Franjo Vančina ( 1897.), vođa podružnice i član uprava ORS-a u Zagrebu i Beogradu a ujedno i predsjednik općine Belišće. Ubio ga je pripadnik konkurentske sindikalne organizacije Hrvatskog radničkog saveza (HRS). Na njegovo mjesto zamijenio ga je pravnik Josip Heckenberger ( 1903.- 1988. ), tajnik SHG i SPŽ. 43 Josip Heckenberger, predsjednik općine pisao je okružnicu stanovnicima Belišća u kojoj je poticao gradnju crkve u Belišću. Slijedila je zamolba za zemljište tvrtki Gutmann. Dne 12.svibnja 1937. iza mise župnik Baličević u grobljanskoj kapeli u Belišću sazvao je skupštinu vjernika na kojoj je odlučeno da se gradi crkva. Osnovan je odbor za gradnju i počeo se prikupljati novac. Predsjednik odbora bio je Josip Heckenberger. Tada se dogodilo t. zv. „belišćansko čudo „ kada se u prorezanom panju u pilani ukazao lik Majke Božje, kao na slici u valpovačkoj župnoj crkvi glavnog oltara. To je dalo novi poticaj mještanima za gradnju crkve.44 Acta diversa iz 1938. godine župe Valpovo Belišćanski vjernici nastavljaju stremljenje za gradnju svoje crkve. Međutim, slijedom događaja to se neće ostvariti još niz godina ( 28 g.), zbog oportunog držanja opozicije koja teži suprotnoj ideologiji koja će zatirati vjernički osjećaj u narodu. Slijedimo tok događanja do 1966. godine. Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, broj, 838-1938., predmet: Gradilište za crkvu u Belišću. Velečasni Rkt župski ured Valpovo ... Biskupski ordinarijat uzima do ugodnog znanja darivanja besplatnog gradilišta za Rkt crkvu u Belišću. Usvojeni prijedlog da se osnuje Rkt crkvena općina u Belišću na koju će ovaj objekt biti gruntovno prenesen. Dostavljaju se pravila i poslovnik za saziv konstituirajuću skupštinu. U 1938. godini Pučka škola Belišće postaje šestorazredna i ima šest odjeljenja (od 1936./37. ). 45 Acta diversa iz 1939. godine župe Valpovo U Belišću 1939. godine, na zemljištu sadašnje Osnovne škole, darovanom od tvrtke S. H. Gutmann postavljen je veliki križ u sklopu priprema za gradnju mjesne Rimokatoličke crkve ( podignuta na drugoj lokaciji ); križ je oštećen i srušen. 1966. ali je kasnije obnovljen i postavljen u svetištu sv. Ane u Bistrincima. 46 U Belišću nakon odbijanja zahtjeva ORS-a i HRS -a za povišicu plaća 15% izbio je štrajk i trajao je nekoliko nedjelja u kojem je sudjelovalo 900 radnika. Udovoljeno je polovično. 47

Slika 38 Dolazak biskupa Akšamovića u Belišće u posjet

barunima Gutmann kao patronima Rimokatoličkih crkava

43 M. Salajić, Staro Belišće, str. 100 44 Ivan Široki, „Župa Belišće“, Zbornik 2, str. 96. 45 Isto, str. 100. 46 Isto, str. 100. 47 Isto, str. 100.

66

Slika 39 Križ podignut na planiranom gradilištu Rkt crkve 1939.g.

Slika 40 Skica za gradnju Rkt crkve u Belišću

Acta diversa iz 1940. godine župe Valpovo Dokumentom broj, 1575-1940. ordinarijat imenuje delegatom dekana Osijeka III. Bezetsky Roberta delegatom za župu Valpovo jer dr Marko Baličević odlazi u Stare Jankovce, ujedno je i dekan dok se mjesto ne popuni. Nadalje mora prisustvovati primopredaji župe Valpovo. Dokumentom broj 242-1940. AA. određeno je da novi upravitelj župe Valpovo bude msgr. Ilija Anaković te je imenovan i dekanom crkvenog kotara Valpovo pa se naređuje zapisnik primopredaje u tri primjerka.

67

Slijedi spis broj 270-1940. Anaković kao upravitelj župe, isto priopćuje župniku u Bizovac, velečasnom Slavku Požlepu, da je pod istim brojem imenovan upraviteljem župe Bizovac i vašim nasljednikom a vi mojim u Valpovu. Dan dekreta je 30.12.1940. Napomena: Iz dopisa korespondencije je vidljivo da je Anaković bio upravitelj župe u Valpovu dva mjeseca i to studeni i prosinac 1940. godine. Za to vrijeme u Belišću se a prije toga, dogodilo da su HSS i HRS kompletirali dokumentaciju da se ne gradi crkva u Belišću, i da su protiv crkvenog nameta, obustava i ubiranja- 13.X 1940.. Priložena su i pravila Rkt crkvene općine župe Valpovo i potpisali su se svi članovi. Dokument: Broj, 88-1940. ordinarijata na osnovu sjedničkog zapisnika građevnog odbora – odobrenje izdan je nalog Dijecezanskom i Kaptolskom računalnom uredu da sa uloga crkve Belišće doznače župnom uredu Valpovo iznos od 5.000 dinara, za isplatu dionog potraživanja g. ing. Domesu projektantu za nacrt. U međuvremenu u Bistrincima se traži svečani blagoslov novog Hrvatskog doma, te se odobrava upravitelju župe msgr. Iliji Anakoviću da to učini. Obred se obavio 27.10.1940. od kada Bistrinci imaju Hrvatski dom. Dokumentom broj 985-1940. predmetom, Belišće, dozvola za misu u školi i barunskom dvoru. Ordinarijat odobrava. Župnik Anaković piše u povodu Božića da je nakana služiti ponoćku u Belišću, iz više razloga; da se više zainteresira za gradnju crkve i buduću župu. Barun Gutmann stavlja na raspolaganje veliku veličanstvenu dvoranu u svojoj palači. Za Belišće je to veoma važno, jer „crvenih“nije nestalo nego su se pritajili i uvukli u HRS te se osjeća tendencija protiv gradnje crkve o čemu će se obavijestiti prečasni naslov. U interesu vjere i duša da se ta ponoćka dozvoli pa je ovaj župski ured toplo preporuča na uvaženje, piše Anaković. U Valpovu, 7. prosinca 1940. Anaković, upravitelj župe Valpovo kaže: 1. Dozvoljava se sv. misa i dijeljenje pričesti u školskoj sobi. 2. Dozvoljava se da se služba Božja obavi u dvorani baruna Gutmann i da se dostojno uredi da vjernici udovolje vjerskim obavezama i potrebama. Josip Sokol, generalni vikar. Dokumentom broj 366- 1940.AA. Biskupski ordinarijat po predmetu prostorije za čitanje sv. misa u Belišću

RATNE GODINE 1941. – 1945.

Acta – dokumenti u 1941. godini se odnose na prevođenje i ozakonjenje na druga prezimena. U napomeni se može reći da je to stvarna briga vjernika za osobni stav i uvjerenje o ispovijedanju vjere. To se naročito događalo u Belišću jer su svi vjernici ( manje više ) doseljenici, ali već je bilo i generacija koje su se rodili ovdje čemu svjedoče i matične knjige ( osnutak groblja s kapelom koja je služila kao „filijalna crkva“. Najveći broj spisa koje je tadašnji župnik Slavko Požlep ( dekret br. 351-1940., od 30.12.1940. ) zaprimio, odnose se na prijelaz sa grčko-istočne vjere na rimokatoličku crkvu. Takvih dokumenata ima preko 100, te priloga za dokazivanje sa domovnicom. Dvadesetak priloga ima prijelaza sa židovstva, - mojsijevaca i neki reformirani, dok su svi ostali uglavnom grčko-istočnog pravoslavlja. Veliko opterećenje je dakako prelazilo preko biskupskog ordinarijata u Đakovu. Dokaz tomu su urudžbeni brojevi koji se kreću preko 4880 dokumenata. Župni ured Valpovo je te godine zaprimio prema urudžbenom broju 1676 akata raznog sadržaja, ali su preko polovice prelasci na rimokatoličku vjeru i dokumenti vjenčanja. Slično je i sa dekanatskim dosjeom. U knjizi „odmetnika“ koja je vođena od 1925. do kraja 1941. godine uvedeno je iz dokumenata odobrenih od biskupijskog ordinarijata iz Đakova 65 odmetnika; dakle, iz katoličke je prešlo u druge vjere. U knjizi obraćenika do kraja 1941. zabilježeno je 158 obraćenika ili prijelaza iz drugih vjera na katoličku. 48

- Dokument Biskupskog ordinarijata Đakovo od 29.7. 1941., broj,2499-1941. je dekret kojim se povlači velečasni o. Klein Albin kapucin, voljom poglavara franjevaca iz Osijeka, iz službe duhovnog pomoćnika u Valpovu. drugim dekretom se imenuje za drugog kapelana, Ivan Kuhner mladomisnik. Dekret je poslan svima kojih se to tiče. M P biskupije, dr A. Akšamović, biskup đakovački. U Belišću, značajno se mijenja vlasnička struktura tvrtke S. H. Gutmann; u strano vlasništvo ( engleski i njemački kupci ) do 1941. prelazi 62% dionica.49 Vlasti NDH po okupaciji provode nacionalizaciju poduzeća. Na skupštini, makinacijom

48 D. Milošević, Valpovačka župa od 1900-2000., izvadak, str 24., zapisi arhiv. dokum., sign. B-I.-1941. 49 Tokom godine u Belišću od ustaškog redarstva uhapšeno je oko 120 ljudi.

68

dioničke glavnice simboličkom zamjenom i zapljenom od nearijaca, NDH osigurava paket dionica ( 94%)i poduzeće dobiva novo ime: „Šumsko veleobrtno dioničko društvo. Acta diversa iz 1942. godine župe Valpovo U 1942. godini zaprimljeno je u ženidbenim dokumentima ukupno 75 predmeta. Različiti spisi ukupno 45, odnose se na : Pozakonjenje djece, proglašenje mrtvim, razvrgnuća braka, uređenje župnog lukna. Spisi iz ordinarijata su prelazi na rimokatoličku vjeru i krštenje sa jevrejske vjeroispovjesti.

