znastvena diplomacija

Embed Size (px)

Citation preview

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE Diplomatska akademija

Znanstvena diplomacijaZavrni rad

Pristupnik: Dr.sc. Zdenko Frani

Mentor: Dr.sc. Davor Salamon

Zagreb, rujan 2003.

Sadraj

Uvod Prvi spomen znanstvene diplomacije Kontekst znanstvene diplomacije Djelokrug i teme znanstvene diplomacije - primjer USA Diplomacija znanja Kiberdiplomacija Business Intelligence Koliko je hrvatska znanost kozmopolitska Znanstvena suradnja, skupovi, konferencije i simpoziji Hrvatski kadrovi u meunarodnim institucijama Zakljune napomene Literatura Saetak ivotopis

2 4 9 10 12 15 19 21 28 30 32 33 34 36

1

UvodPoeci diplomatske vjetine najvjerojatnije su se javili u samo svitanje ljudske civilizacije prilikom stvaranja prvih organiziranih ljudskih zajednica. Iako su ratovanje i uporaba oruja najbitnija sredstva voenja vanjske politike kroz milenije, postanak drava je nuno vodio do diplomatskog komuniciranja meu njima. Posljedino, izvjesna diplomatska praksa moe se identificirati u drevnoj Kini, Indiji, Asiriji, Egiptu, Perziji itd. U antikoj Grkoj, u kojoj se gradovi-drave neprestano bore oko hegemonije, stvarajui i razvrgavajui saveze te izmjenjujui izaslanstva, po prvi put je diplomatski saobraaj reguliran. Najznaajnija tekovina koja je iz toga proistekla jest naelo apsolutne nepovredivosti poslanika. Kasnije, to naelo preuzima i Rim. Velike diplomatske vjetine pokazao je Gaj Julije Cezar primjenjujui metodu koja je kasnije uzdignuta do aksioma sublimiranog u latinskoj izreci divide et impera (podijeli pa vladaj). Ve se tada diplomacija pojavljuje kao diskurs upravljanja meunarodnim odnosima miroljubivim putem, veinom putem pregovora, iako je diplomacija uglavnom prethodila ratovima. Nesumnjivo, veina diplomatskih aktivnosti zahtijeva ekstenzivnu uporabu znanja. U tom se kontekstu diplomaciju moe opisati kao intelektualnu aktivnost zasnovanu na neprestanom pribavljanju i procesiranju informacija, njihovoj analizi i posljedinom donoenju odluka. Upravo uporabom znanja u diplomaciji moe se podiiti dubrovaka diplomacija. Dubrovaka diplomatska sluba organizirana je jo u srednjem vijeku, to je tada bilo izuzetno rijetko. Pri tome je Dubrovnik, koristei svoju diplomaciju, uspostavio jednu od prvih obavjetajnih organizacija u svijetu /Dedijer 1998/. Dobri obavjetajni podaci bili su presudan imbenik koji je Dubrovniku kao malome gradu dravi s vrlo skromnom, gotovo nikakvom vojskom omoguio da u susjedstvu svojih monih susjeda, Ugarske, Habsburke Monarhije, Venecije i Otomanskog Carstva odri svoju nezavisnost od 14. pa sve do 19. stoljea. Do godine 1806., Dubrovaka Republika je imala svega tri spomenika pojedinim Dubrovanima, budui da se postavljanje spomenika ljudima, bilo ivim ili mrtvim smatralo neprimjerenim, jer bi se takve osobe mogle umisliti i uzoholiti te zaboraviti svoju zadau pomaganja dravi. Te tri osobe bile su Nikola Bono, veleposlanik u Istanbulu, Miho Pracat, trgovac i dobrotvor te Ruer Bokovi, znanstvenik i diplomat. Na velikoj mramornoj ploi smjetenoj u katedrali hvalila su se Bokovieva znanstvena dostignua te izricala zahvala za promoviranje dubrovakih interesa, ukljuujui i prikupljanje obavjetajnih podataka. Ruer Bokovi, jedan od najveih tadanjih znanstvenika, u diplomaciju je ukljuio i znanstvene 2

metode primjerene onom dobu. Dubrovani su zarana shvatili da veina diplomatskih aktivnosti zahtijeva ekstenzivnu uporabu znanja jer su diplomaciju shvaali kao umijee naina. A upravo to umijee nije nita drugo nego jedna od manifestacija znanja. Znanje u diplomaciji manifestira se u razliitim oblicima. To su primjerice znanje o specifinim disciplinama kao to su meunarodno pravo, meunarodni odnosi, ekonomija, novinarstvo, poznavanje odreenih regija ili zemalja, posjedovanje specifinih vjetina vanih za ekspertize i pregovore, razumijevanje procesa i mehanizama vezanih uz meunarodne odnose i sl. No, u suvremenom svijetu interakcija znanja i openito znanosti s jedne strane i politike s druge strane izuzetno je kompleksna, budui da se radi o srazu dvaju razliitih sustava ponaanja: znanstvenih ideala pravednosti i nepristranosti s jedne strane i politike realnosti realizacije interesa i strategijskih ciljeva. Koliko je za diplomaciju vana uloga znanosti i upravljanje znanjem? Kako diplomaciji mogu koristiti razliite tehnike upravljanja znanjem? Kako pri tome pomiriti znanost i znanstvenu etiku s politikom? Specifine karakteristike znanja i znanosti, posebice u doba informacijske revolucije te pitanja koja se javljaju iz proimanja tih (naizgled) raznorodnih podruja, zahtijevaju podrobnije ekspertize i teorijska istraivanja. Praksa koja iz toga slijedi jest nova grana diplomacije: znanstvena diplomacija. Nesumnjivo su se posljednjih godina teme vezane uz znanost, tehnologiju, zdravstvo, intelektualno vlasnitvo i gospodarenje kiberprostorom probile u sam vrh diplomatskog interesa. Drugim rijeima, dolo je do punoga proimanja znanosti i diplomacije pri emu ne samo da znanost slui da se diplomaciji prirede, pronau i obrade potrebni podaci, ve i sama diplomacija koristi znanstvene metode. U tom kontekstu jedna od moguih definicija znanstvene diplomacije mogla bi biti: znanstvenom diplomacijom nazivaju se sve one intelektualne aktivnosti zasnovane na neprestanom prikupljanju znanja i informacija najrazliitijim metodama, ukljuujui i one bazirane na znanosti, njihovoj ekspertnoj i znanstvenoj obradi i analizi te donoenju odluka.

3

Prvi spomen znanstvene diplomacijeJavna diplomacija i znanost Jedan od najvanijih rezultata meunarodne javne diplomacije koji se odnosi na znanost i slobodu znanstvenih istraivanja bio je potpisivanje Sporazuma o Antarktici1 (The Antarctic Treaty). Naime, prema Antarktici barem je dvanaestak drava imalo teritorijalne, gospodarske ili neke druge pretenzije. Na njih je tijekom Meunarodne geofizike godine (International Geophysical Year - IGY) stavljen moratorij. Meutim, postalo je oito da e zavretkom IGY-a doi do obnovljenog kaosa koji e dovesti do kolapsa tekom mukom izgraenih odnosa, te posljedino i do velikih meunarodnih problema. U jesen 1957. godine Sjedinjene Amerike Drave preispituju svoju politiku prema Antarktiku i ine nacrt Sporazuma koji predlau na prihvaanje dravama koje takoer imaju svoje interese prema Antarktici. U lanku I Sporazuma o Antarktici regulira se nain miroljubive uporabe Antarktika, lanak II se odnosi na meunarodnu suradnju i slobodu znanstvenih istraivanja. lanak III doputa i regulira slobodnu razmjenu planova, znanstvenih rezultata i osoblja. lanak IV onemoguava bilo kakve teritorijalne zahtjeve spram Antarktike. lanak V stavlja zabranu na nuklearne pokuse i odlaganje radioaktivnog i nuklearnog otpada itd. Drugim rijeima, cijeli jedan kontinent rezerviran je iskljuivo za slobodna i neispolitizirana znanstvena istraivanja. U Sporazumu o Antarktici radi se o dostignuima javne diplomacije za znanost i slobodu znanstvenih istraivanja te slobodu kolanja znanstvenih rezultata, dakle o prepoznavanje uloge znanosti u pitanjima vanim za politike odnose, to predstavlja klicu budue znanstvene diplomacije. Kriket, shuttle i ping-pong diplomacija Jedno od prvih spominjanja termina znanstvena diplomacija (scientific diplomacy) moe se identificirati godine 1998. u lanku A time for scientific diplomacy (Vrijeme za znastvenu

Sporazum je potpisan 1. prosinca 1959. godine. Ratifikacijom od strane svake od dvanaest zemalja potpisnica (Argentina, Australija, Belgija, ile, Francuska, Japan, Novi Zeland, Norveka, Juna Afrika, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave) Sporazum je stupio na snagu 23. lipnja 1961. Kasnije su mu se prikljuili Poljska i Savezna Republika Njemaka (1981.), te Brazil i Indija (1983.).

1

4

diplomaciju) koji je objavljen u asopisu Nature, inae jednom od najprestinijih znanstvenih asopisa /Nature 1998/. Naime, godine 1998. Indija je u polupustinjskom podruju Rajasthana izvela tri podzemne nuklearne eksplozije. Indijci su svoje pripreme toliko vjeto skrili da je i CIA bila zateena, a amerika javnost neugodno iznenaena neobavijetenou svoje sredinje obavjetajne slube. I dok se lavina za CIA-u neugodnih pitanja tek pokretala, amerika i svjetska javnost bila je okirana jo dvjema indijskim nuklearnim eksplozijama izvedenim svega dva dana kasnije. I ovoga je puta CIA zakazala. Indijski kontraobavjetajci su sjajno odradili svoj posao i nainili nemogue, uinkovito sakrivi svoje aktivnosti od amerikih satelita i obavjetajaca /Frani 1998/. U nepotpisanom, ali izuzetno sadrajnom i vanom lanku iz asopisa Nature, iza kojega stoji urednitvo, navodi se ... znanost je jedno od nekoliko sredstava koja mogu poboljati kakvou ivota i razinu povjerenja izmeu dvaju posvaenih susjeda [tj. Pakistana i Indije]. U lanku se dalje navodi kako trenutano bilateralna znanstvena suradnja izmeu Pakistana i Indije ne postoji, iako se znanstvenici iz obiju zemalja susreu na meunarodnim konferencijama ili u meunarodnim centrima kao to su primjerice Centar za teorijsku fiziku Abdus Salam u Trstu ili UN. Usprkos takvim susretima u praksi su kontakti meu znanstvenicima rijetki. Kako indijski i pakistanski politiari znanost (posebice onu vezanu uz razvoj i proizvodnju nuklearnog i drugog oruja) vide kao kljuni imbenik nacionalne sigurnosti, znanstvena suradnja izmeu dviju zemalja je posljedino bliska odavanju dravnih tajni. Takva je praksa pogrena i vrijedna aljenja, budui da vra i bolja suradnja dviju znanstvenih zajednica moe ne samo pridonijeti slabljenju politikih tenzija, nego i pomoi Indiji i Pakstanu da ponu rjeavati zajednike probleme poput iskorjenjivanja malarije i tuberkuloze, poboljavanja poljoprivrede, bolje zatite okolia, smanjivanja zagaenja zraka, poboljavanja prometa itd. U lanku se dalje spominje kako je svojevremeno pakistanski predsjednik Zia ul Haq nenajavljen doao u Indiju prisustvovati kriket2 utakmici izmeu pakistanske i indijske reprezentacije, pokuavajui smanjiti tenzije izmeu dviju drava, to je nazvano kriket diplomacijom. lanak zavrava rijeima: nije li dolo vrijeme da Nawaz Sharif, od svoga prehodnika i mentora, Zia Ul Haqa, uzme ideju i pone rabiti znanstvenu diplomaciju? Diplomacija, kao umijee mogueg, uz ubiajena i tradicijska sredstva nerijetko rabi i neobina, pa i neortodoksna sredstva i prigode koja posljedino dobivaju i prigodna imena.

portska igra na travnjacima u kojoj igraju dvije momadi sa po 11 lanova. Cilj je igre da se malenom tvrdom loptom pogode vrata (wicket) koja sprijeda brani neka vrst vratara (batsman) pomou drvenog tapa (bat), a iza vrata brani nastoji uhvatiti loptu koju je eventualno propustio batsman.

