Zdenac - os-manus-st.skole.hros-manus-st.skole.hr/upload/os-manus-st/images/static3/1337/File/... · Osvanulo je sunčano jutro na splitskom kolodvoru. U kafiću pored autobusa sjeli

ZdenacLikovno-Literarni podListak • škoLski List mravacbroj 3 – godina 2015.

Lana Jukić Peladić, 8.a

3Lipanj 2015. • Mravac 7

Na nebu su se svađali oblici. Jedan je zaplakao i počela je kiša. Bila je sve veća i veća. Prala je krovove kuća i kucala na prozore.

Preplavila je ulice i usporila promet. Potjerala je ptice, a kišobrane pozvala u šetnju.

Odjednom je prestala. Pojavilo se sunce i duga. Zajedno su krasili nebo.

Dora Jagar 3.a

Kiša

Maslina je vječno drvo.Deblo joj je kvrgavo, a krošnja razgranata.Ima sivo-zelene ovalne listove.U cvatu obuče bijelu čipkastu haljinu.Prijatelji su joj bumbari, pčele, golubovi i ljudi.Ujesen nas daruje svojim zelenim zlatom.Simbol je mira i ljubavi.

Dora Jagar 3.a

Maslina

Jan Rudolf, 5.a

4 Zdenac 3 • Likovno-literarni podlistak

Sunce je otopilo snijeg i potjeralo oblake. Sve je toplije. Livade su pune proljetnica. Ptice se vraćaju u stari kraj. Sve se budi. Ljudi su vese-li. Volim proljeće i njegove čarobne igre.

Ana Maria Radeljić 3.a

Proljeće

Andrej Lukas, 5.a


Borna Vulić, 6.c Mila Gomezelj, 2.c

Ispričat ću vam jednu neobičnu priču… Bilo je to točno prije šest godina. Ne brinite! Nije to jedna od onih bajki u kojima prelijepe

princeze u prelijepim haljinama, s očevima kraljevima, koji leže na brdu novaca, pronalaze svog princa i žive sretno do kraja života.

Ovo je priča o jednoj simpatičnoj žabici Štefici na putu oko svijeta u nadi da pronađe lju-bav svog života. Naime, Štefica je bila marljiva žabica pred mirovinom. Imala je ona prijatelji-ce Hrvojku, Tihomiru, Rastislavu i Zdenku, sve su one bile odane i dobre prijateljice, ali Štefici je nešto nedostajalo - a to je bila ljubav. Pritisak njene rodbine da mora naći svog žapca i ima-ti male žapčiće činilo ju je još nervoznijom. I tako je naša simpatična, ali nažalost depresivna Štefica odlučila pronaći svog žapca. Krenula je na put oko svijeta.

Prvo odredište bio je Pariz, grad ljubavi. Za Šteficu su francuski žapci bili previše umišljeni pa je krenula u Brazil. Štefici su se brazilski žapci jako svidjeli jer, kako ih je ona opisivala, bili su jako zgodni, ali nažalost, Štefica je bila žabica pred mirovinom. Iako njoj nije smetala razlika u godina-ma, nije mogla pred obitelj dovesti dvadeset godina mlađeg žapca kojeg je ondje upoznala.

I tako je naša Štefica proputovala cijeli svijet. Svašta je doživjela, u Kini je išla na slijepe spo-jeve, ali njoj su svi kineski žapci bili isti. Njena zadnja postaja bila je New York. Iako su je svi ohrabrivali, Štefica je izgubila nadu.

Usamljena je hodala njujorškim ulicama.Odjednom se s nekim sudarila. Podignula je glavu i ugledala preslatkog tvora po imenu

Johnny. Dalje je sve išlo kao u romantičnim komedijama…Nakon dva dana, trinaest sati i dvadeset minuta Štefica i Johnny su se oženili.Štefica je shvatila kada nekog voliš nije važna ni boja krzna, ni dob ni odakle dolaziš.

Karla Leontić, 6.b

Kako je Štefica pronašla ljubav svog života


Osvanulo je sunčano jutro na splitskom kolodvoru. U kafiću pored autobusa sjeli smo i čekali okupljanje ekipe. Pri polasku smo, zamalo, doživjeli tragediju – iskusni natjecatelj jedva se sti-gao ukrcati pri zatvaranju vrata. Sedmosatno putovanje otpočelo je velikom nadom u Wi-Fi u autobusu, no nada se ubrzo izjalovila u suzama. Bili smo primorani promatrati okolinu autoce-ste, o strašna li usuda! Uz potpun ugođaj s čupavim crvenim slušalicama, imali smo neslaganja oko ispijanja velikih količina Coca–Cole. Saznali smo da Coca–Cola nagriza meso u čaši, da u kombinaciji s aluminijskom folijom može očistiti rđu s metala, ali je u konačnici to samo poja-čalo neutaživu žeđ.

