defi

Digitally signed by defi DN: cn=defi, c=serbia Date: 2010.10.16 00:29:07 +02'00'

MANAGEMENT U POLJOPRIVREDIInterna skripta za studenteSTRUNOG STUDIJA POLJOPRIVREDA KRA - STOARSTVO KRA

Veleuilita u Kninu Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgi

Zagreb, travnja 2006 godine

1

Autori: Prof.dr. sc. Zoran Grgi Prof.dr. sc. Vjekoslav Par Doc.dr.sc. Josip Juraak Dr.sc. Mario Njavro Dipl.ing. Branka aki Agronomski fakultet, Sveuilita u Zagrebu Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva

KazaloMANAGEMENT I PODUZETNITVO U POLJOPRIVREDI......................................................5 FARM MANAGEMENT ......................................................................................................................7 PODUZETNITVO........................................................................................................................... 12 TEORIJA TROKOVA................................................................................................................. 14 RAZVITAK TEORIJE TROKOVA............................................................................................ 14 TROKOVI - ODREENJE I RAZVRSTAVANJE..................................................................... 15 INITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O K O V A ............................................... 16 RAZVRSTAVANJE TROKOVA .............................................................................................. 16 TROKOVI I STUPANJ ISKORITENJA KAPACITETA ......................................................... 20 STUPANJ ISKORITENJA KAPACITETA ............................................................................... 21 DIFERENCIJALNI TROAK ................................................................................................... 24 KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROKOVA 25 FIKSNI TROKOVI (FT)............................................................................................................ 27 ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROKOVA.................................................. 27 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROKOVI (PT)............................................................. 30 ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROKOVA ....................................... 30 DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROKOVI (DT) ................................................................. 32 PROGRESIVNO VARIJABILNI TROKOVI (PGT)................................................................. 34 UKUPNI VARIJABILNI TROKOVI (VT) ............................................................................... 36 UKUPNI TROKOVI (UT) ....................................................................................................... 38 GRANINI TROKOVI (GT).................................................................................................... 40 FINANCIJSKI REZULTAT (FR) .............................................................................................. 41 GRANINI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)............................................................................ 42 KRITINE TOKE U KRETANJU TROKOVA ....................................................................... 45 DONJA I GORNJA TOKA POKRIA.................................................................................... 45 TOKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA .............................................................. 46 TOKA OPTIMUMA TROKOVA........................................................................................... 47 TOKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA........................................................................................................................... 48 KALKULACIJE (IZRAUNI) TROKOVA ............................................................................... 48 POJAM I VRSTE KALKULACIJE.............................................................................................. 48 NAELA KALKULACIJA........................................................................................................ 49 VRSTE KALKULACIJA............................................................................................................... 50 SASTAV CIJENE KOTANJA U POLJOPRIVREDI.................................................................. 54 MJERILA POSLOVNOG USPJEHA............................................................................................ 56 EKONOMINOST ........................................................................................................................ 56 POJAM EKONOMINOSTI................................................................................................................ 56 MJERENJE EKONOMINOSTI .......................................................................................................... 58 MJERE ZA POVEANJE EKONOMINOSTI ......................................................................................... 67 PROIZVODNOST.......................................................................................................................... 69 POJAM PROIZVODNOSTI................................................................................................................. 69 MJERENJE PROIZVODNOSTI ........................................................................................................... 70 RENTABILNOST .......................................................................................................................... 77 POJAM RENTABILNOSTI ................................................................................................................. 77 MJERENJE RENTABILNOSTI ............................................................................................................ 78

MJERE ZA POVEANJE RENTABILNOSTI .......................................................................................... 81 TEMELJNI IMBENICI EKONOMIKE PROIZVODNJE ........................................................ 83 ANALIZA ODNOSA IZMEU VARIJABILNOG INPUTA I UINKA..................................... 84 MAKSIMALNI PROIZVOD................................................................................................................ 85 MARGINALNI (GRANINI) PROIZVOD ............................................................................................. 85 PROSJENI PROIZVOD.................................................................................................................... 86 ODREIVANJE OPTIMALNE KOLIINE UTROKA VARIJABILNOG INPUTA ........................................... 87 FAZE NEOKLASINE FUNKCIJE PROIZVODNJE.................................................................................. 89 ANALIZA ODNOSA IZMEU DVA VARIJABILNA INPUTA. ................................................ 91 ANALIZA ODNOSA IZMEU RAZLIITIH PROIZVODA NA ISTOM GOSPODARSTVU. 95

4

MANAGEMENT U POLJOPRIVEDIAutori: Prof.dr. sc. Vjekoslav Par, Dr.sc. Mario Njavro

Management i poduzetnitvo u poljoprivrediU ovome poglavlju dati emo osnovne definicije iz podruja managementa i poduzetnitva, kao i njihovu ulogu i znaaj za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest oblik organizacije vie osoba sa zajednikim ciljem. Poduzee, dravno tijelo (ministarstva), bolnica, crkva itd., sve su to primjeri organizacija. U svrsishodnoj organizaciji, vie osoba nastoje zajednikim naporima i sredstvima postii cilj od zajednikog interesa, a koji bi bio teko ili nikako ostvariv izvan organizacije. Za svaku organizaciju su zato svojstveni: zajedniki cilj, resursi, ljudski imbenik, rad i mehanizmi funkcioniranja organizacije. Osobu koja vodi odreenu organizaciju nazivamo managerom1. Posebno se to odnosi na poslovne organizacije. Manager svojim radom mora osiguravati iskoritenje raspoloivih resursa i ostvarenje ciljeva organizacije tako da maksimalno ostvari interese organizacije. Poloaj managera se u razliitim organizacijama razliito naziva, pa tako susreemo nazive: direktor, predsjednik, proelnik, naelnik, upravitelj, ravnatelj itd. Kaemo da obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja gospodar ili farm manager. Ovdje su navedene neke definicije managementa kao funkcije koju obavlja manager: "Management je proces maksimalnog iskoritenja i uporabe raspoloivih resursa" definicija Odjela za zapoljavanje Velike Britanije2 "Management je proces planiranja, organiziranja, voenja i kontroliranja rada lanova organizacije te koritenja svih raspoloivih resursa organizacije u cilju dosezanja postavljenih ciljeva" - Stoner i Freeman3 "Management je proces koordiniranja aktivnosti grupe ljudi u cilju postizanja ciljeva koje pojedinano ne bi mogli postii" - Donnelly, Gibson, Ivanchevich4 Znanost o managementu sadri teorije, metode i informacije koji omoguuju razvoj prakse managementa, to opet povratno djeluje na proirenje znanstvene spoznaje.1

U tekstu koristimo iskljuivo pojam manager. Neki autori prevode ovaj pojam na hrvatski jezik kao upravitelj, rukovoditelj, voditelj i slino. 2 Prema: Bennett, Roger: "Management", Informator / Potecon, Zagreb 1994., str. 3 3 Prema: Bennett R., op. cit., str. 3 4 Prema: Szekely C.: "Menadment i manager", Ekonomika poljoprivrede, br. 5/1991, Beograd 1991., str. 217

Management, dakle, obuhvaa posao managera sa zadaom postizanja to boljeg rezultata raspoloivim sredstvima i radom ljudi, uz primjenu znanja iz podruja managementa. Radovi veine autora iz podruja managementa navode slijedee funkcije managera: planiranje, organiziranje, voenje, upravljanje ljudskim potencijalima i kontroliranje. Ovih pet funkcija mogu se nazvati osnovnim funkcijama managementa. Sam management ukljuuje i odluivanje, koordiniranje, komuniciranje i sline procese, no njih ne bi trebalo izdvajati kao zasebne funkcije, ve su to procesi koji se provlae kroz svaku od pet spomenutih funkcija 5. Pojedine funkcije managementa ukljuuju: planiranje: - odluivanje o misiji, ciljevima, strategiji i taktici poslovanja - predvianje vlastitih i vanjskih prednosti, slabosti, prilika i prijetnji kao uvjeta poslovanja - razrada i izrada djelatnih planova organizacije organiziranje: - ostvarenje strukture organizacije definiranjem pojedinih radnih mjesta, grupa, odjela i cjeline organizacije - odreivanje obveza i prava, odgovornosti i autoriteta na pojedinim razinama hijerarhijske strukture - kreiranje dokumenata u svezi s nabrojenim (statut, opisi radnog mjesta, upute i ostali slini akti) - stvaranje potrebnih uvjeta za provoenje u djelo svih planova voenje: - komuniciranje s podreenima i nadreenima kao i s osobama izvan organizacije - intervencije radi rjeavanja tekuih problema u organizaciji - rjeavanje moguih sukoba u odnosima djelatnika - poticanje zajednitva, kohezije i kulture organizacije meu djelatnicima upravljanje ljudskim potencijalima: - praenje stanja i planiranje potreba za zaposlenicima - pronalaenje, upoljavanje, uvoenje u rad i ostala briga o novim djelatnicima - redovno i sustavno voenje podataka o zaposlenicima - briga o obuavanju, premjetajima, napredovanju i sl. kontroliranje: - postavljanje mjerila za provjeru ostvarenja planova - odreivanje kriterija za ocjenu ostvarenja5

Bahtijarevi-iber, Fikreta, ... et al., op. cit., str. 234

6

-

mjerenje ostvarenih rezultata i usporeivanje s planiranim analiza ostvarenja i donoenje mjera radi ispravke utvrenih nedostataka

Farm managementPoljoprivreda je po mnogoemu osobita gospodarska djelatnost. U veini zemalja dri se djelatnou od posebnog interesa jer osigurava mnotvo primarnih proizvoda nunih za zadovoljavanje potreba prerade ili krajnjeg potroaa. Bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne organizacije radi i gdje se ona nalazi, i za nju je svojstvena funkcija managementa. Premda za management poljoprivrednih organizacija vrijedi isto to i za management uope, ipak ga izdvajamo i prouavamo zasebno. Management na poljoprivrednim gospodarstvima, farmama, nazivamo farm management, a u nas se jo naziva i gospodarska uprava. U tom smislu farm manager planira organizira, vodi, upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanje poljoprivrednog gospodarstva.

Moe se pronai vie definicija farm managementa, no ovdje emo navesti dvije: "Farm management moemo definirati kao prouavanje naina i sredstava organiziranja zemlje, radne snage i kapitala, uz primjenu tehnikog znanja i vjetina u svrhu osposobljavanje poljoprivrednog gospodarstva za postizanje maksimalnog neto prinosa" - Forster6 "Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utjeu na profitabilnost poljoprivrednog gospodarstva" - Castle7 Izdvajanje farm managementa je posljedica posebnosti poljoprivrede kao djelatnosti. Ukoliko bi ove posebnosti zanemarili, to bi nas moglo dovesti do potekoa u poslovanju, ako ne i do odustajanja od poslovanja. Najee se spominju slijedee posebnosti poljoprivredne proizvodnje:

Povezanost kuanstva i gospodarstva. Kuanstvo je drutvena zajednica u kojoj ljudi ive zajedno. Gospodarstvo je, pak, poljoprivredna proizvodna jedinica. Njihova

6

Forster G. W. : "Farm Organization and Management", Third Edition, Prentice-Hall Inc., New York 1953., str. 7 Castle N. Emery, M. H. Becker, A. G. Nelson: "Farm Business Management - The Decision-Making Process", Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York 1987., str. 16

7

povezanost ima za posljedicu mnotvo pitanja u vezi s raspodjelom trokova, radnom snagom, obraunom dohotka itd.