2

5

Vidjeli smo da je prisustvovanje pakistanskog predsjednika, genarala Haqa, koji je na vlast doao vojnom puem, na kriket utakmici indijske i pakistanske reprezentacije nazvano kriket diplomacijom. Slino, ping-pong diplomacijom nazvan je poetak procesa poboljavanja odnosa izmeu komunistike Kine i SAD-a godine 1971. kada je amerika reprezentacija, koja je prisustvovala 31. svjetskom prvenstvu u stolnome tenisu to se odravalo u Japanu, primila poziv od svojih kineskih kolega da posjete Kinu uz plaanje svih trokova. Svega etiri dana poslije tog iznenaujueg poziva devetorica amerikih igraa, etiri dunosnika i dvije supruge preli su mostom koji iz Hong Konga vodi u kinesko zalee otvarajui eru ping-pong diplomacije. Spomenimo i atl3 diplomaciju (shuttle diplomacy) kako se nazivaju meunarodni pregovori to ih vode posrednici-pregovarai koji esto putuju putuju izmeu strana (drava) koje pregovaraju, nazvanu po pregovarakim naporima tadanjeg amerikog dravnog skretara Henryja Kissingera da osigura mir na Bliskom istoku. U tom kontekstu i sintagma znanstvena diplomacija iz lanka u asopisu Nature vie oznaava formu odreene prigodne aktivnosti (makar i dugotrajnije) nego to ima sadraj u smislu pravila, naela i djelatnosti vezanih uz ulogu znanosti u kreiranju vanjske politike. Spoj znanosti i diplomacije Godine 2000. Madeleine Albright, tada na funkciji dravnog sekretara SAD-a, u govoru odranom u Washingtonu DC, na najveem svjetskom festivalu znanosti naglasila je kako ... znanost i tehnologija moraju igrati integralnu ulogu u meunarodnim odnosima SAD-a4. Albright je obeala da e poveati sposobnost amerikog ministarstva vanjskih poslova (State Department) da upravlja problematikom vezanom uz ulogu znanosti i tehnologije u suvremenom drutvu, navodei kao primjere zabranu irenja nuklearnog oruja, genetski modificiranu hranu, uporabu globalnog sustava za pozicioniranje, ilegalnu uporabu i krijumarenje opojnih droga itd. Iako Madeleine Albright u svojem govoru nije upotrijebila sintagmu znanstvena diplomacija, BBC je u izvjeu lanak naslovio Albright spaja [vjenava] znanost i diplomaciju /BBC News Online 2000/. I zaista, iste je godine Odbor za znanstvene, tehnologijske i zdravstvene aspekteshuttle je engleski glagol sa znaenjem ii amo tamo po tono odreenoj putanji u regularnim vremenskim razmacima [poput unka na tkalakom stanu, koji se takoer naziva shuttle]. ...science and technology must play an "integral role" in US international relations and world affairs in general.4 3

6

vanjske politike SAD-a objavio dokument pod naslovom Nezaobilazna [opeprisutna, sveobuhvatna, sveproimajua] uloga znanosti, tehnologije i zdravstva u vanjskoj politici imperativi za ministarstvo vanjskih poslova5 /Committee on Science, Technology and Health Aspects of the Foreign Policy Agenda of the United States 2000/. U tom dokumentu kao jedan od glavnih izazova amerike vanjske politike vezanih uz znanost, tehnologiju i zdravstvo (ZTZ) navode se i globalne klimatske promjene, odnosno globalno zatopljavanje. Protokol iz Kyota Vezano uz globalno zatopljavanje ameriki stav jest da znanost jo uvijek nije jednoznano odgovorila da li su upravo stakleniki plinovi uzrok globalnog zatopljavanja, iako Amerika ne porie da upravo ona isputva glavninu staklenikih plinova u atmosferu. Stoga se ne moe jednoznano odgovoriti koji su najuinkovitiji (i najjeftiniji) naini hvatanja u kotac s globalnim zatopljavanjem. Posljedino, SAD jo nisu ratificirale Protokol iz Kyota, kao meunarodni ugovor kojim se reducira isputanje est staklenikih plinova (za koje se ipak vjeruje da upravo oni izazivaju globalno zatopljavanje) u atmosferu. Protokol iz Kyota je sporazum ugovoren na Konferenciji o klimatskim promjenama odranoj u Japanu u prosincu 1997. godine, prema kojem je predvieno da industrijski nerazvijene zemlje smanje emisiju staklenikih plinova za 5.2%, zemlje Europske unije za 8%, SAD za 7% i Japan za 6%. Kao referentna godina izabrana je godina 1990. Protokol iz Kyota bio je sveano otvoren za potpisivanje 16.oujka 1998. a zatvoren 15. oujka 1999. Stupit e na snagu kada ga ratificira ukupno 55 zemalja. Meutim, na Protokolu iz Kyota dolo je do otre podjele izmeu SAD-a, kao glavnog svjetskog generatora staklenikih plinova i manje razvijenih zemalja /Committee on Science, Technology and Health Aspects of the Foreign Policy Agenda of the United States 2000/. S jedne je strane Ameriki Kongres vrlo burno reagirao, smatrajui da e i to smanjivanje od 7% ugroziti ameriki gospodarski rast. Takoer, budui da Protokol doputa mogunost trgovanja emisijama staklenikih plinova, kao ekonomsko rjeenje zagaivanju zraka, ameriki kritiari tu mogunost vide kao redistribuciju amerikoga bogatstva treem svijetu. Naime, SAD kao glavni zagaiva (s tendencijom porasta oslobaanja staklenikih plinova u amosferu) bit e prisiljene kupovati kvote (kredite) od onih nacija koje isputaju manje plinova. S druge strane, postavlja se pitanje kada e nerazvijene zemlje dostii takav ivotni standard poput onoga uThe Pervasive Role of Science, Technology and Health in Foreign Policy: Imperatives for the Department of State.5

7

razvijenijim zapadnim zemljama, ako im se na ovoj razini postavljaju ogranienja i to od strane onih bogatih i razvijenih drava koje nekoliko desetaka pa i stotina puta vie zagauju okoli ? /Udovii 1998/. Drugim rijeima: je li pravedno nekim siromanim afrikim zemljama, koje glavninu staklenikih plinova oslobaaju u okoli paljenjem balege kako bi se ljudi grijali ili pripremili hranu, nametati smanjivanje tih aktivnosti od 5,2% u isto vrijeme kada jedna etvrt malo veeg amerikog grada oslobodi istu koliinu staklenikih plinova kao cijela afrika drava? Oito na to pitanje moe odgovoriti samo znanstvena diplomacija. Znanstvena diplomacija klimatskih promjena Iste 2000. godine kada je objavljen dokument Odbora za znanstvene, tehnologijske, i zdravstvene aspekte vanjske politike SAD-a, Tora Skodvin je objavila knjigu o znanstvenoj diplomaciji klimatskih promjena, u naslovu knjige rabei upravo sintagmu znanstvena diplomacija /7/. Autorica u knjizi daje detaljnu i dubinsku empirijsku analizu interakcije znanosti i politike u meuvladinom panelu o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC) od njegova uspostavljanja 1988. godine pa do 1995. godine kada je objavljeno drugo izvjee IPCC-a. Govorei o Protokolu iz Kyota valja napomenuti da ga Sabor Republike Hrvatske jo nije ratificirao. Naime, godina 1990. je za Republiku Hrvatsku kao referentna godina vrlo nepovoljna, budui da zbog rastuih tenzija u tadanjoj raspadajuoj saveznoj dravi, a koje su na posljetku rezultirale agresijom na RH, u Hrvatskoj ve nije radila veina industrijskih postrojenja. Odnosno, isputanje staklenikih plinova u atmosferu bilo je znatno manje no to bi to bio sluaj u mirnodopskim uvjetima. Stoga Republika Hrvatska jo uvijek pokuava ishoditi za nju neka povoljnija rjeenja, primjerice realnijom procjenom njene nulte toke. U tim naporima trebaju zdrueno djelovati i znanstvenici i politiari bilo u izvrnoj ili zakonodavnoj vlasti. Drugim rijeima, treba ispreplesti snage vladine, parlamentarne i znanstvene diplomacije. Takoer valja rei da Protokolom iz Kyota nije odreen niti nain kako e se smanjenje isputanja staklenikih plinova uope postii. Iako je dakle uinkovitost tog dokumenta, koji je trebao pruiti novu nadu da je mogue izbjei klimatsku kataklizmu izazvanu oneienjem, dvojbena, moemo rei da je u kontekstu Protokola iz Kyota, po prvi puta spomenuta sintagma znanstvena diplomacija u punom znaenju te da e znanstvena diplomacija, ukljuujui i hrvatsku znanstvenu diplomaciju, oko toga Sporazuma imati jo mnogo posla.