Na zagrebačkom kolodvoru, već pri dolasku, zasjeli smo ponovno u kafić jer smo bili iscr-pljeni tjelesnom aktivnošću sjedenja u autobusu punih pet sati. Autobus iz Zagreba za Čakovec donio nam je spoznaju kako je trava u Međimurju zelenija od naše u Dalmaciji, i to uz velike količine tratinčica. Prionuli smo na ponavljanje “gradiva” tj. ponovno čitanje knjiga jer ipak se trebamo prezentirati na Državnom natjecanju iz čitanja.

Uz zakašnjenje, predvečer smo stigli u Čakovec. Nakon smještanja u hotel odlučili smo se na večernju šetnju. Cilj je bila srednja škola u kojoj će se sutradan odvijati natjecanje. Razočarali smo se Google kartama jer su nam obznanile da svi putevi vode u Konzum! Srećom, priskočio nam je u pomoć susretljivi prolaznik.

Ujutro smo se utvrđenim putem uputili do škole. Tamo su nas organizatori srdačno dočeka-li (ipak bili smo jedina škola iz ovog područja Hrvatske koja je sudjelovala između 27 ostalih). Program otvaranja začinila je međimurska pjesma te mladi folkloraši. Potom je uslijedilo ono zbog čega smo i došli – natjecanje!

Poslije natjecanja s užitkom smo slušali entuzijastičan govor Sanje Pilić o reinkarnaciji u su-protan spol, a onda smo krenuli u razgledavanje Čakovca koji, osim dojmljivog zelenila u par-kovima, krije i brojne povijesne priče pa smo tako posjetili i dvorac Zrinskih i podsjetili se na slavnu urotu. Razgledavanje je završilo sladoledom i šetnjom do hotela.

Kako bismo stigli na autobus za Split na vrijeme, morali smo otići prije proglašenja rezultata. U Split smo stigli oko jedan sat poslije ponoći pa smo otišli ravno u krevet. Rezultate smo saznali tek tri dana kasnije. Ono što nikada nećemo zaboraviti: trava u Čakovcu je baš zelena.

Niko Anzulović Mirošević, Darijan Gudelj, Franka Brničević, 7.b

Trava u Međimurju zelenija je od naše u Dalmaciji


Roko Butorac, 3.b

Bilo je to prošle školske godine na Valentinovo. U mom razredu sve se činilo uobičajeno, no ne zadugo. Moji najbolji prijatelji Duje, Dino i Ante gadno su se posvađali, i to zbog cure! Mislim da ona želi ostati anonimna pa neću reći njeno ime. Svaki je “curi iz snova” nešto darovao: jedan bu-ket cvijeća, drugi ružu i čokoladu, treći ružu i natpis “Volim te”. Nakon nastave svi smo se skupili pred školom i zaigrali. U sljedećem trenutku vidjeli smo da su se Dino, Duje i Ante počeli svađati i na svoj poseban način tući. Svi smo se smijali i pažljivo pratili što se događa, no uskoro smo shva-tili da tučnjava postaje ozbiljna. Dino, Duje i Ante neprestano su vikali jedan drugome da je “ona” baš njegova cura. Pokušavali smo ih razdvojiti, ali bezuspješno. Ja osobno nikada nisam vidjela trojicu tvrdoglavijih dječaka. Strasti se nisu smirile pa i danas kad se toga sjetimo opet potaknemo novu svađu među njima. Premda se stalno svađaju treba ih razumjeti, ljubav je to!

Lea Talia Meić, 6.b

Bitka na školskom polju


Što bi značila riječ šverc? Po mom mišljenju, to je kada dobiješ nezasluženu ocjenu. Švercati se mogu snalažljive i hrabre osobe, netko kao na primjer moj brat. On se često koristi šalabahte-rima i nijednom nije bio ulovljen. Mama kaže kako i nije tako loše znati se snaći. Moj prvi šverc dogodio se u petom razredu. Dobili smo zadatak napraviti avion od pribora u tehničkoj kuti-ji. Naravno, ja nisam imala pojma kako bih to izvela jer se Tehnički i ja jednostavno ne volimo. Osim toga, s mojom spretnošću avion bi izgledao kao da ga je sastavio trogodišnjak. Tako sam došla na ideju zamoliti tatu da mi pomogne. Pokušavala sam izrezati krila od furnira, no obzi-rom na moju spretnost slomila sam furnir… Mama i ja cijelu smo subotu provele tražeći po trgo-vinama novu kutiju za Tehničku kulturu. Tata je ponovo napravio avion i ja sam dobila peticu. U trenutku kad je avion preletio pet klupa u razredu bila sam presretna. Odlučila sam da će mi to biti prvi i zadnji put da se švercam, no uskoro je profesor zadao novi rad. Ovaj put trebali smo koristiti pilu što je meni predstavljalo nepremostivu prepreku… Mislim da ne trebam ni pričati što je uslijedilo. Naravno, profesor je primijetio da rad nije moj pa me priupitao je li se tata umo-rio dok je pilao na što sam ja potvrdno kimnula glavom. Tata je opet dobio peticu.

