Zemzem [broj 182, januar 2014.]

8/10/2019 Zemzem [broj 182, januar 2014.]

http://slidepdf.com/reader/full/zemzem-broj-182-januar-2014 1/48

ZEMZEMLIST UČENIKA GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVUGODINA XLVI - JANUAR 2014/REBIU-L-EVVEL 1435. HG

BROJ 2/182 - CIJENA 2 KM, ZA INOSTRANSTVO 2 €

NIJE “NAŠE” PAUČINASLOVO O KRVI 32 4118



2 | ZEMZEM

Piše:

Godina XLVI - januar 2014./rebbiu-l-evvel 1435. h.g.Broj 2/182 - Cijena 2 KM, za inostranstvo 2 €

Pokretač i izdavačUdruženje učenika medrese “Gazi Husrev-beg”

Glavni i odgovorni urednik

Munir Mehić

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaLamija Alijević

Grafički urednik i prijelom tekstaAdem Dinarević

FotografijaAdem Dinarević i Zejd Bečić

LektoriEnes Ćeman i Ahmed Tabaković

RedakcijaEnsar Perčo, Enes Ćeman, Ajdin Aladžuz, Arif Omanović,Adem Dinarević, Lamija Alijević, Merjem Mekić, LejlaBrković, Merjema Mehtić, Zerina Huseinbašić, AhmedTabaković, Ahmed Novalić, Tarik Gazić, Džanin Džakmić

Webwww.medresa.ba

[email protected]

AdresaRedakcija lista “Zemzem”, Sarači 49, 71000 Sarajevo

Telefon+387 33 534 888+387 62 664 202+387 61 048 386

Tiraž1700

SekretarTarik Gazić

DistributerDžanin Džakmić

ŠtampaDobra knjiga, Sarajevo

LIST UČENIKAGAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVU

ZEMZEM

03 | RIJEČ UREDNIKA 04 | Aktuelnosti06 | MEDRESA FLASH

08 | sehara mudrosti09 | otkrit ću ti tajnu10 | ringišpil uspomena 11 | oni12 | ispovijest dunjalučara 13 | riječ voljenom14 | lažni entuzijazam16 | slovo o krvi18 | moj put u medinu

20 | intervju: Enver imamović22 | korak čeličnom nogom23 | ublehaši24 | magistri u ghm26 | o psima i ljudima 27 | ratno sjećanje moje tetke28 | evaluacija jutra 30 | nije “Naše”31 | izborna nastava

32 | kome vjerovati?34 | križarski ratovi36 | apsurdno ja 39 | paučina 40 | herbert zbignjev 42 | tiru liru u brazilu44 | kreativni kutak 46 | naši radovi

sdržj:



ZEMZEM | 3

RIJEČUREDNIKA

Dragi čitatelji, pred Vama je drugi broj „Zemzema“ovogodišnje redakcije. U ovom broju „Zemzema“donosimo Vam različite sadržaje koji su sintezaučeničkog rada i talenta na raznim poljima nauke i

umjetnosti.Ovim brojem „Zemzema“ otvaramo i novu godinu za naš

učenički aktivizam, koji će, nadam se, biti jedna od bitnih odred-nica softe u 2014. godini.Zatvoren u svijetu u kojem je osnovni pokretač misli, svakogoblika govora ili bilo kojeg postupka, nažalost, interes pojedinca,nemam drugog izbora osim iskazati žaljenje na cjelokupnu situ-aciju koja se dešava oko mene i u meni.Svjesni problema s kojima se suočavamo u svakom oblikusistemskog, u nama dragoj Bosni i Hercegovini, odlučili sam ovajbroj „Zemzema“, ponaročito njegov drugi dio, posvetiti „lijepojriječi“, ukoliko taj izraz doista postoji u kontekstu mladalačkogstvaralaštva, te slici kao odrazu svijeta u njegovim crno-bijelimtonovima.Nadamo se da će ovaj broj zadovoljiti Vaše kriterije, a sve komen-

tare ili kritike šaljite na e-mail adresu redakcije.

Mehić Munir / Glavni i odgovorni urednik

Najbolji radovi u prošlom broju Zemzema nagrađeni su novčanom nagradom:

1. Ahmed Tabaković - 50 KM2. Enes Ćeman - 50 KM3. Ensar Perčo - 30 KM4. Sabira Muftić - 20 KM



4 | ZEMZEM

Piše: Lamija Alijević, IVc

vijesti

IZ

SVIJETAFIFA pravi ljestvicu rasizma

Paris - Svjetska nogometna federacija (FIFA) objavi-la je da planira oformiti ljestvicu zemalja koje imajuprobleme s rasizmom i diskriminacijom u sportu. Na

Forumu UN-a o rasizmu i nogometu izaslanik FIFA-e, Južnoa-

frikanac Tokyo Sexwale, rekao je kako bi “globalni barometar”mogao u velikoj mjeri pomoći u borbi protiv diskriminacije.„Barometar bi pokazao da društvo koje ima ove probleme vodizemlju unazad. Ne mislim da iko ovde želi da njegova zemljabude nisko na barometru”, rekao je Sexwale, koji je član Radnegrupe FIFA-e za borbu protiv rasizma i diskriminacije.

U posljednjih nekoliko godina UEFA i FIFA su započeleborbu protiv rasizma ali i dalje slučajevi diskriminacije punestranice novina. „Postoji stvaran problem s rasizmom u nekimdijelovima Evrope, to je sigurno.

Takvo ponašanje dolazi od malih organiziranih grupa kojisvoju mržnju žele iskazati na nogometnim terenima kako bi

stekli popularnost i medijsku pokrivenost preko našeg sporta“,kazao je predsjednik Evropske nogometne federacije (UEFA)Michel Platini.



ZEMZEM | 5

Marmaray, projekat stoljeća

Istanbul - Brza podzemna željeznica Marmaray koja spa-

ja Aziju i Evropu otvorena je 29. oktobra, na dan obil-ježavanja 90. godišnjice od osnivanja Republike Turske.

Ovaj projekat, koga su nazvali “projektom stoljeća”, privukaoje veliku pažnju svjetske javnosti zbog svoje tehnološke infras-trukture i noviteta kojima će doprinijeti željezničkom saobraća-ju. Specičan je i po tome jer je njegovim otvaranjem ostvarensan osmanskog sultana Abdulmedžida star 153 godine. Sultan Abdulmedžid je ideju o tunelu ispod mora koji će spojiti dvakontinenta iznio još davne 1860. godine.

Turski premijer Redžep Tajjip Erdogan, bivši istanbulskigradonačelnik, oživio je plan o gradnji tunela zajedno s drugimgrađevinskim megaprojektima u Istanbulu, uključujući i grad-nju trećeg aerodroma i trećeg mosta preko Bosfora. Radovi naovom megaprojektu počeli su 2004. godine, a ukupna cijenagradnje iznosi četiri milijarde dolara.

Ukupna dužina željezničkog sistema iznosi 76 km čimese ovaj projekat svrstava u jedan od najvećih infrastrukturnihprojekata u svijetu. Površinski metro dužine je 63 kilometrai ima ukupno 37 stanica, dok je ukupna dužina podzemnog ipodmorskog tunela 13,6 kilometara. Cijev tunela nalazi se 60metara ispod morske površine i turska vlada tvrdi da se radi onajdubljem tunelu na svijetu. Ispod zemlje se nalaze tri stanice,dužine po 225 metara.Tokom radova i iskopavanja na projektu

Marmaray pronađeno je oko 35 hiljada historijskih spomenika,37 potonulih brodova, skelet star 8.500 godina i otisak ljudskogstopala star isto toliko. Pronađeni predmeti biće izloženi javno-sti u muzeju u arheološkom parku, izvijestila je agencija Anad-olija.

Procjenjuje se da će željeznica Marmaray prevoziti oko jedanmilion putnika dnevno, povezujući azijsku i evropsku stranu Is-tanbula (Uskudar-Sirkeci) za samo četiri minute.

U obraćanju prisutnima na otvorenju Marmaraya, Erdoganje izrazio zahvalnost učesnicima, među kojima su bili i somali-jski predsjednik Hasan Šejh Mahmud, japanski premijer Shinzo

Abe, rumunski premijer Victor Ponta i ministri iz osam drugihzemalja.

S

ve biljke koje su spomenute u Kur’anu i dostupne suu Ujedinjenim Arapskim Emiratima će biti zasađene uparku od 60 hektara u Dubaiju. Tu će, između ostalih

biljaka i drveća, biti smokve, nar, masline, kukuruz, mladi luk,bijeli luk, leća, ječam, pšenica, đumbir, bundeve, lubenice, ba-nane, krastavci, bosiljak...

“U Kur’anu su spomenute 54 vrste biljaka. Mi ćemo u parkuimati 35 od njih”, rekao je Mohammed Noor Mashroom, direk-tor gradskog odjela koji će voditi projekt.

Park će imati i tunel u kojem će biti predstavljena čuda opisa-na u Časnom Kur’anu u obliku slika i audiomaterijala. Tematskipark namijenjen je za educiranje javnosti o Kur’anu i njegovimčudima, piše Emirates 24/7. Voditelji projekta očekuju da će

park privući veliki broj školskih ekskurzija, ali i izletnika.Park će imati i trake za trčanje, biciklizam, ali i šetnice, tefontane, oaze sa palmama i jezero. Radovi na izgradnji parkatrebali bi početi narednog mjeseca, a sve bi trebalo biti gotovodo septembra iduće godine.

BosnianTV - Turska će ukinuti zabranu ženama da

nose tradicionalne islamske velove u državnim insti-tucijama u okviru vladinog paketa reformi u oblasti

ljudskih prava, izjavio je premijer Redžep Tajip Erdogan.

Nova pravila neće se primjenjivati u sudstvu i vojsci. U Tur-skoj su trenutno na snazi oštra ograničenja za žene koje rade udržavnim institucijama. Erdogan je objavio i planove o vraćanjuimovine manastiru sirijskih hrišćana koju je ranije konskovaladržava. ”Ovo je historijski trenutak i važna faza”, rekao je Er-dogan u dugo očekivanom političkom govoru. Turski premi-jer predložio je i spuštanje izbornog cenzusa od 10 posto zakurdske i ostale manje stranke za ulazak u parlament i rekao daće gradovima biti dozvoljeno da uzmu kurdska imena umjesto

turskih.

Turska: Upozorenja na etiketama al-koholnih pića

Ankara - Boce i konzerve sa alkoholnim pićima uprodaji u Turskoj uskoro će na etiketama imati is-taknuta upozorenja, slična onima na pakovanjima

cigareta, uključujući i napomenu „Alkohol nije vaš prijatelj“.Nova mjera proističe iz zakona usvojenog u maju ove godine,kojim se ograničava prodaja i reklama alkohola.

Na novim etiketama, proizvođači su dužni da istaknu upo-zorenje da samo osobe starije od 18 godina mogu da piju alko-hol, kao i da trudnice i vozači ne smiju da piju.

Dubai gradi park koji će imati biljke idrveće spomenute u Kur’anu

Poništena odluka o ukidanju hidžaba udržavnim institucijama u Turskoj



6 | ZEMZEM

Pišu: Envera Huskić, IIId i Lamija Aždahić, IIc

Posjeta Srebrenici (sa zakašnjenjem)

Kao i svake godine, učenici drugih razreda Gazi Husrev-be-

gove medrese su u pratnji svojih profesora i odgajatelja realizova-

li jednodnevni izlet u Srebrenicu. Polazak je bio u subotu, 17.

septembra ispred ženske medrese. Iako su svi učenici shvatali

važnost ove posjete, tokom putovanja nas je prof. Hajrudin

Mešić upoznao sa dešavanjima u Srebrenici kao i ličnim doživl-jajem toga. Nakon otprilike tri sahata, od polaska, došli smo u

mjesto Nova Kasaba, gdje nas je sa historijatom Musa-pašine

džamije upoznao njen imam Sulejman ef. Sulejmanović. Džamija

je sagrađena 1643. godine, ali je u toku rata srušena te ponovo

sagrađena prije tri godine. Nakon odmora u Novoj Kasabi, doš-

li smo u Memorijalni centar Potočari. Sam prizor je govorio za

sebe. Polja ispunjena bijelim nišanima zaustavljala su dah. Suze

su se mogle vidjeti u očima. Pri samom dolasku dočekao nas je

Hasan Hasanović, koji je i sam bio svjedok zločina u Srebrenici,

te nas je upoznao sa pojedinim događajima koji su se desili u toku

rata. Nakon toga predvođeni odgajateljem prof. Bečićem klanjali

smo podne i ikindiju, a zatim su se predale hatme žrtvama Sre-

brenice. Poslije smo posjetili fabriku akumulatora, koja je pričala

svoju priču. Tu smo pogledali dokumentarni lm o strahotama

koje su zadesile Srebreničane, pitajući se kako se to moglo desiti i

kako je to neko mogao učiniti. Obilaskom fabrike završena je naša

posjeta Srebrenici i u poslijepodnevnim satima smo već bili na

putu za Sarajevo. U povratku smo svratili do izletišta Bijambare i

kratko se odmorili.

Ovo nije običan izlet jer Srebrenica nije samo mjesto koje ćeš

posjetiti i razgledati, ona je više od toga. Ona je opomena i poruka

koja se stalno nosi sa sobom.

Susret sa prof. dr. Enverom Imamovićem

26.11.2013. godine održano je predavanje u amteatru Gazi

Husrev-begove medrese čiji je gost predavač bio prof. dr. Enver

Imamović. Predavanje je održano povodom dvadeset petog no-

vembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Tokom predavanja učenici su imali priliku slušati o porijeklu

Bosanaca i Hercegovaca kao i mjestima koja su naseljavali, kao i o

prahistorijskim dokazima koji potvrđuju dugotrajnu prošlost naše

domovine. Predavanje je za cilj imalo probuditi svijest učenika

medrese o vrijednosti zemlje u kojoj žive kao i probuditi još veću

ljubav prema njoj.

Jednosatno druženje završilo se obraćanjem prof. Mešića uz

nadu da ćemo imati priliku za novi susret.

FSH NEWS



ZEMZEM | 7

Doček Nove Hidžretske godine

„Običaj je dugotrajan način istog, isključivo i samodruštvenog ponašanja ljudi u određenim prilikama koji sesmatra potpuno obaveznim.“ Mevlud je kod nas Bošnjakazauzeo status običaja i ne tradicije prenošenja i posjećan-ja na određene historijske događaje bitne za nas Bošnjake

muslimane. Događaj na kojem se veliča Allahovo dž.š. ime,donose salavati na Božijeg Poslanika s.a.v.s., koji je povoddruženja muslimana u Allahovoj kući nikako ne može bitinovotarija. Jedan u nizu mnogobrojnih mevluda proučiose i u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu na kojemsu prisustovali visoki zvaničnici IZ-e u BiH na čelu sa rei-su-l-ulemom Husein ef. Kavazovićem, hfz. Ismet ef. Spa-hićem, predsjednikom sabora IZ-e gosp. Softićem, te di-rektor Zijad ef. Ljevaković, profesori i profesorice, učenici

i učenice Gazi Husrev-begove medrese i mnogobrojne džematlije. Program je započet izvođenjem ašereta mladih haza koji su istitaj dan položili hifz pred komisijom za hifz IZ-e u BiH i na taj način je poslata na poruka svima nama, da su mladi ti na kojimaostaje svijet i da slijeđenjem i druženjem sa Allahovom Knjigom se jedino možemo izvući iz stanja u kojem jesmo i napraviti tuunutrašnju hidžru u nama koja je i krajnji cilj i poruka današnjeg mevluda. Program je nastavljen sa ilahijama i kasidama, mevludi-ma, kratkim recitalima, salavatima, tekbirima u izvedbi hora GHM-e. Džamija je odisala ljepotom umiljatih glasova članova istoghora pod palicom prof. Hamze Lavića. U svojstvu predavača bio je profesor i muderris GHM-e Rešid ef. Bilalić koji je nadahnutimpredavanjem digao, metaforički rečeno, džamiju na noge i u svima probudio taj moralni zakon usađen na našoj savjesti.

Debatanti Medrese plasirali se na državno takmičenje

U subotu, 16.11.2013. godine, u prostorijamaKŠC - Srednja medicinska škola Sarajevo održa-no je regionalno debatantsko takmičenje za regijuSarajevo. Na takmičenju je učestvovalo 11 timovasrednjih škola Sarajeva, Istočnog Sarajeva, IstočneIlidže, Ilijaša i Zenice među kojima je učešće uzeo

i debatni klub Gazi Husrev-begove medrese “Adfactum”. U prve dvije runde naš tim je zabilježiopobjede protiv Srednje zubotehničke škole Sarajevoi JU Gimnazije i SŠC Istočne Ilidže i plasirao se upolunale. U polunalu su pobijedili Srednjoškol-ski centar “Nedžad Ibrišimović” Ilijaš i plasirali seu nale. U nalu su bili slabiji od domaćina KŠC -Srednje medicinske škole Sarajevo.

Prve dvije ekipe plasirale su se na Državno de-batno takmičenje koje je planirano za decembar2013. godine u Banjoj Luci. Uspjeh naše škole jeizuzetan jer smo nastupili sa podmlađenim timomkoji je ovu godinu planirao prikupljati takmičarsko

iskustvo - Nusrah Hadžić IId, Isma Klepić IIc i Alma Kubura IIId. U pratnji naših učenica bili su kapiten kluba Muhamed Hu-seinbašić i trener prof. Mirzet Hamzić.

