ZAŠTITA OKOLIŠA · 2017-12-18 · Zaštita okoliša obuhvaća mjere za: smanjivanje buke, kontrolu pitke vode, poticaje za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih

Upravljanje okolišem

ZAŠTITA OKOLIŠA

dr.sc. Živana Lambaša Belak

Zaštitom okoliša osigurava se

cjelovito očuvanje kakvoće okoliša,

očuvanje prirodnih zajednica,

racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš kao osnovni uvjet zdravog održivog razvoja

Terminom zaštita okoliša naziva se strukovno područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okruženja;

Zaštita okoliša određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebne kakvoće zraka, voda, tla i prehrambenih proizvoda i utvrđuje pravila u odnosu na abiotičke i biotičke čimbenike životne sredine

Zaštita okoliša obuhvaća mjere za: smanjivanje buke,

kontrolu pitke vode,

poticaje za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa,

kontrolu kakvoće prehrambenih proizvoda,

zabranu proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku ovojnicu ili nepovratno kontaminiraju postojeće ekosustave

Prijedlozi za provedbu osmišljenog prostornog uređenja, nadzor nad zbrinjavanjem otpada, poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih izvora energije, provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno održivog razvitka su oblici zaštite okoliša

Osnovni ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj (ravnoteža između čovjeka i prirode) su: 1. Trajno očuvanje izvornosti, biološke

raznolikosti, prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti.

2. Očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara.

3. Očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika.

4. Unapređenje stanja okoliša i osiguranje boljih uvjeta život

Ovi ciljevi postižu se: Predviđanjem, praćenjem, sprječavanjem,

ograničavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoliš

Zaštitom i uređenjem izuzetno vrijednih dijelova okoliša

Sprječavanjem rizika i opasnosti po okoliš

Poticanjem korištenja obnovljenih prirodnih izvora i energije

Poticanjem upotrebe proizvoda i korištenja proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoliš

Ujednačenim odnosom zaštite okoliša i gospodarskog razvoja

Sanacijom oštećenih dijelova okoliša

Razvijanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša u odgojnom i obrazovnom procesu

Donošenjem propisa o zaštiti okoliša

Obavještavanjem javnosti o stanju okoliša i njenim sudjelovanjem u zaštiti okoliša

Povezivanjem sustava i institucija zaštite okoliša RH s međunarodnim institucijama

Sprječavanjem zahvata koji ugrožavaju okoliš

Okoliš je prirodno okruženje; zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek.

Kakvoća okoliša je stanje okoliša izraženo fizikalnim, kemijskim estetskim i drugim pokazateljima.

Ekološka stabilnost je sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzročene vanjskim utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva

Biološka raznolikost je sveukupnost živih organizama, koja obuhvaća raznolikost unutar vrsta, međuvrstama i ekosustavima na određenom području.

Zahvat u okolišu je svako trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti ekološku stabilnost ili biološku raznolikost ili na drugi način može nepovoljno utjecati na okoliš

Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju ili ispuštanje energije (buka, vibracije, radijacija toplina) i mikrobiološkog onečišćenja iz određenog izvora u okoliš.

Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu

Onečišćenje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica štetnog djelovanja ili izostanka potrebnog djelovanja, ispuštanja, unošenja ili odlaganja štetnih tvari, ispuštanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoliš.

Onečišćivač je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje onečišćavanje okoliša

Štetna tvar je tvar čija su svojstva opasna za ljudsko zdravlje i okoliš s dokazanim akutnim i kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizujuća, zapaljiva i eksplozivna tvar ili tvar koja u određenoj količini ili koncentraciji ima takva svojstva.

Rizik po okoliš je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu okolišu ugroziti život i zdravlje ljudi

Opasnost po okoliš je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka događaja ili opsega moguće štete na okoliš zahtjeva provođenje određenih mjera.

Šteta u okolišu je oštećenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okoliša ili unutarnjim poremećajem odnosa i prirodnog tijeka nastalog zbog ljudskog djelovanja

Ekološka nesreća je izvanredni događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem ili utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu nanose štetu okolišu.

Ugroženi okoliš je stanje nastalo onečišćavanjem većih razmjera okoliša na određenom području za koji se propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili novog stanja određenog dijela okoliša, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnih izvora radi poboljšanja kakvoće življenja

Praćenje stanja okoliša (Monitoring) je sustavno mjerenje emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih pojava, praćenje kakvoće okoliša i promjena stanja u okolišu.

Katastar onečišćavanja okoliša je skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu unošenja, ispuštanja ili odlaganja štetnih tvari u okoliš


STANJE OKOLIŠA U HRVATSKOJ

Ukupno stanje okoliša u Hrvatskoj je bolje nego u industrijskim zemljama Europske Unije.

