18
Značajni krajobraz Odransko polje

Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

  • Upload
    others

  • View
    9

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

Značajni krajobrazOdransko polje

Page 2: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

� �

U današnjoj Europi sve je manje divljine, ako je uopće još ima. Kroz nekoliko tisućljeća intenzivne ljudske nazočnosti drevne šume su sječene, močvare isušivane, zemlja privođena poljoprivredi, širila su se sela i gradovi, podizala industrija. Rijetka koliko-toliko netaknuta područja bivše divljine, u međuvremenu proglašena nacionalnim parkovima, izgledaju poput malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka i životinja.

Nužno je pružiti uvjete za život divljim stvorenjima u našem susjedstvu. Potrebno je promijeniti uvriježeni odnos ka divljini po kojem treba “civilizirati”, što u praksi najčešće znači sterilizirati okoliš. Želimo li da naši potomci druga stvorenja mogu vidjeti izvan muzeja i filmskih dvorana, krajnje je vrijeme da počnemo planirati prostor za divlje biljke i životinje. Moramo se odreći vlastite samoživosti. Jer, ako u našem svijetu nema mjesta za druge, možda ga uskoro neće biti ni za nas.

Rodivši se i provevši cijeli život u Sisku, oduvijek zaljubljen u divlja stvorenja, autor «ptičjeg� dijela ovog priručnika, sjeća se da je kao dječak gledao velike štuke u močvarama tamo gdje su danas rafinerijska skladišta, a da su se djeca tamo kupala. Ulov ribe bio je bogat u mrtvajama koje se sada ubrzano zatrpavaju i zagađuju. Igrao se na prostranim “gmajnama” prije izgradnje lonjskih nasipa, a kao mladić slušao je klepetanje gnijezdećih roda nedaleko svoje kuće u predgrađu. Kao odrastao, proučavajući gradske ptice, posvjedočio je nestanku posljednjih gradskih parova lisaka i mlakuša.

S druge strane, oporavljaju se neke već zaboravljene ptice, ili se pojavljuju novi stanovnici kojih ovdje nije bilo. Općenito omiljeni labudovi sve su rjeđe meta pušaka, a sve radije ih se hrani zimi. Donedavno ga znajući samo iz priča, autor je cijeli dan proveo

promatrajući prvo gradsko gnijezdo gavranova - ponovno običnih ptica našeg kraja.

Ovaj priručnik namijenjen je svima onima koji žele saznati nešto o ptičjem svijetu Siska. Iako industrijski grad s izraženom zagađenošću i velikim problemima, Sisak još uvijek sadržava znatne zelene i skoro-prirodne površine na kojima preživljavaju divlja stvorenja, neka već rijetka u nacionalnim ili europskim razmjerima. Jedino o našem odnosu ovisi hoće li ovdje biti i sutra.

Ne tako davno zbrisan pojas gustiša i drveća duž Odre autora je ispunio gorčinom, ne po prvi put. Ako ova knjižica navede Građane i Grad da živice ostave slavujima i drveće djetlićima, ispunila je svrhu.

Željko Vasilik

Uvo

d

Page 3: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

� �

Ptice pripadaju među najvažnije pokazatelje ukupnog stanja prirode gdje se kroz složenost životnog ciklusa i vezanosti za staništa koja su različita tijekom godine može vidjeti prava slika zdravstvenog stanja prirode. Sve navedeno ih također čini izuzetno osjetljivim na vanjske utjecaje i promjene u staništima te je veliki broj ptica ugrožen - posrednom ili neposrednom djelatnosti ljudi.Ptice karakterizira velika pokretljivost i opsežan

selidbeni sustav, one ne poznaju granice, a briga za njihovu populaciju i raznolikost vrsta veže države određenih regionalnih cjelina. Visoki stupanj ugroženosti ptica, posebno gnjezdarica

vezan je uz ugroženost i nepovoljno stanje njihovih staništa, s posebnim naglaskom na močvarna staništa.U Hrvatskoj je ukupno zabilježeno gniježđenje 244 vrsta ptica, od kojih su 13 vrsta regionalno izumrle ili su iz Hrvatske nestale kao gnjezdarice, a prisutne su kao preletnice ili zimovalice. Ovaj broj ukazuje na bogatstvo naše ornitofaune i u europskim razmjerima - Austrija ima 210, Belgija 176, Češka 199, Latvija 215 gnijezdećih vrsta ptica.U Hrvatskoj se gnijezdi 78 u Europi ugroženih vrsta ptica što je više nego u svim malim i srednje velikim državama Europe (osim Albanije).

Sisačko-moslavačka županija pripada području središnje Hrvatske, čija je najveća značajka industrijska izgrađenost, zaposlenost i proizvodnja. Najveći industrijski gradovi Županije su Kutina, Sisak i Petrinja. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine na prostoru Županije živi 183.730 stanovnika (4,1% stanovništva Hrvatske) na ukupno 4463 km2, a gustoća naseljenosti je 42 stanovnika/km². Sisačko-moslavačka županija je druga po veličini županija u Republici Hrvatskoj i graniči s pet županija, a na jugu s Bosnom i Hercegovinom.Sisačko-moslavačku županiju karakteriziraju dvije značajne cjeline poplavnog nizinskog područja uz rijeku Savu - Posavina koju karakterizira poljoprivredna proizvodnja s naglaskom na stočarstvo, zatim Moslavačka gora na sjeveru te južno i jugozapadno masiv Zrinske i Petrove gore, područja bogata šumama. Županija je bogata rijekama - Sava, Kupa, Una, Odra, Lonja, Sunja, Glina, Ilova, koje pripadaju Dunavskom slijevu. Geologija Sisačko-moslavačke županije je izuzetno bogata i zanimljiva te se ovdje nalaze nalazišta nafte, plina, metala i raznih vrsta glina, kamena, a posebno su značajni izvori tople, ljekovite vode u Topuskom te izvori tople jodne vode u Boku i Sisku.Očuvanost prirode, unatoč razvijene industrije - INA, Petrokemija, Željezara, Herbos, Gavrilović, glavna je karakteristika Županije, a poplavne nizine uz rijeku Savu biološki su posebno vrijedna područja.Očuvanost krajobraza poplavnih nizina uz rijeke, pašnjaka, trščaka, rukavaca, nizinskih šuma hrasta lužnjaka u kojima borave mnoge ugrožene vrste flore i faune, osobito su vrijedna i zavrjeđuju zaštitu i očuvanje kao područja biološke raznolikosti. Krajobraz pašnjaka

koji se prostiru uz rijeke Savu, Kupu, Odru i Sunju rezultat je stogodišnje tradicije pašarenja stoke - krava, konja i svinja na zajedničkim pašnjacima koja se kao tradicija očuvala do današnjih dana.Krajobrazna raznolikost odrazila se na bogatstvo ptica te se na području županije nalazi najstariji ornitološki rezervat u Republici Hrvatskoj Krapje đol, proglašen 1963. godine, sada u sastavu Parka prirode “Lonjsko polje” zajedno s drugim ornitološkim rezervatom Rakitom. Na području Posavine u cjelini Sunjskog polja nalazi se treći ornitološki rezervat Sisačko-moslavačke županije Dražiblato. Bogatstvo ornitofaune rezultat je dodira dviju različitih cjelina isprepletenih s ruralnim naseljima uz rijeke te obradivim površinama i živicama koje su također važno stanište i hranilište brojnih ptica koje svojom brojnošću i raznolikošću ukazuju na stanje cijelog okoliša. Na području Županije su brojna vrijedna područja koja su zaštićena kao sastavni dio Ekološke mreže Republike Hrvatske.