Poslovanje je dijelom samodostatno. Veina obiteljskih gospodarstava troi dio svoje proizvodnje kao vlastite sirovine ili kao potrona dobra za lanove obitelji. Time se opet javljaju problemi s izraunavanjem cijene kotanja, trokova rada, dohotka i organizacije proizvodnje. Management i vlasnitvo su povezani. Vrlo je est sluaj da je manager (gospodar) ujedno i vlasnik gospodarstva, to nije sluaj kod veih poslovnih organizacija. Zato se na gospodarstvu moe javiti problem ili prednost uslijed usklaivanja vie funkcija kod jedne osobe. Poljoprivredna gospodarstva uglavnom su male proizvodne jedinice. Ova posebnost raa problem iskoritenja prednosti specijalizacije i ekonomije obujma, te problem koncentracije kapitala i potpune ovisnosti o tritu. Teko je standardizirati proizvode gospodarstva. Kako su prirodni, bioloki imbenici od izuzetnog znaenja u poljoprivredi, a esto se ne mogu kontrolirati, rezultat procesa proizvodnje nije u potpunosti ujednaen tijekom razliitih ciklusa. Potranja i ponuda poljoprivrednih proizvoda uglavnom su neelastine. Zbog ogranienih proizvodnih resursa (zemljita) i posebnosti potreba za hranom, na tritu poljoprivrednih proizvoda su este netipine, perverzne, reakcije ponude ili potranje. Poljoprivredno poslovanje je vrlo rizino. Zbog mnotva prirodnih i ostalih nepredvidivih imbenika, visoki rizik u proizvodnji odvraa poduzetnike od ove proizvodnje. U skladu s ovom posebnosti razvijaju se alati i tehnike farm managementa kojima se nastoji ublaiti utjecaj rizika na poslovanje. Teko je kontinuirano financirati gospodarstvo. Zbog sezonosti i malog obujma proizvodnje, poljoprivredna gospodarstva obino imaju probleme s osiguranjem stalne likvidnosti. Poslovanjem u poljoprivredi bave se i osobe niskog obrazovanjem. Poljoprivredno gospodarstvo esto se nasljeuje iz narataja u narataj, a gospodar svoja znanja stjee u praksi i izvan strunih i obrazovnih institucija. Time je oteano uvoenje novih tehnologija, postizanja optimalnog uinka proizvodnje itd. Stalni (fiksni) trokovi obino ine veliki dio ukupnih trokova. Ovo je posljedica injenice da su organizacije uglavnom male, a tehnologija skupa.

8

Farm management ili gospodarska uprava razvija primjenu spoznaja managementa na podruju poljoprivredne djelatnosti, uz priznavanje svih njenih organizacijskih i drutvenogospodarskih specifinosti. Kae se da disciplina farm managementa sadri elemente umjetnosti, znanosti i poslovne vjetine. Prvo, od farm managera se zahtjeva priroena vjetina i sposobnost, fizika i mentalna, to farm management na neki nain ini umjetnou. Zatim, dobar manager mora pratiti suvremena dostignua u podruju managementa, to ukljuuje element znanosti. S gledita znanosti, farm manager mora poznavati alate i tehnike voenja zabiljeki, planiranja i programiranja proizvodnje, analize informacija i, do potrebnog stupnja, tehnologije i tehnike rada. Konano, kako poljoprivredno gospodarstvo ima za cilj ostvarenje zarade za svoje lanove, shvatljivo je tree poimanje farm managera kao poslovnog ovjeka. U okviru farm management razmatraju se slijedee podcjeline:

(a) planiranje, (b) osnovna ekonomska naela proizvodnje, (c) prikupljanje i analizu poslovnih informacija, (d) kalkulacije i trokove (e) nabavljanje i management osnovnih resursa (zemljite, kapital, radna snaga), (f) izbor i organizaciju proizvodnje i (g) management pojedine poljoprivredne proizvodnje (biljna, stoarska) (h) upravljanje rizikom (j) agrarna politika (osnove) i agrarni marketing.

9

Procesi u okviru farm managementa*

* Pretpostavljeno je da su ciljevi poslovanja prije odreeni Izvor: Buckett M., op. cit., str. 3

Prema Buckett-u, disciplina farm managementa obuhvaa slijedea podruja: Naela ekonomike proizvodnje. Radi razumijevanja ekonomskih pojava u procesu proizvodnje, nuno je poznavati barem osnovna naela ekonomike. Tu se obrauju pojmovi kao to su zakon opadajuih prinosa, zakon supstitucije inputa, koncept oportunitetnog troka, marginalna analiza i slino. Ova znanja se ukljuuju u izuavanje farm managementa kao nuna i dio istih sadran je i u sadraju Teaja. Prikupljanje informacija. Pravilno praenje poslovanja, u fizikom i vrijednosnom smislu, posebno se naglaava. Bez aurnog zapisivanja i praenja informacija u svezi s poslovanjem, management je gotovo onemoguen u djelatnostima analize poslovanja, planiranja ili kontroliranja poslovanja. Trokovi i kalkulacije, analiza poslovanja. Ova cjelina nadograuje se na prikupljanje informacija i direktno ovisi o voenju zabiljeki o poslovanju. Potrebno je poznavati osnovne ekonomske i financijske dokumente i izvjetaje, te metode kalkulacije trokova, kako bi se mogle donositi kvalitetnije odluke. To je takoer vaan segment znanja farm managera.

10

Planiranje. Svakoj poslovnoj akciji mora prethoditi planiranje. Vrste plana, te osnovne aktivnosti i pojmovi koje kod planiranja treba imati na umu, sadrani su u ovom segmentu. Posebno se razlikuju planovi pojedinih osnovnih proizvodnih resursa (rad, kapital, zemljite). Nabavljanje proizvodnih resursa. Postoji vie naina na koji se mogu nabaviti i osigurati proizvodni resursi. U ovom dijelu farm managementa izuavaju se naini, aktivnosti i postupci nabave resursa. Razmatraju se svi initelji koji utjeu na odluke o nabavi, kao i alati koji se koriste kako odluivanje ne bi bilo zasnovano iskljuivo na intuiciji. Management pojedinih resursa. Management pojedinanih resursa izuzetno je znaajno podruje zbog njihove vanosti u proizvodnji. Stoga je bitno kako raspoloive ograniene resurse odravati, gospodariti njima, i kako ih kombinirati da bi bili to bolje iskoriteni u cilju postizanja visokog poslovnog uinka. Najee se posebno odvajaju management zemljita, management ljudskih potencijala i management kapitala. Teorije odabira i kombiniranja proizvodnje. Odgovaraju na pitanja vezana uz odabir proizvoda gospodarstva i njihove kombinacije u svrhu postizanja optimalnog iskoritenja resursa u danim uvjetima. Krajnji cilj je postii to viu dobit cijelog gospodarstva. Osnovni pojmovi u okviru ovog dijela farm managementa jesu diverzifikacija i specijalizacija, granini trokovi i granini prihod, usporedne prednosti i sl. Management pojedine proizvodnje. Nastoji odgovoriti na pitanje kako ostvariti najbolji uinak u pojedinoj poljoprivrednoj proizvodnji. Razmatraju se trokovi i izvori prihoda pojedine proizvodnje, planiranje kontroliranje i analiza imbenika proizvodnje, prednosti i nedostaci te uinci pojedine proizvodnje kao dijela sustava proizvodnje na gospodarstvu.

11

PoduzetnitvoPoduzetnitvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranje poslovanja poduzea s temeljnom svrhom stvaranja novog trita8. U Ekonomskom leksikonu pri definiranju poduzetnitva kao njegova bitna obiljeja navode se: potreba za postignuem i uspjehom, kreativnost i inicijativa, preuzimanje rizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisnou i autonomijom te motivacija, energija i stalan angaman na promjenama.. Iako su tu navedena kao obiljeja poduzetnitva, moemo ih tumaiti i kao obiljeja poduzetnika (Baleti, ur., 1996). Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. On raspolae sredstvima potrebnim za odreenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu djelatnost. Zarada poduzetnika je poduzetnika dobit, koja ostaje nakon to se od ukupnog prihoda odbiju trokovi te sve ugovorne i zakonske obveze. Isto tako, poduzetnik je osoba pripravna ostvariti svoje poduzetnike ideje i inovacije izlaui se pri tome riziku i neizvjesnosti glede konane dobiti. Dakle, poduzetnik je osoba koja primjenom nove ideje ili inovacije i preuzimanjem poslovnog rizika plasira svoje proizvode/usluge na tritu radi stjecanja dobiti. Izostajanje dobiti ne znai da netko nije poduzetnik: mnogi, posebice u razvijenim zemljama trine ekonomije, uspijevaju tek u drugom ili inim pokuajima. Najvaniji imbenik poduzetnitva je poduzetnika ideja. Danas poduzetnitvo u uvjetima globalizacije, liberalizacije i internetizacije dobiva svoj puni zamah. Neke razlike izmeu gospodarskih uvjeta nekada i danas prikazane su u slijedeoj tablici.

8

Jelavi A. et.al.: Ekonomika poduzea, Zagreb 1993

12

Temeljna razlikovna obiljeja gospodarskog okruenja starog i novog doba Obiljeje Opa obiljeja: Trite Razina takmienja Organizacijski oblici Industrija: Organizacija proizvodnje Nositelji razvitka Nositelji tehnologije Izvor usporednih prednosti Vanost istraivanja i razvitka Odnosi s drugim tvrtkama Radna snaga: Politiki cilj Obuenost Potrebno obrazovanje Odnos djelatnikrukovoditelj Priroda zaposlenja Vlada: Odnos vlade i poslovnih tvrtki Ureenje Staro doba Stabilno Nacionalna Hijerarhijski, birokratski Masovna proizvodnja Kapital/rad Strojevi Snienje trokova poveanjem obujma Niska do srednja Samostalan nastup Puna zaposlenost Vjetine vezane uz posao Vjetina ili stupanj Suprotstavljanje Stalno Postavljanje zahtjeva Zapovijedanje i nadzor Novo doba Promjenjivo Svjetska Mreni Prilagodljiva proizvodnja Inovacije/znanje Digitalizacija Inovacije, kvaliteta, vremenska tonost i trokovi Visoka Savezi i suradnja Vie stvarne plae i dohodak ire znanje iz razliitih podruja Doivotno uenje Suradnja Rizik i prigode Poticanje prigoda za rast Prilagodljivost, Trina orua

Izvor: Prilagoeno iz: Macke, D. (2000c) Why Entrepreneurship?.

Uvjete za poduzetnitvo autori uglavnom dijele na tri razine: (1) klimu, (2) infrastrukturu i (3) podrku iz okruenja. Klimu sainjavaju opi uvjeti gospodarenja, infrastrukturu ine dijelovi klime bitni za poduzetnitvo, a podrku ine izravne, privatne ili javne, inicijative za pomo razvitku poduzetnitva. U svakoj od navedenih razina drutvena zajednica moe utjecati na razvitak poduzetnitva. Poticajna i podravajua zajednica za poduzetnitvo raa visoku razinu poduzetnitva u gospodarstvu. I na kraju to razlikuje i povezuje poduzetnika i managera?

13

Razlikovne osobine poduzetnika spram managera Poduzetnik dobro podnosi neizvjesnost posveuje pozornost podrobnostima upravlja rizikom vodi brigu o dugoronim izgledi otporan na probleme u poslovanju

vs.

Manager stvara stabilnost ima preglednost nad velikim sustavima tei smanjivanju rizika prati mjerljive rezultate tijekom vremena sposoban raditi u danoj okolini

Izvor: Prema: Mescon i Mescon, 1996.

TEORIJA TROKOVAAutori: Prof.dr.sc Zoran Grgi, Dipl.ing. Branka aki

RAZVITAK TEORIJE TROKOVAIntenzivno izuavanje trokova poelo je krajem 19. i poetkom 20.stoljea, kada se javljaju prve gospodarskih krize u kapitalistikim zemljama. Potreba za analizom trokova je odreena pogoranjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka na tritu morale proizvoditi sa sniavanjem trokova proizvodnje, odnosno prodajne cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izuavati i dobro poznavati odnose trokova i uinaka.

Pojavom prvih industrijskih poduzea nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno knjigovodstvo trokova koje biva podloga za temeljitu analizu trokova.

Prvi pisani radovi koji tretiraju trokove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i njezinog zaetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izraune, ukupni kapital, trokove i dohodak francuskih poljoprivrednika.