Međutim, zbog manjkavog sustava motrenja okoliša i postojeće neujednačene baze podataka, analiza stanja okoliša nije kvantitativna i cjelovita

Kao što je okoliš, prema definiciji, kompleksna kategorija sastavljena od više pojedinačnih tematskih područja, tako se i zaštita pojedinih sastavnih dijelova okoliša, kao što su: voda, more, šume, poljoprivredno zemljište, kulturna baština, ljudsko zdravlje, provodi putem određenih ovlaštenih sektora i odgovarajućeg zakonodavstva

ZAKONODAVSTVO U ZAŠTITI OKOLIŠA

Očuvanje prirode i okoliša svrstani su u kategoriju najviših vrednota ustavnog poretka RH.

Ustav je odredio da Sabor i narod neposredno odlučuju o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom korištenju, a donesena Deklaracija o zaštiti okoliša u RH čvrsto je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava koji je sukladan međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice.

Pravni sustav mora u potpunosti osigurati trajnu, sustavnu i učinkovitu zaštitu okoliša.

Zakonodavstvo nije samo po sebi dovoljno da se stanje okoliša poboljša, budući da brzi razvoj u područjima koja stvaraju pritisak na okoliš (npr. u sektorima prometa, energetike ili poljoprivrede) često preteže nad pozitivnim učinkom nove regulative.

Stoga sama gospodarska aktivnost mora biti takva da vodi računa o ciljevima zaštite okoliša.

Nekoliko temeljnih zakona postavlja načela, određuje instrumente i mehanizme zaštite okoliša te propisuje praćenje stanja okoliša i informiranje o okolišu.

Tim zakonima se uvodi odgovornost za narušavanje kakvoće okoliša, uspostavlja nadzor, sankcije i poticaje u zaštiti okoliša.

Skup svih zakona i propisa koji u Republici Hrvatskoj reguliraju vrlo široki spektar zaštite iznosi oko stotinjak propisa, a njima se uređuju osim navdenih, pitanja zaštite voda, mora, šume, poljoprivrednog zemljišta, tla, zatim način iskorištavanja mineralnih sirovina, način lova i ribolova, zaštita kulturne baštine, zaštita od buke, vibracija, zaštita od požara, zaštita zdravlja te način postupanja s otrovima, zapaljivim i eksplozivnim tvarima.

Osnovni propisi vezani uz zaštitu okoliša

Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99)

Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04)

Zakon o otpadu (NN 178/04 i 111/06)

Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05)

Zakon o vodama (NN 107/95 i 150/95)

Zakon o zaštiti od buke (20/03)

Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj (NN 8/97)

Plan intervencija u zaštiti okoliša (NN 82/99, 86/99, 12/01, 14/01)

Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96)

Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN 59/00. 136/04).

Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (NN 140/97, 105/02, 108/03 i 100/04)

Uredba o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (NN 101/96, 2/97)

Uredba o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (NN 32/98)

Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom (NN 123/97 i 112/01)

Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05)

Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05)

Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama (NN 40/06)

Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN, 23/07)

Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima (NN, 136/06)

Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (NN, 1/07)

Pravilnik o načinu izrade i sadržaju karata buke i akcijskih planova (NN, 5/07)

Pravilnik o razmjeni informacija o podacima iz mreža za trajno praćenje kakvoće zraka (NN, 135/06)

Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima (NN, 124/06)

Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima (NN, 133/06)

Ambalaža su svi proizvodi bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošaća.

Otpadna guma je guma osobnih automobila, autobusa, teretnih automobila, radnih strojeva, radnih vozila i traktora, zrakoplova i drugih letjelica koje posjednik radi oštećenja, istrošenosti, isteka roka trajanja ili drugih uzroka ne može ili ne želi upotrebljavati te ih zbog toga odbacuje.

Dugoročni ciljevi u zaštiti okoliša u RH su:

sačuvati i unaprijediti kakvoću, voda, mora, zraka i tla

održati postojeću biološku raznolikost

sačuvati prirodne zalihe, a osobito integritet i značajke područja posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala, otoci)

Kratkoročni ciljevi su:

Nametnuti striktnu i učinkovitu provedbu svih postojećih propisa zaštite okoliša i žurnu izmjenu svih onih koji su stručno manjkavi

Integrirati zaštitu okoliša u sve sektore koji djeluju na okoliš ili žive od okoliša, na način da je zaštita okoliša sastavni dio svih planova i programa

Ostvariti sve pretpostavke za uključivanje u proces europskih integracija u području zaštite okoliša

Dograditi postojeći sustav zaštite okoliša tako da bude sposoban obavljati sve funkcije koje će promjena propisa zahtijevati. Motrenje, analiza i procjena stanja okoliša i

izvještavanje o stanju Potpora “čistim tehnologijama” i promjeni

usmjerenoj na korištenje obnovljivih izvora energije i smanjenju potrošnje energije

Zadaća i ciljevi politike zaštite okoliša

Zadaća je politike zaštite okoliša i zaštite prirode očuvati sve za ljudski život potrebne sastavnice žive i nežive prirode, zabraniti ili smanjiti štetne utjecaje na okoliš, osigurati trajno gospodarenje općim prirodnim dobrima, zaštititi vrijedne krajobrazne prostore od štetnih ljudskih djelatnosti, očuvati pojedine ekosustave, kao i ugrožene biljne i životinjske vrste.