Ptic

e

Sisa

čko-

mos

lava

čka

župa

nija

Page 4: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

� �

Grad Sisak se smjestio na utoku rijeke Odre u Kupu i Kupe u Savu u plodnom, močvarnom području Panonske nizine na 98 m nadmorske visine (45°48´N, 16°36´E). Grad se prostire na 422,75 km2, na dodiru dviju krajobraznih cjelina nizinskog područja uz rijeke te brdsko-šumovitih pojaseva na zapadu i jugozapadu. Odlikuje ga umjereno kontinentalna klima, srednja godišnja temperatura od 10,6°C, godišnji prosjek relativne vlage od 80% te 82 maglena dana godišnje.Povijest grada seže do vremena Kelta i Ilira koji su imali

naselje Segestica na desnoj obali Kupe u 4. stoljeću p.n.e., a potom ga osvajaju Rimljani 35.g.p.n.e. i na desnoj obali rijeke Kupe grade Sisciu, koja je svoje ime upisala na kartografske prikaze

Rimskog carstva kao središte “Pannonie Savie” i veliki vojni grad s kovnicom novca, termama i uređenom gradskom strukturom.Propašću Rimskog carstva blijedi sjaj Siscije, a dolaskom Hrvata u 7. stoljeću grad se budi i raste. U 9. stoljeću ovdje stoluje i ratuje hrvatski knez Ljudevi Posavski.Tijekom 10. stoljeća gasi se sisačka biskupija, Sisak postaje feudalni posjed zagrebačkog biskupa, kasnije Zagrebačkog kaptola, a u vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV dobiva status gradske općine s gradskom upravom i sudom.Razvoj modernog doba pogoduje razvoju grada na rijekama okruženim bogatim šumama hrasta lužnjaka. Razvija se riječno brodarstvo i Sisak postaje važna najsjevernija plovna luka na Savi te služi za prijevoz prirodnih bogatstava u centre Europe.

Razvoju grada pridonosi i izgradnja prve željezničke pruge Sisak � Zidani most. U gradu se rade prva industrijska postrojenja te grad izrasta u moderan, industrijski grad s velikim postrojenjima prehrambene industrije, ciglane, rafinerije nafte i željezare.Grad okružuju nizine Odranskog polja i ravnice uz Kupu i Savu na kojima se vlažni pašnjaci i livade izmjenjuju s poplavnim šumama hrasta lužnjaka. Sa zapada ga dodiruju obronci Vukomeričkih gorica, a s juga brdoviti predio iza kojeg se uzdiže Zrinska gora. Grad je u svoje tkivo obuhvatio i brdo Viktorovac, unutar meandra rijeke Kupe. Iako industrijski grad, Sisak je u svoje tkivo utkao brojne parkove, šetnice i šume koje su pluća grada.Raznolikost gradskih cjelina - stari centar na ostatcima rimske Siscije i brojnim starim potkrovljima, gradski parkovi s visokim drvećem, perivoji, vrtovi, prigradska naselja, poljoprivredne površine, vrbaci i šumice pokraj rijeka, šume koje okružuju grad i industrijska postrojenja isprepliću se čineći zanimljivo područje na kojem obitava mnogo ptica, među kojima rijetke i ugrožene

te mnoge koje se ubrajaju u zaštićene i strogo zaštićene vrste. Mnoge ptičje vrste vole život u neposrednoj blizini ljudi - gradske ptice su se prilagodile načinu života u gradu, između prometnica, gnijezde se na drveću u parkovima ili zidovima i strehama zgrada. Svojim pjevom i cvrkutom bude nas u maglovita jutra i cvrkutom se nadglasavaju s bukom grada, letom pozdravljaju proljetne oblake ili se skupljaju u velika jata prije zadnjeg pozdrava suncu na zapadu. Ptice žive s nama danima, godinama, desetljećima, a koliko stvarno poznajemo svoje susjede? Zašto su nam važne? Ptice su važan dio ukupne biološke raznolikosti i hranidbenog lanca, u gradovima često narušenog. Poznavanje vrsta i brojnosti određene ptičje vrste omogućava bolje poznavanje prirode i stanja okoliša te upućuje na moguće probleme koje je potrebno otkloniti prije nego što bude prekasno.“Ptice Siska” obuhvaćaju podatke prikupljene tijekom dugogodišnjeg promatranja ptica na području Grada Siska i omogućit će uvid u ptičji svijet o kojem znamo sve i ne znamo ništa.

Sisa

k -

cent

ar S

isačk

o-m

osla

vačk

e žu

pani

je

Page 5: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

� �

Grad Sisak nalazi se u Posavini na utoku rijeke Odre u Kupu i Kupe u Savu, na približno 100m nadmorske visine. Sjeverno od grada nalaze se Turopolje i Odransko polje, močvarno-šumski kompleks zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza i prepoznat kao područje od međunarodne važnosti za ptice (IBA HR012), a jugoistočno se nastavljaju plavna područja Donje Posavine (Lonjsko, Sunjsko, Poganovo i Mokro polje), također od međunarodne važnosti za ptice (IBA HR009), dio kojeg je zaštićen u kategoriji parka prirode (PP “Lonjsko polje”). Sam grad se u osnovi pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok, prateći tokove rijeka Save, Kupe i Odre. Prigradska naselja se većinom nalaze na sjeveru (tzv. Zeleni Brijeg) i istoku (Galdovo), što su i glavni smjerovi širenja Grada. Danas Sisak ima nešto manje od 50000 stanovnika. Desetogodišnjim istraživanjem biotopa i ptičjeg svijeta Siska, u Gradu je ustanovljeno 6 kompleksnih biotopa: industrijske zone, gradska jezgra, prigradska naselja s okućnicama, poljoprivredna zemljišta, zelene i vodene površine. Za potrebe ovog prikaza ptice će biti grupirane prema 3 osnovna tipa staništa:

- Naselja (gradska jezgra, zgrade i obiteljske kuće s okućnicama, industrijske zone);

- Zelene površine (polja, livade, voćnjaci, parkovi, gradsko groblje, šume);

- Vodene površine.

Naravno, ptice se ne drže ovako postavljenih “granica”, staništa se preklapaju i razvojem Grada jedna ustupaju mjesto drugima. Stoga je ova podjela nužno ne posve točna, ali ipak daje sliku realno očekivanih vrsta u određenim dijelovima Grada.