Karla Leontić, 6.b

Šverc - nelegalan način zarađivanja ocjene

Kristina Mustapić, 7.c Klara S. Zanchi, 3.b

Korina Valčić, 4.a


Bio sam mali i nisam još znao što znači “biti na boljem mjestu” no kad sam saznao, srce mi se streslo od tuge. Imao sam tetu koja se zvala Marina, uvijek je bila vesela i svaki put kad bih je posjetio na selu dopustila bi mi da jašem na magarcu zvanom Brundo. Bio je jako šašav. Teta Marina je pekla ukusne kolače od naranača i čokolade. Mogao sam pojesti pet takvih kolača u tri minute. Jako sam volio tetu Marinu. Znao sam biti prilično znatiželjan pa sam se šuljao u njenu sobu, promatrao čudne stvarčice i donosio ih roditeljima da mi objasne čemu služe. Tako sam jednom uzeo i neke neobične tablete na kojima je pisalo “eksperimentalni lijek”. Donio sam ih roditeljima koje je to zaprepastilo. Sjećam se točnih riječi koje mi je uputio otac: “Dođi, sine, da ti nešto objasnim. Teta Marina je jako bolesna i pije te tablete da joj olakšaju bolove.” Rekao mi je da će ona otići na “bolje mjesto”. Kad se to dogodilo, svijet oko mene se srušio. Nije više bilo ukusnih kolača, nije više bilo vožnji na magarcu i što je najgore, nije više bilo nje. Bio sam jako tužan, ipak nisam osjećao kako je ona mrtva jer mrtvi su ljudi koji su sahranjeni dok su živi ljudi oni koje nosimo u svom srcu. Zato svake godine zapalim svijeću na njenom grobu tako da ona zna da nikada neće biti zaboravljena.

Duje Perković, 6.b

Zapalit ću svijeću

Niko Anzulović-Mirošević, 7.b Klara Milišić, 3.b

Laura Duhović, 3.a


Prije četiri godine donio sam u školu 1056 kuna svoje ušteđevine. Pohvalio sam se svim prija-teljima. Budući da je u to vrijeme bilo popularno skupljati sličice, odlučio sam kupiti nekoliko paketića Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici. Kad smo otišli na veliki odmor, ja sam se iskrao vani do trgovine i kupio deset paketića. Odmah sam zalijepio svih pe-deset sličica i poželio kupiti još jer mi ih je nedostajalo samo sto za popuniti cijeli album… Zbog toga sam se vratio u trgovinu i potrošio gotovo cijeli novac, no skupio sam sve sličice. Bio sam ponosan i postao sam jako popularan zato što sam prije svih popunio album. Dok sam kupovao bombone, moj razred je otišao na ručak te je učiteljica primijetila da mene nema. Kad sam se pojavio na ručku, učiteljica je već sve znala. Nakon nastave sve je ispričala mojoj mami,a ona mi je u bijesu pokidala album i bacila ga u smeće. Ipak, slava u razredu još je trajala.

Tao Matej Vrlić, 7.c

Moji slavni nestašluci

Lucija Budić Leto, 6.a Lucijana Lukšić, 1.c

Laura Nikolanci, 6.b Lana Vickov, 2.b


U kasnim noćima moga djetinjstva kad od razigranosti nisam mogla spavati, baka bi mi pričala priče o čarobnom svijetu i čudesnim bićima koja tamo žive. Pričala mi je o razigranim patulj-cima i vrijednim vilenjacima iz šarene tvornice igračaka kojom je upravljala velika bubamara Tina. Ta tvornica nalazila se u Ulici čokolade, odmah nasuprot kuće Zubić Vile. Surađivali su s tvornicom Djeda Mraza. U blizini se nalazila pamučna šuma u kojoj su neprestano skakuta-le ovce,a posvuda su rasle lizalice. Nebo je bilo posuto šećernom vunom, katkad bi padala kiša gumenih bombona koji bi pri padu zaplesali. O tom mjestu čula sam mnogo priča, ali niti jednoj nisam čula kraj jer bih svaki put sklopila oči i zaspala.

