100
Projekt „IRIS – Unapređenje borbe protiv nesnošljivosti kroz istraživanje, izradu preporuka i obuku“ provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. Projekt se provodi u suradnji s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske. Projekt financira Europska unija putem programa „Prava, jednakost i građanstvo“. Sadržaj ovog dokumenta predstavlja isključivo stavove autora i samo su oni za njega odgovorni. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za način na koji će informacije sadržane u ovom dokumentu biti korištene. Maja Munivrana Vajda, Ines Sučić, Aleksandar Maršavelski i Ivana Eterović ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE SLUČAJEVA U RAZDOBLJU OD 2013. DO 2018. GODINE

ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

  • Upload
    others

  • View
    10

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

Projekt „IRIS – Unapređenje borbe protiv nesnošljivosti kroz istraživanje, izradu preporuka i obuku“ provodi

Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i

Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Projekt se provodi u suradnji s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike

Hrvatske.

Projekt financira Europska unija putem programa „Prava, jednakost i građanstvo“.

Sadržaj ovog dokumenta predstavlja isključivo stavove autora i samo su oni za njega odgovorni. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za način na koji će informacije sadržane u ovom dokumentu biti korištene.

Maja Munivrana Vajda, Ines Sučić,

Aleksandar Maršavelski i Ivana Eterović

ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE SLUČAJEVA

U RAZDOBLJU OD 2013. DO 2018. GODINE

Page 2: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

1

Sadržaj GLAVNI REZULTATI ................................................................................................................ 3

1. PREDGOVOR..................................................................................................................... 10

2. KONCEPTUALIZACIJA I OPERACIONALIZACIJA ................................................ 13

2.1. Kaznena djela ............................................................................................................... 13

2.2. Prekršaji ........................................................................................................................ 14

3. METODOLOGIJA ............................................................................................................. 16

3.1. Populacija, okvir uzorkovanja i odabir uzorka predmeta ....................................... 16

3.2. Odabir uzorka .............................................................................................................. 18

3.3. Instrumenti – obrasci za analizu sadržaja predmeta ................................................ 21

3.4. Postupak provedbe analize predmeta ........................................................................ 22

3.5. Fokusne grupe .............................................................................................................. 24

3.6. Kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka ............ 25

4. REZULTATI ANALIZE PREDMETA ............................................................................ 26

4.1. Djela ............................................................................................................................... 26

4.2. Žrtve kažnjivih djela .................................................................................................... 28

4.2.1. Demografske značajke žrtava .............................................................................. 28

4.2.2. Odabrani viktimološki pokazatelji žrtava .......................................................... 30

4.3. Svjedoci kažnjivih djela – osnovne značajke ponašanja........................................... 31

4.4. Okrivljenici – počinitelji ZiM ..................................................................................... 33

5. ANALIZA PODATAKA PREMA KATEGORIJAMA PREDMETA .......................... 38

5.1. Skupina predmeta A – kazneni predmeti u kojima nije došlo do progona za ZiM 38

5.1.1. Okolnosti nepokretanja kaznenog postupka za ZiM ......................................... 39

5.1.2. Pravna kvalifikacija djela .................................................................................... 43

5.1.3. Indikatori predrasuda .......................................................................................... 47

5.1.4. Zaštićene osobine .................................................................................................. 49

5.1.5. Prava žrtava .......................................................................................................... 50

5.2. Skupina predmeta C – pravomoćni predmeti u kojima je započet postupak za

kaznena djela iz mržnje .......................................................................................................... 51

5.2.1. Pravna kvalifikacija kaznenih djela prema policiji i DO .................................. 51

5.2.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije i DO ........................................... 53

Page 3: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

2

5.2.3. Zaštićene osobine u predmetima vođenim za ZiM ............................................ 55

5.2.4. Prava žrtava .......................................................................................................... 57

5.2.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji .................................................................. 58

5.2.6. Pravomoćni ishodi kaznenih postupaka ............................................................. 59

5.2.7. Pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz mržnje .............................................. 60

5.2.8. Sankcije za kaznena djela iz mržnje ................................................................... 62

5.2.9. Trajanje postupka ................................................................................................. 66

5.3. Skupina predmeta B – prekršaji iz mržnje ................................................................ 68

5.3.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema policiji ................................................... 68

5.3.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije .................................................... 70

5.3.3. Zaštićene osobine u prekršajima iz mržnje ........................................................ 71

5.3.4. Prava žrtava .......................................................................................................... 72

5.3.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji .................................................................. 72

5.3.6. Pravomoćni ishodi svih prekršajnih postupaka ................................................. 73

5.3.7. Pravomoćno osuđeni za prekršaj iz mržnje ....................................................... 75

5.3.8. Sankcije za prekršaje iz mržnje ........................................................................... 78

5.3.9. Zaštićene osobine u predmetima prekršaja iz mržnje....................................... 80

5.3.10. Trajanje postupka ............................................................................................. 81

6. IZDVOJENA PITANJA ..................................................................................................... 82

6.1. Diskriminatorni odabir vs prethodno narušeni odnosi – tretman i ishodi.............. 82

6.2. O odnosu prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim osvrtom na primjenu

načela ne bis in idem ................................................................................................................ 86

6.3. Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu ........................... 90

6.4. Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud ................................... 91

7. PREPORUKE ..................................................................................................................... 96

Page 4: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

3

GLAVNI REZULTATI1

DJELA

djela su većinom počinjena u danima vikenda (34,4%) i tijekom noći (21:00h – 05:00h)

(39,0%), a najčešće (78,8%) nisu bila povezana s nekim posebnim događanjima od značaja za

skupinu kojoj pripada žrtva ili počinitelj

više od polovine djela (56,5%) počinjeno je u zatvorenom prostoru i to najčešće u kafićima/

klubovima (37,5%), privatnom domu (27,1%; od čega je u 77% bilo riječ o domu žrtve),

odnosno drugom zatvorenom prostoru većinom povezanom s nečijim domom (25%)

oštećenje barem jedne tuđe stvari evidentirano je u približno četvrtini predmeta, pri čemu se

najčešće radilo o ispisivanju grafita (39,0%) i oštećenju stvari iz obijesti ili prilikom počinjenja

nekog drugog kaznenog djela (23,5%)

u trećini slučajeva (35,3%) u kojima su oštećene stvari imale neko posebno simboličko

značenje prevladavala je nacionalna simbolika, a većinom se radilo o oštećenjima automobila

stranih registarskih oznaka te nacionalnih zastava i spomenika

u uzorku kaznenih predmeta najčešća pravna kvalifikacija bila je prijetnja, osim kod predmeta

s nepoznatim počiniteljem (dalje: NN predmeti) gdje dominira oštećenje tuđe stvari

u uzorku prekršaja najčešća pravna kvalifikacija policije (44,8%) bio je prekršaj iz čl. 25.

stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD), a slijede prekršaji prema Zakonu o

prekršajima protiv javnog reda i mira (dalje: ZPPJRM) i to čl. 6. ZPPJRM (13,1 %) i čl. 13.

ZPPJRM (15,5% ).

Slika 1: Najčešće kvalifikacije kaznenih djela od strane policije (% predmeta)

1 Izrazi koji se koriste u ovom izvješću, a koji imaju rodni izričaj, odnose se na jednak način i na muški i na ženski

rod, bez obzira u kojem se rodu koristili.

50,0

56,3

15,4

41,5

15,4

25,0

3,8

13,211,1

18,8

57,7

9,47,7

30,2

odbačaji sudski A NN sudski C

prijetnja teška tjelesna ozljeda oštećenje tuđe stvari tjelesna ozljeda

Page 5: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

4

INDIKATORI PREDRASUDA I ZAŠTIĆENE OSOBINE

Tri najčešća indikatora predrasuda koje je zabilježila policija u svim skupinama predmeta

bili su: prateće izjave počinitelja (69,5% predmeta), npr. prijetnje i uvrede žrtvi zbog

pripadnosti skupini, percepcija žrtve da se radi o ZiM (63,4%) te činjenica da se radi o

nasilnom djelu bez jasnog povoda (53,4%).

U 90,1% predmeta policija je zabilježila najmanje jednu zaštićenu osobinu. Od toga, daleko

najučestalija zaštićena osobina u svim skupinama predmeta bila je nacionalnost i etničko

podrijetlo (71,2%), slijedi vjeroispovijest (18,6%) koja se u gotovo polovini predmeta

pojavljuje zajedno s nacionalnošću i etničkim podrijetlom, spolno opredjeljenje (8,5%) te

rasa i boja kože (8,5%). U predmetima u kojima je zabilježena zaštićena osobina

nacionalnost i etničko podrijetlo, najčešće su viktimizirani Srbi (u dvije trećine predmeta,

66,7%) i Romi (12,3%).

ŽRTVE

ukupno su zabilježene 192 žrtve, dobi od 9 do 89 godina

skoro dvije trećine su muškarci (72,4%), a radi se o mlađim osobama (četvrtina žrtava je bila

dobi između 25 i 30 godina, a prosječna je dob iznosila 38 godina)

u nešto manje od polovine slučajeva počinitelji ZiM i žrtve se poznaju, a najčešće su poznanici

i susjedi

prema informacijama dostupnim u spisima predmeta, žrtve pouku o pravima ne primaju

konzistentno

u odnosu na mali broj predmeta u kojima je postojala obveza provođenja pojedinačne procjene

potreba žrtve, samo u manjini spisa zabilježeno je da je provedena od strane policije, DO ili

suda, a ni u jednom slučaju nije utvrđena posebna potreba zaštite žrtve.

POČINITELJI ZLOČINA IZ MRŽNJE (DALJE: ZiM)

ukupno su evidentirana 62 počinitelja ZiM, dobi od 15 do 70 godina, dominantno muškarci

(90,3%) mlađe dobi (44% je starosti do 21 godine, a prosječna je dob iznosila 23 godine) sa

završenom srednjom školom (57,4%), pri čemu je visok udio nezaposlenih (27,9 %)

45,9% ih je bilo pod utjecajem alkohola u vrijeme počinjenja djela, a nije utvrđeno da je i

jedan bio pod utjecajem droge

za 52,5% je zabilježeno ranije rizično/ asocijalno/ antisocijalno ponašanje, za 30% da su

prethodno počinili prekršaj s elementima nasilja ili diskriminacije, za 18% da su osuđivani za

kaznena djela, za 6,7% da su prethodno izdržavali kazne zatvora

Page 6: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

5

KAZNENI PREDMETI KOJE JE POLICIJA INICIJALNO OZNAČILA KAO

POTENCIJALNI ZiM, A U KOJIMA NIJE DOŠLO DO PROGONA ZA ZiM (SKUPINA

PREDMETA A)

● unutar odbačaja analizirano je 25 predmeta s 35 okrivljenika, unutar sudskih A predmeta

analizirano je 16 predmeta sa 16 okrivljenika, dok kod analiziranih 25 NN predmeta nije bilo

moguće utvrditi ukupan broj počinitelja

● među odbačajima i sudskim A predmetima u odnosu na preko 40% okrivljenika već je sama

policija odustala od vlastite inicijalne oznake predmeta kao ZiM, dok je u NN predmetima

odustala od kvalifikacije ZiM u odnosu na 60% okrivljenika

● u kategoriji odbačaja, među razlozima za nepoduzimanje kaznenog progona su dominirali

razlozi da nema osnovane sumnje i primjena načela svrhovitosti (po 34,3%).

● najčešće razlike u kvalifikaciji između policije i DO odnose se na vezivanje uz čl. 87. st. 21.

KZ, u kojem se definira ZiM

PRAVOMOĆNI PREDMETI U KOJIMA JE ZAPOČET POSTUPAK ZA KAZNENA

DJELA IZ MRŽNJE (SKUPINA PREDMETA C)

● analizirano je 35 pravomoćnih predmeta s 46 okrivljenika koji su okrivljeni za počinjenje

ukupno 50 kaznenih djela iz mržnje

● u odnosu na inicijalne pravne kvalifikacije od strane policije DO je u pogledu 28,3%

okrivljenika u kvalifikaciji djela dodalo vezu s čl. 87. st. 21. KZ

● mjere opreza izrečene su u odnosu na trećinu (32,6%) okrivljenika, a najčešće su izrečene

zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s

određenom osobom (30,4%)

● prilikom očitovanja o krivnji više od polovine je poreklo sve točke optužbe (56,5%), dok se

trećina okrivljenika (34,8%) očitovalo krivim u odnosu na sve točke optužbe, 6,5%

okrivljenika se očitovalo krivim uz poricanje motiva iz mržnje, a 1 okrivljenik (2,2%) je

poricao pojedine točke optužbe i motiv iz mržnje

● ukupno je 82,7% okrivljenika pravomoćno osuđeno, od čega 81,6% za ZiM

● među 31 pravomoćno osuđenih okrivljenika za kazneno djelo iz mržnje:

o ukupno je 35 kaznenih djela iz mržnje, većinom prijetnji (54,3%) pri čemu se i ovdje

pojavljuje nekonzistentno vezivanje uz čl. 87. st. 21. KZ

Page 7: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

6

Slika 2: Kvalifikacije kaznenih djela iz mržnje u osuđujućim presudama (% djela)

o većina (83,9%) je osuđena za ZiM počinjen zbog nacionalnosti i etničkog podrijetla pri

čemu i ovdje kao žrtve dominiraju Srbi (50 %)

o većina (67,7%) je osuđena uvjetno, 19,4% na rad za opće dobro, 9,7% na odgojne mjere, a

samo jedan okrivljenik na bezuvjetnu kaznu zatvora (2 godine) za više djela u stjecaju

o njima 19.4% izrečena je sigurnosna mjera, od čega najčešće obvezno liječenje od ovisnosti

(50,0%)

o kod 74.2% okrivljenika su navedene olakotne okolnosti, najčešće neosuđivanost (69,6%),

priznanje (56,5%), kajanje (43,5%) i mladost (34,8%) okrivljenika

o kod 29,0% okrivljenika su navedene otegotne okolnosti (ali uz istovremeno navedene

olakotne okolnosti)

o kod gotovo polovine okrivljenika (45,2%) sud nije uzeo u obzir mržnju kao otegotnu

okolnost, a po zakonu je to morao učiniti

o prosječno trajanje predmeta od optuženja do pravomoćnosti je oko 15 mjeseci. Žalba na

prvostupanjsku presudu podnesena u odnosu na nešto manje od trećine okrivljenika

PREKRŠAJI

● analizirano je 30 pravomoćno okončanih predmeta s 38 okrivljenika koji su okrivljeni za

počinjenje ukupno 58 prekršaja

● najčešća od 11 izrečenih mjera opreza bila je zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana

uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom (72,7%) dok je zabrana posjećivanja

određenog mjesta ili područja izrečena u odnosu na 27,3% okrivljenika. Ukupno 31,6%

okrivljenika je bilo uhićeno, i to svi na jedan dan. Niti u jednom predmetu nije bilo određeno

zadržavanje

54,3

20,0

14,3

8,62,9

prijetnja

tjelesna ozljeda

oštećenje tuđe stvari

sudjelovanje u tučnjavi

izazivanje nereda

Page 8: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

7

● približno dvije trećine okrivljenika je osuđeno (65,8%), od čega 72,0% za prekršaj iz mržnje

● u odnosu na 18 osuđenih za prekršaj iz mržnje:

o dominiraju prekršaji iz čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM (83,3%), od čega u odnosu na 26,7%

okrivljenika u stjecaju s čl. 25. ZSD. Uz to čl. 25. ZSD pojavljuje se samostalno kao

prekršaj iz mržnje kod 16,7% okrivljenika

o pod čl. 25. ZSD kao prekršaj iz mržnje najčešće se podvode činjenična stanja koja se sastoje

u prijetnjama, pri čemu je teško razaznati razgraničenje od kaznenog djela prijetnje iz čl.

139. KZ

o više od polovine okrivljenika (55,6%) djelo je počinilo pod utjecajem alkohola

o među sankcijama dominira novčana kazna (83,3%), a osim nje izrečene su uvjetna kazna

zatvora (11,1%) i sudski ukor kao odgojna mjera kod 1 maloljetnog okrivljenika

o prosječna novčana kazna iznosila je 1.873,13 HRK, pri čemu je čak prema 5 od 7

okrivljenika osuđenih prema čl. 25. ZSD kazna ublažena (ispod propisanog minimuma od

5.000,00 kuna)

o prekršajni sudovi niti u jednom predmetu nisu eksplicitno kao otegotnu vrednovali mržnju

u smislu pobude iz koje je djelo počinjeno

o činjenicu da je počinitelj djelo počinio u vezi s nekom od zaštićenih osobina u obrazloženju

presude sudovi su naveli samo u odnosu na 38,9% okrivljenika, uglavnom osuđenih prema

čl. 25. ZSD, i u svim se slučajevima radilo o “nacionalnoj” pripadnosti

o prosječno trajanje od optuženja do pravomoćnosti je 7 mjeseci

IZDVOJENA PITANJA

Diskriminatorni odabir vs. prethodno narušeni odnosi

● istraživanje ukazuje na nedosljednost sudske prakse pri ocjeni čini li okrivljeni djelo

„zbog“ pripadnosti žrtve određenoj skupini. To je nesporno kada je djelo počinjeno

isključivo zbog nečije pripadnosti skupini (diskriminatorni odabir), ali praksa je

nekonzistentna u pogledu tretiranja situacija u kojima postoji više paralelnih i isprepletenih

motiva odnosno drugi sukobi između žrtve i počinitelja

● iz pojedinih predmeta jasno proizlazi stav kako prethodno narušeni odnosi - pogotovo kada

je riječ o dugotrajnim sukobima između žrtve i počinitelja - isključuju kvalifikaciju ZiM

(ne ulazeći u pozadinu sukoba i pitanje je li pravi uzrok narušenih odnosa žrtvina

pripadnost zaštićenoj skupini)

● iz drugih pak predmeta može se nazrijeti stav kako je činjenica da između žrtve i počinitelja

postoje (dugotrajno) narušeni odnosi irelevantna, odnosno da su kao presudni ocijenjeni

drugi indikatori predrasuda (ponajprije percepcija žrtve da je riječ o ZiM te činjenica da je

djelo praćeno verbaliziranim predrasudama)

● nekonzistentan je i odnos prema relevantnosti dokaza (prethodnih) dobrih odnosa s

(drugim) pripadnicima konkretne zaštićene skupine

Page 9: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

8

Odnos prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim naglaskom na ne bis in idem

● u tri predmeta u odnosu na 5 okrivljenika prekršajni progon onemogućio je naknadni

progon za kazneno djelo uslijed primjene načela ne bis in idem. Do toga je došlo zbog

inicijalnog neprepoznavanja elemenata kaznenog djela ZiM-a od strane policije, koja je

događaj kvalificirala samo kao prekršaj

● u nekoliko drugih predmeta policija također nije prepoznala elemente kaznenog djela ZiM

već je podnijela optužni prijedlog za prekršaj, no DO je saznalo za počinjenje kaznenog

djela iz drugih izvora (prijava žrtve, prekršajni sud, iz medija) te pravovremenom

intervencijom prekinulo prekršajni, a pokrenulo kazneni postupak

● u nekoliko predmeta uočeno je i razdvajanje činjeničnog opisa istog događaja na način da

policija podnosi optužni prijedlog i pokreće prekršajni postupak zbog diskriminatornih

izjava (u pravilu prema čl. 25. ZSD), dok kaznenom prijavom obuhvaća samo objektivna

obilježja kaznenog djela bez diskriminatornog motiva. Kada se radi o kaznenom djelu koje

se u temeljnom obliku progoni po privatnoj tužbi ili po prijedlogu, a po službenoj dužnosti

samo ako je počinjeno iz mržnje, ovakva praksa može lako dovesti do odbačaja kaznene

prijave od strane DO

Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu

● istraživanje je pokazalo kako ZiM u RH čine mahom pojedinačni počinitelji

● niti u jednom od analiziranih predmeta nitko nije osuđen za pomaganje, poticanje ili

supočiniteljstvo. Nerazlikovanje različitih oblika sudioništva u situacijama u kojima u

počinjenju djela sudjeluje više osoba gubi iz vida kako različiti doprinosi djelu čine

različitim i pravni položaj sudionika, te da o tome promatra li se djelovanje okrivljenika

izdvojeno ili zajedno sa doprinosima drugih sudionika - supočinitelja može ovisiti i

kvalifikacija djela (kao ZiM).

Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud

● sporna je i neujednačena praksa prekršajnih sudova u pogledu pitanja je li stjecaj prekršaja

protiv javnog reda i mira i prekršaja iz čl. 25. ZSD pravi ili prividan. U više su predmeta

sudovi smatrali kako je čl. 25. ZSD konzumiran čl. 6. ZPPJRM, no u nekoliko predmeta

počinitelji su osuđeni za čl. 6. odnosno čl. 13. ZPPJRM i čl. 25. ZSD u stjecaju, što

smatramo opravdanim

● neujednačena praksa policije, DO i sudova postoji u pogledu pitanja treba li kaznena djela

kod kojih mržnja predstavlja kvalifikatornu okolnost označiti u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili

ne. Od 7 osuđujućih tjelesnih ozljeda iz mržnje, djelo je čak 6 puta kvalificirano kao čl.

117. st. 1. i 2. u vezi čl. 87. st. 21. KZ, a samo jednom isključivo kao čl. 117. st. 2. KZ. S

druge strane, izazivanje nereda iz mržnje kvalificirano je (samo) kao čl. 324. st. 1. i 2. KZ

Page 10: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

9

● pogrešne kvalifikacije uočene su kod kaznenog djela prijetnje koja vrlo često nije

kvalificirana u vezi s čl. 87. st. 21. KZ iako u promatranom razdoblju mržnja nije bila

kvalifikatorna okolnost, nego samo procesna pretpostavka progona po službenoj dužnosti

● sporna je i neujednačena praksa kvalificiranja oštećenja tuđe stvari iz mržnje – kao čl. 235.

st. 1. ili 2. KZ u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili pak kao čl. 235. st. 3. KZ prema kojem teži

oblik djela predstavlja oštećenje tuđe stvari iz niskih pobuda. U prvom slučaju djelo je

kažnjivo kaznom zatvora do dvije godine, pri čemu je mržnja samo otegotna okolnost, dok

je u drugom propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Različite su i pretpostavke

kaznenog progona. U odnosu na čl. 235. st. 1. i st. 2. KZ djelo se progoni po prijedlogu,

dok se st. 3. progoni po službenoj dužnosti.

● nedosljedne kvalifikacije uočene su i u pogledu grafita sa sadržajem pozivanja na nasilje i

mržnju, koji su ponekad kvalificirani samo kao čl. 235. st. 2. KZ, nekad kao čl. 235. st. 2.

u svezi sa st. 3. istog članka, a nekad pak kao čl. 235. st. 2. u svezi čl. 87. st. 21. KZ u

stjecaju s kaznenim djelom javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ

Page 11: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

10

1. PREDGOVOR

Proces razvoja ideje o zločinima iz mržnje (dalje. ZiM)2 kao posebnoj kategoriji kaznenih djela

proces je koji traje više desetljeća, počevši od formalizacije ideje da su rasno motivirani zločini

osobito opasan društveni fenomen koji zahtijeva kaznenopravnu reakciju država u UN-ovoj

Konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. godine.3 U Europi, devedesete

godine prošlog stoljeća razdoblje su stvaranja institucionalnog okvira za borbu protiv ZiM – i u

okviru Vijeća Europe i na razini Europske unije.4 U europskom kontekstu, izuzetno je važna i

jurisprudencija Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji je ZiM promatrao kao

potencijalnu povredu čl. 2., čl. 3., čl. 8. i čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.5

Kaznenopravno adresiranje ZiM na razini Europske unije zahtijeva, međutim, tek Okvirna odluka

br. 2008/913/PUP od 28. studenog 2008.6 godine o suzbijanju određenih oblika i načina

izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, koja zahtijeva prepoznavanje i teže

kažnjavanje rasističkih i ksenofobnih motiva.7 Pri tome pojam rasističkih i ksenofobnih motiva

treba tumačiti šire, na način da obuhvati i mržnju utemeljenu na rasi, boji, vjeroispovijesti,

porijeklu te nacionalnom ili etničkom podrijetlu.8

Pojam ZiM u hrvatsko kazneno zakonodavstvo unesen je 2006. godine, novelom Kaznenog zakona

iz 1997. godine, dok je u pozitivnom pravu pojam ZiM reguliran novim Kaznenim zakonom iz

2011. godine (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ). 9

2 Pravni okvir kada je riječ o ZiM i dileme koje se javljaju u njegovoj provedbi u praksi detaljno su prikazani u

inicijalnom izvješću izrađenom u sklopu ovog projekta „ Zločini iz mržnje u RH – Pregled pravnog i konceptualnog

okvira“. Vidi: http://www.hpc.hr/2019/04/30/pregled-pravnog-i-konceptualnog-okvira-zlocina-iz-mrznje/ 3 Čl. 4. Konvencije. Tekst Konvencije dostupan je na:

https://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CERD.aspx Hrvatska je članica notifikacijom o sukcesiji, NN

MU 12/93. 4 Sam pojam „zločin iz mržnje“ na europskom tlu terminološki je prihvaćen odlukom Vijeća ministara Organizacije

za sigurnost i suradnju u Europi (dalje: OESS) u Maastrichtu 2003. godine od strane 55 sudjelujućih država.

OSCE Ministerial Council Decision No. 4/03, Maastricht, 2 December 2003,

https://www.osce.org/mc/19382?download=true V. i OSCE, ODIHR, Hate crimes in the OSCE region - incidents and

responses, Annual report for 2008, 2009, str. 6. te OSCE, ODIHR, Hate Crime Laws – A Practical Guide, 2009, str.

7. 5 Prema FRA, Unmasking bias motives in crimes: selected cases of the European Court of Human Rights, 2018,

https://fra.europa.eu/en/publication/2018/unmasking-bias-motives 6 OJ L 328, 6.12.2008, p. 55–58.Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 016 P. 141 – 144. 7 Čl. 4. Okvirne odluke od država traži da se rasistička i ksenofobna motivacija smatraju kvalifikatornom okolnošću

ili alternativno, da ju sudovi mogu uzeti u obzir prilikom određivanja kazne. 8 Par. 9. Preambule. Sama Okvirna odluka izrijekom ne brani državama da prošire polje primjene i na druge skupine

osoba, određene po drugim kriterijima, kao što su društveni status ili političko uvjerenje (par. 10. Preambule). 9 Kazneni zakon usvojen je 2011. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. godine.

Page 12: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

11

Osim u pozitivnom pravu, pojam ZiM se spominje i u nenormativnim aktima. Od osobite važnosti

je Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje iz 2011. godine, koji koncepcijski širi pojam

ZiM i na prekršaje. Zbog unapređenja sustava suzbijanja zločina iz mržnje Radna skupina za izradu

Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje izradila je novi revidirani Protokol, čije se

donošenje očekuje do kraja 2020. Razne mjere za prevenciju i suzbijanje ZiM predviđa i

Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine te Akcijski

plan za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2017–2019.10 U

institucionalnom smislu, uz policiju i pravosuđe, praćenje ZiM u nadležnosti je Vladinog Ureda

za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Ministarstva pravosuđa.

Dok kazneno zakonodavstvo u Hrvatskoj pruža adekvatan okvir za progon ZiM, prekršajno

zakonodavstvo ne poznaje pojam ZiM, tj. prekršaja iz mržnje. No, jasno je kako i počinitelji

prekršaja mogu postupati motivirani mržnjom, pristranošću i predrasudama.11 Taj je pristup zauzet

i od strane Vladina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te je jasno izražen u

Protokolu. Međutim, kada je riječ o prekršaju kao ZiM, u prekršajnom zakonodavstvu ne postoji

odredba koja bi bila analogna čl. 87. st. 21. KZ te nema teže kvalifikacije za prekršaje počinjene

iz mržnje niti izričite zakonske obveze da se takva motivacija počinitelja prekršaja cijeni kao

otegotna.

ZiM, zajedno s govorom mržnje (koji nije predmet ovog istraživanja), na fenomenološkoj razini

izazivaju pozornost javnosti na temelju medijskih napisa o viktimizaciji pripadnika manjina. I

pravobraniteljske institucije i nevladine organizacije koje štite i zagovaraju ljudska prava neke ili

svih manjinskih skupina u svojim izvješćima učestalo ukazuju na negativne društvene posljedice

ZiM, a ponekad i na potencijalno neadekvatne odgovore nadležnih tijela. Javno dostupni službeni

podaci12 odnose se samo na broj predmeta po kojima su postupala pojedina tijela te omogućuju

tek ograničeni uvid u pojavnost ZiM i odgovor policije i pravosudnih tijela na ta kažnjiva djela.

10https://ljudskaprava.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti//Nacionalni%20plan%20za%20borbu%20protiv%20diskr

iminacije%20za%20razdoblje%20od%202017.%20do%202022..pdf i

https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Akcijski%20plan%20za%20provedbu%20Nacionalnog%2

0plana%20za%20borbu%20protiv%20diskriminacije%20za%20razdoblje%20od%202017.%20do%202019.%20god

ine.pdf 11 Da pojmom ZiM u širem smislu valja obuhvatiti i prekršaje kao, uvjetno rečeno, blaže pojavne oblike kažnjivih

ponašanja (eng. ‘minor offences’, ‘administrative’ offences, ‘misdemeanours’), navodi i OESS. Vidi: OSCE, ODIHR,

Prosecuting Hate Crimes, A Practical Guide, 2014, str. 20. 12 Svakih šest mjeseci, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina statistički objedinjuje i objavljuje podatke

o broju evidentiranih slučajeva od strane Ministarstva unutarnjih poslova, broju predmeta u kojima su postupala

nadležna državna odvjetništva te broju pravomoćnih osuđujućih presuda za kaznena djela ZiM (zajedno s kaznenim

Page 13: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

12

U ovom smo istraživanju pokušali odgovoriti na pitanje: Što se događa jednom kad policija neki

incident inicijalno označi kao mogući ZiM? U izvješću koje je pred vama bavimo se opisom i

procjenom odgovora policije i pravosudnih tijela na ZiM kao manifestaciju nesnošljivosti, sa

željom da doprinesemo boljem razumijevanju ovog fenomena i ponudimo preporuke za

unapređenje prakse.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „IRIS – Unapređenje borbe protiv nesnošljivosti kroz

istraživanje, izradu preporuka i obuku“, koji financira Europska unija kroz program „Prava,

jednakost i građanstvo“. Projekt provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim

odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i Uredom za ljudska prava i prava

nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske te u suradnji s Vrhovnim sudom Republike

Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

Temeljna pretpostavka za provedbu ovog projekta bila je spremnost projektnih i suradnih

organizacija – Policijske akademije Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva RH,

Vrhovnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH te Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih

manjina Vlade RH da prihvate inicijativu koordinatora, Hrvatskog pravnog centra, kao nevladine

organizacije za suradnjom na ovom projektu u cilju unapređenja odgovora na najteže oblike

nesnošljivosti.

Uz predstavnike ovih organizacija u Odboru projekta, članove projektnog tima – djelatnike

partnerskih organizacija, eksperte angažirane na projektu, nemjerljiv doprinos kvaliteti

prikupljenih podataka dali su mnogi djelatnici DORH-a, državnih odvjetništava, policijskih

postaja i sudova koji su pomogli u prikupljanju materijala za istraživanje, stručnjaci koji su

analizirali/kodirali spise i sudionici fokusnih grupa. Zahvaljujemo svima na uloženom radu i

entuzijazmu s kojim su pristupili svojem sudjelovanju u provođenju ovog istraživanja.

djelima govora mržnje), kao i o broju prekršajnih djela i pravomoćnih osuđujućih presuda u prekršajnom postupku.