Gradsko središte (oko 250 ha) predstavljaju stambene i javne zgrade i blokovi s unutrašnjim dvorištima te prometne ulice, a smješten je između Kupe i Save na mjestu rimske Siscie. Južno, sjeverno i istočno od gradske jezgre pružaju se naselja obiteljskih kuća s okućnicama, a na lijevoj obali Save nalazi se veliko prigradsko naselje Galdovo, istih karakteristika. Na sjeveru

uz obalu Save nalaze se manja sjeverna (oko 50 ha) i veća južna (oko 400 ha) industrijska zona.U Sisku su danas najuočljivije razne vrste iz porodice vrana. Najpoznatija gradska vrsta svakako je gačac (Corvus frugilegus), stanarica koja gnijezdi u 15 manjih i većih kolonija po cijelom gradskom

području. Ovu pticu građani Siska popularno nazivaju "veberovka". Prema urbanoj legendi, ranih 60-tih iz bivšeg SSSR-a ih je uvezao tadašnji Direktor Metalurškog kombinata "Željezara" Norbert Veber kako bi zaustavile najezdu hrastovog gubara, koji je tih godina ogolio sisačke šume i parkove. Za ovu priču, međutim, nema nikakvih dokaza. Gačci, koji u Hrvatskoj nisu bili prisutni do konca XIX stoljeća, naselili su se u Sisak i druga mjesta sjeverne Hrvatske za vrijeme širenja svoje populacije sa sjevernijih staništa. Ukupna populacija danas na gniježđenju broji oko 500 parova, a zimi se pojačava sjevernim došljacima.

Ptic

e gr

ada

Sisk

a

Nas

elja

GAČAC

SIVA VRANA

PILJAK

Page 6: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

10 11

urbica), lastavičje vrste koja svoja gnijezda lijepi na vanjske fasade zgrada, pod ispuste balkona i sl. Sisačke kolonije uglavnom ne broje više od desetak parova, a njihov opstanak isključivo ovisi o dobroj volji vlasnika objekata na kojima grade gnijezda.Srodna lastavica (Hirundo rustica) u Sisku pojedinačno i u malom broju gnijezdi u haustorima i drugim zatvorenim prostorima u središtu grada i prigradskim naseljima. Vrlo je malobrojna, za razliku od seoskih naselja van grada, gdje je još uvijek obična.

Općepoznata gradska vrsta je i vrabac (Passer domesticus), koji gnijezdi pod krovovima obiteljskih kuća, u pukotinama zgrada i dupljama drveća širom grada. Srodna vrsta,

poljski vrabac (Passer montanus) zamjenjuje ga u industrijskim zonama i na dodirnim područjima naselja sa zelenim površinama. Vrabac pokućar dominira u natjecanju za prostor i hranu, ali - kao naseljenik s Juga - nije tako dobro prilagođen sjevernijim klimatskim uvjetima i posve je ovisan o ljudskoj blizini i zimskoj ponudi hrane.Širom grada poznati stanovnici su gradski golubovi (Columba livia domestica), podivljali potomci pitomih golubova. Kako je pitomi golub udomaćen već tisućama godina, u međuvremenu su nastale mnoge rase koje se razlikuju, prvenstveno bojom ali i veličinom i oblikom. Stoga se i kod podivljalih populacija mogu

uočiti razna obojanja, ali ipak dominira ono koje podsjeća na prvobitnog pretka, divljeg goluba (Columba livia). Iz istog razloga podivljale jedinke za gnijezdilišta izabiru mjesta slična pećinama, dakle tavanske prostorije, potkrovlja, crkvene tornjeve i slično, gdje gnijezde kolonijalno ako za to postoje uvjeti. Pojedinačni parovi mogu gnijezditi na bilo kojem raspoloživom mjestu, poznata su pojedinačna gnijezda na dovratcima ili malim ispustima. Stanovništvo se različito odnosi prema ovim pticama, od poticanja njihovog gniježđenja do progona s ciljem istrebljenja. Opstanak i ove vrste na određenom odabranom mjestu izravno ovisi o odnosu vlasnika. Gradske

Zimi, gačci se ujedinjuju s čavkom (Corvus monedula), drugom običnom gnjezdaricom gradskog središta. Ona gnijezdi u dimnjacima i dupljama većeg drveća u samoj gradskoj jezgri. Iako nije zaštićena vrsta, njena populacija u Hrvatskoj opada i uskoro bi mogla postati zabrinjavanjuće rijetka. Siva vrana (Corvus corone cornix) i svraka (Pica pica) također su sveprisutne gradske gnjezdarice, ali manje uočljive pošto se ne okupljaju u kolonije. Obje vrste pojedinačno gnijezde po drveću i u bujnijim gustišima na cijelom području grada, od gradske jezgre do rubnih naselja.Središte grada i više zgrade novijih naselja gnijezdilišta su kolonija piljaka (Delichon

populacije i dalje se redovito pojačavaju podivljavanjem uzgajanih ptica, koje vlasnici danas drže uglavnom iz estetskih razloga, a ne više radi prehrane.U umjetnim "pećinama" (ukrasne rozete na fasadama, premale za golubove) nekoliko zgrada u središtu grada gnijezdi kolonija čvoraka (Sturnus vulgaris). Čvorci se redovito viđaju pri ishrani svuda u gradu i okolici veći dio godine, u osobito velikom broju s jeseni kad im se populacija poveća doseljavanjem sjevernih ptica. Ne viđaju se samo za najoštrijih zima, kada izvan grada lutaju u potrazi za hranom.Izrazito vezana uz naselja je i gugutka (Streptopelia decaocto), još jedan razmjerno novi naseljenik naših krajeva.

VRABAC

GRADSKI GOLUB

ČVORAK

GUGUTAK

MRKA CRVENOPERKA

Page 7: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

1� 1�

ptičjih vrsta. Tako na dimnjacima industrijskih pogona, žitnim silosima i crkvenim tornjevima gnijezdi 4-5 parova vjetruša (Falco tinnunculus), malene vrste iz porodice sokolova. Pošto se vjetruše hrane malim glodavcima, imaju odlična lovna područja na otvorenim prostorima u neposrednoj blizini gradskog središta.Jednaku prigodu koriste i male ušare (Asio otus), noćni lovci koji gnijezde u napuštenim gnijezdima vrana ili pukotinama zgrada. U Sisku su redovite gnjezdarice, većini građana poznate su po zimskoj koloniji na skupini drveća u samom središtu grada. Ovdje se može naći i do 100 jedinki na dnevnom odmoru. Zanimljivo je da se ovdje ptice okupljaju na zimi ogoljelom bjelogoričnom drveću koje ne

naseljavala kamene "krune" vrhova iznad planinskih livada. U gradovima je pronašla sličnu mješavinu kameno-livadnih staništa, biološki siromašnih ali bez konkurencije.Još jedan nezahtjevni stanovnik grada je kukmasta ševa (Galerida cristata). Kao vrsta polupustinjskih staništva, kukmasta se ševa naseljava duž željezničkih pruga, na šljunčana parkirališta i druga ogoljela mjesta. Većina građana ju je zasigurno vidjela i pitala se kakva je to ptičica, nešto veća od vrapca i s kukmom na vrhu glave, koja tako žustro trčkara po parkiralištima trgovačkih centara.Na ogoljelim područjima, ali i šljunčanim riječnim obalama, mogu se vidjeti sivkaste bjeloguze (Oenanthe oenanthe) pri selidbi.Više zgrade gnijezdilište su nekih zanimljivih

Ova vrsta se u prvoj polovici XX stoljeća brzo proširila s krajnjeg jugoistoka Balkana i sada gnijezdi na većem dijelu kontinenta, do Švedske i Rusije. Obitava u naseljima, a traži prostore s malo zelenih površina, malene parkove, okućnice, vrtove i voćnjake. U Sisku gnijezdi na svim opisanim staništima, a izbjegava šume i vodene površine.Do prije dvadesetak godina ovdje posve nepoznat, sve brojniji stanovnik grada je golub grivnjaš (Columba palumbus), prvobitni stanovnik okolnih šuma. Ušavši u grad, sada gnijezdi u svim većim i manjim parkovima, čak i na pojedinačnom drveću unutrašnjih dvorišta u samom centru. Zabilježeno je gniježđenje na petom katu stambene zgrade, posve neobično za ovu vrstu!