14

Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izuavanja trokova javljaju se u radovima Eugena Schmalenbacha u Njemakoj (marginalistika kola). U svom radu Grundlagen der

Selbstkostechung und Preispolitik opisuje proporcionalne fiksne, degresivne i progresivne

trokove. Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju trokova.

Teorija - grka rije theoria - znai promatranje, ispitivanje, postavljanje. - vrhunac svake znanosti je teorija ili opa vaea spoznaja o stvarima, zbivanjima i odnosima. Teorija trokova u uem smislu - je prouavanje trokova strukture ili kako se trokovi ponaaju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. Teorija trokova u irem smislu obuhvaa trokovnu strukturu uz analizu cijene uinka i ukupnu prihodovnu strukturu u okvirima trita.

TROKOVI - ODREENJE I RAZVRSTAVANJEDefinicija: Trokovi su u novcu izraena koliina ivoga i opredmeenoga rada, te

uraunatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju odreenih uinaka. Svijesnim radom zaposlenih se uz pomo sredstava za rad (strojevi, alati) djeluje na predmete rada (sirovine, tvari, poluproizvode) da bi dobili eljeni oblik odreene tehnikotehnoloke kakvoe koji ima novu, uveanu uporabnu vrijednost.

Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdano utroenih utroaka da se proizvede odreeni uinak. Koliko je potrebno i ekonomski opravdano utroiti potvruje se na tritu. Razliitom zakonskom regulativom se (to je posebno vano u poljoprivredi) djeluje na trine odnose, te tako dodatno utjee na razinu opravdanih trokova. U kontroli trokovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronalaenje initelja koji su izazvali snienje ili poveanje trokova. Zadatak analitiara nije da svojim ispitivanjem utvrdi koliki su stvarni trokovi, nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebali iznositi.

15

to je u tvrtki uinjeno, to e uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo, a to je trebalo biti uinjeno, to treba utvrditi ekonomska analiza.

INITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O K O V AVisinu trokova odreuju unutarnji i vanjski initelji .

Unutarnji initelji u tvrtki mogu biti: a) tehnikih (objektivnih) znaajki 1. tehniki normativi 2. tehnoloki normativi 3. utroak osnovnih i pomonih tvari i slino; b) ustrojbenih (subjektivnih) znaajki. 1. nestrunost 2. nadostatna pozornost 3. loi normativi i slino;

Vanjski initelji su: a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica trnih odnosa b) propisi drave.

Na unutarnje i vanjske initelje djeluje zakonska regulativa drave temeljem zakona o poduzeima, carinskim propisima, porezima, kreditno-monetarnom politikom poslovnih banaka i sredinje banke i slino.

RAZVRSTAVANJE TROKOVARazvrstavanje trokova je nain upoznavanja trokova i zakonitost njihovog ponaanja u razliitim uvjetima.

16

Trokovi se razvrstavaju prema: podrijetlu i funkciji nainu snimanja i uraunavanja u cijenu ulaganju u proizvodni proces sloenosti odnosu prema stupnju iskoritenja kapaciteta ukupnosti trokova

1. PODRIJETLO SADRAJA I FUNKCIJE TROKOVA Podjela na: a ) PRIRODNE VRSTE 1. trokovi tvari 2. tuih usluga 3. angairanih sredstava 4. rada 5. ugovorenih i zakonskih obveza

b ) FUNKCIONALNE VRSTE trokova - koju su funkciju obavili u tvrtki.

2. NAIN SNIMANJA I URAUNAVANJA TROKOVA U CIJENU PROIZVODA IUSLUGA

Podijeljeni su na: a)IZRAVNE (direktne) trokove ili trokovi uinaka, su trokovi koje je tehniki

mogue i gospodarski opravdano snimiti neposredno po uincima zbog kojih su i nastali. Jo se zovu trokovi uinaka ili trokovi izrade.

Izravni trokovi su : 1. sirovine 2. tvari 17

3. pomone tvari 4. amortizacija 5. izravne plae 6. kamate 7. zakup.

b) POSREDNI trokovi ili reijski trokovi ili opi trokovi su trokovi odjela ili mjesta koje nije tehniki mogue niti gospodarski opravdano snimiti po uincima ve ih se rasporeuje po podrujima odgovornosti pomou metode izrauna.

3. ULAGANJE TROKOVA U PROIZVODNI PROCES Podijeljeni su na:

a) PRIMARNE TROKOVE odnosno trokovi koji prvi i jedini put ulaze uproizvodnju (sirovine sa skladita, u poljoprivredi - ugljen, sjeme, stona hrana)

b) SEKUNDARNE TROKOVE, koji su ustvari trokovi to se vie puta pojavljuju

u proizvodnom procesu, ali mijenjaju oblik. Primjerice, kotlovnica proizvodi paru i prodaje je drugim proizvodnim jedinicama - u cijeni pare, kojom e te proizvodne jedinice biti tereene, sadrani su trokovi ugljena, osobni dohotci i drugi trokovi koji su ve kao primarni uli u proizvodni proces, a sada ulaze kao troak pare po drugi puta; svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja mlijeka i mljenih preraevina su primjeri iz poljoprivrede.

Pri proraunu trokova proizvodnje mora se voditi rauna o njihovom dijeljenju prema nositeljima, a ne da se zaraunavaju u apsolutnom iznosu pri izraunavanju cijene kotanja svakog proizvoda (npr. u obiteljskom gospodarstvu: mlijeko, preraevine od mlijeka). 4. SLOENOST TROKOVA Prema sloenosti dijeljeni su na: a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) trokove:

18

Jednostavni trokovi su prirodne vrste trokova, te ih dalje nije mogue ralaniti. Nazivaju se i originalni, jer nisu izvedeni iz drugih trokova.

b) SLOENE (KOMPLEKSNE) trokove: Kompleksni su trokovi sloeni od dva ili vie jednostavnih. Primjerice: 1. opi trokovi uprave 2. opi trokovi prodaje

5.

ODNOS TROKOVA PREMA STUPNJU ISKORITENJA KAPACITETA

Prema ovom kriteriju podijeljeni su na:

a) NEPROMJENJIVI TROKOVI Nepromjenjivi su oni trokovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako se koliina proizvoda mijenja. Nazivaju se jo i trokovi kapaciteta. Karakteristika im je to oni ne nastaju ovisno o koliini proizvoda koja je u nekom razdoblju proizvedena, nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. bit e 2x vea od jednomjesene, bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Zbog te ovisnosti o vremenu za koje se oni obraunavaju, u amerikoj literaturi ih nazivaju periodini trokovi (period costs ili time costs - vremenski trokovi). Znai, nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (trokovi kapaciteta).

b) PROMJENJIVI TROKOVI

Promjenjivi su oni trokovi koji nastaju ovisno o proizvodnji uinaka. Nema ih ako nema proizvodnje. U amerikoj literaturi ih zbog toga nazivaju trokovi proizvodnje.

Trokovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu proizvodnje, pa su podijeljeni na skupine: 1. smanjujue promjenjljivi trokovi (degresivno-varijabilni) 19

2. razmjerno promjenjljivi trokovi (proporcionalno-varijabilni) 3. rastue promjenjljivi trokovi. (progresivno-varijabilni)

6. UKUPNOST TROKOVA Podijeljeni su na: a) UKUPNI TROKOVI (trokovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za odreeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu koliinu uinaka.

b) PROSJENI TROKOVI (troak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih trokova i proizvedenih uinaka ili cijene kotanja jednog uinka.

TROKOVI I STUPANJ ISKORITENJA KAPACITETAIzraz kapacitet dolazi od lat. rijei capacitas - sposobnost, mogunost def. Kapacitet je sposobnost neke tvrtke, stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da u odreenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede odreenu koliinu uinaka. Kapacitet je sloen od: 1. sredstava za rad (tehnike mogunosti stroja), 2. svijesnog rada ljudi (sve vie intelektualni) 3. intenzivnosti rada, 4. tehnolokih metoda i 5. reim rada u odreenom vremenskom razdoblju.

Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve vee razine tehnologije, tehnike, specijalizacije, informatike i slino.

K

=

Q T

Kapacitet (K) je odnos koliine uinaka (Q) i vremena izrade (T). Kapacitet se izuava s gospodarskog i tehnikog stajalita. 20

1. S tehnikog je podijeljen na:

1. NAJNII

- ispod kojega se proizvodnja ne obavlja, nije opravdano, ispod kojeg ne bi

bilo tehniki opravdano ili ne bi bilo tehniki mogue proizvoditi; 2. OBINI ILI REALNI - kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost; uz uobiajene gubitke radnog vremena; 3. NAJVII - mogao bi se postii iskljuivanjem svih gubitaka radnog vremena uz maksimalnu intenzivnost rada te uz tehniki optimalnu organizaciju rada (rjeavanje uskih grla i slino), tvrtka ga nikada ne ostvaruje, ali tei njemu; 4. PLANIRANI - je koliinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje proizvodnog plana u odreenom vremenskom razdoblju.

2. S gospodarskog je podijeljen na:

1. NAJNII - je najmanja koliina uinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi uinke, jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokrie VT izazvanih proizvodnjom; 2. OPTIMALNI - je najvea koliina uinaka standardne kakvoe ostvarena uz najnie prosjene trokove. Predstavlja u isto vrijeme obini i gospodarski kapacitet, odnosno s tehnike razine to je OBINI i s GOSPODARKE OPTIMALNI. 3. PLANIRANI slui kao temelj za postavljanje plana tvrtke. Dobije se kombiniranjem tehniki planiranog kapaciteta i ostalih imbenika koji nisu tehnike osobine izraene u novcu.

STUPANJ ISKORITENJA KAPACITETA

Kapaciteti mogu biti iskoriteni ili neiskoriteni, a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju i slabo, dobro i najvie iskoriteni kapaciteti.

21

% IK =%IK - stupanj iskoritenja kapaciteta q K - stvarno proizvedena koliina uinaka - kapacitet tvrtke (mogui)

q x 100 K

STUPANJ ISKORITENJA RADNOG VREMENA

% IRV =

odre eni sati djelatnika x 100 mogui sati djelatnika

=

Os x 100 Ms

STUPANJ UINKA

Stupanj uinka je postotak koji ukazuje na razinu uinaka uzimajui u obzir stupanj iskoritenja kapaciteta i stvarno iskoritenje radnog vremena.