Sesija: “Inspirativne uspješne priče Starog Grada”

Dana 31.10.2013. godine, Gazi Husrev-begova medresa je biladomaćin sesije koju je organiziralo udruženje INFOHOUSE. Na sesijisu prisustvovali učenici četvrtih razreda srednjih škola općine Stari Grad.

Udruženje INFOHOUSE je neprotna organizacija uspostavljena sciljem jačanja i promocije informacijski obrazovanog društva i ljudskihprava. INFOHOUSE je osnovan u decembru 2003. g. i do sada su orga-

nizirali i realizirali više desetina usluga konsaltinga i organiziranja događa-ja za organizacije UNICEF, USAID JSDP II, UG Narko Ne, FondacijaMozaik, Baumit d.o.o. , Univerzitet u Gothenburgu ...





ZEMZEM | 9

Opet sam te čudno usnio - prekinuo je tišinudok mu je glas podrhtavao na vjetru. Sjedilisu na klupi, sami kraj drvoreda, na šetalištu.Klupa. Mjesto na kojem i sam udisaj vazduha

budi sjećanja duboko urezana u slike koje ne blijede. Gleda-la ga je svojim očima, boje kestena, i svakim treptajem ga još više privlačila. Kažem vam, znala ga je gledati kao da ga nikomne da. Imala je usne boje vina koje su u mnogome uveličavalenjenu senzualnost. Uvijek mirisna kosa koja jednostavno oduz-ima dah. A on, volio je njene lokne u kojima se često gubionjegov pogled. Voljela je i ona njega. Duboko negdje na dnućutanja, bila je samo njegova. Kažem vam.

„Ne volim snove. Dotaknu me toliko da pomislim da su st- varni, a onda sve to jutrom utone u nepovrat“, kazala je. „Jed-nostavno ih ne volim. Iluzija, za ime Boga!“. Nakon toga, sve-prisutna tišina uzela je riječ. Svaka sekunda kao godina. Opettaj izgubljeni pogled dok je micao usnama bez glasa. Imao jetaj neki hronični strah od neuspjeha, od života. Ipak, nalazio bismiraj u jedinstvenim očima, koje su mu obuzdavale srce punotuge. Izgubio je isuviše mnogo, da bi na koncu ostao i bez nje.Počela je znatiželjno ubrzavati otkucaje srca. Primakla mu sekao da ga želi udahnuti. „Vjerovatno bi bilo najbolje da pustimovo srce da govori, samo da ti kaže koliko mi je stalo“, opet ćetiho. „I kako želim da ostanem s tobom. Da vidim tvoj iskreniosmijeh svaki put kad me vidiš, želim da jedno drugom priređu-jemo mala iznenađenja bez posebne prilike. Samo zato što jeutorak, ili što je srijeda. I zato što smo tu. Mi! Ne tražim puno.

Najveće stvari uvijek su bile sitnice.“

Ispod maske hladne djevojke, krilo se nježno biće, sa samojednom željom. Željela je biti voljena. Opet, na neki izgubljen isamo njemu svojstven način je doživio taj izliv emocija. Gledaoje u nju. U njene usne koje su neustrašivo drhtale pred njegov-om reakcijom. U njene oči koje kao da su čuvale suze u rezervi.Ništa na svijetu nije moglo biti gore od toga. Nije znao pravi odgovor. Prvi put nije znao iskazati riječima ono što osjeća.Možda ne postoje pravi odgovori, pravi momenti. Postoji samoodsustvo pravog izbora i onoga što je stvarno u tebi. Tiho senagnuo ka njoj i poljubio je u čelo. To je najdražesniji prizor kojimožete vidjeti u životu. Stvarno, trebali ste to vidjeti. Baš onako

kako je voljela, još od one noći sa zvijezdom padalicom. Lijepoje kad neko pamti sitne detalje o tebi. Ne zato što ih podsjećate,nego zato što im je zapravo stalo.

Dodirivali su se pogledima. Život je sav od sitnica. Napravišsvoj mali svijet, ubaciš u njega sve koje voliš i više ti ništa netreba, sem da traje. Opet tišina. I opet je njegov pogled utonuou njene krupne oči. Šutjela je. Ponekad ne kažemo ono što os-jećamo. Ne zato što to ne želimo, nego zbog toga što ne znamokako. Ili zato što nekada riječi jednostavno nisu dovoljne. Bilokako bilo, itekako su znali šta osjećaju. Imali su svoj mali svijet,svoju klupu, svoju zvijezdu, svoju hiljadu i jednu noć. Imali susvoj mali svemir. Sve ostalo nije važno. „Snovi preplavljeni dan-ima koji tek dolaze. Vidio sam tebe. I sebe. To sam ti htio reći...“

OTKRIT ĆU TI TAJNU

Piše: Benjamin Fajić, IIIa

Foto: Rejhan Photography



10 | ZEMZEM

Iostvareni san. Mašte iz djetin-jstva. U gradu. Jesen. Kiša. Jameđu tuđincima. Srce nervoz-no bije. I kisnem. Jer hoću. Jer

nemam kuda. I stojim. U drugom gradu.Sama. Pred ogromnom spravom. Dru-gačijom od svih što dotad vidjeh. Prolet-

ješe mi uspomene.

Stojim pred ringišpilom. Noć je. Ikiša. I nema djece, vreve, smijeha. I nematuđe sreće. Samo moja, noćas je tu. Isamo za nju ringišpil vrti. Visoko. Daleko.Najdalje što vidjeh. U djetinjstvo. U mojeSarajevo, moju Bosnu. Na toplo kućnoognjište. Majci u zagrljaj... Vrati me taj letu noći.

Samo... Tu spravu čuva čovjek. I njeneključe. I ne mogu ući. A tako bih rado

da se ponovo vinem u beskraj. Da sa vis-ine gledam draga lica. Da im se smijem.Sada imam samo Boga, ovaj drugi grad

i njegove tuđince. I uspomene. I velikosrce. I dušu. I suze. Možda radosnice.

Imam i kišu. Da mi kvasi lice, da segledamo. Da pokreće tu čudnu spravu.Da pokrene uspomene. One bar nema-ju čuvara. Svi koji to bijahu, bili su slabi.

Da ih zaključaju. Čuvaju. Slabi da otrpeporaz. Taj vihor djetinjstva, oluju sreće. I vihore košmara. Zaborav.

Zaborav pred prvim ulaskom u grad.Grad nada i stremljenja. Pred odraslimdjevojačkim srcem što nervozno bije.Pred valovima mora. Lepršavom mah-ramom. I starim koferom u ruci, gdje sta-lo je sve za novi život. U drugom gradu.U jesen. U ostvarenim snovima. Zaboravpred prvim pahuljama snijega. Čežnjom.Radošću. Pred vatrom u kaminu. I zam-

bakom u vazi.

Život je letio. Lijep. Jer drugačije

nisam htjela. Šta god da se desi. Sada jezastao. Ali ne i vrijeme. Pred ogromnomspravom što miruje. Za sve. Za ovaj gradi njegova svjetla i čuvare. A ja kisnem. Aživot teče.

Osjetih strah. Strah od sjećanja, us-

pomena. Od ovog grada, snova, daljine.Strah od plavog beskraja u letu. Po prviput. Strah od kiše. I pustih odaja novog doma. I vatre. Zambaka. Strah damoje Sarajevo ne ugasi mi svjetla. Da neuvehne duša. Da mi život bježi. Kao ja.Od svega. Bježim. Ostavljam ogromnuspravu za sobom. Da miruje. I njenogčuvara. I noć...

Tonem u beskraj, u ovog grada tamu,svjetlima prekrivenu. Odlazim. Da neode mi život i sve što volim. Vraćam setamo gdje pripadam. Mojoj Bosni. Sara-

jevu. Na toplo kućno ognjište. Majci u za-grljaj. A za sobom ostavljam tu ogromnuspravu. Ringišpil uspomena.

RINGIŠPIL

USPOMENA

Piše: Merjem Mekić, IVc

Sve što je srcu drago daleko je...



ZEMZEM | 11

Piše: Sabira Muftić, IVd

Hladno je. Dolazi s nogu.Skoro da ih više i ne os-jećam. Ježim se. Svakudlaku na ruci bih sada

mogao prebrojati. U ovom trenutkumožda čak i zanimljive. Mjesečina probi-ja kroz mali prozor, visoko gore na zidu.Ne znam koliko je sahata. Možda 12, 3,

5 ujutro... Znam samo kad je noć, a kaddan. Iako, ni toga nekad nisam svjestan.Zrak. Treba mi zraka. Teško. Ne. Pluća.Mjesečina. Voda. Nema. Hladno. Jeza.Šta ja radim ovdje? Gdje sam? Polah-ko. Jedan. Dva. Samo malo zraka. Tri.Udahni. Izdahni. Eto.

Oblaci se nadviše. Potpuna tama. Ne vidim ni prst pred okom. Treba mi sna.Ova soba (ako se može nazvati sobom)me ubi. Izvlači mi dušu, polahko, nanos, namjerno, da se patim, da osjetimbol. A što? Što sam živio onako kako jahoću, bez njihove kontrole. Ko su oni? Tablete. Svaki dan tri puta poslije jela.

Žute. Obavezno. Zašto? Da razmišljampo njihovom? Samo, ne znam, koga trebada predstavljam? Budalu. Genija. Profe-sora. Mašinu. Debila. Grešku? Koga? Zašta su me odredili? San. Treba mi sna. Teški su mi kapci. Zatvaraju se. Opet.Zrak. Udišem samo smrad znoja. Istruh-le i pokvarene hrane. Zrak. Magla vani.

Zrak. Dva. Tri. Izdahni. Opet, možda ćuim pomoći u daljim pretragama. Koju sugrešku napravili pa sam počeo razmišl-jati svojom glavom. Ko su oni? Koraci. Teški, čvrsti, odmjereni. Idu prema meni.Stalo je. Ključevi. Greška. Zrak. Tri. Dva.Udahni. Vrata zaškripaše. Jaka svjetlostzaslijepi. Silueta: visok, debeo čovjek,kapa na glavi.

U rukama nosi nešto. Skupi plju- vačku i ispljunu je u ćošak. “Jedi, ovo jeposljednji put da razmišljaš dok jedeš.Uživaj!” Baci to nešto pred mene i opetmrak. Tama. Koraci izmiču. Je li ovokraj? Moje zadnje jelo? Misli? Zašto? Ko

su oni? Napipao sam “nešto”. Hljeb. Vil-juška. Krompir, kuhani. Proli se nešto ponozi. Izgleda da nemam više šta piti. Mis-liti? Zašto? To znači da sad imam dozvo-lu? Trajnu? Ne. Reče gromada “posljednjiput”. Šta to znači? Opet tablete? Smrt? Još ne sviće. Smrt? U zoru? Nadam seako je to, onda što prije. Ako ne oni, onda

ova soba. Izlaz kojeg nema. Svjetlost kojenema. Toplina koje nema. Jeza. Koraci.Opet gromada?

Ne, ovaj put sitni. Brzi. Lagani. Pot-petica. Žena? Tablete? Ključevi. Neo-prezno ih ubacuje. Vrata. Svjetlost. Jeza.Ne tablete, sada ne, ovo sam ja - mojrazum. Ne tablete. Silueta: niska, mršavažena, duga kosa. Tablete u njoj i preko njemeni. Taktika? Vidjeti umjetnim očima,govoriti umjetnim jezikom, igrati kakooni sviraju? Ne? Da? Smrt? Posljednjiput. Misliti. Viljuška. Svjetlo. Ali ne odsunca, niti od mjeseca. Svjetlo...

ONI





ZEMZEM | 13

Dragi moj, sva osjećanja ne mogu pretočiti uriječi… Riječi mogu biti samo kopija, a svakakopija je loša. Da, sve je moguće, pa i ovolikamoja ljubav prema Tebi – bez prikrivanja, stra-

ha, ponosa, sebičnosti…

Ti si moje ogledalo sa par korekcija i iskrivljenja, ali si, ipak,najsličniji mojoj osobnosti… Ti si ono što bih voljela biti, onošto ne bih voljela biti i ono što jesam.

Ti si moj idealno zamišljeni lik, moja radost i tuga, moj sani java, moja vječnost u duhu, moja nada u želji, Ti si moja glad i

moja žeđ, moj uzdah i moja aritmija.

Dragi, nisam ni pretpostavljala da ćeš mi ovoliko nedostajatikada Te nema; Da, Ti si sigurno moja druga polovica i zbogtoga ovaj odlomljeni, usamljeni dio, pati.

Ne želim da me razumiješ… Neću da upotrijebim ni zrnorazuma u ovome, razum će samo lozorati, reći „Ima bolje“ili „Ima gore“. Ne, ne želim ni bolje ni gore. Želim se smiriti uzsvoju drugu polovicu, bez razmišljanja o bilo kakvim barijera-ma, jer ću ih preći, o bilo kakvim sumnjama, jer ću ih pobiti…Želim biti samo uz nju, pored nje, hoditi u korak sa svojomdrugom polovicom – s Tobom, mili… Postići najveću katarzu

kada postanemo cjelina.

Zaista, ne možemo birati… I ne želim birati, samo sam

Tvoja, vjerna i odana Tebi… Za ovu neubranu ružu ne postojiniko drugi… Njoj je samo potrebna svjetlost Tvoga razuma,nježnost Tvoga srca, zaštita u Tvome okrilju, napajanje Tvojimglasom, sjaj u Tvojim očima, ljubavni uzdah u Tvojim prsima,prepuštenost Tvome biću, najdraži…

Svaka moja suza ove najljepše ljubavi, kao krv iscijeđena izstijene, bila je kap od koje se stvorilo crveno more – more uza- vrele ljubavi u patnji.

Dragi, nalaziš se u meni, oko mene, uz mene, osjetim Te usvakom dahu, drhtaju, osmijehu, suzi… Brži si od moje krvi

u venama i prije nje si jednog dana stigao do srca, tamo ostaoi rasuo se u djeliće, podijelio se u svaki kutak mojih nerava ikrvotoka… Od tada, osjetim na svakom dijelu tijela Tvoj dodir,u svojoj duši smjenjujem sve Tvoje emocije, mislim sve Tvojemisli, izgovaram Tvoje riječi… Ne postojiš više Ti, ne postojim više Ja – postojimo samo Mi, najmiliji.

Oboljela sam od ljubavne sepse, najljekovitiji moj otrove.Ova neubrana ruža je ostala bez trnja, za Tebe, dragi, priđi

joj lagano i nježno, i uberi kada sazrije… Do tada, za sve ostaleće biti gorak kaktus… Za Tebe, najmiliji, kada ju ubereš, ras-tvoriti ćeš njene latice koje skrivaju najljepši miris, približiti juSvome licu, osjetiti rosu na Svojim usnama i udahnuti novi život

u najljepšem obliku.

Voljeni moj, čuvaj me i ne dopusti da uvenem!!!

RIJEČ VOLJENOM

Piše: Amina Buljubašić, IVd

...brži si od moje krvi u venama i prijenje si jednog dana stigao do srca, tamo os-tao i rasuo se u djeliće, podijelio se u svakikutak mojih nerava i krvotoka…

Foto: Rejhan Photography



14 | ZEMZEM

Mjesec je izbio iza oblaka i obasjao seoske ulice.Ponoć je bila na primaku. Negdje u daljiničuo se lavež pasa oronulim glasovima. Vjetarje blago njihao grane na drveću tek procva-

lih listova. Nebeski svod, u toj mirnoj noći, krasile su pozlaćenezvijezde. Prava proljetna noć. Ispod šumovitog brda prostiralase mala mahala razuđenog sela raštrkanih kuća. Svi su se dali uduboki san. Dani, kao i svi pređašnji u protekliim godinama pro-ljetnoga doba, zadavali su mukotrpne poslove poljoprivrednihaktivnosti. Ljudi su bili umorni, skrhani. Rano su otišli na spav-anje, valjalo je, opet, rano ustati i za novim obavezama poskočiti.

Ipak, u kući seoskog obućara Fahrije gorjelo je svjetlo.Njegov sin Džemal, ne znajući koji je vakat noći i ne ispoljava-

jući apsolutno nikakvo zainteresovanje za nečim čime će popuni-ti fadilet vrijeme, sjedio je za televizorom i pomno gledao reprizefudbalskih utakmica koje su se odigravale tog vikenda. Soba ukojoj se nalazio bila je na drugom spratu kuće trokatnice. Zapalioje cigaretu. Osjećao se raskošno i neovisno od drugih. Sreća biispunjavala njegovu razdraganu dušu kad bi mu kroz glavu pro-letjela misao da ga njegov otac ne gleda. A njega je prezirao. Nijega volio ni koliko zrno gorušicino. Često se s njim svađao. Sebeje smatrao odraslim prevazivši tinejdžerske godine. Mrzio je tošto mu babo “soli pamet”, misleći da mu želi zlo. Zagledavši se utelevizor prepalo ga je nečije kucanje u vrata. Skočio je i otvorio.Bio je to Fahrija, njegov otac.