8

Kontekst znanstvene diplomacijeSuvremeni svijet ubrzano se mijenja. Prolo je tek neto vie od jednoga desetljea od kolapsa komunistikog sustava i nastanka mnotva novih drava. Te novonastale drave prelaze bolan proces transformacije iz planskog u trino gospodarstvo, za to ne postoje niti recepti niti valjani primjeri iz prolosti. Paralelno se odvija i demokratizacija novonastalih zemalja, to je takoer vrlo kompleksan proces. Vrlo je brzo postalo oito da sam prelazak na parlamentarni sustav i trino gospodarstvo ne znai nuno i vei stupanj demokracije. Naalost, buenje starih nacionalizama i netrpeljivosti dovelo je do niza ratova, posebice na podruju bive Jugoslavije. Novi odnosi moi, nove geopolitike realnosti i novi interesi doveli su do novog grupiranja zemalja u Europi i Amerikama. Komplicirana situacija u Afganistanu, Iraku i Bliskom istoku u najmanju ruku pretstavlja prijetnju slobodnoj trgovini naftom te stoga ugroava vitalne interese razvijenih zemalja, posebice SAD-a. Uz sve to, nezaustavljivo napreduje proces globalizacije, ija je ponajbolja paradigma Internet. Informacijska revolucija uzrokuje nezapameno generiranje informacija, tako da je ve pravo umijee razluiti bitno od nebitnoga, vano od manje vanoga. O tom problemu u posljednje su vrijeme objavljene mnoge teorijske rasprave /Wheaton 2001/. Paradoksalno, upravo je prelazak na informacijsko drutvo uzrok ogromne polarizacije suvremenoga svijeta na Drutvo znanja i Drutvo bijede. Digitalni jaz izmeu obrazovanih i manje obrazovanih, izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju pristup informacijama sve je vei i vei, to posljedino ima ogromne posljedice za cijele drave, regije pa i kontinente. Spomenimo i meunarodni terorizam, globalne bolesti poput AIDS-a i SARS-a, ubrzano starenje populacije u najrazvijenijim zemljama, irenje uporabe opojnih droga, globalno i lokalno zagaivanje okolia, klimatske promjene, financijske krize, problematiku genetski modificirane hrane i organizama, irenje oruja masovnoga unitenja, terorizam... A pred cjelokupnim ovjeanstvom stoji ideal odrivog razvoja koji ne bi ugroavao okoli, a ipak bi donosio napredak i naravno profit. Kako sve to pomiriti i kako tim procesima upravljati? Pred svaku politiku koja djeluje u tom kontekstu te diplomaciju kao njezin instrument, postavljaju se brojni problemi i zadaci. Posljedino, diplomacija se mora mijenjati. No, ta promjena ne smije biti stohastika ve dobro promiljena. Kljunu ulogu u potrebnim promjenama mora igrati znanost i znanje. Svaka drava koja eli uinkovito promovirati svoje interese na globalnoj sceni mora razvijati znanstvenu diplomaciju.

9

Djelokrug i teme znanstvene diplomacije - primjer USADjelokrug, ciljevi i strategija amerike znanstvene diplomacije mogu se iitati iz ve vie puta spomenutog dokumenta koji je nainio Odbor za znanstvene, tehnologijske i zdravstvene (ZTZ) aspekte vanjske politike Sjedinjenih Amerikih Drava /Committee on Science, Technology and Health Aspects of the Foreign Policy Agenda of the United States 2000/. Sjedinjene Amerike Drave nesumnjivo su u znanosti, tehnologiji i zdravstvu vodea dravna zajednica suvremenoga svijeta to im osigurava razvoj snanog gospodarstva zasnovanog na znanju. U skladu s tim, ameriko ministarstvo vanjskih poslova mora biti kadro razumjeti kako tehnologijski imbenici utjeu na politiki i ekonomski razvoj. Posljedino, Ministarstvo mora biti osposobljeno za donoenje vlastitih zakljuaka vezanih uz ta podruja, posebice u sluajevima kada postoje razliiti pogledi na odreene probleme razliitih interesnih grupa izvan samoga Ministarstva. Zbog toga: a) b) c) d) e) f) g) h) i) j) 1. Ministar vanjskih poslova mora artikulirati i provoditi takvu politiku koja veu panju obraa na aspekte vanjske politike koji se odnose na ZTZ svi dunosnici Ministarstva moraju posjedovati barem minimalne kompetencije vezane uz ZTZ Ministar bi trebao imenovati pomonika ministra za znanost (politika dimenzija) Mora se imenonovati i visokokvalificirani savjetnik za znanstvena pitanja (znanstvenostruna dimenzija) Ministarstvo bi trebalo imati takvu organizacijsku strukturu da se na najuinkovitiji nain uzmu u obzir narastajue ZTZ aktivnosti Ministarsvo treba uspostaviti i znanstveni savjet od vanjskih eksperata Drava treba poveati sredstva za ZTZ aktivnosti openito U barem 25 veleposlanstava u onim dravama s kojima je znanstvena suradnja SAD-u od vitalne vanosti, treba imenovati savjetnike za znanost Potrebno je poveati suradnju Ministarstva vanjskih poslova s ekspertima iz drugih ministarstava Kongres za sve te aktivnosti mora osigurati dostatna sredstva. Teme od interesa za ameriku vanjsku politiku sa znatnim udjelom ZTZ-a jesu: Komunikacijski sateliti i transfer satelitske tehnologije Postavlja se pitanje odnosa izmeu prodaje satelitske tehnologije i posljedine ugroze nacionalne sigurnosti. 10

2.

Sankcije ruskim znanstvenim institucijama Prema podacima amerike vlade neke institucije u Rusiji ukljuene su u transfer tehnologije vezane uz oruja masovnog unitenja zemljama Bliskoga istoka. S takvim se institucijama ukida svaka suradnja ili amerika pomo.

3.

Uklanjanje urana iz Kazahstana SAD pomae Kazahstanu u uklanjanju urana preostalog iz sovjetske ere, a koji bi se mogao iskoristiti za izradu nuklearnog oruja.

4.

Globalne klimatske promjene Meunarodni konsenzus znanstvenika jest da su stakleniki plinovi uzrok globalnog zatopljavanja. Meutim, ameriki je stav da u najmanju ruku postoji velika kontraverza vezana uz vremensku skalu i veliinu takvoga zatopljavanja, kao i oko uinkovitosti i cijeni protumjera.

5.

Meunarodni protokol za reguliranje genetski modificiranih organizama SAD nisu ratificirale Konvenciju o biolokoj raznolikosti iz 1993. godine koja zahtjeva meunarodni sporazum o prometu genetski modificiranih organizama. Za SAD, koje proizvode preko 80% svjetske produkcije roba vezanih uz biotehnologiju, Protokol o biosigurnosti koji slijedi iz Konvencije je preotar i stoga neprihvatljiv.

6.

Arsenik u pitkoj vodi u Bangladeu U Bangladeu je u mnogim od 4 milijuna bunara koji su iskopani uz meunarodnu pomo, ukljuujui i ameriku, otkriven arsenik. SAD sa svojim sofisticiranim metodama konrole kvalitete vode, moraju takoer preuzeti svoj dio odgovornosti za te propuste.

7.

Sprjeavanje mogue epidemije kuge Godine 1994. u Suratu u Indiji dolo je do epidemije kuge. SAD su odmah postavile embargo na putnike iz te regije i zabrinute su oko mogunosti pojavljivanja novih epidemija.

8.

Zatita znanstvenih baza podataka Komercijalne firme ele patentima zatiti softver za prikupljanje i spremanje podataka, dok znanstvena zajednica eli njihovu slobodnu razmjenu i uporabu.

9.

ZTZ samit obaju amerikih kontinenanta Vano za promoviranje suradnje meu amerikim dravama obaju kontinena i rjeavanje zajednikih problema.

10.

Terorizam i forenzija Nakon napada na nebodere u New Yorku poveva se bojazan od teroristikih napada. 11

Diplomacija znanjaIndustijska diplomacija i diplomacija znanja Diplomacija znanja odnosi se na meunarodne diplomatske aktivnosti vezane uz intelektualno vlasnitvo. Diplomacija znanja je stoga izuzetno vaan segment znanstvene diplomacije. Intelektualno vlasnitvo se pak odnosi na odreena ekskluzivna prava na intelektualni kapital, od kojih neka imaju vremenski ogranieni rok, dok druga traju zauvijek. Izmeu inovatora i drutva postoji ugovor (patentna i intelektualna prava) kojim inovator umjesto da svoje tehniko (i drugo) znanje, spoznaje i vjetine (know how) iznosi na vidjelo, umjesto da ga skriva od konkurencije i javnosti, sve u zamjenu za vremenski limitirani rok ekskluzivnosti da proizvodi ili autorizira proizvoenje dobara vezanih uz svoj know how. Poslije II. svjetskog rata uz pomo industrijske diplomacije poelo se stvarati globalno trite za proizvedene robe. Danas je to zamijenjeno diplomacijom znanja (knowledge diplomacy). Michael Ryan diplomaciju znanja definira kao takvo institucionaliziranje trgovine pronalascima i openito djelima intelekta, kojim se inovatori i autori potiu da svoje produkte iznose na globalno trite /Ryan 1998/. Diplomacija znanja u 21. stoljeu globalne ekonomije postaje izuzetno vana, budui da je danas velika veina inovacija i patenata vezana uz informacijsku tehnologiju, a upravo se intelektualno vlasnitvo nastalo koritenjem informacijske tehnologije, koja se danas gotovo iskljuivo nalazi u nekom obliku digitalnog zapisa, najlake kopira, krade i obezvrjeuje. Najoitiji primjer jest nekontrolirano irenje glazbenih datoteka tzv. peer-to-peer6 mreom. Informacijska revolucija i intelektualno vlasnivo Sveobuhvatnou informacijske revolucije ouvanje intelektualnog vlasnitva kroz patente, nakladnika i autorska prava (copyright), zatitne igove itd. postaje sve tee i tee. Imitacije, piratske kopije i loi pripravci preplavljuju trite, od farmaceutskih proizvoda pa do nosaa zvuka i filmova ili piratskih kopija softvera. Problem je posebice izraen u zemljama u

Radi se o tzv. ravnopravnom umreavanju, odnosno nainu povezivanja raunala u takvu mreu u kojoj su sva sva raunala meusobno ravnopravna, za razliku od raunala koja se umreavaju tako da su povezana sa sredinjim raunalom (serverom). Na taj nain, koritenjem odgovarajueg softvera za umreavanje, primjerice Kazaa ili Morpheus, mogue je pretraivati i izmjenjivati podatke i cijele datoteke s individualnih raunala.