Za provedbu takve politike potrebni su:

Nedvojbeni i dosljedno primjenjivani propisi

Učinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura

Osmišljena strategija prostornog uređenja

Izgradnja i održavanje tehničkih uređaja za smanjivanje štetnih utjecaja

Neprekidna kontrola kakvoće pojedinih sastavnica okoliša u prostoru i vremenu

Dosljedna primjena postojećih normi i učinkovita provedba propisa

Poticaji za trajno održivi gospodarski razvoj

Poticaji za korištenje obnovljivih energija i obnovljivih solarnih sirovina

Obavješćivanje javnosti o promjenama kakvoće okoliša

Mogućnost prosvjeda stanovništva i nevladinih udruga, te sredstvima javnog priopćavanja nesmetan pristup svim postojećim informacijama.


ZAŠTITA ZRAKA

Zakonom o zaštiti zraka određuju se mjere, način organiziranja i provođenja zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, kao djela okoliša.

Zaštitom i poboljšanjem kakvoće zraka ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okoliša.

U cilju zaštite i poboljšanja kakvoće zraka potrebno je:

Utvrđivanje i ostvarivanje mjera u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini,

Očuvanje kakvoće zraka ako je zrak čist ili neznatno onečišćen, te njezino poboljšavanje u slučajevima onečišćenosti

Sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime

Uspostava, održavanje i unapređivanje cjelovitog sustava upravljanja kakvoćom zraka na teritoriju Države

Procjenjivanje i pribavljanje odgovarajućih podataka o kakvoći zraka na temelju standardiziranih metoda i mjerila i osiguravanje njihove dostupnosti javnosti

Izvršenje obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima kojih je Država stranka te sudjelovanje u međunarodnoj suradnji u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka

Kakvoća zraka je svojstvo zraka kojim se iskazuje značajnost u njemu postojećih razina onečišćenosti.

Onečišćen zrak je zrak čija je kakvoća takva da može narušiti kakvoću življenja, zdravlje i dobrobit ljudi i/ili štetno utjecati na bilo koju sastavnicu okoliša.

Granična vrijednost (GV) je granična razina onečišćenosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja ne postoji, ili je najmanji mogući, rizik štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoračiti. Ciljna vrijednost je razina onečišćenosti postavljena s ciljem dugoročnog otklanjanja mogućnosti štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i koju gdje je to moguće, treba postići u dogovorenom roku

Kritična razina je razina onečišćenosti čije prekoračenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj izloženosti, pri čijoj se pojavi žurno moraju poduzeti odgovarajuće propisane mjere. Granica tolerancije je postotak granične vrijednosti za koji ona može biti prekoračena pod za to propisanim uvjetima

Tolerantna vrijednost (TV) je granična vrijednost uvećana za granicu tolerancije

Ocjenjivanje je mjerodavna metoda koja se koristi za mjerenje ili procjenjivanje (izračunavanje predviđanje) razina onečišćenosti

Gornja granica procjenjivanja je propisana razina onečišćenosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati kombinacijom mjerenja i metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih metoda ili drugih mjerodavnih metoda procjene.

Donja granica procjenjivanja je propisana razina onečišćenosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati samo pomoću metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih metoda i drugih mjerodavnih metoda procjene.

Emisija je ispuštanje ili unošenje onečišćujućih tvari u zrak.

Praćenje emisije je mjerenje i/ili procjenjivanje emisije onečišćujućih tvari iz izvora onečišćivanja zraka

Graniča vrijednost emisije je najveća dopuštena emisija izražena ili koncentracijom onečišćujućih tvari u ispušnim plinovima i/ili količinom ispuštanja odnosno unošenja onečišćujućih tvari u određenom vremenu.

Emisijski podatak je vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje emisije

Emisijska kvota je ukupna dopuštena godišnja količina emisije (izražava se u jedinicama mase u određenom vremenu) iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno s određenog područja.

Upravljanje kakvoćom zraka je osiguravanje izvršenja mjera kojima se provodi strategija sprječavanja i smanjivanja onečišćivanja zraka na svim razinama, tako da se time ne ometa uravnoteženi razvoj.

Onečišćivač je pravna ili fizička osoba čije djelovanje izravno ili neizravno onečišćuje zrak.

Upravitelj (operator) je osoba koja upravlja stacionarnim izvorom ili nadzire njegov rad

Praćenje kakvoće zraka sustavno mjerenje i/ili procjenjivanje razine onečišćenosti prema prostornom i vremenskom rasporedu.

Podatak kakvoće zraka je vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje kakvoće zraka.