- Biskupski ordinarijat Đakovo, broj 456-1941. , NDH, predmet: Priznanje brakova sklopljenih u Starokatoličkoj crkvi, broj 978-1942. Dokument: Glavni stožer Ustaške vojnice u Zagrebu boj 242/42. – Općinskom poglavarstvu Belišće ( svi su vršili prijepis slijedećeg teksta: ) Na temelju dopisa zapovjednika 4 sata Ustaške vojnice broj 566 od 21. siječnja 1942. g. izvješćuje se naslov da je ustaša N. N. ( podatak u tajnosti ) poginuo u borbi s četnicima kod mjesta Dobiljana. Imenovani je rođen ( datum ) u Belišću, općine Belišće. Izvijestite njegove roditelje i tamošnji župni ured. Pročelnik osobnog ureda ; Ustaški pukovnik, Slavin Cindrić.

- Dokument: Osječko popudbeno Zapovjedništvo broj: 24941 – 41. predmet:Djelatna služba svećenika; raspis svim Kotarskim oblastima. ... Svećenici koji služe u domobranstvu ne mogu im se urediti potvrde dok stvarno nisu odslužili 6 mjeseci djelatne službe kako to propisuje Zakon o ustrojstvu vojske.

- Dokument: Biskupski ordinarijat Đakovo, 14. travnja 1942.., broj 116-1942., predmet: Valpovo Belišće: Sjednički zapisnik i odobrenje isplate ing. Domesu druge rate za nacrte crkve. ... Iz priloga za gradnju crkve kod Dijecezanskog i kaptolskog računarskog ureda isplatiti g, ing. Domesu iznos od 10.000 kuna koji će iznos doznačiti župnom uredu u Valpovu a ured uz potvrdu primitka novca uruči g. ing Domesu. - generalni vikar Josip Sokol. M P biskupije. Acta diversa – razni dokumenti iz 1943. godine župe Valpovo Druga polovica sukoba II. svjetskog rata na svim stranama svijeta. U svakom „zakutku“zemalja i pokrajina. Ratni metež nije zaobišao niti naše prostore. Na ratištima ginu ratnici na svim stranama. Još se nisu ni pronašle ni popisale žrtve I. svjetskog rata, a već mladost gine kao nove žrtve drugog još strašnijeg rata. Ratna tehnika stigla je na sva polja, livade, kuće i ulice berući danak u krvi i na mladima i starima; i na ratištima i u pozadini. Nepisani zakon ratovanja su upregnuli četiri jahača apokalipse koji haraju svijetom. Migracije stanovništva se kreću na sve četiri strane svijeta; iz svakog se grada, sela i države poprimaju nove poprimaju nove granice po ko zna čijim zemljovidima. U našem malom župnom arhivu pohranjeni su dokumenti po raznim posebnostima vjernika koji traže novu mogućnost suživota i pripadnost vjeri koja će donijeti mir u srcu i duši i nešto zadovoljstva obliku obitelji, ... Već je rečeno u prethodnim sadržajima da je bilo prevođenja vjernika sa grčko – istočnog pravoslavlja na katoličku vjeru. Svake ratne godine bilo je više stotina koji su tragali za dokumentima od NDH, pravoslavnih parohija kao i katoličke crkve. Za zamijetiti je i naglasiti da je u 1943. godini samo za sklapanje ženidbe podnijeto 51 zahtjev koji sadrži pored osnovnih dokumenata još po koji za svjedočanstvo ispravnog sklapanja braka u katoličkoj crkvi. U tim danima stizale su nove predbilježbe i ispravci u maticama svih vrsta. Pored toga samo administrativnog posla su redovne crkvene obaveze. Mise blagoslovi, pokopi i to često, krštenja, ispovijedanja, prve pričesti djece, vjeronauk za sve uzraste, te drugih svećenički poslovi i osobna molitva – brevijar, plus briga oko crkve i župnog doma s ekonomijom posjeda. Sve je ovo samo nabrojano što je počivalo na župniku kao odgovornoj osobi, ispočetka rata je bilo dva kapelana – poslije jedan. Iz sjećanja naviru slike rata u svim oblicima koji je bjesnio i u samom ( pogotovo ) Belišću i selima koji je nadolaskom vojnih postrojbi, te jedna pripadnost, te druga, a topovi su grmjeli na svim stranama, tako da je strava vladala i danju i noću, pa se moralo sklanjati od bombardiranja i čekati trenutke mira i zatišja da se porade poslovi unutrašnje i vanjske prirode. A zarobljavanje po mjestu i tokom rata su posebne priče te prepričavanje o zločinima su sijale jezu i strah na svakom koraku. ... Skrb za ogrjev postao je problem svoje vrste. Naklonost vlasti je bila sve manja. Već pri koncu ove godine crkva je imala razbijenih prozora te oštećenja krovišta pa je to bila dodatna briga svećenika. Prvi Belišćani dolaze u šume orahovačko-voćinskog kraja u redove antifašističke borbe, protiv okupatora i NDH režima vrše se sabotaže u tvornicama i na željeznici. Masovno se dezertira iz domobranstva. Izgrađeno je 5 km pruge kroz Baranju od beremenda do Drave nasuprot Bistrinaca ( 1946. pruga je demontirana). Partizanski napadi, diverzije i upadi ( pruga Belišća-Prandanovci i kod Ladimirevaca-Satnice, Črnkovci, Veliškovci, Bocanjevci) događaju se sve bliže Belišću.

69

Događaju se genocidi nad Židovima, Romima i Nijemcima koje odvode u logor Jasenovac. 50 U Belišću u spomen na mještane poginule u postrojbama NHD (na istočnom bojištu ). 9. travnja posađene su spomen- lipe. Acta diversa – različiti dokumenti iz 1944. godine župe Valpovo Dokument: NDH – 1944.g. Imamat Džemat Muslimanska vjeroispovjedna općina broj: 403/44 Osijek, 12.6.1944. – Kotarskoj oblasti Valpovo, Savezno sa Vašom uredovnom potvrdom od 14.4.1944. broj 5267/44., dostavlja se ovaj izvadak iz knjige prijelaza, iz koje se vidi da je N. N. ( zbog tajnosti podataka ) iz Belišća primila Islam, dne 6.6.1944. kod Imama Džemata u Osijeku i obila ime Munira. M Ž Džematski imama: Š. Šprica v. r. U Valpovu je prema staroj ciglani Wermaht imao logor; sada su u taj logor sredinom 1945. godine zatvorili pripadnici NOB-e one stanovnike Njemačke i Austrijske nacionalnosti koji se nisu povukli s njemačkom vojskom i za povratnike. Logor je postojao sve do sredine 1946. godine. Logoraši su bili smješteni u osam baraka i upravom koji su bili dotjerani i odani zapovjedništvu logora. U logor nisu bili dotjerani oni koji su aktivno pomagali NOP ili dokazali sudjelovanje u partizanima. Nalazio se između Valpova i Belišća pokraj kapele sv. Roka. Kroz godinu dana dok logor nije bio raspušten, bilo je teško promatrati iscrpljene ljude, djecu i novorođenčad koji su obolijevali a najviše od dizenterije. Domaći ljudi – Valpovčani su donosili hranu i kroz žičanu ogradu davali ojađenim i iscrpljenim logorašima. Bilo ih je iz svih mjesta Baranje i Slavonije. Među njima bio je i Daljski župnik Petar Fišer koji je kao svećenik djelovao, pri pokopu i bio tješitelj vodeći evidenciju o umrlima logorašima. Iz njegove evidencije ( koju posjeduje župni arhiv u Valpovu ), za njegova boravka upisano je preko 600 umrlih koji su pokopani na valpovačkom groblju. 51 Prema Geigerovim podacima kroz sabirni logor Valpovo prošlo je preko 1.200 logoraša. Neki su ostali živi i njihove izjave su korištene u podacima tih logora. Kada su sredinom 1946. pušteni koji su ostali živi nisu mogli u svoje kuće slobodno ući nego su se mučili u skučenom prostoru do odlaska u Njemačku. 52 Prema podacima iz župne matice logora umrlo je 987 logoraša tokom godine, a preživjelo je 30 valpovačkih Nijemaca.

50 M. Salajić, Zbornik 3, str. 49. 51 Vilko Čuržik, „Valpovo i valpovština u vrtlogu II. svjetskog rata“, Glas Slavonije, br.4. 19.11.1997., str.32. 52 Isto, feljton br.5.,20.11. 1997. , str.26.

70

Slika 41 Spomenik žrtvama logora na groblju u Valpovu stradanja 1945 – 46.;

Spomenik je blagoslovio biskup mons. Marin Srakić, svibnja 2010.

Belišće od sredine studenog 1944. godine nalazi se u zoni neposrednih ratnih operacija s lijeve obale Drave. Dijelovi 51. divizije t. j. 7 brigada sa 4 bataljona od 10 – 13. prosinca dvaput forsiraju Dravu kod Bistrinaca i zauzimaju selo, ali iz Belišća se dvaput povlače zbog velikog otpora vojnih snaga Nijemaca, Ustaša i Domobrana. Zbog neuspjelog prijelaza Drave bila je tragična bilanca partizanskih jedinica da bi osvojili Belišće i Bistrince. Bilo je poginulih 69 ( kod Belišća 52, a kod Bistrinaca 17). Nestalih 109 ( kod Belišća 52 a kod Bistrinaca 57 ). Dok popis poginulih boraca Prve vojvođanske brigade u borbama forsiranja rijeke Drave, travnja 1945. poginulo je 28 boraca. 53

53 Petrov Marinko, „Pakao na Dravi“; izvorni materijali za poginule korišteni je iz popisa poginulih boraca 51 divizije iz Muzeja socijalističke revolucije Vojvodine.

71

Slika 42 Taninsko-destilacijski dimnjak srušen od partizanskog topništva iz Baranje u završnim borbama

Acta diversa – različiti dokumenti iz 1946. godine župe Valpovo Arhivska građa iz 1946. godine odnosi se na redovna crkvena događanja koja su se mogla rješavati. Razvoda braka je bilo 9 + 3 dokumenta + 7 iz drugih godina. Vjenčanja je bilo 31 par tokom godine. Povrataka u Katolički crkvu oko 100 dokumenata. Prispjele su i nadarbine iz 1946. – 1951. Polovicom svibnja raspušten je sabirni logor na Vašarištu pokraj kapele sv. Roka.