„Šta hoćeš?“, smrknuto ga je upitao Džemal. „Zar ne spav-aš?“, pitanjem odgovori otac. „Ne odugovlači i reci zbog čega sidošao!“ „Kako vidim“, zamišljeno će Fahrija, „došlo je vrijeme

ŽNIENTUZIJAZAM

Piše: Haris Žižo, IVb

“O vjernici, zaista su vino, kocka, ku-

miri i strelice za gatanje - ridžs (nečistoća),

šejtansko djelo. Zato se toga klonite da bistebili spašeni.”

Kur’an



da otac ne može da boravi u vlastitoj kućijer njegovo dijete, njegov nasljednik, oči-to, želi živjeti bez njega. Kao da je patri-jarhat porodice on, to nezrelo i neiskusnoBožije stvorenje.“ Tada se Fahrija trznuo,podigao glavu i pun samopouzdanja izus-tio: „Slušaj, ti, huljo mala. Ne zavaravaj

samoga sebe, jesi li me razumio?! Obit’će ti se to oglavu kad-tad, zapamti, Dže-male! Ja te neću zadržavati. Ono zbogčega sam došao je to što majka i ja nemožemo spavati od buke. Imaj razumi-jevanja i stišaj to. Kao da vas je pedesete-ro u sobi. „Izgleda, stari, da si pogriješioadresu. Sve ono što je iza ovog praga, jemoje!“ „Ubuduće ti neću davati ni novac da bi preživio, snalazi se kako znaš.Dovoljno si odrastao!“ „I hoću“, srditoće sin, „a sada idi, idi!“ Zatvorio je vra-ta i vratio se na fotelju. Otac je stisnutih

usana i suznih očiju zastao neko vrijemepred vratima. Različite misli su mu se vio-rile u glavi. „Hoće li me ikada zavoljeti,Bože!? Hm... Neiskusan je, znam. Ali,kao da njime hara nešto nevidljivo. To jemoje dijete, ne mogu ga ostaviti na cje-dilu. Možda je problem u meni, moždanisam dobar otac!? Ko zna. Samo se na-dam da će jednoga dana doći pameti, kadću moći sa njim razgovarati ozbiljno saljubavlju...“ Sišao je niz stepenice i vratiose Sadiki, svojoj ženi koja je, kao i on, bilazabrinuta za sina jedinca.

„Heh, on misli da sam ja nesposobanzaraditi novac da bih preživio“, na glas jerazmišljao Džemal, „vidjet ćeš ti, Fahri-ja, kako se lova zgrće!“ U sobi se ništaosim burnog navijanja navijača i grlatogkomentatora nije čulo. Počeo je razmišl-jati kako da dođe do para. Postoji li načinda se laganim i nenapornim putem dođedo njega? A onda se sjetio dana kada se usrednjoj školi, po završetku sedmog časasa prijateljem Alenom uputio u kladioni-

cu. Ne sjeća se detaljno cijele priče, ali jeubijeđen da zna način na koji se to radi.„Aha!“, povikao je skočivši sa fotelje istrasno se smijući, „kako sam samo pa-metan. Malo sreće mi treba i lova u džepu,heh!“ Uzeo je telefon. Tražio je Alenovbroj. Našao ga je. Bez imalo sumnje bioje ubijeđen da ne spava, iako je dostakasno. Ipak mu je to školski poznanik,pa veli samome sebi da ga poznaje vrlodobro. Stavio je slušalicu na uho, odz-

vonila je nekoliko puta, a onda se oćutio Alenov glas: „Reci, prijatelju moj, šta tre-ba?“, prepoznavši Džemalov broj povika Alen. „Hej, pozdrav, školski. Možeš li mireći kada se igraju sljedeći fudbalski sus-reti?“ „Sljedećeg vikenda.“ „Ok, hvala ti.Ne zamjeri što te ometoh!“ „Ma, sve je

u redu. Čuvaj se, prijatelju, pa se čujemoopet nekada.“ „Važi, čujemo se.“Spustio je slušalicu, pogledao na sat

i vidio da je kazaljka za sat prešla brojjedan. Pospremivši stol od kojekakvihgrickalica i ugasivši TV, otišao je na spa- vanje...

Sutradan se probudio oko podne.Podigao se lijeno iz kreveta. Obavio higi-jenu koju je obitavao primjenjivati kadaustane; spremio se za izlaz, u novčanik jestavio nešto sitniša i uputio se najbližoj

sportskoj kladionici. Gledavši ispred sebei praveći se da ne vidi oca koji je bio ubašti i uređivao je, prošao je kroz kuć-no dvorište idući zacrtanom cilju. Pos-lije nekoliko minuta laganog pješačenjai razmišljanja o novcu kako ga potrošiti(kao da ga je već dobio), došao je is-pred male sportske kladionice koja jebila izgrađena na krajnjem seoskom di-jelu sjeverno od njegove kuće. Zastao jepred njom nekoliko minuta čekajući razi-laženja nestrpljivih i bijesnih seljaka kojisu popunjavali svaki pedalj popločanogpoda gurajući se i psujući jedan drugome.Poslije izvjesnog vremena gužva unutarkladionice se prilično smanjila. Konač-no je mogao doći do uslužavatelja. Za-tražio je od njega “listić”. Sjeo je za stolpokraj vrata, uzeo olovku i počeo sa is-punjavanjem. Popunivši zadnju rubrikuponuđenog rješenja odložio je olovku i sužitkom se vratio kući.

Samo što je zakoračio u dvorišteotac ga zaustavi i upita: „Zar si se poveo

putem zalutalih?! Je li stvarno misliš damožeš ugodno i bez posljedica živjeti odnovca koji je haram? Ne idi u tu prokletukladionicu dok još nije kasno, odvest ćete u doživotnu propast!“ Idući dvorištemDžemal zastade i naglo se trznu okrenu- vši se ocu pa će srdito: „ Ko je tebi javioda sam ja baš u kladionici bio? Na krajukrajeva, to se tebe i ne tiče.“ „Džemale,Džemale, vijesti se šire brzo koliko treptajoka. Nije bitno ko je ocu javio, bitno je da

se ti toga kutarišeš!“ Džemal je i dalje biouporan u svome nemaru prema ocu. Nasve to što mu je govorio samo je zatvoriogubicu i ušao u kuću...

Sljedećeg vikenda rezultati svih odi-granih fudbalskih mečeva su se poklopili

i izjednačili sa predviđenim rezultatimakoje je Džemal napisao na listić. Baš ga jeopalilo oduševljenje na “dobitak” kojeg jedobio. Novac je brzo podigao. Radilo seo solidnoj svoti koja mu je mnogo znači-la u tom trenutku. Bez imalo oklijevanjatežio je da svoju nezasićenost ispuni čes-tom posjetom kladionici ne razmišljajućio šteti koju donosi i posljedicama koje izatoga slijede...

Sreća je, poslije tog prvog dobitka, jošnekoliko puta od koristi bila Džemi. Svedo jednoga dana kad je bio primoran da

prodaje kućni namještaj, jer je na kvotusljedećih utakmica ulagao mnogo više, adobitak je bio sve manji. Iz dana u dan jesprat, u kojem je boravio, postajao pus-toš. To ga je ubijalo! Nije mogao to višeda podnese, pa je došao na ideju, milionputa goru od kladionice – trgovina s dro-gom.

Počeo se družiti s narko-dilerima.Imao je zadatak transportovati određenukoličinu droge u gradove koji su izvannjegove države, u povratnom je dobijaonadoknadu, dovoljnu za ulaganje u novelistiće u kladionici. Ali, i dalje mu se obija-lo o glavu. Trud mu je bio uzaludan.

Jedne večeri neočekivano je izbilaracija u zgradi u kojoj se skrivala seoskagrupica narko-dilera. Među njima je bioi Džemal. Specijalna jedinica policajacaodvela je osumnjičene na uviđaj... Ut- vrđeno je ono za šta su bili osumnjičeni –trgovina drogom. Pritvoreni su u zatvorna 10 godina.

Vijest je doprla do svake kuće u selu,a i šire. Džemalovi roditelji nisu mogli da vjeruju u sudbinu što ih zadesi. Fahrija jedobio moždani udar. Srećom, ostao je živ.

Kroz željezne rešetke na prozoru zat- vorske ćelije prodirala je mjesečeva svjet-lost koja je poprimala zlatnu boju udal-jenih zvijezda. Sve to gledao je Džemal,ali usamljen, usamljen...

ZEMZEM | 15



16 | ZEMZEM

Piše:

Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milion ljudi jestatistika.“ Vođeni ovom i sličnim, ideološkim osovina-ma, srpski radikali su se usmjerili ka etničkom čišćenjuonih koje su smatrali neprijateljima otadžbine. Puneći

prazne glave koje su odrasle u komunističkom okruženju, u kom jenekolicina sretnika uspjela da stekne adekvatno, ideološki slobod-

no obrazovanje, stvorili su jednu sasvim pogrešnu sliku ne samoo Bošnjacima (muslimanima), nego i o svim slavenskim narodi-ma koji nisu podržavali srpsku ortodoksnu dogmu. Po dolasku na vlast, radikali su temeljito reformirali ne samo vladu, nego i SrpskuPravoslavnu Crkvu.

Te reforme su imale za cilj da upale srpski nacionalizam koji jepreko pet stoljeća Otomanske vlasti polahko tinjao. Pojačavajućicentralizaciju Jugoslavije, u nekoliko godina Srbija je ojačala do temjere da je veliku većinu ekonomske produktivnosti cijele Jugo-slavije nosio Beograd. U vrijeme kada je već sve bilo pripremljeno,Srbi su znali da će ostali narodi početi tražiti nezavisnost.

Jedan od razloga te spremnosti Srba bio je pad Berlinskogzida ali i slom Varšavskog Pakta što je označavalo slom komu-nizma na globalnom nivou, te je marksizam iz ofanzive prešao udefanzivu, što je nadalje označavalo laganu smrt socijalističkih alii komunističkih režima diljem svijeta. Nastojeći odbraniti socijal-

SLOVO O krvi

Piše: Ensar Perčo, IVa

„Smrt jednog čovjeka je tragedija,smrt milion ljudi je statistika.“

Josif Visarionovič Staljin





18 | ZEMZEM

Piše:

Još dok sam u mektebu učio o

Poslaniku a.s., Hidžri i Medini,pojavila mi se želja da posjetimta mjesta, da nazovem selam Muhamme-du a.s., i njegovim ashabima i da boravimtamo gdje je živjela najbolja generacijamuslimana.

Iz godine u godinu ta moja želja je bilasve snažnija, tako da sam molio roditeljeda što prije planiramo to naše putovanje.

U martu ove godine roditelji su meobradovali viješću da ćemo uz Allahovu

pomoć u ramazanu obaviti umru i tako ćese ostvariti moj dugogodišnji san. Sa svo-jom porodicom sam prvi dan ramazanaove godine u popodnevnim satima letioza Istanbul. Moram priznati da sam seplašio leta, ali je isti bio puno bolji negosam očekivao. U Istanbulu smo iftari-li i klanjali teraviju u Sultan Ahmedovojdžamiji; sljedeći dan sa Nebilom, našimdobrim domaćinom, obišli znamenitostiIstanbula, plovili Bosforom i u večernjimsatima nakon teravije smo letili za Med-inu.

Let na relaciji Istanbul - Medina je tra-jao oko tri sata, ali meni se zbog velike

želje da što prije stignem u grad Allahova

Poslanika učinio dužim. Neprestano samgledao kroz prozor aviona i želio da štoprije ugledam svjetla Medine, stalno po-gledajući na sat da li ćemo uspjeti stići nasabah u džamiju Muhammeda a.s. Zapos-tili smo u avionu nakon skromne večerekoja nam je podijeljena i čaše hladne vode,nakon čega smo upozoreni od strane st-juardese da vežemo pojaseve, uspravimosjedišta i podignemo stočiće ispred sebe,jer započinjemo spuštanje u Medinu.

Prvi dan

Niz lice mi se skotrlja nekoliko suzakada ugledah Medinu ukrašenu raznobo-jnim svjetlima, a usred Medine najsnažni-ja svjetla sa vitkih deset munara. Ubrzoosjetih blago doticanje točkova avionanepregledne piste medinskog aerodroma,a onda uslijedi brzo iskrcavanje, pasoš-ka kontrola i preuzimanje prtljaga kojiukrcasmo u džip vozača Muhameda. Onnas odveze u Hotel u blizini džamije Mu-

hammeda a.s.

Roditelji nam rekoše da stvari samo

ubacimo u sobu, abdestimo se i požuri-

mo u džamiju na sabah-namaz. Čini mise da nam to i nisu kazali, da bih se jasam zaputio na namaz. Dok smo žuriliprema džamiji, ljudi raznih boja i staros-ti su skrušeno išli prema njoj. Kada smoušli u harem džamije, ugledah na desetinestubova, a kasnije shvati da su to ti sun-cobrani o kojima sam čitao, a babo namposlije reče da ih ima 200 i da svaki koštaoko milion eura. Oni se otvaraju samou toku dana, kako bi klanjačima pravi-li hladovinu. Vidjeh i mnoštvo muških iženskih abdesthana, na čije ulaze se ulazi

u parkinge u tri nivoa ispod cijele džami-je.

Dok sam se divio ljepoti haremadžamije, koji je sav bio u bijelom mer-meru, zauči ikamet, koji me podsjeti dasustignem babu i brata Abdullaha koji suse približavali vratima Selam, koja vodepravo u Revdu. Dok sam se izuvao zaorise iftitahi tekbir šejha Huzejfe, kojeg sammnogo puta slušao preko interneta, alime se sada posebno dojmio. Učio je SuruInsan i Fedžr, a na rukuima i sedždamase dugo zadržavao. Nekoliko suza mi jeovlažilo lice, a jecaji onih koji su klanjali umojoj blizini su ih pojačali.

MOJ PUT U

MEDINU

Piše: Amar Halilović, IIb



Poslije sabaha, ali i narednih sedamdana iza svakog namaza su klanjanedženaze, a šesti dan sam poslije sabaha sababom i bratom bio u pratnji dženaza uBekiu, gdje sam vidio da se umrli ukopa- vaju u kabur pod imenom lahd i sve jeto nekako brzo, bez zadržavanja i učenja

poslije ukopa. U povratku smo se zadržalikod samog izlaza Bekia, gdje nam je babopokazao mjesta gdje su ukopane majkemu’mina i ashabi Muhammeda a.s.

Poslije klanjanja sabaha i dženaze,požurismo u Revdu, gdje nekako uđos-mo, ali ne klanjasmo dva rekata, što zboggužve, što zbog toga što je po našemhanejskom mezhebu mekruh klanjatiposlije sabaha, pa dok Sunce ne odskoči.

Dok smo stajali u Revdi i učili dove

pogledi su nam bili uprti na lijevu stra-nu, gdje je iza zelenih gustih rešetakakabur Muhammeda a.s.. Masa ljudi nasponese kao rijeka u pravcu izlaza suprot-no od vrata Selam, tako da nam kaburiMuhammeda a.s., i dvojice prvih halifa,Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma,dođoše sa lijeve strane. Iznad tri otvoraod kojih je jedan veći pisala su njihovaimena. Nazvah im selam, svakome poje-dinačno i prenesoh selame svojih bližnjihi htjedoh da se bar malo zadržim, ali naspolicija ubrza, tako da smo za koji minut

bili već izvan džamije. Pogledah zelenukupolu iznad kabura Muhammeda a.s., iučini mi se veća i drugačija nego na in-ternetu.

Bio sam presretan i bez obzira na tošto nisam bio naspavan, nije mi se išlo uhotel. Babo mi reče da idemo odmarati,jer smo umorni od puta, a i bez obzira štoje dan u Medini kraći nego kod nas, vrućeje, a valja sve vaktove klanjati u džamiji,na vakat se iftariti, a i teravija nije kao kodnas, već se klanja džuzom i traje oko dvasahata.

Podne i ikindiju smo klanjali u Ha-

remu, u hladovini suncobrana, dok nasje rashlađivala voda koja se raspršavala iz velikih ventilatora postavljenih na stubo- vima suncobrana.

Na iftar smo u džamiju došli prijena oko pola sahata i vidjesmo da su većpostavljene sofre u cijeloj džamiji i ha-

remu i da se pripremaju prostrijeti i uobližnjim ulicama između hotela. Sofresu bile raznovrsne; u haremu je pored na-jboljih hurmi, kifli sa susamom i jogurtabilo riže i mesa i za tim soframa su biliuglavnom izmoreni radnici, a u džamiji susofre bile za nijansu drugačije. Na ulazuu džamiju čekaju domaćini, njihova djecai radnici i svi mole da se kod njih iftari.

Mi smo krenuli za dječačićem od pet-šest godina, koji nas je doveo do sofresvoga dede. On nam izrazi dobrodošlicu,te pored sočnih hurmi, kifli i jogurta, koji

su bili postavljeni na sofri dohvati ne-koliko čaša Zemzema, četvrt lepine, sir,kahvu i čaj. Nakon ezana koji se prolomiMedinom i koji mi još odzvanja u ušima,začuo se šapat dova nekoliko stotina hil-jada postača i za koji minut se gotovo svešto je bilo na sofri pojelo, a onda se zatili čas očistilo i već je bilo spremno zanamaz. Taj prvi iftar mi je ostao u poseb-nom sjećanju i svaki naredni dan sam jedva čekao da se ponovi.