%U =

m ogue radno vrijem e st var na proizvodnja x kapacitet st var no radno vrijem e

%U =

Ms q x 100 x K Os

U okviru analize osnovnih sredstava, odnosno utvrivanja koritenja kapaciteta su posebice znaajni pokazatelji stupnja koritenja kapaciteta, stupnja uposlenosti i stupnja uinka. Navedeni pokazatelji se raunaju prema slijedeim jednadbama:

22

stupanj iskoritenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100 stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitet stupanj uinka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100 ili stupanj iskoritenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj uinka) / 100 stupanj uposlenosti = (stupanj iskoritenja kapaciteta * 100) / stupanj uinka stupanj uinka = (stupanj iskoritenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenosti Primjerenost tako izraunatih pokazatelja je mogue ocijeniti usporeivanjem dobivenih vrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzija analitikog ispitivanja), odnosno usporeivanjem s vrijednostima u srodnim poduzeima ili proizvodnjama. Usporeivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnim poduzeima ocjenjuje se dostignuti tehnoloki stupanj u samom poduzeu, dok se poredbom s vrijednostima prethodnog razdoblja moe spoznati razina iskoritenosti, uzroci takvom stanju i ekonomske posljedice. Odreenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedeim primjerima: 1) poljoprivredno poduzee ima 4 kombajna i 6 traktora. Potencijalni je kapacitet jednog kombajna 20 radnih dana u 2,5 smjene, to ini 400 sati rada (20*2,5*7). Planirani kapacitet je 18 radnih dana, odnosno 315 sati. U poljoprivredi se rauna potencijalno koritenje traktora od 300 radnih dana. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnih dana, odnosno 1750 sati rada vozaa traktora. U promatranoj godini je ukupno koritenje kombajna bilo 1100 sati, a traktora 9800 sati. Prema tome, za kombajne je stupanj uposlenosti=(1.260/1.600)*100=78,75% stupanj iskoritenja kapaciteta=(1.100/1.600)*100=68,75% stupanj uinka=(1.100/1.260)*100=87,30%

za traktore je stupanj uposlenosti=(10.500/12.600)*100=83,33% stupanj iskoritenja kapaciteta=(9.800/12.600)*100=77,77% stupanj uinka=(9.800/10.500)*100=93,33%

23

2) poljoprivredno poduzee ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta. Pomnoeno s brojem dana u godini to ini 182.500 hranidbenih dana. Planirana proizvodnja je raunala s 95%-tnim stupnjem uposlenosti. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od poetnog stanja (500 krava) i na kraju godine je utvren ukupni broj hranidbenih dana 162.400. potencijalni kapacitet=182.500 hranidbenih dana planirani kapacitet=173.375 hranidbenih dana ostvareni kapacitet=162.400 hranidbenih dana stupanj uposlenosti=(173.375/182.500)*100=95,00% stupanj iskoritenja kapaciteta=(162.400/182.500)*100=88,98% stupanj uinka=(162.400/173.375)*100=93,67% Tablica 1: Djelovanje stupnja iskoritenja kapaciteta na cijenu kotanja mlijekaProizvodnja Ukupno Stupanj Tr.kapaciteta Tr.proizvoda mlijeka l tr.kapaciteta iskoritenja po jedinici po jedinici 190.000 2,460.500 10.00% 12.95 0.55 380.000 2,460.500 20.00% 6.48 0.55 570.000 2,460.500 30.00% 4.32 0.55 760.000 2,460.500 40.00% 3.24 0.55 950.000 2,460.500 50.00% 2.59 0.55 1,140.000 2,460.500 60.00% 2.16 0.55 1,330.000 2,460.500 70.00% 1.85 0.55 1,520.000 2,460.500 80.00% 1.62 0.55 1,710.000 2,460.500 90.00% 1.44 0.55 1,900.000 2,460.500 100.00% 1.30 0.55 Cijena kotanja 13.50 7.03 4.87 3.79 3.14 2.71 2.40 2.17 1.99 1.85

DIFERENCIJALNI TROAK

Pri praenju trokova kod razliitog stupnja iskoritenja kapaciteta iskazuju se i razliiti ukupni trokovi. Kod veeg stupnja iskoritenja kapaciteta su vei i ukupni trokovi, pa je vano da analitiari prate % IK i trokove, koje uvjetuje odreeni kapacitet. U analitici se

24

posebno prate trokovi i razlike trokova izmeu postojee i uveane proizvodnje. U teoriji i praksi razlika izmeu postojeeg i uveanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.

Definicija: Diferencijalni troak je prosjean troak koji se javlja izmeu postojee i uveane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem sloju ili zoni.

T =

T % IK

T

- diferencijalni troak

UT - troak diferencije - prirast ili pad ukupnog troka % IK - stupanj iskoritenja kapaciteta

KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROKOVARegibilnost dolazi od latinske rijei reagere to znai djelovanjem. odgovoriti na neko djelovanje

Definicija: Reagibilnost trokova je osjetljivost, prilagodljivost ili elastinost trokova na stupanj iskoritenja kapaciteta.

Osjetljivost trokova utvruje se pomou koeficijenta osjetljivosti trokova, a to je odnos trokova i dinamike porasta proizvodnje.

Ko =

% UT % % IK

Ko =

koeficijent osjetljivosti trokova 25

% UT = % %IK =

postotni porast ili smanjenje ukupnih trokova u zoni ili sloju postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnje

Koeficijent osjetljivosti moe biti:

Ko = 0 Ko > 1 Ko < 1 = < Ko < 1

1. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli Ko = 0

Ovakvi trokovi koji ne reagiraju na stupanj iskoritenja kapaciteta nazivaju se nepromjenjivi ili fiksni trokovi.

2. Koeficijent osjetljivosti jednak je jedan K0 = 1

Trokovi koji se mijenjaju istom dinamikom kao i volumen proizvodnje, nazivaju se proporcionalno varijabilni trokovi.

3. Koeficijent osjetljivosti je vei od 0, a manji od 1

0 < Ko < 1 Trokovi kojima troak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilni trokovi.

4. Koeficijent osjetljivosti je vei od 1.

26

Ko > 1

Trokovi koji rastu brom dinamikom od proizvodnje, odnosno kojima je koeficijent osjetljivosti vei od jedan su progresivno varijabilni trokovi.

FIKSNI TROKOVI (FT)Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) trokova je da nastaju neovisno o stupnju iskoritenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje.

Neki od nepromjenjivih trokova su: 1. amortizacija 2. kamate na kredit za O.S. 3. trokovi investicijskog odravanja 4. osiguranje O.S. 5. stalni doprinosi i lanarine 6. plae izravne izrade uinaka 7. zakupi, koncesija

Nepromjenjive (fiksne) trokove uvjetuje 1. predvieni volumen proizvodnje 2. odabir tehniko-tehnolokih metoda

ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROKOVA

1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X) 2) prosjeni fiksni trokovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s poveanjem volumena proizvodnje 3) diferencijalni troak FT = 0

27

4) koeficijent osjetljivosti FT = 0

1. Zakonitosti FT - constantni

2. Zakonitost ft - prosjeni troak ima osobine degresivnosti

ft =

F T X

! prosjeni fiksni trokovi imaju veliko znaenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog trenda (s poveanjem % IK sve su manji po uinku).

40.000 30.000 20.000

y

FT 10.000 0 0 20 40 60 80

x 100

Slika br. 1: Ukupan fiksni troak

28

1.500 1.250 1.000 750 500 250 0

y/x

ftx 100

0

20

40

60

80

Slika br. 2 Prosjean fiksni troak180.000 yFT

120.000

60.000 0 1 2 3 4(u ooo)

x 5

Slika br 3: Ukupni relativno fiksni trokovi40 30 20 10 0 0 1 2 3 4 5 6 y/x

ft

x

Slika br. 4: Prosjeni relativno fiksni trokovi

29

PODVRSTE FIKSNIH TROKOVA 1. apsolutni FT (eljezni trokovi) 2. relativni FT (zonalni)

Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog poveanja koliine proizvodnje mijenjaju jer su i kapaciteti vei zbog poslovne odluke. NEISKORITENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TROKOVI Prosjeni fiksni trokovi uvijek manji pri veem iskoritenju kapaciteta. Kad se kapacitet koristi manje od maksimuma, svaka jedinica uinka biti e optereena s veim iznosom FT.

PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROKOVI (PT)Proporcionalno-varijabilni trokovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ili smanjenjem stupnja iskoritenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni trokovi se dijele na: 1. ukupne PT 2. prosjene pt

ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROKOVA1. ZAKONITOST PT Ukupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem koji polazi od ishodita (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnom funkcijom. Yc = Y

30

2. ZAKONITOST PT Druga zakonitost glasi da su prosjeni proporcionalno-varijabilni trokovi po jedinici proizvoda stalni, pravac im je paralelan s osi X. 3. ZAKONITOST PT Trea zakonitost vezana je u zone ili slojeve trokova ili diferencijalni troak. Trea zakonitost odreena je pojavom da je diferencijalni troak (T) PT uvijek jednak prosjenom proporcionalnom troku. Ovu zakonitost potvruje koeficijent osjetljivosti. Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih trokova uvijek je 1.200.000 160.000 120.000 80.000 40.000 0 0 20 40 60 80 x 100 yPT

Slika br. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni trokovi2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 0 20 40 60 80 X 100 Y/Xpt

Slika br. 6: Prosjeni proporcionalno-varijabilni trokovi

31

DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROKOVI (DT)DT su trokovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskoritenja kapaciteta. Dijele se na: - ukupne degresivne (DT) - prosjeno degresivne (dt)

1) ZAKONITOST DT Prva zakonitost kazuje da ukupni (u masi) degresivni trokovi uvijek imaju oblik krivulje, koja je naklonjena prema osi X (apscisi).

2) ZAKONITOST dt Druga zakonitost odreena je pojavom da su prosjeni degresivni trokovi (dt) uvijek usmjereni prema osi X, i prikazuju se pravcem ili krivuljom.

3) ZAKONITOST - Diferencijalni troak zone ili sloja Trea zakonitost odreena je pojavom da je diferencijalni troak degresivnosti troka uvijek manji od prosjenog degresivnog troka.

4) ZAKONITOST - koeficijent osjetljivosti degresivnog troka etvrta zakonitost potvruje treu zakonitost, odnosno da je koeficijent osjetljivosti degresivnog troka uvjek manji od 1, a vei od 0.

32

200.000 160.000

y

DT

120.000 80.000 40.000 0 0 20 40 60 80 x 100

Slika br. 7: Ukupni degresivno-varijabilni troak

y/x 2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 0 20 40 60 80 x 100dt

Slika br. 8: Prosjeni degresivno-varijabilni troak

33

PROGRESIVNO VARIJABILNI TROKOVI (PGT)PGT su trokovi koji rastu bre od rasta koliine uinaka (%IK) i odraz su nenormalnih stanja u proizvodnji (neto se forsira preko mogunosti). Uvijek ih uvjetuju uska grla u proizvodnom procesu.

1) ZAKONITOST PGT Ukupni progresivni trokovi (PGT) rastu bre od rasta volumena proizvodnje, a krivulja im polazi od ishodita i uvijek je naklonjena prema osi Y.

2) ZAKONITOST

pgt

Prosjeni progresivni trokovi rastom %IK takoer su u stalnom porastu i obrnuto, a prikazujemo ih pravcem ili krivuljom.

3) ZAKONITOST - diferencijalni troak progresivnog troka u zoni ili sloju. Diferencijalni troak progresivnog troka uvijek je vei od prosjenog progresivnog troka ili

4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog troka. etvrta zakonitost potvruje treu zakonitost, odnosno koeficijent osjetljivosti PGT uvijek je vei od 1.

34

300.000

y

200.000

PGT

100.000

0 0 20 40 60 80

x 100

Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni troak

300.000

y

200.000

PGT

100.000

0 0 20 40 60 80

x 100

Slika br. 10: Prosjeni progresivno-varijabilni trokovi

35

UKUPNI VARIJABILNI TROKOVI (VT)Ukupni varijabilni trokovi su zbroj svih pojedinanih varijabilnih trokova nastalih u odreenom vremenskom razdoblju: VT = vt = PT + pt + DT + dt + PGT pgt

1) ZAKONITOST VT utvruje se pomou TANGENTALNOG FENOMENA 1. A to je pravac povuen iz ishodita na krivulju ukupnih VT.

2) ZAKONITOST pgt Kod prosjenih varijabilnih trokova tangentalni fenomen 1. poprima oblik pravca koji je paralelan s osi X ili potpuno je identian s proporcionalnim trokovima. U dinamici varijabilnih trokova jako je interval u kojemu su varijabilni trokovi proporcionalni, jer u toj toki prosjeni varijabilni trokovi postiu svoju najniu razinu, te se ta toka naziva optimum ukupnog varijabilnog troka.

3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama: U pojedinim zonama varijabilni troak poprima osobine proporcionalnog, degresivnog i progresivnog troka to potvrujemo analizom diferencijalnog troka i koeficijenta osjetljivosti.

36

300.000 250.000 200.000 150.000 100.000 50.000 0

y

VT tang 1

0

10

20

30

40

50

60

70

x 80

4.500 4.000 3.500 3.000 2.500 2.000 1.500 1.000 500 0

y/x vt tang 1

0

10

20

30

40

50

60

70

x 80

Slika br. 11: Ukupni i prosjeni varijabilni trokovi

37

UKUPNI TROKOVI (UT)Ukupni trokovi su zbroj svih trokova koji nastaju u jednom obraunskom razdoblju jedne tvrtke. UT = FT + VT ut = ft + vt S obzirom na iskoritenje kapaciteta UT mogu poprimiti obiljeja degresivnih, proporcionalnih i progresivnih trokova. Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost trokova VT, jer u UT djeluje fiksna komponenta trokova koji su s poveanjem %IK sve manji.