V. https://ljudskaprava.gov.hr/suzbijanje-zlocina-iz-mrznje/602.

Page 14: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

13

2. KONCEPTUALIZACIJA I OPERACIONALIZACIJA

2.1. Kaznena djela

Kada je riječ o kaznenim djelima, pravni okvir je relativno jasan. Pojam ZiM reguliran je čl. 87.

st. 21. KZ kao „kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti,

nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog

identiteta druge osobe.“ Dakle, svako tzv. obično kazneno djelo (eng. „base offence“) ako je

motivirano predrasudama počinitelja zbog neke od taksativno navedenih zaštićenih osobina (eng.

„bias motivation“) predstavlja ZiM koji ex lege dovodi do težeg kažnjavanja – bilo kroz težu

kvalifikaciju za koju je propisana teža kazna, bilo kroz zahtjev upućen sudovima da se takvo

postupanje ima uzeti kao otegotna okolnost.

Sukladno mjerodavnom pravnom okviru mogu se razlikovati tri skupine kaznenih djela:

o kaznena djela kod kojih je već zakonodavac predvidio mržnju kao kvalifikatornu okolnost

(kazneno djelo teškog ubojstva (čl. 111. t. 4. KZ), sakaćenje ženskih spolnih organa (čl.

116. st.3. KZ), tjelesna ozljeda (čl. 117. st. 2. KZ), teška tjelesna ozljeda (čl. 118. st. 2.

KZ), osobito teška tjelesna ozljeda (čl. 119. st. 2. KZ), teško kazneno djelo protiv spolne

slobode (čl. 154. st. 1. t. 4. i 155. st. 3. KZ), izazivanje nereda (čl. 324. st. 2. KZ));

o kaznena djela kod kojih mržnja predstavlja okolnost o kojoj ovisi poduzimanje progona

ex officio – po službenoj dužnosti umjesto po privatnoj tužbi žrtve (prisila (čl. 138. st. 2.

KZ) i prijetnja (čl. 139. st. 4. KZ)13);

o sva druga kaznena djela koja se mogu označiti u svezi s čl. 87. st. 21. KZ te kod kojih

počinjenje djela „iz mržnje“ treba predstavljati otegotnu okolnost.

13 U međuvremenu je, posljednjim izmjenama Kaznenog zakona, NN 126/19, došlo do promjena u uređenju kaznenog

djela prijetnje te je i kod tog kaznenog djela mržnja uvedena kao kvalifikatorna okolnost. Ova se promjena, međutim,

ne odnosi na razdoblje obuhvaćeno istraživanjem.

Prema članku 87. st. 21. KZ ZiM je „kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti,

boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola,

spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“

Page 15: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

14

Govor mržnje u ovom istraživanju nije analiziran jer je strukturno različit od ZiM (kod govora

mržnje bez diskriminatorne motivacije nema ni samostalnog predikatnog djela). Također u skladu

s Okvirnom odlukom o rasizmu i ksenofobiji može se zaključiti da govor mržnje, u Hrvatskoj

prvenstveno inkriminiran člankom 325. KZ, ne treba smatrati ZiM u smislu čl. 87. st. 21. KZ te da

kod tog djela činjenicu da je isto počinjeno zbog neke od zaštićenih osobina ne treba uzimati kao

otegotnu okolnost.14

2.2. Prekršaji

Definiranje i identifikacija prekršaja kao potencijalnih ZiM pokazala se problematičnijom. U

Prekršajnom zakonu (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, dalje: PZ) nema pojma

„prekršaja iz mržnje“. Pojam „prekršaja počinjenog iz mržnje“ sadržan je u Protokolu, no upitna

je primjenjivost istog obzirom na to da:

a) je krug zaštićenih osobina obuhvaćenih Protokolom širi od Kaznenog zakona,15 pa bi

sukladno Protokolu širi krug prekršaja nego kaznenih djela bio označen ZiM;

b) Protokol kao ZiM obuhvaća tzv. govor mržnje („širenje mržnje“ na nekoj od Protokolom

zaštićenih osnova), koji nije obuhvaćen ovim istraživanjem;

c) Protokol nije donesen u propisanoj formi i nije normativan akt, pa je dvojbena njegova

pravna obvezatnost.

Budući da zakonski okvir ne sadrži generalno primjenjivu definiciju prekršaja iz mržnje,

konceptualizacija se nije mogla temeljiti na normativnom okviru odnosno odabiru pojedinih

članaka koji bi u potpunosti i isključivo obuhvatili ovaj fenomen. Umjesto toga, oslonili smo se na

fenomenološko slaganje činjeničnih opisa prekršaja sa strukturnim značajkama ZiM, pri čemu je

polazište bila policijska evidencija prekršaja inicijalno označenih kao ZiM.16 U prekršajnom su

zakonodavstvu neki relevantni prekršaji široko i neprecizno definirani, na način da obuhvaćaju

čitav niz ponašanja u okviru iste kvalifikacije. Tako primjerice čl. 6. Zakona o prekršajima protiv

javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) obuhvaća razne moguće oblike „naročito drskog

14 V. čl. 4 Okvirne odluke prema kojem rasističku i ksenofobnu motivaciju ne treba smatrati otegotnom okolnošću

kod kaznenih djela obuhvaćenim čl. 1. i 2. Okvirne odluke (javno poticanje na nasilje i mržnju, negiranje

međunarodnih zločina te sudioništvo u njima). 15 Na način da uključuje i „političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje,

naobrazbu, društveni položaj, dob, zdravstveni status i druge osobine“. 16 Dominirala je kvalifikacija iz čl. 25. ZSD, te prekršaji iz ZPPJRM.

Page 16: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

15

i nepristojnog ponašanja“ na javnom mjestu koje „vrijeđa građane ili narušava njihov mir“. Slično

tome, čl. 13. ZPPJRM predviđa prekršajnu odgovornost svakoga „[t]ko se na javnom mjestu tuče,

svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir“. Ovako širokim i rastezljivim tzv. kaučuk

paragrafima moguće je obuhvatiti kako čisti govor mržnje, tako i ZiM u užem smislu. Odlučujući

se za restriktivniju definiciju, u koncept prekršaja iz mržnje u ovom istraživanju ne uključujemo

ona djela koja se u potpunosti iscrpljuju u govoru mržnje u širem smislu – kako javnom pozivanju

na nasilje i mržnju, tako i u različitim oblicima uvreda i psovki. Što se tiče čl. 25. Zakona o

suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD, NN 85/08, 112/12), iako ovaj članak sadrži određene

sličnosti sa čl. 87. st. 21. KZ jer inkriminira postupanje s određenim diskriminatornim motivima,

među njima nema potpunog podudaranja. Krug diskriminatornih osnova je znatno širi u čl. 25.

ZSD, a različito je i subjektivno stanje koje se traži na strani počinitelja. Za ZiM iz čl. 87. st. 21.

KZ dovoljno je da je kazneno djelo počinjeno „zbog“ nečije zaštićene osobine, dok je za osudu

prema čl. 25. ZSD potrebno dokazati postupanje „s ciljem prouzročenja straha drugome ili

stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike“ utemeljene

na nekoj od zaštićenih osobina kao i da je takvim postupanjem došlo do povrede dostojanstva

žrtve.

Dakle, uključeni prekršaji iz mržnje prate strukturu ZiM kao fenomena koji se sastoji od tzv.

predikatnog djela i motivacije utemeljene na predrasudama prema jednoj od zaštićenih skupina.

Riječ je o istim onim diskriminatornim osnovama, tj. zaštićenim osobinama koje čine neko

kazneno djelo ZiM, navedenim u čl. 87. st. 21. KZ. Takav je pristup zauzeo i Protokol, iako je

krug zaštićenih osobina navedenih u Protokolu 2011. godine širi – u skladu s tada važećom

definicijom ZiM u starom Kaznenom zakonu iz 1997. godine.

Page 17: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

16

3. METODOLOGIJA

3.1. Populacija, okvir uzorkovanja i odabir uzorka predmeta

Identificiranje predmeta koji su dio populacije počinjenih ZiM u Republici Hrvatskoj otpočelo je

na temelju podataka o svim pravomoćno okončanim kaznenim i prekršajnim predmetima

počinjenim u razdoblju 2013. do 2018. godine koje je policija inicijalno označila kao potencijalne

ZiM ili je to učinilo državno odvjetništvo (dalje DO).

Kazneni predmeti podijeljeni su sukladno projektnom prijedlogu na skupine s obzirom na ishod

postupka:

SKUPINA A: predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM:

a) odbačaji – predmeti u kojima je DO donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave ili je

došlo do odustanka od kaznenog progona;

b) NN predmeti – predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona jer je počinitelj ostao

nepoznat;

c) sudski A predmeti – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona, ali

ne za ZiM nego za „obično“ kazneno djelo.

SKUPINA C: sudski C predmeti – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona

za ZiM.

Polazište za definiranje relevantne populacije prekršaja je predstavljao policijski popis svih

predmeta koje je policija inicijalno u svom internom sustavu označila kao prekršaj – ZiM u

razdoblju od 2013. do 2018. godine. Prema tim podacima 298 predmeta je označeno kao prekršaj

ZiM. Prekršajni predmeti ZiM čine SKUPINU B – pravomoćni predmeti u kojima je na temelju

optužnog prijedloga policije došlo do prekršajnog progona za prekršaj iz mržnje.

Pregledom ustupljene evidencije projektnih partnera, ali i nakon započete analize predmeta,

ustanovljeno je kako ne odgovaraju svi predmeti postavljenim kriterijima za uključivanje u

populaciju predmeta ZiM obuhvaćenim ovim istraživanjem te je dio predmeta isključen. Glavni

razlozi za isključenje bili su, kako slijedi:

od ukupno 202 slučaja inicijalno označena kao kaznena djela ZiM u internoj evidenciji policije,

4217 (20,8%) odnosilo se na govor mržnje, a ne na ZiM, pa su isključeni iz populacije ovog

17 40 ih je odmah isključeno, a dva su isključena na temelju dodatne analize.

Page 18: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

17

istraživanja, uz 13 slučajeva isključenih na temelju drugih kriterija (npr. vrijeme počinjenja

djela nije ulazilo u vremenski okvir definiran istraživanjem, bili su prekršaji)

paralelno, policijska evidencija kaznenih djela ZiM-a ne obuhvaća one slučajeve u kojima je

kaznena prijava podnesena direktno DO, bez kontaktiranja policije, a ni slučajeve u kojima je

DO promijenilo kvalifikaciju djela dodavanjem oznake ZiM. Ti su predmeti – njih 65 – dodani

u populaciju na temelju evidencije DORH-a

dodatnih 20 (9,9%) kaznenih predmeta isključeno je jer se motiv predrasuda nije odnosio na

jednu od skupina obuhvaćenih zakonskom definicijom ZiM

ostali kazneni predmeti isključeni su zbog grešaka u evidenciji ili nekih specifičnih procesnih

razloga za isključenje. Od toga, najveći se broj isključenja (38 predmeta) temeljio na činjenici

da predmeti nisu bili pravomoćni u vrijeme zaključivanja procesa odabira uzorka

u odnosu na prekršaje, nije bilo moguće osloniti se u potpunosti na policijsku evidenciju budući

da je riječ o izvoru koji obuhvaća prve faze istraživanja kao i zbog neadekvatnog zakonskog

okvira uslijed kojeg je teško odrediti pravnu kvalifikaciju prekršaja iz mržnje. Od 298

predmeta, čak 222 (74,5%) odnosila su se na govor mržnje, a ne ZiM u smislu ovog

istraživanja, dok je dodatnih 10 isključeno jer se motiv predrasuda nije odnosio na jednu od

skupina obuhvaćenom zakonskom definicijom ZiM. Nadalje, 6 je predmeta isključeno jer je

utvrđeno da da su već procesuirani i obuhvaćeni analizom kao kaznena djela. Slijedom toga,

samo je 60 predmeta ušlo u populaciju prekršaja iz mržnje

ODNOS PREKRŠAJA VEZANIH UZ DISKRIMINACIJU I PREKRŠAJA ZiM

S obzirom da je na popisu prekršaja – ZiM dominirala kvalifikacija iz čl. 25. ZSD, često

samostalno, a nekad i u vezi s drugim člancima i prekršajnim zakonima, kao kontrolni

mehanizam zatražili smo i popis prekršaja koje je policija inicijalno označila kao prekršaje

vezane uz diskriminaciju. Cilj je bio usporediti da li se i u kojoj mjeri ovi popisi

podudaraju te postoji li jasna linija razgraničenja među njima. Analizom oba popisa za

prvu polovicu 2017. godine utvrđeno je kako se ove dvije kategorije prekršaja preklapaju

te kako se u određenoj mjeri isti prekršaji pojavljuju na oba popisa (procijenjeno je kako

je riječ o nešto manje od 10 predmeta godišnje). Istovremeno neki prekršaji – iako

zadovoljavaju sve parametre da bi se smatrali ZiM nisu tako označeni i ne nalaze se na

nastavlja se...

Page 19: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

18

3.2. Odabir uzorka

Na temelju procjene broja predmeta prema javno dostupnim podacima, u projektnom je prijedlogu

ad-hoc određen broj predmeta koji će biti analizirani unutar svake kategorije (A=50, B=30, C=50).

Prilikom odabira uzorka predmeta za analizu koristio se stratificirani uzorak pri čemu se nastojalo

uključiti što je bilo moguće više dostupnih stratuma. Općenito, stratume18 su činili: godina

počinjenja djela, dobna kategorija počinitelja (punoljetni, mlađi punoljetnik, maloljetnik), lokacija

počinjenja djela, odnosno DO u čijoj mjesnoj nadležnosti je predmet. U situacijama u kojima se

unutar istog DO, unutar iste godine, pojavilo više počinitelja koji spadaju u istu dobnu skupinu

odabir predmeta koji je ušao u uzorak bio je slučajan.

Potrebno je napomenuti da se unatoč želji za rigoroznim postupkom odabira uzorka predmeta,

nakon započete analize moralo pristupiti korekciji uzorka jer je slijedom problema s populacijskim

podacima (npr. greške u evidenciji, nemogućnost pronalaženja predmeta na temelju podataka

dostavljenih od policije, uključivanje slučajeva govora mržnje i slučajeva s motivom koji ne

odgovaraju zakonskoj definiciji ZiM, uništenje dijela starijih arhiviranih prekršajnih predmeta,

itd.), dio predmeta uključenih u uzorak morao biti zamijenjen drugim predmetima. Također, s

obzirom da su u analizu bili uključeni svi sudski A i C predmeti nije bilo intervencija u njihov

odabir.

18 U nekim potkategorijama predmeta bilo je moguće koristiti samo neke od navedenih stratuma prilikom odabira

uzorka (npr. kod NN predmeta nije bilo moguće kao stratum koristiti karakteristike počinitelja pa je umjesto toga

korišten motiv).

popisu prekršaja – ZiM već su isključivo označeni kao prekršaji iz diskriminacije

(procjena 15-20 prekršaja godišnje). Takav je primjerice prekršaj od 23.V.2017., gdje je

prema kratkom činjeničnom opisu okrivljenik došao do oštećenika, verbalno ga napao

pogrdnim riječima „Šta se smiješ j* ti mater cigansku“, potom ga srušio s bicikla na tlo i

zadao mu jedan udarac šakom u predjelu lica, nakon čega se udaljio sa mjesta događaja.

Policija je ovaj događaj kvalificirala kao čl. 6. ZPPJRM, a nakon prekršajne obrade i kao

čl. 25. st. 1. ZSD te je isti označen kao prekršaj diskriminatorne naravi, ali ne i kao

prekršaj –ZiM.

Page 20: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

19

Slika 3.2.1. Odabir uzorka predmeta za istraživanje

Inicijalna evidencija policije i DO = 503 predmeta

popis pravomoćno okončanih kaznenih i prekršajnih predmeta počinjenih u razdoblju od 2013. do 2018.

godine koje je policija inicijalno označila kao potencijalne ZiM ili je to učinilo DO

kazneni predmeti = 204 prekršajni predmeti = 298

Populacija / okvir uzorkovanja kaznenih i prekršajnih predmeta = 194 predmeta

isključeni predmeti koji nisu odgovarali postavljenim kriterijima za uključivanje u populaciju predmeta ZiM

(npr. govor mržnje, počinjeni prije 2013. g., motiv predrasuda ne odgovara zakonskoj definiciji ZiM,

nepravomoćni, greške u evidenciji)

odbačaji = 31

NN = 52 prekršaji = 60 sudski predmeti = 51

Uzorak kaznenih i prekršajnih predmeta = 131 predmet

stratificirani uzorak s obzirom na godinu i lokaciju počinjenja djela uz korekcije zbog objektivnih

razloga (npr. greške u evidenciji, nemogućnost pronalaženja predmeta, obuhvaćena cijela populacija

sudskih A i C predmeta)

A predmeti

u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM

odbačaji = 25 – predmeti u kojima je DO donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave ili je

došlo do odustanka od kaznenog progona;

NN = 25 – predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona jer je počinitelj ostao nepoznat;

sudski A = 16 – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona, ali ne za ZiM

nego za „obično“ kazneno djelo

C predmeti

sudski C = 35 - pravomoćni predmeti u

kojima je je došlo do kaznenog progona za

ZiM.

B predmeti

prekršaji = 30 - pravomoćni predmeti u

kojima je na temelju optužnog prijedloga

policije došlo do prekršajnog progona za

prekršaj iz mržnje

Page 21: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

20

U konačnici je unutar kategorije A u uzorak odabrano i analizirano 25 odbačaja i 25 NN predmeta,

te svi sudski A predmeti, njih 16. Unutar kategorije B u uzorak je odabrano i analizirano 30

prekršaja, a unutar kategorije C je odabrano i analizirano 3519 sudskih C predmeta.

Slika 3.2.2. Raspodjela analiziranih predmeta s obzirom na godinu počinjenja djela (%)

S obzirom na godine počinjenja djela u uzorku se udio analiziranih predmeta kretao od 11,5% (u

2018.) do 24,4% (u 2015.). Najmanji udio predmeta je bio iz 2018. godine s obzirom da su uzorak

bili uključeni samo pravomoćno presuđeni predmeti, a za dio predmeta iz 2018. godine sudski

postupak je još bio u tijeku u vrijeme istraživanja.

Tablica 3.2.1. Raspodjela analiziranih predmeta s obzirom na županiju počinjenja djela (%)

Županija Odbačaji NN Sudski A Sudski C Prekršaji

Brodsko - posavska 4,0 12,0 6,3 0,0 3,3

Dubrovačko - neretvanska 0,0 4,0 0,0 11,4 6,7

Grad Zagreb 40,0 20,0 25,0 51,4 10,0

Istarska 4,0 24,0 12,5 0,0 30,0

Karlovačka 12,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Koprivničko - križevačka 4,0 0,0 0,0 0,0 3,3

Ličko - senjska 0,0 0,0 0,0 2,9 3,3

19 Iako veličina uzorka sudskih predmeta u kojima je došlo do kaznenog progona za ZiM odstupa od veličine

predviđene na početku projekta potrebno je napomenuti kako uzorak u stvari predstavlja cijelu populaciju tih predmeta

u danom razdoblju.

12,0

4,0

18,8

31,4

16,7

12,0

28,0

6,3

5,7

10,0

20,0

20,0

25,0

25,7

30,0

28,0

8,0

31,3

11,4

16,7

16,0

24,0

12,5

11,4

20,0

12,0

16,0

6,3

14,3

6,7

ODBAČAJI

NN

SUDSKI A

SUDSKI C

PREKRŠAJI

2013 2014 2015 2016 2017 2018

Page 22: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

21

Međimurska 4,0 4,0 0,0 2,9 3,3

Požeško - slavonska 4,0 0,0 6,3 0,0 0,0

Primorsko - goranska 0,0 0,0 6,3 0,0 16,7

Sisačko - moslavačka 4,0 8,0 6,3 5,7 6,7

Splitsko - dalmatinska 8,0 8,0 6,3 5,7 3,3

Šibensko - kninska 4,0 4,0 0,0 2,9 3,3

Virovitičko - podravska 0,0 0,0 6,3 2,9 0,0

Vukovarsko - srijemska 8,0 8,0 0,0 11,4 3,3

Zadarska 4,0 8,0 12,5 0,0 0,0

Zagrebačka 0,0 0,0 12,5 2,9 6,7

Sva djela počinjena su u Hrvatskoj, s time da uzorkom analiziranih predmeta nije bilo obuhvaćeno

niti jedno djelo iz Krapinsko-zagorske, Osječko-baranjske, Bjelovarsko-bilogorske i Varaždinske

županije, a najveći udio djela analiziranih u ovom istraživanju počinjen je u Gradu Zagrebu

(30,5%) i Istarskoj županiji (13,7%). S obzirom na udio stanovništva Hrvatske po pojedinim

županijama, županije u kojima je postotak analiziranih djela značajno veći od udjela stanovništva

su: Grad Zagreb, Istarska, Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija, dok su one u

kojima je postotak analiziranih djela značajno manji od udjela stanovništva koje u njemu žive

Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Zagrebačka (Tablica 3.2.1.). S obzirom na veličinu

mjesta, najviše djela je počinjeno u Gradu Zagrebu (30,5%), te u mjestima/ gradovima s 10.000 –

50.000 stanovnika (24%).

Ovim podacima treba pristupiti s oprezom iz nekoliko razloga. Prvo, uzorkom su obuhvaćena djela

koja je policija inicijalno označila kao potencijalne zločine ili prekršaje iz mržnje, pa broj u

pojedinoj regionalnoj jedinici ne odražava samo učestalost problema, već dijelom može biti i

rezultat učestalijeg prijavljivanja viktimizacije od strane žrtava te boljeg prepoznavanja motiva

predrasuda od strane policije. Uz to, uzorak je stratificiran po regijama i godinama, ali nije

probabilistički, a uključena je i cijela populacija sudskih C predmeta.

3.3. Instrumenti – obrasci za analizu sadržaja predmeta

Za potrebe ovog istraživanja razvijeno je nekoliko tipova obrazaca putem kojih su analizirani

predmeti. Dio obrazaca bio je zajednički za sve predmete bez obzira na potkategoriju tj. ishod

postupka, dok je dio bio specifičan i vezan uz procesni ishod predmeta. Odabir varijabli uključenih

u obrasce temeljio se na dosadašnjim znanstvenim spoznajama, pravnim aspektima prekršajnih,

odnosno kaznenih postupaka te analize prigodnog uzroka predmeta (N=5) od strane istraživača.

Page 23: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

22

Obrasci su sadržavali pitanja o socio-demografskim i značajnim kriminološkim i viktimološkim

obilježjima žrtava, počinitelja/ okrivljenika, svjedoka i djela, te procesne i druge informacije

vezane uz postupanje policije, DO i suda.

Za svakog pojedinog počinitelja/okrivljenika, svjedoka i žrtvu ispunjavani su zasebni obrasci kao

i pripadajući obrasci vezani uz postupanje policije i specifični obrasci vezani uz postupanje DO i

suda ovisno o kategoriji predmeta. Dio informacija koje je bilo potrebno unositi u obrasce bio je

činjenične prirode, dok se dio temeljio na subjektivnim procjenama (bilježenje dojmova o

postupanju policije i pravosudnih tijela, identifikacija mogućih dobrih i loših strana tih postupaka

te alternativnih pristupa koji su se mogli primijeniti). Prilikom donošenja procjena postojala je

mogućnost i nedavanja odgovora ako podatak nije bio naveden, ako tražene informacije nisu bile

primjenjive na konkretan slučaj te ako na temelju svega dostupnog nije bilo moguće donijeti

procjenu.

3.4. Postupak provedbe analize predmeta

Stručni suradnici – koderi: Kodiranje spisa provelo je dvanaest stručnih suradnika koji su

odabrani između 32 kandidata prijavljenih na dva javna poziva objavljena u svibnju i lipnju 2019.

godine. Temeljni kriteriji za odabir kodera uključivali su relevantno obrazovanje i radno iskustvo

na kaznenim i/ili prekršajnim predmetima te u pravosudnim tijelima i/ili odvjetništvu i/ili policiji,

Uz kvalitativne kriterije, odluka je donesena i na temelju financijske ponude.

Trening: Treninzi kodera, u organizaciji istraživača, provedeni su u lipnju i srpnju 2019. godine.

Treninzi su održani s dvije manje skupine kodera, a svaka je prošla jednokratni trening. Koderi su

u sklopu treninga bili upoznati s projektom, njegovom svrhom i ciljevima. Bio im je prikazan

relevantni pravni okvir, metodologija istraživanja i postupak analize predmeta. Dio treninga bio je

posvećen i praktičnoj vježbi – kodiranju jednog spisa predmeta. Nakon što su koderi samostalno

popunili obrasce za analizu sadržaja predmeta, istraživači su zajedno s njima prošli kroz sve

obrasce kako bi se: istaknuli točni odgovori, način donošenja odluka u konkretnim slučajevima,

raspravila eventualna sporna pitanja i otklonile nedoumice te na temelju povratnih komentara

kodera unaprijedio upitnik. Na temelju rasprave tijekom treninga te naknadnih povratnih

informacija i prijedloga za poboljšanje obrasci za analizu sadržaja predmeta su modificirani.

Raspoređivanje kodera: Odlučeno je da svaki predmet analiziraju dva kodera kako bi se

osigurala veća pouzdanost procjena. Kako bi se izbjegla moguća sustavna pristranost u procjenama

Page 24: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

23

koderi su bili po slučaju „upareni“ za svaki pojedini predmet, a vodilo se i računa da jedan koder

bude stručnjak u vrsti predmeta koja se analizira (npr. kod NN slučajeva da jedan koder uvijek

bude policajac, kod prekršaja da jedan koder uvijek bude prekršajni sudac itd.). Prilikom

raspoređivanja kodera za analizu predmeta odstupanja od navedenog kriterija bila su rezultat

objektivnih čimbenika, primjerice prostornih mogućnosti kodiranja te trenutnog broja raspoloživih

stručnjaka – kodera unutar pojedine kategorije predmeta.

Povjerljivost podataka: Svi sudionici u istraživanju, uključujući članove projektnog tima, koji su

imali pristup osobnim podacima i drugim osjetljivim podacima, su potpisali izjavu kojom su se

obvezali na tajnost i povjerljivost svih podataka. Također, tijekom kodiranja predmeta svi obrasci

za odgovore bili su pohranjeni na zaštićenim mjestima u zatvorenim omotnicama kojima su imali

pristup samo istraživači. Kasnije su uneseni podaci pohranjeni u računala zaštićena lozinkama, a

sva popratna dokumentacija primjereno arhivirana. Istraživači su za dodatnu kvalitativnu analizu

koristili anonimizirane državnoodvjetničke i sudske odluke.

Kodiranje predmeta: Kodiranje je provedeno u prostorijama više projektnih partnera i

suradničkih organizacija te na OKS u Zagrebu na način koji je omogućavao povjerljivost postupka

kodiranja. Vremenski je kodiranje trajalo 3 do 5 sati po predmetu, ovisno o koderu i složenosti,

odnosno obimu predmeta. Kodiranje svakog predmeta su nezavisno vršila po dva kodera.

Odgovori su, ovisno o mogućnostima kodera, unošeni ili u papirnate obrasce ili direktno u

računalno adaptirane obrasce u Excel programu.

Svaki koder je na početku svog rada najprije samostalno kodirao po dva predmeta unutar iste

kategorije predmeta (A, B i C), nakon čega su ispunjene obrasce za analizu sadržaja predmeta

detaljno prekontrolirali istraživači. Potom je istraživač s koderima (prvo zasebno, a zatim skupno)

prodiskutirao njihove odgovore, raspravio razlike u donošenju odluka i odgovorima, te je

ponovnim uvidom u predmet utvrđen konačni odgovor. Cijeli proces je ponavljan za sve kodere i

to svaki puta kada su se u kodiranju susretali s novom kategorijom predmeta (A, B i C). Ovaj je

proces pružanja povratnih informacija koderima poslužio i kao dodatni trening kodera i kao

postupak osiguranja kvalitete podataka. U kasnijim fazama kodiranja predmeta zadržan je nadzor

istraživača nad procjenama kodera, međutim istraživač bi tada proslijedio analizirane obrasce

koderima čiji je zadatak bio da zajedničkom raspravom i ponovnom analizom predmeta

samostalno donesu odluku o konačnim procjenama.

Page 25: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

24

Po završenom kodiranju, podatke iz papirnatih obrazaca, istraživači su unijeli u Excel program.

Evidentirane su pojedinačne procjene svakog kodera, kao i konačna procjena za svaku varijablu.

Kvalitativna analiza podudarnosti procjena kodera pokazala je kako je među njima bilo relativno

visoko podudaranje oko pojedinih objektivnih podataka (npr. datum i mjesto počinjenja djela,

pojedina socio-demografska obilježja počinitelja i žrtve), a najčešća nepodudarnost je bila

procjena je li podatak koji treba evidentirati nedostupan u spisu, neprimjenjiv na konkretan slučaj

ili je taj podatak nepoznat. Svi ti odgovori tretirani su uniformno kao nedostajući kako bi se

uklonile uočene nepodudarnosti i nekonzistentnosti procjena. Nepodudarnosti među koderima su

uočene i kod tekstualnih opisa i interpretacija, međutim ako je postojalo slaganje u srži odgovora

procjene su smatrane podudarnima. Unatoč uputi kako svaka procjena u obrascu mora proizaći iz

činjenice navedene u spisu predmeta, ponekad su koderi odgovore temeljili na vlastitim

pretpostavkama koje su vjerojatno bile točne, ali nisu izričito bile sadržane u predmetu. Primjerice,

koderi su znali procijeniti da je počinitelj ili žrtva Hrvat po etničkoj pripadnosti ili da je bijelac iz

imena i prezimena, kao i iz općepoznatih statističkih podataka o strukturi stanovništva u Hrvatskoj

bez da je podatak o nacionalnosti ili rasi bio naveden. Takve su pogreške ispravljene u fazi

usporedbe procjena dva kodera i uvidom u spis predmeta. U kasnijoj logičkoj kontroli podataka

ispravljene su i nekonzistentnosti među podacima u različitim obrascima ispunjenim za isti slučaj.

Nakon logičke kontrole istraživači su podatke prebacili u programski paket SPSS v. 23 u kojem

su provedene i obrade podataka.

Po završetku faze terenskog rada, s koderima je provedeno završno vrednovanje kroz grupni

razgovor o određenim obrascima zamijećenim u preliminarnoj obradi podataka, te su

prodiskutirane njihove završne subjektivne procjene vezane uz trajanja postupaka, pozitivne i

negativne aspekte postupanja policije i pravosudnih tijela i moguća poboljšanja postojećih praksi.

Subjektivne procjene kodera te rezultati opisanog završnog vrednovanja integrirani su u rezultate

provedene analize predmeta.

3.5. Fokusne grupe

S ciljem dubinske rasprave o nekim od aspekata procesuiranja ZiM izdvojenim na temelju rezultata

istraživanja, provedene su tri fokusne grupe sa stručnjacima s višegodišnjim iskustvom u radu na

predmetima ZiM. U jednoj fokusnoj grupi sudjelovali su državni odvjetnici, u drugoj policijski

Page 26: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

25

službenici, a u treću su bili uključeni predstavnici obje skupine. Svaku je grupu činilo po šest

sudionika, a facilitirala su je po dva istraživača – člana projektnog tima.

Nakon odgode zbog loše epidemiološke situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom, fokusna

grupa s državnim odvjetnicima održana je 14. 5. 2020. putem aplikacije Google Meet. Zbog

organizacijskih i tehničkih razloga, nije se moglo osigurati sudjelovanje policijskih službenika na

fokusnim grupama putem interneta, pa su preostale dvije fokusne grupe održane 8. 6. 2020. uživo.