Drugi danDrugi dan smo posjetili Uhud, Hen-

dek i džamije Kibletejn i Kuba, gdje sunam babo i vozač Muhammed govorilio svakoj od njih, a ja sam sve te infor-macije upijao. Nazvali smo selam šehidi-ma Uhuda i plakali za hazreti Hamzom,Mus’abom ibn Umejrom, Hanazlom idrugim šehidima Uhuda i kao da smopred sobom imali sliku izranjavanog Ebu Talhe, radijallahu anhu, koji je svojim ti-jelom na Uhudu štitio Muhammeda a.s.;

kao da smo na Hendeku vidjeli Aliju ibnEbi Taliba kako ubija Amra ibn Abd Vudda i kao da sam i ja gladan, žedan iumoran zajedno sa Poslanikom a.s., ko-

pao Hendek.

Džamija u Kubau me se posebno do-jmila i razmišljao sam kakva li je ona bilau prvo vrijeme islama.

Cijelo vrijeme boravka u Medini sambio presretan i htio sam da što više toga

vidim, čujem i osjetim i kud god samhodao imao sam na umu da su tu bili pri-je više od 14 stoljeća Muhammed a.s., injegovi ashabi, te kasnije dobre generaci-je naših predaka.

Sedmi dan nam je babo kazao da nam valja ići za Mekku, radi obavljanja umre,a srce mi je željelo da u Medini ostanemobar još dan-dva, jer mi je ta hefta prošlakao najljepši san.

Kada sam ni sam ne znam po koji put

otišao da poselamim Muhammeda a.s.,prije nego sam obukao ihrame, zamoliosam Allaha da mi podari života, zdravljai imetka da ponovo dođem u Medinu ida nakon toga Božijom Voljom obavimhadž.

Otišao sam iz Medine sa

suzama u očima i u njoj samostavio dio svoje duše, a misli

mi se često u nju vraćaju i sanjam je, u želji i nadi da mojisnovi ponovo budu java...



20 | ZEMZEM

Pripremili: Benjamin Fajić, IIIa i Džanin Džakmić, IIIb

Šta mislite o tome da jedan dioBiH priznaje Dan državnosti BiH, adrugi dio ne priznaje?

Pa, to nas ništa ne iznenađuje. Jer, evobaš sam vam u predavanju o tome gov-orio. Rat je započeo s ciljem da i jednai druga strana, dakle Hrvatska i Srbija,

prisvoje dio Bosne. U tome nisu uspje-li, dakle, vojno nisu uspjeli i sada evo umiru, skoro dvadeset godina nakon ratapokušavaju da na sve načine destabili-ziraju našu zemlju. Jasno, s obzirom danisu ostvarili ni političke ni vojne ciljeve uratu, dakle nisu uspjeli da podijele Bosnu,da je prisvoje, onda oni na sve načine sadačine da je destabiliziraju pa i na taj načinšto su zvanično izjavili da ne priznajuDan državnosti. Ne priznaju ni državneinstitucije, tako da nas to ne iznenađuje.Međutim, s obzirom da o tome najvišegovori taj predsjednik Republike Srpskenama je svima u Bosni, dobronamjernimljudima, osobito nama Bošnjacima, sas-

vim jasno da su to obični „ćorci“ kako mikažemo u žargonu. Da to što on izjavl-juje nema nikakvu težinu i jasno, on tosada isključivo govori jer je u toj pozicijida i u samoj Republici Srpskoj ima jakuopoziciju koja je ustala protiv njega i daga optužuju za kriminal. Tako da on nasve načine pokušava da mobilizira srps-

ki dio stanovništva u Republici Srpskojkako bi se održao na vlasti, a to što onizjavljuje je u sklopu njegove politike.

Da li se samim nepriznavanjemDana državnosti izaziva na neki načindestrukcija BiH?

U početku kada je on tek počeo satakvom političkom djelatnošću to je nasiritiralo, zabrinjavalo. Međutim, on tosve već ponavlja kao papiga i međun-arodna zajednica ga ne uzima zaozbiljno,kao ni mi. Prema tome, samo je pitanjedana dokad će se on održati kao preds-jednik Republike Srpske, jer on iza sebe

ima toliko tih prijava, toliko tog krim-inala o čemu mi svakodnevno čitamo unovinama i slušamo na televiziji. Takoda, ponavljam, to što on izjavljuje nemanikakvu težinu, niti on može izazvatidestabilizaciju. Istina, zvanična politikaRepublike Srpske nažalost nije takva dabi išla u smjeru da ojača našu zemlju, ali

koliko god nama šteti - konstruktivnimsnagama u našoj zemlji, isto šteti još višesrpskom narodu u BiH. I evo, zaista, svje-doci smo da u posljednje vrijeme javlja se velika opozicija u Republici Srpskoj pro-tiv politike njihovog rukovodstva tako dase nadamo da će vremenom doći do izm-jene njihove politike, pa će Bosna krenutionim putem koji zaslužuje.

Čuli smo u toku Vašeg izlaganjada su se žene za vrijeme Ilira čakbacale u vodu da ne bi pale u ruke

dušmanima. Kakvo je stanje danas?Da li je iko spreman da se žrtvuje zadržavu?

INTERVJU SA

DR. ENVEROM

IMAMOVIĆEMFoto: Zejd Bečić (Zemzem)





Piše: Aiša Kvrgić, IId

M

nogima smeta tiši-na, ona lijepa tišina, aja baš volim kada nemoram slušati glasove

stranaca, glasove ljudi koji žive za ovajsvijet, ljudi koji nikada neće shvatiti ko-liko je život lijep. Ne razumijem ljudekoji prolaze kroz život sa hiljadu mas-ki, ljude koji su kao kap kiše - ponekadtopli i dobrodošli baš u tom trenutku, aponekad hladni i dosadni, a ne znaju dažive za onaj tren kada će pasti i kad neće više biti samo kap. Biće ili više ili manjeod kapi, zavisno od toga da li su bili topliili hladni.

Neki kažu da se ne valja vraćati u

prošlost, a ja baš volim da se vratim naonu staru drvenu klupu kraj vode gdjebih satima sjedila i posmatrala Sanu. Vo-lim to mjesto, ali nije sve isto kao prije,osjećam se kao gost kada dođem u svojgrad. Grad u kojem volim i tišinu i gal-amu, grad na devet rijeka, grad koji budi

sve najljepše u meni. Pa kao malo sretnodijete kada se vratim kući, volim svakidjelić, svaku travku, svaku kap. A na-jviše volim, stari, dobro poznati razlog za

povratak - roditelje. Moj sluh ne osjećažubor Sane, moje oči ne vide više onuplavu boju, onu konstantnu tišinu i jed-noću koju sam satima gledala. Zašto sebaš svaki put vratim na onu klupu? Mož-da zato što sada nemam ni prijatelje saklupe, prijatelje koji su me držali za rukuu svakome trenutku. Život je čudan po-jam. S hiljadu puteva, prepreka, labirint sajednim izlazom, izlazom koji je tu samoza „odabrane“.

A put do izlaza je težak i trnovit. Samo

oni koji uzmu za vodiča Jedinog koji možebiti vodič kroz život, uspjet´ će. Sjećan-je mi je čudna navika, ali je volim. Volimda se sjetim stvari koje ne mogu vratiti,stvari koje su mi bile svakodnevnica, asada su postale samo uspomene. Teškomi padaju te uspomene, ali sam ubijeđena

da je život pun uspomena na stvari kojesu prošle, na stvari koje se neće nikada vratiti. A ono što najviše želim, za šta senajviše trudim - da pokušam što više živ-

jeti za Onaj svijet, a što manje za Ovaj.

Zašto gledati, zašto sebi uzimati zaprimjer osobe koje nikada neće osjetitičar sedžde, osobe koje nikada neće požel-jeti da uzmu Časnu Knjigu u ruke, osobekoje možda nikada nisu ušle u džamiju.Najviše bih voljela kada bih mogla prih- vatiti sve svoje uspomene, kada bih prola-zila kroz život, a ne bih se bojala vratiti seu prošlost, kada bih cijeli život provela u vraćanju na lijepo.

Kada bih uspjela pronaći izlaz nakoji će izaći samo oni koji budu vjerov-ali i nadali se nagradi, najljepšoj nagra-di, nagradi koja ni po čemu nije sličnanagradi na dunjaluku. Želim, živim,nadam se, u Milostivog uzdam se.

KORAK

ČELIČNOM NOGOM

22 | ZEMZEM



ZEMZEM | 23

Sastali se jedne večeri na par-lamentarnom okupljanjuProblem, Rješenje, Moguće iPogrešno. Polemika se vodila

o pravima građana na socijalna priman-ja – da li ih povećati, jer su ljudi neza-dovoljni trenutnim primanjima ili njihov

iznos ne mijenjati, što bi izazvalo burnijenemire? Razgovor je počeo Problem ka-zujući da ga je Pogrešno naveo da dođe.Pogrešno je bio ubijeđen da Rješenjemože pomoći Problemu dajući prednostMogućem.

Moguće je kratko izjavio da Problemtreba napustiti sjednicu državnih lidera,s čime se složio i Rješenje. Prije nego jeProblem napustio raspravu rekao je daće se vratiti nenajavljen, ako se ostali nebudu usaglasili u jednoglasnom postup-ku. Moguće je dalje izlagao svoje stavoveo novonastalom slučaju argumentirajućiih i tvrdio da Rješenje treba da budezačetnik novog, po ljude boljeg, zakona.No, Pogrešno se usprotivio smatrajućida će taj novi zakon predstavljati dodatnepoteškoće njima u vladi, bez obzira kakavon bio, pretendujući da socijalna pomoćgrađanima ostane nepromijenjena ne os- vrćući se na posljedice. Moguće je razmis-lio i stao na stranu Pogrešnog koji je up-orno tvrdio da ne treba „razbijati glavu“

i „trošiti živce“ na „sitnice“. Rješenje nijebio u potpunosti siguran da li je to do-bro po zajednicu kojom upravljaju. Ipak

se tješio činjenicom da su oni Ti koje sepita, a nikako Oni koji pitaju, imajući naumu da će novo pravilo zahtijevati trudprolazeći zakonsku proceduru koja bi seoduljila i ko zna kad završila!

Ali je ipak imao ideju. Zahtijevao je

da Moguće zamagli oči građanima iz-javljujući preko medija da Problem nemože mimoići njihovo sadašnje haotičnostanje, jer će se u protivnom u redovima vrhovnih državnih funkcionera pojavi-ti dodatne polemike i šteta po novčanibudžet. Građani su danima slušali izjavedržavnih lidera o pravu za koje su se zal-agali. Nemoćni i nedovoljno upućeni upolitičke nauke ostajao je, kao i u većinineriješenih građanskih prava, sedamna-esta gura šahovske ploče, koja je nepo-trebna.

Rješenje je mislio da je svojim pos-tupkom prevazišao Problem. Ali, Prob-lem se vrati u Parlament, kao što je irekao na raspravi vođenoj o pravima

građana na socijalna primanja, te se nas-mija Rješenju što se neodgovorno i in-dolentno odnosi spram dužnosti za kojeje postavljen. Rješenje se navikao da sesvakodnevno susreće sa jednim te istimslučajevima, ili sličnim, ne reagirajući nanjih s ciljem da ih poboljša ili spriječi,

jer mu u interesu nisu druga ljudska prava već samo njegova. Stoga, on uzvratiProblemu skoro isti osmijeh, pun neka-kvog lukavstva, rekavši mu da je uzoranprimjer življenja – hedonističkog. Tošto su sebe smatrali „mini-starima“ i štosu zajedno propagirali ideju Mogućeg iPogrešnog da ne treba „razbijati glavu itrošiti živce za sitnice“, koji su, također,bili prisutni u kancelariji, ih je vodilo u vodeni zamućeni plićak koji nije mogaoodnijeti njihov sram i ljagu.

Pogrešno je uzrokovao da Problemostane dio „kolektiva“, jer je stanje u ko-jem je Moguće zahtijevalo to „neraskidi- vo prijateljstvo“ Rješenje prihvatio...

UBLEHAŠI

Piše: Haris Žižo, IVb

“Nema v ast ez ju , ju ez mater ja n“Nema v ast ez ju , ju ez mater ja no ara, mater ja n o ara ez prosper teta,o ara, mater ja n o ara ez prosper teta,

niti prosperiteta bez pravde i dobre politike!”niti prosperiteta bez pravde i dobre politike!”



24 | ZEMZEM

Piše: Arif Omanović, IVb

K ada se za Gazi Husrev-begovu medresu kažeda je jedna od najstarijih odgojno-obrazovnihinstitucija na Balkanu onda nema sumnje daje to dovoljan pokazatelj koji govori o ugledu

ove škole. Program Medrese, od njenog utemeljenja 1537. go-dine do danas, bio je model prema kome su se radili programidrugih sličnih škola. Koncipiran tako da uključuje izučavanjetradicionalnih i racionalnih nauka, omogućavao je učenicima dastiču teološka, lozofska, pravna, lološka i egzaktna znanja.Shodno tome, a uzimajući u obzir i uspjehe koji su od najstarijih vremena pa sve do danas svršenici Medrese postizali, jedan od

najvažnijih faktora za sve te rezultate su profesori bez kojih bisve to bilo teško.

Profesori Gazi Husrev-begove medrese biraju se po kriterijukoji je u temeljnom dokumentu

(vakufnami) propisaolično Gazi Husrev-beg,a uključivao je stručnost,pedagoško iskustvo iljudske kvalitete. Za ve-

oma zahtjevno, uglednoi primamljivo profesorsko

mjesto mnogi su se natjecali.Dobivali su ga najbolji. Među nji-

ma je bilo Arapa, Turaka, Albanaca inajviše, naravno, Bošnjaka.

U ovom broju Zemzema upoznat ćemo se sa dijelom profe-sorskog kadra Medrese, i to sa onima koji su stekli naučnu titulumagistra nauka. Pa krenimo redom.

Mr. Amina Memišević, profesorica hemije, je najsvježijiprimjer magistra profesora Medrese. Magistrirala je na odsijekuza hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, a mag-istarski rad je odbranila 28. novembra 2013. godine, na temu:“Aktivno poučavanje i učenje u nastavi hemije”.

Pored profesorice Amine, među ”mlađe” magistre u Medresi

svrstavamo i tri profesora koji su promovirani kao magistri 09.novembra ove godine na promociji magistara Univerziteta u Sa-rajevu koja je održana u Zetri, a to su:

Mr. Dževad Hećo, profesor biologije, magistarski rad jeodbranio 30. novembra 2012. godine na odsijeku za biologijuPrirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, na temu: “Pozna- vanje rakušaca iz reda Amphipoda u nastavi biologije u medre-sama Federacije BiH”.

Mr. Elma Macić je profesorica zike, a magistarski radje odbranila 26. decembra 2012. godine, također na Prirod-no-matematičkom fakultetu u Sarajevu na temu: “Analogija unastavi zike”.

Mr. Safija Malkić je profesorica tefsira i akaida, a magistar-

MAGISTRI U Gazi

Husrev-begovojMEDRESI



ZEMZEM | 25

ski rad odbranila je 14. marta 2013. godinena Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu,na temu: “Odgojna uloga majke u glasili-ma islamske zajednice (Takvim, Glasnik,Islamska misao) druge polovine 20. stol-jeća”, katedra pedagogije i psihologije.

Profesori koji su ranijih godina pro-

movirani kao magistri nauka su:

Mr. Hfz. Behija Durmišević mag-istarski rad odbranila je u januaru 2007.godine na Filozofskom fakultetu u Sara-jevu na katedri za lozoju i sociologiju,na temu: “Ljubav kao princip spoznajeu mišljenju Rabije el-Adevije i MeisteraEckharta”. Pored titule magistra nau-ka nosi i časnu titulu haza Kur’ana. UMedresi radi kao odgajateljica u ženskomodjeljenju.

Mr. Senad Ćeman magistrirao je naFakultetu islamskih nauka u Sarajevu 16.januara 2008. godine na katedri kha išerijatskopravnih nauka odbranivši radna temu: “Vaku i fondacije: komparativ-na studija o položaju vakufa i fondacijau šerijatskom pravu i pozitivnim zakon-skim propisima u Bosni i Hercegovini”.Profesor je kha i akaida.

Mr. Dževad Pleh je profesor hadisa,a svoj magistarski rad odbranio je 03. feb-ruara 2010. godine na temu: “Bosanskakuća i savremeno stanovanje u islamskojtradiciji”, katedra islamske kulture i civ-ilizacije na Fakultetu islamskih nauka uSarajevu.

Mr. Hfz. Dževad Hrvačić, profesorkha i hadisa, magistrirao je na katedrihadisa Fakulteta islamskih nauka u Sara-jevu odbranivši magistarski rad 21. aprila2010. godine na temu: “Fenomen baštin-jenja idžazetname s posebnim osvrtomna hadiske idžazetname Bošnjaka”. Ta-kođer jedan od profesora koji pored titulemagistra nauka nosi titulu haza Kur’anaČasnog, a hifz je položio 1988. godine iizveo je 16 haza.