Klara Juras, 5.a

Baka mi je pričala

Lucija Grbelja, 5.b Nina Rajić, 3.b

Petra Ančić, 5.a Marijeta Radić, 3.b


Zlaćanožutom haljinom obojala je cijeli krajolik. Uveli cvjetić radovao se dugom snu u kojem će pripremiti latice za novo proljeće. Obasjana jesenjim suncem stabla su isijavala jarkocrvenom bojom. Niz njihove krošnje kotrljali su se kesteni. Uhvatila me glad. U tom trenutku kesten pire zvučao je primamljivo. Znala sam da me jesen još može iznenaditi pa sam odlučila slijediti nje-zin trag. Vodila me kroz vinograde, žitna polja i gradske vrtove. Mrzovoljni starac nevoljko gleda otpalo lišće koje bi trebao počistiti. Djeca se igraju skačući po lokvicama prve kiše. Psić laje na lastavice koje žure na godišnji odmor. Bakica topla pogleda izlazi na prag i mami nas mirisom kolača i drva u peći. Nudi nas jabukama i baklavama. Slađe jabuke još nisam jela. Zahvaljujemo se i bježimo pred teškim kapljicama kiše. Miris večeri sluti na skoru zimu. Ježić se skrio u gr-mlju, a tako sam i ja nestala pod krovom svoje kuće. Nitko ne može zadiviti kao dama u žutom, nitko ne izgleda ljepše na prijestolju velike četvorice. Osjećam nostalgiju. Kako prekrasno izgle-da naš Split ujesen.

Mirta Kardum, 8.a

Dama u žutom

Nina Štambuk, 5.b


Topla je ljetna večer. Gledam zvijezdama obasjano nebo. Razmišljam o svemiru. Prostranstvu punom energije i života, zvijezda i galaksija. Ipak neke se zvijezde ističu više od drugih. Dok druge trepere i lagano se magle, druge privlače svojom svjetlošću. Zaključujem, dakle, to je me-tafora čovječanstva.

Dok drugi trepere, neki se od nas ističu. Da je bar meni postati jedna od onih sjajnih, blještavih zvijezda. Željela bih da me drugi uoče i pamte po nečemu. Htjela bih putovati i ostaviti svoje oti-ske na svih sedam kontinenata. Željela bih učiniti ostale sretnima, ali ne zbog novca i slave. Htjela bih živjeti punim plućima, pristati na rizike i biti važna osoba u nečijim očima. Željela bih druge poučiti da prije ponosa i novaca stave tuđe osjećaje i ljubav. Na ovoj Zemlji nismo da bismo udo-voljili svim svojim potrebama, trebamo misliti i na ostale. U tom sam trenutku shvatila da možda neću postići sve što namjeravam, ali i tihe i glasne zvijezde čine svemir. Možda neću promijeniti svemir, ali ću i dalje biti jedna od zvijezda, pomažući svemiru u njegovoj raznolikosti i svjetlosti.

Andrea Listeš, 7.a

Zvijezda da mi je biti

Luka Juras, 3.a

Roko Markovina, 3.b

Nora Soldo, 3.b

Stella Blažević, 6.b


Sve je počelo jednog sunčanog popodneva, krajem ožujka 2001. godine, kad je sretan par pro-širio svoju obitelj na tri člana.

Potporni stupovi mog ranog djetinjstva bili su članovi obitelji, moj izvor životne energije. Ljubav i pažnja, kojima sam bio okružen, samo se povećala pojavim mog mlađeg brata kad sam imao dvije godine. Sjećanja na majku i oca, primarne skrbnike moje malenkosti, na baku i dje-da koji radosno i nasmiješeno udovoljavaše svim mojim hirovima, i na braću, mala bića prema kojima se osjećam zaštitnički, griju mi dušu. Polazak u školu usuo je mnoštvo novih dojmova u mene, ali i brojne prijatelje s kojima svakodnevno dijelim sate nastave i slobodnog vremena.

Obitelj i prijatelji znače mi sve do spoznaje prve ljubavi u 4. razredu, nakon koje moja egzi-stencija naginje drugim smjerom. To je, zajedno sa školom, trenutačno moja preokupacija.

Niko Anzulović Mirošević, 7.b

Autobiografija

Marija Budić Leto, 4.a


Ljubav je najljepša stvar nasvijetu,pisao sam to po cijele dane uteku.

Kad sam je vidio,ostao sam bez teksta,znao sam da ćemo biti,savršen par.

Jednoga dana,na moja vrata stigne pismo, i kaže:“Mi srodne duše nismo!”

Poslije, kada sam je vidio,nisam se niti malo stidiopa sam je upitaoi pred njom pismo pročitao.

A ona odgovoribez imalo srama:“Ajme koja drama!”