Među manje poznate gradske vrste spada čiopa (Apus apus), za čije postojanje većina ljudi i ne zna. Ove ptice gnijezde u dimnjacima, pukotinama visokih zgrada i sličnim nedostupnim mjestima, a hrane se uglavnom visoko u zraku. Ljudi ih najčešće vide tek ako im slučajno preko sustava prozračivanja upadnu u stanove ili dok za vrlo lošeg vremena love nisko nad tlom, a tada ih najčešće smatraju lastavicama. Iako čiope površno sliče lastavicama, te vrste nisu srodne. Redovite su gnjezdarice Siska, ali nisu tako brojne kao u recimo primorskim mjestima.U unutrašnjim dvorištima gradskog središta, kao i industrijskim zonama, redovan stanovnik je mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros). Prvobitno je bila stanovnik planina, gdje je

KUKMASTA ŠEVA

MALA UŠARA

MALA UŠARA

SIVI ĆUK

KUKUVIJA

RODA

Page 8: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

1� 1�

pruža dobru zaštitu od uznemiravanja (okupljališta na brdu Zibel i prigradskom naelju Budaševo su u smrekama i čempresima, koji pružaju bolje skrovište). Ipak, brojne populacije vrana koje se sve vrijeme nalaze u neposrednoj blizini ih uglavnom ne uznemiravaju.Dimnjake kao gnijezdilišta koristi i sivi ćuk (Athene noctua). U ljetnjim mjesecima se njegovo karakteristično dozivanje može čuti u prigradskim naseljima.Izuzetno rijedak gradski stanovnik je kukuvija (Tyto alba). Nekoć je ova sova bila brojan stanovnik naših sela, ali je ugrožena industrijalizacijom poljoprivrede, upotrebom kemijskih sredstava i gubitkom staništa. U Sisku još postoje manje gradske četvrti s tradicionalnim kućama i gospodarskim zgradama, pa se ova ptica još uvijek (izuzetno rijetko) može vidjeti. Na žalost, nije poznato kolika je sisačka populacija kukuvija i upitno je hoće li se održati s razvitkom grada.Za Posavinu karakteristična roda (Ciconia ciconia) na području grada Siska neredovita je gnjezdarica. Poneki par povremeno sagradi gnijezdo u rubnim gradskim naseljima, ali se rijetko održe više od godinu-dvije. Mnoge od navedenih vrsta, osobito ove posljednje, naseljeni dio grada koriste samo kao gnijezdilište, dok se prehranjuju na okolnim zelenim površinama. Tamo susreću stanovnike manje sklone ljudskom društvu.

Na području Siska još uvijek su prisutne znatne poljoprivredne površine. U meandru Kupe, u neposrednoj blizini gradskog središta nalazi se Pogorelec, površina koja je bila predviđena za izgradnju, od čega se privremeno odustalo kako je pao broj stanovnika grada. Stoga se cijelo područje još uvijek koristi za obradu, a polja su mala i ispresijecana livadama i pojasevima živica. U prigradskim naseljima, osobito Galdovu i Zelenom Brijegu, obiteljske kuće prate prometnice, a iza njih još postoje veće površine obradivih tala i livada. Manji pojasevi voćnjaka, polja, gustiša i šumaraka pružaju se između Kupe i naselja u južnom dijelu grada. Važni gustiši i šumarci pružaju se između zaštitnih nasipa i riječnih korita sve tri sisačke rijeke, iako ih gradske vlasti - nažalost -uništavaju. Diljem grada nalaze se manji parkovi, šumarci i drvoredi, uglavnom bez značajnije prizemne vegetacije. Od gajenih parkova najznačajniji je park na brdu Viktorovac, na koji se nadovezuje gradsko groblje. U njemu su zastupljene razne Ze

lene

pov

ršin

e vrste bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, dok na groblju prevladava nisko održavani čempres. Viktorovac je ujedno zanimljiv kao malo povišena lokacija u nizinskom Sisku, svojevrsni početak banijskih brda južno od grada.Uz rub južne industrijske zone preostala je šumovita površina parka između Metalurškog kombinata “Željezara” i novog stambenog naselja. Manji dio parka (oko 5 ha) gajen je i sadrži razne vrste drveća, dok je veći dio (oko 20 ha) ostatak prvo-bitne šume na području koje su izgrađeni metalurški kombinat i naselje. Šuma se nastavlja se kroz samo područje MK, ispresijecana objektima i prometnicama. Između MK i glavne prometnice za Petrinju preostalo je još oko 30 ha prvobitne šume Velika Lasinja. Neodržavani dio parka i Velika Lasinja čine zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba, s gustim podrastom nižeg raslinja i mladog drveća.

Na ušću Kupe u Savu, kod tvrđave Stari Grad nalazi se Topolik, plavljena površina pod drvećem (oko 30 ha). Sjeverna (suša)

Page 9: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

1� 1�

polovica Topolika je pod gajenom “kanadskom” topolom koja se redovito krči, dok je izraženije plavljena južna polovina obrasla bijelom vrbom s gustim podrastom koprive. Na rubovima šumaraka, uz puteve i željezničke nasipe pružaju se gustiši u kojima prevladavaju crna bazga, bagremac, divlja ruža i divlja kupina.Ovako raznolika staništa omogućuju pre-življavanje različitim ptičjim vrstama.Obradive površine najsiromašnije su pticama. Kao hranilište redovito ih koriste gnjezdarice okolnih područja, a zimi se na njima, redovito no tek pojedinačno, mogu vidjeti sjeverni gosti poput eje strnarice (Circus cyaneus) i velikog svračka (Lanius excubitor), dok se drozd bravenjak (Turdus pilaris) zimi na poljima i

travnjacima pojavljuje u jatima. U potrazi za hranom povremeno se viđaju i manja jata malog drozda (T.iliacus).Travnjačke površine stanište su obje autohtone kokoške. Prepelica (Coturnix coturnix) ovdje još uvijek redovito gnijezdi i njeno se dozivanje može čuti na livadama i poljima s djetelinom u Pogorelcu i na Zelenom Brijegu, iako se rijetko i teško viđa. Trčka (Perdix perdix) viđana je samo zimi. Za ovu vrstu, kao i globalno ugroženog kosca (Crex crex), nema naznaka o mogućem gniježđenju na gradskom području, ali odgovarajuća staništa za obje vrste još postoje na travnjacima uz Odru i Savu.