Sanacijski program je skup mjera za poboljšanje kakvoće zraka nekog područja

Najbolja raspoloživa tehnika je najučinkovitiji i najnapredniji razvojni stupanj djelatnosti i s njome povezanih načina proizvodnje, uz gospodarski i tehnički održive uvjete, uzimajući u obzir i troškove i prednosti, koji u pravilu može biti primjerena osnova za određivanje graničnih vrijednosti emisija, s ciljem sprječavanja i smanjivanja emisija u zrak.

IZVORI ONEČIŠĆIVANJA ZRAKA SU STACIONARNI I POKRETNI IZVORI

Stacionarni izvori su: Točkasti: kod kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju

u zrak kroz za to oblikovane ispuste (postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i građevine i sl),

Difuzni: kod kojih se onečišćujuće tvari unose u zrak bez određena ispusta odnosno dimnjaka (uređaji, površine i druga mjesta).

Pokretni izvori su prijevozna sredstva koja ispuštaju onečišćujuće tvari u zrak: motorna vozila, lokomotive plovni objekti,

zrakoplovi

Izvori onečišćenja zraka moraju biti izgrađeni odnosno proizvedeni, opremljeni, rabljeni i održavani tako da ne ispuštaju u zrak onečišćujuće tvari iznad graničnih vrijednosti emisije odnosno da ne ispuštaju ili unose u zrak onečišćujuće tvari u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi, kakvoću življenja i okoliš.

Razina onečišćenosti prati se: Mjerenjem i/ili procjenjivanjem razina

onečišćenosti zraka u nenaseljenim područjima,

Mjerenjem i/ili procjenjivanjem razina onečišćenosti koje su posljedica regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku i oborina na teritoriju Države

Mjerenjem razina onečišćenosti zraka i oborina u naseljima i industrijskim područjima

Mjerenjem razina onečišćenosti zraka u okolici stacionarnih izvora koji mogu utjecati na kakvoću zraka,

Mjerenjem fizikalnih stanja atmosfere, odnosno meteoroloških uvjeta na lokacijama gdje se mjeri kakvoća zraka,

Mjerenjem i opažanjem promjena koje ukazuju na učinak onečišćenosti zraka (posredni pokazatelji kakvoće zraka): na tlu, biljkama, građevinama itd.

Prema razinama onečišćenosti, obzirom na propisane granične vrijednosti i tolerantne vrijednost, utvrđuju se slijedeće kategorije kakvoće zraka:

Prva kategorija kakvoće zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV) niti za jednu onečišćujuću tvar,

Druga kategorija kakvoće zraka – umjereno onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) za jednu ili više onečišćujućih tvari, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu onečiščujuću tvar,

Treća kategorija kakvoće zraka – prekomjerno onečišćen zrak:

prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili više onečišćujućih tvari.

UČINCI ATMOSFERSKIH ONEČIŠĆENJA

Učinci atmosferskih onečišćenja su različiti a mogu se sagledati kroz nekoliko komponenti:

Redukcija vidljivosti

Djelovanje na materijale

Djelovanje na biljke

Djelovanje na životinje

Djelovanje na zdravlje ljudi

Redukcija vidljivosti

smetnje u zračnom prometu

smetnje u cestovnom prometu

gubitci u turizmu

Djelovanje na materijale

direktno mehaničko i kemijsko djelovanje na građevinske materijale

oštećenje građevinskih konstrukcija zbog češćeg čišćenja

korozija metala

efekti na gumu i kožu

efekti na sintetske materijale

efekti na boje

direktni i indirektni efekti na tekstilni materijal

Djelovanje na biljke

popuštanje strukture

kloroza (bolest bljedoće)

nekroza (sušenje pojedinih djelova)

usporavanje rasta

redukcija ploda

Djelovanje na životinje

smrt

akutne i kronične bolesti

usporavanje rasta

smanjivanje produkata (mlijeko, jaja)

Djelovanje na zdravlje ljudi

akutna bolest, smrt

kronična bolest, skraćenje života

promjena fizioloških funkcija (respiratorne funkcije, transport kisika u krv)

psihofiziološke reakcije

nadražaj osjetnih organa

poremećaj komfora (povraćanje zbog smrada, gubitak apetita)

poremećaj sna

PRIMARNA KOMPONENTA

POLUTANTA U ZRAKU PORIJEKLO

Aerosoli, prašina, pelud Proces sagorijevanja, vjetar, mehanički rad

Komponente sumpora (SO2,SO3 itd.) Sagorijevanje ulja koje sadrži sumpor

Organske komponente (Formaldehid, Akrolein, mravlja kiselina)

Industrija, većinom emisija u obliku pare, ali i u tekućem ili krutom stanju

Dušikove komponente (NO, NO2, NH3) Sagorijevanje pri visokim temp. industrijski procesi koji imaju za posljedicu spajanje atmosferskog N2 sa O2

Komponente ugljika Ulični promet, industrija, potpuno i nepotpuno

sagorijev. ugljikovodika

Halogene komponente (HF, HCl) Metalurški i drugi industrijski procesi

Radioaktivne komponente zračenje Atomski procesi, kozmičko prirodna radioaktivnost

ATMOSFERA

Zračni omotač Zemlje poznat kao atmosfera dostiže približno 970 km visine i sadrži različite plinove, pare, čestice i aerosol.