Nisam nimalo sretan biokad mi je rekla:“Zbogom, prijo!”.

Ali što ćete?Ljubav nije lakaali za nju,ništa mi nije tlaka.

Odbila me,i znam da joj nisam drag,ali ja ne odustajem,ovo nije kraj!

Marino Kosor, 4.c

Ljubav

Klara Bruna Tomić, 8.a

Kaja Conalgo, 5.b


Prijateljica me zvala na mobitel. Odgovorila sam: “Molim.”Ona je rekla: “Dobro, javi mi se kad se pomoliš.”

Ivana Radić, 2.c

Molitva

Jednog dana učiteljica je odlučila ispitivati prirodu i društvo. Glavna je lekcija bila, mje-seci u godini. Svi smo manje-više naučili gra-divo i nakon što je podijelila nekoliko petica, na red je došao moj prijatelj Ante.

Učiteljica ga je pitala: “Ante, koji ono mjesec u godini ima 28 dana?”

Ante je sav važan odgovorio: “Učiteljice, pa to je lako! Svaki mjesec, a neki imaju čak i više!”

Cijeli se razred smijao.

Lara Mijić, 2.c

Veljača

Iva Oreč, 2.b

Kaja Conalgo, 5.b

Ivan Kuliš, 2.b

Tina Krstulović, 6.c


Na satu tehničkog, prof. Filko ispituje. » Nando, nabroji pribor za crtanje tehničkog crteža! » Šestar, dva različita trokuta, olovke različite tvrdoće, me-kana gumica za brisanje, ravnalo i kutomjer.

» Nando, što je to prostorni kut?Ja šutim…

» Nando, što su to norme u tehničkom crtanju?Ja šutim…

» Nando, što je to tehnički crtež?Ja šutim…

» Nando, igrao si utakmicu, rezultat je 4:1. Znaš ocjenu! » Ajmo, Roko, što je prostorni crtež?

Roko šuti…Ja dignem ruku i odgovorim.

» To je crtež nacrtan tako da predočuje tri dimenzije duljinu, širinu i debljinu. » Nando, izvukao si se. Rezultat je 5:2, ocjena 2, igrao si produžetke.

Nando Duje Kuprešanin, 5.c

5:2Rozita Vrandečić, 6.c


Moj dida rodija se davno. Kaže da je to bilo za vrime rata, ali fala Bogu, moj dida, još je živ. Jedan put mi je priča da su oni, za vrime rata iz Amerike dobili mazgu. Ja san mislija da je to žena od konja, ali on mi je reka da je ta beštija nešto između konja i magarca.

Kad san ga pita kako se zvala ta mazga, on je reka Usa. Tako su je zvali. Ja san pita: A ka-kvo je to ime?! On je reka da joj je ime bilo pri-kačeno za uši i da je pisalo USA!

Marin Miloš, 6.c

Mazga Amerikanka

Moja sestra je osmašica. Nismo otkrili zbog čega, ali ona često štuca.

Nedavno ju je na satu biologije “uhvatila štucavica”. Zamolila je profesoricu da joj do-pusti otići do WC-a napiti se vode. Profesorica je dopustila, ali onog trenutka kad je moja se-stra ustala, profesorica je strogim glasom na-redila: Sjedi dolje! Dosta je takvog ponašanja!

Sestra je zaprepašteno i uplašeno sjela na svoje mjesto, a profesorica ju je mirnim gla-som upitala: Je li prestala štucavica?

Sestra se nasmijala i potvrdila.

Mihovil Parčina, 4.c

Kako zaustaviti štucanje

Učiteljica je rekla učenicima da sutra donesu u školu svoju najdražu igračku. Mate je donio au-tić, Ana lutku, a Ivica bakin aparat za disanje. Učiteljica je pitala Ivicu: Što ti je to?Ivica je rekao: Bakin aparat za disanje.Zatim ga je upitala: Što je baka na to rekla?A Ivica je odgovorio: Aggghhhaa!

Sara Lazaneo, 2.b

Vic

Katarina Boko, 4.b

Ivan Šimundić, 4.b


Učiteljica: Kako zovemo ptice koje zimi ostaju u našem zavičaju?Klara: Dođi mala tičice.

Učiteljica: Kad smo uspoređivali brojeve do milijun, kako smo znali koji je veći, a koji manji?Tina: Veći je onaj koji ima više masnih vrijednosti.

Učiteljica: Što ćete napraviti kada vas bole zubi?Lucija: Kad su moju babu bolili zubi, ona ih je ostavila u čaši.

Učiteljica: Kako glasi množina imenice prst?Klara: Ruka!

Učiteljica: koja je mjerna jedinica veća od metra?Lucija: Metar i po!