Mr. Džanita Resić, profesoricasporta i tjelesnog odgoja svoj magistarskirad odbranila je 05. aprila 2012. godinena temu: “Analiza transformacijske e-kasnosti pilates programa na motoričkesposobnosti i posturalno-morfološkekarakteristike”, na Fakultetu za sport itjelesni odgoj u Sarajevu.

Mr. Hfz. Mensur Malkić profesorje kiraeta. Magistrirao je na Fakultetu

islamskih nauka u Sarajevu na kat-edri Kur’ana, tefsira i arapskog jezikaodbranivši magistarski rad 09. jula 2012.godine na temu: “Život i djelo hazaĆamil ef. Silajdžića (doprinos izučavan-ju kur’anskih nauka)”. Pred komisijomRijaseta islamske zajedinice u BiH hifzje položio 2001. godine, a kao muhafz

izveo je 22 haza.

Sa ovim kratkim opisom svakog odnaših profesora magistara dokazujemoda naša škola, sa bogatom tradicijomkoju ima, od samog nastanka pa do danaskonstanto pruža učenicima rad sa profe-sorima koji su sticali znanje na različitimfakultetima. Zato je važno da shvatimo vrijednost onoga što imamo, da to cijen-imo, i kao dio ovog kolektiva Gazi Hus-rev-begove medrese i ubuduće razvijamokvalitet obrazovanja koji pruža ova usta-nova, sve to onako kako su radile prijašn-je generacije uz svoje profesore, tako i midanas sa našim profesorima koji su namučitelji za čitav život, jer Medresa ostaje unama zauvijek.

I Allah će na visoke stepene uzdignutione među vama koji vjeruju i kojima jedato znanje. A Allah zna ono što radite.”(El-Mudžadele, 11)



26 | ZEMZEM

Dugo me je mučilo pitanjezašto Josef K. u romanu

„Proces“, autora FrancaKafke, umire kao pas. Ali, sudeći po onome što vidim svakod-nevno, po raznim TV kućama, internetportalima, forumima, danas malo koumire ono ljudski. I onda se javi pitanjekoje dovoljno ukazuje na neslojevitostprioriteta u bosanskoj unutrašnjoj politi-ci. Veliki broj pasa lutalica u BiH praviod jedne naizgled „civilizirane“ države,posve pseće stanište. Pitam se, da su sekojim slučajem, u posljednjem popisustanovništva popisivali i psi, koliko bi

onda multikulturalnost i svi oblici ljubaviprema različitostima, u evropskom Jeru-salemu dobili na značaju. Imali bi posvenovu, po svim standardima legitimnu za-jednicu, čija bi nacionalnost bila - pseća,jezik - pseći, a religija isto tako - pseća,jer pas kada bi bio u stanju razmišljati imisliti o Bogu, zamislio bi samo ono štoi sam jeste. Ali na svu sreću, Bog nije daopsima privilegiju mišljenja, niti su oni ika-ko mogli stvoriti od sebe kulturu, pa napopisu nemamo jednu novu skupinu pa-sa-ljudi, kojima je u interesu ništa drugo

do glodanje već oglodane kosti kakva jeBiH. I onda na scenu stupe parlamenta-rci, koji pod žezlom snage i moći bosan-

ske privrede i ekonomije usvajaju zakonekoji mogu nešto riješiti, ali čija bi imple-

mentacija bila još jedan u nizu od uda-raca na budžet koji ionako svake godineiskašljava novac iz davno oboljelih pluća.

Paralamentarci predlažu eutanazijupasa koji ne služe svojoj svrsi čuvanja sta-da i avlija, već služe kao sredstvo podsmi-jeha kod turista koji se čude kako u Sara-jevu, u srcu Evrope, živi i na sve načinepreživljava 13.000 pasa lutalica, spremnihda ugrizu ruku prolaznika kako bi uka-zali na svoje postojanje. Situacija je jasnado očaja: Vlada Bosne i Hercegovine ima

para za izgrađivanje azila, ali će u perio-du gradnje, a znamo kako se u BiH gradi,penzionerima kasniti penzije. Time će seubiti dvije muhe jednim udarcem - psi ćebiti humano eutanizirani, a država će seriješiti nepotrebnih penzionera, koji nećemoći čekati penziju da kupe lijekove kojisu im prijeko potrebni. A da ne govorimoo socijalno nezbrinutim, njihova ionakomala primanja će biti dovedena u pitan-je, a samim tim i hljeb njihov svagdašnji.Što bi u konačnici značilo: zakon Parlam-entarne skupštine BiH o eutanaziji pada

u vodu. To bi iziskivalo izgradnju azila ikupovinu veoma skupih sredstava za hu-manu eutanaziju.

Da se iole sprovodio zakon iz 2009.

godine o sterilizaciji, danas bi na ulica-ma bosanskih gradova bilo znatno man-je pasa, te bi se konačno moglo ljudskiprošetati Vilsonovim šetalištem i nadisa-ti svježeg smoga. A da stvar bude gora,društva za zaštitu životinja predlažu samoimplementaciju postojećih zakona, a zna-mo koliko se implementacija zakona iz2009. godine pokazala korisnom. Iakoje o ovome napisan veliki broj kolumnii tekstova, do ušiju građana nije došlačinjenica da niti jedan zakon o psima lu-talicama nije urodio plodom, a problem

eutanazije nije u njoj samoj već u sred-stvima putem kojih se eutanazija vrši.Međutim, možda bi to izgledalo maki-javelistički, ali sredstvo ne bi toliko tre-balo biti ni bitno, bitan je cilj, a cilj svihrazgovora, polemika, zakona i prijedloganišta je drugo nego uklanjanje pasa lutal-ica sa ulica, na ovaj ili onaj način. I ondase vratimo Josefu K., koji umire kao pas.Danas, nije toliko loše umrijeti kao pas. Jednostavno, humanom eutanazijom psise prosto uspavaju. A kako je krenulo, svićemo pod humanu eutanaziju, svi ćemo

skončati kao psi.

O psima i ljudima

Piše: Mehić Munir, IVa

KOLUMNA



ZEMZEM | 27

Sarajevo, 13. august 1992. Jutroje osvanulo uzbunom. Ponovogranatiranje. U njedrima menešto steže. Muž mi je otišao

u grad da donese nešto za jelo, evo još ganema. Na radiju javljaju vijesti iz grada,strah me je. Jutros u 7:13 pala je granata kod

Sebilja na Baščaršiji. Poginulo je pet Sarajlija.

Utvrđeno je da su to sljedeće osobe... I zaista,moj muž je bio među njima. Ne sjećam sešta je dalje bilo, ali kažu da mi je pozlilo, dasam vrištala i plakala. Poslije sam se smiri-la, morala sam, radi djece. Jedan ima 13 adrugi tek 9 godina. Bili su dobri đaci ali ratim je prekinuo školovanje.

Snalazimo se na razne načine. Sad smou kolektivnom smještaju. Ima nas prekostotinu. Lijepo nam je – bar zasad. Sva-ki dan nam daju rižu. Jedemo je već četirimjeseca. Za obrok dobijemo i po krišku

za svakog ukućana. Nije lahko preživjetidan sa jednom kriškom hljeba, a nekadnijednom. Znala sam leći i zaspati gladna.Mlađi sin mi je govorio: Mati, ja budem bu-

dan pored tebe kad zaspiš i sve čujem kako ticrijeva krče. Ovaj tvoj zadnji zalogaj što si midala nikad neću zaboraviti. A onda je poče-la dolaziti humanitarna, ikar konzervenepoznatog sadržaja. Berem i žaru pa pitupravimo. A od ovog tepiha pod nogamanekad ložimo vatru.

Teško nam je za vodu. Nekad on-ako, kad je zatišje, spremim se i krenempolahko sa Sedrenika na Bistrik. Tamokažu ima vode. Sakupi se žena pa nisamsama. Ponesem dva kanistera, tek toliko

da preživimo jedan dan. Uh, šta tu narodabude. Nekako prođem naprijed, kažem imda imam djecu samu kod kuće, pa eto –k’o puste me. Tu vodu koristimo samo zapiće, a za pranje i kupanje čekamo kišu.

Stavljamo kanistere pod oluk.Približava nam se zima. A zimske

odjeće nema dovoljno. Valjda ću naći jošnešto dok počne prava zima. Prije neko-liko dana pao mi je geler kroz prozor. Bilasam se pravo uplašila, hvala Bogu nije medohvatio. Nemamo više ni svijeća, pa evopalimo kandilje, komad platna poliven ul-jem na tacni. Gori nekad, a i ulja nestaje.

Nemamo ni para. Stariji sin sabere neš-to drva, pa ode na pijacu i proda za komadhljeba. Izbjegao je i granatu što je pala kodtržnice na Markalama. Nekad zaradi i kojumarku. Otišla sam u pekaru na Bistriku. Tamo su me primili da nekoliko dana čis-tim po dva sahata. Za to mi dadnu dvahljeba.

Pojavljuju se i razne bolesti, uši i svr-ab. Žene padaju u nesvijest kad čuju da jeneko ranjen ili poginuo. Skočim, donesem vode i šećera i bude im lakše. Jednom samtako ‘mjesto šećera donijela soli. Ali poredsvega ovog najveća radost je kad dođekamion od Pivare, pa nam donesu pitke

vode. Dolaze obično kad je zatišje. I tubude gužva, pa me nekad zovnu da im po-mognem dijeliti, tako i kad dođe human-itarna. Jednom sam pomagala dijeliti ma-karone i priđe mi neki čovjek, htio mi seudvarati. Meni bi teško pa ja njemu rekoh:

Ako ti ovim makaronima razbijem glavu...! Ti

ćeš se meni udvarat’.

Za svoje roditelje, braću, sestre nis-am čula ništa otkako je rat počeo. A ondami je došao komšija iz sela. Kaže da mije brat poginuo, te da su mislili da sam i

ja poginula. Vidjeli me nekad na televizijimeđu ranjenima. Poželjela sam ih puno.Moram ih vidjeti. Spremila sam se sa svo-jim mlađim sinom i krenuli smo kami-

onom preko Igmana. Zaustavili su nas inisu nam dali da prođemo. Htjeli su da miuzmu sina. Ja sam ih molila i govorila imda mi puste sina i da idemo dalje. Valjda ioni imaju roditelje koje nisu odavno vidje-

li. Na kraju su me pustili. Kad sam došla,babo je vrisnuo vidjevši me. Taj trenutaknikad neću zaboraviti. Nisam mogla dugoostati, jer mi je jedan sin ostao u Sarajevu.

Vratila sam se u Sarajevo. Onda sunam se javljale neke organizacije. Došla jeneka žena iz organizacije Žena ženi i pita-la me šta najviše volim raditi. Rekla samjoj da volim crtati, pa mi reče da joj na-crtam ono što najviše volim. Dala mi jesvoj rokovnik i tu sam nacrtala jednogzeca. Žena se nasmijala i dala mi 20 dolara.Poslije sam počela primati i pisma od nekestrankinje, u njima mi pošalje i 20 dolara.Čuvam njena pisma, da je se sjetim nekad,ako ostanem živa.

Ležim ja tako jedno popodne. Lijepobi, nisu pucali. K’o da nije bio rat. Bio mise san navukao na oči, a onda sam čulaplač svana. Neko dijete vrišti. Ustanemi izletim napolje kad tamo dijete od petgodina palo sa sprata. Priđem mu, vidim,nije mu ništa i odnesem ga majci. Tako joj

ispričam šta je bilo, dobro je sad, ne plače,i umjesto da kažem čuvali je meleki , kažemjoj čuvali je anđeli , ma beli je to i isto.

A Bože dragi, ko nas čuva?

Sjedim sa svojom djecom u sobi. Oni,mladi, uvijek nađu da se zabave nečim. Veseli su, bar donekle. U njihovim očima vidim svoga muža, kao da sjedi preko putamene. Ali nije to on, to su moja djeca. Mojspas i moja snaga da preživim ovaj rat. Dadočekam dan kad ću izaći iz slobodnogSarajeva i bez straha krenuti majci i ocu,

da djeca jedu koliko hoće i da se ne smr-zavaju. Valjda će doći i taj vakat, valjda ćuga dočekati.

Ratno sjećanjemoje tetke

Piše: Sabira Muftić, IVb

Ležim ja tako jednopopodne. Lijepo bi, nisu

pucali. K’o da nije biorat.



28 | ZEMZEM

***

Baš se pitam kakva je to psećaodgovornost. Da li je uopće i ima?

Hodajući tako jutrom, udišući smog,žedan, gladan, ne mogu dozvati sebe. Jeobih, ali ne mogu da jedem. Pio bih, ali

ne mogu da pijem. Ne mogu da jedemod gladi. Ne mogu da pijem od žeđi. Daovaj put ne znam napamet ne znam dali bih mogao stići na odredište. Sa straneme pokušavaju ujesti psi, ali odolijevam

svakom napadu. Ispred sebe ne vidimništa. Ne vidim ni iza sebe, iako sam većtuda prošao. Brinem se da ću nekada

nekuda nekoga morati voditi jutrom, ada ne znam ni kada ni kuda ni koga. Udžepu, tajnom skrovištu sitnica i kvalitet-nog smeća, ne pronalazim ništa do parnovčića koji zveckaju, par papira do pola

ispisanih koji šušte i par ključeva kojinemaju bravu.

Evaluacija jutra Sarajevo i smog

Piše: Ahmed Tabaković, IVb

Miris jutarnje pogače.Sirovo meso.

Oštar vazduh.

Smrdljivi smog.

Posjeta džamiji.

Golubovi? Tri para. Ispred salčinove postojbe.

Psi? Dva para. Pored Sebilja.Česme? Jedan par. Kod abdesthane. Agnostici? Krivovjernici? Bezbožnici? Dvoličnici? Nijedan par. Pod jorganom.

Pravovjerni? Par redova. Iza imama.



“Psi nemaju odgovornost”, dobacineko iza mene.

Okrenuh se tako jutrom udišući smog,žedan, gladan, ne čujem sebe. Da nisambrojao stepene pri okretanju vratio bih senazad. Ko je to rekao? Ne vidim. Nigdjenikoga. Oko mene hoda stotinu ljudi. Psi

počinju da ujedaju. Nemaju koga. Čujem vrisak. Ne vidim. Stanem. Osluškujem.Čekam. Kroz mene prolaze ljudi kao dame nema. Do sebe osjetim kako hodaneko. Pružim ruku, dohvatim ga. Vrisne.Ne, tako ti Boga!

“Psi imaju odgovornost”, dobacineko ispred mene.

Požurih tako jutrom udišući smog,

žedan, gladan, ne osjetim sebe. Zadihaosam se od žurbe. Ko je to rekao? Ne vi-dim. Nigdje nikoga. Psi trgaju komademesa. Ne jedu. Iz mog džepa uzimajutuđe ruke, ključeve bez brava. Otključa- vaju hambare zla. Siromasi se otimajuoko novčića iz mojih džepova. Bacam imjedan po jedan. Uzimaju, hoće još. Gu-

raju me.

“Ti si mrtav”, gurnu me neko.

Ja bih da vrisnem; ne mogu da gaudarim; udarih sebe da zaplačem; plačemkrv; da potrčim - još više usporim; daotjeram psa - ujede me drugi; da skočim- potonem u pijesak. Ne želim da sammrtav. “Ja sam živ!”, derem se, a gušimse. Nema ljudi. Vidim neku sjenu, jutro

se razdanjuje. Mrak pada.

“Šta je dobro?“, pita me.

Pokušavam se nasmijati, reći šta jedobro. Plačem. Umirem. Ne osjetim višepse. Ne osjetim ni sebe. Nemam nogu.Nemam ruku. Nemam glave. Nemam

trupa. Pokušavam da se uštinem neposto-jećim prstom za nepostojeći obraz, želimda je ovo san, da sanjam. Neko me je jačeuštinuo za obraz kojeg više nemam...

***

Tačno je sedam sati. Vijesti. Prijepetnaest minuta je nedaleko od Miljackepronađen leš nepoznate osobe. Policijaradi na utvrđivanju identiteta...

ZEMZEM | 29

2SO2 + 02 → 2SO3,SO3 + H2O → H2SO4 UGLAVNOM NIŠTA DOBRO





Najzanimljiviji dio ljepoteje onaj koji slika nemože izraziti, to je onajdio koji samo jezikom

možemo spoznati. Sigurno je da su ra-zličiti razlozi podstakli učenike i učeniceove izborne na njen odabir, ali jedan se

može svesti kao zajednički, a to je ljubavprema jeziku i ljepoti.

Vođeni uvaženom profesoricom Se-idom Mustać i profesorom MirzetomHamzićem, ovih devetnaest učenika,koliko broji naša izborna, se upoznalosa ljepotom pisanja, čitanja, slobodomizražavanja i mišljenja, tolerancijom irazumijevanjem. Zahvaljujući zaniml-jivim materijalima i literaturi s kojom sunas upoznali spomenuti profesori našakreativnost se proširila i volja ojačala.

Zajedničkim snagama, zalaganjem i tru-dom upoznali smo svijet književnosti ipolahko i sami postali njen dio. Pisanjemeseja na različite teme i njihovim komen-tarisanjem, upoznali smo se sa onom iz-rekom da je: „Jezik arhiva historije“, štonam je omogućilo lakše razumijevanje

prošlosti, sadašnjosti i same budućnosti.