Atmosfera ima višestruku funkciju: omogućava život na Zemlji jer štiti njenu površinu od

kozmičkog zračenja iz svemira i osigurava osnovne uvjete za život (kisik, ugljični dioksid, sunčeva radijacija i dr.),

sa meterološkog stanovišta atmosfera predstavlja medij koji omogućava prijenos sunčeve energije,

meteorološki uvjeti imaju značajan utjecaj na lokalno i globalno zagađenje zraka;

oni utječu na distribuciju polutanata nakon njihove emisije


UTJECAJ PROMETA NA ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA

Negativni utjecaj prometa na okoliš je vrlo jak i jasno je da sadašnji prometni sustavi nisu održivi u odnosu na okoliš.

Promet je zbog uporabe fosilnih goriva odgovoran za 25% globalnih emisija ugljik (IV) oksida. Rast emisija je stalan a rezultat je globalno zagrijavanje, odnosno može doći do podizanja razine mora i promjene klime na zemlji. Prometom uzrokovane emisije dušikovih oksida i hlapivih organskih spojeva uzrokuju stvaranje ozona; još jednog uzročnika promjena globalne klime.

Izgaranje fosilnih goriva proizvodi onečišćujuće tvari koje se mogu prenijeti na velike udaljenosti i škoditi ljudskom zdravlju, biljkama, životinjama i ekosustavima. Takve onečišćujuće tvari i njihovi derivati uzrokuju uništenje vodenih ekosustava, oštećenje šuma i usjeva. Smatra se da je promet jedan od najvećih uzročnika zdravstvenih problema povezanih s toksičnim onečišćujućim tvarima u zraku.

Nepovoljan utjecaj prometa na okoliš rezultira onečišćenjem zraka, voda i tla, pojavom buke i vibracija, te negativnim djelovanjem ukupno na okoliš. Također

promet zauzima zelene površine, vitalne dijelove prostora u prenapučenim područjima te uzrokuje vizualnu degradaciju prirodnog i gradskog prostora.

Štetan utjecaj cestovnog, željezničkog i zračnog promet na okoliš i zdravlje ljudi je znatan.

CESTOVNI PROMET I OKOLIŠ

Dinamični razvoj cestovnog prometa izazvao je nepoželjne i nepredvidive posljedice za čovjeka i za okoliš. Zbog pojave prevelike koncentracije štetnih tvari u okoliš obaveza ugradnje sustava za pročišćavanje produkata izgaranja (katalizator) u novim vozilima

Zbog gospodarskog rasta i ukupnog razvoja cestovni promet naglo raste te su naglo narasli i problemi okoliša;

zauzimanje prostora,

povećanje buke i vibracija

Neracionalno trošenje energije,

Onečišćenje vode i tla.

Očekuje se daljnje povećanje uporabe zemljišta za potrebe prometne infrastrukture, višim razinama onečišćenja vode, uništavanju staništa,gubitku bioraznolikosti i narušavanju zajednica.

Emisije dušičnih oksida, ugljičnog monoksida, krutih čestica i hlapljivih organskih spojeva unatoč svim poduzetim mjerama ne mogu se smanjiti zbog neprekidnog povećavanja broja vozila.

Automobilski promet onečišćuje okoliš:

Zrak

sagorijevanjem goriva cestovna vozila izbacuju u atmosferu CO, ugljikovodike, čađa i dim, dušikove okside (NOx), Pb, njegove spojeve, SO2

Otpadne tvari

nastaju trošenjem pneumatika i proširenih slojeva kolnika.

Pored onečišćenja zraka i neracionalnog utroška energije cestovni promet degradira okoliš oduzimanjem površina prethodno korištenih u druge svrhe.

Prometna mreža oduzima oko 1-3% površine zemlje i to na mjestima gdje je potreba za drugim načinom korištenja zemljišta velika.

U gradovima prometna mreža zauzima 20-50% ukupne urbane mreže. Potrebna površina za parkiranje jednog osobnog

automobila je oko10 m2.

IZVORI CESTOVNE BUKE Kod cestovnih vozila dva osnovna i nezavisna izvora buke su od pogonskog sustava i konktakta guma s površinom kolnika. U gradskoj vožnji najviše je bučan motor, na autocesti gume a kod punog opterećenja najviše se čuju ispuh i gume.

Utjecaj cestovne djelatnosti na stanje kvalitete vode može se promatrati:

u tijeku izgradnje ceste - izvedbom zemljanih radova, primjenom neodgovarajućeg građevnog materijala, lokacijom i održavanjem gradilišta, skladišta, servisa itd.

u tijeku održavanja i ekspoloatacije cesta uslijed: trošenja guma, izgaranja motora, prosipanja goriva i tereta, primjene kemijskih sredstava protiv zaleđivanja itd.