6

12

razvoju kao i siromanim zemljama treega svijeta. to je zemlja siromanija, to se manje pridrava meunarodnoga prava. Ispod tog konflikta postoji jo jedan, daleko dublji i fudamentalniji; postavlja se naime pitanje gdje se u stvari nalazi granica izmeu prava autora, pjevaa, inovatora (ili ak prave vojske inovatora kao to je primjerice sluaj pri razvoju novih lijekova) da profitiraju od svojih intelektualnih napora, i prava knjinica i drugih institucija, kao i pojedinaca da imaju slobodan pristup informacijama? Intelektualno vlasnitvo i pravo javnosti na informacije Pronalaenjem pravoga balansa izmeu intelektualnog vlasnitva i prava javnosti na slobodan pristup informacijama ili proizvodima bave se politika i diplomacija, kako pojedinih drava, tako i meunardnih institucija (Ujedinjeni narodi, Svjetska trgovaka organizacija, Svjetska organizacija za patentna prava, Eropska organizacija za patentna prava itd.) Pregovori koji vode uspostavljanju meunarodne politike na podruju patentnih prava i intelektualnog vlasnitva7 vrlo su teki i dugotrajni te zahtjevaju uz izuzetnu umjenost i dobru podlogu i ekspertize to ih osiguravaju strunjaci, znanstvenici i eksperti. Sjetimo se samo vrlo tekih, dugotrajnih i napornih pregovora koje je Republika Hrvatska vodila prilikom primanja u lanstvo Svjetske trgovake organizacije. lanstvo u toj meunarodnoj organizaciji bilo je pak preduvjet za apliciranje u lanstvo CEFTA-e i druge eurointegracije. Diplomati koji se bave podrujem koje pokriva diplomacija znanja moraju uz diplomatske vjetine posjedovati i specifina ekspertna znanja, budui da esto ulaze i u sam meritum stvari. Valja napomenuti da u kontekstu diplomacije znanja lei i elja monih korporacija i multinacionalnih kompanija da si osiguraju globalnu konkurentnost, te stoga razvijaju kompleksne taktike i strategije kako bi osigurale i zatitile svoja trita. Pri tome se nerijetko otvaraju i brojni etiki problemi, primjerice moe li se siromane zemlje treega svijeta prisiljavati da potuju meunarodno pravo i troe novac na skupe i zatiene ljekove8 umjesto (i nekoliko puta) jeftinijih (i u pravilu jednako uinkovitih) kopija (tzv. generika)? I sve to u isto vrijeme dok ljudi u tim zemljama umiru od AIDS-a, malarije, tuberkuloze i drugih bolesti, toNovi zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, usklaen s europskom pravnom steevinom (acquis communautaire) Hrvatski sabor usvojio je 25. rujna 2003. Svjetska trgovinska organizacija je u kolovozu 2003. odluila da se u nekim sluajevima mogu koristiti i kopije zatienih lijekova.8 7

13

se uostalom kao bumerang vraa najrazvijenijim zemljama, budui da se danas epidemije teorijski ire onoliko brzo koliko brzo saobraaju zrakoplovi. Gdje je uostalom granica izmeu siromanih zemalja treega svijeta i zemalja u razvoju? Ne otvaraju li se problemi slini generikim lijekovima i na ostalim podrujima, kao to je primjerice slobodan pristup obrazovanju i informacijama? Ovi problemi ukazuju na brojne izazove to stoje pred znanstvenicima svih struka koji pak trebaju politiare, kao donositelje odluka, stalno podsjeati da je njihov glavni i jedini posao djelovati na dobrobit drutva koje predstavljaju. Znanstvena diplomacija, koja dakle pokriva i diplomaciju znanja, tako postaje glavni preduvjet u drutvenim znanostima da se iz interakcije politike i istraivakog rada doe do socijalne inovacije koja e biti na dobrobit cijeloga drutva. U pogledu diplomacije znanja u Republici Hrvatskoj nuno je uspostaviti sustav obrazovanja koji bi omoguavao stjecanje znanja iz podruja patentnog prava i intelektualnog vlasnitva, a vrijeme za to neumoljivo istjee. Hrvatska ve ima globalne tvrtke (Pliva, Podravka, Lura itd.) koje naprosto trebaju pomo diplomacije znanja i openito znanstvene diplomacije.Stoga bi se takav studij mogao prvo organizirati kao poslijediplomski (primjerice na Pravnome fakultetu), a kasnije bi se moglo razmiljati ak i o uspostavi sveuilinog studija. Na taj bi nain pravnici dobili potrebna inenjerska znanja, a inenjeri znanja o funkcioniranju pravnoga sustava vezanog uz zatitu intelektualnog vlasnitva. U suvremenom svijetu zatita odreenih specifinih znanja je neminovnost. Zadatak diplomacije znanja i diplomacije openito jest tu zatitu intelektualnog vlasnitva uinkovito obraniti. Hrvatska diplomacija, kao diplomacija zemlje u razvoju, pri tome mora djelovati i na omoguavanju to ireg pristupa odreenim informacijama hrvatskom gospodarstvu i hrvatskom sustavu znanosti i visokoga obrazovanja.

14

KiberdiplomacijaMetcalfe-ov zakon Informacijsko-komunikacijske tehnologije, koje su logikom stvari neraskidivo povezane sa sustavom znanosti, tehnologije i obrazovanja ubrzale su razmjenu informacija do nesluenih razmjera, posljedino ubrzavajui globalizaciju, kako u njenim pozitivnim, tako i negativnim aspektima. Svojevremeno je Robert Metcalfe formulirao zakon koji kae da vrijednost komunikacijskih sustava raste kao drugi korijen broja korisnika toga sustava. Primjerice, telefon ima vrlo ogranienu uporabnu vrijednost ukoliko ga posjeduju samo dva poznanika i nitko vie. Ukoliko je itav grad jedan sustav, telefon postaje mnogo korisniji. U sluaju da je cijeli svijet umreen, uporabna vrijednost takvoga sustava je fantastina. Drugim rijeima, dok se ne postigne kritina masa korisnika, promjena tehnologije utjee samo na tehnologiju. Meutim, u trenutku kada se dosegne kritina masa, mijenjaju se cijeli socijalni, politiki i gospodarski sustavi. Posljedino, brze promjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija predstavljaju fundamentalni izazov nainu na koji se provode diplomatske aktivnosti i to reduciranjem hijerarhije, promoviranjem transparentnosti, oteanim tajenjem pojedinih informacija, poticanjem i usmjeravanjem odreenih socijalnih procesa te openito veim sudjelovanjem javnosti u pitanjima meunarodnih odnosa. Graani razliitih drava koji su nekada bili povezani samo preko ministara vanjskih poslova ili preko trgovaca i gospodarstvenika, potencijalno su preko Interneta spojeni s milijunima drugih individua u kompleksne mree, bez centralne kontrole. Takvi trendovi rezultirali su razliitim spekulacijama, nagaanjima i znanstvenim raspravama o budunosti diplomacije. S druge strane, postavlja se pitanje na koji nain mogu ministarstva vanjskih poslova i gospodarstva pojedinih drava iskoristiti potencijale koje im prua Internet i komunikacijskoinformacijske tehnologije. Milijuni meusobno povezanih ljudi kreiraju milijarde podataka, od kojih su neki bezvrijedni, neki korisni, a neki od strategijske vanosti za diplomaciju. Kako stvarati, prikupljati, kontrolirati, procesuirati i koristiti takve informacije? Naravno, to ne znai da sve te poslove moraju raditi diplomati, nego da tim procesima moraju pristupiti na potpuno novi nain. Valja napomenuti da knjige koje su objavljene o kiberdiplomaciji (vidjeti primjerice referenciju /Potter 2002/) otvaraju vie teorijskih i praktinih pitanja o kiberdiplomaciji i budunosti diplomacije uope, nego to nude odgovora.

15

Pravni izazovi kiberdiplomacije U kiberdiplomaciji (cyberdiplomacy), kao i tradicionalnoj diplomaciji dolazi do interakcije valjano imenovanih predstavnika drava, meunarodnih organizacija i drugih subjekata koji se meusobno priznaju, ali uz pomo suvremenih sredstava informacijske tehnologije /Potter 2002/. Cilj takve interakcije najee jest ugovoriti neki sporazum, ugovor ili nagodbu, sve u skladu s meunarodnim pravom. Stoga kiberdiplomacija moe bilo doprinijeti bilo postati alternativa tradicionalnoj diplomaciji, samo ako postoje relevantn, precizna i meunarodno priznata pravila. Neki od problema vezanih uz budui razvoj kiberdiplomacije jesu pitanje akreditacije, reprezentacije i tekstova. Naime, svaka osoba koja naini neku radnju za koju se eli da ima pravne posljedice, mora biti pravilno akreditirana i priznata od svih stranki koje su ukljuene u pravni posao. Akreditacija se moe poslati elektronikom potom, ali uz valjan elektroniki potpis odnosno digitalni certifikat. Vezano uz reprezentaciju, dvojbeno je da li neki nepotpisani tekst ili izjava objavljena na nekom slubenom Web posluitelju (primjerice izjava ministra vanjskih poslova na Webu ministarstva vanjskih poslova) moe imati pravnih posljedica. S druge strane, jo od godine 1973, odnosno od irenja moratorija na atmosfersko testiranje nuklearnog oruja, meunarodni su pravnici zakljuili da i izjava, primjerice predsjednika neke drave, dana preko javne televizije, a koja je namijenjena domaoj javnosti, obvezuje tu dravu meunarodnim pravom. Odnosno, TV slika predsjednika dovoljan je autentifikacijski dokument. Moe li se slino protegnuti i na Web, pravno je jo uvijek nejasno. Situacija je jo kompliciranija ukoliko se radi o zatienom serveru. Pitanje tekstova je takoer vrlo kompleksno, budui da se digitalni tekstovi mogu lagano mijenjati, te se postavlja pitanje zatienih servera i elektronike certifikacije. Meunarodnoj pravnoj znanosti jo uvijek predstoji rasprava i pronalaenje rjeenja vezanih uz zatiene servere, elektroniku certifikaciju, elektronike potpise i mnoga druga prava vezana uz Internet i druge elektronike medije vane za gospodarsvo i politiku. Kiberdiplomacija i promicanje samoodreenja Na koncu valja napomenuti jo jedan aspekt vezan uz kiberdiplomaciju, a to je pitanje stvaranja i konkretiziranja identiteta pojedinih politikih ili drugih grupa, odnosno pitanje 16

samoodreenja. Internet naime ve odavno slui kao uinkovit alat za promicanje samoodreenja i to barem na dva naina. Prvo, Internet moe osigurati pristup mnotvu informacija pripadnicima odreene grupe, bez obzira na bilo kakve dravne granice, uvrujui time osjeaj identiteta. Primjer su Kurdi i Tibeani. Drugo, Internet moe pruiti nov nain djelovanja i/ili lobiranja na mnogo razliitih frontova vanih za samoodreenje. Takva kiberdiplomacija moe biti vrlo uinkovita i vana kako za kompaktne grupe, tako i za grupe disperzirane u odnosu na neki teritorij. U tom kontekstu kiberdiplomacije, valja napomenuti da je poetkom devedesetih godina Interentom bjesnila bitka izmeu hrvatskih i jugoslavenskih hakera. Hrvatski su korisnici Interneta putem elektronike pote, sudjelovanjem u razliitim newsgrupama i na druge naine, prvo putem Gophera9, a kasnije Webom, irili istinu o agresiji na svoju domovinu te dali ogroman doprinos uspostavi suverene hrvatske drave. Te bi dogaaje i procese valjalo poblie istraiti dok je jo mogue, s obzirom da se sadraj Weba ubrzano mijenja, pa tako Gopher vie niti ne postoji. Meunarodno upravljanje kiberprostorom Teorijske rasprave o kiberprostoru i pravnim problemima kiberprostora /Barney 2001/ kao i razvoj informacijskog drutva artikulirali su neke zahtjeve koji se postavljaju na kiberprostor i upravljanje njime. Zemljama koje svoju budunost vide u drutvu i gospodarstvu znanja, potrebna je dobra, umjerena, potena i mudra politika upravljanja kiberprostorom, koja balansira izmeu meunarodnih sloboda i legitimnih nastojanja da se osigura nacionalna sigurnost. Takva meunarodna politika bi trebala: S S S S S S dati prilog meunarodnom miru, pravdi i napretku, rjeavati probleme koji se javljaju u kiberprostoru, unaprjeivati meunarodne komunikacije, promovirati miroljubivu uporabu kiberprostora, brinuti se za zatitu i ouvanje kiberprostora, doprinjeti realizaciji pravednoga ekonomskog poretka u kiberprostoru koji vodi rauna

Aplikacija razvijena na Sveuilitu u Minnesoti koja je revolucionarizirala organiziranje i prikazivanje dokumenata na Internet posluiteljima. Gopher posluitelj je svoj sadraj prikazivao kao hijerarhijski strukturiranu listu dokumenata, odnosno svojevrsnih "menija" kojima su mogli pristupiti korisnici s drugih umreenih raunala. Pojedine "stavke" na meniju predstavljale su linkove na druge dokumente, informacijske servise i sl. Ta lista menija, moe se usporediti sa direktorijima i poddirektorijima na osobnim raunalima. Gopheri su sadravali samo tekst, bez hiperteksta ili slika.