Vjerojatno najpoznatija livadna gnjezdarica je poljska ševa (Alauda arvensis). Gnijezdi na Pogorelcu (2-3 para) i Zelenom Brijegu

(1-2 para). Livadne gnjezdarice su i prugasta trepteljka (Anthus trivialis), žuta pastirica (Motacilla flava), velika strnadica (Emberiza calandra), žuta strnadica (E.citrinella) te smeđoglavi i crnoglavi batić (Saxicola rubetra, S.torquata). Otvorena područja hranilišta su većeg broja ptica koje gnijezde u obližnjim gustišima i šumarcima. Redovitu sliku nad njima čine kružeći škanjci (Buteo buteo). Oni za gnijezdo ne zahtijevaju ništa više od malo viših gustiša ili manjih skupina drveća, čime Sisak još uvijek obiluje. Može ih se promatrati nad cijelim gradom, osim samog centra.Iako se škanjci mišari uglavnom hrane malim glodavcima, ponekad mogu uloviti i veći plijen,

poput mladih fazana (Phasianus colchicus). Useljen iz Azije u XIX stoljeću, uz redovito puštanje umjetno uzgojenih jedinki, obični gnjetao je danas najbrojnija naša kokoška, a u neposrednoj blizini naselja, naizgled ih je i više nego dalje od naselja. U Sisku gnijezde po gustišima i često izlaze na otvorene travnjake radi prehrane.Više je malih pjevica koje gnijezde u gustišima, a hranu traže na otvorenim područjima. Najbrojniji su poljski vrapci (Passer montanus), koje se može vidjeti skoro svugdje gdje je manje izražena prisutnost vrapca pokućara. Gnijezde u dupljama drveća i pukotinama zgrada, recimo u zidinama sisačke tvrđave. Kako su na prvi pogled slični, većina ljudi nije

EJA STRNARICA

TRČKA

DROZD BRAVENJAK

KOSAC

POLJSKA ŠEVA

PRUGASTA TREPTELJKA

CRNOGLAVI BATIĆ

ŠKANJAC

Page 10: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

1� 1�

gnijezdi u većim gustišima s gustim zaštitnim podrastom koprive, kupine i drugog trnovitog bilja. Malo ga je ljudi vidjelo i pozna drugačije osim po čuvenju, ali - u mirnim proljetnim noćima - u Sisku se može čuti njegova pjesma skoro svugdje gdje ima gustog raslinja.Populaciju malih pjevica rado iskorištavaju kukavice (Cuculus canorus). Redovne u Sisku, ipak češće se čuju nego što se vide.Nakon što slavuji i grmuše odu na jug, zimi se po gustišima mogu vidjeti lutajuća jata sjenica i zeba u potrazi za hranom. Skoro da nema osobe koja nije vidjela veliku sjenicu (Parus major), najbrojniju i najmanje plašljivu od svih sjenica. Dupljašica koja rado prihvaća ponudu kućice za ptice, velika sjenica gnijezdi u svim

parkovima i šumarcima širom grada, a zimi se kreće u potrazi za hranom i po najmanjim vrtovima, drvoredima ili parkovima. Udružuje se u jata s drugim srodnim vrstama; plavetnom i močvarnom sjenicom (P.caeruleus, P.palustris) koje također redovito gnijezde u parkovima i šumarcima, ali u znatno manjem broju od velike sjenice. Zimi im se sa svojih gnijezdilišta u crnogoričnim gorskim šumama pridružuju jelove sjenice (P.ater) i zlatoglavi kraljići (Regulus regulus). Sličnog imena, ali ne posve srodna, dugorepa sjenica (Aegithalos caudatus) također redovito gnijezdi u parkovima i šumarcima. Zimi se može vidjeti u obiteljskim jatima (10-20 jedinki) dok traži hranu, no ne udružuje se s drugim vrstama.

duž rijeka i većim voćnjacima, međutim, re-doviti su. Gustiša se čvrsto drže i crvendač (Erithacus rubecula), palčić (Troglodytes troglodytes) i sivi popić (Prunella modularis). Lako ih može se promatrati zimi kada gustiši ostanu bez lisnatog pokrova i populacija poraste do-laskom sjevernih ptica, ali sve tri vrste redovite su mjesne gnjezdarice.Redovite gnjezdarice gustiša su grmuše. Naj-brojnija i sveprisutna je crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla), a u manjem se broju mogu naći i siva grmuša (S.borin), grmuša pjenica (S.communis) i grmuša čevrljinka (S.curruca). Najslavniji, iako ga je malo ljudi zaista i vidjelo, je najbolji pjevač u zboru europskih ptica: slavuj (Luscinia megarhynchos). Redovito

ni svjesna da ne postoji samo jedan “vrabac”.Lakše prepoznatljiv je rusi svračak (Lanius collurio). I njegovo gnijezdo skriveno je u gustišu, ali hranu traže na okolnim otvore-nim područjima. Uobičajena slika je mužjak koji promatra s istaknutog mjesta na vrhu grma ili ograde. Gubitkom staništa uslijed industrijalizacije poljoprivrede rusi je svračak postao prorijeđena vrsta u europskim razmje-rima. U Sisku, međutim, gnijezdi 5+ parova, jedan skoro u samom središtu grada.Redovita gnjezdarica gustiša i parkova je kos (Turdus merula). Za razliku od većih gradova poput Zagreba, u Sisku se još uvijek zadržavaju na prirodnijim staništima i izuzetno rijetko ih se može vidjeti u uređenim parkovima ili travnjacima. U divljim gustišima, šumarcima

RUSI SVRAČAK

PALČIĆ

SIVI POPIĆ

POLJSKI VRABAC CRVENDAČSLAVUJ OBIČNI ZVIŽDAC

KOS

GRMUŠA PJENICA

KUKAVICA

SJENICA

SIVA MUHARICA

Page 11: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�0 �1

karta u sredini karta u sredini

Page 12: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

njihovo gniježđenje, iako u gradu postoje odgovarajuća šumska staništa za obje vrste.Možda nabrojnija gnjezdarica naših parkova i šuma je zeba (Fringilla coelebs). U vrijeme razmnožavanja pjesma mužjaka se može čuti u skoro svim većim parkovima i voćnjacima, ali se teže viđaju jer se drže vrhova krošanja. Zimi u jatima pretražuju otvorene površine, osobito rado poljoprivredne, u potrazi za hranom. Tada im društvo čine deseci, ponekad stotine sjevernih zeba (F.montifringilla), blis-ko srodnih gostiju. Češljugar (Carduelis carduelis), zelendur (C.chloris) i žutarica (Serinus serinus) također redovito gnijezde u parkovima. Žutarice od-seljavaju na jug nakon gniježđenja, a umjesto njih pojavljuju se čišci (C.spinus), juričice

(C.cannabina) i zimovke (Pyrrhula pyrrhula), koje se spuštaju s planina gdje gnijezde. Sve ih se može u zajedničkim jatima vidjeti po gustišima, travnjacima ili poljima u potrazi za hranom.Cjelogodišnji stanovnik Siska je i batokljun (Coccothraustes coccothraustes), ljubitelj koštuničavog voća čije gniježđenje u gradu, međutim, nije potvrđeno.Redovite gnjezdarice gradskih parkova i šu-maraka su još brgljez (Sitta auropaea), koji gnijezdi čak i u središnjem parku kod gradske crkve, te dugokljuni puzavac (Certhia brachydactyla), vrsta koju se uslijed skrovita načina života češće čuje nego vidi. Obje vrste prave su stanovnice šuma i skoro nikad ne napuštaju zaklon drveća.Vrlo atraktivna za promatranje je vuga (Orio-

lous oriolus). Redovita ljetnja gnjezdarica pri-rodnijih šumaraka, vrlo je glasna i lako se čuje. Međutim, teško se viđa usprkos činjenici da je riječ o najšarenijoj našoj šumskoj ptici. Obično se tek nakratko može vidjeti zlatnožuti bljesak mužjaka u preletu do najbliže krošnje.Manje sjajnih boja, ali vrlo šarena je i šojka (Garrulus glandarius), šumska gnjezdarica iz porodice vrana. U sisačkim šumarcima malobrojna je, ali redovita. Posebno zanimljivo je pojavljivanje bjelovrate muharice (Ficedula albicollis) i crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius). Obje vrste vezane su za prirodne nizinske šume i ugrožene su u europskim razmjerima. U Sisku gnijezde u preostaloj skoro prirodnoj šumi Velika Lasinja i parku uz željezarino naselje