72

Župnik velečasni Slavko Požlep u saobraćaju s vlastima doživio je dosta neugodnosti i otvorenih prijetnji od pojedinaca u ime neke vlasti. Već sada je početak netolerancija crkve i uskraćivanje prava javnosti i mjerila koje je do sada imala. 54

- U šest Kotara NO-a među kojima je i valpovačka župa što je utvrđeno u točki 2. Dekanatske konferencije pod predsjedanjem biskupa Akšamovića i predavača kanonika Rudolfa Šverera, 7.5.1946. temom „Vjeronaučna obuka u našim školama“, do sada se održava.

- Župniku Požlepu bilo je dopušteno držati vjeronauk u područnim školama do ljeta 1946. godine. Njegova molba je prvi puta odbijena u jesen 1946. od vlasti. Ponovno se žalio biskupu, a ovaj Saborskom zastupniku I. L. Ribaru.

- Drugi puta se župnik Požlep žalio, tada je Savjet za prosvjetu i kulturu Oblasnoga NO-a u Osijeku ponovno izdao negativno rješenje župniku Požlepu. Slijedile su i nadalje zabrane školskog vjeronauka. 55- 56 Belišće: Situacija glede crkvenih sloboda i ispovijedanja vjere iz dana u dan pogoršavala. Budući je i Belišće imalo općinu vlasti su slijedile upute već od ranije pa je netrpeljivost prema crkvi bila prisutna. Uspostavlja se nadzor nad svakim vjernikom koji biva izložen raznim prijetnjama, što se očitovalo i narednih godina. Podjela naroda na dva tabora; vjernici i „napredni“, koji više ne vjeruju u Boga, što je prisutno i među radništvom.

- Pod optužbom za „političku suradnju“ s NDH i okupacijskim snagama, nova vlast 18. studenog uhitila je ing. Viktora Gutmanna. Okružni sud u Zagrebu u dvodnevnom suđenju bez stvarnih dokaza 21. studenog osuđuje na smrtnu kaznu strijeljanjem, pa je presuda izvršena 17. veljače 1947. Na istom procesu osuđen je glavni ravnatelj preimenovane tvrtke na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od dvadeset godina“ i na gubitak političkih i građanskih prava na deset godina, da bi ubrzo bio oslobođen ( 1946./47. ).

- Istog dana od suda pravomoćnom važnošću 19 siječnja konfiscirana je cjelokupna imovina poduzeća S. H. Gutmann – Šumsko veleobrtno poduzeće d. d. Belišće pa je poduzeće prešlo u državno vlasništvo. 57 Acta diversa – različiti dokumenti iz 1947. godine župe Valpovo Sadržaj u dokumentima porodica koji traže svoje matične podatke u svrhu udruživanja, jer iza 1945. Kotarski savez pristupio je osnivanju poljoprivrednih zadruga i širenju zadrugarstva u Valpovštini. Osnivale su se Nabavljačke – potrošačke zadruge – s. o. j. ; Seljačkih i Općih poljoprivrednih zadruga, kojih je osnovano deset. Bile su od značaja za razvoj poljoprivrede; osuvremenjena je obrada zemlje , udruživanjem zemlje i površina, otkup proizvoda te opskrba robama. Imale su svoje ekonomije i strojeve te radionice i drugo. 58 One koje je osnivao Kotarski savez su Seljačke radne zadruge. Pri njihovu osnivanju bile su metode „na silu“. Takvih je osnovano 13 na našem području kotara. Kod njih nije bila dobra organizacija pa su se počele odmah gasiti. Seljacima su oduzimane obradive površine – vlasništvo kao i strojevi, pa im se iskorišteno vraćeno te je mnoge dovelo u propast. Ostali su združeni domovi koje su izgradili zadrugari besplatnim radom i materijalom. Poslije su postali društveno vlasništvo, mjesta za kulturne manifestacije te poslovne i druge potrebe. 59 Vlastelinski posjed grofa Normanna je nacionaliziran, t. j. oduzet konfiskacijom, a obradive površine zapuštene. Osnovane su direkcije zemaljskih poljoprivrednih dobara, t. zv. „DOPH“. To je bilo vrijeme točkica, bonova i kupona, aprovizacije i garantiranog opskrbljivanja. Nastupilo je vrijeme niske gospodarske produktivnosti i pad životnog standarda stanovništva. Čekalo se u redovima od ranog jutra po nekoliko sati za šećer, sol, tkanine ... i drugih osobnih potrepština. Takav način državnog snabdijevanja trajalo je oko šest godina. 60 Crkvene parcele i nadarbine su oduzete crkvama te su u narednim godinama oporezovane kako župne tako i filijalne za svaku godinu. 61 Materijalizam, kao nazor na svijet utiče na svijest čovjeka koji mijenja odnose među ljudima. Crkva u dokumentima u 1947. godini ima u župi Valpovo 23 rastave braka. Počinju vjenčanja bez crkve, ( „pod vrbom“), samo u matičnom uredu. Djeci su u školi govorili pojedini predavači da su roditelji zaostali i da ih u tim stvarima ne treba slušati, nastupilo je vrijeme mladenačke slobode, a posljedice su raskalašeno i nedolično prkosno ponašanje pojedinaca koji postaju društveni problem. Dvorac grofa Normanna bio je opljačkan na način da su se kolima odvozio namještaj i sve od koristi, opravdanjem da su to stekli izrabljivanjem radničke klase i seljaka i slične priče. Perivoj je provokativno uništavan. U belišćanskoj tvrtki nije bilo ništa bolje, ali je rukovodstvo to donekle spasilo od krađe. Sklopljenih brakova u crkvi bilo je 61 u kojima ima nešto dokumentacije iz 1941. - 42. i 1945. godine.

54 D. Milošević „Valpovačka župa od 1900.-2000.“, izvadak za 1946.g. 55 M. Srakić,“Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma“,Zagreb,2000., str. 27 i 28. 56 Stanislav Šota, „Sudbina vjeronauka ...“ od 1944.-1960. Disertacija, str., 296. 57 M. Salajić, „Staro Belišće“, Belišće,2012., str. 114. 58 Vilko Čuržik, „Valpovština kroz stoljeća „, str. 49 i 50. 59 Isto, str. 50. 60 Isto str. 50. 61 Različiti dokumenti, B-I-1945.-1951.

73

Crkva za 1947. godinu iskazuje bilancu u slijedećim stavkama: Crkva Valpovo: Prihodi iz 1946. , salo 8.265. dinara Obaveze iz prethodnih godina 1.611, 35 dinara Prihodi iz 1947. godine 26.000 dinara Izdaci u 1947. godini 21.000 dinara Ostatak u 1947. godini saldo: 12.465 dinara Također su financijski pokazatelji iskazani za sve filijale osim Belišća za kojeg nema podataka. Crkva sv. Stjepana Bistrinci: prijenos iz 1946. 992 dinara primitak iz 1947. 5.624 dinara izdaci u 1947. 4.602 dinara ostatak 2.014 dinara Bilanca je ovjerena žigom župe Valpovo i potpisana od župnika Slavka Požlepa. Uz bilancu su priloženi računi. Bilješka kao informacija: U poratnim godinama sve do 1948. je bila provođena diktatura proletarijata ili doba Informbiroa (Kominform). Frakcija komunističke partije, osnovana inicijativom Komunističke partije Sovjetskog Saveza, na savjetovanju krajem rujna 1947. partija Europe, sa sjedištem u Beogradu, poslije u Bukureštu. Služila je kao instrument provođenja sovjetskog vođe J. Visarionovića Staljina, za discipliniranje K. P. Francuske i K. P. Italije 1947., a od 1948. u kampanji protiv K. P. J. i FNRJ. ( Vidi Opću enciklopediju ).

A) Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji 1944. – 1960. godini Pojedini svećenici napustili su biskupiju i otišli u inozemstvo. Najviše je napustilo svećenika njemačke nacionalnosti ( po prezimenu ), koji su se s njemačkim narodom povlačili pred partizanima 1944. i 1945. i poslije, bojeći se osvete režimske vlasti. Zbog toga je napustilo Đakovačko Srijemsku biskupiju 19 svećenika. Bez suda i suđenja ubijeno je 22 svećenika između 30 i 60. godina starosti. Na montiranim sudskim procesima pet je svećenika osuđeno na smrt. Dvojica su ubijena odmah nakon izrečenih presuda. Sva petorica su bili župnici. Osuđujući ih na tim suđenjima sedamnaestoricu naše biskupije, potvrdila se kao totalitaristička i diktatorskog režima. Takve neprilike su štetile pastoralnom i katehetskom životu biskupije, jer i koji su osuđivani ili kažnjavan svećenik nije mogao predavati vjeronauk u školi. U našoj biskupiji tijekom 1946. bio je zabranjen u 24 župe a tijekom 1947. u 23 župe, a zabranama iz prethodnih godina školski vjeronauk bio je izbačen iz pučkih škola u 76 župa što predstavlja 57% svih župa tadašnje biskupije. ... Dokidanje je bilo sukcesivno, do konačne zabrane u veljači 1952. godine, vjeronauk se poučavao samo u 13 župa. Stvarnim prestankom poučavanja u školi, t. j. zabranom u potpunosti slijedio je u veljači 1952. godine.62

B) Dokidanje ( vjerskih ) školskih praznika Tokom tih godina vlasti su donosile i druge odredbe koje su izazivale zabunu, nezadovoljstvo i nepovjerenje. Takva odredba se odnosi i na vjerske blagdane. Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske u svezi komiteta za škole i nauku pri vladi FNRJ, broj 7552 od 12. prosinca 1946., a prema ukazanoj potrebi u pogledu reguliranja praznika u školama, rješenjem br. 86275- III.- 1946. od 10. siječnja 1947. godine koje glasi: „ U svim školama N. R. Hrvatske određuju se praznici. ...točka 6. a) za rimokatolike i srpsko-pravoslavne Badnji dan, Božić i drugi dan Božića, Velika Subota i Uskrs, Prvi dan Duhova. O prazniku goda mjesne crkve donosi odluku kotarski odnosno gradski NO. Osim toga posebno za katolike Tijelovo i Svi Sveti, za pravoslavne dan sv. Save, Đurđevdan i dan Krsne Slave ( samo oni učenici i nastavnici koji slave). ... Ovo rješenje stupa na snagu s danom potpisa. U Zagrebu, 10.siječnja 1947. Moli se gornje primiti na znanje. Smrt fašizmu – Sloboda narodu! Načelnik: dr Tremski v. r. 63 Acta diversa – različiti dokumenti iz 1948. godine župe Valpovo Jedna je od najtežih godina poratnog razdoblja kao nastavak iz prošle godine. Komunistička partija pod vodstvom Maršala Josipa Broza Tita je počela autokratskom vladavinom države. Ideologija se isključivo vodila Titovom doktrinom. Njegova uvjerenja su materijalistički vođena pa se širila na narodnu vlast koja je izvršavala njegove naredbe i tako su pojedinci u svakom obliku upravljanja i rada pored zakona nametali svoje nazore i zapovijedi. U globalnim zakonima prvi je bio državni porezni sustav koji je pod svaku cijenu morao stvarati državni kapital kako bi

62 Stanislav Šota, „Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji od 1944. – 1960., pod IV. i V., str.408.-411. 63 Marin Srakić, „Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma“, Zagreb, 2000. str.61.