1. ZAKONITOST UT - isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1.

2. ZAKONITOST ut Druga zakonitost je odreena pojmom optimuma ukupnih trokova. Optimum je takvo tehniko rjeenje koje e izazvati najnie prosjene ukupne trokove jer je tangentalni fenomen 2. Pravac paralelan s osi X.

3 i 4) ZAKONITOST U odreenoj zoni diferencijalni troak VT je proporcionalan i ima Ko = 1, meutim diferencijalni troak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1.

38

U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu, pa je Ko > 1 , dok UT u ovoj zoni poprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni troak ima Ko = 1. U nekoj zoni, VT, Ut imaju osobine progresivnih trokova s diferencijalnim trokom Ko > 1.

320.000 280.000 240.000 200.000 160.000 120.000 80.000 40.000 0

y UT tang 2

FT x 0 10 20 30 40 50 60 70 80

6.000 5.000 4.000 3.000 2.000 1.000 0

y/x

ut tang 2

x 0 10 20 30 40 50 60 70 80

Slika br. 12: Ukupni i prosjeni ukupni trokovi

39

GRANINI TROKOVI (gt)Praenjem trokova po zonama ili slojevima uoavaju se njihove promjene. Analiza trokova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u graninom sloju bavi se graninim trokovima. Vrlo je vano uoiti kako su granini trokovi najosjetljiviji, jer registriraju samo novonastale trokove. Definicija: Granini trokovi su prosjeni varijabilni trokovi izazvani u posljednjem sloju ili zoni. Osnovna razlika izmeu graninog troka i prosjenog varijabilnog troka je da gt uzima u obzir samo prirast varijabilnog troka, a prosjeni varijabilni troak je kvocjent ukupnog varijabilnog troka i ukupne koliine uinaka. 1. ZAKONITOST Granini troak FT = 0 2. ZAKONITOST Granini troak ( DT < dt ) degresivnog troka je manji od prosjenog degresivnog troka 3. ZAKONITOST Granini troak proporcionalnog troka jednak je prosjenom proporcionalnom troku ili gt PT = pt 4. ZAKONITOST Granini troak progresivnog troka je vei od prosjenog progresivnog troka ili gt PGT > pgt

40

Grafikon 1: Ponaanje i matematiko objanjenje graninih trokova

FINANCIJSKI REZULTAT (FR)Temeljeni cilj praenja i poznavanja zakonitosti trokova je da se uz odreenu proizvodnju ostvari i najbolji mogui financijski rezultat. Definicija: Financijski rezultat je razlika izmeu prihoda i trokova pri odreenom volumenu proizvodnje (%IK). FR = UP - UT fr = pc - ut

Ukupni prihod (UP) se ostvaruje da se odreena koliina uinaka proda po odreenoj prodajnoj cijeni (PC) UP = pc x X

41

Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Osnovno obiljeje je da FR u masi u odnosu na %IK nije identian s dinamikom prosjenog fr i to osobito pri postizanju maksimuma. 1. Prosjeni fr postie svoj maksimum u optimumu prosjenih ukupnih trokova (ut su najnii), dok FR ili ukupni financijski rezultat postie svoj maksimum pri veem %IK u pozitivnom intervalu. 2. Pri niskom i visokom stupnju iskoritenja FR i fr su negativni, jer je ukupni troak vei od ukupnog prihoda, odnosno prosjeni ukupni troak je vei od prodajne cijene ili FR = negativan jer UT > UP fr = negativan jer ut > pc

GRANINI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)Definicija: Granini financijski rezultat je prosjean financijski rezultat u posljednjem ili graninom sloju . Ukupan granini rezultat se izraunava iz odnosa: GFR = gfr x X Granini financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan moe se poveavati proizvodnju u okvirima postojeeg kapaciteta, odnosno ne mjenjajui ukupne fiksne trokove. Kada je granini financijski rezultat nula (gfr=0), u tom trenutku ukupan financijski rezultat postie svoj maksimum.

42

U trenutku kada je granini financijski rezultat negativan, ukupni financijski rezultat poinje opadati. Ove su postavke odreene slijedeim zakonitostima: gfr = gp - gt ili gp (granini prihod) vei, jednak ili manji od gt (graninog troka). - uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna. Praktino to znai da proizvodnju poveavamo (%IK) do onog trenutka dok se granini prihod ne izjednai s prodajnom cijenom. gp = pc gfr = pc - gt - znai da moemo poveati proizvodnju dok je: gt < pc Maksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) postie se u trenutku kada je: gfr = 0 gt = pc Metoda izraunavanja: 1. UP - ukupni prihod UP = pc x X 2. ukupni trokovi UT = UP - FR 3. FT ili fiksni troak vidljiv je iz X = 0 FR = -200 4. varijabilni troak VT = UT - FT 43 ili ili

5. granini troak

UT X

ili

VT xX X

6. granini financijski rezultat

gfr =

FR X

7. ukupni granini financijski rezultat

GFR = UP - GTili GFR = gfr x X

1. ukupni prihod UP = pc x X2. ukupni financijski rezultat

FR = UP - UT3. granini financijski rezultat

gfr =

FR X

4. ukupni granini financijski rezultat

GFR = gfr x X

44

5. granini troak

gt =

UT X

KRITINE TOKE U KRETANJU TROKOVAKritine toke su odreene ponaanjem krivulje financijskog rezultata, a sjecita su pojedinih krivulja: 1. ukupnog prihoda 2. ukupnih trokova 3. varijabilnih trokova

DONJA I GORNJA TOKA POKRIAKrivulja ukupnog troka (UT) polazi od iznosa fiksnog troka (FT) i kree se iznad ukupnog prihoda (UP). Pri odreenom stupnju iskoritenja kapaciteta (%IK) krivulja ukupnog troka sijee pravac ukupnog prihoda, to znai da je u tom sjecitu UT = UP. Sputajui okomicu na os X iz toke 1, dobije se toka X1 iz koje je vidljivo da je u toki X1 financijski rezultat jednak nuli. Isto se dogaa i kod prosjenih trokova (ut) i prosjenog financijskog rezultata. Odnosno u sjecitu krivulje ut s pravcem prodajne cijene (pc), fr = 0 jer je ut = pc. Ova prva kritina toka u kretanju trokova zove se prag rentabilnosti (ekonominosti) ili donja toka pokria. Do ove toke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP, poslije ove toke tvrtka posluje s pozitivnim financijskim rezultatom. Druga kritina toka u kojoj krivulja ukupnog troka (UT) sijee pravac ukupnog prihoda (UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja toka pokria - to je toka 2.

45

Do nje tvrtka posluje s dobitkom, a u njoj se potvruje zakonitost kao i kod praga rentabilnosti odnosno:ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI

UP ut FR fr

= UT = pc = 0 = 0

TOKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMAOve dvije toke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog troka i pravac ukupnog prihoda, odnosno uz prosjeni varijabilni troak i prodajnu cijenu.

ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA: ukupni varijabilni troak = ukupni prihod

VT = UP vt = pcPrvo sjecite krivulje Vt i UP naziva se toka poslovnog minimuma. Do ove toke tvrtka gubi varijabilne i fiksne trokove. U toki minimuma tvrtka pokriva varijabilni troak jer je VT = UP, ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog troka. U drugoj toki ili sjecitu VT s UP ponavlja se ista pojava i toku se naziva poslovni maksimum.

46

TOKA OPTIMUMA TROKOVAToka optimuma trokova nalazi se u intervalu izmeu praga i granice rentabilnosti trokova. Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskoritenja kapaciteta najvei, ali uz uvjet da su prosjeni ukupni trokovi najmanji.

Slika: Podruje optimalnog iskoritenja kapaciteta

ZAKONITOST TOKE OPTIMUMA:

ut UT i ut fr gt GT fr FR

= = = = =

minimum proporcionalni max. ut UT gfr GFR

47

TOKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATAMaksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvruje se pomou tangentalnog fenomena 3. Na krivulji ukupnih trokova i pravcu ukupnog prihoda. U dodirnoj toki gdje tangenta dira krivulju ukupnih trokova, te sputajui okomicu na krivulju FR, dobiva se toka max. FR. Slijedi iz zakonitosti da je otklon izmeu krivulje UT i pravca FR najvei tj. max. FR = UP - UT (max.)

KALKULACIJE (IZRAUNI) TROKOVA

POJAM I VRSTE KALKULACIJEDefinicija: Pod izraunom se najee podrazumijeva raunski postupak pomou kojeg se po odreenim metodama obraunavaju trokovi koji ine cijenu kotanja (C.K.) odreenog uinka.

Osnovni cilj ovakovog obrauna je u tome da se proizvedeni uinci opterete onim trokovima koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni prihod odnosno financijski rezultat.

Do cijene kotanja nije jednostavno doi, jer se uz razliite vrste trokova i njihovih obiljeja mora uzeti u obzir i injenica da se pri razliitoj proizvodnji pojavljuje ne samo jedan finalni proizvod, ve i vie njih. Mogua je i u poljoprivredi je vrlo esta proizvodnja jednog glavnog proizvoda, te jednog ili vie sporednih proizvoda. U praksi to uzrokuje nemogunost objektivnog utvrivanja odnosa trokova meu pojedinim proizvodima.

48

NAELA KALKULACIJA

Kalkulacija kao metoda zahtjeva odreenu postupnost koja se oituje u dva temeljna zahtjeva:

- prvi zahtjev obuhvaa trokove prema odreenim razinama kao to je: # uzronost # postupnost # dokumentiranost

- drugi zahtjev obuhvaa raspodjelu trokova, odnosno daljnje obraunavanje trokova po nositeljima.

Ova dva zahtjeva odreuju i temeljna naela kalkulacije:

Naela kalkulacija:

1.

NAELO VREMENSKOG RAZGRANIENJA:

Temeljem njega obuhvaaju se svi trokovi koji su izazvani u odreenom vremenskom razdoblju za odreenu proizvedenu koliinu uinaka.

2. PRINCIP DIFERENCIRANJA Svi trokovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praenja rasta ili pada ekonominosti.

3. NAELO PRILAGODLJIVOSTI Svaka kalkulacija ili izraun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnolokom razinom i raznim poslovnim dogaajima u proizvodnji.

4. NAELO DOKUMENTIRANOSTI Svi trokovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani.

49

5. NAELO PREGLEDNOSTI, TONOSTI, EKONOMINOSTI I USPOREDIVOSTIKALKULACIJA

Izraun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno analizirati i dovesti do ekonomske granice tonosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti toni i usporedivi s prijanjim izraunima iz prethodnog razdoblja.

Osim trokova, kalkulacijama su obuhvaene i cijene. Bez obzira na to gdje se roba nabavlja, iz njezine cijene nastaju trokovi, te ugradnjom pripadajuih trokova uz trokove proizvodnje, formira se cijena kotanja proizvoda iz nastalih ukupnih trokova. Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje ine vezu izmeu trokova i cijena.

SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TROAK + TROAK NAE PROIZVODNJE UKUPNI TROAK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA

Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih trokova proizvodnje.

Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva: 1. raunski postupak (metoda), 2. obraunavanje trokova i 3. izraunavanje C.K. proizvoda ili usluga.

VRSTE KALKULACIJAPodjela kalkulacija se provodi na temelju: cijene koja se izraunava vremena izraunavanja sustava obrauna trokova koji se izraunavaju

50

1) Prema cijeni koja se izraunava: a) kalkulacija nabavne vrijednosti b) kalkulacija cijene kotanja (C.K.) c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.)