U vrijeme seobe posvuda po parkovima i većim gustišima mogu se vidjeti žuti voljići (Hippolais icterina) te obični i šumski zvižci (Phylloscopus collybita, Ph.sibilatrix), koji vjerojatno i gnijezde u gradskim šumama i većim parkovima. Tamo gdje drveće i gustiši graniče s travnjacima love sive i crnoglave muharice (Muscicapa striata, Ficedula hypoleuca).Na otvorenim prostorima i rijetkim parko-vima se za proljetne seobe mogu zateći i pojedinačni primjerci pupavca (Upupa epo-ps), rijetke gnjezdarice naših krajeva. Na gradskom području njegovo gniježđenje nije zabilježeno.Preko cijele godine mogu se u potrazi za hranom vidjeti drozd cikelj (Turdus philomelos) i drozd imelaš (T.viscivorus), ali neredovito, tako da ne možemo sa sigurnošću utvrditi

PUPAVAC

DROZD IMELAŠ

ČEŠLJUGAR

ZELENDUR

ZEBA ZIMOVKA

BATOKLJUN BRKLJEZ

ČIŠAK

VUGA

ŠOJKA

SIVA ŽUNA

Page 13: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

uz južnu industrijsku zonu. Osim srednjeg djetla, na području grada gnijezde siva žuna (Picus canus) i mali djetlić (Dendrocopos minor), a povremeno se viđa i sirijski djetlić (D.syriacus). Iako je ovaj posljednji razmjerno novi doseljenik s jugoistoka i voli prorijeđene parkove ili od ljudi stvorena staništa, sisačkim parkovima još uvijek dominira veliki djetlić (D.major). Kao urođeni stanovnik Posavine, veliki djetlić dokaz je barem djelomično zadržane prirodnosti velikih gradskih parkova i šuma.Još jedan dokaz te vrste je redovito pojavljivanje dnevnih i noćnih šumskih lovaca poput kopca (Accipiter nisus), jastreba (A.genitlis) i šumske sove (Strix aluco). Sve ove vrste u Sisku borave preko cijele godine i ovdje gnijezde. Jedan par šumskih sova gnijezdi u malom parku u najstrožem središtu grada!!Sokol lastavičar (Falco subbuteo) također povremeno gnijezdi u rubnim dijelovima grada, a može se vidjeti u lovu na male ptice i viline konjice duž rijeka.Još jedna nedokazana gnjezdarica rado lovi duž rijeka; crna lunja (Milvus migrans). Nije jedina koju se može vidjeti nad sisačkim vodama.

Siskom dominiraju rijeke; tu se spajaju Odra, Kupa i Sava. Sve tri su na sisačkom području tipične nizinske rijeke; spore, mutne, s velikim meandrima i nejednolikog sezonskog vodostaja. Od poplava grad je zaštićen nasipima i više nema nekadašnjih močvara. Također su uklonjeni svi bivši rukavci i mrtvaje, tako u Sisku postoji svega nekoliko malenih stajačica. Najveće je umjetno jezero u sjevernoj industrijskoj zoni, nastalo iskopom zemlje za potrebe bivše ciglane. Kako je ovo jezero duboko, ogoljelih obala i zagađeno dugogodišnjim ispuštanjima otrovnih tvari iz kemijske tvornice, na njemu se ptice pojavljuju tek slučajno i pojedinačno, obično zimi i nikad se ne zadrže dulje od dan-dva.Druge “ciglarske grabe” nastale iskopom svedene su na 2-3 male jame s vodom, ciljano se zatrpavaju. Jedna od zatrpanih bara stare ciglane bilo je posljednje poznato gnijezdilište liske (Fulica atra) i mlakuše (Gallinula Vo

dene

pov

ršin

e chloropus) na gradskom području. Obje vrste sada se sreću samo kao zimski gosti na rijekama, mlakuša pojedinačno a liske u malim jatima.Preostale su još malene bare uz Savu u Galdovu i južnoj industrijskoj zoni, sve umjetnog porijekla. Obala im je obrasla rogozom i kao takva rijetko je gnijezdilište velikog trstenjaka (Acrocephalus arundinaceus) i trstenjaka mlakara (A.palustris), dok se u vrijeme seobe mogu vidjeti trstenjaci rogožari (A.schoenobaenus).Ovdje se redovito viđa i čapljica voljak (Ixobrychus minutus), najmanja europska čaplja, ugrožena vrsta. Kako ova ptica gnijezdi pojedinačno u trščacima, postoji mogućnost njenog gniježđenja na opisanom području, ali ono nije dokazano i upitno je zbog izraženog uznemiravanja sa strane mjesnog stanovništva (koje bare koristi za ribolov).Od ptica vodarica, kao sigurna gnjezdarica održala se jedino divlja patka (Anas platyrhynchos). Djelomično antropogena

SOKOL LASTAVIČAR

CRNA LUNJA

VELIKI DJETLIĆ

ŠUMSKA SOVA

Page 14: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

i vrlo otporna, divlja patka uspijeva podići mlade duž rijeka, kanala i barica na bilo kojem mjestu bez jačeg uznemiravanja. Zimi je prisutna u većem broju, u miješanim jatima s drugim vrstama, na gradskim rijekama.U najnovije vrijeme (2008) na južnim baricama pokušava gnijezditi crvenokljuni labud (Cygnus olor). Crvenokljuni labud je u Hrvatskoj bio istrijebljena vrsta do prije dvadesetak godina, uz tek rijetka zimska pojavljivanja. Kako je, međutim, u većini zemalja zaštićen i česta je ukrasna ptica gradskih parkova, populacija mu se oporavila i vraća se na prostore bivšeg areala. Osobito uspješno naselio je antropogena staništa. Od prvog zabilježenog gniježđenja na Dravi koncem osamdesetih, brzo se raširio sjevernom

Hrvatskom, dok na području SMŽ redovito gnijezdi od 2004. godine. U samom Sisku kao zimovalica pojavljuje se od 1996. godine. Jedan par je pokušao uspostaviti gnijezdilišno područje na južnim baricama, ali bez uspjeha.Posebna vrijednost grada Siska njegove su rijeke. Iako djelomično zagađene, još uvijek su biološki vrijedne i pružaju mogućnost boravka pticama. Kako se Sisak nalazi između dva velika plavna područja (Odransko i Lonjsko polje) na obalama rijeka moguće je vidjeti razne ptičje vrste u samom gradu. Najatraktivnije viđenje svakako predstavljaju zimske posjete štekavaca (Haliaëetus albicilla). Orao štekavac najveća je naša ptica i globalno ugrožena vrsta, redovita gnjezdarica u SMŽ. Zimi se pojedinačno mogu vidjeti u ribolovu nad ušćem Kupe u Savu, koje

je ujedno i najveća otvorena vodena površina na gradskom području.Druga atraktivna, iako ribičima odbojna, slika je sisačko zimovališno jato velikih vranaca (Phalacrocorax carbo). Na obali Save kod ušća Kupe, neposredno iza gradske tvrđave, zimske mjesece redovito provodi 500ak jedinki. Noće na drveću uz obalu, a ujutro se razlijeću duž Save i Kupe u lov.U samom središtu grada zimuju galebovi. Najbrojniji pripadnik jata je riječni galeb (Larus ridibundus), 100-200 jedinki se zadržava duž obala Kupe preko cijele zime, osim u slučaju visokog vodostaja. Osim riječnih, u jatu se redovito zadržavaju burni i srebrnasti galebovi (L.canus, L.argentatus).