9

17

o interesima cijeloga ovjeanstva, ali i ospecifinim potrebama zemalja u razvoju, S uspostaviti meunarodni kiberprostor koji se protee izvan nacionalnih jurisdikcija, kao zajedniko nasljee cijeloga ovjeanstva. Interesantno da ovakvi zahtjevi to se postavljaju na upravljanje i gospodarenje kiberprostorom imaju izuzetne slinosti s Konvencijom o pravu mora10 (United Nations Conventionon the Law of the Sea - UNCLOS III). Slikovno bi se to moglo prikazati na slijedei nain:

Slika 1. Unutarnji, teritorijalni i meunarodni kiberprostor. Unutarnji kiberprostor jest podruje u kojem nacionalna drava ima potpuni suverenitet (sigurni vladini posluitelji, posluitelji od strategijskog interesa itd.), slino ozemlju. Teritorijalni kiberprostor je dio nacionalnog kiberprostora u koji se doputa neogranieni pristup. Meunarodni kiberprostor tee je definirati, ali bi se prema analogiji s UNCLOS-om odnosio na ona podruja koja nisu pod suverenitetom niti jedne nacije. Eventualna uspostava meunarodnog kiberprostora, koji se protee izvan nacionalnih jurisdikcija, bit e veliki izazov za cijeli niz struka, to otvara brojna pravna pitanja. Kako razvoj informacijskog drutva, izmeu ostaloga, oito ide ba u tom smjeru, za oekivati je da e se u doglednoj budunosti otvoriti i brojna pitanja vezana uz diplomaciju, odnosno u ovom sluaju kiberdiplomaciju u najdoslovnijem znaenju.

10

UNCLOS III bio je otvoren za potpisivanje 10 prosinca 1982, a na snagu je stupio 16. studenoga

1994.

18

Business IntelligenceU kontekstu znanstvene diplomacije, svakako se mora spomenuti i tzv. business intelligence, termin koji bi se grubo mogao opisati kao prikupljanje podataka i informacija uglavnom vezanih uz poslovanje i gospodarstvo, ali i onih vanih za nacionalnu sigurnost. Kako je diplomacija vezana uz promicanje i zatitu nacionalnih i gospodarski interesa (gospodarska diplomacija!), uz diplomaciju je vezan i business intelligence. Tu je sintagmu prvi puta upotrijebila Gartner grupa (Gartner Group), a opisuje proces pretvaranja podataka iz informacija u znanje. Kako je smisao business intelligence-a stei komparatavne prednosti u odnosu na konkurenciju, postoji siva zona izmeu takvog prikupljanja poslovnih podataka i industrijske pijunae. Stoga je zadatak znanstvene diplomacije prikupiti to vie vanih i relevantnih podataka te analizom razluiti bitno od nebitnoga, ali doputenim sredstvima i koristei sve dostupne izvore. Alati za business intelligence Strunjaci za Busuiness intelligence razvili su razne alate koji im olakavaju prikupljanje i analizu velikih koliina podataka. Najuobiajenija takva sredstva i alati su, kako slijedi: a) Skladita podataka (data warehouses) Opi pojam za skladitenje, ponovno pronalaenje ve uskladitenih podataka, njihovo uitavanje te upravljanje velikim koliinama podataka najrazliitijih vrsta. Isto se odnosi i na datoteke koje takvim procesima nastaju. Softver za skladitenje i upravljanje podacima ukljuuje vrlo sofisticirane tehnike za komprimiranje, ali i tehnike za brzo pretraivanje podataka sloenih nepredvidivim redoslijedom (hashing). Dananja izuzetno snana superraunala omoguavaju prerastanja takvih baza podataka u prave silose znanja. b) Rudarenje podataka (data mining) Rudarenje podataka definira se kao netrivijalno iznalaenje implicitnih, prethodno nepoznatih i potencijalno korisnih informacija iz neke baze podataka. Odnosno, radi se o analiziranju podataka uporabom alata koji pronalaze trendove ili anomalije bez prethodnoga razumijevanja stvarnoga znaenja podataka podvrgnutih analizi. Rudarenje podataka izumljeno je u IBM korporaciji, koja dri brojne patente iz toga podruja. Rudarenje podataka provodi se na skladitima podataka ili na silosima znanja. Ono se stoga ne bez razloga naziva i otkrivanje znanja u bazama podataka (knowledge - discovery in databases - KDD). Rudarenje podataka u praksi se svodi na potragu za odreenim pravilnostima, te stoga 19

i skrivenim kauzalnim odnosima u velikim bazama podataka. c) Skladita dokumenata (document warehouses) Danas se velika veina (neke procjene govore oko 80%) poslovnih informacija nalazi pospremljena u tekstualnom obliku kao neki dokument. Meutim, ti podaci nisu uniformni, te se moe raditi o kratkim tekstovima poput elektronike pote ili tiskovnih priopenja pa do duih novinskih lanaka, poslovnih planova, studija izvodljivosti ili istraivakih izvjea. Ukupnost takvih tekstova pomae da se dobije potpuni uvid u neku poslovnu (ili drugu) organizaciju, kao i u okruenje u kojem ona djeluje. Business intelligence mora takve podatke prikupiti i obraditi te ih dati na uvid donositeljima odluka. d) Rudarenje tekstova (text mining) Rudarenje tekstova je traenje neke pravilnosti u tzv. prirodnom jeziku11 kojim je tekst pisan te se moe opisati kao proces analiziranja tekstova kako bi se izvela neka informacija potrebna za posebne svrhe. Rudarenje tekstova je oteano injenicom da je raunalno razumijevanje prirodnih jezika, kojim komuniciraju ljudi, ali ne i raunala, jo nedosegnut cilj informacijskih znanosti. Stoga se rudarenje tekstova usredotouje na vaenje malenih koliina informacija iz teksta, ali zato s visokom pouzdanou. Takva informacija moe biti podatak o autoru, naslovu, datumu publikacije nekoga lanka, ili akronimi definirani u tekstu lanka, bibliografija i sl. Rudarenje Webom je openitiji sluaj traenja pravilnosti u hipertekstu te nerijetko ukljuuje grafike prikaze i teorijske rasprave kako bi se detektirala i prouila struktura prouavanih Web posluitelja. Postoje odreeni raunalni postupci pomou kojih se moe mjeriti uinkovitost razliitih tehnika za ekstrakciju relevantnih informacija iz uma manje vanih podataka to omoguuje i usporedbu razliitih tehnika rudarenja tekstovima (signal to noise ratio). Sa svim ovim tehnikama diplomati bi trebali biti upoznati kako bi ih mogli uinkovito primjenjivati, potujui pritom meunarodni pravni poredak, odnosno da ne dou u opasnost da prijeu granicu industrijske i druge pijunae.Valja napomenuti da informacijska revolucija ubrzano mijenja ciljeve, sredstva te alate prikupljanja podataka /Treverton 2003/, o emu takoer treba voditi rauna.

Jezik kojim se slue (piu ili govore) ljudi, nasuprot jezicima koji slue za programiranje raunala ili za komunikaciju s njima. Razumijevanje prirodnih jezika jedan je od najteih problema umjetne inteligencije zbog kompleksnosti, nepravilnosti i raznolikosti humanih jezika, kao i zbog filozofskih problema vezanih uz znaenje i smisao.

11

20

Koliko je hrvatska znanost kozmopolitskaUspostava jedinstvenog europskog istraivakog prostora (European Research Area ERA) ambiciozan je program kojeg je predloilo Europsko vijee 2000. godine u Lisabonu. Razlog je oit: znanost i znanje u dananjem svijetu presudni su za poveavanje razine konkurentnosti drava ili cijelih regija. Meutim, tome cilju tee ne samo zemlje Europske unije ve i ostale europske zemlje. pa tako i Republika Hrvatska. U tom kontekstu jasno je da i znanost iz zemalja srednje i jugoistone Europe pridonosi opoj europskoj konkurentnosti i posljedinom poboljavanju ivota svih Europljana, bez obzira jesu li drave u kojima oni ive lanice Eurospke unije. Takoer, znanost i tehnologija snani su katalitiki imbenici razvoja modernoga drutva i kljune komponente meunarodne suradnje. Uinkovita integracija srednjeeuropskih i istonoeuropskih zemalja u europski istraivaki prostor zahtijeva od politiara koji donose odluke vane za znanstveni i tehnologijski razvoj ne samo puno razumijevanje integracijskih procesa, ve i precizne podatke o razvoju i uspjesima znanosti u razliitim dravama kako bi se mogle provesti usporedbe. Na kraju, ne manje vana jest i injenica da znanstvena suradnja pomae sputanju razine tenzija meu dravama koje ba i nemaju dobre politike odnose. Naime, prvi kontakti se najlake ostvaruju na neutralnom, ali univerzalnom jeziku znanosti. Stoga znanstvena diplomacija ima vrlo vanu ulogu i u pogledu irenja mira i razumijevanja. U tom kontekstu, za hrvatsku vanjsku politiku vrlo je vano znati koliko hrvatski znanstvenici surauju sa znanstvenicima iz drugih drava i koje su to drave. Stoga je nainjeno malo istraivanje koritenjem baza podataka Current Contents12 i Medline13. Koritena je metodologija koju su UNESCO-ROSTE (United Nations Educational, Scientific and Cultural

Current Contents (CC) je baza podataka s potpunim bibliografskim podacima iz lanaka, uvodnika, kongresnih apstrakata, komentara, znanstvenih pisama, pregleda knjiga i drugih relevantnih izvora iz preko 8000 svjetkih znanstvenih asopisa i 2000 knjiga. Baza se nadopunjuje tjedno, a dostupna je u sedam razliitih edicija koje pokrivaju: 1. agrikulturu, biologiju i znanosti o okoliu, 2. umjetnost i humanistike znanosti, 3. kliniku medicinu, 4. inenjerstvo, raunalstvo i tehnologiju, 5. znanosti o ivotu, 6. fiziku, kemiju, i znanosti o zemlji te 7. drutvene i bihevioristike znanosti. Medline je najvea svjetska baza podataka koja se odnosi na znanosti o ivotu (life sciences) i biomedicinske informacije. Izmeu ostalih, pokriva polje medicine, sestrinstva, stomatologije, veterinarske medicine i sustava zdravstvene zatite. Baza podataka sadri skoro 11 milijuna jedinica iz preko 7300 razliitih publikacija (uglavnom medicinskih asopisa) od godine 1965. do danas. Nove zabiljebe dodaju se na tjednoj bazi. Dizajniran je za globalnu pokrivenost, ali najvei je broj zapisa iz izvora na engleskom jeziku ili barem imaju apstrakte na engleskom jeziku.13

12

21

Organization - Regional Office for Science & Technology for Europe) i OST (Observatoire des Sciences et des Techniques) koristili u svojoj studiji u okviru Europolis projekta za analizu pozicioniranja svake ne-EU zemlje u znanstvenoj literaturi /UNESCO-ROSTE 2002/. Istraivanje je provedeno za desetogodinji period od 1993. do 2002. godine. Naime, iako je Republika Hrvatska nezavisnost stekla godine 1992., tek se slijedee godine u zaglavljima radova Hrvatska poela pojavljivati kao zasebna drava, odnosno u radovima na stranom jeziku Croatia. U istraivanju je koriten sustav Ovid14 /Ovid 2003/. Svaka publikacija u kojoj se pojavljuju znanstvenici iz vie drava pridodijeljena je tim dravama u jednakim omjerima, bez obzira koliki je stvarni broj koautora. Iz toga istraivanja moe se donekle dobiti neki uvid koliko je hrvatska znanost kozmopolitska. Na slici 2. prikazan je ukupan broj radova u kojima je bar jedan autor iz Hrvatske, a koji se referiraju u znanstvenim bazama Current Contents i Medline.