74

podmirivao potrebe stanovništva. Seljacima su povišeni porezi i t. zv. obaveze da se iz proizvodnje ima podavati državi. No s vremenom je tako ustaljena praksa ( jer je seljacima podijeljena zemlja agrarnom reformom ), na svaku proizvodnju pa i radnik je dobivao obaveze kao namet države. Ozlojeđenost slojeva naroda bivala je svaki dan sve veća tako da je bilo nasilja i osveta, od pojedinaca pojedincima kojih je bilo sve više. Ljudi zaslijepljeni vlašću su upravo otimačinom rješavali svaki slučaj kod namire obaveze. Sve se to činilo „u ime Narodne vlasti“. Napomena: U Valpovu u šumi „Zvjerinjak i „Ledari“ ubijeno je nedužnih civila 40 – tak osoba od 26. – 28. travnja 1948. godine za koje do sada nije proveden bilo kakav postupak. Crkva se u tim prilikama smatrala „buržujska“ ustanova koju treba ukinuti a svećenstvo – „popove“ lišiti svakog djelovanja. Acta diversa – različiti dokumenti iz 1949. godine župe Valpovo U toj godini komunistička vlast reducira školske praznike za vrijeme vjerskih svetkovina i blagdana. Odlukom Ministarstva prosvjete NRH od 27. siječnja 1949. broj, 78800-1949.a na temelju vlade FNRJ od 13. prosinca 1948. u broju 14869-1948. praznici su reducirani samo na jedan dan – katolicima Božić Svi Sveti, pravoslavnima Božić i Krsna Slava, muslimanima prvi dan Ramazanskog Bajrama i prvi dan Kurban – Bajrama, židovima Roš-Hašana, a reformatima Dan reformacije. 64 Narod se nije slagao i oportuno reagiranje pojedinaca i neistomišljenika je završavalo u zatvoru u kojima su bili maltretirani i ubijeni. U tim poratnim godinama mnogi svećenici su nestali i ubijeni za te mirnodopske vlasti. U tome je prednjačila UDBA i OZNA. Bogate seljake su nazivali „kulaci“ koji su morali davati veće obaveze u naravi. Bili su uvedeni i obavezni besplatni radovi i akcije koji su nazvani „kuluci“. Crkvi su nametnuti veći porezi od te godine. Iz poreznih dokumenata, arhiv posjeduje slijedeće podatke: U župi Valpovo godišnje se plaćalo u novcu kako slijedi: Valpovo – 44.730 dinara; Bistrinci – 4.100 dinara; Bocanjevci – 9.87O dinara; Marjančaci – 1.200 dinara; Nard – 4.290 dinara; Šag – 3.260 dinara i Vinograci – 2. 140 dinara. To je sve crkva plaćala odnosno župnik u Valpovu sve do 1956. godine kada je po zakonu uprave prihoda po članu 145 točka 3 taj porez znatno smanjen ali na žalbu ondašnjeg župnika dr Đuke Marića i to na vrhovnom sudu u Zagrebu. 65 Prema ženidbenim dokumentima ženidbu je sklopilo 82 para.

- Belišće: Dogradnja školskih učionica i prelazi se na sedmogodišnje školovanje 1946/47. Uz pomoć poduzeća Belišće u školskoj godini 1948./ 49. Povećan je broj namještenih učionica na šest. 66

- U kombinatu Belišće dolazi do većih ulaganja u zgrade: 3.744.000 dinara i za strojeve 5.616.000 dinara. Na radilištima organizirano je 168 brigada, od toga u šumskim 32 brigade, stoga raste zaposlenost u industriji Belišća, prebacuju se norme za 140%. 67

- Prema popisu stanovništva 1948. godine broj stanovnika naselja: Belišće ima 3.147 stanovnika; Bistrinci 1001 ; Kitišanci 109; Valpovo 3 873 stanovnika, a općina Valpovo ukupno 24.904 stanovnika. 68 Acta diversa – različiti dokumenti iz 1949. godine župe Valpovo Po količini dokumentacije možemo ovu godinu ubrojiti među prosječne, ali su sadržaji različiti s naznakom da je uspostavljena državna ustanova za izdavanje rodnih listova pa se pojavljuje tiskanica – obrazac –„Izvod iz matične knjige rođenih“, koji je jedino pravno priznati dokument i za slijedeća vremena. Žig za sada glasi „Mjesni narodni odbor“koji vrši upise rođenih i vjenčanih za sve koji se vjenčaju, a tko se još želi vjenčati u crkvi izdaje mu se taj Izvod u jednom primjerku više. To je važeće od ove 1949 godine sve dok je trajala Nova Jugoslavija. Što se tiče vjeronauka, župnik Požlep je još jednom uputio žalbu za školski vjeronauk na koju je dobio odgovor od Kotarskog NOO preko biskupije je dobio odgovor 12.9.1949. definitivno ... da vjeronauk u školama se više ne može predavati uopće. Ostalo je da na vjeronauk idu djeca u crkvu, što je potrajalo godinama ( 50 godina ).

64 S. Šota,“Sudbina vjeronauka u Đak. i Srem.bisk.1944.-1960., Zagreb, 2011.(Usp.,Vjesnik Đak. biskupije, br. 4. 1951.) 65 Zapisi iz dokumenata župne arhive, B – I.- 1948. 66 S. Komaromi, Zbornik 3, str. 179. 67 Jovica Popović, „Gledali smo vašu budućnost“, Belišće 1984., str.43. 68 Grupa autora, Zbornik radova kombinata Belišće, Osijek 1980. str. 26. i 27.

75

Acta diversa iz 1950. godinu župe Valpovo U ovoj godini slijedi sređivanje administrativnog dijela župa u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Manjak svećenika je osjetan a u Valpovu je došlo do izražaja u prošloj godini. Poginulo je u cijeloj državi ili ubijeno velik broj svećenika pa i ove godine mržnja prema crkvi ne jenjava. Nijedan svećenik nije siguran za svoj život, dok laži i klevete su također na dnevnom redu. Odgovorna vlast se bavi prljavim poslovima da bi našla razloge da djeca ne idu u crkvu te su izložena svakojakim verbalnim ispitivanjima ili ruganju da su zaostali svi koji idu u crkvu. Iz Komiteta se vrši u Valpovu nadzor tko ide u crkvu. Mnogi roditelji u radnom odnosu su izvrgnuti prijetnjama da će ostati bez posla i slično; U Belišću u kombinatu se također“vodi briga“ o vjerskim uvjerenjima. 69 Od dokumenata iz biskupije slijede: Okružnica biskupije od 2.6.1950. oprost od krsnog i slobodnog lista ako je ko rođen u župi od mladenaca; Okružnica biskupije za Izvješće o vjerskoj obuci mladeži; Natječaj za Dječačko sjemenište iz Zagreba 1950/51. ;Natječaj za prijem u Bogoslovno sjemenište u Đakovu.

- Belišće: Stanje i organiziranje gospodarske proizvodnje: Brigadni sistem i takmičenja obuhvaćali su 86% belišćanski radnika. U 1950. godini proglašeno je 190 udarnika od kojih su 24 proglašena su dva puta, a neki i po tri puta. Pohvaljeno je 325 članova radnog kolektiva, a 274 nagrađeno je novčanom nagradom. Od tih 274 su bili na šumskim radilištima, radilo je 97 radnika. Nagrade su bile simbolične i sveukupno su iznosile 941. 500 dinara. Popis udarnika iz 1950. godine po broju dijelova poduzeća: 1. Tanina nagrađeno 14 radnika; 2. Destilacija 13 radnika; 3. Bačvarija 6 radnika; 4. Vunara 3 radnika; 5. Drva – utovar 4 radnika.