Gradske rijeke su redovito zimovalište i drugih vodenih ptica. Nekoliko primjeraka velike bijele čaplje (Egretta alba) redovito se pridružuje sivim čapljama (Ardea cinerea) koje se u Sisku, duž rijeka i na poljima, zadržavaju preko cijele godine. Ako ste izuzetne sreće, možda uočite bukavca (Botaurus stellaris), koji se ponekad zimi pridruži bijelim i sivim čapljama, napustivši skrovište trščaka u kojima inače boravi.Mala jata malog gnjurca (Tachybaptus ruficollis) i pojedinačne jedinke ćubastog gnjurca (Podiceps cristatus) redoviti su zimski stanovnici cijelog toka Kupe i Save.Na Kupi kod ušća Odre te između starog i željezničkog mosta redovito se pojavljuju

LISKA

TRSTENJAK MLAKAR

ČAPLJICA VOLJAK DIVLJA PATKA

CRVENOKLJUNI LABUD

ŠTEKAVAC

SREBRNKASTI GALEB

VELIKI VRANAC

MLAKUŠA

VELIKI TRSTENJAK

Page 15: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

mješovita zimovališna jata vodenih ptica. Osim već spomenute crne liske i divlje patke, u ovim jatima su zabilježene siva guska (Anser anser), guska glogovnjača (A.fabalis), kržulja (Anas crecca), zviždara (A.penelope), patka kreketaljka (A.strepera), patka gogoljica (Netta rufina), glavata patka (Aythya ferina), krunata patka (A.fuligula), patka batoglavica (Bucephala clangula), uz pojedinačno zimovanje crnogrlog plijenora (Gavia arctica), gosta s dalekog sjevera. Na žalost, iako je lov u naseljima protuzakonit, jato kod ušća Odre izloženo je progonu, a poznat je i slučaj pucanja na drugo jato (skoro u središtu grada).Duž obala rijeka u zimskim mjesecima redovite su gorske pastirice (Motacilla cinerea) i

planinske trepteljke (Anthus spinoletta), koje se spuštaju s planina gdje gnijezde, a rijetko se može vidjeti i rijedak gost sa sjevera; šljuka kokošica (Gallinago gallinago). Budući plijenom lovaca, šljuke su vrlo plašljive i izbjegavaju mjesta s izraženijim ometanjem i ljudskom nazočnošću, tako da je njihovo pojavljivanje u naselju ipak izuzetak.Zimi su u priobalnim gustišima brojne močvarne strnadice (Emberiza schoeniclus), a, bijele pastirice (Motacilla alba) su redovite duž riječnih obala, mada se preko cijele godine mogu zateći na svim otvorenim staništima.U vrijeme selidbe i periodu razmnožavanja ptica na riječnim obalama se mogu vidjeti najraznolikije vrste. Nakon što napuste

gnijezdilišne kolonije u Lonjskom polju, male bijele čaplje (Egretta garzetta) love u kupskim pličacima u samom središtu grada, a gakovi (Nycticorax nycticorax) noće na granama vrba koje nadvijaju nad Savom i Kupom.Posebnu zanimljivost predstavlja pojavljivanje crne rode (Ciconia nigra). Iako je vrlo plašljiva i zazire od ljudske blizine, crna roda se u kolovozu pojavljuje na visokim vrbama uz zadnje preostale “ciglarske grabe”, gdje ponekad prenoći 1-2 jedinke.Za seobe nad Kupom i Savom redovito se mogu vidjeti crvenokljune čigre (Sterna hirundo) i crne čigre (Chlidonias niger), dok po niskim obalama hranu traže mala jata ćurlina; zabilježeni su mali žalar (Calidris minuta), crnokrila prutka (Tringa ochropus), prutka

migavica (T.glareola), krivokljuna prutka (T.nebularia), crvenonoga prutka (T.totanus) i pršljivac (Philomachus pugnax).Posebno atraktivnu proljetnu sliku čine prolazna jata patke pupčanice (Anas querquedula). U vrijeme seobe zaustavljaju se na Kupi i Savi i izdaleka se može čuti karakteristično dozivanje udvarajućih mužjaka.Strma desna obala Save nizvodno od ušća Kupe gnijezdilište je dvije ugrožene vrste. Gnijezda u rupama redovito kopa jedan par vodomara (Alcedo atthis), a nekadašnja kolonija bregunice (Riparia riparia) propala je kad se zarušila obala u kojoj su kopali gnijezda. Nakratko su se preselile na slično mjesto uzvodno od grada, ali se ni tu nisu održale. Oko 20tak parova pokušalo se naseliti

VELIKA BIJELA ČAPLJA

SIVA ČAPLJA

BUKAVAC

MALI GNJURAC

SIVA GUSKA

GORSKA PASTIRICA

PLANINSKA TREPTALJKA

ŠLJUKA KOKOŠICA

MOČVARNA STRNADICA

BIJELA PASTIRICA

Page 16: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�0 �1

na gomilama iskopanog riječnog pijeska na lijevoj obali Save u Galdovu, ali ni ovdje nemaju mnogo izgleda za opstanak jer se taj pijesak komercijalno koristi.Na odlagalištu riječnog pijeska u Galdovu, međutim, uspješno gnijezdi 2-3 para kulika slijepčića (Charadrius dubius). Gnijezda postavljaju na gomilama odloženog pijeska i ogoljelim okolnim površinama.Neposredna okolina odlagališta pijeska povremeno se koristi za iskop zemlje, čime su nastale rupe raznih dubina, ponekad ispunjene vodom. Ovdje je zabilježeno jedino poznato gniježđenje pčelarice (Merops apiaster), čija

kolonija se, na žalost, nije održala.Za razliku od desne, lijeva obala Save kod utoka Kupe je niska i ogoljela. Ovdje gnijezde 2-3 para malih prutaka (Actitis hypoleucos), što je jedno od samo nekoliko poznatih gnijezdilišta ove rijetke vrste u Hrvatskoj.U vrbovim gustišima duž rijeka malobrojna, ali redovita, gnjezdarica je i sjenica mošnjarka (Remiz pendulinus). Kao jedina europska vrsta koja gradi viseće gnijezdo, vizualno je vrlo zanimljiva i slabijim poznavateljima ptica izgleda kao egzotični slučajni gost. Iako ona to nije, neke druge vrste može se smatrati baš takvima.