Za nas ni timski rad nije ništa strano,kao ni stvari koje „usput“ saznajemo pri-likom izlaganja našeg materijala i infor-macija, pripremljenih za određeni čas.Sve navedeno važi i za časove bosansk-og kao i engleskog jezika, kojima jačamonaše retoričke sposobnosti i spremnostza snalaženje u različitim životnim situ-acijama. Jer, čitajući, slušajući, analizira-jući tekstove i na engleskom i bosanskomjeziku, nastojimo da naš jezik dovedemo

do zavidnog nivoa i nivoa s kojim ćemose ponositi mi i ljudi oko nas. Ovu izbor-nu preporučujemo učenicima koji su sig-urni da svoj život žele posvetiti lijepom,jeziku i književnosti uopće, onima kojisu spremni ulagati i dati maksimum odsebe, za sebe i druge. Biti će upoznati sa

velikim ljudima, narodima, događajima injihovim sudbinama, baš kao i trenutniučenici ove izborne grupe.

Svaki učenik koji razumije ili želi darazumije važnost jezika, vrijednosti knji-ga, literature i da razvije svoje sposobnos-ti prihvatanja realnosti i činjenica, koji želiupoznati sebe i druge ljude, ima prilikuda sve to postigne upravo na časovimaizborne bosanski-engleski jezik.

Na kraju, kao što Flober kaže: “Čitajda bi živio“, prihvati takav način života.

Izborna grupa bosanski-engleski

Piše: Santijana Demir, IVd

ZEMZEM | 31

Foto: Adem Dinarević (Zemzem)



32 | ZEMZEM

Stručnjaci UN-a, iz Konfer-encije za trgovinu i razvoj, vje-ruju da će tokom iduće godineglobalna privreda rasti po sto-

pi od tri posto, što je bolje u odnosu nanešto više od dva procenta - na koliko jeprocijenjena privredna ekspanzija u 2013.

Ekonomisti MMF-a su još veći optimisti,jer smatraju da je sljedeće godine mogućrast globalne ekonomije od 3,5 posto,pod uslovom da se ostvare projekcije o

usponu privredne aktivnosti u SAD-u,Kini i drugim zemljama koje odlučujućeutiču na ekspanziju svjetske ekonomije.

Poznati američki ekonomista Nuri-el Rubini je, međutim, sumnjičav i jav-no izražava bojazan od izbijanja nove,globalne, privredne krize, jer, kako onobjašnjava, trenutna još nije okonča-na, a suštinski problemi u ekonoms-ki najmoćnijim zemljama nisu riješeni.

Rubini, koji je prvi od najviđenijihekonomista u SAD-u predvidio izbi-janje globalne nansijske krize, smatrada ogromni javni dugovi, visoka ne-zaposlenost i nedovoljna investicio-na aktivnost i dalje “guše” vodeće za-padne, ali i neke privrede zemaljasa ubrzanim ekonomskim rastom.

“Doktor katastrofa” takođe strahu-je od mogućnosti da se krizno stanje usvjetskoj privredi produži ne samo na

Piše: Agencija, objavljeno na portalu „Buka“

KRIZA ILI RAST 2014: KOME VJEROVATI?



ZEMZEM | 33

nekoliko narednih godina, već i na višedecenija, dok također slavni ekonomis-ta Pol Krugman vjeruje da se ubrzaniekonomski oporavak može ostvariti dal-jim, naglim, tehnološkim unapređenjemproizvodnje i širokom primjenom robota.

Džozef Štiglic, jedan od čitavog nizaameričkih naučnika - dobitnika Nobel-ove nagrade za doprinos ekonomskojnauci - takođe smatra da u svijetu jošuvijek nije minula opasnost od izbijan-ja nove globalne recesije i predviđa i zasljedeću godinu mršav rast ne samo uSAD-u, već i u cijeloj svjetskoj privredi.

Pol Krugman, redovni profesorprestižnog Prinston univerziteta, ranijidobitnik Nobelove nagrade za ekonomi-ju, vjeruje da budući ekonomski rast u

svijetu najviše zavisi od brzine uvođen-ja najsavremenijih tehnoloških rješen-ja i što masovnije primjene robota.

On kaže, u autorskom napisu za vodećiamerički dnevni list “Njujork ta-jms”, da je u posljednje vrijeme razvoj vještačke pameti i robotike napredovaogigantskim koracima koji su još prijedesetak godina bili gotovo nezamislivi.

“To što se donedavno smatralo fantas-tikom ili šalom - prepoznavanje riječi,

mašinski prevod, putovanje automobi-lom bez vozača - odjednom je postalarealnost”, kaže Krugman, uz napomenu

da se era visoko-tehnološke revolucije usvijetu sada nastavlja ubrzanim tempom.

Prognoze

Prema većini meritornih prognoza kojedaju relevantne međunarodne instituci-

je, privredna aktivnost u SAD-u će sl-jedeće godine biti nešto veća nego oveu kojoj se predviđa rast od približno dvaposto, dok Kina i Indija u 2014. moguračunati na ekonomsku ekspanziju odpribližno sedam i po i pet procenata.

Rusija, koja se tokom prošle decenijesvrstala među deset najvećih svjetskihekonomija, zahvaljujući prije svegaogromnom izvozu i deviznom prilivuod nafte i gasa, u 2014. može računati naskroman rast od jedan i po do dva posto,

što je približno na nivou ove godine, doknajveći broj stručnjaka smatra da će EU idalje biti “slaba tačka” globalne ekonomije.

Većina zemalja EU je ove godine izašlaiz recesije, ali i dalje su ophrvane ogrom-nim unutrašnjim i spoljnjim dugovima,“klecavom” proizvodnjom u ključnimprivrednim granama, mršavom potrošač-kom potražnjom i visokom nezaposle-nošću koja na nivou 17-člane zone euradostiže vrlo zabrinjavajućih 12 posto.

Evropa bi, prema ocjeni američkih ek-sperata, trebalo da napusti dosadašnju

politiku stroge štednje i smanjenja javnepotrošnje, jer taj model “u kriznim vre-menima ne donosi željene efekte”.

Proma ocjeni MMF-a, SAD su us-pjele, zahvaljujući mjerama svoje cen-tralne banke i drugih nadleženih -

nansijskih institucija, da konsolidujubankarski sistem i “stave na noge”neke velike i ranije posrnule kompanije,pa je sad logično očekivati dalju kon-solidaciju i rast privredne aktivnosti.

Kritičari američke aktuelne ekonomskepolitike ukazuju, međutim, na još uvijek visoku stopu nezaposlenosti od sedamposto, ogromne dugove federalne ali i vlada saveznih država, koji se mjere de-setinama biliona (hiljada milijardi) dolara,kao i na neizvjesnost koja će nastupiti

kada Fed odluči da potpuno ukine sta-lan otkup državnih obveznica za dodat-no podsticanje privredne ekspanzije.

Ukoliko privredni rast SAD-a i u 2014.bude mršav, ne piše se dobro ni global-noj ekonomiji, imajući u vidu da Amerikaobuhvata bezmalo četvrtinu vrijednostisvjetskog BDP-a, ističe ruski ekonomistaMihail Hazin i poziva vlasti svoje zeml-je da se odreknu liberalno-monetarnogmodela privređivanja i “konačno” seodluče za ekspanzivnu ekonomsku poli-

tiku.



34 | ZEMZEM

Piše:

Osvrćući se na globalnupolitičku arenu u protek-lih nekoliko godina ni-sam mogao prešutjeti

određene poteze načinjene isključivo od

strane vojnih dominusa. Tako sam došaona ideju da napišem sljedeći članak kojina neki način otkriva ono očigledno, alimnogima nedokučivo - šahovsku partijuIstoka i Zapada koja se odigrala na tluSirije. Sukob u kome su obje strane veo-ma mudro koristile svoj manevarski pros-tor, ne opraštajući greške, međutim, netrpeći poraz. Kao što je veoma poznato,Zapad se već stoljećima ponaša ekspan-zivno, međutim tek odnedavno to čini najedan racionalan mirnodopski način. Ilibar tako oni tvrde. Sa druge strane Istok,

čiji krem čine Rusija i Kina (kako u vo-jnom tako i u ekonomskom smislu), spro- vodi određenu totalitarnu ekonomsku i

vojnu dominaciju u regionalnom smislu. Jedini problem jeste taj što su Rusija iKina regionalne velesile unutar interesnihzona Zapada. Ta geopolitička pretenzijaZapada ka Istoku rodila se upravo izumi-

ranjem jedinog pretendenta Istoka ka Za-padu - Sovjetskog Saveza. Raspadom togmoćnog društva stvorio se vakuum u Is-točnoj Evropi koji su ponajprije popunileraznorazne marionetske vlade, a potomi nebrojeni ekonomski i vojno-političkisavezi. Sama jezgra nekadašnjeg SSSR-a- Rusija, je krajnje pasivno gledala na svata dešavanja ne pokušavajući parirati na-porima kapitalističkih sila da ostvare svo-je interese. Međutim, situacija je eskaliralakrajem prve decenije XXI stoljeća, upa-dom Ruske Federacije na teritorij Gruz-

ije, zbog spora između dvaju vlada, kojije vođen u vezi provincija Južne Osetije i Abkhazije. Incident je postao nezaustavl-

jiva internacionalna kriza koja je pokazalakoliku podršku uživaju bivše sovjetske re-publike, izuzev Rusije. Zbir tih i mnogihdrugih faktora rezultirao je agresivnijomekonomskom politikom Istoka ali i Za-

pada, koji je bivao sve smjeliji u svojimnastojanjima da prodre dublje u Aziju.

Dolazak Arapskog proljeća je stvo-rio novi teren na kome su strane mudrobirale svoje saveznike. Bez većih međun-arodnih sukoba, UN i njene VETOčlanice su uspjele vojno-političkimputem okončati tu nezaustavljivusjeverno-afričku krizu. Međutim,kada je tabla prenešena na područ-je Blistog Istoka, situacija je postalakrajnje ozbiljna. Shvatajući da je to

veoma osjetljivo područje, Zapad jetežio svrgavanju postojećih režimakoji su stvorili izvanredne odnose

Križarski Ratovi

(1095-2014)

Piše: Ensar Perčo, IVa



ZEMZEM | 35

sa svojim Istočnjačkim susjedima. Ali to, očigledno, nije išlo uprilog regionalnim velesilama Bliskog Istoka.

Ako se osvrnemo na period Arapskog proljeća, vrlo lahkoje shvatiti da je propast Sjeverne Afrike išla uporedo sa ekon-omskim bumom Male Azije. Republika Turska, koja je prvo-bitno imala neograničen broj pretenzija na balkansko tržište, vrlo brzo je shvatila opasnost te ekonomski nestabilne regije,

te je svoj ekonomski potencijal velikim dijelom prebacila napodručje Jugozapadne Azije. Time su nastojali da pridobijustrateške partnere koje je Erdoganova vlada doista trebala naBliskom Istoku, upravo zbog višedecenijskih sukoba sa Kurdi-ma. Vraćajući se na Arapsko proljeće, na području Bliskog Isto-ka, Sirije konkretno, želio bih da objektivno sagledamo vrhunacte krize. Ruska vlada je u dugogodišnjim odnosima sa sirijskimpredsjednikom Bašarom Al-Asadom shvatila da se u njemu kri-je saveznik koji bi mogao Rusima pomoći da ostvare upravoone totalitarne ekonomske i političke pretenzije koje su odu- vijek gajili.

Izlaz na more

Također izlaz na Sredozemno more koje je Rusija dobila lu-kom Tartuf je strateški veoma bitan faktor koji je sam po sebidovoljan da Putinova vlada igra na kartu Asadove vlade. U tomkontekstu i Kina, kao država kojoj zasigurno pripada XXI stol-jeće, podržava svog vojnog saveznika, osiguravajući sebi veoma visok status u regiji Indokine, ali i među članicama UjedinjenihNacija. Kao i Kina, Iran kao veoma bitanfaktor na Istoku staje na stranu Bašara Al-Asada upravo zbog Hezbollaha(koji je potpomogao Homeinija iuspostavio trenutačnu Islamsku

Republiku u Iranu). Naime, Hez-bollah podržava trenutni režimzbog vjerskih principa, tačnije nji-hov interes se ogleda u tome da vl as t p r i p a d n e

Šiitima, uovom slučaju

Alevitima kao ogranku Šiita. Na drugoj strani Zapad koji svjesnobira stranu pobunjenika, tačnije opozicije, upada u dilemu. Da lida podrži opoziciju među čijim redovima se nalazi i Al-Qaida ilida ostane neutralan? Sasvim odlučni, nastavili su potpomagatiopoziciju samim tim vršeći atak na vlastite principe (borba pro-tiv terorizma), pod kojim haraju teritorij Afganistana i Iraka većdecenijama. Međutim, Erdoganova vlada svjesno staje na stra-nu Zapada. Ogromne količine zemnog gasa pronađene ispod

Sredozemnog mora (na raskršću teritorija Sirije, Kipra, Izraelai Turske), su faktor koji je Turcima bio i više nego dovoljan dastanu protiv vladinih snaga u Siriji, nadajući se da će time izbac-iti jednog od pretendenata na pomenute zalihe gasa.

Sirija

Pored svega toga, vladine snage već nekoliko mjeseci držedominaciju na području Sirije, pod svaku cijenu. Sam izraz pod

svaku cijenu koristim zbog činjenice da je vojni vrh Sirije koris-tio bojne otrove protiv civilnih lica da bi zaveo određenu stra-hovladu, što je rezultiralo bijesom američkog predsjednika, koji

je zahtjevao trenutni vojni udar. Međutim, trijumf diplomacije,koji je po meni neprevaziđen u XXI stoljeću, ogleda se upravou tome što je američki diplomatski vrh zajedno surađujući sasuprotstavljenim ruskim diplomatskim štabom, došao do za-jedničkog rješenja i sporazuma o sporu u vezi korištenja bo-jnih otrova. Međutim, i dan danas građanski rat u Siriji odnosinebrojene živote, kako domaćeg tako i stranog stanovništva. Vođen čuvenom izrekom: ,,Cilj opravdava sredstva’’, vladajućirežim će pod svaku cijenu pokušati ostati na vlasti. Šta će sedalje desiti, stvara prostor špekulacijama.

Ogromne količine zem-nog gasa pronađene is-pod Sredozemnog mora(na raskršću teritorijaSirije, Kipra, Izraela i

Turske), su faktor koji je Turcima bio i više negodovoljan da stanu protiv

vladinih snaga u Siriji,nadajući se da će timeizbaciti jednog od pre-tendenata na pomenutezalihe gasa.



36 | ZEMZEM

S vi imaju svoga prvog učitelja,a Vi, Šefe ste naš.

Svaka sličnost sa stvar-nim dogadjajima ili ličnosti-

ma je slučajna. Priča je zamišljena čistokao pokušaj imitacije neponovljivogPirandella, radi naučnog razmatran-ja, a nipošto kao uvreda na bilo ka-kvu instituciju, ličnost, društvo ili sl.,

te molim da se i posmatra kao takva.Sjećam se kada sam se zaposlio u tojagenciji za međunarodnu saradnju. Svisu mi govorili da je to greška i da trebada se bavim nečim konkretnijim i pamet-nijim, međutim, odluku sam donosio ja.Odnosno, donijelo ju je moje tadašn-je Ja. Nisu to iste osobe. Tadašnje Ja jebilo motivisano zbog toga svega. Bilopuno poštovanja i dostojanstva, što jekasnije kroz taj posao polahko gubilo.Način rada u toj Agenciji je bio takav da

je Šef dovodio vrijedne ljude iz različitihkrajeva svijeta, sa različitim pogledima nasvijet među naš kolektiv. Mi bismo za-tim morali da provodimo neko vrijeme

s tom gospodom, da ih upoznamo štobolje, kako bismo našu kulturu i našesvjetonazore proširili i obogatili. Tadašn-je Ja je mislilo da se u tome pronalazi.Bio je to odličan kolektiv blistavih umo- va. A da opisujem Šefa, stvarno ne znamkako. Jer ljudi različito reagiraju na njega.

Zašto i ne bi, kada svako od nas nosi

u sebi zaseban svijet? Ja sam nažalostbio od onih koji svoj svijet nisu mogliuskladiti sa njegovim. Njegove pohvalesu me vremenom sve manje motivi-sale, a njegove metode nisam razumio.Sve to je povećavalo moj jad što ćetek kasnije da dođe do punog izražaja. Ja je, kako već rekoh, bilo jako motivisano u početku za rad. Pristupalo jeposlu zrelo i odgovorno, trudilo se.Čitav kolektiv je radio ozbiljno, pa jesaradnja sa tom našom prvom klijen-ticom - gospođom Hrabrovom, proš-

la ugodno i korisno. Čitav kolektiv jedjelovao na jednom visokom nivou, Šefje bio zadovoljan, sve je izgledalo dobro.Međutim, ne zadugo. Drugi klijent je

zadao glavobolje svima nama. Bio je toneki mrk, prijek gospodin, nepovjerljivi čudan. Govorio je kad je on htio, on-ako kako je on htio, na sebi neki svojstven način. Počinjao bi jednu priču, pa bije prekidao s nekom drugom, pa bi seiznenada vraćao na onu prvu, ostavljajućinas u jednom kompleksnom labirintukoji kao da nije imao izlaza. Sa takvim

čovjekom malo ko od nas je mogao da sepoveže ili da ga shvati. Ja denitivno nijebilo jedno od tih, niti je željelo.