- Premašenim planovima i zalaganje radnika i kolektiva dovelo je Belišće po rezultatima rada na vrh ljestvice drvne industrije N R H u 1949. godini. Pilana je u 1949. godini prorezala 93.960 m kubičnih oblovine. Od 14.10. 1950. se naziva „Drvno industrijsko poduzeće Belišća“ (DIP Belišće ). 70 Acta diversa iz 1951. godine župe Valpovo Od završetka II. svjetskog rata prošlo je već 5 godina. Budući da je crkva postala podređena od komunističkog društva, brigu je brinula sama za sebe koliko je bilo moguće sa ionako siromašnim vjernicima. Razbijeni prozori su bili prva briga župnika Požlepa koji je počeo pobolijevati. Bilo je dogovarano s majstorom iz Subotice o popravku prozora koji je tražio 145.500 dinara za obnovu. Neimaština je osnovni razlog za popravak. Biskup Bäuerlein je znao za bolest župnika, stoga je imenovao drugog kapelana pored Milana Henča koji je od 1.12.1949. pa je imenovan Ivan Jelić ali je ubrzo morao preuzeti župu Drenje. 71

- Stjepan Bäuerlein imenovan je naslovnim biskupom Herakleje Pontske, s jurisdikcijom rezidencionalnog biskupa. Mons. Stjepan Bäuerlein je duhovnik sjemeništa i profesor katehistike na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Taj čin sv. Stolice bio je providencionalan ne samo za Đakovačku i Srijemsku biskupiju nego za cijelo područje Biskupske konferencije Jugoslavije. 72 Novi biskup je svojim iskustvom, stručnošću i radom uvelike učinio da se Crkva u nas snašla u vrijeme zabrane predavanja vjeronauka u školi i organiziranja vjeronauka u crkvi, odnosno u crkvenim prostorijama. Osnovao je Dijecezanski katehetski ured, stvorio određeni vjeronaučni plan, izdaje plakete, flanelografe i duga pomagala. Biskupa Bäuerleina s pravom možemo nazvati pionirom katehetske obnove u nas nakon Drugog svjetskog rata.“ 73 Onemogućavanje predavanja vjeronauka u školama bila je opća pojava na području cijele države preko štampe napadani su vjeroučitelji, leci sa prijetnjama, svećenici na odgovornost. Bilo je protuzakonito u školske bilježnice pisati predavanja iz vjeronauka. Koji su imali dozvole, školske vlasti su onemogućavale da vjeroučitelji ne idu u razred. Biskup je uporno upozoravao svećenike da se ne daju smesti i nastave vjeronauk držati ako ne u školi onda u crkvi. 74

- Narodna vlast, dokinuće vjerskih prava i sloboda ukinula je vjeronauk u školama definitivno bilo je Ustavom FNRJ. Tada je crkva narednih godina održavala vjeronaučnu pouku u svojim crkvama ili prikladnim prostorijama. Za 1951. a i 1952. nema priloga za novčano poslovanje župe.

- Belišće : Cijene artikala prehrambenog karaktera i dalje ostaju u nadležnosti države. Sredstva za proizvodnju i promet koja su predana u ruke radnicima i obrtna sredstva koja su dana na raspolaganje kolektivima, bila su opterećena godišnjom kamatom koja je uređena zakonom. Dio kapitala se izdvajao u Fond za amortizaciju, a dio za širu društvenu

69 D. Milošević, Zapisi iz dokumenata,B-I.-1949./50. 70 Jovica Popović,“Gledali smo vašu budućnost“, Belišće 1984., str.44., 45., 57. i 58. 71 D. Milošević Zapisi iz signature, B –I - 1951. 72 M. Srakić, „Zabrana vjeronauka u doba komunizma“, Zagreb 2000., str.67.¸Usporedi Vjesnik, br.9. 1991., str.157.

73 Isto str. 67. 74 Isto, str. 68.

76

zajednicu. U to vrijeme bilo je aktualno stambeno pitanje radnika. Kotarski NO Valpovo tražio je izvješće od DIP-a Belišće o zaposlenosti i stambenim prilikama. Izvješće je od 9. ožujka 1951. godine.

- U DIP - u Belišće zaposleno je sveukupno 4.804 radnika i to: 4.151 muških i 653 ženske. U mjestu Belišće radi 2.413 radnika ili 1. 826 muških i 587 ženskih. Preostalih 2.391 radnik ili 2.325 muškaraca i 66 žena radi u šumskim poslovima.

- Stambeno ( uzimajući u obzir i šumske brigade ) je osigurano 4.775 radnika, a iz centra Belišće je osigurano 2.384 ( stanovi neki ne odgovaraju higijenskim uvjetima ). Poduzeće ima svojih 348 jednosobnih, 162 dvosobnih, 9 trosobnih, 97 ledičnih ( neoženjenih ) i četiri barake za 300 radnika u Belišću, dok izvan kolonije stanuje 556 radnika. Potpuno bez stana ima 12 radnika s obitelji. U Belišću je potrebno izgraditi 25 novih stambenih zgrada po 2 stana.

- Pitke vode i vode za održavanje čistoće i higijene ima dovoljno. - U pogonima ima 3 kupatila i još dva za stanovništvo, nedostaje jedno kupatilo. - Radnici koji stanuju izvan kolonije udaljeni su do 15 kilometara. - Troškovi prijevoza za radnike iznose 280 dnevno, dok karte plaćaju sami radnici. - Radnici ne zakašnjavaju na posao s obzirom da vlakovi stižu na vrijeme. 75 - Na sedmogodišnje školovanje prešlo se u Belišću 1946./ 47. Uz pomoć ondašnjeg Šumskog industrijskog poduzeća

Belišće u školskoj godini 1948. / 49 povećan je broj namještenih učionica na šest. Pri školi se 1951./52 osniva Škola za opće obrazovanje radnika. 76 Acta diversa iz 1952. godine župe Valpovo U ovoj godini ne možemo nešto više znati o nekim dokumentima pored redovnih ženidbenih akata; Već 4. siječnja 1952. doznajemo iz provincialiata trećoredaca sv. Franje u Zagrebu pod rednom broju 5-1952. da se župnom uredu Valpovo javlja slijedeće: Prema crkvenom Zakoniku ( kanon 576, paragaf 2 ) javlja se tom naslovu da je Đuro Lulić ( fra Đuro ) sin Ivana i Ane rođen dne 22. lipnja 1928 u toj župi Bezrješnog začeća B. D. Marije, dne 8. prosinca 1951. položio u samostanskoj crkvi sv. Josipa u Splitu Svečane redovničke zavjete, te molim da se prema C. 470 paragraf 2 kanona toliko u knjigu rođenih uvrsti. – Provincijal: p. fra Ignacij Mašina. M. P. – Provincijal o.o.trećoredaca sv. Franje Zagreb. Iz obitelji Đuro Lulić je evo položio zavjete i postao svećenik; drugi brat Branko je postao svećenik u Đakovačkoj biskupiji svjetovnih svećenika ( poslije je izašao iz svećeništva i postao pravnik u PTT Osijek ). Ante najstariji brat je postao glazbenik i predavao glazbeni u Osnovnoj školi Belišće; Sestra je postala časna sestra; a najmlađi brat Jakob je električar i živi u Osijeku. U slijedećem dokumentu se obavještava da će krizma u Belišću 24.8.1952. godine. Ženidbenih predmeta ima 45 i jedna o vjenčanju iz Belišća mjesnog NOO-a. U svezi zabrane predavanje vjeronauka u školama, biskup Bäuerlein piše okružnicu: Stoga se stavlja van snage sva dosad izdana odobrenja. Savezno s ovom odlukom određujem, da svi dušobrižnici od sada poučavaju vjeronauk djecu u crkvama i to u sjedištu župe dva sata tjedno, a u filijalnim selima jedanput tjedno. U tu svrhu dajem svim dušobrižnicima potrebnu crkvenu kanonsku misiju. Upozoravam, da prema C. 1329. „ Proprium ac gravissimum officium pastorum praesertim animarum est cateheticam populi christiani institutionem curare.“ Đakovo, dne 15. veljače 1952. +Stjepan, naslovni biskup. (Okružnica je objavljena broj 300 – 1952., „Vjesnik Biskupije đakovačke, V. 1952. br.3.str.48.). U slijedećem broju je objavljena dopuna da vjeronauk nije zabranjen u crkvama i kapelama, sa čime su upoznati vjernici svih župa na teritoriju N. R. Hrvatske. 77 Održana je i DEkanatska konferencija sa svećenicima biskupije 17. i 18. 6. 1952. na kojoj je biskup sa svećenicima održao savjetovanje o temama koje se tiču katehetskog i pastoralnog rada u novim uvjetima što je svima poslanje poradi 40.000 djece koliko je tada bilo u biskupiji. Za ostvarenje i pomoć tome zadatku moglo se računati samo na pomoć časnih sestara. 78 U župi valpovačkoj se počela provoditi uredba i na filijalama. U Valpovu ispočetka u crkvi a kasnije adaptacijom maloga kora po rasporedu. U filijalama ( kao i Belišću ) iza održanih misa po staležima. DIP Belišće: Zapošljavanjem stručnog kadra iz dana u dan rasla je produktivnost rada i povećano je zapošljavanje što je evidentno iz prethodnog izlaganja ( 1951. ) u tabeli 2 naznačeno je: Kretanje proizvodnje i izvoza osnovnih proizvoda 1952. 1976. 79 Proizvod Jedinica mjere 1952. g. 1955.g. Rez. gr. lišć. m. kubičnih proizvodnja 33.918 20.400 izvoz 11.280 8.007

75 J. Popović,Gledali smo vašu budućnost, Belišće 1984.,str. 59. i 60. 76 Zbornik 3, Belišće,2009., str. 179. 77 M. Srakić, „Zabrana šk. vjer. u doba komun.“, Zgb,2000., str.73 i 74. 78 S. Šota, „Sudbina vjer. u Đak. i Srem. bisk. 1944. – 1960., Zgb.2011., str. 344. i 345. 79 Zbornik radova, Osijek 1980. Simpozij u Belišću, str. 107.

77

parket u 000 m kubičnih proizvodnja 159 194 izvoz 24 12 tanin proizvodnja 1.953 1.649 izvoz 1.438 1.541 Osnovana je i Stoličarna za proizvodnju namještaja ... Bačvaija je proizvodila za vlastitu potrebu a kasnije za izvoz prehrambene industrije ... Tržišna privreda je uvjetovala slobodno formiranje cijena što je dalje utjecalo na organizaciju rada i pristup uz stručni kadar. 80 Acta diversa iz 1953. godine župe Valpovo Prispjeli dokumenti u ovoj godini radi izvršenja svećeničkih dužnosti su višestruko brojni. U toku godine primljeno je iz biskupije devet različitih okružnica. Obzirom na stanje u župi i dekanata prispjelo je devet dekreta za ispomoć župniku preč. Slavku Požlepu koji je bio teško bolestan. Sadržaji su slijedeći:

- Naputak sv. Kongregacije oficija o postupku u pogledu Euharistijskog posta ( uzdržanost od jela jedan sat prije pričesti ); Za svećenike također glede služenja mise. ... Za pontifikata Pija XII.