Većina cestovnih prometnica (osim autocesta) nema odgovarajuće riješenu odvodnju onečišćenih voda s kolnika, niti potrebnu drenažu.

Kvalitetu okoliša i odbačena stara vozila, istrošene gume, ulje te razni drugi predmeti koji se izbacuju iz vozila.

Buka, vibracije, zauzimanje obradivih površina, vizualno degradiranje prostora su značajni elementi onečišćenja okoliša.

Mjere zaštite okoliša koje se provode u slučaju automobilskog prometa su:

kontrola tehničke ispravnosti vozila,

sniženje cijene bezolovnog benzina,

gradnja prečišćivača u dizel vozila,

uporaba alternativnih goriva; prirodni plin (u motornim vozilima koristi se kao stlačeni prirodni plin ili kao ukapljeni naftni plin), vodik, alkohol, biogorivo, biljno ulje i elektropogon

Pomorski i riječni promet

Brodovi i druga plovila onečišćuju mora i plovne rijeke pri iskrcaju i ukrcaju tereta, te kod redovitog održavanja (nemar posade).

Kod nenadanih havarija u more i rijeke dospijeva razne vrste otpada, nafta, naftni derivati i druga kemijska sredstva.

Poseban problem predstavljaju balastne vode.

Zrakoplovi

Zrakoplovi uzrokuju buku takvih razmjera da snižavaju kvalitetu življenja u blizini zrakoplovnih luka.

Srazmjerno potrošnji goriva zrakoplovi tijekom leta izbacuju otpadne plinove i time uzrokuju oblačnost, ugrožavanje ozonskog sloja i druge negativne posljedice.

Intenzivan razvoj zračnog prometa je u nekim područjima doveo do opterećenja okoline do gornjih podnošljivih granica. Glede aerozagađenja najveća je polucija prvih deset minuta kod polijetanja i kod slijetanja zrakoplova. Udio civilnog zračnog prometa u odnosu na sve druge izvore procjenjuje se na oko 1%. Osim ovog direktnog zagađenja avionski promet ima dva globalna i pogubna efekta: utječe na smanjenje ozonskog omotača oko Zemlje i time direktno povećava količinu i energiju sunčeve insolacije naročito UV spektra koji ima kancerogeno djelovanje na kožu čovjeka. Indirektni učinak je povećanje globalne

radijacije na populaciji ispod ruta avionskih linija (gdje je i objektivno zabilježena viša učestalost malignoma koji ovise o sunčevoj radijaciji).

Buka kao drugi značajni vid polucije sa podvostručenjem broja putnika svakih 5 godina raste za 3 dB, a kod mlaznih aviona za 8 dB. Način na koji zračne luke saniraju problem buke je taj da određeni zrakoplovi koji stvaraju više buke od ostalih polijeću i slijeću u zračnu luku sa one strane piste koja je udaljenija od naselja. Opasnost po okolinu od vojnih aviona koji prevoze nuklearno oružje, kemikalije ili biološka oružja nije potrebno posebno isticati.

Željeznički promet

Utjecaj željezničkog prometa na stanje okoliša manjeg je intenziteta od cestovnog prometa.

Željeznički promet zauzima manje prostora, stvara manje buke, a ista količina tereta prevezena željeznicom u odnosu na cestovni promet prosječno troši četri puta manje energije, što znači znatno manje onečišćenje zraka.

Željeznički promet štedi energiju i to je najveći doprinos željeznice zaštiti okoliša

Željeznički promet je gospodarski isplativiji i ekološki prihvatljiviji ukoliko se koristi električnom vučom vlakova.


POLJODJELSTVO I OKOLIŠ

Poljodjelstvo je kao gospodarska grana važan činilac ukupnog razvoja pojedinih zemalja i regija, ali i utjecaja na stanje kvalitete okoliša.

Poljodjelstvo u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama negativno utječe na stanje kvalitete okoliša.

Loše stanje okoliša je posljedica neracionalnog pristupa obradi zemlje odnosno rezultat pogrešne primjene različitih agrotehničkih postupaka.

Masovna i nekontrolirana upotreba raznih kemijskih sredstava (herbicida, fungicida,....) i umjetnih gnojiva

Poseban je problem taloženje pesticida u tlu u biljkama, čime se narušava mikrobiološka ravnoteža i aktivnost tla, te smanjuje prinos kultura koje se siju narednih godina.

To je naročito izraženo kod primjene perzistentnih herbicida, kojima se na velikim poljoprivrednim površinama znatno može umanjiti prinos pšenice, šećerne repe i drugih kultura, ako se sije poslije kukuruza na površinama tretiranim tim preparatima

Potrošnja umjetnih gnojiva po jedinici poljoprivrednih površina u Hrvatskoj zaostaje za potrošnjom u zemljama s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom.