Slika 2. Broj radova hrvatskih znanstvenika objavljenih u asopisima citiranim u bazama Current Contents i Medline od poetka 1993. do kraja 2002. godine

Ovid je meunarodni informatiki sustav za pristup bazama poput Current Contents-a, Medline-a i sl. putem Interneta.

14

22

Vidljivo je da broj radova stalno raste u obima bazama. Zanimljivo je vidjeti i ukupan broj radova u zemljama jugoistone Europe (Tablica 1). Podaci o bruto domaem proizvodu i stanovnitvu uzeti su iz The World Factbook /CIA 2003/. Tablica 1 Ukupan broj radova znanstvenika iz zemalja jugoistine Europe objavljenih u asopisima citiranim u bazama Current Contents i Medline od poetka 1993. do kraja 2002. godine

CC Drava Broj Stanovnika BDP (mlrd $) broj radova gustoa (mil $) broj radova

Medline gustoa (mil $)

1 Hrvatska Albanija BiH Bugarska Jugoslavija Maarska Makedonija Rumunjska Slovenija

2 4390000 3540000 10700000 7620000 10700000 10100000 2050000 22300000 1930000

3 36.1 13.2 7.0 48.0 24.0 120.9 9.0 152.7

4 10144 333 298 14115 8575 35612 1220 14811

5 23.1 0.9 0.3 18.5 8.0 35.3 5.9 6.6 53.6

6 3.56 39.64 23.49 3.40 2.80 3.39 7.38 10.31 2.99

7 3585 45 114 2465 2427 9349 281 1404 2654

8 8.2 0.1 0.1 3.2 2.3 9.3 1.4 0.6 13.7

9 10.07 293.3 61.40 19.47 9.89 12.93 32.03 108.76 11.68

31.0 10365

Budui da zemlje imaju razliit broj stanovnika, u tablici je takoer dan podatak o gustoi radova (kolone 5 i 8), odnosno broju radova na 10000 stanovnika. Po tom indikatoru daleko je najuinkovitija Slovenija, slijedi Maarska dok je Hrvatska trea. Meutim, zanimljiv je pokazatelj i iznos bruto drutvenog proizvoda (kolona 3) podijeljen s brojem radova (kolone 4 i 7), koji na neki nain pokazuje efikasnost () publiciranja (kolone 6 i 9). Vidljivo je dakle da se Hrvatska, u kojoj se jedan rad referiran u CC odnosi na 3.56 milijuna dolara, nalazi negdje u prosjeku. Hrvatska je daleko uinkovitija u radovima koji se odnose na medicinu. Zbog malenoga broja radova Albanija i BiH su skoro autsajderi. 23

Izuzetno je zanimljivo vidjeti i iz kojih zemalja dolaze i znanstvenici koji su najvaniji partneri hrvatskim znanstvenicima, to je prikazano u Tablici 2. Tablica 2 Najvaije zemlje iz kojih dolaze znanstvenici koji su koautori s hrvatskim znanstvenicima u radovima citiranim u bazi Current Contents od poetka 1993. do kraja 2002. godine

Redni broj

Drava

Broj zajednikih radova

Postotak ukupnog broja radova 4 9.7 9.4 4.0 3.4 3.1 2.5 2.5 2.1 1.7 1.3 1.2 1.2

1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

2 Njemaka USA Italija Francuska Slovenija Austrija Engleska vicarska Maarska Poljska Rusija Kanada

3 983 953 401 345 319 258 251 210 175 129 124 123

U koloni 5 prikazan je postotak koji zajedniki radovi s odreenom dravom ine u odnosu na ukupan broj radova iz Hrvatske u bazi CC (10144). Glavni partneri hrvatskim znanstvenicima dolaze iz Njemake (9.7% svih koautorstava), iz USA (9.4%) i Italije (4.0%). Zanimljivo je da potom slijedi Francuska pa tek potom Austija i Slovenija. Ukoliko se ista analiza naini za sve zemlje jugoistone Europe, moe se dobiti dobar uvid u meusobnu suradnju (Tablica 3). 24

Tablica 3 Broj zajednikih radova znanstvenika iz zemalja jugoistine Europe objavljenih u asopisima citiranih bazi Current Contents od poetka 1993. do kraja 2002. godineDrava 1 Hrvatska Albanija Bosna Bugarska Crna Gora Jugoslavija Maarska Makedonija Rumunjska Slovenija Srbija HRV 2 10144 0 42 37 1 28 175 41 67 319 2 ALB 3 0 333 0 2 0 1 3 1 1 0 0 BiH 4 42 0 298 BGR 5 37 2 4 CG 6 1 0 0 0 141 136 0 4 0 1 5 YUG 7 28 1 31 30 136 8577 HUN 8 175 3 1 146 0 116MKD

ROM 10

SVN 11 319 0 10 19 1 49 150 23 20

SR 12 2 0 6 1 5 641 11 2 0 0 650

9 41 1 1 35 4 58 17 1220

67 1 0 100 0 14 436 4

4 14115 0 31 1 1 0 10 6 0 30 146 35 100 19 1

116 35612 58 14 49 641 17 436 150 11

4 14118 23 2

20 10365 0 0

Iz Tablice 3. vidljivo je kako znanstvenici iz Republike Hrvatske, u regiji ogranienoj na podruje jugoistone Europe najbolje surauju sa slovenskim znanstvenicima. U postotku, u oba sluaja se radi oko 3% radova. Vrlo je dobra suradnja sa znanstvenicima iz Maarske (175 radova) i Rumunjske (67 radova). Hrvatski znanstvenici imaju podjednako koautorstava sa znanstvenicima iz Bosne i Hercegovine (42), Makedonije (41) i Bugarske (37). U sluaju Bosne i Hercegovine to je vrlo mnogo, jer ta drava ima ukupno 298 radova objavljenih u asopisima citiranim u CC-u. Odnosno, gledajui iz perspektive Bosne i Hercegovine, radi se ak o 14% radova objavljenih u suradnji s hrvatskim znanstvenicima.. Na temelju broja znanstvenih publikacija proizvedenih u koautorstvu znanstvenika iz parova zemalja (Tablica 3) i ukupnog broja znanstvenih publikacija proizvedenih u svakoj od zemalja mogue je procijeniti relativnu "publikacijsku" udaljenost meu njima. Ako je fij broj publikacija proizvedenih u koautorstvu znanstvenika iz zemalja i i j, a fii i fjj ukupni broj znanstvenih publikacija s barem jednim autorom iz zemlje i, odnosno j, onda publicistiku udaljenost izmeu tih zemalja definiramo kao: 25

Udaljenost izmeu dvaju zemalja biti e jednaka 0 samo onda ako znanstvenici tih zemalja objavljuju samo publikacije na kojima je barem po jedan koautor iz svake od njih. Udaljenost e biti 1 ako nema niti jedne publikacije u kojoj se kao koautori pojavljuju znanstvenici iz objaju zemalja. Hijerarhijska aglomerativna klaster analiza skup je statistikih metoda za traenje grupa (klastera) u skupu objekata na takav nain da su objekti koji se nalaze u istoj grupi (klasteru) meusobno blii, a objekti iz razliitih grupa meusobno udaljeniji /Kaufman 1990/. Grupe se formiraju sukcesivnim povezivanjem najbliih objekata u grupu te raunanjem udaljenosti novonastale grupe od ostalih objekata ili prije formiranih grupa. Postoji vie algoritama hijerarhijske aglomerativne klaster analize koje se razlikuju po nainu izrauna udaljenosti izmeu klastera. Ovdje je primijenjena metoda srednje udaljenosti izmeu objekata tako da se udaljenost izmeu klastera rauna kao:

gdje je #R# veliina klastera. Grafiki se rezultat hijerarhijske aglomerativne klaster analize prikazuje dendrogramom u kojem listovi stabla predstavljaju objekte ukljuene u analizu (u naem sluaju zemlje), a visina na kojoj se one povezuju u grupu je nia kada su zemlje (ili grupe zemalja) koje se povezuju blie (dakle imaju veu proporciju zajednikih publikacija), a via kada su zemlje (ili grupe zemalja) meusobno udaljenije (tj. imaju manju proporciju zajednikih publikacija). Analiza je provedena statistikim paketom S-Plus 2000 /S-PLUS 1999/. Relativna "publikacijska" udaljenost izmeu zemalja jugoistone Europe prokazana je na slici 3. Iz slike 3. vidljivo je da je najmanja udaljenost izmeu Srbije i Jugoslavije, a iz Tablice 3. je vidljivo da od 650 radova na koliko su se znanstvenici deklarirali da im je matina zemlja Srbija, 541 ih je zajedniko sa znanstvenicima iz Jugoslavije. Grupi Srbija-Jugoslavija odmah se prikljuuje Crna Gora.