Za svaku od fokusnih grupa izrađen je poseban protokol, adaptiran s obzirom na područje

stručnosti sudionika. Kombinirana su načelna pitanja (npr. o pravnom okviru ZiM, načinu

evidentiranja ZiM, iskustvu i potrebi edukacija u sferi ZiM) s raspravom o pojedinim konkretnim

pitanjima identificiranim kroz analizu sadržaja predmeta, pri čemu su se između ostalog raspravili

i određeni problemski slučajevi iz prakse. Sudionici su prije sudjelovanja dali svoj informirani

pristanak za sudjelovanje u fokusnim grupama. Bili su informirani o svrsi rasprave, povjerljivosti

podataka, dobrovoljnosti sudjelovanja, mogućnosti neodgovaranja i odustajanja od sudjelovanja

bez ikakvih negativnih posljedica, te audio-snimanju u svrhu točnog prenošenja njihovih riječi.

Sadržaj rasprava je transkribiran, sadržaj su kodirali i analizirali istraživači koji su sudjelovali u

provedbi fokusnih grupa. Svi podaci koji bi potencijalno mogli razotkriti nečiji identitet uklonjeni

su ili zamijenjeni šiframa u svrhu zaštite anonimnosti sudionika. Glavni nalazi uključeni su u ovo

izvješće.

3.6. Kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka

Usporedno s kvantitativnom analizom podataka prikupljenih o predmetima putem obrazaca,

provedena je i kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka. Nalazi

provedene kvalitativne pravne analize korišteni su u svrhu nadopune, pojašnjenja i interpretacije

kvantitativnih rezultata.

Page 27: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

26

4. REZULTATI ANALIZE PREDMETA

U prvom dijelu rezultata provedene analize predmeta ukratko su prikazane karakteristike djela,

žrtava, okrivljenika i svjedoka.

4.1. Djela

Analizirana djela većinom su počinjena u danima vikenda (34,4%) (Slika 4.1.1.) i tijekom noći

(21:00 – 05:00h) (39%) (Slika 4.1.2.).

Slika 4.1.1. Slika 4.1.2.

Udio djela s obzirom na dan počinjenja (%) Udio djela s obzirom na vrijeme počinjenja (%)

U 12,2% slučajeva pokazalo se kako su datumi počinjenja djela povezani s nekim posebnim

događanjem, uključujući i one koja mogu imati poseban značaj za skupinu kojoj pripada žrtva ili

za skupinu kojoj pripada počinitelj. Od toga, u 50% incidenata to posebno događanje se odnosilo

na blagdan/praznik (N=8), uključujući: pravoslavni Badnjak i Božić te dva druga pravoslavna

blagdana; jedan katolički blagdan; tri državna praznika – Dan neovisnosti (tj. vikend nakon), Dan

pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te Praznik rada. U 25% slučajeva

(N=4), zabilježeno događanje je bio sportski događaj: u dva slučaja košarkaška utakmica

„Cibona“-„Partizan“, u jednom nogometna utakmica „Ustaše Središće“-„Crna legija“, a u jednom

slučaju malonogometni turnir „Za sve one kojih nema“. Dva su djela počinjena neposredno prije

održavanja Split Pride-a, jedno na dan gostovanja pjevača iz Srbije, a jedno na dan održavanja

prosvjeda „Za hrvatski Vukovar“.

18

22

21

39

prijepodne (05:01h – 12:00h)

poslijepodne (12:01h – 17:00h)

večer (17:01h – 21:00h)

noć (21:01h – 05:00h)

Page 28: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

27

Što se tiče lokacije počinjenja djela, više od polovine (56,5%) je počinjeno na otvorenom prostoru,

oko trećine u zatvorenom (26,7%), a 9,2% posredstvom interneta/ društvenih mreža. U ostalih

7,2% predmeta djelo je počinjeno na više lokacija20.

Ako je djelo bilo počinjeno u zatvorenom prostoru, većinom se radilo o kafićima, klubovima

(37,5%), privatnom domu (27,1%, od čega je u 77% bilo riječ o domu žrtve), odnosno drugom

zatvorenom prostoru, većinom povezanom s nečijim domom (25%, od čega je u 58,3% bila riječ

o dijelovima stambene zgrade/ kuće).

Kod djela počinjenih na otvorenom prostoru većinom se radilo o javnom urbanom prostoru

(43,6%), dvorištu ili ispred mjesta obitavanja žrtve/počinitelja (20,2%), radilo se o oštećenju

pročelja ili fasade zgrade (13,8%) ili je bilo počinjeno pored kafića (9,6%). Samo u po dva slučaja

mjesto počinjenja bilo je mjesto s religijskim značajem ili nacionalnom simbolikom.

Na razini svih predmeta, oštećenje barem jedne tuđe stvari evidentirano je u 23,9% odnosno u 30

predmeta. U tih 30 predmeta ukupno je oštećena 51 stvar.

Vrijednost imovinske štete kao jedne od posljedica kaznenog djela za žrtvu/oštećenika zabilježena

je u 19 slučajeva. Šteta se kretala u rasponu od 100 kn do 25.000 kn, pri čemu je srednji iznos štete

bio 2.500 kn, a prosječni 5.211 kn.

Oštećenja stvari su se u najvećem broj slučajeva odnosila na ispisivanje grafita (39%) i vandalizam

– oštećenje iz obijesti ili prilikom počinjenja nekog drugog kaznenog djela (23,5%). Utvrđeno je

da u većini slučajeva oštećene stvari nemaju neko posebno simboličko značenje (64,7%). Između

ostalog, to znači da većim dijelom grafiti na fasadama nisu bili ispisani na objektima namjerno

odabranim za oštećivanje zbog osobina vlasnika ili korisnika. Simboličko značenje

oštećene/uništene stvari utvrđeno je kod više od trećine stvari (35,3%), pri čemu je prevladavala

nacionalna simbolika. U najvećem broju radilo se o oštećenju automobila, pri čemu su ti

automobili u većini slučajeva (6 od 7) imali registarske oznake Republike Srbije.

Oštećena imovina većinom je bila u privatnom vlasništvu (62,7%) pri čemu je u 72,9% tih

slučajeva vlasnik bila fizička osoba, velikom većinom žrtva. Ukupno je 26 žrtava nanesena

imovinska šteta; u 23 predmeta radilo se o fizičkoj osobi kojoj je oštećeno vlasništvo, a u ostatku

o otuđenju novca.

20 Ako se mjesto na kojem su nastupile posljedice djela razlikovalo od mjesta počinjenja djela, ovdje je zabilježena

lokacija počinjenja/počinitelja.

Page 29: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

28

S obzirom na grupu predmeta prema ishodu postupka, u čak 60% predmeta s nepoznatim

počiniteljima došlo je do oštećenja imovine, što je daleko veći postotak nego u ostalim skupinama

predmeta (7% kod prekršaja do 20% kod odbačaja). To ukazuje na moguć nizak postotak slučajeva

u kojima su identificirani počinitelji takvih kaznenih djela (npr. pisanja grafita na fasadama).

U sudskim predmetima imovinsko-pravni zahtjev žrtve nije postavljen u 82,6% slučajeva, upućen

je u parnicu u 13,0% predmeta, dok je riješen u 4,3% predmeta. Od imovinsko-pravnih zahtjeva

koji su upućeni u parnicu, u 4 slučaja se radilo o oštećenju imovine, dok se u 2 slučaja radilo o

povredi prava koja nije uključivala oštećenje imovine. Kod prekršaja nije utvrđeno da je postavljen

iti jedan imovinsko-pravni zahtjev žrtve.

4.2. Žrtve kažnjivih djela

4.2.1. Demografske značajke žrtava

U 131 predmetu u uzorku, uključujući sve skupine slučajeva, ukupno su zabilježene 192 žrtve.

Prema rodnoj strukturi, značajno su više zastupljeni muškarci (72,4%). U uzorku žrtava prisutne

su sve dobne skupine, pa se raspon dobi žrtava kretao od 9 do 89 godina, pri čemu je četvrtina

žrtava bila dobi između 25 i 30 godina, a prosječna je dob iznosila 38 godina (Slika 4.2.1.1.).

Slika 4.2.1.1. Distribucija dobi žrtava

Većina žrtava imala je prebivalište/ boravište u mjestu počinjenja djela (65,6%), pri čemu su oni s

prebivalištem/ boravištem izvan mjesta počinjenja otprilike u podjednakom udjelu bili državljani

Republike Hrvatske (36,5%) i Republike Srbije (34,9%). U odnosu na žrtve s prebivalištem izvan

28

36

46

31

25

20

42

9 - 19 20 - 29 30 - 39 40 - 49 50 - 59 60 - 69 70 - 79 80 - 89

Raspon dobi

Page 30: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

29

mjesta počinjenja djela, za 67 žrtava u spisu je naveden njihov boravišni status. Većinom su to bile

osobe u tranzitu (64,2%) te učenici ili studenti (17,9%).

Bračni status naveden je u spisu predmeta samo za 95 žrtava, pri čemu je za 56,8% žrtava utvrđeno

kako žive u braku ili izvanbračnoj zajednici, dok ih je 40% neoženjeno/ neudano. Od 88 žrtava za

koje je bilo moguće utvrditi imaju li djece ili ne, za njih 59,1% je utvrđeno kako imaju barem jedno

dijete.

Uz bračni status i broj djece, podaci o većini drugih demografskih karakteristika žrtava nisu

prisutni u svim analiziranim spisima, ali ovdje su prikazani da bi se stekao makar nepotpuni uvid

u značajke ove populacije, posebno s obzirom na moguću pripadnost nekoj od skupina

viktimiziranih ZiM.

Podaci o državljanstvu, koji su zabilježeni za većinu žrtava – njih 172, pokazuju da su prevladavali

državljani Republike Hrvatske (67,4%), a među državljanima drugih zemalja najzastupljeniji su

bili državljani Republike Srbije (13,4%) i državljani Bosne i Hercegovine (9,9%). Etnička

pripadnost žrtava zabilježena je samo u 56,8% slučajeva, odnosno za 109 žrtava. Od toga, 51,4%

su bili Srbi, 22,9% Hrvati, 9,2% Romi, te 6,4% pripadnici različitih etničkih skupina s afričkog

kontinenta (Gambija, Maroko, Nigerija, Uganda, Sierra Leone). Od 180 žrtva za koje je u spisu

zabilježen podatak o rasi/ boji kože njih 94,4% su bili bijelci, a 5% crnci. Za samo 25 žrtava je

bilo moguće utvrditi i vjeroispovijest, te je utvrđeno kako je većina bilo pravoslavne vjere (68%),

20% katoličke, a 8% muslimanske. Ovi su podaci, međutim, u spisima bili bilježeni uglavnom

samo ako su postojale indicije da su uz vjeroispovijest vezane predrasude bile relevantne u

predmetu. Od 184 žrtve za koje je bilo moguće utvrditi jezik kojim govore, većina ih govori

hrvatski (70,1%), dok je drugi jezik po učestalosti srpski (20,7%). Samo za 1,6% žrtava je u

spisima zabilježeno da su osobe s invaliditetom (N=3).

Za 100 žrtava za koje je bilo moguće utvrditi stupanj obrazovanja, pokazalo se kako 56% ima

završenu srednju školu, 24% osnovnu školu, 16% višu školu ili fakultet, a 4% nema završenu

osnovnu školu. Po obrazovnoj strukturi, ova se skupina nije znatnije razlikovala od opće

populacije.21 Za 130 žrtava poznat je radni status, te je utvrđeno da je njih 47,7% zaposlenih, 23,1%

učenika/studenata, 13,1% umirovljenika, a 11,5% nezaposlenih.

21 Statističko izvješće 1582 – Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema obrazovnim

obilježjima. Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2016.

Page 31: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

30

4.2.2. Odabrani viktimološki pokazatelji žrtava

Za 174 žrtava za koje je bilo moguće točno kvantificirati broj napadača pokazalo se da je najveći

broj žrtava napao po jedan počinitelj (65,5%) ili manja grupa od 2 do 6 napadača (24,7%).

Za 71,9% žrtava utvrđeno je kako je djelo imalo po žrtvu određene posljedice. Od toga je za 30,4%

žrtava utvrđeno je da je došlo do tjelesnih ozljeda, 16,4% trpjelo je psihičke posljedice, a dodatnih

26% su pretrpjele strah, 13,6% imovinsku štetu, a 2,6% osjećaj ugroze, povrijeđenosti i

poniženosti.22 Kod 73,8% žrtava nije postojala potreba za pružanjem medicinske pomoći, dok je

24,6% žrtava primalo medicinsku pomoć, a 1,6% nije primilo medicinsku pomoć iako je za time

postojala potreba.

Utvrđeno je da je u počinjenju kažnjivog djela protiv 13,5% žrtava korišteno oružje i to velikom

većinom hladno oružje (92,3%), u najvećem broju kamenje.

Samo je za 2,1% žrtava utvrđeno kako su bile pod utjecajem alkohola, a niti za jednu da je bila

pod utjecajem droga.

Analizom međusobnih odnosa svakog pojedinog počinitelja sa svakom pojedinom žrtvom

utvrđeno je kako se u 62,7% slučajeva žrtva i okrivljenik nisu poznavali. U skupini djela počinjenih

od žrtvi poznatih počinitelja, u 14,9% slučajeva počinitelj je bio susjed, u 14,3% u odnosu

počinitelja i žrtve radilo se o drugoj vrsti poznanstva, a 5,6% počinitelja bili su članovi uže ili šire

obitelji žrtve.

Od ukupnog broja žrtava, njih 73 (38,0%) navodi da je djelo imalo specifičan povod, dok ostatak

ne navodi nikakav povod za djelo. Prema percepciji 38,4% žrtava, u djelima u kojima one

prepoznaju specifičan povod, do djela su dovele predrasude prema skupini kojoj žrtva pripada.

Ovdje je važno napomenuti da u nekim slučajevima žrtvin iskaz o odsustvu povoda može biti jedan

od indikatora da se radi o ZiM. U 42,6% slučajeva, žrtve povod vide u sukobu s počiniteljem/

počiniteljima, pri čemu 27,4% žrtava povod vidi u neposrednom sukobu ili razmirici, a 15,1% u

dugotrajnom sukobu s počiniteljem. Višestruke povode koji uključuju i netrpeljivost zbog

određene osobine ili grupne pripadnosti žrtvi one navode u 11,0% slučajeva, a ostali su incidenti

doživljeni od strane žrtava kao potaknuti višestrukim povodima koji ne uključuju netrpeljivost i

predrasude te drugim povodima (npr. alkoholiziranošću okrivljenika) (Tablica 4.2.2.1.).

22 Navedene su kategorije posljedica kako su zabilježene u spisima.

Page 32: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

31

Tablica 4.2.2.1. Povod djela prema navodu žrtve

Povod djela f %

motiv predrasuda 28 38,4

neposredni sukob ili razmirica 20 27,4

dugotrajni sukob 11 15,1

višestruki povodi, uključujući predrasude 8 11,0

višestruki povodi, bez predrasuda 2 2,7

drugi povod 4 5,5

Ukupno 73

4.3. Svjedoci kažnjivih djela – osnovne značajke ponašanja

Za potrebe analize prikupljene su informacije o svim svjedocima23 koji su bili očevici kažnjivog

djela, a nisu sami bili žrtve ili počinitelji, dok podaci za druge skupine svjedoka (na primjer,

svjedoci alibija, liječnici, vještaci, policijski službenici koji su došli na mjesto događaja, i sl.) nisu

prikupljani. Ovakav odabir uvjetovan je odlukom o tipu prikupljenih informacija, koje uključuju

ponašanje svjedoka u odnosu na žrtvu tijekom kažnjivog djela, raniji odnos svjedoka i žrtve te

svjedoka i počinitelja i opis djela prema iskazu svjedoka.

Procjene kodera upućuju kako je u analiziranim predmetima bilo ukupno 226 svjedoka, od čega je

policija obavila obavijesni razgovor s njih 137, a formalno ispitala 108 svjedoka. Detaljniji podaci

o karakteristikama bili su dostupni za 212 svjedoka. Broj svjedoka je po pojedinom predmetu

varirao od 0 do 17, pri čemu je u tri četvrtine predmeta bilo prisutno između jednog i tri svjedoka

(75,9%).

Na temelju analize predmeta utvrđeno je kako u 41 predmetu niti jedna osoba – svjedok nije

aktivno pomogla žrtvi, dok je u 49 barem jedna osoba aktivno pomogla žrtvi (npr. suprotstavili se

počinitelju, odvraćali ga od počinjenja djela, itd.). Također, utvrđeno je kako u 52 predmeta niti

jedna osoba nije ni pasivno pomogla žrtvi, dok je 17 osoba pasivno pomoglo žrtvi (npr. omeli

provedbu djela svojom pojavom). Dominantan razlog za pružanje pomoći žrtvi od strane očevidaca

bila je njihova vlastita odluka (92,2% svih svjedoka koji su pomogli žrtvi). Od 187 svjedoka za

23 Termin svjedok ovdje se koristi u širem smislu, te uključuje i presumptivne svjedoke koji nisu nužno formalno

ispitani u svojstvu svjedoka.

Page 33: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

32

koje je bilo moguće utvrditi je li im bilo koja žrtva bila poznata ili ne, 71,7% svjedoka je poznavalo

barem jednu žrtvu djela kojem su svjedočili (N=134). U 16,4% slučajeva svjedoci očevici bili su

članovi obitelji žrtve, u 26,5% slučajeva susjedi, dok su najveću skupinu činili poznanici (35,1%).

Od ukupno 207 svjedoka za koje je bilo moguće utvrditi je li im bilo koji počinitelj poznat ili ne,

66,2% svjedoka je poznavalo počinitelja (N= 137). Za njih 130 bilo je moguće utvrditi i vrstu

poznanstva s nekim od počinitelja, te je utvrđeno kako se većinom radilo o: poznanicima (39,2%),

susjedima (22,3%), prijateljima (13,8%) i članovima obitelji (13,1%).

Tablica 4.3.1. Povod djela prema navodu svjedoka

Povod djela f %

motiv predrasuda 8 16,0

neposredni sukob ili razmirica 21 42,0

dugotrajni sukob 17 34,0

višestruki povodi, uključujući predrasude 2 4,0

drugi povod 2 4,0

Ukupno 50

Od svih svjedoka očevidaca, njih 50 ili oko četvrtine (23,6%) u svom iskazu navodi da je djelo

prema njihovoj percepciji imalo konkretan povod. Najveći udio svjedoka očevidaca doživio je

situaciju kojoj su svjedočili kao izazvanu neposrednim, trenutnim sukobom ili razmiricom

(42,0%), dok njih 34,0% kao povod navodi dugotrajni sukob između žrtve/žrtava i počinitelja

(Tablica 4.3.1.). Dok je nešto više od četvrtine svih aktera (26,2%) koji iskazuju o povodu za djelo,

uključujući okrivljenike, žrtve, svjedoke i policijske službenike prepoznalo motiv predrasuda kao

povod za djelo, u skupini svjedoka očevidaca taj je postotak manji (16,0%).

Od 96 svjedoka koji su višekratno ispitivani, u 62 (64,6%) slučaja nije došlo do promjena iskaza

tijekom postupka, dok su 34 (35,4%) iskaza promijenjena. U pet slučajeva kasniji je iskaz bio

dodatno inkriminatoran, a deset je svjedoka u kasnijem iskazu umanjilo bilo težinu djela bilo

krivnju okrivljenika. Na primjer, dva su svjedoka u kasnijem iskazu izjavili da ne prepoznaju/ nisu

sigurni u identitet osobe kao počinitelja, dok je jedan svjedok u kasnijem ispitivanju iskazao da

osoba koju prepoznaje nije bila počinitelj djela već samo u društvu počinitelja. U deset se slučajeva

radilo samo o nadopuni iskaza, bez dodavanja izrazitih olakšavajućih ili otežavajućih činjenica.

Page 34: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

33

Tri su svjedoka promijenila iskaz u smjeru poricanja ZiM/ motiva predrasuda, a dodatna četiri

svjedoka su i ublažila činjenični opis događaja i porekla motiv predrasuda. Na kraju, dva su

svjedoka tek u kasnijem iskazu djelo opisala kao djelo motivirano predrasudama.

4.4. Okrivljenici – počinitelji ZiM

Ukupno su u obrascima zabilježeni podaci o 135 počinitelja djela, ali ovdje prikazujemo podatke

samo za one osobe koje smo operacionalno definirali kao počinitelje ZiM (N=62) (dalje:

okrivljenici), te su obuhvaćeni:

1. osobe koje su u kaznenom postupku pravomoćno osuđene za ZiM (N=31);

2. osobe kod kojih je došlo do odbačaja optužbi zbog (a) načela svrhovitosti – maloljetnik, a

djelo je počinjeno u svezi čl. 87. st. 21. KZ (N=9) ili je riječ o čl. 235. st. 3. KZ (N=1, niske

pobude) ili (b) primjene načela ne bis in idem, a djelo je kvalificirano u svezi čl. 87. st. 21.

KZ – (N=3);

3. osobe koje su prekršajnom postupku pravomoćno osuđene za „prekršaj iz mržnje“ (N=18).

Među počiniteljima ZiM dominantno su zastupljeni muškarci (90,3%). S obzirom na dob, raspon

dobi bio je od 15 do 70, pri čemu je prosječna dob iznosila 23 godine. Čak 50% počinitelja ZiM

bilo je dobi do 23 godine. Ova je skupina statistički značajno mlađa od skupine drugih okrivljenika

obuhvaćenim ovim istraživanjem – koji nisu počinitelji ZiM (t(132)=2,57, p=.011), gdje je i

srednja dob za 10 godina viša i iznosi 33 godine (Slika 4.4.1.).

Slika 4.4.1. Distribucija dobi počinitelja ZiM24

24 Za jednog počinitelja nedostaje podatak o dobi

22

15

79

43

1

15 - 19 20 - 29 30 - 39 40 - 49 50 - 59 60 - 69 70 - 79

Raspon dobi

Page 35: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

34

Većina počinitelja ZiM (83,6%) imala je prebivalište/ boravište u mjestu počinjenja djela, pri čemu

su oni s prebivalištem/ boravištem izvan mjesta počinjenja uglavnom bili državljani Republike

Hrvatske (77,8%). Od 16,4% počinitelja ZiM koji su imali prebivalište izvan mjesta počinjenja

najveću skupinu činile su osobe u tranzitu (33,3%), odnosno u posjetu (50,0%).

U skladu s mlađom dobi počinitelja ZiM, od onih za koje je bilo moguće utvrditi bračni status,

samo 17,5% je u braku/izvanbračnoj zajednici, dok ih je najveći broj neoženjeno/ neudano

(71,9%). Od počinitelja ZiM za koje je bilo moguće utvrditi imaju li djece ili ne, dijete/ djecu ima

32,8%. Među počinitelima ZiM za koje su podaci iz spisa mogli biti utvrđeni, prevladavali su

državljani Republike Hrvatske (96,8%) i Hrvati (85,7%), dok je prema etničkoj pripadnosti bilo

10,2% Srba. Od počinitelja ZiM za koje je bilo moguće utvrditi rasu/ boju kože svi su bili bijelci,

a zabilježen je udio osoba s invaliditetom od 8,2%, pri čemu je većina invaliditeta povezana s

PTSP-om. Za vrlo mali udio počinitelja ZiM utvrđeno je kako pripadaju nekoj skupini, zajednici,

udruzi i sl. (N=3; 4,8%), pri čemu se većinom radi o pripadnosti navijačkoj skupini.

Za počinitelje ZiM a koje je bilo moguće utvrditi stupanj obrazovanja pokazalo se kako više od

polovine (57,4%) ima završenu srednju školu, a više od trećine (37,7%) završenu samo osnovnu

školu. Udio osoba sa završenom višom školom/ fakultetom (4,9%) je nizak, vjerojatno djelomično

povezano s mlađom dobi pripadnika ove skupine. Podjednak je udio nezaposlenih (27,9%) i

zaposlenih (27,9%), dok učenici (19,7%) čine treću najveću grupu s obzirom na radni status

(Tablica 4.4.1.).

Tablica 4.4.1. Radni status počinitelja ZiM

Radni status f %

nezaposlen 17 27,9

zaposlen 17 27,9

umirovljenik 9 14,8

student 3 4,9

učenik 12 19,7

honorarni/ sezonski radnik/ privremeno radi 3 4,9

domaćica -

Ukupno 61

Page 36: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

35

Oko polovine počinitelja ZiM (52,8%) ima prihode, a najveći je udio onih koji ima prihode manje

od prosječne minimalne plaće za razdoblje obuhvaćeno istraživanjem (45,8%) (Tablica 4.4.2.).

Tablica 4.4.2. Visina prihoda počinitelja ZiM

Visina prihoda f %

0 – 3.14425 HRK 11 45,8

3.145 – 5.81026 HRK 7 29,2

5.811 – 11.620 HRK 6 25,0

Ukupno 24

Za čak 45,9% počinitelja ZiM u spisu je zabilježeno da su bili pod utjecajem alkohola u vrijeme

počinjenja djela, dok ni za jednog nije utvrđeno da je bio pod utjecajem droga.

Za oko petine počinitelja ZiM utvrđena je prethodna osuđivanost (18%). Od toga, po desetina

(9,8%) je prethodno osuđivana za imovinska djela, kaznena djela s elementima nasilja te druga

kaznena djela. Udio osoba koji su prethodno izdržavali kazne zatvora je 6,7%. Dok niti za jednog

počinitelja ZiM nije utvrđeno da je prethodno osuđivan za kazneno djelo iz mržnje ili za govor

mržnje kao kazneno djelo ili prekršaj, čak 30% je prethodno počinilo prekršaj s elementima nasilja

ili diskriminacije. Nešto više od polovine (52,5%) je pokazivalo ranije rizično/ asocijalno/

antisocijalno ponašanje. Tipovi prethodnog rizičnog ponašanja počinitelja ZiM prikazani su u

Tablici 4.4.3.

Tablica 4.4.3. Prethodno rizično ponašanje počinitelja ZiM

Tip rizičnog ponašanja f %

zloupotreba droga (uključujući i kaznene prijave) 4 12,9

zloupotreba alkohola 1 3,2

kaznene prijave 3 9,7

prekršajne prijave 7 22,6

problem u ponašanju 6 19,4

višestruko ranije rizično ponašanje 10 32,3

Ukupno 31

25 3.144 HRK je prosječna minimalna plaća u razdoblju 2013-2018. 26 5.810 HRK je prosječna plaća u razdoblju 2013-2018.

Page 37: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

36

Manji dio počinitelja ZiM pretrpio je određene posljedice djela, njih 8,1%, uključujući tjelesne

ozljede, psihičke posljedice i imovinsku štetu. U većini djela nije postojala potreba za pružanjem

liječničke pomoći (87,1%).

Utvrđeno je kako relativno najveći udio počinitelja ZiM poriče optužbe u cijelosti (43,3%). Među

počiniteljima ZiM je dosta onih koji se očituje krivim u odnosu na sve točke optužbe ali poriču

motiv iz mržnje (18,3%) i onih koji se očituju krivim u odnosu na sve točke optužbe (20%)

U 50% slučajeva počinitelj ZiM navodi da je postojao povod za počinjeno djelo, ali samo u 23,5%

slučajeva navodi predrasude kao isključivi ili jedan od povoda za djelo (Tablica 4.4.4.).

Tablica 4.4.4. Povod djela prema navodu počinitelja ZiM

Povod djela f %

sukob – trenutni 15 44,1

sukob – dugotrajni 4 11,8

motiv predrasuda 7 20,6

miješani povod uključujući predrasude 1 2,9

miješani povod bez predrasuda 1 2,9

ostalo 6 17,6

Ukupno 34

Za 65% počinitelja ZiM (N=48) za koje se moglo procijeniti je li tijekom iskaza došlo do promjene

tijekom iskaza kod polovine njih su utvrđene promjene (N=26; 54,2%), pri čemu je to u najvećem

udjelu bilo priznanje djela u potpunosti (Tablica 4.4.5.).

Tablica 4.4.5. Promjene u iskazu počinitelja ZiM tijekom postupka

Promjene tijekom postupka f %

DA, promjene: 26/ 48 54,2

činjeničnog opisa /objektivnih karakteristika djela 5 19,2

priznanje počinjenja djela, ali ne i motiva predrasuda 2 7,7

priznanje počinjenog djela u potpunosti 17 65,4

poricanje počinjenja djela 2 7,7

Page 38: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

37

Značajan dio počinitelja ZiM uopće nije iskazivao, nije višekratno ispitivan, ili je iskaz dan policiji

bio izdvojen iz spisa te tako bio nedostupan za analizu.

Postotak počinitelja ZiM koji su u kasnijem iskazu u potpunosti priznali počinjenje djela je visok

i iznosi čak 65,4%.27 Dodatna dva okrivljenika priznala su počinjenje djela, ali ne i motiviranost

predrasudama, a dodatna 2 počinitelja ZiM u izmijenjenim iskazima porekla su krivnju.

Analizom vrste odnosa svakog pojedinog počinitelja ZiM sa svakom pojedinom žrtvom utvrđeno

je kako 47,4% počinitelja ZiM poznaje žrtvu. Od toga, najvećim se dijelom radilo o poznanicima

(43,2%), susjedima (oko 31,8%), te članovima uže i šire obitelji (18,2%).

Od 62 osobe okrivljene za kažnjivo djelo iz mržnje, 25 (40,3%) tijekom postupka iznijelo je svoj

općeniti stav prema pripadnicima relevantne zaštićene skupine. Od svih počinitelja ZiM koji

iskazuju u odnosu na svoj stav prema osobama sličnima žrtvi (pripadnicima zaštićene skupine),

samo je jedan počinitelj ZiM priznao negativan stav, ustvrdivši da “ne voli ljude homoseksualnih

sklonosti”. Svi ostali počinitelji ZiM poriču negativne stavove ili osjećaje prema skupini za

viktimizaciju čijeg člana/ova su okrivljeni.

Sedam od tih osoba vjerodostojnost svojih izjava o odsustvu motiva predrasuda potkrepljuju

iskazima o socijalnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima s pripadnikom određene skupine.

Primjeri takvih opravdavajućih iskaza uključuju: „Nema ništa protiv homoseksualaca. Nije mu ni

na kraj pameti nekog napasti zbog homoseksualne pripadnosti jer i sam ima prijatelje

homoseksualce.”; „Nema ništa protiv muslimana, neki su mu prijatelji, a neki rade u firmi sa

njegovim ocem.”; “Odrastao je u Švicarskoj koja je multikulturna i multinacionalna i tamo ne bi

mogao živjeti da mrzi neku drugu vjeru ili rasu. Često jede u azijatskim restoranima i ljudi druge

rase su mu uobičajena pojava i nema ništa protiv njih.”; i „Njezin suprug je po mami Rom, nema

ništa protiv Roma.”

27 Priznanje krivnje se posebno cijeni prilikom odmjeravanja kazne, ali ovim istraživanjem nije bilo moguće utvrditi

koji je bio motiv priznanja.

Page 39: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

38

5. ANALIZA PODATAKA PREMA KATEGORIJAMA PREDMETA

5.1. Skupina predmeta A – kazneni predmeti u kojima nije došlo do progona za

ZiM

Skupina A sastoji se od predmeta koji su inicijalno označeni od strane policije ili DO kao ZiM, no

u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM. Ovu kategoriju čine tri podskupine predmeta:

odbačaji (N=25), sudski A predmeti (N=16) i NN predmeti (N=25).

Uzmemo li u obzir samo prve dvije kategorije predmeta, ukupno se radilo o 41 predmetu s 51

okrivljenikom.28 Posljednja kategorija, NN predmeti su specifični jer nije moguće točno utvrditi

ukupan broj počinitelja. Općenito, u skupini predmeta koji su inicijalno označeni kao ZiM, ali nisu

kao takvi procesuirani dominiraju predmeti s po jednim počiniteljem/ okrivljenikom. Međutim,

valja spomenuti da je u određenom broju predmeta uz okrivljenu osobu u počinjenju djela

sudjelovalo više osoba, no nisu sve procesuirane.