Učiteljica: Što ćeš biti kad odrasteš?Tina: Paaa… Velika!

Učiteljica: U kojem je agregatnom stanju voda?Klara: Mokrom!

Učiteljica: Cvijet ima prašnik i … ?Lucija: Tučnike!

Učiteljica: Navedi neke kulturne ustanove!Tina: Kazalište, muzej, bolnica, ambulanta…

Učiteljica: Čime se kreću ribe?Klara: Perjem!

“Biseri” 4.a razreda

Klara Goreta, 7.c


Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona se brine za mene, hrani me, kupa, čuva me i igra se sa mnom. Uvijek mi nešto kupuje, a to je najčešće Lego Friends. Ja bih htjela da se moja mama ne ljuti na mene, ali to skoro ni-kad nije tako. Mama se nekad ljuti na mene, a ja nekad na nju. Ništa zato, mi se puno volimo!

Marta Ercegović, 2.c

Moja mama

Jednog svibanjskog popodneva na svijet je došlo dijete, malena djevojčica rumenih obraza. Na radost roditelja i na žalost i prokletstvo svijetu, to sam bila ja. Nazvali su me Petra, što znači sti-jena, što je čista ironija s obzirom na moju fizičku kondiciju.

Bila sam pravi hipi, uvijek nasmijana, mirna i čiste duše. No ne znam što me natjeralo na pro-mjenu u ponašanju, vjerojatno pubertet. Nikad nisam bila poput ostalih djevojčica. Voljela sam “muške” crtiće kao što su Pokemoni i Digimoni, obožavala sam dinosaure. Haljinice, štikle i šminka nisu mi bile posebno zanimljive, mada su mi sad malo zanimljivije. Kad sam krenula u vr-tić, dogodio se nešto što me promijenio. Jedne večeri čitala sam svoju dječju enciklopediju o živo-tinjama i došla sam do stranice gdje su bili paukovi. Njihove slike bile su preko cijele stranice, no nije me bilo strah. Te večeri sam imala noćnu moru u kojoj me divovski pauk pojeo, nekoliko noći zaredom imala sam takve noćne more. Zbog te enciklopedije danas imam komupulzivnu arahno-fobiju. Svi su me zezali i još dan-danas me zezaju. No pravi problemi tek počinju: krenula sam u školu! Mnogo ljudi, obaveza, domaćeg rada, gradiva… Priznajem, bilo me strah. Živim za vikend i praznike. Svake godine sve je teže i teže. Treći razred mi je bio prijelomnica u životu. Rodio mi se brat Marin. Bio mi je drag i voljela sam ga mjesec- dva, a onda mi je postao naporan. Peti razred mi je bio najdraži jer sam te godine upoznala svoju najbolju prijateljicu Saru. Jako smo slične i odlično se slažemo. U životu sam imam mnogo opsesija. Prva i najjača su mi bili dinosauri, pa poniji, pa One Direction, a sada su mi South Park i Marina and the Diamonds.

Ali moja priča nije gotova jer imam još toliko toga proživjeti!

Petra Ćosić, 7.b

Autobiografija

Jednog dana na katrigu san se popelaI sa ponistre more gledala.More bistro, ća se sjaji,A ko na ovon svitu zna ća sve taji.Stere se priko cilog svita,Ljude ladi priko lita.More bistro, lipo i čisto!

Nola Srdanović, 4.a

More


Slova su važna i u ovoj pjesmi snažna.Napisat ću neka samo i iskoristiti ih ovdje i tamo.Č važno slovo je svima, i meni, i tebi i njima.Čakovec, čarapa i čizma ponosne su riječi I glasno ih treba reći.Ć je pak mekše slovo kako znaju reći đaci,Ali ne kažu da im mnogo ne znači.DŽ slovo zovu “tvrdo”Ali stari znalci tvrde mudro:”To hrvatski naziv nije,Ne zovite ga kao prije!”LJ se bavi ljubavi i šljivama, a NJ pak njihanju i njivama.Možda su slični, ali isti nisu.Dobro to upamti, posebno kad učiteljica je blizu.

Marino Kosor, 4.c

SlovaDomagoj Silobrčić, 6.c


Ana Oreč, 2.b

Tonćica Krstulović, 6.b


Ljubav je kao najljepša slikovnica.Ta slikovnica je puna radosnih priča.U toj priči ima mnogo lijepih boja.Ljubav je vesela, ona je najljepši cvijet.