26

Slika 3. Relativna "publikacijska" udaljenost izmeu zemalja jugoistone Europe. Moe se zakljuiti da se radi o problemu identiteta zemlje u nestajanju (Jugoslavije) i nastajanju nove zajednice (Srbija-Crna Gora), sve bez osobitog entuzijazma. No to je ve pitanje nekih drugih istraivanja i analiza koje ovakvi pokazatelji mogu potpomoi osvjetljavanjem nekih drugih aspekata. Na tu grupu publicistike iz zemlje u nastajanju/nestajanju nadovezuje se publicistika iz Makedonije. Hrvatski znanstvenici imaju najbolju suradnju sa znanstvenicima iz Slovenije pa potom iz Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da se grupa Hrvatska-Slovenija-BiH spaja sa grupom Jugoslavija-Srbija-Crna Gora-Makedonija, dok Rumunjska, Maarska i Bugarska ine zasebnu grupu relativno dobre suradnje. Albanija je u svemu potpuni autsajder, jer znanstvenici iz te zemlje ne samo da imaju slabu publicistiku, ve i gotovo nepostojeu suradnju s kolegama iz susjednih zemalja. Zakljuimo, gledajui iz perspektive zemalja jugoistone Europe, meunarodna suradnja hrvatskih znanstvenika je zadovoljavajua. Meutim, oito da je potencijal za proirenje takve suradnje ogroman. Takoer, zbog same prirode takvih kontakata, ovakva situacija ve sada otvara velike mogunosti za znanstvenu diplomaciju. 27

Znanstvena suradnja, skupovi, konferencije i simpozijiMeunarodna znanstvena suradnja meu institucijama, znanstvenicima, ekspertima i strunjacima izuzetno je vana, ne samo s aspekta otvaranja sustava znanosti i obrazovanja svjeim idejama i kontroli meunarodnih standarda, ve i zbog znanstvene diplomacije. Logikom stvari, znanstvenici su se oduvijek na meunarodnim relacijama vie i lake kretali i kontaktirali sa stranim kolegama od ostalih sunarodnjaka iz svoje drave, ak i u vrijeme hladnoga rata. Naime, vrhunski ljudi od znanosti i struke tijekom svoga znanstveno-istraivakoga rada sudjeluju u meunarodnoj suradnji, a rezultate prezentiraju na konferencijama15, simpozijima, seminarima i drugim meunarodnim skupovima. Zdrueni istraivaki programi (Joint Research Programmes - JRP) meu znanstvenicima vie drava takoer su vrlo vaan instrument ne samo meunarodne suradnje, ve i znanstvene diplomacije. Takva suradnja potie kvalitetna istraivanja i iri znanstvenu suradnju, kreirajui ogromni pozitivni utjecaj na meunarodne odnose. Posljedino, takvi programi suradnje imaju u pravilu u usporedbi s ostalim znanstvenim programima i projektima mnogo kvalitetnije i znaajnije sveukupne izlazne rezultate u odnosu na uloena sredstva. Znanstvenici, kao intelektualna elita pojedinih zemalja imaju i vrlo veliki utjecaj na razvoj cjelokupnog drutva u kojem djeluju. Rezultati njihovog rada i ekspertiza utjeu na odluke koje donose politiari i drugi relevantni donositelji odluka. Znanstvenici su ujedno i ljudi koji na viskom kolama i uilitima odgajaju mlae generacije prenosei im ne samo znanstvene spoznaje, ve ih upoznaju sa znanstvenim istraivakim aparatom te im prenose i usauju znanstvenu etiku. Njihov utjecaj na javno mnijenje u pravilu je vrlo velik, to je izuzetno vano zbog visokih etikih i moralnih normi koje su im u pravilu usaene. Stoga je vrlo vano podsticati, odravati i proirivati dobre odnose hrvatskih znanstvenika i eksperata s njihovim stranim kolegama. Prisjetimo se primjerice peticije koju su godine 1992. potpisali svjetski nobelovci, ukupno njih 112, protiv agresije na Hrvatsku /American Initiative for Peace in Croatia 2000/. To je izuzetan primjer znanstvene diplomacije naih znanstvenika, koji su svojeOvdje treba spomenuti da u diplomaciji postoji zasebna grana koja se naziva konferencijskom diplomacijom. Pri tome se meutim misli na konferencije kao prigode meunarodnih sastanaka efova vlada ili pojedinih resornih ministara. Pojedine konferenije na kojim su se svojedobno rjeavala izuzetno vana meunarodna pitanja, trajale su godinama, pa i desetljeima, kao primjerice UN-ova Konferencija o pravu mora. U konferencijsku diplomaciju spadaju i summiti efova vlada ili pojedinih resornih ministara. Konferencijsku diplomaciju u tom kontekstu treba razlikovati od okupljanja znanstvenika na konferencijama ili simpozijima na kojima se mogu fromalno ili neformalno rjeavati pitanja vezana uz znanstvenu diplomaciju.15

28

strane kolege poblie upoznali s tragedijom koja se dogaa u domovini. Danas pak znanstvenu suradnju i sudjelovanje na skupovima, konferencijama i simpozijima te svaki oblik meunarodnih kontakata koje nai ljudi od struke i znanosti imaju, treba iskoristiti za promociju i promidbu svekolikih hrvatskih interesa. Naalost, valja napomenuti da su nai ljudi esto na meunarodnim skupovima pasivni te se ne drue dovoljno sa stranim kolegama. Kako bi se uspjeno iskoristio njihov potencijal u znanstvenoj diplomaciji, potrebno ih je dodatno educirati i osposobiti. Sustavan rad na tome podruju ukljuivao bi stalni program edukacije znastvenika i eksperata putem predavanja i seminara organiziranih u suradnji Diplomatske akademije i Ministarstva znanosti i tehnologije. Takoer, valjalo bi odravati i cijeli niz prigodnih predavanja koja prethode velikim konferencijma, bilo da se odravaju u Hrvatskoj ili inozemstvu. Paljivo nainjeni kurikulum takve edukacije morao bi izmeu ostaloga ukljuivati koncizne informacije o osnovnim ciljevima hrvatske vanjske politike te osnove diplomatskih znanja i vjetina, od lobiranja pa do prikupljanja podataka vanih za hrvatsku politiku i gospodarstvo. Takoer, trebalo bi nainiti i odreene pisane materijale koji bi se obavezno dostavljali svakome znanstveniku koji odlazi na neki meunarodni skup ili sudjeluje u nekom meunarodnom programu. Takoer, valjalo bi osmisliti sustav za upravljanje podacima i informacijama do kojih u svojoj meunarodnoj suradnji ciljano ili sluajno dolaze nai ljudi. Sve to zahtijeva usku i osmiljenu suradnju izmeu nekoliko ministarstava i specijaliziranih institucija u Republici Hrvatskoj. To bi mogao biti i jedan od prioritenih znanstveno-strunih projekata koje financiraju Ministarstvo znanosti i tehnologije te Ministarstvo vanjskih poslova.

29

Hrvatski kadrovi u meunarodnim institucijamaPrema njezinoj veliini i prema obujmu odreenih aktivnosti, Republici Hrvatskoj pripada odreeni broj upravljakih i profesionalnih mjesta u mnogim, bilo vladinim ili nevladinim, meunarodnim institucijama, organizacijama i specijaliziranim agencijama, ukljuujui i one iz sustava Ujedinjenih naroda. Spomenimo primjerice UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu), UNIDO (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj), IAEA (Meunarodna agencija za atomsku energiju), FAO (Organizacija Ujedinjenih naroda za poljoprivredu), WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), WMO (Svjetska meteoroloka organizacija) itd. To se odnosi na sam upravljaki vrh, ali i na elna mjesta pojedinih odjela, odnosno uprava. injenica je da osobe na takvim funkcijama nesumnjivo pomau institucijama i organizacijama, ali i pojedinim strunjacima, znanstvenicima i eskpertima iz svojih domicilnih zemalja da lake dou do odreenih informacija koje im potom donose strategijske prednosti. Takoer, uz pomo tako pozicioniranih ljudi, olakan je pristup mnogim aktivnostima od interesa za zemlju te se lake dolazi do razliitih projekta. Naalost, situacija s hrvatskim kadrovima na rukovodeim i profesionalnim poloajima u gotovo svim meunarodnim institucijama i organizacijama krajnje je nezadovoljavajua, tovie zabrinjavajua, budui da je na takvim mjestima zanemarivo mali broj ljudi iz Hrvatske. Razlozi su viestruki: S S S S S mali broj hrvatskih kadrova u takvim institucijama u vrijeme bive drave, a koji je mogao biti naslijeen nakon raspada, relativno loa ukupna slika Hrvatske u meunarodnoj zajednici nakon njenog osamostaljenja od Jugoslavije, neadekvatan sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj koji nije podsticao multidisciplinarnost, problemi koji se javljaju nakon zavretka mandata i povratka u zemlju, nepostojanje sustavne brige oko pronalaenja i dodatnog obrazovanja potencijalnih kandidata. Mjere za prevladavanje ovakvoga stanja dvojake su te se mogu podijeliti na kratkorone i dugorone. U svezi kratkoronih mjera za poboljavanje stanja, potrebno je odmah zapoeti sustavnu i koordiniranu akciju Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva znanosti i tehnologije i hrvatskih sveuilita, veleuilita i znanstvenih instituta kako bi se identificirale osobe koje imaju dovoljnu formalnu i stvarnu naobrazbu i dostatne vjetine, a bile bi se voljne 30

kandidirati za odreena mjesta u meunarodnim organizacijama, bilo profesionalna, bilo rukovodea. Takvim bi ljudima potom trebalo omoguiti brzu, ali uinkovitu dodatnu teorijsku i praktinu naobrazbu. U dugorone mjere spada stvaranje baze podataka o studentima viih godina raznih fakulteta koji bi nekada tijekom svojega ivota bili voljni odreeni dio svoje ivotne karijere provesti u znanstvenoj diplomaciji. Oko karijera tih ljudi trebali bi potom dugorono voditi stalnu brigu Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo znanosti i tehnologije. Ti ljudi trebaju dobiti i dodatno obrazovanje (primjerice zavriti diplomatsku akademiju), sudjelovati u raznim radionicama, seminarima i sl. Takoer, treba ih koristiti za razne projektne zadatke. Oni pak trebaju biti spremni da se u trenutku kada se ukae prilika ili potreba odmah kandidiraju za odreeno mjesto. U dugorone mjere valja ubrojiti i ouvanje institucionalne memorije, znanja i spoznaja koje su prikupili oni kadrovi koji su imali priliku raditi u meunarodnim institucijama. Takve ljude treba identificirati, umreiti i staviti u slubu sustava. Njihovo znanje esto je intuitivno i stoga teko za artikulaciju. Naime, takvo znanje ima dvije komplementarne razine: usmjereno znanje o nekom konceptu ili situaciji te implicitno znanje koje je potrebno identificirati i staviti u funkciju obrazovanja mlaih kadrova. Stoga je takvo znanje potrebno usustaviti i iskoristiti, to se moe uiniti putem susreta i radionica s potencijalnim kandidatima za buduu slubu u znanstvenoj (i drugoj) diplomaciji. Paralelno s tim, potrebno je rijeiti na razini drave i neka dugorona pitanja statusa ljudi koji neko vrijeme provedu u znanstvenoj diplomaciji. Valja naglasiti da se tu veinom ne radi o karijernim diplomatima, budui da rijetko koji karijerni diplomat moe zadovoljiti zahtjeve koji se postavljaju za neko od rukovodeih mjesta primjerice, Meunarodne organizacije za atomsku energiju ili Meunarodne zdravstvene organizacije (doktorat ili post-doktorat iz struke, dokazana znanstvena karijera s veim brojem objavljenih radova te jo neka dodatna znanja, kao to su MBA i sl.). Ljudima iz struke i znanosti teko je prekinuti karijeru, a da nema garancije da e ga sustav opet primiti i da ga nee jo dodatno kazniti to je nekoliko godina na izvjestan nain imao prekid u karijeri. Naime, za to vrijeme kolege sudjeluju u projektima i nastavi, piu radove, napreduju u zvanju. Stoga se na neki nain i ljudima koji odreeno vrijeme provedu kao hrvatski kadrovi u znanstvenoj diplomaciji, nesumnjivo radei na dobrobit drave, to mora priznati i honorirati. Pri tome obeteenje ne mora biti samo materijalno, ve se primjerice boravak u znanstvenoj diplomaciji i ekspertnim slubama moe uraunavati u uvjete potrebne za izbor u znanstveno zvanje i sl. 31