28 Pojam okrivljenika u ovom izvješću koristi se u najširem smislu obuhvaćajući i osumnjičenika, osobu protiv koje

je pokrenuta istraga, optuženika te osuđenika odnosno osobu protiv koje se vodi kazneni postupak temeljem privatne

tužbe. Prema čl. 202. st. 4. Zakona o kaznenom postupku izraz okrivljenik upotrebljava se kao opći naziv za

okrivljenika, optuženika i osuđenika, dok se prema st. 3. istog članka ako drukčije nije propisano odredbe o

okrivljeniku primjenjuju osim na okrivljenika, optuženika te osuđenika i na osumnjičenika.

Tako se, primjerice, u jednom predmetu radilo o samo jednom okrivljeniku (u odnosu na

kojeg je doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave) iako je iz činjeničnog opisa

vidljivo da je maloljetnik zajedno s 13 drugih NN počinitelja ušao u unutrašnjost caffe

bara gdje su „zbog mržnje prema osobama druge nacionalne pripadnosti prišli stolu za

kojim su sjedili oštećenici, nakon čega je jedan od NN počinitelja udario jednog

oštećenog neutvrđenim tupotvrdim predmetom u predjelu glave za koje su vrijeme ostali

nasiljem ugrožavali javni red na način da su komade betona koje su donijeli sa sobom,

staklene boce i čase koje su uzimali sa stolova bacali u pravcu oštećenih pritom razbivši

staklenu stijenu caffe bara, a nakon čega su se trčeći počeli udaljavati iz caffe bara dok

je maloljetnik spriječen u bijegu od strane gosta“.

Page 40: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

39

5.1.1. Okolnosti nepokretanja kaznenog postupka za ZiM

Među predmetima iz kategorije odbačaja, policija je nakon provedenih izvida u odnosu na tri

četvrtine okrivljenika (N=26) podnijela kaznenu prijavu. U odnosu na ostalih 9 (25,7%), za četvero

okrivljenika (11,4%) policija je ocijenila da nije počinjeno kazneno djelo nego prekršaj, a u odnosu

na šestoro okrivljenika (14,3%) policija nije podnijela kaznenu prijavu DO nego je to učinila

žrtva.29 U svim sudskim A predmetima policija je podnijela kaznenu prijavu.

Kod nešto više od polovine okrivljenika iz kategorije odbačaja (54,3%) i kategorije sudskih A

predmeta (56,3%) u pogledu kojih je policija podnijela kaznenu prijavu policija je u prijavi

kvalificirala djelo kao ZiM. Dakle, u odnosu na preko 40% okrivljenika već je sama policija

odustala od vlastite inicijalne oznake predmeta kao ZiM.

Zanimljiv je podatak da je u pogledu 25 NN predmeta, samo za njih 40% policija prijavila DO

ZiM,30 bilo eksplicitnim vezivanjem kvalifikacije uz čl. 87. st. 21. KZ, bilo kvalifikacijom koja u

sebi sadrži element mržnje (npr. čl. 117. st. 2. ili 139. st. 1. u svezi st. 4. KZ, pri čemu je iz

činjeničnog opisa jasno kako je riječ o tjelesnoj ozljedi ili prijetnji iz mržnje, a ne prema bliskoj

osobi, djetetu ili osobi s težim invaliditetom odnosno drugim kategorijama osoba obuhvaćenim

istim stavkom). U 22 NN predmeta (88,0%) policija je DO podnijela kaznenu prijavu protiv

nepoznatog počinitelja, dok u 3 NN predmeta (12,0%) policija uopće nije podnijela kaznenu

prijavu odnosno posebno izvješće DO jer je zaključila kako se radilo o djelu koje se progoni po

privatnoj tužbi ili kako uopće nije bilo kaznenog djela. S obzirom na to da su počinitelji u ovim

predmetima ostali nepoznati, DO niti u jednom od analiziranih predmeta nije pokrenulo kazneni

postupak.

U kategoriji odbačaja pak, DO nije poduzimalo kazneni progon zbog niza razloga, kao što je

vidljivo u tablici niže (Tablica 5.1.1.1.)

29 Barem u jednom predmetu policija je utvrdila da je riječ o prekršaju, a žrtva je podnijela kaznenu prijavu. U ostalim

predmetima u kojima je policija podnijela optužni prijedlog za prekršaj nema dostupnog podataka o tome tko je podnio

kaznenu prijavu (je li to eventualno učinila žrtva ili je do DO dopro glas da je počinjeno kazneno djelo). 30 Neki državni odvjetnici su na fokusnoj grupi ukazali na to da su primijetili da u nekim predmetima policija ne

kvalificira djelo kao ZiM, premda djelo činjenično opisuju kao ZiM, ali su drugi uočili i obrnute situacije - da je DO

odustalo od kvalifikacije ZiM koju je dala policija. Također, na fokusnim grupama su policija i DO i sami naveli

različito postupanje u pogledu vezivanja kaznenih djela kvalificiranih mržnjom za čl. 87. st. 21. KZ – neki smatraju

da je potrebno vezivati, a drugi smatraju da nije.

Page 41: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

40

Tablica 5.1.1.1. Razlozi nepokretanja kaznenog postupka od strane DO u predmetima iz kategorije

odbačaja

Razlog nepokretanja postupka od

strane DO

Broj

okrivljenika

Udio u ukupnom broju

okrivljenika (%)

nema osnovane sumnje 12 34,3

primjena načela svrhovitosti 12 34,3

nije kazneno djelo koje se goni po

službenoj dužnosti 4 11,5

ne bis in idem 4 11,4

DO smatra da se radi o prekršaju 2 5,7

žrtva povukla prijedlog za kazneni

progon 1 2,9

Ukupno 35 100,0

Među razlozima zbog kojih nije došlo do progona, s po 12 okrivljenika dominiraju dva – u

jednakom postotku (po 34,3%) bilo je riječ o nedostatku dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno

djelo te o primjeni načela svrhovitosti. Iz prikazanih podataka može se zaključiti da DO u odnosu

na preko polovine okrivljenika (51,4%) nije poduzimalo kazneni progon ne zato što je smatralo da

nije počinjen ZiM, nego zato što je zaključilo da poduzimanje kaznenog progona ne bi bilo

svrhovito, da postoji procesna prepreka za kazneni progon (ne bis in idem) ili da se radi isključivo

o prekršaju.

Zanimljivo je razmotriti odustanak od progona primjenom načela svrhovitosti. Do primjene tog

načela došlo je isključivo na temelju Zakona o sudovima za mladež (dalje: ZSM), dakle u odnosu

na specifičnu skupinu okrivljenika – maloljetnike i mlađe punoljetnike, ukupno njih 12. Pri tome

je čak u odnosu na 10 od 12 maloljetnika odnosno mlađih punoljetnika DO u rješenju o odbačaju

djelo kvalificiralo kao ZiM. U pogledu 2 okrivljenika DO je odustalo od progona temeljem čl. 73.

ZSM,31 dok je u pogledu 10 okrivljenika odustanak bio uvjetovan ispunjenjem neke obveze od

strane okrivljenog maloljetnika odnosno mlađeg punoljetnika. U više analiziranih predmeta

maloljetniku/ mlađem punoljetniku je naložena isprika, dok se od drugih posebnih obveza

pojavljuje i obveza naknade štete, uključivanje u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u

31 Riječ je o predmetima u kojima je u tijeku bio postupak ili izvršenje kazne za neko drugo kazneno djelo.

Page 42: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

41

savjetovalištu za mlade, uključivanje u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili

ekološkog značenja, te uplate u humanitarne svrhe.

Imajući u vidu da je jedan od dva najčešća razloga nepokretanja kaznenog postupka bilo

nepostojanje osnovane sumnje postavlja se pitanje jesu li su možda mogli biti prikupljeni neki

daljnji dokazi i poduzete druge radnje radi potrvđivanja ili otklanjanja sumnje da se radi o ZiM.

Primjerice, u nekoliko predmeta koderi su procijenili da je trebalo „detaljnije ispitati okrivljenika

o njegovoj nacionalnosti, zašto ima sukob s oštećenom i njegovom stavu prema osobama srpske

nacionalnosti, kao i bolje ispitati svjedoke da li je tu riječ o konfliktnoj osobi koja se svađa sa

susjedima ili to čini zbog njihove nacionalnosti“ odnosno da je „trebalo detaljnije ispitati oštećenu

– o nacionalnosti, o inače odnosu sa okrivljenikom, o tome da li je i ranije bilo takvih izgreda“.

Međutim, u raspravi s policijskim službenicima na fokusnim grupama dio njih je istaknuo kako

osumnjičene osobe ne bi trebalo ispitivati o njihovom etnicitetu odnosno nacionalnosti jer su takvi

podaci posebno osjetljivi i zaštićeni, dok su drugi sugerirali da je u predmetima ZiM to iznimno

dopušteno.32 Smatramo da se radi o relevantnim podacima za otkrivanje i razjašnjenje kaznenog

32 To pitanje regulira Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe

sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija (NN 68/18) koji

propisuje da je prikupljanje osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, seksualnu orijentaciju i

neke druge kategorije osobnih podataka načelno zabranjeno, no dopuštene su i iznimke, uključujući ako je: obrada

osobnih podataka potrebna u svrhu izvršavanja prava i obveza koje ima voditelj obrade na temelju ovoga Zakona ili

posebnih propisa, te ako je obrada osobnih podataka nužna radi zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili

druge osobe. Smatramo da bi se ovdje radilo o obvezi koja proizlazi iz ZKP te Zakona o policijskim poslovima i

ovlastima i to između ostalog čl. 64. prema kojem, kada postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se

progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj, policija prikuplja podatke o tom kaznenom djelu i prekršaju, počinitelju,

sudionicima, tragovima, dokazima i drugim okolnostima korisnim za otkrivanje i razjašnjenje tog kaznenog djela ili

prekršaja.

Kao dobar primjer posebne obveze naložene mlađem punoljetniku koji je na objektu

osnovne škole ispisivao grafite s ustaškim i nacističkim obilježjima ističe se nalog da

u roku dva mjeseca „u dogovoru sa oštećenicima obavi ličenje išaranih površina ili

druge radnje koje bi prihvatili kao nadoknadu štete“, koju je okrivljenik i proveo

zajedno s domarom. Valja spomenuti da je mlađi punoljetnik priznao počinjenje djela

i izrazio žaljenje zbog učinjenog.

Page 43: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

42

djela ili prekršaja koje je policijski službenik u kontekstu ZiM ovlašten prikupljati te da bi

eventualne nedoumice koje se javljaju u praksi trebalo otkloniti.

Koderi su ukazali da DO prema ZKP-u ima procesnu ulogu upravljanja izvidima, u okviru koje

može naložiti policiji prikupljanje dokaza i nadzirati provođenje pojedinih izvida, što je u

pojedinim predmetima, barem prema podacima dostupnim u spisu, prema mišljenju kodera

izostalo. Također, koderi u nekoliko slučaja uočili kako prema podacima dostupnim u spisu DO

ispitalo sve sudionike očevice u svojstvu svjedoka („svjedoci više kažu na ispitivanju u DO jer

shvate ozbiljnost situacije“), obavilo prepoznavanje počinitelja od strane očevidaca, te dalo nalog

za traganje za nepoznatim počiniteljima. Nedostatni dokazi doveli su do odbačaja kaznene prijave

osobito često kod kaznenog djela prijetnje kada eventualnu prijetnju nije čuo nitko osim oštećene

osobe.

Podaci, kao i rezultati fokusnih grupa, nadalje ukazuju i na nedostatnu koordinaciju vezano uz

pokretanje prekršajnog i kaznenog progona koja je dovela do primjene načela ne bis in idem, čime

se detaljnije bavimo kasnije u izvješću.

Tako je da nema osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139.

st. 2. i 4. u vezi s čl. 87. st. 21. KZ riješilo i DO u predmetu u kojem pisane izjave

sačinjene od svjedoka očevidaca, zatvorenika iz iste zatvorske sobe, nisu potvrdile da

je osumnjičenik prijetio žrtvi.Iz njih je, međutim, u bitnome suglasno proizlazilo kako

je osumnjičenik branio žrtvi vršenje vjerskog obreda klanjanjem, no prema dostupnim

podacima DO nije razmatralo nisu li takvim radnjama ostvarena obilježja nekog

drugog djela, primjerice kaznenog djela povreda slobode vjere iz čl. 130. KZ, nego je

zbog nepostojanje osnovane sumnje da bi osumnjičeni počinio kazneno djelo prijetnje

odbacilo kaznenu prijavu. Zanimljivo je spomenuti kako se događaj navodno zbio 1.

ožujka 2016., kaznena prijava podnesena je 8. ožujka 2016., da bi DO kojem je prijava

podnesena tek 22. rujna 2017. godine dostavilo prijavu na postupanje stvarno i mjesno

nadležnom drugom DO. Dakle, tek je godinu i pol nakon počinjenja djela nadležno

DO naložilo policiji provođenje cjelovitog kriminalističkog istraživanja koje više nije

bilo moguće provesti budući da su i osumnjičenik i podnositelj prijave u međuvremenu

pušteni iz zatvora te policijski službenici nisu imali informaciju o tome gdje se

podnositelj prijave nalazi.

Page 44: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

43

5.1.2. Pravna kvalifikacija djela

Odbačaji

Prema kvalifikaciji policije, najčešća kaznena djela među odbačajima su prijetnje (13), teška

tjelesna ozljeda (4) i oštećenje tuđe stvari (3). No, u kategoriji odbačaja pojavljuju se i neka druga

kaznena djela: javno poticanje na nasilje i mržnju (3), tjelesna ozljeda (2) i izazivanje nereda (1).

Ukupno je policija u kategoriji predmeta odbačaja evidentirala 26 kaznenih djela. Osim toga,

policija je prema 4 okrivljenika inicijalno pokrenula prekršajni postupak zbog prekršaja protiv

javnog reda i mira te je kaznenu prijavu podnijela naknadno, ili su to učinile žrtve. U pogledu 7

okrivljenika policija nije kvalificirala o kojem bi se kaznenom djelu radilo, nego je to učinilo DO

bilo na temelju prijave žrtve, bilo na temelju činjeničnog opisa djela koje je dostavila policija.

Slika 5.1.2.1. Udio pojedinih pravnih kvalifikacija u predmetima iz kategorije odbačaja od strane

policije i DO (%)

50,0

11,1

15,4

11,5

0,0

0,0

7,7

3,8

43,2

20,5

9,1

0,0

9,1

9,1

4,5

0,0

prijetnja

oštećenje tuđe stvari

teška tjelesna ozljeda

javno poticanje na nasilje i mržnju

nasilničko ponašanje

krađa

tjelesna ozljeda

izazivanje nereda

DO

policija

Page 45: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

44

Samo u odnosu na 16 od 35 okrivljenika (45,7 %) DO je prilikom odbačaja prihvatilo kvalifikaciju

od strane policije. Prilikom izmjene u kvalifikaciji najčešće se radilo o tome da je eksplicitno

dodana veza s čl. 87. st. 21. KZ, što ukazuje na to da DO dosljednije od policije kvalificira djela

kao ZiM, čak i kada odluči ne poduzeti kazneni progon. No, pritom valja ukazati da slijedom

provedenih dokaznih radnji DO u pravilu ima više podataka na temelju kojih može kvalificirati

djelo. Broj kaznenih djela kvalificiran od strane DO (44) je nešto veći zbog toga što policija u

nekim od ovih predmeta nije prijavila, pa ni kvalificirala djelo, a u nekima je djelo kvalificirala

kao prekršaj. Prema kvalifikaciji DO u predmetima odbačaja u apsolutnim brojevima bilo je u

odnosu na policiju više okrivljenih za prijetnju (19) i za oštećenje tuđe stvari (9), dok je broj

okrivljenih za tešku tjelesnu ozljedu (4) i tjelesnu ozljedu (2) jednak kao i kod policije. Među

ostalim kaznenim djelima se pojavljuju i nasilničko ponašanje (4), krađa (4), javno poticanje na

nasilje i mržnju (1) i izazivanje nereda (1), bilo samostalno, bilo u stjecaju s nekim kaznenim

djelom iz mržnje.

U jedinom predmetu u kojem je kvalifikacija DO bila javno poticanje na nasilje i mržnju

iz čl. 325. KZ ista je bila u stjecaju s kaznenim djelom nasilničkog ponašanja iz čl. 323a.

DO međutim nije vezalo čl. 323.a. KZ uz čl. 87. st. 21. KZ iako je djelo očito motivirano

rasnom pripadnošću druge osobe (maloljetnik je pred drugima, koji su se smijali,

ponižavao žrtvu riječima „više vrijedi vreća gov* od crnaca“, „da su crnci u manjini, a

on kao bijelac u većini te da crnce ne treba zapošljavati“). Zanimljivo je da je u

konkretnom predmetu kvalifikacija javnog poticanja na nasilje i mržnju vezana uz drugi

događaj – objavu na Facebook profilu fotografije koja prikazuje maloljetnika u učionici

u kojoj su klupe složene u znak svastike i na ploči kredom nacrtan znak svastike. U

drugim predmetima u kojima je policija pokrenula postupak za kazneno djelo javnog

poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ na temelju grafita „sa ustaškim i nacističkim

obilježjima“ DO je prekvalificiralo djelo u oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 2. u vezi

sa st. 3. i čl. 87. st. 21. KZ, što su i pojedini koderi prepoznali kao pitanje oko kojeg

treba ujednačiti kriterije policije i DO, vodeći računa o namjeri počinitelja.

Page 46: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

45

Sudski A predmeti

Kada je riječ o sudskim A predmetima kao najčešća kvalifikacija se pojavljuje kazneno djelo

prijetnje (kod 56,3% predmeta/okrivljenika), zatim teška tjelesna ozljeda (25%) te oštećenje tuđe

stvari (18,8%). U odnosu na 56,3% okrivljenika/predmeta policija je prethodno utvrdila osnove

sumnje da je počinjen ZiM. Prilikom optuženja DO je prihvatilo sve kvalifikacije policije, osim

što je kod onih 9 predmeta kod kojih je policija u kaznenoj prijavi prijavila ZiM odustalo od te

kvalifikacije (ZiM).33 Koderi su prepoznali raznovrsne razloge u podlozi odluke DO da ne pokrene

postupak za ZIM primjerice: zaključak DO da se ne radi o diskriminatornoj osnovi za mržnju (iz

čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona), činjenicu da između okrivljenog i oštećenog postoji konflikt

druge vrste (imovinski, obiteljski i sl.), da nema motiviranosti predrasudama kod okrivljenika iako

je u prijetnjama žrtvi ukazivao i na njezinu nacionalnu pripadnost, činjenicu da žrtva i svjedok nisu

percipirali djelo kao ZiM ili su promijenili iskaz. Kvalifikacije u pravomoćnim presudama u

potpunosti se podudaraju s kvalifikacijama DO, a s obzirom da DO nije tako optužilo, ni u jednom

od navedenih predmeta sud nije utvrdio motiviranost okrivljenika mržnjom.

Slika 5.1.2.2. Udio pojedinih kaznenih djela u sudskim A predmetima prema policiji i DO (%)

33 Naknadno je uočeno da je u jednom od ovih predmeta policija označila da je djelo počinjeno iz “niskih pobuda” -

kvalifikacija koja implicitno uključuje i mržnju. Naime, radilo se o kaznenom djelu oštećenja tuđe stvari, a u čl. 235.

st. 3. KZ se ne navode primjeri niskih pobuda kao kod npr. teškog ubojstva (čl. 111. toč. 4. KZ). S obzirom da djelo

nije bilo vezano uz čl. 87. st. 21. KZ, iz kvalifikacije nije bilo očito da se ovo djelo može smatrati (presuđenim) ZiM,

te je uvršteno u analizu A kategorije predmeta.

56,334,3

11,5

prijetnja

teška tjelesna ozljeda

oštećenje tuđe stvari

Page 47: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

46

U ovoj kategoriji predmeta koderi su pohvalili brzinu i učinkovitost postupanja policije i DO, a u

jednom predmetu i to što je DO dobro prepoznalo da se ne radi o ZiM, no istovremeno su na

temelju dostupnih podataka u spisu smatrali kako je u pojedinim predmetima postojao prostor za

napredak u smislu mogućeg daljnjeg ispitivanja nekih postojećih indicija da bi se moglo raditi o

ZiM.

NN predmeti

Kada je riječ o NN predmetima, radi se o sličnim kaznenim djelima kao i kod drugih kategorija

unutar A skupine predmeta, no njihov udio je različit. Dok kod svih drugih kategorija dominira

prijetnja, ovdje se najčešće radi o oštećenju tuđe stvari što je i logično s obzirom na to da kod

imovinskih kaznenih djela oštećenik često nije prisutan, odnosno počinitelj i oštećenik se često ne

poznaju, dok je kod prijetnje počinitelj obično poznat žrtvi. Kod djela prijetnje u ovoj se skupini

radi o anonimnim prijetnjama počinjenim putem SMS poruke, natpisa sprejem na automobilu i

poruke na papiriću ubačenom u dvorište Srpske pravoslavne crkve. Iako je i ovdje policija

inicijalno označila sve predmete kao potencijalni ZiM, to je reflektirano u pravnoj kvalifikaciji

samo u 6 predmeta koji su kvalificirani u vezi s čl. 87. st. 21. KZ, dok je u još 4 predmeta iz

kvalifikacije i činjeničnog opisa vidljivo da se radi o ZiM premda policija nije vezala djelo s čl.

87. st. 21. KZ. U jednom predmetu policija nije uopće kvalificirala djelo, no iz činjeničnog opisa

jasno proizlazi da bi se radilo o oštećenju tuđe stvari.

Slika 5.1.2.3. Udio pojedinih pravnih kvalifikacija u NN predmetima od strane policije (%)

57,715,4

3,8

3,8

3,8

3,83,8 3,8

oštećenje tuđe stvari

prijetnja

prisila

teška tjelesna ozljeda

nasilničko ponašanje

teška krađa

razbojništvo

povreda ugleda RH

Page 48: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

47

Od navedenih 26 kaznenih djela iz policijske evidencije počinjenih od strane NN počinitelja, DO

je 14 kaznenih djela kvalificiralo u potpunosti isto kao i policija, za 4 kaznena djela je dodalo

kvalifikaciju djela iz mržnje, u 1 predmetu je odustalo od jednog djela koje se pojavljivalo u

stjecaju, a za 7 predmeta nedostaju podaci o kvalifikaciji DO.34 U pogledu rada policije na ovim

predmetima koderi su, uz pohvalu zbog žurnog izlaska na mjesto događaja i provođenja detaljnog

očevida u nekim predmetima, na temelju dostupnih podataka u smislu i svog stručnog iskustva

smatrali da je moguće bilo obaviti razgovore sa širim krugom osoba – potencijalnih svjedoka

odnosno oštećenika u cilju identifikacije počinitelja. U nekoliko slučajeva koderi su smatrali da je

bilo osnova sumnje da se djelo kvalificira kao ZiM jer je primjerice „počinitelj jasno iskazao

netrpeljivost prema pismu odnosno osobama koje se služe ćiriličnim pismom“. Kao poseban

problem, o kojem su koderi govorili i na provedenoj zajedničkoj evaluaciji svih predmeta,

izdvojeno je to što „događaj nije označen niti kao kazneno djelo niti kao prekršaj već 'neprimjeren

natpis na vozilu'. O događaju nije uopće obaviješteno DO niti u smislu kaznene prijave niti

posebnog izvješća.“ Policija nije označila predmet kao ZiM niti je ispitala na tu okolnost vlasnika

vozila iako je po registarskim oznakama bilo jasno da se radi o vozilu srpskog državljanina te je

bilo jasno da je oštećenje vozila učinjeno iz mržnje prema pripadnicima srpske nacionalnosti po

sadržaju natpisa: „Ubij Srbina“.

5.1.3. Indikatori predrasuda

U A kategoriji predmeta policija je identificirala niz indikatora predrasuda. Teško je na razini

ovakve analize podataka zaključiti radi li se o stvarnim indikatorima mržnje koje je prepoznala

policija ili se radi o implicitnim zaključcima kodera na temelju dostupnih podataka u spisu. Kod

svih kategorija predmeta kao indikator najčešće se pojavljuje percepcija same žrtve da je riječ o

ZiM (59,1%), prateće uvredljive i prijeteće izjave počinitelja usmjerene prema žrtvi (57,6%)35 te

činjenica da je riječ o nasilnom djelu bez jasnog povoda (50,0%). Kod kategorije odbačaja i NN

predmeta vrlo su česti indikatori bili i pripadnost žrtve određenoj skupini te upotreba određenih

grafita i simbola, dok se isti u sudskim A predmetima uopće ili gotovo uopće ne pojavljuju.

34 Za ove su predmete analizirani policijski spisi, pa je informacija o kvalifikaciji DO dobivena slijedom upita DO i

na temelju njihove evidencije, a ne na temelju analize spisa. U nekim od tih predmeta je DO navelo da nikada nije

zaprimilo u rad navedenu prijavu odnosno da dostavljeni podaci policije nisu dovoljni odnosno točni te nije moglo

identificirati predmet. 35 Na fokusnoj grupi su pojedini policijski službenici koji rade na predmetima ZiM čak naveli da djelo mogu

kvalificirati kao ZiM jedino ako je motiv mržnje verbaliziran, zanemarujući pritom ostale indikatore.

Page 49: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

48

Općenito je u kategoriji sudskih A predmeta policija uočila razmjerno najmanje indikatora

predrasuda što je u konačnici možda i bilo presudno da DO odustane od kvalifikacije ZiM.

Tablica 5.1.3.1. Indikatori predrasuda prepoznati od strane policije po kategorijama predmeta

Indikatori predrasuda Odbačaji

(N=25)

Sudski

(N=16)

NN

(N=25)

Ukupni broj

indikatora

(Npredmeta=66)

Udio predmeta u

kojima je policija

prepoznala pojedini

indikator (%)

percepcija same žrtve da je

riječ o ZiM 19 9 11 39 59,1

prateće izjave počinitelja npr.

prijetnje i uvrede žrtvi zbog

pripadnosti skupini

19 10 9 38 57,6

činjenica da se radi o

nasilnom djelu bez jasnog

povoda

14 5 14 33 50,0

pripadnost žrtve određenoj

skupini 15 0 9 24 36,4

upotreba određenih simbola i

obilježja (npr. grafiti, odjeća

počinitelja)

7 1 13 21 31,8

izjava svjedoka 6 5 2 13 19,7

funkcija nekog predmeta

(npr. vjerski objekt) 1 2 4 7 10,6

indikatori vezani uz mjesto

počinjenja (npr. crkva, gay

klub)

2 1 2 5 7,6

indikatori vezani uz vrijeme

počinjenja (npr. gay pride,

pravoslavni Božić)

1 0 2 3 4,5

pripadnost počinitelja nekoj

skupini (npr. Skinhead) 2 0 1 3 4,5

utvrđenje ranijih incidenata

protiv iste skupine 1 0 1 2 3,0

neki drugi indikator

predrasuda 3 1 3 7 10,6

Ukupno 90 34 71 195

Page 50: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

49

Među nekoliko posebno istaknutih drugih indikatora predrasuda najčešće se javlja činjenica da je

djelo počinjeno na automobilu stranih registarskih oznaka (Republike Srbije). U jednom je

predmetu počinitelj žrtvi naredio da klekne i ljubi hrvatsku zastavu.

5.1.4. Zaštićene osobine

Policija je registrirala niz zaštićenih osobina u ovoj skupini predmeta te se broj zaštićenih osobina

po svakoj kategoriji (odbačaji, sudski A predmeti, NN predmeti) gotovo podudara s brojem

predmeta u svakoj od kategorija. Ipak, i pri interpretaciji ovih podataka treba biti oprezan. Naime,

to što je policija prepoznala pripadnost žrtve određenoj skupini ne znači da je u konačnici, prilikom

podnošenja kaznene prijave, prepoznala djelo kao ZiM niti pripadnost žrtve određenoj skupini

smatrala zaštićenom osobinom relevantnom za utvrđivanje motiva. Kao što je navedeno ranije,

policija je kao ZiM DO prijavila tek nešto više od 50% inicijalno tako označenih predmeta iz

kategorije odbačaja i sudskih A predmeta, te manje od 50% NN predmeta. Također, u nekim je

predmetima došlo do kumulacije osobina.

Tablica 5.1.4.1. Zaštićene osobine prepoznate od strane policije po kategorijama predmeta

Zaštićena osobina Odbačaji

(N=25)

Sudski

(N=16)

NN

(N=25)

Ukupni broj

osobina

(Npredmeta=66)

Udio predmeta u

kojima je policija

prepoznala pojedinu

zaštićenu osobinu (%)

nacionalnost i

etničko podrijetlo36 16 10 15 41 62,1

spolno opredjeljenje 4 1 2 7 10,6

vjeroispovijest 1 2 3 6 9,1

rasa i boja kože 3 0 1 4 6,1

druga osobina 0 1 5 6 9,1

Ukupno 24 14 26 64

36 Iako se navedeni pojmovi razlikuju, policija i pravosudna tijela često obje kategorije navode paralelno te etnicitet

podvode pod nacionalnost tj. ne prave dosljedno razliku među njima

Page 51: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

50

Iz tablice 5.1.4.1. očito je da je u daleko najvećem broju predmeta kao zaštićena osobina navedena

upravo “nacionalnost i etničko podrijetlo” – ukupno u 62,1% predmeta u ovoj kategoriji. Među 26

predmeta u kojima je specificirano o kojoj se nacionalnosti odnosno etnicitetu radi, u 19 se

navedeni Srbi (73,1 %), slijede Romi u 3 predmeta (11,5%), te po jedan Albanac, Kosovar,

Makedonac i Hrvat. Što se spolne orijentacije tiče, ona je navedena kao zaštićena osobina u 7

(10,6%) predmeta, a radi se o osobama homoseksualne orijentacije. Iako je u 6 predmeta policija

registrirala vjeroispovijest kao zaštićenu osobinu, niti u jednom predmetu nije navela o kojoj je

vjeroispovijesti bilo riječ. Također, policija nije zabilježila niti jedan slučaj u kojem bi zaštićena

osobina bila invaliditet, rodni identitet, spol ili jezik.

Kao „druge“ zaštićene osobine policija je prepoznala „veličanje fašizma i nacizma” u sudskim A

predmetima,37 a u NN predmetima antifašizam, ugled RH, te u tri predmeta veličanje fašizma i

nacizma. U pet se predmeta radilo o oštećenju tuđe stvari (grafitima/natpisima), a u jednom o

povredi ugleda RH (oštećenje zastave). Jasno je da ovo nisu eksplicitno zaštićene osobine u smislu

Kaznenog zakona, te se postavlja pitanje radi li se uopće o zaštićenim osobinama u smislu čl. 87.

st. 21. KZ, te ako da, pod koju bi se osobinu iste mogle svrstati. Primjerice, veličanje fašizma i

nacizma smatra se općenito i oblikom antisemitizma, ali uključuje i komponentu rasizma, napada

na seksualne i druge manjine. U hrvatskom kontekstu je veličanje fašizma i nacizma primarno

usmjereno protiv nekih drugih skupina – Srba, Roma i određenih drugih manjina, no u svakom bi

predmetu ovisno o kontekstu i svim okolnostima trebalo razmotriti radi li se o ZIM u užem smislu

ili dominantno o govoru mržnje, o čemu više infra.

5.1.5. Prava žrtava

Na fokusnoj grupi je od stane DO istaknuta važnost kvalitetnog kontakta sa žrtvom od samog

početka, koji je od esencijalne važnosti za otkrivanje i progon počinitelja, kao i za ostvarivanje

njezinih prava – ukazujući da je policija ta koja prva kontaktira sa žrtvom.

37 To se podudara i sa jednim razlogom odustanka od kvalifikacije ZiM u sudskoj A kategoriji predmeta – da se ne

radi o diskriminatornoj osnovi prema čl. 87. st. 21. KZ.