A bio je genijalac, taj čika Tomo. Barnam je tako rekao Šef. Veliki um, koji je,šteta, sve ljude smatrao dužnim da posta-nu genijalci kao on, pa da ga tada shvate.Malo komplikovano - da, ali tako je. Upočetku se moje Ja pokušalo sa Tomomizboriti tako što je pokušavalo da pronađeinformacije o tom bitnom klijentu prekonekih drugih izvora, slušajući šta drugi

vele o tom genijalcu. Sve je to bilo jakoslabo i mršavo, a Šef je uporno tražiood nas da se posvetimo samom gospon Tomi, direktno njemu, a ne da švrljamo

Apsurdno Ja

Piše: Enes Ćeman, IVa



okolo.

Ja to zbilja nije moglo ni željelo, paje na kraju postalo samo nezainteresova-no Ja na sedmičnim sastancima poned-jeljkom i srijedom. Molilo je Boga dašto prije Tomo ide odakle je došao, ada Agencija što prije dovede nekoga s

kime će se moći normalno komunici-rati. To se na kraju i dogodilo. Tomo jeotišao neshvaćen kakav je i došao, moje Ja je od strane Šefa proglašeno kao lije-no, neproduktivno, nezainteresovano ikao takvo registrovano u Šefov defter...Sve ono što zaista i jeste bilo, nisamimao razloga da se bunim. Pravedno.Nenaviknut da se brojim među one slabi-je u bilo čemu, žudio sam da se što prije vratim u bolje radnike.

Sa čvrstom odlukom da moramšto prije promijeniti to stanje koje samsam izazvao, i sa obnovljenom moti- vacijom, dočekao sam i našeg zadnjegklijenta u toj prvoj godini - bio je togospodin El-Pe. Čovjek koji će mi zauvijek ostati urezan u sjećanje, kolikozbog njegove mudrosti i koristi koju mije donio u mome shvatanju ljudi i oko-line, toliko i zbog nereda i sukoba usvom životu koji su se javili zbog njega.Ovaj put sam htio sve da radim po stan-dardima koje je Šef istakao na zadnjem

projektu. Dobro sam se upoznao sa gos-podinom El-Peom, povezao se sa njimkao sa prijateljem i pustio ga u svoj životprihvatajući njegove savjete i uviđajućinjegove duboke i istinite riječi svuda oko

sebe. Bio je to jako mudar starac s ko-jim sam se, na svu sreću po svoj posao,jako dobro slagao. Skupljao sam materi-jal uporno, slušajući više puta ono što jeg. El-Pe imao za ponuditi, nikada ga nesmatrajući zamornim ili suvišnim. Radiosam marljivo na tome da povratim svojugled u Agenciji. Dolazio sam na sastan-

ke spreman i par puta čak imao odličnaizlaganja pred svima. Šteta što sam ihsamo ja takvim vidio.

Šef je ovaj put smatrao da se trebamobaviti ljudima koji govore o gospodinuEl-Peu više nego njime samim. I neki sutako i uradili. Međutim, ja to nisam že-lio. U direktnim razgovorima sa El-Peomsam pronalazio sve ono, pa i više, negošto su drugi mogli da pronađu i shvatekopajući okolo. Ali to nije bio način radakoji se prihvatao u našoj Agenciji. Radilose na jedan način, pa se onda insistiralona drugom načinu, nikada to do kraja neobjašnjavajući. Kada bi se neko usudioda upita za neke tačne upute ili korisneadrese na koje bi se moglo otići da bise saznalo više i na taj način zadovoljiloŠefa, to se smatralo bezobrazlukom i li-jenošću.

Ja sam unatoč svome trudu i na-poru da El-Pea razumijem i postanemblizak s njim, na kraju mjeseca opet iz-

abran kao jedan od najbezvrijednijih,najslabijih radnika. Šef me često pro-zivao i pozivao na red - nikad direktno,nego uvijek nekim sporednim putevimai zadirkujućim riječima, a na kraju mi je

počeo prijetiti i nasilnim produženjemugovora u toj Agenciji, uvidjevši da sampostao krajnje mrzovoljan, netrpeljiv inezainteresovan, i zasigurno shvativšida me ne bi mogao gore kazniti nego dame zadrži na tom mjestu, u toj klopci ukoju sam sam upao, još jednu godinu.Sve je to počelo da uzima maha unutar

mene i da me zamara.

Na sastanke bih dolazio nervozan,slušajući po ko zna koji put iste priče,ne želeći da učestvujem u diskusijama ida dijelim sa njima ono do čega sam umeđuvremenu došao. Zašto i bih, akobi moje riječi samo bile obezvrijeđene? Teško je raditi s ljudima na poslu kojinema određenih standarda i mjerila, negose samo barata riječima.

A riječi su varljive. I to sam

shvatio zahvaljujući El-Peu.“U tome i jeste sve zlo! U riječima! Sviu sebi nosimo čitav jedan univerzum;svako svoj! Pa kako da se razumijemo,gospodine, kad ja u riječi koje izgovaram

Dobro sam se up-oznao sa gospodinom El-Peom, povezao se sa njimkao sa prijateljem i pustioga u svoj život prihvatajući

njegove savjete i uviđajućinjegove duboke i istinite ri-ječi svuda oko sebe.

ZEMZEM | 37



ugrađujem smisao i vrijednost onoga štonosim u sebi; dok onaj ko ih sluša, neizb-ježno ih doživljava u skladu sa smislom i vrijednošću koji vladaju u univerzumu kojion nosi u sebi?

Mislimo da se razumijemo; a nikada senećemo razumjeti!”, deklamovao mi je El-Pe.

Moje riječi nisu bile razumljive ni vrijedne,jer su bile moje, a ne tudje.

Sastanci su išli dalje tako, moje stan-je postajalo sve gore, pritisak posta-jao sve veći. Noću bi mi se sve touvijek oslikavalo tako što bih sanjaoširoko more, ja plivam, nebo vedro... A onda bi iznenada iz tog mirnog moraizlazio Šef, bivao sve veći i veći dok gana kraju ne bih vidio kao Posejdona... Izočiju bi mu šibale munje i polahko bi iza-zivao oluju i dizao morske talase prekomene dok me ne bi skoro ugušio... Tadabih se uvijek probudio... Uvijek iscrpljeni zarobljen... Morao sam naći put vani...Iskobeljati se iz te zagušujuće situacije...Posao nisam mogao ostaviti, raditi višenisam mogao jer je bilo besmisleno... Idalje su bolje prolazili drugi nego ja...

I ko zna dokle bi to tako išlo i gdje bi za- vršilo da uskoro nisam doživio prosvijetl-jenje i oslobodio se tih lanaca koji su me

vukli na dno. Desilo se to sasvim slučajno. Šef nam je na našim uobičajenim sastanci-ma dao novi zadatak za koji ja baš nisambio raspoložen i koji sam mu odbio u lice.Glup potez zaista, ali to tadašnje Ja nijemoglo da zna. Zbog toga i ne može bitikrivo. Čvrsto sam bio odlučio da taj za-datak jednostavno preskočim i izostavim.

Međutim, shvatio sam da je to nemoguće.On je bio tu, stojao i čekao me. Ili mu sesuočiti ili se predati. Već sam bio rekaoŠefu da ja taj projekat neću da radim. Alisam onda shvatio: zašto ne? Zašto ga nebih uradio na svoj način?

Pokazati mu da je uloženi trud biodaleko veći od ocjene i pažnje koju je nakraju zadobio. Da sam shvatio gospodinaEl-Pea. Znao sam da su šanse da postig-nem neke rezultate na taj način male, ili daih skoro nema. Da ću najvjerovatnije zbogtog novog pokušaja da stvari uradim nasvoj način biti iznova ismijan. Ali nije mito više bilo bitno. Važno je samo da sam jana kraju pronašao svoju slobodicu. Moždaapsurdnu, ali je moja. Zato sam te noći,kada sam završio to što sam naumio, na-pokon usnio jedan drugačiji san...

Opet more, pučina. Ovoga puta ja ukanuu, veslam lagahno i pjevam. Širokonaokolo oluja bjesni i tamni oblaci svu-da, samo iznad moga kanua svjetlost.

U daljini kao da čujem Šefa, tj. Posejdo-na kako bjesni, međutim, ja ga ne vid-im. Tada shvatam da ono što izgovaramnije pjesma, nego riječi koje mi je gos-podin El-Pe citirao jednom prilikom: “Pa zašto onda dolazite da pitate mene zamoja razmatranja o životu?

Ali kad bih ih ja ponovo izrekao, gos-podine sudija, plašim se da vi ne biste višeubili mene, nego samoga sebe, zbog grižesavjesti što ste tolike godine obavljali svojuslužbu. Neću, neću, neću vam ih ja izreći,gospodine sudijo! Bolje bi bilo da začepiteuši kako ne biste čuli strašnu tutnjavu bu-jice iza brane, izvan granica koje ste vi sebikao dobar sudija zacrtali i nametnuli dabiste umirili svoju revnosnu savjest. Zna-jte da one mogu da se poruše u burnomtrenutku.

O kakvoj bujici je reč? O onoj kojadonosi poplave, gospodine sudijo! Vi steje lijepo kanalisali u svoja osjećanja, udužnosti što ste ih sebi zacrtali. Ali ondadođe trenutak, gospodine sudijo, kada sebujica prelije, prelije se i sve pokvari. Ja toznam. Meni je sve potopljeno, gospodinesudijo! Ali ja sam se njoj prepustio i sadapo njoj plivam, plivam. I već sam, da samoznate, daleko otplivao! Gotovo vas više ine vidim. Svako dobro, gospodine sudijo,svako dobro!”

38 | ZEMZEM





40 | ZEMZEM

Pišu: Enes Ćeman i Munir Mehić, IVa

HerbertZbignjev U KONTEKSTU

POLJSKE POEZIJE

ESEJ

Veliko drveno uho začepljeno vatom i Ciceronovim

gnjavažama. Divan stilist - govore svi.Danas niko više ne piše tako duge rečenice. I kakva erudicija. Čak i u kamenu ume da čita. Samonikad se neće domisliti da su žilice mramora u Dioklecijanovim termama - naprsli krvni sudovi robova iz kamenoloma.

Historija u kontekstu moderne poezije posta-je svojevrstan kalup razumijevanja svega usadašnjosti, te se iz nje vadi matrica za sva-ko buduće spisateljstvo. Pod ovim podra-

zumijevamo jedan partikularij moderne poezije, a ne poezi-ju u globalu, jer je ona dovoljno disperzična da se ne možedovoditi pod isti nazivnik.

Svaki narod ima svoju kulturnu zaostavštinu koja neu-mitno djeluje na ponašanje jednog naroda, na daljni razvitakumjetnosti, te na poeziju u krajnjem smislu. Apriori čitanjupoljske poezije XX stoljeća jeste poznavanje historije Polja-ka, njihovog stanja u XX stoljeću, odnosno, bar tekstualniprolazak kroz iskustva komunističke opresije. Naravno, nemožemo zaboraviti jednu svediskursnu influenciju mita i mi-tološkog koja se prožima ponaročito kroz djela svecijenjenogHerberta Zbignjeva. Osjećamo da ćemo u jednom moru ve-likih pisaca koje je iznjedrila Poljska u XX stoljeću, zanemari-ti neke nadasve gargantuelski velike pisce, naravno u intelek-tualnom smislu, ali ono što možemo uraditi jeste nabrojatinajvažnija imena Poljske poezije, te istaknuti njihovu korel-aciju sa Herbertom Zbignjevom.

Poljska od svoga osnivanja, odnosno ujedinjenja u sredn-jem vijeku za vrijeme kneza Mješka, pa do njenog konačnogosamostaljenja 1989. godine, bila je područje stalnih turbu-lencija, ratova, vjerskih previranja i intelektualnih uzdizan-



ZEMZEM | 41

ja. Kada bi tražili riječ koja bi svojimznačenjem u potpunosti opisala historijuPoljaka, onda bi zasigurno ta riječ bila -krv. Poljska je krvavim sjemenom zasija-na. Kroz čitavu Poljsku historiju postojaoje veliki broj procesa za ujedinjenje svihpoljskih plemena i stavljanje svih pokra-jina pod zajedničku zastavu, ali gotovo

svi procesi do ovog posljednjeg kao kon-sekvencu su imali ratove između Poljske iNjemačke, jer je ona zahtijevala navodnosvoje legitimno pravo protektorata nadPoljskom.

Svi ti ratovi, tegobe, epidemije, u XXstoljeću porodile su plejadu autora koji susvojim spisateljstvom probijali nebeskestubove i laserski precizno kroz obiljestilskih gura, raskrinkavali tajne čovje-ka. Ljudi koji su u stanju hrliti konjimai kopljima na tenkove, braniti svoju do-movinu vlastitim suicidom, svakako sudovoljna podloga za hiljade stihova. Onajkoji piše o njima nije Poljak, jer pisati onacionalnim uzvišenjima bilo bi previšeoporo i šturo, on kao čovjek vidi ljudekoji ne razmišljaju, nego vođeni srcemiskaču pred agresore. Pisati o Poljacimaznači pisati o paradoksu ljudske patnje,jednom stresnom narodu koji je dovoljnoproživio za cijeli svijet da se može nazvatisvjetskim narodom. A njihove pjesnikemožemo s pravom svrstati u vrh svjetske

literature.

Poslije Drugog svetskog rata poljskadržava je smanjena i pomjerena na Za-

pad, plemstvo je lišeno svojih ogromnihdobara na Istoku, prestalo je da živi nanačin na koji je živelo vijekovima. Mnogipisci, ne mireći se s komunizmom, našlisu se u emigraciji (Capski, Stempovski. Vincenc, Mićinjski, Miloš, Gombrovič,Herling-Gruđinjski, Jelenjski, Kolakovs-ki, Karpinjski, Baranjčak).

Ostalo je sjećanje na teritorije i staniš-ta na kojima se živjelo i u mnogim sluča-jevima umjetnički stvaralo, koje se i uliteraturi naziva kresy (krajine). Iz njihpotiču mnogi pisci i umjetnici (Stempov-ski, Vincenc, Ivaškjevič, Jelenjski, Capski,Miloš, Herbert, Janjion). Njihova poseb-nost u odnosu na ostale Poljake se ogledau tome što tom geografsko-kulturnomprostoru često pridaju mitsku dimenziju,koja se u umjetničkom stvaralaštvu veo-ma originalno očituje, jer su superiornokoristili svaki od pomenutih oblika, jerim je umeće pripovijedanja, kako bi reklistariji, naprosto u krvi.

Poslijeratna poezija

Poljska poslijeratna poezija je jedansasvim novi univerzum za književnostvaralaštvo XX stoljeća. Kada smospominjali plejadu Poljskih pjesnika XXstoljeća, onda smo tu ubrajali: HerbertaZbignjeva, Czeslawa Milosza, Tadeusza

Ruževiča, Adama Zagajevskog, WislawuSzimborsku, te mnoge druge autore. Svisu oni objedinjeni pod istovjetnim ciljem,a to bi bilo razbijanje ustaljenih ljudskih

(više psećih), odnosa u svijetu gdje je sva-ko svakome vuk.

Herbert Zbignjev u pjesmi koja jeposvećena Czeslawu Miloszu, a naslov-io ju je Fortinbrassova Elegija, govori oputevima poezije koja je u biti sama odsebe život, te sumnja u njenu svrsishod-

nost. Kuda putuju svi poljski pjesnici i očemu pišu ukoliko to nema neke svrhe?Poljska poezija je u najmanju ruku krikčovjeka zatvorenog u sebe po ko zna kojiput, sa namjerom da ukaže na paradoksživota vođenog interesom vlastitog uspo-na preko kostiju poljskih, bošnjačkih, vi-jetnamskih, kamerunskih nevinih žrtava.

Ono što poslije mene ostane neće bitipredmet tragedije

Nije nam dato ni da se pozdravljamoni da se opraštamo

Živimo na arhipelazima,a ova voda, ove reči - šta one mogu,

šta mogu,kneže?

Poljska poezija XX stoljeća je svojevrstan svjetionik čovjeku koji je davnoizgubio kompas u buri svjetske katak-lizme i svojevrsne apokalipse. A sigur-no jedna od najsjajnijih svjetiljki na tom

svjetioniku je Zbignjev Herbert, pjesniksmisla i besmisla, pjesnik poruke i vrijed-nosti.

Dobro je ono što je prošlodobro je ono što nailazi

i čak je dobrasadašnjost

U gnijezdu opletenom od tijela

živjela je ptica tukla krilima o srce

najčešće je zovemo: nemir a ponekad: ljubav



42 | ZEMZEM

Godina se polahko bližikraju, a svi će je pamtitina svoj način. Ono štoće svi upamtiti vezano za

ovu godinu, barem što se tiče državljanaBosne i Hercegovine, ali i ljudi iz dijas-pore, desilo se famoznog 15. oktobra2013. godine.