Lana Vickov, 2.b

Za mene je Isus Krist najveća utjeha i potpora. On mi pomaže i daje snagu kao najbolji prija-telj, ali i kao roditelj. Susrećemo se na euhari-stiji u kruhu i vinu. Razgovaram s njim za vri-jeme molitve. Osjećam njegovu prisutnost i znam da me pažljivo sluša. Isus je najplemeni-tija osoba koja je ikada kročila Zemljom. Za ži-vota pomagao je unesrećenima, opraštao greš-nima i uvijek pružao drugu priliku pokajnici-ma. Željela bih biti poput Isusa, da ne osjećam pohlepu, ljubomoru i sebičnost, no znam da sam samo čovjek i da činim greške. Uvijek će biti moj uzor i pravi put koji trebam slijediti.

Mirta Kardum, 8.a

Što je ljubav?

Najbolji prijatelj

Volim sve brze brodove. Kad odrastem že-lio bih upravljati brodom. Želim biti kapetan kruzera. Volim more zato što je puno životi-nja, volim valove i vjetar. Brodom mogu ot-putovati u sve krajeve svijeta. Trebam biti od-govoran za posadu i putnike na brodu. Moram imati različite vještine i znanje stranih jezika. Kako bih to postigao, trebam se puno truditi i učiti. Zasad sam na pravom putu.

Luka Šimić, 2.c

Što ću biti kad odrastem?

Ivano Stanić, 1.c

Tina Pletikosić, 4.b

Klara Juras, 5.a


Pošli smo s učiteljicom na Marjan razgleda-vati prirodu. Na putu smo vidjeli proljetnice i zelenilo. Stali smo na Vidilici. Bilo je mnogo stabala i lijepo je mirisalo. S Vidilice smo uo-čili Dioklecijanovu palaču. Kad smo se vraća-li, čuli smo cvrkut ptica i ljude koji kose tra-vu. Radnici su okopavali zemlju, usitnjavali je i sadili cvijeće. Sve je puno života kad stigne proljeće. Toplije je, dan je duži i ja mogu više ostati vani i igrati se.

Ena Kurtić, 2.c

Proljeće na Marjanu

Zara Kovačević, 1.b

Franka Bohnert, 4.a


Išla sam na rijeku. Ugledala sam jedan drveni smeđi čamac i popela se u njega. Vozila sam se i gledala oko sebe. Vidjela sam kako je voda prljava i zagađena. Upitala sam vodu zašto je tako ružna, a voda se namrštila i rekla kako su za to krivi ljudi jer bacaju otpatke u nju. Nekoć je bila lijepa, bistra i čista. Rekla sam da će lju-di jednog dana prestati s tim i shvatiti koliko je njena ljepota važna. Nakon nekog vremena zbilja se tako i dogodilo, ljudi su prestali. Sve vode su zauvijek čiste.

Iva Oreč, 2.b

Plavi planet

Tonćica Krstulović, 6.b

Klara Goreta, 7.c


Osmijeh je širok poput neba,kraja i granica nema.Miriše poput cvijeća,zato je sreća još i veća.Možeš ga udijeliti svima,a još je ljepše kad ga se prima.Topao je kao kad me grli mama,osmijeh treba svima nama.

Zoran Perković, 4.b

Bambi je mlado lane,Ima smeđu dlaku i oči plave,Tapka dok radi korake male.Znatiželjan je i voli svijet,Voli mirisati na livadi cvijet.Naivan je i prijeti muOpasnost velika,Zato mu u životu pomaže majka.

Marijeta Brničević, 4.b

OsmijehBambi

Nina Čatipović, 5.a


Dok šetam uz obalu, slušam more kako pjeva. Pjeva o suncu, nebu i galebu. Volim ga slušati pa zastanem na tren. Pitam ga tada o morskim dubinama i plivaju li još tamo dupini. More mi onda ispjeva pjesme o ribama, otocima i brodovima. Slušam neko vrijeme pjesme pa i sama zapjevam s morem o dubinama, galebu i boru, brodovima i nebu.

Nikolina Topić, 4.b

More

Jana Matošić, 8.a

Zara Radosavljević, 2.a


EswarWeihnachtszeit. Wirwaren in der Deutschstunde. Klara hat Klavier gespielt und Sara hat Violine gespielt. Wir haben mitgesun-gen. Es war toll. Wir haben viel Spaß gehabt.

Kristina Mustapić, 7.c

Weihnachtsze


Tag der deutschen Sprache (Dan njemačkog jezika)

Am 10. April 2015 fand in Nadbiskupijsko sjemenište in Split der Tag der deutschen Sprache statt. Das war zum ersten Mal in der Gespanschaft Split-Dalmatien.

Unsere Schule nahm auch teil. Die Schüler und Schülerinnen der 4.c Klasse - Mihovil Parčina, Franka Bohnert (4.a), Luna Baričević, Paula Vojnović, Ivana Čorvilo, Karla Manojlović, traten mit dem Gedicht „Monster-Arten“ auf.