Upotreba umjetnih gnojiva je ipak kod nas vrlo često nekontrolirana i neracionalna i time vrlo štetna.

Duža upotreba umjetnih gnojiva negativno utječe na kvalitetu površinskih i podzemnih voda

Današnja poljoprivredna proizvodnja nalazi se u škarama, između neminovne primjene pesticida i ostalih kemijskih sredstava bez kojih je nemoguće zadovoljiti narasle potrebe u prehrani stanovništva s jedne strane i ekoloških posljedice te primjene s druge strane.

Pomirenje tih suprotnosti je izazov kojeg znanost i praksa našeg vremena mora riješiti.


EROZIJA ZEMLJIŠTA

Erozija zemljišta je gubitak plodnog gornjeg sloja zemlje bogatog humusom na kojem raste vegetacija.

Erozija po svom djelovanju može biti izazvana vodom ili vjetrom.

Erozija vodom je mnogo češća i izaziva teže posljedice.

Tako vodene erozije u SAD.u odnese svake godine do 3 milijarde tona zemlje.

Rijeka Po nanosi velike količine plodnog zemljišta u Jadransko more.

Njena delta se produžuje svake godine za 70 metara.

Znatne štete na nizinskim terenim nastaju od erozije vjetrom.

Tako je 30-tak godina ovog stoljeća vjetar odnio veliku količinu plodnog tla na sjeverozapadnu SAD-a.

Poljoprivrednici su u Kansasu raskrčili sve šume da bi dobili što više prostora za uzgoj žitarica

Erozije vodom je oduvijek bilo u manjoj mjeri dok ljudi nisu počeli mijenjati ekosustave prema svojim potrebama.

Vodene erozije se mogu smanjiti na razumnu mjeru reguliranjem velikih riječnih slivova i pošumljavanjem sitnih obronaka.

Za tlo znači veliku opasnost čije su posljedice jednake djelovanju erozije – gubitak plodnosti.

U želji da se poveća proizvodnost tla dodaju se iz godine u godinu obradivim površinama velike količine mineralnih gnojiva.

Nakon nekoliko uspješnih žetvi proizvodnja počinje opadati.

U sušnim periodima, osobito ako nema natapanja zemlje, posijane kulture počinju donositi sve manje uroda.

Iz zemlje se isparava voda i u njoj je sve veći postotak soli.

Rezultat takve agrarne politike za desetak godina jest ogoljelo tlo prezasićeno solju i nesposobno za proizvodnju hrane.

Da bi tlo opet postalo produktivno, potrebno je izvršiti desalinaizaciju koja je relativno dug i skup proces.


SMANJIVANJE ŠUMA

Problematika smanjivanja šuma usko je povezana s rastućom stopom industrijskog razvitka tako da su šume uništene u najvećim industrijskim područjima svijeta u Sjevernoj Americi i Europi

Razvitak znanosti, tehnike i svih ostalih djelatnosti ljudskog društva umnogome ovisi o proizvodnji papira čija je glavna sirovina drvna masa.

Uništavajući šume, ljudi uopće nisu razmišljali o njihovoj obnovi.

Negdje su tako nastale katastrofalne posljedice, koje se i danas osjećaju.

Dovoljno je da se podsjetima u našoj zemlji Velebita čiji su šumski pokrivač uništili Mlečani, od čega je nastala prava kamena pustinja na mjestu gdje su nekada bile guste hrastove šume.

Isto tako od nekada glasovitog Slavonskog hrasta ostali su samo ostaci.

Nestanak šume ne uzrokuje samo eroziju tla i nestanak šumskih životinja nego se u tom području smanji količina vlage, poveća temperatura i brzina vjetra, a smanji količina oborina.

Tako ljudi za kratko vrijeme posve izmjene uvjete života u svom ekosustavu.

U zadnjih nekoliko godina znatno su načete najveće šumske površine svijeta u slivu rijeke Amazone.

Stručnjaci se boje da bi u budućnosti veće smanjenje šuma u tom području izazvalo izumiranje oko 600 vrsta i znatno promijenilo klimu u Južnoj Americi.


DEMOGRAFSKA EKSPANZIJA

I NEKONTROLIRANA URBANIZACIJA

Populacijska ekspanzija i brza urbanizacija sa čitavim nizom popratnih pojava uzrokuju opasnost za okoliš.

Posljedice prebrze i često neracionalne urbanizacije u nas i u svijetu vrlo su intenzivne i raznolike.

Prostorni prerazmještaj stanovništva u procesu urbanizacije je jedan od bitnih obilježja razvitka Hrvatske.

Najznačajniji učinci takvog razvitka su porast broja gradova i broja stanovnika u gradovima, te depopulacija manjih seoskih naselja sa nizom neželjenih pojava.

Regionalne razlike u razmještaju stanovništva te prirodna i mehanička kretanja kao i brzi rokovi urbanizacije, imaju snažan utjecaj na stanje i kvalitetu okoliša u Hrvatskoj.