Page 52: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

51

Što se tiče pojedinačne procjene žrtve, policija ju je provela u 2 predmeta (8%) iz kategorije

odbačaja,38 a prema dostupnim podacima u spisima samo su u 5 predmeta sve žrtve dobile pouku

o pravima (20%). U kategoriji sudskih predmeta policija nije provela ni jednu pojedinačnu

procjenu, no osim u jednom predmetu u kojem je donesena presuda o kaznenom nalogu djela su

počinjena i izvidi provedeni prije 1. studenog 2017. kada je uvedena pojedinačna procjena. Od

ukupno 16 predmeta prema zabilježenim podacima u spisu samo neke žrtve su dobile pouku o

svojima pravima u 2 predmeta (12,5%), a sve žrtve u 7 predmeta (43,8%).U odnosu na NN

predmete nije provedena ni jedna pojedinačna procjena, a u spisu je zabilježeno kako su žrtve

primile pouku o pravima u samo 6 od 25 predmeta (24%). Dakle, dok se u pogledu pojedinačne

procjene ne može govoriti o propustu policije s obzirom da je većina policijskih postupanja

provedena prije 1. studenog 2017., na temelju dostupnih podataka čini se kako je pouka o pravima

žrtve koja je postojala kao obveza policije u svim ovim predmetima, dana u tek manjem broju

predmeta – naime, samo u 15 predmeta (22,7%) je barem jedna žrtva dobila pouku o pravima.

5.2. Skupina predmeta C – pravomoćni predmeti u kojima je započet postupak

za kaznena djela iz mržnje

5.2.1. Pravna kvalifikacija kaznenih djela prema policiji i DO

Analizirano je 35 pravomoćnih predmeta s 46 okrivljenika koji su okrivljeni za počinjenje ukupno

50 kaznenih djela iz mržnje, pri čemu je u tri predmeta DO naknadno dodalo kvalifikaciju da je

djelo počinjeno iz mržnje,, a u jednom predmetu naknadno odustalo od kvalifikacije iz mržnje u

odnosu na neke oštećenike. U nekim predmetima se u stjecaju pojavljivalo i kazneno djelo javnog

poticanja na nasilje i mržnju, kao i neka druga kaznena djela (npr. povreda dječjih prava), no ta

kaznena djela nisu obuhvaćena ovim istraživanjem, već samo ZiM u užem smislu.

Iz inicijalnih kvalifikacija 50 kaznenih djela iz mržnje od strane DO, prikazanih na Slici 5.2.1.1.,

vidljivo je da se najčešće radi o prijetnjama (50,0%) i tjelesnim ozljedama (40,0%, uključujući

obične i teške tjelesne ozljede).

38 No treba imati u vidu da je kazneno djelo u samo 4 predmeta počinjeno nakon 1. studenog 2017. godine, kada je

uvedena pojedinačna procjena.

Page 53: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

52

Slika 5.2.1.1. Inicijalna pravna kvalifikacija kaznenih djela iz mržnje od strane DO i policije (%)

U odnosu na inicijalne pravne kvalifikacije od strane policije DO je u pogledu 13 okrivljenika u

kvalifikaciji djela dodalo vezu s čl. 87. st. 21. KZ, koja nije postojala u policijskom spisu. To,

međutim, ne znači da policija nije prepoznala da je djelo počinjeno iz mržnje, već se radi o

nekonzistentnoj praksi u vezi s kvalificiranjem ZiM. Rezultati fokusne grupe potvrđuju da i unutar

policije odnosno unutar državnog odvjetništva postoje različiti pristupi u odnosu na potrebu

navođenja čl. 87. st. 21. KZ. Čak i kod onih oblika ZiM kod kojih je mržnja samo otegotna, a ne

kvalifikatorna okolnost, djelo se ponekad ne kvalificira u vezi s čl. 87. st. 21. KZ. Često je to bio

slučaj osobito kod kaznenog djela prijetnje koja je višeput kvalificirana samo kao čl. 139. st. 4. KZ

(najčešće u vezi sa st. 1. ili 2.) bez dovođenja u vezu s čl. 87. st. 21. KZ.

Slikom 5.2.1.1. prikazana su samo djela za koja se prema kvalifikaciji može pretpostaviti da ih je

policija prepoznala kao potencijalne ZiM iako sva nisu bila vezana uz čl. 87. st. 21. KZ.39 Ukupno

je policija osumnjičila okrivljenike iz ove kategorije za 53 kaznena djela iz mržnje, 3 više nego

DO. Uz ova 53 kaznena djela, policija je DO prijavila još niz kaznenih djela u stjecaju ili

samostalno, ali ne kao ZiM, pa ih nismo uključili u slikovni prikaz. No, istovremeno policija nije

39 Riječ je, dakle, o pretpostavci, budući da su kasnije ova djela procesuirana kao ZiM, a i policija ih je inicijalno

kategorizirala kao takve upisivanjem u internu bazu podataka kao ZiM.

41,5

30,2

13,2

9,4

3,7

1,8

50,0

28,0

12,0

6,0

4,0

0,0

prijetnja

tjelesna ozljeda

teška tjelesna

ozljeda

oštećenje tuđe stvari

izazivanje nereda

nasilničko

ponašanje DO policija

Page 54: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

53

prepoznala povezanost s nekim diskriminatornim motivom u odnosu na 5 okrivljenika. Pri tome u

odnosu na dva okrivljenika policija uopće nije prepoznala da se radi o kaznenom djelu – jednog je

prijavila za prekršaj protiv javnog reda i mira (čl. 13. ZPPJRM) uslijed čega je usprkos nastojanju

DO da kazneno procesuira okrivljenika za tjelesnu ozljedu i prijetnju iz mržnje u konačnici došlo

do odbijajuće presude zbog primjene načela ne bis in idem, dok je u odnosu na drugog okrivljenika

DO o djelu (obiteljskog nasilja) saznalo od prekršajnog suda te je isti okrivljenik pravomoćno

osuđen za kazneno djelo prijetnje iz mržnje i prema bliskoj osobi. Konačno, u jednom predmetu

koji se vodio protiv tri okrivljenika policija je djelo kvalificirala kao običnu tjelesnu ozljedu iz čl.

117. st. 1. KZ, no DO je odmah prekvalificiralo u tešku tjelesnu ozljedu iz mržnje (čl. 118. st. 2. u

svezi čl. 87. st. 21. KZ), a potom u sudjelovanje u tučnjavi iz mržnje – za koje su sva tri okrivljenika

u konačnici i osuđena. Osim u ova tri predmeta, do promjene u kvalifikaciji od strane DO u odnosu

na kvalifikaciju policije došlo je još u 5 predmeta u pogledu 11 okrivljenika. U tim je predmetima

DO odustao od nekih kvalifikacija u stjecaju ili je prekvalificirao djelo, ali diskriminatorni motiv

je ostao.

5.2.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije i DO

Pri donošenju zaključka da se potencijalno radi o ZiM i policija i DO su se oslanjali na različite

indikatore predrasuda, pri čemu je u odnosu na isti predmet (pa i istog okrivljenika) često bilo

kumulativno prisutno više indikatora. Analizirajući 35 predmeta iz ove skupine, najčešći indikatori

i kod policije i kod DO su bile tzv. prateće izjave počinitelja – npr. prijetnje ili uvrede žrtvi zbog

pripadnosti određenoj skupini – koje je policija zabilježila u spisima 26 (74,3%) predmeta, a DO

u 28 (80,0%). Na fokusnoj grupi su pojedini policijski službenici koji rade na predmetima ZiM

čak naveli da djelo mogu kvalificirati kao ZiM jedino ako je motiv mržnje verbaliziran,

zanemarujući pritom ostale indikatore. Pri tome je nužno, prema nekima, da je verbalizirana

predrasuda upućena cijeloj skupini, a ne samo pojedincu (zbog pripadnosti skupini). Ipak, kao

drugi najčešći indikator kod policije i državnog odvjetništva pojavljuje se percepcija same žrtve

da je riječ o ZiM (65,7% predmeta policija i 77,1% DO). Skupinu indikatora na koje su se oba

tijela srednje često oslanjala čine činjenica da se radilo o nasilnom djelu bez jasnog povoda (54,3%

policija, 37,1% DO), pripadnost žrtve određenoj skupini (45,7% i 34,3%), te izjave svjedoka koji

su djelo prepoznali kao ZiM (37,1% i 40,0%). Ostali su se indikatori pojavljivali ili sporadično (u

Page 55: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

54

od 1 do 3 predmeta) ili uopće nisu. U dva predmeta policija je kao druge indikatore predrasuda

„prepoznala” registarsku oznaku Republike Srbije na oštećenom vozilu.

Tablica 5.2.2.1. Prepoznati indikatori predrasuda od strane policije i DO

Indikatori predrasuda

Broj prepoznatih indikatora i udio predmeta u kojima je prepoznat

pojedini indikator

Policija DO

prateće izjave počinitelja 26 (74,3%) 28 (80,0%)

percepcija žrtve da je riječ o

ZiM 23 (65,7%) 27 (77,1%)

pripadnost žrtve određenoj

skupini 16 (45,7%) 12 (34,3%)

činjenica da se radi o

nasilnom djelu bez jasnog

povoda

19 (54,3%) 13 (37,1%)

izjave svjedoka 13 (37,1%) 14 (40,0%)

indikatori vezani uz mjesto

počinjenja 1 (2,9%) 0 (0,0%)

upotreba određenih simbola

ili obilježja 2 (5,7%) 1 (2,9%)

pripadnost počinitelja nekoj

skupini 2 (5,7%) 2 (5,7%)

utvrđenje ranijih incidenata

protiv iste skupine 1 (2,9%) 1 (2,9%)

indikatori vezani uz vrijeme

počinjenja 1 (2,9%) 3 (8,6%)

funkcija nekog predmeta

(npr. vjerski objekt) 0 (0,0%) 0 (0,0%)

drugi indikator predrasuda 2 (5,7%) 3 (9,1%)

Ukupno 106 104

Po broju ukupno zabilježenih indikatora predrasuda u spisima, policija i DO su vrlo slični (106

prema 104). Po pojedinim indikatorima najveća je razlika u tome što je policija u 6 predmeta više

Page 56: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

55

nego DO registrirala da se radi o nasilnom djelu bez jasnog povoda, a u 4 predmeta više nego DO

kao indikator zabilježila pripadnost žrtve određenoj skupini. DO je u 4 predmeta više nego policija

registrirao percepciju žrtve da je riječ o ZiM.

5.2.3. Zaštićene osobine u predmetima vođenim za ZiM

Podatke o prepoznatim zaštićenim osobinama od strane policije i DO otežano je uspoređivati na

razini apsolutnih brojeva s obzirom da policija bilježi podatke u odnosu na događaje (predmete),

dok ih DO bilježi u odnosu na okrivljenike. S obzirom da se ponekad jedan, a ponekad više

okrivljenika veže uz jedan predmet, a konkretno u ovoj skupini predmeta broj okrivljenika je za

11 premašio broj predmeta, bilo je i očekivano da će na apsolutnoj razini DO prepoznati više

zaštićenih osobina od policije. Međutim, DO je označilo 64 zaštićene osobine u odnosu na 46

okrivljenika, dok je policija prepoznala 39 zaštićene osobine u odnosu na 35 počinjenih djela što

bi s obzirom na omjer zaštićenih osobina u odnosu na mogući broj okrivljenika (1,4), odnosno

predmeta (1,1) ukazivalo kako DO dosljednije prepoznaje zaštićene osobine nego policija te kako

DO prepoznaje da neki okrivljenici prilikom počinjenja djela postupaju istovremeno zbog više

diskriminatornih osnova u većoj mjeri od policije.

Uz bilježenja broja prepoznatih zaštićenih osobina i od strane policije i od strane DO veže se i

problem načina evidentiranja nekih od njih. Primjerice, uočeno je kako se često u spisima predmeta

koristi sintagma „nacionalna i etnička pripadnost“ te se među tim pojmovima ne pravi distinkcija,

već se oni promatraju kao sinonimi, promatraju se kumulativno ili se etnicitet podvodi pod

nacionalnost. Uz to se vrlo često uz njih veže i pojam vjeroispovijesti, koja se u pravilu ne

pojavljuje kao samostalna zaštićena osobina već se veže kumulativno uz nacionalnu i etničku

pripadnost. Ista poteškoća nerazlikovanja, odnosno korištenja pojmova kao sinonima, uočena je

kod zaštićenih osobina rasne pripadnosti i boje kože.

Sljedeća tablica prikazuje zaštićene osobine registrirane od strane policije, odnosno prepoznate od

strane DO.

Page 57: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

56

Tablica 5.2.3.1. Prepoznate zaštićene osobine od strane policije i DO

Zaštićena osobina

Broj prepoznatih osobina i udio predmeta/okrivljenika u

kojima je prepoznata pojedina osobina

Policija DO

nacionalnost i etničko

podrijetlo 21 (60,0%) 37 (80,4%)

vjeroispovijest 10 (28,6%) 20 (43,5%)

rasa i boja kože 5 (14,3%) 5 (10,9%)

spolno opredjeljenje 2 (5,7%) 2 (4,3%)

Ukupno 38 64

Među pojedinim zaštićenim osobinama najviše je zastupljena nacionalnost i etničko podrijetlo

(prepoznata u 60% predmeta od policije, u odnosu na 80,4% okrivljenika od DO). U slučajevima

u kojim je policija odnosno DO istaknulo nacionalnost ili etničko podrijetlo, nešto manje od dvije

trećine je mržnja prema Srbima (57,1% predmeta, 62,2% okrivljenika iz te skupine), a slijedi

mržnja prema Hrvatima (2 (9,5%) predmeta, 5 (25,0%) okrivljenika). Ostale su skupine

podjednako zastupljene: mržnja prema Bosancima (1 predmet, 1 okrivljenik), Iračanima (1

predmet, 1 okrivljenik), Romima (1 predmet, 1 okrivljenik) i Židovima (1 predmet, 1 okrivljenik).

Druga najčešća zaštićena osobina je vjeroispovijest (10 (28,6%) predmeta, 20 (43,5%)

okrivljenika), pri čemu je uočen nesklad između podataka policije i DO. Naime, prema podacima

DO kod polovine okrivljenika (10 od 20) kod kojih je kao zaštićena osobina prepoznata

vjeroispovijest, navedena je pravoslavna vjeroispovijest, dok se ona kod policije pojavljuje u samo

1 od 10 predmeta u kojima je vjeroispovijest prepoznata kao zaštićena osobina. Jedan od mogućih

razloga nesklada je vjerojatno to što je u jednom predmetu počinjenom prema žrtvama pravoslavne

vjeroispovijesti sudjelovalo 7 suokrivljenika. Među ostalim identificiranim vjeroispovijestima se

pojavljuju katolička (2 predmeta, 4 okrivljenika), muslimanska (3 predmeta, 3 okrivljenika),

židovska (1 predmet, 1 okrivljenik), dok u odnosu na 2 okrivljenika nije navedeno o kojoj bi se

vjeroispovijesti radilo. Zanimljivo je nadalje istaknuti kako je jedna od osoba prema kojoj je

počinjen ZiM na temelju rasne pripadnosti odnosno boje kože po nacionalnosti bio Iračanin, dok

Page 58: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

57

je druga osoba bila crne boje kože, dok za ostalo troje nije navedena rasna pripadnost odnosno

boja kože. Najmanje zastupljena zaštićena osobina u ovoj kategoriji predmeta bila je spolno

opredjeljenje – homoseksualnost (2 predmeta (5,7%), 2 okrivljenika (4,3%)). Nije utvrđeno da bi

iti jedno od analiziranih kaznenih djela bilo počinjeno iz mržnje prema drugoj osobi zbog jezika,

invaliditeta ili rodnog identiteta.

5.2.4. Prava žrtava

Istraživanjem smo željeli provjeriti u kojoj je mjeri zaživjela odredba čl. 43.a ZKP-a kojom je

uveden postupak pojedinačne procjene, s obzirom da se kod ZiM radi o osobito osjetljivoj

kategoriji žrtava koju sam ZKP izrijekom navodi u ovom kontekstu. U predmetima vođenim prije

1. studenog 2017. godine policija je procjenjivala postoji li potreba za posebnim mjerama zaštite

u ukupno 4 predmeta, a nakon 1. studenog 2017. godine prema dostupnim podacima u spisu

pojedinačnu procjenu u smislu čl. 43.a ZKP provela je u 2 predmeta iako je djelo počinjeno nakon

1. studenog 2017. godine u 5 predmeta pa je u tim predmetima postojala dužnost provedbe

pojedinačne procjene od strane policije. U 2 predmeta u kojima je pojedinačna procjena provedena

nije utvrđena posebna potreba zaštite žrtve. U čak 17 predmeta spis predmeta ne sadrži bilješku o

tome da je žrtva dobila pouku o pravima na svom jeziku od policije.

Situacija u pogledu provođenja pojedinačne procjene nije bolja ni ako se sagleda iz perspektive

DO. Niti u jednom od promatranih predmeta DO nije provelo pojedinačnu procjenu, no valja

upozoriti da je tek u 5 predmeta iz uzorka do optuženja došlo nakon 1. studenog 2017. godine,

U jednoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku, stalne službe u Metkoviću od 14. lipnja

2018. (koja nije ušla u uzorak jer je odmah uočeno da je riječ o „drugoj osobini“ usprkos

tome što zakon taksativno navodi zaštićene osobine i ne ostavlja prostor za obuhvaćanje

drugih osobina), dvojica okrivljenika osuđena su za razbojništvo u stjecaju s teškom

tjelesnom ozljedom iz mržnje (čl. 118. st. 2. KZ) jer su vidjevši žrtvu koja je trčala u

dresu jednog nogometnog kluba, “usl[i]jed netrpeljivosti prema tom nogometnom

klubu, njegovim navijačima i simpatizerima…snažno udario šakom u glavu [žrtvu], a

nakon što je ovaj zbog tog udarca pao na tlo, nastavili su ga udarati nogama po cijelom

tijelu govoreći mu da nema što tu nosit … majicu, psujući mu pritom majku

purgersku…“

Page 59: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

58

kada je čl. 43.a ZKP-a stupio na snagu. 40 Kod 13 okrivljenika je DO obavijestio žrtve o pravu na

pristup službama za pružanje podrške žrtvama i svjedocima41, ali je u samo 2 predmeta kazneni

sud uključio odjel za pružanje podrške žrtvama i svjedocima. Niti u jednom predmetu

pojedinačnom procjenom kaznenog suda nije utvrđena posebna potreba zaštite, pa žrtve nisu niti

koristile dodatna prava.

5.2.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji

Mjere opreza izrečene su u odnosu na trećinu okrivljenika, njih 15, od čega je najčešće izrečena

zabrana približavanja određenoj osobi (kod 14 okrivljenika) i zabrana uspostavljanja ili održavanja

veze s određenom osobom (također kod 14 okrivljenika). U odnosu na 8 okrivljenika izrečena je

zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, a jednom je izrečena obveza redovitog

javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu. Istražni zatvor je bio izrečen u odnosu na 10

okrivljenika – u prosječnom trajanju od nešto manje od 2 mjeseca – najčešće zbog opasnosti da će

okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo odnosno da će počiniti

teže kazneno djelo kojim prijeti (kod 8 okrivljenika). Isključivo zbog tog razloga je istražni zatvor

produljivan u odnosu na 6 okrivljenika.

Slika 5.2.5.1. Udio okrivljenika (%) s obzirom na očitovanje u odnosu na točke optužbe i motiv iz

mržnje

40 Štoviše, sva su djela počinjena u 2018. godini. 41 U dva slučaja ne sve, već samo neke od žrtava.

56,634,8

6,5 2,2

porekli sve točke optužbe

očitovali se krivim u

odnosu na sve točke

optužbe

očitovali se krivim uz

poricanje motiva iz mržnje

poricali pojedine točke

optužbe i motiv iz mržnje

Page 60: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

59

Ukupno 33 okrivljenika je imalo branitelja na raspravi, a 2 okrivljenika se branilo šutnjom.

Prilikom očitovanja o krivnji više od polovine je poreklo sve točke optužbe (26 okrivljenika –

56,5%), dok se 16 okrivljenika (34,8%) očitovalo krivim u odnosu na sve točke optužbe, 3

okrivljenika (6,5%) se očitovalo krivim uz poricanje motiva iz mržnje, a 1 okrivljenik (2,2%) je

poricao pojedine točke optužbe i motiv iz mržnje.

5.2.6. Pravomoćni ishodi kaznenih postupaka

Kao što je prikazano u Tablici 5.2.6.1., ukupno je 38 okrivljenika (82,6 %) pravomoćno osuđeno.

Od pravomoćno osuđenih, 31 okrivljenik je osuđen za kazneno djelo iz mržnje (81,6%). U odnosu

na po 2 okrivljenika (po 4,3%) je donesena oslobađajuća presuda (nije dokazano da je okrivljenik

počinio djelo), rješenje o obustavi postupka (zbog odustanka DO od progona u predraspravnoj

fazi), odbijajuća presuda (zbog odustanka DO od progona na raspravi te uslijed primjene pravila

ne bis in idem) ili je utvrđena neubrojivost.

U odnosu na 27 okrivljenika nije podnijeta žalba bilo DO bilo okrivljenika, dok u odnosu na 19

okrivljenika jest. U pogledu njih 16 drugostupanjski je sud odbio žalbu u cijelosti i potvrdio

prvostupanjsku presudu, dok je u pogledu 3 okrivljenika došlo do različitog ishoda predmeta. Kod

1 okrivljenika utvrđena je neubrojivost, kod 1 okrivljenika je prvostupanjska osuđujuća presuda

zamijenjena odbijajućom zbog ne bis in idem (jer je za to djelo već bio proveden prekršajni

postupak), a prema 1 okrivljeniku je izrečena odgojna mjera prvostupanjskim rješenjem koje je

ukinuto, nakon čega je DO odustalo od gonjenja. To znači da se pravomoćni ishod postupka nije

mijenjao u odnosu na prvostupanjski u pogledu 43 okrivljenika (93,5%).

U vrijeme počinjenja kaznenog djela ukupno 37 okrivljenika (80,4%) je bilo potpuno ubrojivo.

Kod 7 okrivljenika je utvrđena smanjena ubrojivost (15,2%), od čega je dvoje okrivljenika bilo

smanjeno ubrojivo u znatnoj mjeri, a kod 2 okrivljenika (4,3%) je utvrđena neubrojivost u vrijeme

počinjenja kaznenog djela.

Page 61: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

60

Tablica 5.2.6.1.Pravomoćni ishod postupka

Pravomoćni ishod postupka Broj

okrivljenika

Udio

(%)

osuđujuća presuda nakon provedene rasprave 32 69,6

osuđujuća presuda – kazneni nalog 4 8,7

osuđujuća presuda – sporazum stranaka 2 4,3

oslobađajuća presuda 2 4,3

rješenje o obustavi postupka 2 4,3

odbijajuća presuda 2 4,3

utvrđena neubrojivost sa upućivanjem u psihijatrijsku

ustanovu 1 2,2

utvrđena neubrojivost bez upućivanja u psihijatrijsku

ustanovu 1 2,2

5.2.7. Pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz mržnje

Što se tiče pravne kvalifikacije u pravomoćnim presudama, 31 okrivljenik je pravomoćno osuđen

za ukupno 35 kaznenih djela iz mržnje, što znači da su neki okrivljenici osuđeni za više kaznenih

djela iz mržnje u stjecaju. Neki okrivljenici su pritom osuđeni i za druga kaznena djela koja nisu

iz mržnje. Konkretno, 10 okrivljenika je osuđeno za počinjenje kaznenih djela u stjecaju, od čega

su 4 okrivljenika osuđena za kaznena djela iz mržnje u stjecaju, a 6 okrivljenika je u stjecaju

osuđeno za druga kaznena djela (ne iz mržnje) i to: prijetnju (2 okrivljenika), oštećenje tuđe stvari

(2 okrivljenika), nasilničko ponašanje (1 okrivljenik) te tjelesnu ozljedu i povredu djetetovih prava

(1 okrivljenik). U odnosu na 2 okrivljenika u jednoj pravomoćnoj presudi u stjecaju pojavljuje se

i javno poticanje na nasilje i mržnju u stjecaju s kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari iz mržnje

(pisanje grafita). Većina okrivljenika je osuđeno za prijetnju (ukupno 19), njih 7 je osuđeno za

tjelesnu ozljedu, 5 je osuđeno za oštećenje tuđe stvari, 3 za sudjelovanje u tučnjavi i 1 okrivljenik

za izazivanje nereda.

Page 62: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

61

Slika 5.2.7.1. Raspodjela pravnih kvalifikacija kaznenih djela iz mržnja u pravomoćnim presudama

(%)

U kontekstu pravnih kvalifikacija u pravomoćnim presudama treba kratko upozoriti i na

nekonzistentno vezivanje uz čl. 87. st. 21. KZ. Tako su u pogledu dva okrivljenika u dva različita

predmeta četiri kaznena djela prijetnje iz mržnje pravno označena samo kao čl. 139. st. 2. i 4. KZ,

bez dovođenja u vezu s čl. 87. st. 21. KZ. Kada je riječ o kaznenim djelima kod kojih mržnja

predstavlja kvalifikatornu okolnost također nema uniformnosti postupanja – tako je primjerice

kazneno djelo izazivanja nereda pravno označeno samo kao čl. 324. st.1. i 2. KZ bez vezivanja uz

čl. 87. st. 21. KZ, dok kod kaznenog djela tjelesne ozljede iz mržnje dominira vezivanje uz čl. 87.

st. 21. KZ (kod 6 okrivljenika), a tek u jednom je predmetu naveden samo čl. 117. st. 2. KZ

Što se tiče zaštićenih osobina u osuđujućim presudama, od ukupnog broja okrivljenika osuđenih

za ZiM (31), njih 26 je osuđeno za ZiM počinjen zbog nacionalnosti odnosno etničke pripadnosti

pri čemu i ovdje dominira srpska (kod 13 okrivljenika odnosno 50% svih ZiM počinjenih zbog

nacionalnosti ili etničke pripadnosti), a slijede hrvatska (5), iračka (1), romska (1) i židovska (1),

dok kod 5 okrivljenika nije navedeno o kojoj bi se nacionalnosti ili etničkoj pripadnosti radilo.

Kod 9 okrivljenika je kao zaštićena osobina navedena vjeroispovijest (29%), kod 3 rasna

pripadnost (9,7%), pri čemu niti u jednom predmetu nije navedeno o kojoj bi se rasnoj pripadnosti

radilo (ali istovremeno je kod ista 3 okrivljenika navedena i „boja kože“ od čega je kod jednog

okrivljenika specificirano da je riječ o crnoj boji kože) te kod 2 okrivljenika (6,5%) spolno

54,3

20,0

14,3

8,62,9

prijetnja

tjelesna ozljeda

oštećenje tuđe stvari

sudjelovanje u tučnjavi

izazivanje nereda

Page 63: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

62

opredjeljenje i to homoseksualno. Što se vjeroispovijesti tiče, u pogledu 4 okrivljenika se radilo o

katoličkoj, 2 muslimanskoj, 2 pravoslavnoj, te 1 židovskoj. Pri tome se vjeroispovijest niti u

jednom predmetu nije pojavila samostalno, nego uvijek u kombinaciji sa drugim zaštićenim

osobinama i to dominantno sa nacionalnom odnosno etničkom pripadnošću (kod 8 okrivljenika),

a kod jednog okrivljenika zajedno s rasnom pripadnošću.

5.2.8. Sankcije za kaznena djela iz mržnje

U pogledu izrečenih kaznenopravnih sankcija za ZiM, nije bilo izrečenih novčanih kazni,

djelomičnih uvjetnih osuda niti posebnih obaveza.

Slika 5.2.8.1. Raspodjela kaznenopravnih sankcija izrečenih počiniteljima kaznenih djela iz mržnje

(%)

Uvjetna osuda pojavljuje se kao najčešća kaznenopravna sankcija izrečena u odnosu na ukupno 21

okrivljenika (67,7%), pri čemu je prosječno trajanje uvjetovane kazne zatvora približno 9 mjeseci,

dok je rok kušnje najčešće iznosio 2 godine (računa li se aritmetička sredina prosječno trajanje

roka kušnje bi iznosilo 2 godine i 3 mjeseca, no pritom treba imati u vidu da se vrijeme

provjeravanja odmjerava na pune godine). Ovaj podatak ukazuje da je postotak uvjetno osuđenih

za ZiM približno jednak prosječnom udjelu uvjetno osuđenih u općoj populaciji osuđenih

punoljetnih počinitelja. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku42 (dalje: DZS) u

razdoblju od 2013-2018 uvjetna osuda bila je zastupljena u svim izrečenim kaznama i drugim

42 Statistička izvješća. Punoljetni počinitelji kaznenih djela, prijave, optužbe i osude u 2018. Zagreb: DZS, te ranija

izdanja za razdoblje 2013-2017.

67,7

19,4

9,73,2

uvjetna osuda

rad za opće dobro

odgojne mjere

kazna zatvora

Page 64: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

63

mjerama s 76,2%. U odnosu na 6 okrivljenika je izrečen rad za opće dobro. Bezuvjetna kazna

zatvora je izrečena u odnosu na samo 1 okrivljenika koji je osuđen za više kaznenih djela u stjecaju

i to za prijetnju iz mržnje u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje prema bliskoj osobi, tjelesnom

ozljedom bliske osobe i tri kaznena djela povrede djetetovih prava. Izrečena je jedinstvena kazna

zatvora u trajanju od 2 godine, pri čemu je za svako pojedinačno djelo, uključujući i prijetnju iz

mržnje pojedinačna kazna zatvora iznosila 7 mjeseci.

Izrečeno je ukupno 6 sigurnosnih mjera, među kojima se najčešće pojavljuje obvezno liječenje od

ovisnosti (izrečeno u odnosu na 3 okrivljenika). Prema 2 okrivljenika je izrečen obvezan

psihosocijalni tretman, a u odnosu na 1 okrivljenika je izrečeno obvezno psihijatrijsko liječenje.

Zaštitni nadzor izrečen je 3 puta, pri čemu u odnosu na 1 okrivljenika uz rad za opće dobro, dok

prema 2 okrivljenika uz uvjetnu osudu. Odgojne mjere izrečene su samo prema tri okrivljenika

S obzirom na to da su maloljetnici i mlađi punoljetnici činili trećinu okrivljenih u C

kategoriji predmeta (16 od 46), podatak da su izrečene samo tri maloljetničke sankcije na

prvi pogled zbunjuje. Ostvarenjem uvida u spise dolazi se do sljedećeg zaključka: u 1

predmetu s čak 8 okrivljenih maloljetnika primijenjene su odgojne mjere prema 7

maloljetnika, no isti nisu osuđeni za ZiM, nego za „običnu“ odnosno „običnu tešku“

tjelesnu ozljedu (čl. 117. st. 1. KZ, čl. 118. st .1. KZ). U odnosu na osmog maloljetnog

okrivljenika u istom predmetu došlo je do obustave kaznenog postupka jer je sud smatrao

da je u konkretnom slučaju s obzirom na protek vremena od dvije godine, za koje se

vrijeme maloljetnik nije javljao kao počinitelj novih kaznenih djela te je bio urednog

ponašanja i zaposlio se, nesvrhovito maloljetniku izreći odgojnu mjeru. Od preostalih 8

maloljetnika/mlađih punoljetnika, trojici su, kako je gore navedeno, izrečene odgojne

mjere zbog počinjenog ZiM, dok u odnosu na 4 mlađa punoljetnika sud nije sukladno čl.

105. Zakona o sudovima za mladež smatrao primjerenom primjenu maloljetničkog prava

i sankcija. U odnosu na jednog maloljetnika osuđenog za izazivanje nereda iz mržnje, sud

je eksplicitno naveo kako djelo nije predstavljalo odraz mlađe životne dobi i odgojne mjere

ne bi polučile predviđenu im svrhu. U odnosu na preostala tri maloljetnika izrečena je

uvjetna osuda na temelju kaznenog naloga odnosno sporazuma stranaka te presuda nije

sadržavala opširno obrazloženje kao ni ocjenu bi li primjena Zakona o sudovima za mladež

bila primjerena, čemu je, i prema mišljenju kodera, trebala biti pridana veća pažnja.