GAK

CRNA RODA

CRNOKRILA PRUTKA

PRŠLJIVAC

PATKA PUPČANICA

VODOMAR

KULIK SLJEPČIĆ

PČELARICA

MALI PRUTAK

SJENICA MOŠNJARKA

Page 17: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

Gore opisane vrste mogu se smatrati redovitim gradskim stanovnicima, u okviru svog statusa, naravno. Osim njih, na prostoru grada zabilježene su i neke vrste koje su se ovdje zatekle slučajno, izvan svog uobičajenog životnog prostora. Njihova opažanja zanimljiva su jer mogu predstavljati početke naseljavanja ili posljednje slučajeve nestajućih vrsta. Ili su tek zanimljivi izuzetak.Tako se u zimskim mjesecima redovito mogu vidjeti deseci gavranova (Corvus corax), ali isključivo u preletu nad gradom. Nekoć ugrožen, gavran se oporavlja na cijelom svom arealu, tako i u Hrvatskoj. Povećanje brojnosti vidljivo je i na području SMŽ, gdje gavranovi u sve većem broju gnijezde u šumama. Mada se, za razliku od većine ostalih vrana, sklanjaju od ljudi, ipak se pojavljuju i na samom području grada Siska, u južnoj industrijskoj zoni. Jedan par čak je gnijezdio na obali Save nedaleko TE Sisak.U lovu nad gradom vrlo rijetko se može vidjeti i sivi sokol

Zal

etne

vrs

te (Falco peregrinus). Iako još uvijek globalno ugrožen, sivi se sokol polako oporavlja nakon zabrane uporabe DDT-ja i populacija mu raste. Rado se naseljava u gradovima gdje mu visoke zgrade zamjenjuju gnijezdilišne litice, a populacije gradskih golubova i galebova pružaju dobru mogućnost za lov. Nije dokazano njegovo gniježđenje u samom Sisku, ali nije ni isključeno u budućnosti, ako se populacija još oporavi.Pojedinačno je u preletu nad Siskom zabilježen i ždral (Grus grus), za vrijeme jesenske seobe i bez slijetanja. Koliko je poznato, glavni selidbeni pravci ždralova nalaze se istočnije od našeg grada, tako da je ovdje vjerojatno riječ o slučajnosti.Iako je u posavskim šumama brojna i obična gnjezdarica, grlica (Streptopelia turtur) je tek jednom zabilježena u šumarku uz Kupu, na samom rubu grada.

Možda je češća i promiče opažanjima, ali i primorska trepteljka (Anthus campestris) viđena je samo jednom, u vrijeme jesenske selidbe, uz obalu male barice u južnoj industrijskoj zoni.Posebno zanimljivo je opažanje ušatog gnjurca (Podiceps auritus). Ova vrsta gnijezdi sjevernije od Hrvatske i rijedak je gost u našim krajevima. U Sisku je dva puta opažen uzvodno od riječne luke, gdje je Kupa nešto plića i brža. Valja reći da ušati gnjurac na području SMŽ zasad nigdje drugdje nije bio zabilježen.Posve neočekivana opažanja bila su zimsko viđenje kukmaste sjenice (Parus cristatus) i jesenske crnogrle strnadice (Emberiza cirlus). Kukmasta sjenica gnjezdarica je gorskih

crnogoričnih šuma i izrazita stanarica, s najbližim poznatim gnijezdilištem u jelovim šumama Zagrebačke gore. Jedina ptica viđena u Sisku bila je u društvu s dva zlatoglava kraljića, koji se zimi i inače rado udružuju sa sjenicama. Izgleda da su je “izveli” daleko od uobičajenih staništa. Prema dostupnim podacima, ovo je i jedino bilježenje ove vrste na području naše Županije.Crnogrla strnadica gnijezdi u gorskim krajevima južne Hrvatske. Mužjak i dvije ženke viđene su na brdu Viktorovac, koje je oko 50m više od okolnih rječnih nizina i predstavlja svojevrsni početak Banovine, brdskog dijela SMŽ gdje ova strnadica vjerojatno ima svoja najsjevernija gnijezdilišta.

GAVRAN SIVI SOKOL

ŽDRAL

GRLICA

KUKMASTA SJENICA

UŠASTI GNJURAC

Page 18: Značajni krajobraz Odransko polje - ptice.hr · malenih otoka u moru naselja, polja, prometnica i tvornica. Kao takvi, oni više nisu dovoljni za opstanak slobodnoživućih biljaka

�� ��

I: CRVENA KNJIGA UGROŽENIH PTICA

Crvena knjiga ugroženih vrsta okuplja najvažnije podatke o ugroženim vrstama određemog područja. Ugroženost određene vrste u Crvenoj se knjizi ustanovljuje kao rezultat znanstvenih istraživanja prema međunarodno prihvaćenim mjerilima. Nakon što se utvrdi stupanj ugroženosti, navode se uzroci ugroženosti te predlažu zaštitne mjere i prioriteti zaštite vrste. Ona treba poslužiti kao stručna podloga za izradu akcijskih planova za zaštitu određene vrste.Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske obuhvaća ukupno 375 ptičjih vrsta, od kojih je 180 obuhvaćeno određenom kategorijom ugroženosti. Više kategorije ugroženosti ima ukupno 88 vrsta.Ugroženost ptičjih vrsta je u porastu zbog ugroženosti većine staništa i stalnih antropogenih pritisaka širom Hrvatske - meliorativni zahvati, nasipavanje močvarnih staništa, onečišćavanje staništa i slično.

Najugroženija staništa u Hrvatskoj su:- vlažna staništa (močvare, rijeke, jezera i ribnjaci) - 46% ugroženih vrsta su močvarice- kultivirani krajolici (ekstenzivno stočarenje i poljodjelstvo) - 19% ugroženih vrsta- šumska staništa (smanjivanje raznolikosti šumskih tipova) - 17% ugroženih vrsta.

Dod

atci II: DIREKTIVA O PTICAMA EU

Ova direktiva bila je donesena još 1979.godine s ciljem dugoročnog očuvanja svih divljih ptičjih vrsta i njihovih važnih staništa na teritoriju EU. Poseban naglasak je na zaštiti migratornih vrsta koja zahtijeva koordinirano djelovanje svih europskih zemalja. Propis se odnosi na 181 ptičju svojtu (vrstu ili podvrstu) te zahtijeva očuvanje dovoljno prostranih i raznolikih staništa za njihov opstanak. Također se zabranjuju načini masovnog i neselektivnog lova te iskorišćivanje, prodaja ili komercijalizacija većine ptičjih vrsta. Načinjene su određene iznimke radi sporta i lova, a dopušta se članicama učiniti iznimke u slučajevima kada ptice predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost i zdravlje ljudi ili drugih biljaka i životinja, te kad nanose velike gospodarske štete. Pojedine zemlje obvezne su utvrditi i zaštiti dovoljan broj i u dovoljnoj površini najpovoljnijih područja za zaštitu ptičjih vrsta iz Dodatka I Direktive (SPA područja) koja postaju sastavni dio NATURA 2000. U zemljama EU proglašeno je 4.169 SPA područja ukupne površine veće od 381.652 km2.