Zakljune napomeneSuvremeno drutvo svoj napredak gradi na znanju, to pretpostavlja stalno ulaganje u ljudske resurse te u obrazovanje, znanost i tehnologiju. Interakcija znanja i openito znanosti s jedne strane i politike s druge strane izuzetno je kompleksna, budui da se radi o srazu dvaju razliitih sustava ponaanja: znanstvenih ideala pravednosti i nepristranosti s jedne strane i politike realnosti realizacije interesa i strategijskih ciljeva. S tehniko-tehnologijske strane, tu kompleksnost poveava informacijska revolucija. Naizgled paradoksalno, nove komunikacijske mogunosti koje omoguavaju izmjenu informacija istovremenu s razvojem odreenih dogaaja, na diplomaciju postavljaju nove zahtjeve. Jo poetkom prologa stoljea vjerovalo se da e pojava telegrafa i radio veza utjecati na diplomaciju tako to e omoguavanjem neposrednog slanja instrukcija povodom nekog pitanja suziti diplomatima kako podruje djelovanja, tako i odgovornosti, pretvarajui ih u puke protokolarne predstavnike. Dogodilo se upravo suprotno, budui da razvoj informaticijskog drutva unosi pravu revoluciju u funkcioniranje pa i prioritete suvremenoga svijeta, otvarajui diplomaciji nove izazove, poput kiberdiplomacije te diplomacije znanja, odnosno djelovanja diplomacije na podruju intelektualnog vlasnitva, patentnih prava i sl. Uz sve to, neka pitanja izuzetno vana za budunost cijeloga ovjeanstva, a koja su otvorena upravo napretkom znanosti i tehnologije, bez znanosti i tehnologije se ne mogu niti rijeiti, naravno uz snane diplomatske aktivnosti. Spomenimo jo jednom pitanja i probleme kao to su: globalno i lokalno zagaivanje okolia, globalne klimatske promjene, bolesti poput AIDS-a i SARS-a, miroljubivo istraivanje i gospodarenje Svemirom, problematiku genetski modificirane hrane i organizama, kompetitivnost industrijskih tehnologija, irenje oruja masovnoga unitenja, terorizam, ubrzano starenje populacije u najrazvijenijim zemljama, irenje uporabe opojnih droga, financijske krize itd. Posljedino, diplomacija se mora mijenjati. Te promjene ne smiju biti stohastike ve dobro promiljene. Kljunu ulogu u potrebnim promjenama mora igrati znanost i znanje. Svaka drava koja eli uinkovito promovirati svoje interese na globalnoj sceni mora razvijati znanstvenu diplomaciju. Takoer, vaan je i nain upravljanja znanjem u diplomaciji.

32

Literatura/1/ /2/ American Initiative for Peace in Croatia, inc. Barney Steven M. Innocent Packets? Applying Navigational Regimes from the Law of the Sea Convention by Analogy to the Realm of Cyberspace. Essays 2001. National Defense University Press, Washington, D.C. 2001. /3/ /4/ /5/ BBC News Online. Albright marries science and diplomacy. BBC News Online, 22. 02. 2000. CIA. The World Factbook 2003. Committee on Science, Technology and Health Aspects of the Foreign Policy Agenda of the United States. The Pervasive Role of Science, Technology and Health in Foreign Policy: Imperatives for the Department of State. National Academy Press, Washington DC, 2000. /6/ /7/ /8/ /9/ /10/ /11/ /12/ Dedijer Stevan. Ragusa Intelligence & Security (RIS) - A Model for the 21st Century? National Security and the Future, 2000; 3-4(1):127-141. Frani Zdenko. Sunce u utrobi Zemlje. Hrvatski Obzor, 1998;163:36-37. Nature Editorial. A time for scientific diplomacy. Nature, 1998; Vol. 393, Iss. 6685:499. Ovid. 2003. Potter Evan H. (Editor) Cyber-Diplomacy - Managing Foreign Policy in the Twenty-First Century. McGill University Press, 2002. Ryan Michael P. Knowledge Diplomacy: Global Competition and the Politics of Intellectual Property. The Brookings Institution, New York 1998. Skodvin Tora. Structure and Agent in the Scientific Diplomacy of Climate Change - An Empirical Case Study of Science-Policy Interaction in the Intergovernmental Panel on Climate Change (Advances in Global Change Research Volume 5). Kluwer Academic Publishers, 2000. /13/ /14/ Udovii Boo. Razvitak i energetika. Multigraf Zagreb, 1998. UNESCO Regional Bureau for Science in Europe (ROSTE). Scientific Profile Activities in CEEC - A Comparative Study Based on Scientific Publication Indicators and International CoPublications. UNESCO-ROSTE, Venice, 2000. /15/ /16/ /17/ /18/ Kaufman, L. and Rousseeuw, P.J. Finding Groups in Data: An Introduction to Cluster Analysis. Wiley, New York, 1990. S-PLUS 2000 Guide to Statistics, Vol. 2. Data Anal. Products Division, MathSoft, Seattle, 1999. Treverton Gregory F. Reshaping National Intelligence for an Age of Information. Cambridge University Press, Cambridge 2003. Wheaton Kristan J. The Warning Solution: Intelligent Analysis in the Age of Information Overload. AFCEA International Press, 2001.

33

SaetakInterakcija znanja i openito znanosti s jedne strane i politike s druge strane, izuzetno je kompleksna, budui da se radi o srazu dvaju razliitih sustava ponaanja: znanstvenih ideala pravednosti i nepristranosti naspram politike realnosti realizacije interesa i strategijskih ciljeva. Sveprisutnost znanosti i tehnologije u suvremenom svijetu zahtijeva kvalitetno osmiljenu, i agresivnu znanstvenu diplomaciju u oblikovanju vanjske politike neke zemlje koja e ujedno uinkovito spojiti politiku i znanost. Takva diplomacija nezamjenjiva je i u uinkovitom prikupljanju poslovnih podataka te koritenju informacija i inovacija pri postizanju irih ciljeva vanjske politike u globalnoj ekonomiji informacijskoga doba. Takoer, uspjeh nekih najznaajnijih meunarodnih pregovora ovisi o razini tehnike ekspertize i kompetencije. Primjerice, to se odnosi na podruja nuklearnog razoruanja, klimatskih promjena, irenja zaraznih bolesti, gospodarenja vodom i energijom, zatite okolia, kompetitivnosti industrijskih tehnologija i sl. Stoga je potrebno razumijevanje mehanizama kako znanstveni i tehnoloki imbenici utjeu na navedenu problematiku kao i promjene vezane uz politiku i gospodarstvo. Razvoj informatikoga drutva donijelo je pravu revoluciju u funkcioniranje, pa i prioritete suvremenoga svijeta, otvarajui diplomaciji nove izazove, poput kiberdiplomacije te diplomacije znanja, odnosno djelovanje diplomacije na podruju intelektualnog vlasnitva, patentnih prava i sl. Za uinkovitu znanstvenu diplomaciju nuna je raunalna pismenost, dobro poznavanje analitikih alata te pristup i uporaba otvorenih izvora informacija. Osim karijernih diplomata, u znanstvenu diplomaciju moraju ire biti ukljueni i znanstvenici, eksperti i drugi strunjaci iz vladinog i nevladinog sektora, primjerice na znanstveno-strunim konferencijama, simpozijima, seminarima itd. Takvi skupovi predstavljaju ne samo priliku za lobiranje i promicanje dravnih interesa, ve i priliku za prikupljanje dragocjenih poslovnih i drugih informacija. Svaka drava koja eli uinkovito promovirati svoje interese na globalnoj sceni mora razvijati znanstvenu diplomaciju. Republika Hrvatska stoga mora osmisliti sustavni pristup odabiru i obrazovanju kadrova koji e djelovati na polju znanstvene diplomacije, bilo da se radi o 34

karijernim diplomatima ili o znanstvenicima, ekspertima i drugim strunjacima. U radu je raspravljena pojava prvog spomena i kontekst znanstvene diplomacije, a njen je djelokrug dan na primjeru SAD-a. Obraeni su i diplomacija znanja koja se bavi intelektualnim vlasnitvom i patentnim pravima te kiberdiplomacija, kao novo podruje diplomacije koje se javlja u uvjetima informacijske revolucije i sve veoj ulozi elektronikih sredstava komuniciranja u gospodarstvu. U kontekstu stvaranja jedinstvenog europskog istraivakog prostora na primjeru baze Current Contents s bibliografskim podacima iz znanstvenih asopisa, provedeno je istraivanje o meunarodnoj suradnji hrvatskih znanstvenika kako bi se istraio potencijal njihova djelovanja u hrvatskoj znanstvenoj diplomaciji. Meunarodna suradnja hrvatskih znanstvenika jest zadovoljavajua, ali postoje ogromne mogunosti za njezino proirenje, to bi ujedno znailo i irenje mogunosti za znanstvenu diplomaciju. Poseban problem ini nedostatan broj hrvatskih kadrova u meunarodnim znanstveno-strunim institucijama. Predloene su i mjere, kratkorone i dugorone, za poboljavanje takvog neprihvatljivog stanja.

35

ivotopisZdenko Frani roen je godine 1956. u Zagrebu. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao fiziku na Prirodoslovno - matematikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Od 1986. radi u Institutu za medicinska istraivanja i medicinu rada na podrujima radioekologije, radiotoksikologije i dozimetrije. Kao stipendist Meunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) godine 1986. boravio je u Kanadi u Chalk River Nuclear Laboratories radei na problematici utjecaja nuklerne fuzije na okoli . Predava na poslijediplomskom studiju prirodnih znansoti Sveuilita u Zagrebu. Godine 2000. na listi Socijaldemokratske stranke Hrvatske izabran je za zastupnika Hrvatskog sabora. Bio je lan Odbora za vanjsku politiku, Odbora za zatitu okolia i prostorno planiranje i Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Takoer, bio je i lan saborske delegacije u Parlamentarnoj skuptini NATO-a. Godine 2001. boravio je u SAD-u u programu Vlade SAD-a za meunarodne posjetitelje. Godine 2002. izabran je na dunost zamjenika ministra u Ministarstvu znanosti i tehnologije. lan je Savjeta za razvoj civilnog drutva, Nacionalnog vijea za ovlaivanje i Povjerenstva za zatitu od zraenja. Autor je veeg broja znanstvenih i strunih lanaka, pie i lanke vezane uz popularizaciju znanosti. Oenjen je i otac je dvije keri. Opirniji ivotopis i popis radova, ukljuujui i elektronike inaice, dostupan je na Web adresi .

36