2) Prema vremenu kada se izraunava cijena a) prethodna ili planska kalkulacija b) naknadna ili obraunska kalkulacija

Prethodna se kalkulacija izrauje prije poetka proizvodnje ili izrade uinka. Sainjava se na temelju normativa utroaka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisima koji odreuju doprinose i poreze. Svrha ove kalkulacije je utvrivanje cijene uinka prije izrade kako bi se prema usporeivanju cijene kotanja i prodajne cijene uinka izraunala isplativost proizvodnje uinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge). Pretkalkulacija se koristi kao osnova voenja politike cijena, kontrole trokova i proraun pokazatelja ekonominosti poslovanja. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije. Dok pretkalkulacija oznaava izraun cijene kotanja prije poetka proizvodnje uinka, planska kalkulacija se odnosi na izraun prije poetka novog ciklusa proizvodnje ve uvedenog uinka (za sljedee proizvodno razdoblje).

3) Prema sustavu obrauna trokova koji se izraunavaju a) kalkulacija po stvarnim trokovima b) kalkulacija po standardnim trokovima c) kalkulacija po varijabilnim trokovima

51

STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJEDefinicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema odreenom uinkovitom redoslijedu.

Prema vrsti cijene koja se izraunava razlikuju se elementi strukture cijene kotanja, elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr. Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omoguuju to jednostavniji i laki obuhvat trokova, bolje usporeivanje, kontrolu i analizu trokova, te utvrivanje i mjerenje initelja koji odreuju visinu cijene. Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema slijedeem rasporedu: trokovi materijala amortizacija bruto plaa u proizvodnji ostali izravni trokovi u proizvodnji opi trokovi proizvodnje uinaka opi trokovi uprave i prometa

Ovi trokovi zbrojeni ine cijenu kotanja. Na cijenu kotanja se pridodaje dobitak (ili utvreni gubitak), to ini prodajnu cijenu bez poreza na dodanu vrijednost. Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaraunava porez na dodanu vrijednost i dobiva se prodajna cijena.

52

Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene Red.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 12 Opis trokovi materijala amortizacija bruto plaa ostali izravni trokovi opi trokovi proizvodnje opi trokovi uprave i prometa Cijena kotanja - sum (1:6) Dobitak (gubitak)= c.k.-p.cijena Prodajna cijena bez PDV-a PDV Prodajna cijena

Prodajna cijena se utvruje na tritu, pa razlika izmeu prodajne cijene bez PDV-a i cijene kotanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena vea od cijene kotanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku. Struktura cijene kotanja se jo ralanjuje po ovisnosti trokova o stupnju iskoritenja kapaciteta. Ukljuivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni) trokova dobije se prikazana trokova struktura prodajne cijene. Ukupni promjenljivi trokovi obuhvaaju slijedee elemente: izravni trokovi materijala funkcionalna amortizacija (po uinku) bruto plaa (po uinku) ostali izravni promjenjljivi trokovi promjenjljivi dio opih trokova proizvodnje uinka promjenjljivi dio opih trokova uprave i prodaje

Promjenjljivim trokovima se pridodaju pripadjui stalni trokovi izravne proizvodnje, te stalni dio opih trokova proizvodnje, uprave i prometa. Zbrojeni promjenjljivi i stalni trokovi ine cijenu kotanja, a kako je ve navedeno uraunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena uinka.

53

Tablica 3 Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih trokova Red.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Opis Izravni trokovi materijala Funkcionalna amortizacija (po uinku) Bruto plaa (po uinku) Ostali izravni promjenljivi trokovi Promjenljivi dio opih trokova proizvodnje uinka Promjenljivi dio opih trokova uprave i prodaje Promjenljivi trokovi ukupno - sum (1:6) Stalni trokovi proizvodnje uinaka Stalni dio opih trokova proizvodnje uinaka Stalni dio opih trokova uprave i prometa Cijena kotanja sum (7:10) Dobitak - Gubitak Prodajna cijena (11+12)

SASTAV CIJENE KOTANJA U POLJOPRIVREDISpecifina obiljeja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (sloeniji) pristup ovoj problematici.

Izravni trokovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama trokova, a posredni prema mjestima trokova.

Izravni trokovi biljne proizvodnje su najee podijeljeni na: 1. trokovi temeljnih tvari a) trokovi sjemena b) rasadnih tvari c) gnojiva i dr.

54

2. trokovi pomonih tvari: a) trokovi sredstava za zatitu bilja b) tvari za vezivanje i dr.

3. trokovi vlastitih (osobnih) usluga: a) trokovi mehanizacije (traktori, kombajni) b) transportna sredstva

4. trokovi usluga drugih: a) trokovi istraivanja kvalitete proizvoda b) trokovi zatite

5. trokovi izravne amortizacije: a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnje b) za koje se sastavlja kalkulacija

6. trokovi plaa izrade: - plae djelatnika koji izravno rade u proizvodnji

7. trokovi izravnih ugovornih obveza: - trokovi kamata, osiguranja usjeva, dugogodinjih nasada, osnovnog stada i dr.

Specifinosti sastava cijena kotanja pri stoarskoj proizvodnji: 1. Izravni trokovi su: a) nabavna vrijednost stoke b) umjetno osjemenjivanje c) trokovi osnovnog materijala d) trokovi lijekova e) veterinarski trokovi

55

Mjerila poslovnog uspjehaNajvanija mjerila poslovnog uspjeha u naim uvjetima su pokazatelji ekonominosti, proizvodnosti i rentabilnosti. Ovim koeficijentima je mogue u potpunosti obuhvatiti kljune elemente ekonomije poduzea. Navedeni koeficijenti se temelje na: poslovnom uinku koji je smisao proizvodnje (Q), ukupnom prihodu koji predstavlja vrijednost prodanih uinaka (Up), trokovima (T) elemenata proizvodnje koji predstavljaju vrijednosni izraz uloenih predmeta rada, sredstava za rad i rada (U), snazi (L) kao izvoru pojedinanog i drutvenog bogatstva, dohotku (D) koji je vrijednosni izraz izvrenog rada u trinoj reprodukciji, te angairanih sredstava (As) koja osiguravaju kontinuitet reprodukcije. Ekonominost Ek= Q/U ili E= Up/T Proizvodnost Rentabilnost Pk= Q/L ili P= Up/L Ra= D/As

Ova mjerila s metodolokog znaaja imaju odreena ogranienja i nedostatke, no njihov rast kao matematikih veliina oznaava bri razvitak ekonomije poduzea i obratno.

Ekonominost

Pojam ekonominostiOpa ekonominost se izraava odnosom izmeu ostvarenih uinaka (Q) i za njih utroenih elemenata (U) proizvodnje.Q U

Ek =

56

Utroeni elementi proizvodnje (U) se mogu izraziti zbrojem svih elemenata radnog procesa (predmeti rada - M, sredstva za rad - S i rada L) kao u slijedeoj jednadbi:O M +S+L

Ek =

Prema navedenom se moe zakljuiti da je pokazatelj ekonominosti najobuhvatnije mjerilo postignutog poslovnog uspjeha. Iz jednadbi je vidljivo da se ekonominost moe poveati porastom koliine uinaka s istom koliinom utroenih elemenata ili ostvarenjem jednake koliine uinaka sa smanjenom koliinom utroenih elemenata radnog procesa. Ukupna (opa ili globalna) ekonominost se moe rastaviti na djelomine (parcijalne). Tako se izraunava pokazatelj ekonominosti za pojedine elemente proizvodnje:Q Q Q , E ks = , E kl = M S L

E km =

Prve dvije jednadbe se koriste za mjerenje izdanosti sredstava za proizvodnju (predmeta rada i sredstava za rad), a Ekl je izdanost ivog rada, odnosno proizvodnost rada. Koeficijenti navedenih parcijalnih ekonominosti pruaju korisne informacije o pojedinim elementima proizvodnje pri analitikom promatranju poslovanja poduzea. Pri planiranju proizvodnje i analizi trokova se koriste reciprone vrijednosti prikazanih jednadbi parcijalne ekonominosti.

ek =

U M , ekm = , Q Q

eks =

S , Q

ekl =

L Q

Odreivanje ekonominosti pojedinih objekata promatranja ciklusa proizvodnje (razliite vrste materijala i energije, vrijeme, pojedine vrste orua za rad i dr.) daje potpuniju i jasniju sliku o ekonominosti poslovanja poduzea. Ovi izrazi pokazuju prosjene koliine utroenih elemenata za ostvarene jedinice uinka. Brojane vrijednosti koje se dobiju iz svih navedenih izraza odreuju razinu

57

ekonominosti. Pri praenju kretanja ekonominosti u nekom vremenskom razdoblju (dinamika ekonominosti) se koriste indeksima. Indeksi su relativni brojevi koji izraavaju odnos izmeu dva stanja neke pojave. U brojniku razlomka je podatak koji se usporeuje, a u nazivniku podatak prema kojem se usporeuje. Dobiveni kvocijent se mnoi sa 100 da se dobije rezultat u postocima. Indeksi vei od 100 pokazuju porast, a manji od 100 pad veliine u postocima. Vremenski isjeak prema kojem mjerimo pojavu naziva se bazno razdoblje, a onaj koji mjerimo tekue razdoblje. Ekonominost, uinci i elementi radnog procesa baznog razdoblja se oznaavaju kao Eko, Qo i Uo, pa se dobivaju slijedei indeksi:Q Q E I Ek = l : o x100 = kl x100 , odnosno E ko U l U o U U e I ek = l : o x100 = kl x100 eko Ql Qo

Indeks vei od 100 oznaava porast ekonominosti, manji od 100 pad ekonominosti, a jednak 100 pokazuje nepromijenjenu ekonominost. Vidljivo je da se naelo ekonominosti temelji na zahtjevima tedljivosti sredstava za proizvodnju i maksimumu uinaka. Tako se problematika ekonominosti temelji na pronalaenju najpovoljnijeg odnosa izmeu ova dva zahtjeva. Razina ekonominosti je rezultat kombinacije osnovnih elemenata radnog procesa unutar poduzea, ali njen stvarni uinak se moe vidjeti na temelju ukupnog prihoda nakon realizacije proizvoda. Ekonominost je tako povezana i sa treim mjerilom uspjenosti poslovanja - pokazateljem rentabilnosti (odnos dobiti i uloenih sredstava). Rast ekonominosti treba pratiti i rast rentabilnosti, no u praksi se teko postie potpuna podudarnost dinamike ovih pokazatelja.

Mjerenje ekonominostiMjerenje ostvarene ekonominosti se moe provesti na dva osnovna naina : fizikim ili koliinskim mjerenjem (naturalno), te novanim (vrijednosnim) mjerenjem.

58

Naturalno mjerenje ekonominostiPri naturalnom mjerenju ekonominosti se uinci i utroci elemenata proizvodnje iskazuju koliinski ili fiziki (u kg, satima, komadima, grlima i sl.). Takvo mjerenje ekonominosti je nemogue u potpunosti provesti, jer utroci predmeta rada, orua za rad i radne snage nisu mjerljive veliine. Ovim nainom je zato mogue mjeriti svaki element proizvodnje, odnosno parcijalne ekonominosti. Ocjenjivanje ekonominosti u naturalnim jedinicama prua podatke o tedljivosti upotrebe opredmeenog (minulog) i novog (ivog) rada u procesu reprodukcije, a naziva se esto i stupnjem iskoritavanja. Kod naturalnog mjerenja ekonominosti se javlja problem izraavanja koliine uinaka u fizikim jedinicama mjere. U poduzeima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvode nekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere, te imaju iste normative rada, nema potekoa u za izraavanje ostvarene proizvodnje. Problem izraavanja proizvodnje kod poduzea s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene koliine ne mogu zbrajati. Za pretvaranje raznovrsnih koliina heterogenih proizvoda u njihov zajedniki pokazatelj koriste se razliite metode kao primjerice: reprezentativna metoda, naturalnouvjetna metoda i radna metoda. Reprezentativnom metodom se koliina uinaka mjeri iskljuivo koliinom osnovnog ili reprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje ini njezin najvei dio, dok se koliina ostalih uinaka zanemaruje. Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obrauna uzima radno vrijeme pomou kojeg se sve vrste uinaka izraavaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi), pa se koriste pri proizvodnji srodnih proizvoda. Radna metoda koliinu uinaka prikazuje u norma satima.