- Okružnica biskupa o brizi za svećenička zvanja, kandidati za sjemeništa. ... - Ponovno pojašnjenje biskupa glede Euharistijskog posta prije pričesti. ... - Od kancelara biskupije naputak da mladomisnik Đuro Lulić treba jurisdikciju od samostana do roka mlade mise 12.4.

1953. od svoga Ordinarija a propovjedniku se podjeljuje potrebita kanonska misija za ovu službu. - Biskupski ordinarijat Đakovo dokumentom broj 660-1953. daje instrukcije dušobrižnicima za podjelu sv. Potvrde ... -5

točaka koje sadrže podtočke za cijeli redoslijed dijeljenja sv. Potvrde. - Okružnica za JUbilarnu Marijansku godinu ... - Grobovi svećenika – zapušteni, neka se urede i vode u župnim spomenicama. - U ovoj godini je bilo 72 vjenčanja u župi. - Osmrtnica preminulog bivšeg dugogodišnjeg valpovačkog župnika dr Marka Baličevića, umro je 7.9. 1953. u Starim

Jankovcima u 59 godini života. Pokop 9. 9.1953. u 10 sati. - Dana 7. prosinca 1953. pokopan je valpovački župnik i dekan prečasni Slavko Požlep uz prisutnost mnogobrojnog

svećenstva i nekoliko stotina vjernika. Pokopan je na valpovačkom groblju „Uskrsnuće“ s desne strane kapele. - Dekretom Biskupijskog ordinarijata broj 1841-1953. imenovan je upraviteljem župe Valpovo Veleučeni gospodin dr

Đuka Marić, dosadašnji župnik u Otoku. Danom 1.1. 1954. imenuje se upraviteljem župe u Valpovu sa svim pravima. Primopredaja je uz prisutnost delegata.

- Novim dokumentom broj 283 – 1953. AA. 31.12. 1953. razrješuje se službe privremenog upravitelja župe velečasni Stjepan Miler i imenuje Duhovnim pomoćnikom župe Valpovo, s istim pravima i dužnostima, koje je imao i ranije.

- Spomenicu je nastavio pisati novi župnik prečasni dr. Đuka Marić.

- Belišće:U vrijeme ratnih i poratnih godina sve prilike i neprilike su upućivale da vjernici udovoljavaju svojim dužnostima, da to obavljaju u župnoj crkvi u Valpovu. Razloga je bilo koji su već navedeni ili nenavedeni su strahovi u narodu koji je uzrokovala nova vlast. Postojeća ko filijalna kapela na groblju bila je u takvom stanju ( ...? ) da nije bila za obavljanje službe Božje. ...

- Vjerski život bio je tih godina u dekadenci. U sve filijale uz svećenika su dolazili ministranti iz Valpova pogotovo za velike blagdane, sa opremom. Stupanj vjerskih službi i prava vjernika je bilo vidljivo na svakom koraku, ... U Belišćanskoj školi se povećao broj učenika pa je 1953. škola imala 516 učenika u 11 odjeljenja. Formiran je Inicijativni odbor za izgradnju nove škole. Novca nije bilo pa je osnovna škola preselila u zgradu škole učenika u privredi te je 1954. počela u toj zgradi. Imala je 13 učionica na katu i 3 u prizemlju. Imala je prostoriju za tjelesni odgoj u zimskom periodu, prostrano dvorište i za administraciju. Od školske godine 1954. – 1955. Sedmogodišnja osnovna škola postaje Osmogodišnja. Šk. god. broj učionica odjeljenja Ukupno učenika Broj stanovnika Primjedba 1954.- 1955. 16 13 512 - Treća školska zgrada 1963.- 1964. 16 ( +4 ) 30 1.162 4.620-1961.g. Sagrađena dvorišna montažna zgrada sa 4 učionice

80 J. Popović, „Gledali smo vašu budućnost“ SOUR Belišće, 1984. str. 82 – 84. 78

Godina 1954. – župa Valpovo – Belišće Iza smrti župnika Slavka Požlepa župom je upravljao tadanji kapelan velečasni Stjepan Miler. Na Novu godinu 1954. nastupio je novoimenovani upravitelj župe i dekan prečasni dr Đuka Marić do tada župnik u Otoku kod Vinkovaca. „Nova godina – novi župnik!“ Tim riječima nastupio je župnik na propovijedi.

- Novi župnik je proveo vjersku pouku djece. Preko zime nad sakristijom na malom koru djeca su donosila drva za grijanje u mrežama.

- Umjetnički prozori ( vitraji ) na crkvi soje razbijeni još od rata i jedva malo debljim papirom zatvoreni. U crkvi je bilo hladno i strašan propuh, a zima je bila jaka. Župnik je odmah počeo raditi na organiziranju popravka.

- Radi ljepšeg pjevanja u crkvi upućen je poziv za pjevački zbor. I vrlo brzo počelo je vježbanje pjevačkog zbora. Na Cvjetnicu je pjevao Muku muški četveroglasni zbor, a na Uskrs misu i pjesme mješoviti zbor.

Slika 43 župnik dr Đuka Marić

79

Slika 44 Pjevački zbor sa župnikom 1954.-55.godine

Slika 45 Pjevački zbor sa župnikom 1954.-55.godine

80

- Tokom Korizme je župnik držao posebne korizmene propovjedi iza večernjih misa. Vrlo dobro su primljene i posječene i iz bližih filijala napose je bilo mnogo vjernika iz Belišća, crkva je bila puna vjernika.

- Uskrsno bdijenje – po novom u subotnjoj noći održano je u crkvi. Vjernika je bilo razmjeno malo jer bila kišna i burna noć.

- Za Markovo su bila tri kanonika u župi, tada je svečanost procesijom obavljen blagoslov polja. - Uskrsnu dužnost je obavilo oko 4000 vjernika, najbolje filijalci. - Klanjanje u župi ( a jednako tako i filijalama ) obavljeno je po staležima: svaki u svoj sat s pjesmama i nagovorima.

Mladića je bilo malo. - U svibnju u čast Marijine godine, uveden je u Valpovu kršćanski nauk za djevojke. Svakog četvrtka iza zvona ili

večernjica. Bilo ih je 50 do 60. - U Belišću na groblju iza više godina drže se opet mise iza Uskrsa do Dušnog dana koje su lijepo posjećene. - Florijanovo, zavjetni dan Valpova proslavljen je ove godine veličanstveno procesijom do svečeva kipa u Gajevoj prema

Florijanovoj ulici. - Vjerska pouka djece po filijalama, počela je iza Spasova u svakom selu drugi dan: župnik u župi Belišće, Bistrinci, Nard i

Šag; a kapelan u Bocanjevcima, Marjančacima, Vinogracima – sve biciklima. - Tijelovo je proslavljeno još vanjskom slavom u nedjelju sa sjenicama po bližim ulicama, na koju su došli i vjernici iz svih

filijala. - U Valpovu je mladu misu imao velečasni Stjepan Mijatović ( Štefan rodom valpovčanin ). Pjevao je sav puk i zbor. Dan

je bio lijep. Vjernika je bilo po računu 5 – 6 tisuća. Bilo je veliko slavlje kraj crkve.

- Prva pričest bila je 18. srpnja u župnoj crkvi za sve. Iz samog Belišća bilo je preko 50 prvopričesnika.

81

- Budući je bila Marijanska godina bilo je spremljeno veliko Marijansko hodočašće u Aljmaš. Počeli su problemi sa vlastima; Otkazani su naručeni vagoni na željeznici, neki su ostali kod kuće. U Osijeku je milicija istjerala narod iz vagona razlogom da su rezervirani. Mnogi su išli pješice od Osijeka do Aljmaša i stigli u ponoć. Ondje je cijela noć bila ispunjena pobožnostima. Organizaciju je imao valpovački župnik.

- Za Ime Marijino išlo je zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu sa stanice Koška s prenoćištem u Varaždinu kod kapucina. Bilo je šesdesetak osoba i iz svih filijala župe Valpovo. Vodio je župnik. To je bila godišnjica velikog hodočašća onamo.

- Za nedjelju 31. listopada 1954. osvanule su u župi tri časne sestre „Kćeri Milosrđa“ ( iz Blata na Korčuli ). Morale su se nastaniti u mjestu dosta daleko od crkve, jer je stan za njih namjenjen bio zauzet. A inače u župnom domu sve je bilo puno stanara. Križarski dom je također bio nastanjen. Sestre su pozvane da preuzmu uređenje crkve i pjevanja, te pomoć za vjersku pouku djece.

- Koncem studenog su uz pomoć pjevača zatvoreni polupani prozori na valpovačkoj crkvi prozirnim pretprozorima do popravka.

- Za Bezgrješno je bila trodnevna duhovna obnova. - Božić je svečano proslavljen. U dva navrata su bile mise u filijalama. Iza Božića je počeo u župi prvi put blagoslov kuća.

Prvo po filijalama a za Bogojavljenje u Valpovu. - Za sjemenište je sakupljena obilna pomoć u hrani, i otpremljeno je punih 10 kola sa zapregama. - U Bistrincima je za Božić temeljito popravljena žičana ograda oko crkve. 81

Godina 1955. – župa Valpovo – Belišće

- Blagoslov kuća protekao je na opće zadovoljstvo; svi su svećenike dočekali s veseljem. - Vjerska pouka djece u Valpovu i filijalama je bila redovita i preko zime; u filijalama iza misa je bio vjeronauk za djecu i

djevojke. - Nove maljane ( slikane ) oltarnike za 5 oltara u župi i filijale: Marjančace, Bistrince i Belišće izradila je č. s. Julija.

Također su č. s. radile „necane“ albe za župu i neke filijale - Za mladu misu u Bistrincima crkva je maljana izvana. Dne 7. srpnja 1955. imao je ondje Mladu misu o. Josip Antolović

D I. Propovjednik je bio o. Mato Jović D I. ( poznati misijski propovjednik ). Za tu priliku izvježban je mješoviti četveroglasni zbor i pjevao je jednostavnu misu naših sela i pjesme.(„S dragih nam polja...).

- Na Božić po podne je bila dirljiva dječja priredba pred betlehemom i poseban blagoslov djece. Na ispomoći su bila tri svećenika, pa su neke filijale imale ponoćke.