In der Deutschstunde lasen die Kinder der 4.a und b Klassen eine Geschichte. Die Kinder waren beein-druckt und machten einen Comic daraus und so ent-stand das Theaterstück „Der Monster-Fänger“. Die Erzähler waren Leonarda Laušić, Korina Valčić, Lucija Šoljak, Nola Srdanović und Marija Budić Leto, Roko Ugrina spielte die Rolle des berühm-ten Monster-Fängers, die erschrockenen Leute im Dorf waren Lucia Miočić, Zoran Perković und Andrija Vučemilović Alegić. Mihovil Kuliš und Antun Vučica demonstrierten den Monster-Wald.

Die 5.Klasse sang das Lied „Unser Klassenzimmer“ mit der Lehrerin Klara Juras und ihren Schülern und Schülerinnen Marta Vukmir, Vid Stefan Zanchi und Iriana Mihaela Juričić.

Die Kinder hatten viel Spaß und er-lebten etwas Neues.

Gratulation und ein großes Dankeschön an alle Teilnehmer und Zuschauer. Ihr habt für eine großar-tige Stimmung gesorgt!

Wir wünschen allen viel Spaß beim Fremdsprachenlernen!

— die Achtklässler

Dana 10.04.2015. u Nadbiskupijskom sjemeni-

štu u Splitu održan je po prvi put u Splitsko-dalmatinskoj

županiji Dan njemačkog jezika. I naša škola je sudjelovala. 4.c u

sastavu Mihovil Parčina, Franka Bohnert (4.a), Luna Baričević,

Paula Vojnović, Ivana Čorvilo, Karla Manojlović nastupali su s pjesmicom

“Vrste čudovišta”. 4.a i b su na nastavi njemačkog je-

zika čitali priču “Lovac na čudovi-šta”. Svidjela im se, pa je prvo nastao

strip, a onda i istoimeni kazališni ko-mad. Pripovjedači su bili Leonarda Laušić,

Korina Valčić, Lucija Šoljak, Nola Srdanović i Marija Budić Leto, dok je Roko Ugrina glu-

mio slavnog lovca, a Lucia Miočić, Zoran Perković i Andrija Vučemilović Alegić su glu-

mili prestravljene seljane. Šumu čudovišta pri-kazali su Mihovil Kuliš i Antun Vučica.

5.razredi su pjevali pjesmicu “Naša učioni-ca”, s učiteljicom Klarom Juras i njezinim učeni-

cima Martom Vukmir, Vidom Stefanom Zanchijem i Irianom Mihaelom Juričić.

Učenici su se zabavili i doživjeli nešto novo.Sudionicima čestitamo i zahvaljujemo na sudje-

lovanju, a gledateljima na potpori i dobroj atmosferi! Želimo svima zabavu s učenjem stranih jezika!

Klara Bruna Tomić, Mirta Kardum, Ivana Juras, Klara Jelača,

Marijana Pavić, Petra Blažević, Toni Slavko Miše, Vana Pezelj,

Sara Živković

— osmaši


1. ROSSO 2. VERDE 3. VIOLA 4. BLU 5. GIALLO

AEREO AUTOBUS BARCA BICICLETTA MACCHINA NAVE TAXI TRAM TRENO

H C N U O W O P J A

A T T E L C I C I B

B N V B O C Y D S B

Y Y I N A P M K U T

L U E H H R C J B R

G R F T C G C T O A

T E V A N C A A T M

A E R E O X A I U N

U U D A I P M M A V

R P A A A D Z L C A

Colora Ariel e il suo amico!

I mezzi di trasporto


(rap song)

In the 9th centuryThere were two little holy manThere were thinking about the letters and the higher purpose of their plan

Cyril and Method(ius) were their names,The king accepted their letter games.They said: “Hey, Lord!This how you write sword,Engraved on our stone board, Baška tablet it's called.”

The two stone tablets werehidden in the church,The first one was found,but the second one you must search.

The glagolitic alphabet is what this is all about,It comes from (modern) Czech,But it's popular on the south.We are right now,Motivating you,We are going to learn it betterMe and you too.

Mirta Kardum, Jana Matošić and Ivana Juras, 8.a

About Croatian glagolitic script

Lana Mrčela, 8.a

Mirta Kardum, 8.a

ZdenacLikovno-Literarni podListak • škoLski List mravac

broj 3 – godina 2015.

Documents

Zdenac - os-manus-st.skole.hros-manus-st.skole.hr/upload/os-manus-st/images/static3/1337/File/... · Osvanulo je sunčano jutro na splitskom kolodvoru. U kafiću pored autobusa sjeli