Konačno, u jednom je predmetu došlo do obustave postupka jer sud nije našao dokazanim

da bi okrivljeni maloljetnik počinio ZiM koji mu je stavljen na teret.

Page 65: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

64

(maloljetnika ili mlađih punoljetnika), od čega dva puta pojačana briga i nadzor i jednom

upućivanje u odgojni zavod.

Kod 23 od 31 okrivljenika (74,2%) bila je navedena jedna ili više olakotnih okolnosti, koje su

prikazane u tablici niže. Među navedenim olakotnim okolnostima u najvećem udjelu navodi se

neosuđivanost okrivljenika (69,6%), priznanje (56,5%), kajanje (43,5%) i mladost (34,8%), a

relativno najrjeđe isprika, sudjelovanje u Domovinskom ratu, pozitivna promjena ponašanja ili

zdravstveno stanje/ uključenost u tretman (svaka s udjelom od 8,7%).

Tablica 5.2.8.1. Olakotne okolnosti kod 23 okrivljenika pravomoćno osuđenih za kazneno djelo iz

mržnje

Olakotna okolnost Broj okrivljenika Udio (%)

neosuđivanost 16 69,6

priznanje 13 56,5

kajanje 10 43,5

mladost 8 34,8

smanjena ubrojivost 5 21,7

osobne ili obiteljske prilike 4 17,4

otac (maloljetnog djeteta) 4 17,4

zaposlenje (ima ga pa uzdržava obitelj, ili ga nema) 4 17,4

uredan život, a ovo je incident 3 13,0

isprika 2 8,7

sudjelovanje u domovinskom ratu 2 8,7

popravljeno ponašanje 2 8,7

zdravstveno stanje ili uključenost u tretman 2 8,7

Page 66: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

65

Samo kod 9 od 31 okrivljenika (29%) je bila navedena jedna, ili više otegotnih okolnosti (Tablica

5.2.8.2.).

Tablica 5.2.8.2. Otegotne okolnosti kod 9 okrivljenika pravomoćno osuđenih za kazneno djelo iz

mržnje

Otegotna okolnost Broj okrivljenika

ranija osuđivanost 7

okolnost da je riječ o ZiM 2

nekritičnost prema djelu 2

neprimjereno ponašanje 2

Kod svih 9 okrivljenika kod kojih su navedene otegotne okolnosti, navedene su i olakotne

okolnosti. Iznenađujuće je da se kod samo 2 okrivljenika kao otegotna okolnost pojavljuje

počinjenje djela iz mržnje, s obzirom na to da se ovdje radi isključivo o kaznenim djelima iz

mržnje. Naime, 24 okrivljenika osuđena su i za kaznena djela kod kojih mržnja nije kvalifikatorna

okolnost,43 pa bi sukladno čl. 87. st. 21. KZ sud pri odmjeravanju kazne trebao eksplicitno uzeti

motiv mržnje kao otegotnu okolnost. No pritom smo vodili računa o činjenici da je u odnosu na 4

okrivljenika izdan kazneni nalog, da je u odnosu na 2 okrivljenika došlo do presude na temelju

sporazuma stranaka, te da su se 2 okrivljenika odrekla prava na žalbu, pa ove presude ne sadrže

uopće ili ne sadrže potpuno obrazloženje. Dakle, čak kod 14 okrivljenika sudovi nisu naveli mržnju

kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne iako su to po slovu zakona bili dužni učiniti.

U mnogim od ovih predmeta sudovi su, štoviše, eksplicitno naveli kako nisu našli otegotnih

okolnosti uopće. Iz razgovora s DO u okviru fokusne grupe proizlazi kako se u takvim situacijama

i samo zbog toga DO ne žale na presude, te kako je na temelju njihovog iskustva kazna, kada je

riječ o ZiM, ipak za nijansu stroža nego kada je riječ o počiniteljima analognih kaznenih djela koja

nisu motivirana mržnjom odnosno predrasudama. Upitan da li bi se žalio na presudu u kojoj sud

nije naveo mržnju kao otegotnu okolnost iako je to trebao učiniti ex lege, jedan državni odvjetnik

43 Zapravo 25, ali u jednom predmetu oštećenja tuđe stvari djelo je kvalificirano kao čl. 235. st. 3. KZ, dakle iz niskih

pobuda, pa mržnju također ne bi trebalo ponovno vrednovati (jednom kao obilježje djela – nisku pobudu, a drugi puta

kao otegotnu okolnost).

Page 67: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

66

sudionik fokusne grupe je rekao da bi, te dodao: „Da nije bilo te okolnosti, počinitelj bi dobio 6

mjeseci na 2 godine, a ovako dobije 8 mjeseci na 2 godine. U načelu se, sa stajališta mog iskustva

pred [...] sudom, to svede na to. Malo se povisi, ali ne do mjere da tamo gdje bi inače dobio uvjet,

sad [dobije] zatvor. To nije ta granica koja se prelazi.“

Imovinskopravni zahtjev žrtve je postavljen u odnosu na 8 okrivljenika, od čega je u 2 slučaja

riješen, a u odnosu na 6 je oštećenik upućen na parnicu.

5.2.9. Trajanje postupka

Iz tablice 5.2.9.1. vidljivo je da je prosječno trajanje svih predmeta od počinjenja do optuženja oko

4,5 mjeseca, od optuženja do pravomoćnosti oko 15 mjeseci, a od počinjenja do pravomoćnosti

gotovo 20 mjeseci. Prosječno trajanje kaznenih postupaka koji su rezultirali pravomoćnom

osuđujućom presudom za kazneno djelo iz mržnje od optuženja do pravomoćnosti je točno godinu

dana – više nego dvostruko manje od trajanja postupka u predmetima koji su završili

oslobađajućim presudama.44 To se može objasniti činjenicom da se među ovim predmetima nalaze

i oni u kojima je osuđujuća presuda donesena na temelju kaznenog naloga i sporazuma stranaka,

odnosno priznanja okrivljenika svih točaka optužbe što je značajno skratilo prosječno trajanje

postupka u toj kategoriji predmeta. Valja istaknuti i da su koderi kao dobru praksu sudova u ovim

44 Precizno, radi se o 364 dana.

U jednom predmetu u kojem su okrivljenici osuđeni za tjelesnu ozljedu iz mržnje iz čl.

117. st. 2. KZ. prema žalbi DO u tom je predmetu prvostupanjski sud „kao otegotno

trebao cijeniti da su okrivljenici napali nepoznatu osobu i to isključivo zbog nacionalne

pripadnosti oštećenika, i da se radi o huliganskom postupanju iz mržnje zbog nacionalnog

i etničkog podrijetla koje je uzelo preveliki zamah kao društveno neprihvatljivo

ponašanje koje stvara nasilje i netrpeljivost, te osobnu nesigurnost osoba različitog

nacionalnog i etničkog podrijetla.“ U ovom konkretnom slučaju, kao što je ustvrdio i

Županijski sud, takav zahtjev nije bio opravdan jer „pobuda zbog koje je djelo počinjeno

predstavlja kvalifikatorni oblik kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11,

kao djela počinjenog iz mržnje, što je utjecalo na kazneni okvir, te ista okolnost ne može

ponovno biti vrednovana kao otegotna okolnost.“

Page 68: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

67

predmetima u svojim završnim evaluacijama predmeta najčešće isticali brzinu postupanja, što

ukazuje da pravosudna tijela mahom poštuju zahtjev iz čl. 8. Protokola o postupanju u slučaju

zločina iz mržnje.45 Pa ipak, presporo postupanje je istovremeno i najčešća (iako znatno rjeđa)

primjedba kodera radu sudova na ovim predmetima.

Tablica 5.2.9.1. Trajanje prethodnog i kaznenog postupka prema ishodu postupka u danima

Pravomoćni ishod Prosječno

trajanje

Broj

okrivljenika

Tra

janje

od p

oči

nje

nja

do o

ptu

žen

ja

oslobađajuća / odbijajuća presuda /

obustava postupka 114 6

Osuđujuća presuda za ZiM 142,5 31

osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 108 7

utvrđujuća presuda – neubrojivost 204.5 2

Ukupno 136,2 46

Tra

janje

od o

ptu

ženja

do

pra

vom

oćn

ost

i

oslobađajuća / odbijajuća presuda /

obustava postupka 777,7 6

Osuđujuća presuda za ZiM 364,3 31

Osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 543,4 7

Utvrđujuća presuda – neubrojivost 708,5 2

Ukupno 460.4 46

Tra

janje

od p

oči

nje

nja

do

pra

vom

oćn

ost

i

oslobađajuća / odbijajuća presuda /

obustava postupka 891,7 6

Osuđujuća presuda za ZiM 506,8 31

Osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 651,4 7

Utvrđujuća presuda – neubrojivost 913 2

Ukupno 596,7 46

45 Čl. 8. glasi: „Pravosudna tijela (kazneni i prvostupanjski prekršajni sudovi i/ili državno odvjetništvo) će u

predmetima vezanim za zločine iz mržnje postupati žurno i s posebnom pozornošću.

Page 69: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

68

Tablica 5.2.9.2. Postupci po pravnim lijekovima (po broju okrivljenika osuđenih za ZiM)

Pravomoćni ishod postupka Osuđujuća presuda za ZiM

nije bilo žalbe 22

drugostupanjski postupak 9

ponovljeno suđenje 0

Ukupno 31

Iz ove tablice se vidi kako je, kada je riječ o ZiM, žalba na prvostupanjsku presudu podnesena u

odnosu na nešto manje od trećine okrivljenika, njih 9, dok u odnosu na 22 okrivljenika nije bilo

žalbe na prvostupanjski ishod postupka. Povodom žalbe kod osuđujućih presuda za ZiM niti u

jednom slučaju nije došlo do ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja na ponovno suđenje, nego

je drugostupanjski sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti,

a u jednom je predmetu presudom odmah preinačio prvostupanjsku presudu i izrekao odbijajuću

presudu zbog ne bis in idem. Stoga činjenica da je u tim predmetima došlo do drugostupanjskog

postupka nije znatno i u većoj mjeri utjecala na ukupno trajanje postupka (u tim je predmetima od

optuženja do pravomoćnosti u prosjeku prošlo 453 dana).46

5.3. Skupina predmeta B – prekršaji iz mržnje

U ovoj skupini predmeta analizirano je 30 pravomoćno okončanih predmeta, u skladu s kriterijima

odabira opisanih u uvodnom prikazu populacije i odabira uzorka. Slično analiziranim kategorijama

kaznenih predmeta, i kod prekršaja se najčešće radi o jednom okrivljeniku. Samo u tri predmeta

zajedno su optužena dva okrivljenika, u jednom predmetu tri okrivljenika i jednom predmetu četiri

okrivljenika. U 30 predmeta u uzorku, dakle, optuženo je 38 okrivljenika.

5.3.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema policiji

Slika 5.3.1.1. prikazuje pravnu kvalifikaciju prekršaja prema optužnom prijedlogu. Iako se kao

ovlašteni tužitelji u prekršajnom postupku za „prekršaj iz mržnje“ mogu pojaviti i DO te oštećenik,

u istraživanju je primijenjena metodologija odabira predmeta prema kojoj je polazište predstavljao

46 U predmetima u kojima nije bilo žalbe prosječno je trajanje bilo 327 dana.

Page 70: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

69

popis djela koje je policija inicijalno označila kao „prekršaj iz mržnje“. Rezultati fokusne grupe sa

državnim odvjetnicima ukazuju da DO vrlo rijetko pokreće prekršajni postupak jer nije upoznato

s činjenicom počinjenja prekršaja, te da se pojavljuju kao tužitelji u prekršajnom postupku kada

postupajući na temelju kaznene prijave procijene da nema elemenata kaznenog djela nego

isključivo prekršaja.

Slika 5.3.1.1. Inicijalna pravna kvalifikacija prekršaja prema optužnom prijedlogu (%)

Ukupno 38 okrivljenika je optuženo za 58 prekršaja. Najčešća pravna kvalifikacija iz optužnog

prijedloga, preliminarno označena kao prekršaj iz mržnje od strane policije, bio je prekršaj iz već

spomenutog članka 25. stavka 1. ZSD (26 okrivljenika, tj. 44,8% svih analiziranih prekršaja).47

Slijede prekršaji prema ZPPJRM, koji gledajući zajedno predstavljaju čak polovinu optuženih

prekršaja. Pritom je gotovo trećinu od ukupnog broja analiziranih prekršaja činio prekršaj propisan

u čl. 6. ZPPJRM (18 okrivljenika, 31%), a 15,5% prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM (9 okrivljenika).

Nadalje, tu su i dva prekršaja (3,4%) iz čl. 17. ZPPJRM koji se odnosi na omalovažavanje ili

vrijeđanje državnih organa ili službenih osoba, koja se ne pojavljuju kao prekršaj iz mržnje, nego

s njim u stjecaju, a preostale dvije kategorije prekršaja odnose se na nepropisno nošenje i uporabu

oružja (2 prekršaja, 3,4%) te nasilničko ponašanje u obitelji (1 prekršaj, 1,7%). U jednom je

predmetu policija – očito pogrešno – čl. 6. ZPPJRM vezala uz čl. 87. st. 21. KZ, kako bi u

nedostatku adekvatnog prekršajno-pravnog okvira, pokušala kroz kvalifikaciju iskazati da je riječ

o prekršaju iz mržnje.

47 Koderi su procijenili kako je u još nekoliko predmeta policija trebala, a nije optužila za čl. 25. ZSD.

44,8

31,0

15,5

3,43,4 1,7

čl. 25 ZSD

čl. 6 ZPPJRM

čl. 13 ZPPJRM

čl. 17 ZPPJRM

ZoO

ZZNO

Page 71: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

70

5.3.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije

I u prekršajnim predmetima policija je registrirala niz činjenica koji se u literaturi spominju kao

indikatori predrasuda iako im možda nije pridala značaj u tom smislu pri odlučivanju o

kvalifikaciji u optužnom prijedlogu odnosno iako pri njihovoj identifikaciji nije nužno postojala

svijest da se radi o indikatorima koji potencijalno ukazuju na to da je riječ o zločinu, tj. prekršaju

iz mržnje.

Tablica 5.3.2.1 Indikatori predrasuda prepoznati od strane policije

Indikatori predrasuda Broj indikatora

Udio predmeta u kojima

je policija prepoznala

pojedini indikator (%)

prateće izjave počinitelja npr. prijetnje i uvrede

žrtvi zbog pripadnosti skupini 27 90,0

percepcija same žrtve da je riječ o ZiM 21 70,0

činjenica da se radi o nasilnom djelu bez jasnog

povoda 18 60,0

izjava svjedoka 16 53,3

pripadnost žrtve određenoj skupini 11 36,7

funkcija nekog predmeta (npr. vjerski objekt) 1 3,3

pripadnost počinitelja nekoj skupini (npr.

Skinhead) 1 3,3

indikatori vezani uz vrijeme počinjenja (npr. gay

pride, pravoslavni Božić) 1 3,3

upotreba određenih simbola i obilježja (npr.

grafiti, odjeća počinitelja) 0 0,0

indikatori vezani uz mjesto počinjenja (npr. crkva,

gay club) 0 0,0

utvrđenje ranijih incidenata protiv iste skupine 0 0,0

neki drugi indikator predrasuda 2 6,7

Ukupno 98

Page 72: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

71

Najčešći indikatori predrasuda i u kontekstu prekršaja su bile prateće izjave počinitelja, zabilježene

u 90,0% predmeta, percepcija same žrtve da je riječ o ZiM (70,0%) te činjenica da se radi o

nasilnom djelu bez jasnog povoda (60,0%). Drugi prevalentni indikatori su bili izjava svjedoka

(53,3%) i pripadnost žrtve određenoj skupini (36,7%.) Među drugim indikatorima predrasuda valja

istaknuti uporabu ćiriličnog pisma od strane žrtve.

5.3.3. Zaštićene osobine u prekršajima iz mržnje

Kao najčešća zaštićena osobina prepoznata od strane policije u kontekstu prekršaja pojavljuje se

nacionalnost i etničko podrijetlo (73,3%), koji zajedno čine gotovo tri četvrtine zaštićenih osobina.

Pri tome je samo u 14 od 22 predmeta specificirano o kojoj se konkretno nacionalnosti ili etničkoj

pripadnosti radi: najčešće srpskoj (7), zatim romskoj (3), bosanskoj (2), hrvatskoj i slovenskoj po

1. Znatno češće nego u kaznenim predmetima je navedena vjeroispovijest (20%) – i to

muslimanska (5) i pravoslavna (1). Samo po jednom se pojavljuju spolno opredjeljenje te rasa i

boja kože, a niti jednom jezik, invaliditet, spol ili rodni identitet.

Tablica 5.3.3.1. Zaštićene osobine prepoznate od strane policije

Zaštićena osobina Broj osobina

Udio predmeta u kojima je policija

prepoznala pojedinu zaštićenu

osobinu (%)

nacionalnost i etničko podrijetlo 22 73,3

vjeroispovijest 6 20,0

spolno opredjeljenje 1 3,3

rasa i boja kože 1 3,3

Ukupno 30

Page 73: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

72

5.3.4. Prava žrtava

Policija niti u jednom predmetu (barem od četiri predmeta u kojima je vrijeme počinjenja bilo

nakon 1. studenog 2017. godine) nije provela pojedinačnu procjenu u smislu čl. 43.a ZKP-a. Samo

u jednom predmetu su žrtve dobile pouku o pravima (3,3%). Provodi li DO pojedinačnu procjenu

u prekršajnim postupcima ne možemo zaključiti iz ovog uzorka budući da se ni u jednom od

analiziranih predmeta DO ne pojavljuje kao ovlašteni tužitelj.

5.3.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji

U odnosu na 11 okrivljenika izrečene su mjere opreza, od čega je zabrana približavanja određenoj

osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom izrečena u odnosu na 8

okrivljenika, a zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja u odnosu na 3 okrivljenika.

Ukupno 12 okrivljenika je bilo uhićeno, i to svi na 1 dan. Niti u jednom predmetu nije bilo

određeno zadržavanje.

Tablica 5.3.5.1. Očitovanje okrivljenika o krivnji

Očitovanje okrivljenika o krivnji Broj i udio

okrivljenika

poriče sve točke optužnog prijedloga 18 (47,4%)

poriče pojedine točke optužbe i poriče motiv iz mržnje 10 (26,3%)

očituje se krivim u odnosu na sve točke optužbe 5 (13,2%)

očituje se krivim u odnosu na sve točke optužbe, ali poriče motiv

iz mržnje 3 (7,9%)

poriče pojedine točke optužbe, ali ne i motiv iz mržnje 1 (2,6%)

ne želi se očitovati 1 (2,6%)

Ukupno 38

Kao što je vidljivo u Tablici 5.3.5.1., kod očitovanja o krivnji gotovo polovina okrivljenika je

poricala sve točke optužnog prijedloga, a nešto više od četvrtine okrivljenika je poricalo pojedine

točke optužbe i motiv iz mržnje. Usprkos tome što se jedan okrivljenik nije uopće očitovao o

optužbi, niti jedan okrivljenik se nije branio šutnjom.

Page 74: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

73

5.3.6. Pravomoćni ishodi svih prekršajnih postupaka

Za razliku od kaznenih, u prekršajnim predmetima nije došlo do primjene načela svrhovitosti niti

u jednom od analiziranih 30 predmeta.48 Također, ni u jednom predmetu nije došlo do

sporazumijevanja između ovlaštenog tužitelja i okrivljenika o sankciji i mjerama. Približno dvije

trećine okrivljenika (njih 25) u analiziranim predmetima je osuđeno, dok je u odnosu na 9 (23,7%)

donesena oslobađajuća presuda, a u odnosu na 4 okrivljenika (10,5%) odbijajuća presuda. Razlog

svih odbijajućih presuda bila je zastara prekršajnog progona. Razlog svih 9 oslobađajućih presuda

je bio da nije dokazano postojanje djela. Osim ovih 9 u cijelosti oslobađajućih presuda, bilo je još

4 djelomično oslobađajućih presuda, od čega su 2 okrivljenika oslobođena za drugo djelo uz osudu

za prekršaj iz mržnje, a 2 oslobođena za prekršaj iz mržnje uz osudu za drugo djelo.

Slika 5.3.6.1. Pravomoćni ishodi prekršajnih postupaka

48 S obzirom da je načelo svrhovitosti kada je riječ o počiniteljima kaznenih djela iz mržnje primijenjeno isključivo u

odnosu na maloljetnike i mlađe punoljetnike jedno od objašnjenja moglo bi biti i to što se u ovom uzorku pojavljuje

samo jedan maloljetni počinitelj.

65,8

23,7

10,5

osuđujuća presuda

oslobađajuća presuda

odbijajuća presuda

Page 75: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

74

Kod svih djelomično oslobađajućih presuda razlog je također bio da nije dokazano postojanje

djela, osim jednog predmeta gdje je naveden „drugi razlog”, tj. da djelo za koje se optužuje po

propisu uopće nije prekršaj (čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona).

U kontekstu djelomično oslobađajućih presuda, odnosno presuda kojima su okrivljenici osuđeni

samo za neke od prekršaja navedenih u optužnom prijedlogu, valja ukazati na nedosljednost u

praksi u odnosu na prekršaj iz čl. 25. ZSD. U situacijama kada je optužni prijedlog sadržavao i čl.

25. ZSD u stjecaju s nekim drugim prekršajima, a presuda je bila osuđujuća, ali ne za čl. 25. ZSD,

sudovi su postupali različito. Naime, u nekim osuđujućim presudama sudovi su osudili samo za

druge prekršaje iz optužnog prijedloga, a da nisu pritom donosili djelomično oslobađajuću presudu

za čl. 25. ZSD (nego samo u obrazloženju osuđujuće presude obrazlažu zbog čega nije došlo i do

osude za čl. 25. ZSD), dok su u nekim drugim predmetima uz osuđujuću presudu prekršajni sudovi

istovremeno donosili i oslobađajuću presudu u pogledu točke optužnog prijedloga za koje nisu

osudili počinitelja – prekršaja iz čl. 25. ZSD.

Relativno nizak udio osuđenih (65,8%) značajno odstupa od udjela osuđenih punoljetnih

počinitelja prekršaja. U razdoblju od 2013. do 2018. godine prema podacima DZS49 prosječno je

godišnje osuđeno 78,8% okrivljenih za neki prekršaj dok je udio osuđenih punoljetnih počinitelja

kaznenih djela čak i viši (81,9%). S druge strane, u istom je razdoblju izrazito mali postotak (2,8%)

49 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2019). Statistička izvješća. Počinitelji prekršaja u 2018. Zagreb:

DZS, te ranija izdanja za razdoblje 2013-2017.

U tom predmetu Sud je smatrao da nema prekršaja iz čl. 25. ZSD jer su psovke izrečene

općenito i „nisu bile usmjerene prema određenoj osobi sa ciljem da se kod nje prouzroči

strah na temelju razlike u nacionalnim podrijetlu, budući da osoba kojoj je ta psovka

upućena nije pripadnik srpske narodnosti, pa je očito kako već u činjeničnom opisu djela

koji određuje predmet raspravljanja nedostaju elementi koji određeno ponašanje

okrivljenika čine prekršajnim djelom iz citirane norme.” Pri tome je sud zanemario

dominantno shvaćanje u kontekstu ZiM kako ZiM može biti počinjen i prema osobi koja

nema osobine koje joj počinitelj pogrešno pridaje ili koja stvarno nije povezana s takvom

drugom osobom (ESLJP, Škorjanec protiv Hrvatske).

Page 76: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

75

maloljetnika okrivljenih za prekršaje osuđeno, pa bi nizak udio osuđenih mogao biti posljedica

činjenice da su uzorkom obuhvaćeni kako maloljetni, tako i punoljetni okrivljeni za prekršaje iz

mržnje. Međutim, uvidom u dobnu strukturu okrivljenih za prekršaje iz mržnje proizlazi da se

među okrivljenicima nalazi samo jedna maloljetna osoba (17 godina), koja je štoviše osuđena za

prekršaj iz mržnje na sudski ukor kao odgojnu mjeru. Stoga se čini opravdanim zaključak kako je

nizak udio osuđenih u odnosu na okrivljene specifičan za ovu kategoriju prekršaja („iz mržnje“).50

5.3.7. Pravomoćno osuđeni za prekršaj iz mržnje

U odnosu na 25 osuđenih za neki prekršaj, njih 18 je bilo osuđeno za prekršaj iz mržnje (u smislu

definicije korištene u ovom istraživanju), dok je 7 okrivljenika osuđeno, no osuda u tim

predmetima ne obuhvaća i bit prekršaja iz mržnje. U tim je predmetima, primjerice, osuđujući dio

obuhvatio samo govor mržnje te osudom nisu obuhvaćeni drugi aspekti optužnog prijedloga ili je

pak sud utvrdio kako je došlo do prekršaja protiv javnog reda, ali nije smatrao dokazanom mržnju,

tj. predrasude kao motiv djela. Analiza koja slijedi odnosi se isključivo na 18 okrivljenika koji su

osuđeni za prekršaj iz mržnje.

Velik broj okrivljenika u svim prekršajnim predmetima (44,7%) djelo je počinio pod utjecajem

alkohola, a postotak je još viši među počiniteljima osuđenim za prekršaj iz mržnje (55,6%).

Međutim, tek je u pogledu jednog okrivljenika osuđenog za prekršaj iz mržnje sud našao da je bio

smanjeno ubrojiv u trenutku počinjenja djela.

U odnosu na 5 okrivljenika presuda ne sadrži obrazloženje jer su se u tim predmetima stranke

odrekle prava na žalbu sukladno članku 179. st. 7. i 9. Prekršajnog zakona.

50 U obzir treba uzeti i zastarjelost ZPPJRM, za kojeg je i Ustavni sud 29. siječnja 2019. godine utvrdio kako formalno

nije usklađen s Ustavom te naložio Hrvatskom saboru da u roku od godine dana donese novi zakon kojim bi se

osuvremenilo uređenje predmetne materije. To se, međutim, još nije dogodilo.

Page 77: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

76

Tablica 5.3.7.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema pravomoćnoj osuđujućoj presudi

Pravna kvalifikacija

prekršaja Broj prekršaja

Broj prekršaja iz

mržnje

Udio u ukupnom broju

prekršaja iz mržnje (%)

Čl. 25. ZSD 10 7 28,0

Čl. 6. ZPPJRM 13 11 44,0

Čl. 13. ZPPJRM 5 4 16,0

Čl. 17. ZPPJRM 2 1 4,0

Čl. 29. i 92. Zakona o

oružju 2 2 8,0

Ukupno 32 25

Iz Tablice 5.3.7.1. može se zaključiti da je ukupno 18 okrivljenika osuđeno za 25 prekršaja iz

mržnje. Pri tome, za razliku od kvalifikacija iz optužnih prijedloga, u pravomoćnim osuđujućim

presudama dominiraju prekršaji iz čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM (15 prekršaja), koji se javljaju bilo

samostalno, bilo u stjecaju s čl. 25. ZSD (prema 4 okrivljenika i to dva puta čl. 6. ZPPJRM u

stjecaju s čl. 25 ZSD, a dva puta čl. 13. ZPPJRM u stjecaju s čl. 25. ZSD). To znači da su tri

okrivljenika – počinitelja prekršaja iz mržnje osuđena samo prema čl. 25. ZSD, pri čemu je jedan

osuđen za dodatno djelo u stjecaju, koje u konkretnom slučaju ne predstavlja prekršaj iz mržnje

(nošenje noža u ruci tijekom manifestacije i pod utjecajem alkohola, kažnjivo prema čl. 29. st. 2.

u svezi s čl. 92. st. 1. toč. 14. Zakona o oružju). Za prekršaj iz čl. 92. prema Zakonu o oružju

osuđen je još jedan počinitelj prekršaja iz mržnje i to u stjecaju s čl. 6. ZPPJRM. U jednom je

predmetu okrivljenik osuđen i za čl. 17. ZPPJRM (omalovažavanje i vrijeđanje državnih organa

odnosno službenih osoba prilikom vršenja službe) koji kao takav ne predstavlja ZiM, nego prateće

djelo uz čl. 6. ZPPJRM i čl. 25. ZSD, za koje je okrivljenik u tom predmetu također osuđen (istom

prilikom okrivljenik je vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika koji je intervenirao).

Promatrajući odnos optužbi i osuda može se zaključiti i da je udio osuđujućih presuda u odnosu

na optužni prijedlog najmanji za čl. 25. ZSD (tek 38,4% optuženih prekršaja iz čl. 25. st. 1. ZSD

Page 78: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

77

rezultirala su pravomoćnom osuđujućom presudom, dok je kod čl. 6. ZPPJRM taj postotak znatno

viši – čak 72,2%, a veći od 50,0 % je i kod čl. 13. ZPPJRM (55.6%)).

Na temelju činjenice da je okrivljenik oslobođen za čl. 25. ZSD, ali osuđen za neki od prekršaja

prema ZPPJRM ne može se zaključiti da nije došlo do osude za prekršaj iz mržnje.

Konačno, iznenađuje to što se čl. 25. ZSD u određenom broju slučajeva javlja samostalno (ili u

stjecaju s nekim drugim prekršajem koji nije počinjen iz mržnje odnosno predrasuda),51 što nismo

očekivali, budući da je tim člankom inkriminirana tzv. čista diskriminacija – koja se općenito sama

za sebe pojmovno i strukturno smatra različitom od ZiM. Pod čl. 25. ZSD kao prekršaj iz mržnje

najčešće se podvode činjenična stanja koja se sastoje u prijetnjama, pri čemu je teško razaznati

razgraničenje od kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ. Tako je primjerice za prekršaj iz čl. 25.

st. 1. ZSD osuđen okrivljeni koji je tijekom jedne manifestacije držeći u ruci nož duljine oštrice 6

cm, prišao oštećenom i upitao ga: „Da li si ti Rom?“, a nakon što je oštećeni potvrdno odgovorio,

zaprijetio mu riječima „Ako si Rom, ispikat ću te.“ 52 Samostalno za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD

51 Primjerice prema Zakonu o oružju. 52 Optužen je i osuđen u stjecaju s čl. 29. st. 2. Zakona o oružju.

U nekim je predmetima sud našao da nije dokazano da je okrivljenik rekao riječi koje

mu se stavljaju na teret odnosno uopće poduzeo radnju koja bi sadržavala ZiM (i tada je

presuda uistinu oslobađajuća u odnosu na prekršaj iz mržnje), no u nekim drugima je taj

isti činjenični opis bio dokazan i obuhvaćen prekršajem protiv javnog reda i mira, ali sud

nije smatrao dokazanim poseban cilj prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog,

ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Nadalje, u nekim je predmetima smatrao isti

dokazanim, no obuhvaćenim (konzumiranim) prekršajem protiv javnog reda i mira, pa

nije smatrao potrebnim osuditi i za čl. 25 ZSD. Iako je propisana kazna višestruko veća

za čl. 25. ZSD (od 5.000,00 do 30.000,00 kuna) nego za sve prekršaje iz ZPPJRM

(najviše do protuvrijednosti 350 DEM), ne treba zanemariti činjenicu da ZPPJRM za

navedene prekršaje uz novčanu kaznu kao strožu kaznu propisuje kaznu zatvora do 30

dana. Ipak, imajući u vidu da je u prekršajnopravnom sustavu sankcija glavna kazna

novčana kazna, ali i različite zaštitne objekte prekršaja iz čl. 25. ZSD i prekršaja iz

ZPPJRM, teško je prihvatiti prividni stjecaj čl. 25. ZSD i prekršaja iz ZPPJRM (a

pogotovo u korist prekršaja iz čl. 6. i 13. ZPPJRM).