- Belišće u sudskom registru od ove godine se naziva: „Belišće“ kombinat za kemijsku i mehaničku preradu drva i proizvodnju strojeva. Opadanje bruto produkta u 1953. i 1954. u odnosu na 1952. godinu rezultirao je iz manjeg poreza rezane građe i smanjenje taninskog ekstrakta čije su se zalihe gomilale sve do 1955. godine Dohodak po zaposlenom kombinata Belišće ( u 000 dinara ) 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. godine 2981 3.307 2.299 3.567 3.095 dinara Prosječni broj zaposlenih u kombinatu Belišće: 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. godine 3.193 2.833 2.809 2.781 2. 825 radnika Mjesečna neto primanja po radniku ( prosjek ) u kombinatu Belišće: 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. godine 8.380 8.471 8.552 8.875 9.286 dinara

81 Spomenica župe Valpovo, ( B – IX.- 2 ) 82

- Razdoblje između 1952. i 1956. karakterizira što je dolazilo do društvenih promjena. Održan je VI. Kongres KPJ. Donijeta je odluka o promjeni naziva KPJ u Savez komunista Jugoslavije. Prešlo se na idejne i političke borbe umjesto politike pritisaka i likvidaciji sadašnjeg puta. 82 Godina 1956. – župa Valpovo – Belišće

- Dani u Velikom Tjednu su prvi puta držani po novim propisima. Misa Velikog Četvrtka, klanjanje. Za Veliki Petak početak obreda bio je u 15,00 sati ( sat isusove smrti na križu ). Navečer je bilo zajedničko klanjanje od 19,00 do 20,00 sati pred Božjim grobom. Na Veliku Subotu obredi su počeli u 18,30 sati.

- U svibnju prvi puta je proslavljen novi blagdan sv. Josipa Radnika. - Tijelovo je ove godine proslavljeno bez vanjske procesije, jer nije dobivena dozvola od vlasti. Održano je u crkvenom

dvorištu sa sjenicama i djecom u bjelini. Pul je stajao na određenim mjestima, a kretala se samo svečana povorka s Presvetim. Lijepo je sve uspjelo i sve je slikano.

- Krajem srpnja počeli su popravci na župnoj crkvi: električna instalacija pod žbuku. Na vitraj u svetištu postavljena je u prozoru slika sv. Juraja dar župnik dr. Đuke Marića. Također su i drugi vitraji restaurirani. Slikar Josip Podolski iz Zagreba izveo je tonsko maljanje svetišta i sakristije. Već prije je postavljen reljefni križni put, djelo prof. Alojzije Ulman iz Vinkovaca. Kipovi svetaca i spomenici su porazmješteni po crkvi a uklonjen oltar sv. Terezije kao suvišan.

- Za Malu gospu ukusno je maljana iznutra kapela na groblju u Belišću, izradio je isti slikar Josip Podolski, a po uređenju su se služile mise prema rasporedu.

- Druga nedjelja u listopadu proslavljena je kao zahvalna nedjelja svečanom misom pod kojom su djeca u nošnji prinijela darove prirode: hostija i vino, brašno, kukuruz, žito, voće i povrće i stavljeni na oltar.

- U naš katolički svijet uvukao se loš običaj, rad teških poslova nedjeljom; unatoč opomenama ne uspijeva se od toga odučiti. 83 Godina 1957. – župa Valpovo – Belišće Ova godina je bila određena za veliki preporod župe – misije. Održane su zadnji puta 1922. godine, stoga se molitvama za uspjeh misija počelo već od Nove godine. Održane su od 17. do 24 ožujka; Također u filijalama po tri dana. U Bocanjevcima je bilo 5 dana pa se nazivaju pune misije. Misionari su bili oci isusovci M. Jović i J. Miler. Bilo je postavljeno ozvučenje a u nedjelji je bilo 500 djece. Bile su staleške propovjedi; tako da je žena bilo oko 520; djevojaka 280; muževa 350; a mladića 130. Ispovijedalo se mnogo. Tih dana je bilo pričesti preko 5000, a sa filijala 6000. Na Blagovijest je bilo tumačenje i prikaz torinskog platna Kristova; crkva je bila dva puta puna.

- Krizmanika je bilo te godine ukupno sa filijalama 500, a krizmatelj je bio biskup Stjepan Bäuerlein.

82 J. Popović, Gledali smo vašu budućnost, Belišće,1984. str. 119.-123. 83 Spomenica župe Valpovo, sign. A- IX.-2.

83

Slika 46 Biskup Bäuerlein u Valpovu

Slika 47 Biskup Bäuerlein u Valpovu sa svećenicima

- U jesen je bilo prikupljanje hrane za sjemenište u Đakovu. Odvezeno je 13 kola hrane. Najbolji je razmjerno Šag ( 2. kola ).

- Objavljena je vjerska statistika za 1957. godinu: Krštenih iz Valpova 86 ( 13 crkveno nezakonitih ); Belišće 64 ( 17 nezakonitih ); Bistrinci 26 ( 4 nezakonitih ); Bocanjevci 16, Gorica 1, Kitšanci 4 ( 1 nezakonit ), Marjančaci 7, Nard 11, Šag 14 ( 2 nezakonita ), Vinograci 13, stranih 21 ( 13 nezakonitih ). Ukupno 263 ( 52 nezakonita ). Crkveno vjenčanih: 63 para, većinom iz župe i 15 osoba rođenih izvan župe. Crkveno pokopanih 142, najviše Valpovo 52; Belišće 31, od

84

toga dosta neprovidiranih, većinom radi nagle smrti njih 27. Pričesti je bilo preko 32.000 u čitavoj župi ( 4000 više nego prošle godine, poradi misija. 84 „Belišće“ kombinat ... Otvorena je u toku godine Industrijska ambulanta zatvorenog tipa u zgradi Tvornički pojas broj 3, gdje se i danas nalazi. Pored stambenih zgrada počela je gradnja trafo stanice od 30/10 kv koja je povezala Belišće s elektrolinijom Osijek – Brešće. Također je počela gradnja vodocrpne stanice. 85 Godina 1958. župa Valpovo – Belišće Vjerski život se odvijao po ustaljenom redu, također vjeronauk u župi i filijalama. Svećenici su svoje kretanje ubrzali i lakše stizali po potrebi na odredište. Dobili su motore preko Njemačkog Caritasa.

- Na župnoj crkvi i župnoj kući su izvedeno krovni popravci koji su plaćeni oko pola milijuna dinara. - Prvopričesnika je bilo oko 200; iz Belišća 77. Samo iz Belišća radi učiteljskih smetnji morala su djeca biti brzo prevezena

biciklima u školu. - U ljetu je obnovljen i uređen grobni spomenik župnika Ante Evetovića – MIroljuba, a troškove je podmirio župnik. - Za blagdan sv. Ane u Bistrincima je postavljen i blagoslovljen kip sv. Ane, djelo Marina Mikića iz Narda – samouki kipar,

te uređen pristup. U rujnu je završena ugradnja električne instalacije u župnoj crkvi , kući i samostanu č. sestara i tada je dobivena struja u Valpovo iz dalekovoda. Troškove ugradnje električne instalacije župnik je platio 120.000 dinara.

- Dne 7. listopada 1959.umro je a sahranjen 10. listopada pokopan u Đakovu stari biskup dr. Antun Akšamović- prisustvovao je župnik.

- U Bistrincima i Nardu potrebno je proširenje crkve kao dvije sakristije jer je malo prostora. 86 Bilješka: Još u proljeće 1952. g. Biskupski ordinarijat u Đakovu uveo je praksu podjeljivanja kanonske misije časnim sestrama za katehizaciju djece u župama. ... časne sestre su ne samo kao žene uključene, nego su katehiziranjem djece prvi put „dobile i bile uvedene“ u zvanje katehistice. Iako ova odredba nije zaživjela zbog represije komunističke vlasti, škola je bila velika novost za crkvu. Praktična je ustrojenost tek u vrijeme demokratskih promjena, odnosno 2004., kada ju je osnovao đakovački i srijemski biskup Marin Srakić ( Dijecezanski arhiv u Đakovu, br.1106,/2004. ). Biskup Bäuerlein bio je veliki zaljubljenik u katehetistiku i katehetsku praksu ( nije bio teoretičar nego praktičar ),izrazito dobar organizator katehetske prakse, koji je s velikom ljubavlju, požrtvovnošću i upornošću radio na pronalaženju najboljih i najkvalitetnijih putova i načina vjerske pouke djece, mladeži i odraslih u komunističkoj Jugoslaviji. 87

- U Kombinatu Belišće u 1959. godini započeta je gradnja tvorničke hale za papirni stroj. Belišće su počeli obilaziti uvaženi političari i stručnjaci za unapređivanje nove tehnologije proizvodnje papirne ambalaže. 88

84 Isto. 85 J. Popović, Gledali smo vašu budućnost, str. 125.-132. 86 Spomenica župe Valpovo, g. 1958 i 1959. 87 S. Šota, Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji 1944.-60., Zagreb, 2011., str.377. 88 J. Popović, Isto, str. 144.-154.

85

Slika 48 Početak gradnje hale za papirni stroj 1959.g.

86

Slika 49 Jedan od prvih gatera postavljen kao spomenik pred palejom u Belišću

87

Godina 1960. župa Valpovo – Belišće U ovoj godini su dva mladomisnika imala mise u Valpovu. Iz Ivanovaca velečasni Marin Srakić na florijanovo 4. svibnja i 11. srpnja navečer pjevanu misu velečasni Horvat iz Veliškovaca bivši kovač i radnik u brodogradilištu u Rijeci.

- Maknut je križ ( srušen u komade ) u Novom Belišću ( podignut od Carića ). - Ukradena je na groblju u Valpovu brončana bista F. Taglibera, valpovačkog župnika, i nikada nije pronađena. - U cijeloj župi je u ovoj godini podijeljeno 35.000 pričesti a u filijalama preko 6.000. Djeca idu na vjeronauk i pričešćuju

se za prvi petak i Nedjelju. - Općina Valpovo je po novom zakonu predala na upravu kapelu na groblju i Lurdske Gospe iza groblja, prije toga je

općina otud odnosila svu milostinju. 89 - Kombinat Belišće: Tvornica poluceluloze, papira i ambalaže od valovitog kartona puštena je u probni rad 1960. godine.