Vrijednosno mjerenje ekonominostiPri vrijednosnom mjerenju ekonominosti koliine proizvedenih uinaka (Q) i koliine utroenih elemenata (U) se mnoe odgovarajuim cijenama (Cp i Cn). Koliine uinaka se 59

mnoe s prodajnim cijenama (Cp), a utroci elemenata prizvodnje s cijenama nabave (Cn). Iz navedenih izraza se u brojniku dobiva veliina koja odgovara ukupnom prihodu (Up), a u nazivniku ukupni trokovi proizvodnje (T).

E=

Q Cp U Cn

=

Up T

, odnosno e =

U Cn T = Q Cp U p

Vrijednosno mjerenje ekonominosti se provodi na temelju tekuih (stvarnih ili trinih) i planskih (stalnih ili standardnih) cijena. Pri izraavanju u tekuim cijenama po kojima se u promatranom trenutku mogu prodati uinci ili nabaviti elementi proizvodnje, promjena razine ekonominosti je odreena mijenjanjem koliine uinaka i utroenih elemenata, te mijenjanjem njihovih cijena. Mijenjanje koliinskih odnosa izmeu uinaka i utroenih elemenata daje stvarnu sliku postignute ekonominosti, no u stvarnosti se zbog kolebanja cijena razina ekonominosti moe mijenjati iako se stvarna ekonominost nije mijenjala ili se mijenjala u suprotnom pravcu. Bez obzira na naturalno izraene utede elemenata proizvodnje, vei porast nabavnih cijena e uzrokovati pad razine ekonominosti. Tako mjerenje ekonominosti na temelju tekuih cijena moe dati iskrivljenu sliku o stvarnom poslovanju poduzea. Koristi se u ispitivanju ekonominosti, jer predstavlja znaajni pokazatelj o prosjenom drutveno potrebnom radu, promjenjivosti drutvenih potreba za uincima proizvodnje i elementima koji se troe za njihovu proizvodnju. Vrijednosno izraavanje ekonominosti bez utjecaja kolebanja cijena na tritu se postie mnoenjem koliine uinaka i utroenih elemenata s planskim (stalnim ili standardnim) cijenama. Cijene slue kao sredstvo pomou kojeg se raznovrsni elementi i uinci proizvodnje mogu zbrajati i usporeivati. Tako mjerenje ekonominosti nema vie vrijednosno, nego naturalno obiljeje. Oba naina vrijednosnog mjerenja ekonominosti su nuna. Izraavanje razine ekonominosti na temelju tekuih cijena odraava mijenjanje vanjskih uvjeta privreivanja koji utjeu na poslovanje poduzea. Mjerenje ekonominosti na temelju planskih cijena je znaajno zbog ispitivanja i kontrole izvrenja pojedinih zadataka reprodukcije. Pri vrijednosnom nainu je takoer mogue, osim globalne, mjeriti parcijalne ekonominosti.

60

Em =

Up Tm

, Es =

Up Ts

, El =

Up Tl

(Up- ukupni prihod, Tm- trokovi predmeta rada, Ts- trokovi orua za rad, Tl- trokovi rada,) Ukupna ekonominost (E) je prosjena razina ekonominosti za sve uinke u poduzeu, te se u njoj esto prikriva neracionalno koritenje pojedinih elemenata proizvodnje na pojedinim mjestima proizvodnje ili za proizvodnju pojedinih uinaka. Parcijalna ekonominost (Em, Es i El) omoguava analitiko praenje ekonominosti pri emu se otkrivaju mjesta, nositelji i uzroci loeg ili boljeg poslovanja. Kada se za mjerenje ekonominosti koriste vrijednosne kategorije, mogue je osim ekonominosti pojedinih proizvodnji mjeriti zbrojnu ekonominost za sve proizvodnje, odnosno itavu djelatnost poduzea. Koeficijent ekonominosti ima samo relativnu vrijednost za proizvodnju na koju se odnosi i nije usporediv s koeficijentom druge proizvodnje. Tako manji koeficijent ekonominosti jedne proizvodnje moe biti pozitivniji od veeg koeficijenta ekonominosti druge, neusporedive proizvodnje. Proizvodnje koje troe materijal vee vrijednosti, odnosno u kojima je vea vrijednost minulog rada, imaju u pravilu nii koeficijent ekonominosti. Istim tehnolokim postupkom se mogu proizvesti dva proizvoda (primjer zlatnih i srebrnih satova). Razlika izmeu vrijednosti materijala (zlata i srebra) uzrokuje poveanje brojnika i nazivnika, pa je koeficijent ekonominosti u proizvodnji zlatnih satova nii. Tablica 11: Primjer koeficijenata ekonominosti proizvodnje zlatnog i srebrnog sataProizvodnja zlatnih satova Vrijednost zlatnog sata Trokovi proizvodnje (cijena kotanja) Trokovi materijala Trokovi rada Ostali trokovi Koeficijent ekonominosti Proizvodnja srebrnih satova 1.700 Vrijednost srebrnog sata 1.600 Trokovi proizvodnje (cijena kotanja) 1.200 Trokovi materijala 300 Trokovi rada 100 Ostali trokovi 1,06 Koeficijent ekonominosti 950 750 350 300 100 1,27

61

Isti razlozi odreuju u pravilu nii koeficijent ekonominosti viih faza proizvodnje. Predmet rada u vioj fazi proizvodnje ima veu vrijednost. Koeficijent ekonominosti koji se ostvaruje pri preradi groa u vino je obino manji od koeficijenta ekonominosti u proizvodnji groa. U praksi ovo pravilo moe imati izuzetke zbog djelovanja nekih initelja na ekonominost proizvodnje (prodajna cijena vina vee kvalitete). Sloene proizvodnje u kojima je integrirano vie faza proizvodnje imaju u pravilu vei koeficijent ekonominosti. Takav koeficijent ekonominosti je zbrojni koeficijent koji odraava ekonominost svih faza proizvodnje. Dva poduzea se bave tovom svinja za trite. Pritom oba kupuju prasad mase 25-30 kg. Jedno poduzee kupuje kukuruz za tov, a drugo ga samo proizvodi. Proizvodnja prvog poduzea se sastoji samo od jedne faze - tova svinja, a drugog od dvije faze - proizvodnja kukuruza i tov svinja. Dvije proizvodnje u drugom poduzeu imaju u stvari zasebne koeficijente ekonominosti. Tablica 12: Primjer koeficijenta ekonominosti jednostavne i sloene proizvodnjePoduzee I Vrijednost tovljenika Trok.proizvodnje (cijena kotanja) Kupnja odojka Kupljeni kukuruz* Ostali trokovi tova Koeficijent ekonominosti Poduzee II 1.800 Vrijednost tovljenika 1.240 Trok. proizvodnje (cijena kotanja) 550 Kupnja odojka 450 Trokovi proizvodnje kukuruza 240 Ostali trokovi tova 1,45 Koeficijent ekonominosti Koef.ek. proizvodnje kukuruza** Koef.ek. proizvodnje tovljenika*** * radi se o utroenim koliinama za tov jednog tovljenika ** iz odnosa trokova kupljenog i proizvedenog kukuruza *** u trokove proizvodnje uraunat kukuruz po trnoj cijeni 1.800 1.140 550 350 240 1,58 1,29 1,45

Raslanjivanje sintetnikog koeficijenta ekonominosti na pojedinane, analitike koeficijente se moe obavljati prema organizaciji proizvodnog sustava (poduzea) i prema liniji proizvodnje. U sloenom proizvodnom sustavu se koeficijent ekonominosti izraunava za svaku unutarnju radnu jedinicu. Tako se utvruje i prati stupanj ekonominosti svake radne jedinice, a ako su usporedive njihove proizvodnje, mogue je usporeivati visinu i kretanje njihovih koeficijenata ekonominosti. U poljoprivrednim poduzeima je to est sluaj kada postoji vie istosmjernih radnih jedinica (ratarske, voarsko-vinogradarske ili identine stoarske radne jedinice). 62

Tablica 13: Pregled ekonominosti po jedinici kapaciteta Proizvodnja Penica Kukuruz DTS Mlijeko Tov junadi Jedinica Koliina Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn kotanja kn ekonominosti ha 5 27.600 21.804 1,27 ha 10 81.600 62.016 1,32 ha 10 42.000 33.600 1,25 grla 20 163.400 132.354 1,23 grla 15 91.875 67.988 1,35

Utvrivanje koeficijenta ekonominosti prema liniji proizvodnje se odnosi primjerice na koeficijente ekonominosti u proizvodnji itarica, industrijskog bilja, povra, voa i groa. U stoarskoj proizvodnji vlastite koeficijente ekonominosti imaju proizvodnja mlijeka i teladi, proizvodnja prasadi, proizvodnja pilenki i jaja, tov svinja, goveda i peradi, te drugo. U preradi poljoprivrednih proizvoda posebne koeficijente ekonominosti imaju razliite prerade biljnih kulutra i stoarskih proizvoda. Tablica 14: Pregled ekonominosti po jedinici glavnih proizvoda Proizvodnja Penica Kukuruz DTS Mlijeko Tov junadi Jedinica Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn kotanja kn ekonominosti dt 92 73 1,27 dt 85 65 1,32 dt 76 61 1,25 hl 215 174 1,23 dt 1.225 907 1,35

Posebni analitiki koeficijenti ekonominosti se mogu obraunati za razliite sorte uzgajanih poljoprivrednih kultura, te pasmine stoke. Tablica 15 Pregled ekonominosti proizvodnje kukuruza po jedinici kapaciteta (ha) Godina Hibrid kukuruza 2004 BC 2005 BC 2006 BC 2004 Pioneer 2005 Pioneer 2006 Pioneer Jedinica Prinos Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn kotanja kn ekonominosti dt 89 8.010 6.488 1,23 dt 91 8.190 6.470 1,27 dt 85 7.650 6.120 1,25 dt 96 8.640 6.826 1,27 dt 112 10.080 7.459 1,35 dt 104 9.360 7.207 1,30

63

Vremenske serije analitikih koeficijenata ekonominosti u poljoprivrednom poduzeu mogu biti znaajni pokazatelji uspjenosti poslovanja. Pouzdanost takvih koeficijenata ovisi o ispravnosti planiranja, praenja i obrauna trokova proizvodnje, te posebice o pravilnosti raspodjele neizravnih trokova proizvodnje.

Primjeri analize ekonominostiPrimjer 1 Na temelju navedenih podataka treba izraunati planiranu i ostvarenu razinu, te stupanj ekonominosti. Tablica 16: Elementi cijene kotanja u planiranom i tekuem razdoblju Elementi cijene Materijal Rad Cijena kotanja (T) Dobitak Prodajna cijena (Up) Jedinica mjere kg sati kom % c.k. kom Planirano (bazno) razdoblje Ostvareno (tekue) razdoblje Naturalno Vrijednosno Naturalno Vrijednosno 850 1.780 960 3.150 280 2.900 360 3.540 70 4.560 88 6.730 35 1.533 30 1.743 70 6.093 80 8.473

Prema ranije objanjenim izrazima koeficijenata ekonominosti dobivene su slijedee vrijednosti pokazatelja: Eo=Upo/To El=Upl/Tl Ie=El/Eo*100 (u %) 1,34 1,26 94,22

Ekonominost tekueg razdoblja je smanjena za 5,78% u odnosu na planiranu ekonominost. Ipak, razina ostvarene ekonominosti u tekuem razdoblju nije realna, jer su u ovom razdoblju promijenjene ne samo koliine ve i cijene. Utjecaj promjene cijena se otklanja mnoenjem koliina iz tekueg razdoblja s planiranim cijenama.