Page 79: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

78

osuđena je i okrivljena koja je nakon prethodne razmirice oštećenoj rekla kako će joj zabraniti

prolaz po ulici te dodala: „J*na Ciganko smrdljiva, uzet ću kamen i gađat ću te u glavu kad god te

vidim, Ciganko, tebe treba samo ubiti.“ I koderi su u završnoj evaluaciji prekršajnih predmeta u

više navrata prepoznali kako je činjeničnim opisom prekršaja u cijelosti obuhvaćeno i kazneno

djelo prijetnje (iz mržnje).53 Dodatno, na fokusnoj grupi s državnim odvjetništvom je ukazano na

to da bi u Prekršajnom zakonu trebalo propisati motiv mržnje kao otegotnu okolnost na jednak

način kao što je to učinjeno u čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona, što bi pomoglo i lakšem

identificiranju i praćenju prekršaja iz mržnje.

5.3.8. Sankcije za prekršaje iz mržnje

Što se tiče sankcija, niti u jednom predmetu nije izrečena bezuvjetna kazna zatvora. Među

sankcijama dominira novčana kazna koja je izrečena u odnosu na 15 okrivljenika (83,3%), uvjetna

kazna zatvora izrečena je u odnosu na 2 okrivljenika (11,1%), dok je prema jednom (maloljetnom)

okrivljeniku primijenjen sudski ukor kao odgojna mjera (5,6%). Sudovi nisu izricali opomenu, rad

za opće dobro niti neku od posebnih obveza. Uvjetne kazne zatvora se, sukladno zakonskom

okviru za prekršaje protiv javnog reda i mira, kreću u rasponu do maksimalno 30 dana – konkretno,

riječ o zatvorskim kaznama u trajanju od 12 i 15 dana, s rokom kušnje od 1 godine odnosno 6

mjeseci. Jedina izrečena zaštitna mjera bila je zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja.

Konačno, jednom je okrivljeniku oduzet predmet po članku 92. st. 2. Zakona o oružju –

oduzimanje noževa i njihovo uništenje. Imovinsko-pravni zahtjev oštećenik nije postavio ni u

jednom predmetu.

Kod analize izrečenih novčanih kazni općenito treba reći da su one izrazito blage – najmanja je

546,00 HRK, najveća je 7.303,00 HRK,54 dok je prosječna kazna 1.873,13 HRK. Pritom treba

imati u vidu da je prosječna plaća u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2013. do 2018. bila

5.810,00 HRK, iz čega proizlazi da je prosječna izrečena novčana kazna u ovim predmetima manja

od jedne trećine prosječne mjesečne plaće u istom razdoblju. Više od polovine izrečenih kazni je

53 U jednom predmetu prepoznata su i obilježja (lake) tjelesne ozljede počinjene zbog nacionalnosti žrtve, uslijed čega

je, prema mišljenju kodera, policija trebala podnijeti kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ u svezi

s čl. 87. st. 21. KZ 54 U kategoriji odbačaja susreli smo se s predmetom u kojem je izrečena novčana kazna za prekršaj protiv javnog reda

i mira u stjecaju s čl. 25. ZSD i čl. 29. i 92. Zakona o oružju u iznosu od čak 15.000 kuna, ali on nije ušao među ovdje

analizirane prekršajne predmete budući da je isti okrivljenik i činjenični opis obuhvaćen i analiziran/kodiran u okviru

kategorije odbačaja.

Page 80: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

79

u iznosu do 1.000,00 HRK. Međutim, valja uzeti u obzir neusklađenost propisanih kazni u dva

prekršajna zakona koji se u ovim predmetima primjenjuju: za prekršaje iz čl. 6. i 13. ZPPJRM

propisane su novčane kazne između 195,00 i 1.360,00 HRK (preračunato iz DEM), dok su za

prekršaje iz č. 25 ZSD propisane višestruko više kazne: između 5.000,00 i 30.000,00 HRK. Zbog

toga u činjenično vrlo sličnim predmetima postoji velika razlika u izrečenim kaznama ovisno o

pravnoj kvalifikaciji i tome je li ista obuhvaćala čl. 25. ZSD. Otuda i paradoks da se u odnosu na

5 okrivljenika kojima je novčana kazna ublažena radilo o prekršajima iz čl. 25. ZSD kod kojih su

izrečene kazne, čak i kada su ublažene, strože nego kazne za prekršaje iz ZPPJRM u kojima nije

primijenjeno ublažavanje kazne. Ukupno 7 okrivljenika osuđeni su za prekršaj iz mržnje iz čl. 25.

ZSD, dakle, u tim su predmetima sudovi uglavnom izricali novčanu kaznu ispod zakonskog

minimuma od 5.000,00 HRK. Do ublažavanja kazne nije došlo samo u odnosu na 2 okrivljenika

osuđena prema čl. 25. ZSD, a njima su izrečene novčane kazne ili u iznosu zakonskog minimuma

za prekršaj iz čl. 25. ZSD ili blizu njega (5.000,00 i 7.303,00 HRK).55 Ipak, uspoređujući izrečene

kazne treba imati u vidu da pri odmjeravanju novčane kazne sukladno čl. 36. Prekršajnog zakona

sud mora voditi računa, na temelju stavka 2. istog članka, osim o svim ostalim zakonom

propisanim okolnostima, i o imovinskom stanju počinitelja prekršaja.

Tablica 5.3.8.1. Izrečene novčane kazne okrivljenicima osuđenima za prekršaj iz mržnje

Izrečena novčana

kazna Broj okrivljenika

Udio u broju okrivljenika osuđenih na

novčane kazne za prekršaj iz mržnje (%)

0 - 1.000 HRK 8 53,3

1.001 - 2.000 HRK 3 20,0

2.001 - 3.000 HRK 2 13,3

3.001 - 4.000 HRK 0 0,0

4.001 - 5.000 HRK 1 6,7

> 5.000 HRK 1 6,7

Ukupno 15 100,0

55 Jedna od primjedbi kodera je bila i nedostatna obrazloženost ublažavanja kazne jer se prema mišljenju kodera radilo

o običnim olakotnim okolnostima, a ne o naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale ublažavanje kazne.

Page 81: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

80

Statistička analiza pokazuje kako nema statistički značajne razlike u visini novčane kazne izrečene

okrivljenicima osuđenim za prekršaj iz mržnje i onima koji su počinili „običan” prekršaj

(t(19)=0,053, p>.05). U svojim presudama prekršajni sudovi se nisu eksplicitno bavili motivom

mržnje odnosno predrasuda izvan utvrđivanja pravne kvalifikacije iz čl. 25. st. 1. ZSD – koja od

suda zahtijeva da utvrdi postupanje okrivljenika s ciljem stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg

ili uvredljivog okruženja na temelju neke zaštićene osobine. Usprkos tome što Prekršajni zakon to

eksplicitno od sudaca ne traži jer ne sadrži odredbu analognu čl. 87. st. 21. KZ, isti ipak otvara

prostor za teže kažnjavanje diskriminatornog postupanja kroz opću odredbu o odmjeravanju kazne,

no taj prostor nije adekvatno iskorišten od strane sudova. Naime, prema čl. 36. PZ koji sadrži opće

pravilo o izboru vrste i mjere kazne sud bi pri odmjeravanju kazne između ostalog trebao uzeti u

obzir stupanj krivnje počinitelja, kao i pobude iz kojih je djelo počinjeno. Međutim, niti u jednoj

presudi u kojoj je prekršaj iz mržnje kvalificiran samo kao prekršaj protiv javnog reda i mira (iz

čl. 6. ili čl. 13. ZPPJRM) sud se izvan utvrđenja činjeničnog opisa djela nije osvrtao na

diskriminatorno postupanje okrivljenika niti je mržnju, tj. predrasude, navodio kao otegotnu

okolnost zbog koje bi djelo trebalo kazniti strože, što je, smatramo, trebalo učiniti. Jasno je pritom

kako mržnju, odnosno predrasude, ne bi trebalo uzimati u obzir dvaput, te da ako su takve pobude

već na neki način izražene kroz kvalifikaciju (kao što je to u čl. 25. ZSD) ne bi ih trebalo ponovno

uzimati u obzir pri odmjeravanju kazne.

5.3.9. Zaštićene osobine u predmetima prekršaja iz mržnje

Nadalje, iako su ovi predmeti odabrani u uzorak jer su od strane policije označeni kao prekršaji iz

mržnje, te su činjenični opisi obuhvaćali diskriminatorni motiv i verbalizirane predrasude, sudovi

se u obrazloženju presude često nisu posebno ili uopće osvrtali na činjenicu da je počinitelj djelo

počinio u vezi s nekom od zaštićenih osobina. To je izrijekom navedeno samo u odnosu na 7 od

18 osuđenih okrivljenika i u svim se slučajevima radilo o „nacionalnoj” pripadnosti – i to u po

jednom predmetu bosanskoj, romskoj i srpskoj, a u odnosu na dva okrivljenika slovenskoj. Inače

je uočeno kako ni u prekršajnim predmetima sudovi ne prave razliku između nacionalnosti i

etniciteta. Naša analiza pak otkriva da je 6 okrivljenika postupalo iz mržnje odnosno predrasuda

prema Srbima, 3 prema Hrvatima, 3 prema Muslimanima, 2 prema Romima, 2 prema Slovencima

i po 1 prema Bosancima i Albancima, te se kod osuđujućih presuda za prekršaj iz mržnje nije radilo

ni o jednoj drugoj zaštićenoj osobini osim „nacionalne pripadnosti“.

Page 82: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

81

5.3.10. Trajanje postupka

Prosječno trajanje svih analiziranih predmeta od optuženja do pravomoćnosti je 15 mjeseci.

Najdulje su trajali predmeti u kojima je došlo do odbijajuće presude, no to je logično ima li se u

vidu da je u svima razlog za odbijajuću presudu bio nastup apsolutne zastare. Zanimljivo je

međutim da su predmeti u kojima je okrivljenik osuđen za prekršaj iz mržnje u prosjeku najkraće

trajali – svega 7 mjeseci, dakle gotovo dvostruko kraće od ostalih prekršajnih postupaka koji su

rezultirali osuđujućim presudama i 3 i pol puta kraće od postupaka koji su završili oslobađajućom

presudom. Trajanje postupka skraćuju predmeti u kojima je prekršajni sud donio presudu istog

dana kada je podnesen optužni prijedlog, a presuda je, iz razloga što su se stranke nakon javno

objavljene i obrazložene presude odrekle prava na žalbu, istog dana postala pravomoćna. Samo u

odnosu na dva osuđena počinitelja za prekršaj iz mržnje došlo je na temelju žalbe do

drugostupanjskog postupka pred Visokim prekršajnim sudom (dalje: VPS), što je, naravno, u tim

predmetima značajno produljilo trajanje postupka u odnosu na predmete u kojima je već

prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Upravo je brzina postupanja, kako policije tako i

(prvostupanjskog) suda, najčešće uočena dobra praksa u ovim predmetima od strane kodera.

Tablica 5.3.10.1. Trajanje postupka prema ishodu postupka (u danima) – od optuženja do

pravomoćnosti

Ishod postupka Broj

okrivljenika

Prosječno

trajanje

Najkraće

trajanje

Najduže

trajanje

Osuđujuća presuda 25 266,96 0 1.376

o osuđujuća presuda za

prekršaj iz mržnje 18 210.33 0 898

o osuđujuća presuda, ali ne za

prekršaj iz mržnje 7 412.57 82 1.376

Oslobađajuća presuda 9 719 357 1.366

Odbijajuća presuda 4 979,75 187 1.542

Ukupno 38 449,05 0 1.542

Page 83: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

82

6. IZDVOJENA PITANJA

6.1. Diskriminatorni odabir vs prethodno narušeni odnosi – tretman i ishodi

Jedno od najzanimljivijih pitanja i u teoriji i u praksi je treba li kao ZiM kvalificirati samo kažnjiva

djela kod kojih je žrtva odabrana diskriminatorno zbog svoje „rasne pripadnosti, boje kože,

vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog

opredjeljenja ili rodnog identiteta“ (pri čemu se počinitelj i žrtva u pravilu ne poznaju), ili i ona

kojima prethodi dugotrajno narušen odnos između žrtve i počinitelja ili su druge razmirice

neposredno prethodile djelu, a praćene su diskriminatornim uvredama, psovkama i verbaliziranim

predrasudama.

Provedeno istraživanje ukazuje kako praksa DO i sudova u ovom pogledu nije konzistentna. Tako

primjerice u kategoriji odbačaja DO u više predmeta povodom kaznenog djela prijetnje zbog

prethodnog sukoba isključuje kvalifikaciju mržnje, a time ponekad i progon po službenoj dužnosti.

Primjerice u jednom predmetu DO je zaključilo kako postupanje okrivljenika nije predstavljalo

ZiM jer „je njegovo postupanje očito bilo motivirano ranijim postupanjem obitelji …, radi čega je

i ranije zatražena intervencija policije“. Na istom je tragu i rješenje DO o odbačaju kaznene prijave

za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ. U tom je predmetu DO smatralo da se radi o

kaznenom djelu iz st. 1. („platit ćeš ti svoje“), koje se progoni po privatnoj tužbi, a da se usprkos

tome što je prijetnja popraćena riječima „j* ti četničku majku“ ne radi o ZiM. Naime, prema DO

okrivljeni je te riječi rekao jer ga je smetalo što oštećena na balkonu suši tepih, a iz izjave oštećene

proizlazi da je i ranije imala problema sa osumnjičenikom te da sukobi među njima traju već tri

godine, pa se prema DO „ne može tumačiti da je kazneno djelo prijetnje u konkretnom slučaju

počinjeno iz mržnje.“

I u nizu sudskih A predmeta nailazimo na sličan pristup te odluku DO da djelo zbog prethodnog

sukoba ne kvalificira kao ZiM usprkos tome što je praćeno verbalnim diskriminatornim napadima

– u pravilu na nacionalnoj osnovi.

Page 84: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

83

Slažemo se sa stavom kako svaka diskriminatorna psovka ili verbalizirana predrasuda ne

impliciraju automatski da je riječ o ZiM te da svaki predmet treba promatrati u kontekstu svih

činjenica slučaja. Međutim, prema dostupnim podacima iz spisa predmeta čini se kako DO i sudovi

u ovim predmetima nisu ispitivali jesu li ranije narušeni susjedski i drugi odnosi odraz mržnje

odnosno predrasuda, a na to su pri analizi odbačaja i sudskih A predmeta upozorili i koderi,

smatrajući da je više pažnje trebalo uložiti u rasvjetljavanje pitanja nije li pravi uzrok susjedskih i

sličnih svađa nacionalna ili druga netrpeljivost. No istovremeno pak postoji stav i kako je priroda

prethodnog odnosa između žrtve i počinitelja nebitna. Tako primjerice u jednom predmetu sud kao

nevažan odbija „prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka na okolnost ranijih razmirica između

okrivljenika i oštećenika odnosno da te razmirice nisu motivirane međunacionalnim odnosima

budući da ovaj sud smatra kako se njegovim ispitivanjem ne bi mogla utvrditi neka okolnost važna

za odlučivanje u ovom kaznenom postupku i iz samog prijedloga obrane proizlazi da ovaj svjedok

nema saznanja o samom inkriminiranom događaju.“

Tako je u jednom predmetu okrivljenik uz prijetnju oštećenom opsovao „majku srpsku

i četničku“, prilikom prvog ispitivanja priznao da je te riječi rekao jer „oštećenik se

deklarira kao Srbin i to uzvisuje“. DO je djelo kvalificiralo kao „običnu“ prijetnju iz

čl. 139. st. 2. KZ, u činjeničnom opisu ipak navodeći kako je okrivljenik oštećeniku

„po nacionalnoj osnovi opsovao majku srpsku i četničku, govoreći da zna gdje stanuje

i neka dođe da se obračunaju.“ U presudi se naravno ne obrazlaže zbog čega se DO, pa

onda ni sud, nisu odlučili kvalificirati djelo kao ZiM, no u svim analiziranim

predmetima iz ove kategorije samom počinjenju djela prethodili su neki raniji sukobi

ili nerazriješeni odnosi (dugogodišnji loši susjedski odnosi, narušeno 15-ogodišnje

poznanstvo i razmirice zbog sumnje oštećenog da ga je okrivljeni prijavio policiji,

okončana izvanbračna zajednica, sukob oko prekida radnog odnosa, itd.). Tako je u

konkretnom predmetu sud bez osvrtanja na mogućnost da bi se radilo o ZiM, jer djelo

kao takvo nije ni bilo optuženo, utvrdio „da je okrivljenik imao motiva prijetiti

oštećeniku budući da ga oštećenik pozivanjem policije ometa u ilegalnoj prodaji

cigareta na tržnici.“ DO je optužilo, a sud pravomoćno osudio za običnu prijetnju i

okrivljenika koji je mobitelom uputio oštećenom sljedeće riječi: „Sada krećem, znam

gdje živiš, j* te u usta četnička, j* ti ženu i dijete, dijete ću ti zaklati i zapalit ću vas

sve“. Žrtva je u iskazu kao povod za djelo navela činjenicu da ima neuobičajeno ime i

prezime te da okrivljeni na temelju toga pogrešno smatra da nije Hrvat. S druge strane,

okrivljenik je kao povod za djelo naveo neriješene imovinske odnose sa oštećenikom.

Page 85: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

84

S druge strane, pak, može se navesti pravomoćna presuda povodom više kaznenih djela prema više

osoba, uključujući i jednu prijetnju praćenu uvredama po nacionalnoj osnovi. U tom je predmetu

sud utvrdio da je počinjen ZiM te da je prijetnja okrivljenika upućena bivšem suprugu svoje žene,

kojeg istovremeno naziva četnikom, nedvojbeno bila motivirana „i mržnjom zbog nacionalnog

porijekla“. Neposredan povod djelu i ovdje je bio drugi (obiteljski) sukob,56 ali sud je cijenio to

što je optuženik više puta ponavljao riječi „četnik“, okolnost da je on kako je to sam iskazao u

svojoj obrani smatrao da je oštećeni, po svom imenu pripadnik srpske nacionalne manjine, a time

da su i njegova djeca Srbi, da je supruzi prigovarao da dok je on bio na ratištu da se ona … s

četnikom i rodila četnike, da je i djeci rekao da ne smiju više doći doma, da ako dođu da će ih ubiti

i da su oni četnici, itd. Pritom je sud ispravno (još 2013. godine, dakle prije presude ESLJP u

predmetu Škorjanec) prepoznao kako je bez utjecaja to što je oštećeni iskazao da se izjašnjava kao

Hrvat i da je bio sudionik Domovinskog rata „s obzirom da osoba prema kojoj je kazneno djelo

počinjeno iz mržnje može biti stvarnog ili pretpostavljenog nacionalnog podrijetla“. U kontekstu

motiva počinjenja djela zanimljivo je istaknuti kako je sud bez utjecaja smatrao i činjenicu da je

okrivljenik i inače prema drugima u konfliktnim situacijama koristio riječ „četnik“, „jer je

optuženik prilikom ovog događaja a i prije toga oštećenom … i njegovoj djeci, upravo zbog

njihovog po njegovoj pretpostavci nacionalnog podrijetla koristio pogrdne izraze „četnik“.“

Iz ovog predmeta kao i iz rezimea fokusne grupe moglo bi se zaključiti da DO i sudovi različito

tretiraju situacije u kojima netko jednokratno, u afektu zbog nekog drugog sukoba psuje i vrijeđa

po diskriminatornoj osnovi od onih u kojima okrivljenik uvijek, pri svakom kontaktu ističe

zaštićenu osobinu žrtve i na temelju nje (kontinuirano) vrijeđa, pogotovo ako pritom cijelu skupinu

stavlja u negativno svjetlo. U potonjima bi čak i onda kada među okrivljenikom i žrtvom postoje

dugotrajno narušeni odnosi kontinuirano diskriminatorno vrijeđanje cijele skupine govorilo u

prilog kvalifikaciji djela kao ZiM. Tako je jedan sudionik mješovite fokusne grupe naveo primjer

predmeta na kojem je kao DO radio, a u kojem su počinitelj i žrtva bili stanari jedne kuće sa dva

stana u kojoj se pojavio problem oko krovišta: „Do tad su oni normalno funkcionirali, nije bilo

nikakvih problema, a ona se postavilo imovinsko-pravno pitanje naknade, ovaj nije htio platiti,

ovaj ga je tužio u parnici, ovaj mu je bio dužan nadoknaditi štetu. Nakon toga su počela vrijeđanja

na tjednoj bazi. Žrtva je bio pripadnik židovske vjerske zajednice, ... počela su klasična vrijeđanja.

56 Sin oštećenog i supruge okrivljenika iz prvog braka udario je dijete okrivljenog.

Page 86: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

85

Ja sam dobio taj predmet i sam sam na početku razmišljao na način da se radi o imovinskim

odnosima . Ali, ono [što] je meni prevagnulo da ja to tužim kao ZiM je što se on njemu obraćao

„što vas Hitler nije sve pobio“. Znači on se njemu obraćao u jednini i množini i ta množina je meni

prevagnula da ja to na kraju tužim kao ZiM. Što je i pravomoćno presuđeno.“

Pa ipak taj se zaključak ne može izvesti iz ovdje analiziranih predmeta. Primjerice u jednom je

predmetu iz kategorije sudskih A predmeta oštećeni tvrdio kako mu „okrivljeni susjed još od 1990-

ih godina stvara probleme te ga vrijeđa i uznemirava [op.a. psovkama i uvredama na nacionalnoj

osnovi], a sve zato što smatra da mu je supruga Srpkinja jer je rođena u Bosni i otac joj je Bošnjak“,

budući da drugih spornih pitanja nemaju. Iako je u ovom predmetu primjenom načela in dubio pro

reo došlo do oslobađajuće presude za prijetnje smrću, zanimljivo je kako je DO djelo kvalificiralo

samo kao običnu prijetnju, a ne prijetnju iz mržnje, ne pridajući značaj citiranom aspektu

oštećenikova iskaza.

Gornji prikaz zorno ilustrira nedosljednost sudske prakse pri ocjeni čini li okrivljeni djelo „zbog“

pripadnosti žrtve određenoj skupini. S tim usko povezano pitanje je kako ocijeniti mješovite

motive, tj. treba li djelo biti isključivo motivirano mržnjom/predrasudama. Tako je u jednom

predmetu sud utvrdio kako je „u tom sukobu bilo i uvredljivih riječi koje su maloljetnici utužene

prigode uputili oštećenicima, ali svakako se iz te okolnosti ne može tvrditi da bi sam napad bio

isključivo motiviran nacionalnom pripadnošću oštećenika.“ Tome možemo suprotstaviti gore

U kontekstu utvrđivanja pobuda iz kojih je djelo počinjeno javlja se i pitanje bi li dokaz

prethodnih dobrih odnosa koje okrivljeni inače njeguje sa konkretnom zaštićenom

skupinom ekskulpirao okrivljenika odnosno uopće bio prihvaćen kao relevantan dokaz.

U jednoj se presudi kojom je okrivljeni osuđen za ZiM navodi iskaz okrivljenika kako

„i inače nema ništa protiv osoba romske nacionalnosti… I roditelji mu imaju kao kućne

prijatelje osobe romske nacionalnosti, radi na poslu s osobom koja je musliman, a ovaj

događaj može pripisati samo jednoj nepromišljenosti“, no ovom iskazu sud nije pridao

značaj. U drugom predmetu, međutim, sud navodi kako je nelogično u situaciji u kojoj

„roditelji maloljetnika se druže s stanovnicima srpske nacionalnosti i nekima od njih

ulaze u domove, a neki od oštećenika igrali nogomet sa maloljetnicima, da se onda

maloljetnicima stavlja na teret da bi kaznena djela počinili iz mržnje prema Srbima.“

Page 87: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

86

citiranu presudu prema kojoj je sud smatrao da je dovoljno da je djelo bilo motivirano između

ostalog „i mržnjom zbog nacionalnog porijekla“ kao i niz drugih predmeta u kojima je kvalifikacija

ZiM koegzistirala s drugim prepoznatim motivima. Tako je primjerice do pravomoćne presude za

ZiM (čl. 139. st. 4. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ) došlo u predmetu u kojem je okrivljeni oštećenom

poslao (anonimnu) SMS poruku sa sljedećim sadržajem: „Mamu ti j* četničku, nećeš se ti kruva

najesti u ovoj državi zaklat ćemo te kao janje i to ubrzo“. Pri prvom ispitivanju okrivljenik je

priznao počinjenje djela. Pritom je naveo kako je čuo da ga oštećeni, kod kojeg je inače često

dolazio i družio se s njim, ogovara i priča o njemu neistine. Poruku prijetećeg sadržaja poslao je

da bi mu se osvetio. Poznato mu je bilo da je oštećeni osoba srpske nacionalnosti. Na fokusnim

grupama je istaknuto da je u takvim slučajevima gdje postoje indicije postupanja iz mješovitih

motiva, potrebno utvrditi prijašnje ponašanje okrivljenika i žrtve te je li mržnja na diskriminatornoj

osnovi u konkretnom predmetu pretežiti motiv.

Konačno, valja istaknuti da u značajnom dijelu osuđujućih presuda za ZiM sud nije obrazlagao

utvrđenost mržnje kao obilježja djela odnosno otegotne okolnosti (kako u kontekstu kaznenih

naloga tako i u situacijama kada se okrivljenik očitovao krivim, pa je sud obrazlagao samo

sankciju), što otežava analizu ove materije na temelju pravomoćnih presuda za ZiM.

6.2. O odnosu prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim osvrtom na

primjenu načela ne bis in idem

Jedan od uočenih problema kroz sve kategorije predmeta je neprepoznavanje obilježja kaznenih

djela (ZiM), prvenstveno od strane policije, ali i od DO i prekršajnog suda, uslijed čega je u više

analiziranih predmeta došlo do progona za prekršaj umjesto za kazneno djelo. Najeklatantnije je

to kod onih predmeta kod kojih je primjenom načela ne bis in idem došlo do odbačaja kaznene

prijave (u uzorku od 25 odbačaja identificirana su dva predmeta u odnosu na četiri okrivljenika)

odnosno odbijajuće presude (jedna presuda u odnosu na jednog okrivljenika).57

Kao ilustraciju navodimo predmet u kojem je odbačena kaznena prijava protiv troje okrivljenika

zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ. Okrivljeni

57 U prvom stupnju presuda je bila osuđujuća za ZiM (prijetnju i tjelesnu ozljedu), no žalbeni sud je zbog oslobađajuće

prekršajne presude za prekršaj protiv javnog reda i mira u pogledu i okrivljenika i oštećenog temeljem istog događaja

presudom odbio optužbu.

Page 88: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

87

su se, uvidjevši da su oštećeni zagrljeni i da izmjenjuju nježnosti te shvativši da su oštećenici

istospolni par, nastavili kretati za njima, dobacujući im brojne uvrede i prijetnje („Pederčine!“,

„Odvratni ste!“, „Zaklat ćemo vas pederčine“, „Ubit ćemo vas“, itd.), nakon čega su i nasrnuli na

oštećene na način da je III. okrivljena udarala jednog oštećenog zatvorenim šakama u predjelu

glave odnosno lica, kojem napadu su se priključili I. i II. okrivljeni, nakon čega je oštećeni pao na

tlo zajedno, gdje su ga nastavili udarati rukama i nogama, uključujući i u predjelu glave (od strane

III. okrivljene), a zatim je II. okrivljeni nasrnuo na drugog oštećenika i desnom ga nogom udario

u predjelu prsnog koša te rukama po tijelu. U ovom su napadu oštećeni zadobili (lake) tjelesne

ozljede, o čemu svjedoči i medicinska dokumentacija. Djelo je počinjeno 2016. godine u večernjim

satima (u 23,15), a istog su ih dana policijski službenici priveli „zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6.

ZPPJRM“ za koji su već sutradan i osuđeni te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana

uvjetno, uz rok kušnje od godine dana, a presuda je istog dana postala i pravomoćna.58 U

obrazloženju rješenja o odbačaju iz veljače 2017. godine DO se pozvalo na presudu ESLJP u

predmetu Maresti, s posebnim naglaskom na t. 63. presude koja „kao kriterij utvrđivanja identiteta

djela navodi istovjetnost događaja, radnji i ponašanja“ i t. 84. presude u kojoj je ESLJP zauzeo

stajalište „da se sud u svom ispitivanju identiteta djela treba usredotočiti na one činjenice koje

predstavljaju skup konkretnih činjeničnih okolnosti koje uključuju istog okrivljenika i koje su

nerazdvojno povezane u vremenu i prostoru“. Budući da je Prekršajni sud svojom presudom

obuhvatio kako homofobne prijetnje i uvrede, tako i fizičko nasrtanje na oštećenike i udaranje

rukama u predjelu glave, DO je zaključilo da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari kao okolnosti

koja isključuje kazneni progon koji su kaznenom prijavom pokušali pokrenuti oštećeni. Iako su

ostvarena obilježja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti,59 djelo je

kvalificirano samo kao čl. 6. ZPPJRM, te je prekršajnom presudom obuhvaćeno samo naročito

drsko i nepristojno ponašanje na javnom mjestu, a ne i nanošenje tjelesnih ozljeda i homofobni

motiv, koji se kao element ZiM osim u činjeničnom opisu u presudi Prekršajnog suda ne spominje.

U razgovoru sa sudionicima fokusnih grupa nastojali smo razaznati tko je odgovoran za ovaj

problem i što – osim promjena u praksi ESLJP, do kojih je nedavno i došlo – može biti učinjeno

da se spriječi nemogućnost vođenja kaznenog postupka zbog provođenja prekršajnog postupka.

58 Naime, svi su osuđenici priznali prekršaj i pokajali se, te se odrekli prava na žalbu prema čl. 151. st. 3. PZ. 59 S obzirom da su utvrđene tjelesne ozljede, a da je homofobni motiv djela bio evidentan, svakako su ostvarena

obilježja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ.

Page 89: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

88

Ključno je da policija prepozna djelo kao potencijalni ZiM, no trebalo bi također, kad postoji

dvojba, provesti konzultacije s DO.

Policija se, kada smatra da je riječ o prekršaju, konzultira s prekršajnim sudom, koji bi također

trebao prepoznati da događaj sadrži elemente ZIM-a. Na tim predmetima trebali bi raditi

specijalizirani policijski službenici. Međutim, policijski službenici koji su sudjelovali na fokusnoj

grupi su izjavili da su prekršaji, pa onda i prekršaji iz mržnje, u nadležnosti temeljne policije koja

nije specijalizirana za ZiM.

Osim u kontekstu ne bis in idem u još nekoliko predmeta došlo je do djelomičnog preklapanja

prekršajnog i kaznenog postupka, u odnosu na iste okrivljenike (i žrtve), tj. povodom istog

događaja.60 Tako je u jednom predmetu zbog intervencije DO, koje je za slučaj saznalo iz medija,

policija odustala od pokrenutog prekršajnog progona za čl. 25. ZSD (u odnosu na jednog

počinitelja) te podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz mržnje iz čl. 117.

60 O čemu detaljnije u opisu metodologije.

Zbog ovakve prakse u tijeku su barem dva postupka pred ESLJP. Upravo u gore

navedenom predmetu oštećeni su 22. kolovoza 2017. godine podnijeli zahtjev ESLJP s

ciljem da se utvrdi jesu li tijela državne vlasti ispunile svoje procesne obveze prema čl.

3. i/ili 8. Konvencije samostalno i/ili u vezi s čl. 14. Konvencije u odnosu na nasilni

diskriminatorni napad na oštećene podnositelje zahtjeva, te jesu li podnositelji zahtjeva

imali na raspolaganju učinkovito domaće pravno sredstvo, kako to zahtijeva čl. 13.