89 Spomenica župe Valpovo, za 1960.g. 88

89

- Donesen je program trošenja fonda kadrova Kombinata Belišće za 1960. godinu: Sveukupan iznos potrebnih sredstava dinara je 10.040.562.; Neraspoređena sredstva nepredviđene troškove oko školovanja – 200.00 dinara; Ukupno za 1960. planirano: 10.240.562. 90 Godina 1961. župa Valpovo – Belišće U Valpovu je prva pričest bila koncem lipnja i za sve filijalne crkve pa je bilo ukupno 226 prvopričesnika. U Valpovu je 16. srpnja bila mlada misa valpovčanina velečasnog Franje Ivića. Prije podne je sve lijepo obavljeno uz učešće oko 5.000 vjernika u dvorištu crkve. A iza podneva padao je u Valpovu nezapamćen led veličine do kokošjeg jajeta. Sve je bilo uništeno. Poslije opet bila je duga suša do listopada.

- Prvog listopada t. g. nastala je promjena u župi. Dosadašnji župnik dr Đuka Marić premješten je u Zemun I. Za dekana je imenovan petrijevački župnik Franjo Jungert, a ovdje za upravitelja župe Antun Zdenko Petovari dosad župnik u Viljevu. Dr Marić je u skoro 8 godina nastojao svim silama skupa s kapelanima držati i dizati duh katoličkog života u svoj ovoj velikoj i razvedenoj župi, napose među djecom redovitim i revnim vjeronaukom, tako da je napredovala ministrantska služba, a i probuđena su svećenička zvanja.

- U svojim župničkim dužnostima unaprijedio je župu u administrativnom i drugom smislu, organizirao zborno pjevanje da i danas djeluje župni zbor kroz djelovanje časnih sestara „Kćeri milosrđa“ koje je on udomio.

- Osobno je bio obrazovan koje znanje je s ljubavlju prenosio na mlađi naraštaj i samoprijegornim radom primjerno pokazivao. Bavio se pjesničkim stvaralaštvom te je izdao nekoliko zbirki duhovnih pjesama. ...

- Župnik Marić uredno i točno je pisao spomenicu u kojoj je nabrojio gdje što treba uraditi u župi i filijalama, međutim, to je sve urađeno poslije 40-tak godina. Do sada su to sve bili samo popravci, svjedoci smo tih tekstova u ovom vremenu.

- Župnik Zdenko Antun Petovari od svog dolaska posvetio se radu a kao vješti liturgičar, radio je na unapređenju tih odredaba Crkve. Slijedom ovih godina biti će unaprijeđen Vjernički život i teritorijalne podjele osnivanjem novih župa. Biskupski ordinarijat je 1. prosinca 1961. izdao dekret o osnivanju nove župe u Bocanjevcima. 91

90 J. Popović, Isto, str.160. – 161. 91 Spomenica župe Valpovo.

90

Župa Bocanjevci pripada valpovačkom dekanatu. Župa sv. Filipa i Jakova apostola ima filijalu Gorica Valpovačka. Najstariji upisi u matičnim knjigama; za ranije razdoblje od 1721., matice vidi u župi Valpovo. Od osnutka župe 1961. redovno se vode matične knjige. 92

92 Anto Pavlović, Đakovačko osječka biskupija nekada i danas, str. 90. – 91. 91

Godina 1962. župa Valpovo – Belišće Zadnji događaji u župi su bili; Krizma 15. srpnja; Izdvajanje župe Bocanjevci – novoosnovane te izgradnja, t. j. adaptacija katehetske škole. Biskup Bäuerlein je krizmao 673 krizmanika, a propovjed je održao dekan Franjo Jungert, petrijevački župnik. Vjernika je bila puna crkva. Slijedećeg dana bila je krizma u Bocanjevcima za 50 krizmanika.

- Prvog kolovoza u Bocanjevce je došao novi župnik velečasni Tunjo Jovanovac i uselio u novi kupljen župni stan. - Dne 23 rujna biskup je blagoslovio preliveno zvono sv. Josipa župne crkve u Valpovu, te novo uređene prostorije

vjeronaučne škole. Prostorije s holom i dvije sobe su uređene od nekadašnjih gospodarskih zgrada, šupe i kokošinjci. Tada je održana akademija duhovnog sadržaja i predan poklon biskupu prikladan za put na Sabor u Rim.

- Za čitav katolički svijet bio je važan početak 11. listopada 1962. II. Vatikanski sabor za koji se mnogo molilo, a sam početak se proslavio ponoćkom u noći od 10. na 11. listopad 1962. 93

Slika 50 Blagoslov zvona sv. Josipa, 23. rujna 1962., biskup Bäuerlein

Godina 1963. župa Valpovo – Belišće

- Duhovna obnova u župi bila je od 25. do 31¸. ožujka, a vodio ju je isusovac Pero Bulat. Svih sedam dana pretvoreno je u Gospin blagdan.

- Mladu misu imao je 4. srpnja velečasni Branko Lulić. Manuduktor mu je bio brat ( franjevac) Đuro Lulić, a propovjednik msgr Rudolf Šverer. Četvrti dan iza mlade mise bio je dekanatski dan sv. Ćirila i Metoda. Misu istočnog obreda održao je preč. G. Miron. Propovjed o sv Braći održao je Đuro Lulić.

- Godinu dana prije i ove uvodila se električna rasvjeta po filijalnim crkvama. - O Božiću i blagdanima na duhovnoj pomoći bio je o. Josip Antolović, rodom bistrinčanin; naravno da su bile mise tih

dana u Belišću i Bistrincima. - Na Duhove je preminuo dobri papa Ivan XXIII. Roncali, a novi je izabran Pavao VI. u osobi Ivana Krstitelja Montinija. 94

Godina 1964. župe Valpovo – Belišće

- Od samog početka godine radilo se na pripremama za obnovu župne crkve iznutra. Radovi su započeli početkom kolovoza a završeni su koncem godine. Radove je izveo sa svojim radnicima g. Tobalka iz Novog Sada.

- Obnovu stropnih slika akademski slikar g. Josip Pavlović. Idejnu skicu obnove izradila je profesorica Alojzija Ulman iz Vinkovaca.

- Na Bezgrješno pontifikalnu misu je imao biskup Stjepan Bäuerlein i blagoslovio obnovljenu crkvu, a propovjed je održao velečasni Ćiril Kos biskupov tajnik.

- Za Božić je opet bio cijenjeni o. Josip Antolović na duhovnoj ispomoći.

93 Spomenica župe Valpovo. 94 Isto.

92

- Te godine župa je prikupila pomoć za postradale u potresu, a na nivou biskupije prikupio se iznos od 600.000 dinara. Godina 1965. župe Valpovo – Belišće

- Tokom godine u filijalama Bistrinci i Vinograci su izvedeni veći radovi na crkvama. U Valpovu je na župnoj kući stavljena nova fasada i bojenje prozora.

- Sveta misa na hrvatskom jeziku se počela služiti ( čitati ) od 7. ožujka 1965. godine.

- Dne 25 travnja je održan katedralni dan. Misu i propovjed je održao msgr Rudolf Šverer. Za obnovu katedrale u Đakovu skupilo se 680.000 dinara; u povodu toga dana je održana i akademija sa recitacijama. 95

- ( Napomena uredniku: autor ima tekst od 1 stranice za ovu godinu pod naslovom: Preorijentacija na novu proizvodnju kombinata „Belišće“ sa statistikama . – može se umetnuti. )

Slika 51 Đakovačka katedrala

95 Spomenica župe Valpovo, 1965.g. 93

94

Slika 52 Biskup Ćiril Kos

95

Godina 1966. župa Valpovo – Belišće osnovana je župa

- Ovo je bila Jubilarna godina koju je proglasio papa Pavao VI., jer je Završen II. Vatikanski sabor – koncil. - Tada je župna crkva u Valpovu proglašena Konkatedralnom crkvom uz još neke druge; za dobivanje jubilarnih oprosta.

Tada je održano više trodnevnica a glavna jubilarna proslava bila je 19. ožujka na Josipovo. - Prva je bila održana prije mlade mise u siječnju od 20. do 22. propovjed je održao o. Katulić DI. - U siječnju je bila mlada misa velečasnog Stjepana Bijuklije i to 23. siječnja a propovijedao je prečasni dr. Đuka Marić.

Dan je bio vrlo loš. Nepregledna masa svijeta; crkva je bila potpuno u vodi i mnogo nastradala od mokrih zidova. - Prvu pričest je primilo 96 prvopričesnika.

U Belišću se tokom zime kupila kuća ( Paška Begića ) za kapelu te je 28.8. 1966. u njoj služena prvi puta misa, a već 20. rujna je došao novi upravitelj župe Belišće, o. Bernardo Rubinić ( trećeg reda sv. Franje ), čime su Belišće sa Bistrincima i Kitišancima isključeni iz župe Valpovo i čine zasebnu samostalnu župu. 96

Slika 53 Tekst župne spomenice, A-IX.-2, str. 45.

Tako je Belišće, radničko mjesto konačno dobilo svećenika i omogućena je bolja pastva, što je inače bio gorući problem za ovo mjesto, koje bez svećenika sve više stradavalo u duhovnom pogledu. Ovaj dio teksta je napisao u spomenicu prečasni župnik Antun Zdenko Petovari i s radošću surađivao s ocima franjevcima, čiji se broj kasnije povećao. Otac Bernardin bio je obljubljen kao svećenik od vjernika i rado susretan. Svete mise po njegovom dolasku služene su u novom prostoru kojeg su uredili i prilagodili za nedjeljna slavlja. Daljnji tok osnutka župe nadležan je u sadašnjoj župi i njenim zapisima. Temu priprema autor sa zadatkom početka rada župe u starim i novim prilikama do našeg vremena u kojem je sagrađena nova crkva. Plodan , uspješan rad su nastavili franjevci na duhovnom planu; gradnji i obnovi svih crkava i kapela u župi Belišće i filijalama. 97

KRAJ

96 Spomenica župe Valpovo, str. 45. 97 D. Milošević, arhivar župe Valpovo, zapis.

96