U takvim uvjetima je razina ekonominosti tekueg razdoblja 1,14, pa dobiveni indeks ekonominosti pokazuje kako je realni pad ekonominost znaajno nii od pretpostavljenih 5,78%. Naime, stvarni pad razine ekonominosti je preko 15%.

64

Tablica 17: Izraun ekonominosti otklanjanjem utjecaja promjene cijena Materijal Rad Cijena kotanja Prodajna cijena Eo=Upo/To EI=(Ql*Cko)/((Ml*Cmo)+(Rsl*Crp) Ie=Eib/Eo (u %) Jedinica mjere kg sat kom kom Planirano 2,09 10,36 65,14 87,04 1,34 Ostvareno 3,28 9,83 76,48 105,91 1,16 86,81

Primjer 2 Na temelju podataka o ukupnom prihodu i strukturi trokova proizvodnje poljoprivrednog poduzea u baznom i tekuem razdoblju potrebno je izraunati razinu i indeks ope (globalne) ekonominosti i parcijalnih ekonominosti. Tablica 18: Prihodi i trokovi, te pokazatelji ekonominosti Planirano (bazno) Ostvareno Indeks El/Eo (%) razdoblje (tekue) razdoblje 13.800 20.700 11.500 17.250 5.750 10.120 2.300 3.450 3.450 3.680 1,20 1,20 100,00 2,40 2,05 85,23 6,00 6,00 100,00 4,00 5,63 140,63

Ukupni prihod (Up) Ukupni trokovi (T) Trokovi materijala (Tm) Trokovi sredstava rada (Ts) Trokovi rada (Tr) E=Up/T Em=Up/Tm Es=Up/Ts Er=Up/Tr

Na temelju kretanja ope ekonominosti moe se zakljuiti kako je razina ekonominosti poslovanja u promatranom razdoblju nepromijenjena (1,2). No, pokazatelji parcijalne ekonominosti ukazuju na razliito kretanje ekonominosti troenja pojedinih elemenata proizvodnje. Ukupna ekonominost se zadrala na istoj razini zahvaljujui 40,00%-tnom porastu ekonominosti trokova rada. Ekonominost sredstava za rad se nije mijenjala, a znaajno je smanjena ekonominost materijala (za 14,77%). Ovo kretanje koeficijenata parcijalne ekonominosti upuuje na ispitivanje uzroka promjene. Treba detaljnije analizirati: koje mjere su uzrokovale porast ekonominosti? 65

-

je li pad ekonominosti predmeta rada uzrokovan promjenama trinih cijena ili je rezultat pogoranja organizacijskih mjera? je li porast proizvodnosti rada ostvaren u uvjetima normalnog intenziteta rada ili je porast proizvodnosti utjecao na pad ekonominosti? je li porast intenziteta rada uzrokovao porast trokova predmeta rada?

Za dobivanje nekih od odgovora potrebno je detaljnije analizirati ekonominost pojedinih dijelova rada, sredstava za rad i predmeta rada.

Primjer 3 Na primjeru planirane i realizirane proizvodnje poljoprivrednog poduzea, te utvrenih prihoda i trokova potrebno je analizirati globalnu i parcijalnu ekonominost sa stajalita izravnih (materijal, plae) i neizravnih trokova (amortizacija, opi trokovi izrade i upravno prodajni trokovi). Tablica 19: Analiza globalne i parcijalnih ekonominosti poslovanja poduzea Planirano (bazno) Ostvareno (tekue) Indeks El/Eo razdoblje razdoblje (%) 4.830 3.565 1.840 1.840 1.380 1.380 345 345 805 920 9.200 8.050 1.464 1.708 10.664 9.758 1,16 1,21 104,58 1,60 1,81 112,92 4,22 3,69 87,53 2,21 2,74 123,97 5,80 5,30 91,50 30,91 28,28 91,50 13,25 10,61 80,07

Materijal Trokovi rada Amortizacija Opi trokovi izrade Trokovi uprave i prodaje Cijena kotanja (T) Dobitak Prodajna cijena (Up) E=Up/T Ei=Up/Ti Eni=Up/Tni Em=Up/Tm Er=Up/Tr Eo=Up/To Eup=Up/Tup

Vroijednost proizvodnje je u promatranom razdoblju smanjena, no izraeniji je pad trokova proizvodnje, pa analiza pokazuje porast ukupne (globalne) ekonominosti za 4,58%. Ekonominost je porasla zahvaljujui iskljuivo porastu ekonominosti izravnih trokova (Ei), doim pad ekonominosti neizravnih trokova (Eni) nije uzrokovao veu

66

promjenu ukupne ekonominosti. Detaljnija analiza elemenata trokova ukazuje na uzroke ovih kretanja pokazatelja Porast ekonominosti izravnih trokova je odreena poglavito poveanjem ekonominosti materijala (Em) od 23,97%. Kako se nije smanjila kvaliteta izrade, moe se zakljuiti da su postignute znaajne utede materijala. Ekonominost trokova rada (plaa radnika) smanjena je za 8,50%, iako su plae radnika u promatranom razdoblju ostale nepromijenjene. Najvjerojatniji uzrok takvom kretanju je smanjenje prihoda tekueg razdoblja, pa se moraju detaljnije ispitati initelji koji su uvjetovali potranju i prodajnu cijenu proizvoda na tritu. Ekonominost neizravnih trokova je smanjena s veim utjecajem trokova uprave i prodaje, a pad ekonominosti ovih trokova je odreen takoer smanjenjem prihoda. Za navedeni primjer je provedena i analiza promjena cijena u promatranom razdoblju. Utvreno je da su u tekuem razdoblju prosjene prodajne cijene nie za oko 7%, a nabavne cijene materijala vie za oko 5%. Otklanjanjem utjecaja promjene cijena utvreno je kako je stvarni porast ukupne ekonominosti vei od prvotnog 18,07%. Rast nabavnih cijena Pad prodajnih cijena E Ei Ie=E/Ei 5% 7% 1,16 1,37 118,07 %

Moe se jasno uoiti da je porast ukupne ekonominosti uvjetovan poglavito unutarnjim initeljima ekonominosti, a porast ekonominosti je mogu i u uvjetima smanjenja prihoda, odnosno dobitka (time i smanjenja rentabilnosti).

Mjere za poveanje ekonominostiAnaliziranjem ekonominosti poduzea, te izraunavanjem globalnih i parcijalnih pokazatelja se spoznavaju uzroci djelovanja na razinu ekonominosti. Mjere koje poveavaju ekonominost u buduem razdoblju djeluju na poveanje koliine uinaka,

67

odnosno ukupnog prihoda, te sniavanje utroaka elemenata proizvodnje, odnosno trokova.

Na visinu utroaka predmeta rada djeluju obiljeja proizvoda, materijala, sredstava za rad, tehnolokog procesa i radnih uvjeta. Racionalizacija ovih utroaka se postie organizacijskim mjerama koje djeluju na smanjenje karta osnovnog materijala, utroaka osnovnog i pomonog materijala i nematerijalnih izdataka koji se esto biljee kao materijalni. Do karta dolazi zbog konstrukcijskih greaka u proizvodu, neodgovarajueg tehnolokog postupka, nepogodnih sredstava za rad pri obradi odreenog materijala, loe kvalitete koritenog materijala, slabe organizacije procesa rada i dr.). Vei utroci materijala predstavljaju rasipanje materijala uzrokovano nepostojanjem, te

nepridravanjem tehnolokih normativa. U veim poduzeima se esto razne neproizvodne usluge, te trokovi putovanja i obrade trita biljee kao materijalni trokovi, to nepotrebno optereuje trokove predmeta rada. Osnovni initelji troenja sredstava za rad su obiljeja materijala, tehnolokog procesa i samih sredstava za rad. Mjere koje se poduzimaju za smanjenje troenja sredstava za rad se odnose na lom i intenzitet fizikog troenja sredstava za rad, te odravanje sredstava za rad. Lomovi i oteenja sredstava za rad su obino posljedica nepanje, a mogu uzrokovati znaajni pad ekonominosti. Svako odstupanje od predvienog reima rada sredstava (raznovrsna optereenja) ima za posljedicu poveano fiziko troenje sredstava za rad. Namjenskim odravanjem sredstava za rad e se smanjiti mogunost od kvara sredstava za rad. Pritom je potrebno pronai to povoljniji odnos izmeu poveanja ekonominosti kao rezultata svrsishodnog odravanja sredstava za rad i troenja materijala i radne snage potrebnih za takvo odravanje. Smanjenje troenja radne snage se postie primjenom mjera koje poveavaju proizvodnost rada. Smanjenje utroaka rada odreeno smanjenjem gubitak rada, poveanjem obuenosti i motiviranosti radnika, uzrokovat e izravno poveanje razine ekonominosti u poslovnom sustavu. Potpunijim koritenjem kapaciteta se moe znaajno djelovati na poveanje

ekonominosti. S veom tehnolokom opremljenou poduzea raste udio fiksnih trokova 68

u ukupnim trokovima. Isto tako, fiksni trokovi postaju znaajniji u strukturi cijene kotanja. Tako organizacijske mjere koje djeluju na potpunije koritenje kapaciteta uzrokuju poveanje opsega proizvodnje, te smanjenje udjela prosjenog fiksnog troka u ukupnom troku - cijeni kotanja. Na smanjenje utroaka elemenata proizvodnje, te tako na poveanje ekonominosti djeluje uklanjanje greaka u prijanjem izboru tehnolokih initelja. Jedna od moguih mjera je rekonstrukcija proizvodnje. Pritom efekti rekonstrukcije trebaju biti veliki, jer se mora opravdati dopunsko ulaganje u rekonstrukciju i ulaganja obavljena kod prijanjeg pogrenog izbora. Mjere uvoenja novih tehnikih dostignua imaju trajno obiljeje. Primjena novih rjeenja koja ostvaruju vee ekonomske efekte od trokova njihovog uvoenja uzrokovat e poveanje razine ekonominosti.

Proizvodnost

Pojam proizvodnostiPojam proizvodnosti se najee povezuje s jednim od tri elementa reprodukcije - radnom snagom, pa se oznaava kao proizvodnost rada. U praksi se kao mjerilo proizvodnosti rada uzima ivi rad, no zbog injenice da je vrlo teko mjeriti minuli rad, a ivi i minuli rad ne mogu se mjeriti istim mjerilima. Opi izraz proizvodnosti (P) bi izraavao odnos izmeu koliine ostvarenog uinka (Q) i koliine uloenog ivog rada (L) za te uinke, odnosno proizvodnju.Q L

P=

69

Slino ekonominosti i proizvodnost rada se moe izraziti reciprono kao odnos uloene koliine rada i ostvarene koliine uinka, ime se dobiva prosjeni utroak radnog vremena po jedinici uinka.P= Q L

Prema tome, vea proizvodnost se postie porastom koliine uinaka uz istu koliinu rada (u istom radnom vremenu) ili ostvarenjem iste koliine uinaka uz manje uloenog rada. Za praenje dinamike proizvodnosti rada upotrebljavaju se ineksi proizvodnosti kojima se usporeuje proizvodnost baznog (Pko, pko) i tekueg razdoblja:Q Q L L P p I PK = l : o *100 = kl *100 , odnosno I pk = l : o * 100 = kl *100 Pko p ko L1 Lo Q1 Qo

Znaenje kretanja indeksa proizvodnosti je isto kao u dinamici indeksa ekonominosti.

Mjerenje proizvodnostiSlino ekonominosti, mjerenje ostvarene proizvodnosti moe se provoditi naturalno (fiziki, koliinski) i vrijednosno (novano). Problematika naturalnog i vrijednosnog izraavanja uinaka je ve prikazana analizom ekonominosti, jer su brojnici proizvodnosti i ekonominosti identini. Problemi pri izraavanju koliine rada uloenog u proizvodnju uinaka se javljaju zbog sloenosti vrste rada, vremenske jedinice i intenzivnosti rada koje treba izabrati pr