Konvencije (Zahtila i Koletić protiv Hrvatske). Slična su pitanja postavljena i u ranijem

predmetu Sabalić protiv Hrvatske, u kojem je također počinitelj homofobnog nasilja

prilikom kojeg su podnositeljici zahtjeva nanesene tjelesne ozljede procesuiran

prekršajno za prekršaj protiv javnog reda i mira te osuđen na 300 kuna novčane kazne,

uslijed čega je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu smatrajući da bi kazneni

progon povrijedio načelo ne bis in idem. U ovom je slučaju oštećena pokušala preuzeti

progon u svojstvu oštećenika kao tužitelja, no Općinski kazneni sud u Zagrebu priklonio

se argumentaciji DO i nije potvrdio optužnicu. Ostaje vidjeti kako će ESLJP odlučiti u

ovim predmetima, no smatramo kako progon za prekršaj protiv javnog reda i mira bez

rasvjetljavanja homofobnog motiva djela (makar u prekršajnom postupku kroz čl. 25.

ZSD), ne odgovara zahtjevima Konvencije i dosadašnjoj praksi ESLJP.

Page 90: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

89

st. 2. u vezi čl. 87. st. 21. KZ. U konačnici isti je i pravomoćno osuđen što je jedne večeri u

restoranu kraj odmorišta na autocesti „bez razloga i uslijed odbojnosti prema pripadnicima druge

rase najprije verbalno napao državljanina Kameruna … rekavši mu: 'J* te crna!', a potom pristajući

da ga tjelesno povrijedi, udario šakom u predjelu brade nakon čega ga je ispred restorana drvenom

palicom udario u predjelu ispod lijevog oka te u području lijeve uške, kojom prilikom je [oštećeni]

zadobio tjelesne ozljede u vidu razderotine ispod lijevog oka veličine 3 cm, oguljotine lijevog uha

te defekta sluznice usne uz desni kut usta veličine 1 cm.“ Osuđen je uvjetno – na 10 mjeseci zatvora

uz rok kušnje od 3 godine. Zanimljivo je da je u ovom predmetu prekršajni sud već donio

osuđujuću presudu za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD te izrekao obojici okrivljenika novčanu kaznu

od 15.000,00 kuna – i to nekoliko dana nakon što je policija prekršajnom sudu poslala dopis o

odustanku od prekršajnog progona budući da isti nije pravovremeno primljen. Ova presuda,

izrečena u nazočnosti okrivljenika, nije stavljena van snage, niti je podnijeta žalba, nego je

prekršajni sud nekoliko mjeseci kasnije donio novu presudu kojom se optužba u odnosu na

prvookrivljenog odbija, dok je prema drugookrivljenom postupak obustavljen zbog smrti. U

napadu na oštećenog sudjelovale su barem još dvije osobe čiji identitet policija nije utvrdila, a

vrijedno je pažnje i razdvajanje okrivljenika koji su zajedno sudjelovali u napadu na način da je

samo u odnosu na jednog pokrenut kazneni postupak dok je prema drugom policija ostala pri

optužnom prijedlogu za čl. 25. ZSD. S obzirom na konzistentan iskaz oštećenog prema kojem su

ga obje osobe zajedno napale, jedna palicom, a druga nožem,61 iako vještačenjem nisu utvrđene

ozljede nožem, neshvatljivo je da oba okrivljenika nisu optužena zajedno kao supočinitelji u

kaznenom djelu.62

U nekoliko predmeta uočeno je i razdvajanje činjeničnog supstrata na način da za jedan dio – u

pravilu diskriminatorni sadržaj – policija podnosi optužni prijedlog zbog prekršaja, uglavnom iz

čl. 25. st. 1. ZSD, dok paralelno u odnosu na drugi dio događaja kojim su ostvarena obilježja nekog

kaznenog djela, najčešće prijetnje ili tjelesne ozljede, podnosi kaznenu prijavu – ali ne za ZiM,

nego za obično kazneno djelo. Kod onih djela kod kojih je, ako nisu počinjena „iz mržnje“, progon

prepušten privatnoj tužbi, kao što je tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1. KZ, zbog ovakve prakse dolazi

61 Što je s obzirom da su napad nakon što je uspio pobjeći iz staklenog predprostora restorana daljnji napad spriječili

drugi putnici iz autobusa, moglo biti ispitano i provjereno, a budući da je djelo počinjeno u restoranu brata

drugookrivljenog u kojem su napadači zajedno sjedili i pili, više je napora moglo biti posvećeno i utvrđivanju identiteta

nepoznatih počinitelja. 62 Više o pitanju supočiniteljstva infra.

Page 91: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

90

do odbačaja. Tako je primjerice u jednom predmetu koji se nalazi na policijskom popisu prekršaja

iz diskriminacije, ali ne i mržnje, okrivljeni oštećenom uputio sljedeće riječi „tu si Turčine, ti ćeš

mene tužiti, prebit ću te, ubit ću te, kupit ćeš zube po podu“ te „Turčine, muslimančino, balijo

jedna, zeleni, Turčine, ja sam ovdje rođen, ti nećeš ovdje hodati muslimančino“. Policija je

oštećenog upoznala da je u navedenom događaju došlo do činjenja kaznenog djela prijetnje iz čl.

139. st. 2. KZ, za koji se progon pokreće povodom prijedloga koji je isti odbio podnijeti te je

podnijela optužni prijedlog zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te čl. 25. ZSD.

6.3. Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu

Istraživanje je pokazalo kako ZiM u RH čine mahom pojedinačni počinitelji – drugim riječima

dominiraju slučajevi u kojima je djelo počinila jedna osoba. I u onim predmetima u kojima je

sudjelovalo više osoba izostaje analiza njihovog odnosa i doprinosa djelu. Niti u jednom od

Do razdvajanja prekršajnog i kaznenog supstrata unutar istog događaja došlo je i u

sljedećem primjeru. Oštećenik je oko 21.15 sati iz svog stana začuo buku koja dolazi sa

ulice, nakon čega je izašao na balkon i uočio okrivljenika koji je glasno izgovarao riječi

„J* vam mater ustašku“, a nakon toga je više puta i oštećeniku, bez ikakvog povoda,

ponovio riječi: „J* ti mater ustašku!“ Zatim je okrivljenik otišao u obližnji ugostiteljski

objekt, a za njim i oštećenik. Čim je ušao okrivljenik ga je udario otvorenim dlanom u

glavu, nakon čega je oštećeni izgubio svijest, a svijesti je došao tek u bolnici. Policija je

podnijela optužni prijedlog za prekršaj protiv javnog reda i mira, dok je kaznenu prijavu

zbog teške tjelesne ozljede podnio oštećenik. S obzirom na to da medicinska

dokumentacija nije otkrivala objektivno postojanje teške tjelesne ozljede, državno

odvjetništvo je odbacilo kaznenu prijavu jer se obična tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1.

KZ, progoni po privatnoj tužbi. Prema mišljenju DO, verbalni sukob je prethodio

fizičkom napadu te je za vrijeđanje žrtve od strane okrivljenika pokrenut adekvatni

prekršajni postupak. Usprkos tome što se radilo o događajima koji su neposredno slijedili

jedan za drugim, prema DO „[i]zricanje… navedenih riječi u prethodnom događaju ne

mogu se povezati sa tjelesnom ozljedom oštećenika, budući postoji vremenski odmak od

verbalnog napada i tjelesne ozljede oštećenika time da u trenutku ozljeđivanja oštećenika,

prema navodima istog, njemu se osumnjičenik uopće nije obratio pa se iz svih navedenih

okolnosti ne može zaključiti da je osumnjičenik tjelesno ozlijedio …. iz mržnje zbog

nekog svojstva oštećenika.“

Page 92: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

91

analiziranih predmeta nitko nije optužen ni osuđen za pomaganje ili poticanje kao oblik

sudioništva, a eksplicitno nema ni oslanjanja na institut supočiniteljstva (čl. 36. KZ).

U nekim slučajevima napada na žrtvu od strane više počinitelja, čini nam se da bi pravilan oslonac

na institute općeg dijela (supočiniteljstvo i sudioništvo) doveo do drukčijeg ishoda predmeta.

6.4. Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud

Kada je riječ o prekršajima uočeno je nekonzistentno kvalificiranje prekršaja iz mržnje u smislu

da se nekad prekršaji protiv javnog reda i mira optužuju u stjecaju s čl. 25. ZSD, a nekad ne, uslijed

čega dolazi u pitanje jednakost građana pred zakonom. Dijelom je možda nekonzistentna praksa

posljedica ranijeg pravnog shvaćanja prema kojem se policija nije smatrala ovlaštenim tužiteljem

kada su u pitanju prekršaji iz ZSD.63 To je u jednom razdoblju vjerojatno dovelo do toga da

policija, kao najčešći tužitelj u prekršajnom postupku, u optužnom prijedlogu uopće nije navodila

ili je rjeđe navodila čl. 25. ZSD. Do promjene u ovom pogledu je došlo s pravnim shvaćanjem

63 Vidi primjerice presude Prekršajnog suda u Rijeci od 27.01.2014. u kojem je u odnosu na taj dio optužnog prijedloga

donesena odbijajuća presuda, a ista je postala pravomoćna.

Tako je u predmetu protiv jednog maloljetnika DO odbacilo kaznenu prijavu zbog kaznenog

djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ jer je smatralo da „nema

dostatnog stupnja osnovane sumnje koji bi upućivao na zaključak da je osumnjičenik

ozbiljno prijetio oštećenicima da će ih usmrtiti i to iz mržnje“ već je isti samo tražio novac

i cigarete te se obratio jednom od oštećenih povišenim tonom. Iako je državno odvjetništvo

smatralo da iz provedenih dokaza proizlazi da je konkretnu prijetnju uputio drugi

maloljetnik i NN osoba koja je bila s njima u društvu, iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da

su sva četvorica trčala za oštećenicima, te zajedno razbijali po terasi kazališta u koje su

oštećenici pobjegli kako bi izbjegli napad, a zatim razbili i izlog trgovine. DO, međutim, ne

vidi sva četiri maloljetnika kao supočinitelje niti kaznenog djela prijetnje niti drugih

kaznenih djela koja se gone po službenoj dužnosti odnosno prekršaja čija su obilježja

potencijalno ostvarena (nasilničko ponašanje iz čl. 323.a, prekršaji protiv javnog reda i

mira), nego radnje osumnjičenog kvalificira samo kao „nedopustive, neprimjerene te za

moralnu osudu“.

Page 93: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

92

VPS od 17. studenog 2014. u kojem je VPS jasno zauzeo stav kako i policija jest ovlašteni tužitelj

u pogledu prekršaja iz ZSD, iako nije eksplicitno navedena u čl. 29. ZSD. 64

Međutim, čini se kako to nije jedini razlog jer je praksa i prije i poslije bila nekonzistentna. Tako

je u 3 od 8 predmeta u kojima vrijeme počinjenja prethodi navedenom pravnom shvaćanju VPS-a

policija optužila za prekršaj iz čl. 25. ZSD, a nije došlo do odbijajuće presude zbog neovlaštenog

tužitelja. U čitavom promatranom razdoblju, kao što je navedeno gore, policija je podnijela optužni

prijedlog za čl. 25. st. 1. ZSD (bilo samostalno bilo u stjecaju) u odnosu na čak 26 okrivljenika,

dok je ta kvalifikacija zadržana u pravomoćnoj presudi tek u odnosu na 10 pravomoćno osuđenih

okrivljenika, pri čemu je u nekim predmetima sud smatrao kako je čl. 25. ZSD konzumiran

prekršajim protiv javnog reda i mira. Iako diskriminacija i ZiM ne predstavljaju isti fenomen,

64 Naime, bez obzira što se iz navedenih odredbi ne može sa sigurnošću zaključiti da bi MUP bio ovlašten podnijeti

optužni prijedlog zbog prekršaja iz ZSD, VPS je zauzeo stav kako čl. 12. ZSD ne isključuje nadležnost za podnošenje

optužnog prijedloga MUP kao tijela državne uprave u smislu čl. 111. PZ imajući u vidu čl. 3. Zakona o policijskim

poslovima i ovlastima koji propisuje policijske poslove, između ostalog i zaštitu života, prava, slobode, sigurnosti i

nepovredivosti osobe. Iz toga jasno proizlazi da bi MUP time bilo ovlašten na podnošenje optužnog prijedloga i za

prekršaje iz ZSD s obzirom da se ZSD osigurava zaštita jedne od najvećih vrednota ustavnog poretka RH - pravo na

jednakost i to kroz zabranu diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere,

političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu,

obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog

naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, a kako je to navedeno čl. 1. ZSD.

S obzirom da je zbog izbora metodologije naše istraživanje bilo fokusirano na prekršajne

predmete u kojima je upravo policija podnijela optužni prijedlog, nije moguće sustavno

ocijeniti u kojoj je mjeri DO u onim predmetima u kojima je sudjelovalo kao ovlašteni

tužitelj prekršaje iz mržnje kvalificiralo kao čl. 25. ZSD, bilo samostalno bilo u stjecaju

s nekim drugim relevantnim prekršajem. No, u jednom dostupnom predmetu iz

kategorije odbačaja u kojem je DO odustalo od kaznenog progona istovremeno ocijenivši

da su ostvarena obilježja prekršaja, vidljivo je da je DO djelo kvalificiralo samo kao

prekršaj protiv javnog reda i mira iz čl. 6. i 13. ZPPJRM. Pri tome nije došao do izražaja

diskriminatorni motiv djela s obzirom na to da su napad, odnosno naguravanje i

„verbalna prepirka“ bili usmjereni prema romskoj djeci i njihovim roditeljima uz jasnu

prisutnost više indikatora predrasuda (riječi „Cigani, gubite se iz Zagreba, što ste došli

tu, smrdite, sve ćemo vas zaklati i zapaliti“, pokazivanje žrtvama od strane jednog

osumnjičenog tetoviranog znaka na vratu nalik na kukasti križ – svastiku).

Page 94: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

93

mišljenja smo da bi u slučajevima kada počinjeni prekršaji protiv javnog reda i mira (čl. 6. i čl. 13.

ZPPJRM) predstavljaju „prekršaje iz mržnje“, kažnjivo djelo trebalo kvalificirati u stjecaju s čl.

25. ZSD – kako bi se do potencijalne buduće promjene zakonskog okvira barem na taj način

izrazile diskriminatorne pobude djela.

Kao najvažnije pitanje vezano uz pravne kvalifikacije kaznenih djela, a u pogledu kojeg postoji

izrazito neujednačena praksa policije, DO i sudova je ono treba li kaznena djela kod kojih mržnja

predstavlja kvalifikatornu okolnost označiti u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili ne. Tako DO i sudovi

primjerice tjelesnu ozljedu iz mržnje nekad označavaju kao čl. 117. st. 2. KZ, a nekad kao čl. 117.

st. 2. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ. Ovo pitanje je nomotehničke naravi i bez utjecaja na ishod

postupka, no smatramo kako bi praksu trebalo ujednačiti. Iako pravno nije nužno onda kada je

mržnja kvalifikatorna okolnost u pravnoj oznaci navoditi i čl. 87. st. 21. KZ, smatramo kako bi

takvo postupanje – koje je i sada dominantno65 – olakšalo praćenje ZiM na svim razinama (policija,

DORH, Ministarstvo pravosuđa, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina).66

Izostavljanje čl. 87. st. 21. KZ iz pravne oznake djela osobito često je bilo kod kaznenog djela

prijetnje kod kojeg mržnja sve do posljednjih promjena KZ nije bila kvalifikatorna okolnost, nego

procesna pretpostavka progona po službenoj dužnosti (umjesto na temelju privatne tužbe odnosno

prijedloga). U kontekstu ovog djela, dakle, radilo se o eklatantno pogrešnoj kvalifikaciji, no s

obzirom da mržnja sada predstavlja kvalifikatornu okolnost uslijed koje je kazneno djelo prijetnje

kažnjivo kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina (čl. 13. st . 3. KZ), ovim pitanjem se više

nećemo baviti.

Jedna od najčešćih kvalifikacija među kaznenim djelima bila je oštećenje tuđe stvari iz čl. 235.

KZ, pri čemu osobito u odbačajima dominiraju grafiti te oštećenja vozila, no pravne kvalifikacije

se razlikuju. Posebno je sporna i neujednačena praksa oko pitanja treba li kada je oštećenje tuđe

stvari počinjeno iz mržnje djelo kvalificirati kao čl. 235. st. 1. odnosno 2. KZ u vezi s čl. 87. st.

21. KZ ili pak kao čl. 235. st. 3. KZ (u vezi s čl. 87. st. 21.) prema kojem teži oblik djela predstavlja

65 Od 7 osuđujućih tjelesnih ozljeda iz mržnje, djelo je čak 6 puta kvalificirano kao čl. 117. st. (1. i) 2. u vezi čl. 87.

st. 21. KZ, a samo jednom kao čl. 117. st. 2. KZ. Kao čl. 117. st. 2. u vezi s čl. 87. st. 21. KZ kvalificirano je i u dvije

odbijajuće i jednoj oslobađajućoj presudi. S druge strane, izazivanje nereda iz mržnje kvalificirano je (samo) kao čl.

324. st. 1. i 2. KZ. 66 Naravno da se tada mržnja ne smije uzeti u obzir kao otegotna okolnost jer bi to predstavljalo dvostruko vrednovanje,

no čl. 87. st. 21. KZ to eksplicitno i kaže, a njegovo navođenje služilo bi samo kao interpretativni okvir za pojam

mržnje i jasno ukazao o kojoj se kvalifikatornoj okolnosti, među njih više, radi.

Page 95: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

94

oštećenje tuđe stvari iz niskih pobuda. Osim kaznenopravnog okvira koji se znatno mijenja – u

prvom slučaju djelo je kažnjivo kaznom zatvora do dvije godine, pri čemu je mržnja samo otegotna

okolnost, dok je u drugom okvir od 6 mjeseci do 5 godina – različite su i pretpostavke kaznenog

progona. Prema čl. 245. st. 3. KZ koji uređuje pretpostavke kaznenog progona za kaznena djela

protiv imovine, djelo iz čl. 235. st. 1. KZ se progoni po prijedlogu, a iako to nije eksplicitno

navedeno u pogledu čl. 235. st. 2. KZ, stajalište je sudske prakse da se isto odnosi i na taj oblik

djela. S druge strane, čl. 235. st. 3. KZ se progoni po službenoj dužnosti.

Promatra li se mržnja kao jedan oblik niske pobude u skladu s onim kako ju promatra zakonodavac

kod kaznenog djela teškog ubojstva,67 ispravno bi bilo djelo kvalificirati kao čl. 235. st. 3. KZ.

Ako se međutim djelo ne veže uz čl. 87. st. 21. KZ neće biti jasno da se radi o ZiM jer čl. 235. st.

3. KZ obuhvaća sve vrste niskih pobuda i ne navodi izrijekom mržnju u smislu čl. 87. st. 21. KZ.

U svakom slučaju, kvalificira li se djelo kao čl. 235. st. 3. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ mržnju nikako

ne bi trebalo uzeti kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne jer je činjenica da postoji niska

pobuda (u konkretnom slučaju mržnja), već uzeta kao kvalifikatorna.

Nedosljedne kvalifikacije postoje i u više predmeta vezanih uz grafite kojima se neovlašteno

mijenjao izgled zidova i drugih površina. Tako je u jednom predmetu iz kategorije odbačaja DO

67 Naime, jedan oblik teškog ubojstva predstavlja ubojstvo iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih

niskih pobuda (čl. 111. t. 4. KZ). U kontekstu tog djela i Derenčinović analizira mržnju kao nisku pobudu, v. u

Cvitanović et al., Kazneno pravo. Posebni dio, Zagreb, 2018., str. 82-86.

Za produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. KZ u svezi st. 1. čl. 52.

KZ i čl. 87. t. 21. KZ osuđen je okrivljenik koji je u više navrata oštetio vozila sa

registarskim pločicama Republike Srbije (bušio gume na kotačima, skidao registarske

pločice, slomio brisač, izgrebao vrata i sl.) – „dakle, tuđu pokretnu stvar oštetio, a kazneno

djelo je počinio iz niskih pobuda i mržnje zbog nacionalnog podrijetla.“ S druge strane,

okrivljenik koji je uočio parkiran osobni automobil registarskih oznaka Republike Srbije,

pa je „u cilju da ošteti imovinu državljanina Republike Srbije, rekavši: 'Gle srpsko auto,

p* im materina srpska, sad će oni vidjeti', uzeo s tla kamen kojim je razbio prednje bočno

staklo na desnim vratima navedenog osobnog automobila“ osuđen je „što je, dakle, oštetio

tuđu stvar, a djelo je počinjeno iz mržnje“ za čl. 235. st. 1. KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ.

Page 96: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

95

ispisivanje dva slova „U“ sa križem i jednog kukastog križa na zgradi sportskog objekta

kvalificiralo kao čl. 235. st. 2. KZ bez dovođenja u svezu s čl. 87. st. 21. ili stjecaja s čl. 325. KZ.

U drugom predmetu u kojem su uz neke navijačke parole ispisani grafiti sljedećeg sadržaja: „ubili

Arkana, išli smo na Cecu najviše klati srpsku djecu“, „ubi Srbina, Vukovar nikad BYKOBAP“ i

„kukasti križ sa ispisanom godinom 1986 unutar četiri polja tog križa“ djelo nije kvalificirano kao

govor mržnje, ali je čl. 235. st. 2. doveden u vezu sa st. 3. istog članka KZ. Konačno, u jednoj

pravomoćnoj presudi dvoje okrivljenih osuđeno je za oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 2. u svezi

čl. 87. st. 21. u stjecaju s kaznenim djelom javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ zbog

ispisivanja grafita u obliku križa sa 4 ćirilična slova C, te grafita ćiriličnim slovima „Vukovar je

srpski“.

Dodatno se može postaviti pitanje radi li se tu uopće o ZiM ili o govoru mržnje. Budući da fasada

predstavlja samo medij za širenje mrzilačkih poruka („na drugi način potiče ili javnosti učini

dostupnim letke, slike ili materijale“), onda kada je sadržaj grafita takav da potiče na nasilje ili

mržnju, a takva je nedvojbeno i namjera počinitelja, dominantan je sadržaj govor mržnje i djelo

svakako treba kvalificirati kao čl. 325. KZ u stjecaju s čl. 235. st. 2. KZ, a bez dovođenja u vezu s

čl. 87. st. 21. KZ – osim ako je oštećena imovina neke osobe zbog njene pripadnosti zaštićenoj

skupini.

Page 97: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

96

7. PREPORUKE

ZiM – KAZNENA DJELA

Istraživanje je pokazalo da u velikom dijelu predmeta ZiM kod kojih mržnja nije

kvalifikatorna nego otegotna okolnost, sudovi usprkos izričitoj zakonskoj obvezi iz čl. 87.

st. 21. KZ ne uzimaju mržnju kao otegotnu okolnost.

Sudovi bi u takvim situacijama uvijek trebali eksplicitno navesti mržnju kao otegotnu

okolnost koja bi trebala utjecati da kazna bude teža.

Kada sudovi to ne učine, DO bi se trebali žaliti zbog odluke o kazni.

U optužnici bi DO trebalo obrazložiti okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja,

odnosno utvrđenje da postoji mržnja kao subjektivno obilježje djela ili otegotna

okolnost.

Sudovi bi u obrazloženju presude, uvijek kada presuda treba sadržavati obrazloženje

po Zakonu, trebali navesti zbog kojih je razloga ako je mržnja sporna činjenica istu

našao dokazanom ili nedokazanom.

Istraživanjem smo uočili da se kod djela kod kojih mržnja ne predstavlja kvalifikatornu

nego otegotnu okolnost u pravnoj oznaci djela ne navodi uvijek da je djelo počinjeno u

vezi s čl. 87. st. 21. KZ, što bi, kada se radi o ZiM, trebalo učiniti. Takva praksa je

nomotehnički pogrešna, a i otežava praćenje ZiM.

U dijelu analiziranih presuda nije specificirano o kojoj je zaštićenoj osobini riječ.

Iz činjeničnog opisa uglavnom se može pretpostaviti o kojoj je zaštićenoj osobini riječ, no

smatramo da bi to uvijek trebalo jasno navesti, kako u činjeničnom opisu tako i u

obrazloženju odluke. Što se tiče pravnog opisa djela uočili smo da je praksa

nekonzistentna – u pravilu se navodi samo da je djelo počinjeno „iz mržnje”, no ponekad i

pravni opis djela već sadrži pobliže određenje zaštićene skupine (npr. „drugoga tjelesno

ozlijedio, a djelo je počinjeno iz mržnje zbog rasne pripadnosti i boje kože druge osobe”),

što bi predstavljalo potpuno i ispravno sačinjavanje pravnog opisa djela. Navođenje

zaštićene osobine olakšalo bi i praćenje i tog aspekta fenomena, kako zahtijevaju i

međunarodni standardi. S tim u vezi, i u okviru pojedine zaštićene osobine u

obrazloženju optužnice/presude bi trebalo navesti o kojoj konkretnoj skupini ili

skupinama je riječ.

Uočeno je i često kumuliranje i nedosljedno navođenje pojedinih zaštićenih osobina –

najčešće nacionalnog i etničkog podrijetla – u pogledu čega preporučujemo

provođenje daljnje kontinuirane edukacije.

Istraživanje ukazuje na nedosljednu praksu u pogledu tumačenja odredbe iz čl. 87. st. 21.

KZ – što znači da je djelo ZiM odnosno počinjeno „zbog” neke od navedenih osobina druge

osobe. Pojedini sudovi traže da je riječ o isključivom motivu, neki da je dominantni motiv,

neki da je samo jedan od motiva, dok se neki tim pitanjem eksplicitno niti ne bave, no iz

činjenica predmeta proizlazi da je u podlozi kaznenog djela dugotrajni sukob ili neposredne

Page 98: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

97

razmirice, praćeni verbaliziranim predrasudama. S obzirom na posljedice utvrđenja da

je riječ o ZiM, nejednaka praksa dovodi u pitanje jednakost građana pred zakonom.

Pri usklađivanju prakse bilo bi poželjno uzeti u obzir standarde koji proizlaze iz

prakse ESLJP, a prema kojima mržnja odnosno predrasuda ne mora biti jedini, već

jedan od mješovitih motiva.

ZiM – PREKRŠAJI

Prekršajno zakonodavstvo izričito ne sadrži pojam ZiM, tj. prekršaja iz mržnje, no na razini

javne politike i međunarodnih dokumenata prepoznato je da se i prekršaji mogu, odnosno

kada su ispunjene pretpostavke za to trebaju, karakterizirati kao ZiM. Da bi se to dosljedno

i provodilo u praksi, nužno je da se u prekršajno zakonodavstvo unese definicija

prekršaja iz mržnje analogna čl. 87. st. 21. KZ, uvažavajući razlike prekršajnog i

kaznenog zakonodavstva.

Usprkos tome što ne postoji odredba koja bi izrijekom mržnju propisivala kao

otegotnu okolnost u kontekstu prekršaja, sudovi bi trebali iskoristiti mogućnost koju

im pruža čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona i pri odmjeravanju kazne otegotno cijeniti

mržnju kao pobudu iz koje je prekršaj (protiv javnog reda i mira) počinjen, što nije

uočeno niti u jednom analiziranom predmetu.

U kontekstu postojećeg uređenja de lege lata jedina mogućnost kad se radi o

prekršaju iz mržnje da se kroz kvalifikaciju izrazi diskriminatorna narav djela je

kvalificirati prekršaj, pod uvjetom da su za to ispunjene sve pretpostavke, kao čl. 25.

ZSD. Ako se radi o prekršaju protiv javnog reda i mira (čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM) djelo

bi trebalo kvalificirati u stjecaju s čl. 25. ZSD. Međutim, praksa policije kao ovlaštenog

tužitelja i sudova u tom pogledu nije usklađena, uslijed čega dolazi u pitanje jednakost

građana pred zakonom. Smatramo kako se ne radi o prividnom stjecaju konsumpciji – u

korist prekršaja protiv javnog reda i mira, kako to pogrešno tumače neki prekršajni sudovi,

nego o pravom stjecaju s čl. 25. ZSD.

Iako je riječ o preporuci koja se odnosi kako na prekršaje tako i na kaznena djela, u ovom

je istraživanju u kontekstu prekršaja uočeno da se ponekad otklanja diskriminatorni motiv

jer žrtva objektivno nije pripadnik određene skupine, ne vodeći računa o tome da je

dovoljno da počinitelj samo pretpostavlja pripadnost skupini, pa bi tu praksu bilo dobro

otkloniti.

Page 99: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

98

Postupanje policije

U istraživanju je uočeno kako policijski upisnik ZiM nije podudaran zakonskom okviru na

način da su njime obuhvaćene i neke kategorije koje nisu navedene u čl. 87. st. 21. KZ

(npr. policija, regionalna pripadnost), što može dovesti do nepodudarnosti u praćenju

fenomenologije ZiM. Preporučujemo usklađivanje policijske evidencije ZiM sa

zakonskim okvirom.

Pri pravnoj kvalifikaciji događaja koji u sebi sadrže neki od indikatora mržnje

trebalo bi na razini svih policijskih postaja i državnih odvjetništava osigurati

mehanizam konzultacija policije s DO, barem u slučajevima kada je policija u dvojbi

predstavlja li neki događaj ZiM.

Prava žrtava

Iz analize spisa predmeta proizlazi da velikom broju žrtava nije dana pouka o pravima žrtve

ili isto nije zabilježeno u spisu. S obzirom na važnost pouke o pravima, nužno je da se

ista da svim žrtvama i da se to pisanim putem zabilježi.

S obzirom na razdoblje obuhvaćeno analizom samo je u malom broju predmeta do

postupanja policije i pravosuđa došlo nakon uvođenja obveze pojedinačne procjene žrtve,

pa je uzorak predmeta u kojima se ocjenjivalo provođenje ove obveze mali i nedostatan za

generalizaciju. Međutim, čini se kako postoji značajan prostor za napredak u tom pogledu.

Čak i u onim predmetima u kojima je pojedinačna procjena provedena nijednom nije

utvrđena potreba žrtve za zaštitom pa time ni omogućeno ostvarivanje dodatnih prava koja

se temelje na pojedinačnoj procjeni. S obzirom na to da su žrtve ZiM izdvojene u

Direktivi o pravima žrtava i ZKP kao jedna od posebno ranjivih skupina žrtava,

preporučujemo da sva tijela ozbiljno razmotre njihove moguće potrebe za zaštitom i

podrškom.

Terminološka preporuka

S obzirom da i na temelju zakonske definicije ZiM iz čl. 87. st. 21. KZ i na temelju

međunarodnih preporuka nije nužno dokazati postojanje mržnje ili animoziteta kod

počinitelja osobno, već je dovoljno da je počinitelj odabrao svoju žrtvu zbog njezine

stvarne ili presumirane povezanosti s određenom zaštićenom skupinom, predlažemo

da se de lege ferenda pojam ZiM zamijeni pojmom zločina iz predrasuda.

Praćenje ZiM

Smatramo da bi trebalo pronaći tehničko rješenje koje bi omogućilo konzistentno

označavanje i praćenje svih ZiM neovisno o tome je li u pravnoj kvalifikaciji naveden

čl. 87. st. 21. KZ ili ne.

Page 100: ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ - HPC

99

Zalažemo se da se novim Protokolom uredi praćenje predmeta od trenutka

počinjenja djela do pravomoćnog okončanja, kako bi se mogao pratiti tijek i ishod

svakog predmeta (u odnosu na sve okrivljenike), što sada nije slučaj.

U statističkim podacima koje objavljuje Ured za ljudska prava i prava nacionalnih

manjina treba navesti i zaštićenu osobinu, kako bi se moglo pratiti koje su zaštićene

skupine osobito ugrožene u RH.

Edukacija

Kontinuiranu edukaciju policijskih službenika, državnih odvjetnika i sudaca

preporučujemo kao jedan od učinkovitih modela za integriranje ovdje navedenih

preporuka u praksu postupanja svih relevantnih dionika. S obzirom na prirodu nekih

od problema identificiranih kroz istraživanje, poželjno je da edukacija bude

multisektorska i provedena u formi radionica.