Nakon dvomeča sa Slovačkom, nakonprvenstveno razočarenja, te ponovnogbuđenja iz mrtvih, konačno se vjerovalo

u uspjeh bosanskohercegovačkog fudba-la. Tih mjesec dana do odlučujućih meče- va sa Lihtenštajnom i Litvanijom činilo sedalekim. Neki zaneseni Izetovim golomu Slovačkoj nisu gledali na ta dva susre-ta ozbiljno. Ono što je dobro bilo, jesteda Pape nije tako gledao, zapravo, išao jesa velikim oprezom. Mora da se opekaokada je prije prvog susreta sa Slovačkomrekao da ćemo proći kroz njih sa tri-četirigola. Time je unio još veću ozbiljnost kojaje bila potrebna našim reprezentativcima više nego ikada. Naši momci su znali svoj

cilj. Spomenuti Slovačku veliki broj putanije džaba, to su historijski mečevi našerepke. Međutim, ta dva koja su uslijedi-

la, bila su presudna, prvo Lihtenštajn 11.novembra, te Litvanija petnaestog. U pe-tak, za Lihtenštajn, ekipa kojoj je golmanujedno i kuhar u nekom uglednom resto-ranu, odbrambeni automehaničari, vezn-

jaci advokati i samo par igrača se profe-sionalno bavi samo fudbalom, očekivalose neprestano punjenje mreže od stranenaših Zmajeva i nama lagano uživanje uz

kacu.

Bilino polje je bilo preplavljeno i više

nego popunjeno. Više je postalo uobiča-jeno i nema tu ništa čudno, a time smopokazali koliko smo ponosni. Počelo jemalo tvrdo, a kako je prošlo nekih polasata utakmice javila se neka nervoza kodsvih, ali odmah nakon toga, završen jeposao u 10 minuta. Džeko i Ibišević susvoje odradili, a Miske ležerno; sa četirigola otišlo se lakše dišući. Drugo poluvrijeme je bilo tu za odmaranje i čuvanjeza drugu, mnogo bitniju borbu. Sušić jepovukao igrače i tražio da ne srljaju, jer

su žuti kartoni bili mali problem. Malauspavanost, dala je prostor za igračesuparničke ekipe i Lihtenštajn smanji re-zultat. Možda im je utjeha što su zabilitako velikoj ekipi koja sad drži 19. mjestona FIFA-noj rang listi. Sve se završi kakotreba i koferi su se počeli pakovati za Lit- vu.

Dok smo mi obavili svoje, ipak smobacili oko na to kako je Grčka igrala sa već spominjanom Slovačkom. Tu smoočekivali kiks Grka, pa barem remi, kojimbi imali lakši posao u nastavku. Međutim,

Slovaci su autogolom dali nade Grčkoj.Golman Mucha, koji je protiv nas sveživo branio, sada se obrukao i lopta mu

Tiru Liruu Brazilu

SPORT

Piše: Tarik Atović, IVb

BiH pripada prvoj jakosnoj grupiza izvlačenje kvalikacionih grupa zaEvropsko prvenstvo 2016. godine uFrancuskoj. U prvom šeširu, odnosnojakosnoj grupi nalaze se svjetske silekao što su Španija, Njemačka, Engle-

ska, Holandija, Italija, Grčka i Rusija,tako da ne možemo izvući nijednu odovih reprezentacija, a moguće je dau grupi budemo sa svojim susjedima- Hrvatskom i Srbijom, koji su u 2.,odnosno Srbija u 3. jakosnom šeširu.



ZEMZEM | 43

IZVLAČENJE ZA SP

Izvlačenje za Svjetsko prvenstvo u no-gometu izvršeno je 6. decembra 2013. Pr- venstvo će početi u junu sljedeće godine.Naša reprezentacija je izvučena u grupiF, zajedno sa Nigerijom, Iranom i našim

zadnjim protivnikom, Argentinom. Ni-gerija je osvajala Afrički kup nacija 2 putai Olimpijske igre 1996., međutim posljed-njih godina nisu neka prijetnja. Iranskareprezentacija nije neki protivnik također,ali su nas često nadmudrivali u prijatel-jskim mečevima, pa tako i u posljednjemkada su sa zaostatkom od 2:0 preokrenulina 2:3 na stadionu Asim Ferhatović Hase. Argentinci su sigurni prolaznici u sljedećikrug Svjetskog prvenstva. Ipak, Messi, Aguero, Higuain, Di Maria, su pojedincičija je reprezentacija jedan od favorita zaosvajanje. Naš posljednji susret je završioporazom od 2:0. Tako, može se reći da jeova grupa: mjera.

je prošla kroz noge dok mu je dodavaosaigrač. Šteta...

Kaunas

Veni, vidi, vici... Stadion sa prirod-nom travom koji ima više sjedećih mjesta

od ostalih stadiona u Litvaniji je odab-rano mjesto za meč BiH sa Litvanijom.Stadion se napunio, tako da je bilo višegostujućih navijača nego domaćih. Teškasituacija u Litvaniji, te sa obećanom na-gradom za njihove igrače, zabrinulo jeGrke. Naime, Grci su obećali platiti svak-og igrača Litvanije, ako zaustave Zmajevena putu pobjede i plasmana na Svjetskoprvenstvo. Grcima je bilo draže platitisvakog pojedinačno po 50.000€, nego pa-titi se još dvije utakmice u baražu. Zagri-jana atmosfera i euforija pred utakmicu i

jedva smo čekali da počne spektakl. Onikoji nisu uspjeli odriješiti novčanik, imalisu mjesto po mnogim gradovima u Bosnii Hercegovini, gdje se organizovala fešta.Najvatrenije je bilo pred BBI-jem, ali niš-ta manje ni u Zenici. Jednostavno kao dasu životi bili u pitanju, tako se navijalo.

Konačno, otkucalo je tog utorka 7sati, sudija odsvirao početak i krenulismo u najvažniju utakmicu bh. reprez-entacije u fudbalu. Od svoje nezavisno-sti nismo se plasirali ni na jedno veliko

takmičenje i bilo je vrijeme. Utakmica jebila napeta, od samog početka znali smoda Litvanci neće tako lahko pustiti Bosnudalje. Od samog početka vidjeli smo da jeto apsolutna odbrana. Branili su se kakoje god bilo moguće, a ako kojim slučajemlopta zaluta na našu polovicu, njihovi na-padači bi je šutali što dalje i ne gledajućigdje. Znali smo da će biti teško, ali ovajput bilo je i teže. Prvo poluvrijeme smoostali kratki, zbog jake odbrane protivni-ka. Očekivalo se da će drugo poluvrijemedati svima radost i slavlje...Pravili smo dosta dobrihprilika, ali svaki šut golmanLitve je branio i nije dao loptiu mrežu. Nešto što je ome-kšalo Litvance je naš gol izofsajda, koji je poništen.

Time smo mi dobili krilai sve smo više pritiskali postranama i eto... GOOL! Puk-lo je! Džeko je probio, dodao Vedatoru i ovaj završio, ali

kao da nije vjerovao da je po-godio, jer je golman Litvanijebranio skoro savršeno. Slavi-lo se, slavilo, po cijeloj Bos-

ni, svugdje u svijetu, gdje god se voli ovazemlja. Ostalo je još dvadesetak minutado kraja i trebalo je to izdržati. Namaipak u glavi to da idemo u Brazil! Teškoko je obraćao pažnju na ostatak utakmice,svi su bili u slavlju i veselju, a od dimabaklji se nije puno ni vidjelo. U zadnjihpar minuta, napraviše par ozbiljnih prilika

Litvanci... Sve se to dobro odvilo i počeloje slavlje. Organizovane su fešte, a da tiljudi nisu računali na poraz. Sve je bilospremno za proslavu prolaska Bosne uBrazil, a kad su novinari sa FACE TV-apitali: „Šta ako ne prođemo?“, nisu znaliodgovor, jednostavno, ljudi nisu znali štaako izgubimo, pripremili su se samo zaprolaz i uspjeli su.

Zanimljivo je da je naša priča obišlačitav svijet, pa kažu da je to najljepša pričanekog naroda, koji je do prije 20 godinapretrpio sve moguće torture, poniženja,genocide, a da nas toliko usrećuje plas-man na Svjetsko prvenstvo, da to sma-tramo velikom utjehom za sve. Sada namsamo preostaje da u decembru čekamožrijeb grupa za mečeve Svjetskog prven-stva u Brazilu. Ko god nam dođe, nadatise da ćemo učiniti neko iznenađenje, jerćemo igrati sigurno sa najboljim reprez-entacijama svijeta.

Baraž

Konačno smo, malo podrugljivo,mogli reći našim ljutim neprijateljima ufudbalu - Grčkoj, Francuskoj i Portuga-lu, nek’ im bude sretno u baražu, jer mitakvih problema nemamo. Ostavljeni suda se pate, kako su i zaslužili. Velikimreprezentacijama, kao što su te, nije sesmio desiti kiks, a to su i pokazali. Portu-gal, zapravo možemo reći sam Ronaldo,izbacio je Švedsku Zlatana Ibrahimovića.U ta dva meča, mogli smo se samo nadatida će veći majstor u fudbalu proći sa svo-

jom reprezentacijom, ali da je ipak štetašto onaj drugi neće biti na tako velikomtakmičenju. Briljirao je Ronaldo, ali i Zla-tan. Naše komšije, napatili su se protivnovog iznenađenja u fudbalu, reprezent-acije Islanda. Hrvati su utakmicu riješilitek u drugoj utakmici sa dva gola. Grci, vječite provlakuše u fudbalu, lagano suzavršili svoj posao i plasirali se. Dolazi-mo do Francuza... Ukrajina je iznenadilau prvom meču i pobijedila Francusku sadva gola razlike, pa je tu malo zaškripa-lo. Platini to nije mogao sve gledati, paje sudijama rekao da njegove makar malopripazi. Francuzi su uzvratili sa tri golai tako prošli, mada možemo reći da jeFrancuska imala pomoć, ali ipak, starilisci su prošli dalje. Također, odigrane subaraž utakmice i na drugim kontinentimai nije bilo većih iznenađenja.



44 | ZEMZEM

Poezija O sjedokosima iz Trojanskog rata

Sinoć mi rekoše: Ahilej je prerezao mnoga grlaIz gnjevaMnoge su žene zagrcaleManjak je muškaraca u Troji

Potrgani su mnogi oklopiMnogi mačevi prebijeniMnoge košulje razderaneI sprijeda i stragaŽenski pohotluk

Ima jedna pričaIzdajničkaO sjedokosima iz TrojeFoteljašimaMuževima i ljubavnicima

Vidim OdisejaOslonjenog na izlog sarajevske pekare,Sa bocom alkohola u ruciS njim vjerni pas

Da, možete ga vidjetiOslonjenog na izlog sarajevske pekareSa bocom alkohola u ruciI psom

Uzdiše za ugojenim,Sjedokosim prodavačima vremenaRanjenicima duše

Oni se neće nikada vratitiU Bosnu, Ako se ipak vrate

Za njih ćemo naći mjestoI za njihove pse

Ali Odiseju mjesta nemaNi za psa

Preživio je on rat

I povratak će Tamo gdje ga čeka topla kupkaKomad vrućeg hljebaI za psa kostPristup sjedokosima nije dozvoljen

I rasplest će pohotno Penelopin vez.

Prijatelju M. M.

Dragi druže,Pišem ti jer pisati svijetu znači koliko smisao muhe

ili pir vjetraMalo, ali dovoljno da nešto promijeni Vidim to dok čitam novine,iste one što ih je čitao rasanjeni i svjesni Gospodin Cogitoutopljen u stolicu dok mu sobazaudara na dim, gust kao magla u Cardiffu. Vidim ga kako sjedi u stolici, sijedih dlaka,I raspravlja o smislu, hrabrosti, Preziru...I mlad je slično raspravljaoI gradio dvore, i Jerihonske kule, u mozguDa niko do njih ne može doprijeti,I ničija vojska ugroziti slobodu A sada, na koju god stranu grada zaviriš

Njemu slične nećeš naći.

Munir Mehić, IVa



ZEMZEM | 45

Ne treba mi ni Vaša kazna ni pomilovanje

Ja nisam Vama podređena Ako smatrate da ste moj vazduh, varate se Ja itekako mogu bez VasBili ste moj Neko da bi se vratili u prvobitno Niko

Vi ste podigli nadu u meni i srušili je do temelja, Vi ste se pojavili iz mojih pjesama i nestali u njima Vi ste tražili promjenu od one koju ste promijenili, Vi ste se naoružali ponosom i ubili ljepotu Ljubavi,Uzrok ushićenosti i amura u mome prebivalištu osjećanja niste bili Vinego moja slika o Vama,bili ste tako visoki da Vam je i nebesko prostranstvo zavidilo,sada ste tako niski da Vam se i Hadov dom podsmijava;Uživajte sa stotinama dok su tu,Kada izgubite Sebe u njima, doći ćete Svome razumu sa opustošenim srcemBiti će prekasno; Vaš osmijeh će utihnuti u tami Vaše samoće,u borbi sa dalekim, trijumrati će Zaborav;

u trenutku iznemoglosti, doći ćete ponovno, na koljenima,Biti će prekasno.

Amina Buljubašić, IVd

Poruka piscu

O povjesniče, tvoje me znanje bez daha ostavlja, Tvoj govor je plemenit i smirujući. Ti svoju umjetnost u centar zbivanja postavljaš,O svemu tome, o pjesniče, tvoje kombinovane riječiDubok trag, izgraviran u zraku, ostavljaju.Uz sav taj sklad jutarnji pjev mi samo odnosi mir,Svaki tvoj savjet mi dušom kola, svaka tvoja mudrost,Početak je moje nade i moga djela.Kroz zatvorena vrata vidim tvoju volju i osjetim Tvoj početak bez kraja.

U ponoru svijeta, duh sjenke nestrpljivo čekaSa željom da tvoju mudrost ispije, da ti volju oduzme,Da tvoje znanje s prošlošću odbaci. Ali ostaje djelo, ostaje riječ i ta mistična misao,Ostat ćeš sa knjigom, svojim uspjehom, ostati u biću,Ostati u krvi, sa činjenicom da si zanemario jedno,Zanemario nešto... Zanemario sebe i zaboravio daDa će svijet uvijek ostati isti...

Santijana Demir, IVd



46 | ZEMZEM

KREATIVNI KUTAK

Sabira Muftić, IVd

Sabira Muftić, IVd



ZEMZEM | 47

Al be r t K ami :

„P o buna ni j e ni k ak av z aht j e v z a sv e mo ć no m sl o -

bo d o m. N a p r o t i v , o na v o d i p r o c e s p r o t i v sv e mo ć ne

sl o bo d e . P o bun j e ni k ho ć e d a se p r i z na č i n j e ni c a k ak o

sl o bo d a i ma g r ani c e g d j e se nal az i ne k o l j ud sk o bi ć e ,

j e r j e g r ani c a u p r av o mo ć p o bune t o g bi ć a.“

Be r n h a rd Š l i n k :

“ D vo je l j ud i k o j i se

vo le, ne k ad se pod n

ose bo l-

je, ne k ad s l a b i je, a ne k a

d se ne pod nose. To

je t a k o.

K o l i k o čes to s m i j u d a i z b i j a j u s v

ađe – z a to ne pos-

to j i no r m a. N i je uo

s t a lo m n i r i ječ o to me d a l i se

l j ud i pod nose, već o

to me d a l i se t r pe…

O to me, d a

l i t r pe jed a n d r ug og

k ao š to t r p i s vo j s v

og a i l i se ne

t r pe je r n is u s a se b i

s l ič n i m… O to me, d

a l i od us t a j u

od o nog a š to i h d i je

l i i l i se tog a i d a l je d

r že… ”

Da n i lo K iš:

“ K ad b ud u s v i h ro k ta

l i s vo j i m s v i n js k i m s r-

c i ma, pos led n j i k o j i će još

g leda t i l j uds k i m oč i ma

i os jeća t i l j uds k i m s rce m b iće o n i k

o j i ma ne b i-

jaše s t ra no is k us t vo u

m je t nos t i. ”

Jo han Wo lf gang Goet he:

“S ve u s vijet u s vodi se na jedn u l ud u j urij u, i

a k o čo ve k za vo lju dr ugi h, a ne po s vojoj strast

i,

po s vojoj potre bi, k u luči za no vac ili za čast - on

je b uda la u s va k om s l učaj u!”

D o s t o j e v

s k i :

“ N e m o

ž e t e z a m

i s l i t i,

k a k v a

t u g a i

s r d ž b a o

b u z i m a j u

d u š u k a

d a v e l i k u

i d e j u, k

o j u

o d a v n o p

o š t u j e t e

k a o s v e t

i n j u, d o h

v a t e n e v

j e š t i

l j u d i i i z v

u k u j e p r

e d u l i c u

p r e d g l u p

a k e k a k v

i s u

i s a m i, i n

a j e d a n p u

t j e n a đ e t

e n a t r ž n

i c i s t a r e ž

i, u

p r l j a v š t i n i

n a o p a k o

n a m j e š t e

n u, b e z p

r o p o r c i -

j a, b e z h a r m o

n i j e - k a o

i g r a č k u

o d n e r a z

u m n o g

d j e t e t a i n

e m o ž e t e j e

v i š e p r e p

o z n a t i i...

N e ! ”



Documents

Zemzem [broj 182, januar 2014.]