Ruralni prostori zahvaćeni snažnim egzodusom (poseban problem otoka) ostaju demografske mase ili je ona nepovoljne strukture, zbog čega dolazi do smanjenih gospodarskih aktivnosti, napuštanja obradivih površina, izumiranja naselja i sl.

Istovremeno u gradskim naseljima dolazi do snažne koncentracije stambenih, radnih, uslužnih i rekreacijskih funkcija, što također stvara vrlo snažne ekološke poremećaje, odnosno umenjuje kvalitetu okoliša i življenja u takvim naseljima.

Širenje građevinskih zemljišta ima i druge negativne posljedice.

Gradnja stambenih i gospodarskih objekata često se mimo kontrole i potrebnih dozvola, širi i na zemljište predviđeno za posebne namjene, čime se ugrožava kvaliteta podzemnih i nadzemnih voda, smanjuju zelene površine, ugrožavaju biljne i životinjske vrste i sl.

Urbanizirana područja redovito su najveći potrošači raznolikih energenata, što bitno utječe na kvalitetu okoliša užih i širih prostora

Radom različitih proizvodnih i potošnih energetskih postrojenja, kućnih ložišta, klima-uređaja, brojnih automobilskih i drugih motora s unutarnjim izgaranjem, u gradsku atmosferu odlazi velika količina neiskorištene toplinske energije.

Istovremeno u zrak se ispuštaju različita druga onečišćenja, kao što su plinovi, pare, krute čestice i sl., zbog čega se u gradskim naseljima vrlo često formiraju gusti slojevi magle u kojoj su znatne količine ugljik(IV)oksida i drugih otrovnih tvari

Prevelik i nekontroliran rast gradova utječe na promjenu klime, promjenu regionalnih ambijentalnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji života, različitim nesporazumima, stresovima, napetostima i drugim sociološkim i psihološkim poremećajima.


ZAŠTITA PRIRODE

Priroda je sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost

Priroda predstavlja temeljnu vrijednost i jedan od najznačajnijih resursa Republike Hrvatske te uživa zaštitu

Prirodne vrijednosti utvrđene Zakonom od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu.

Na pitanja zaštite prirode koja nisu uređena Zakonom primjenjuju se odredbe posebnih propisa.

Republika Hrvatska u cilju zaštite prirode provodi i međunarodne ugovore iz područja zaštite prirode kojih je stranka.

Tri faze zaštite prirode

Prva faza zaštite

Štite se pojedine vrste od izumiranja, odnosno njihove populacije, zaštičene odredbama posebnih zakona, zabranom lova i branja ugroženih vrsta. To nije dovoljno jer zadiranjem u osnovna svojstva staništa, biotopa i ekosustava ugrožava se život u njima te je uzaludno štititi populaciju ako nastaju bitne promjene ekoloških svojstava cijelog staništa.

Druga faza zaštite

Zaštičuju se pojedina područja osobite prirodne, kulturne, odgojne, obrazovne, estetske i rekreacijske vrijednosti.

Treća faza zaštite

Zaštita cijelog prostora, jer se danas utjecaj čovjeka i njegove populacije ne zaustavlja na granicama nego ih prelazi i postaje globalni problem. Poseban problem u prostoru primjerice predstavljaju termoelektrane i otpadne tvari iz industrijskih postrojenja koje dospijećem u vodotoke povećavaju intenzitet organske proizvodnje.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode (1/1)

1. očuvati i obnoviti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

2. utvrditi stanje prirode i osigurati praćenje stanja, 3. osigurati sustav zaštite prirodnih vrijednosti radi

trajnoga očuvanja njihovih svojstava na temelju kojih se proglašavaju zaštićenima,

4. osigurati održivo korištenje prirodnih dobara na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njenih sastavnica,

Ciljevi i zadaće zaštite prirode (2/2)

5. pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, održavanju atmosfere i proizvodnji kisika, te održavanju klime,

6. spriječiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti,

7. osigurati pravo građana na zdrav okoliš, odmor i razonodu u prirodi.

Zaštita prirode temelji se na načelima:

svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,

neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo,

u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela, mjere i uvjete zaštite prirode,

zaštita prirode pravo je i obveza svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka štete,

javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode, pravo na pravodobno obavješćivanje o štetama u prirodi i o poduzetim mjerama za njihovo uklanjanje, te pravo na mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o prirodi.

Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama

koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava

krajobrazna raznolikost je prostorna strukturiranost prirodnih i od čovjeka stvorenih krajobraznih sastavnica (bioloških, ekoloških, geoloških, geomorfoloških i kulturnih vrijednosti)

prirodna vrijednost su djelovi prirode koji zavređuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskog i drugig javnog interesa

Zaštita prirode osobito se provodi: (1/2)

utvrđivanjem i procjenom stanja svih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti,

izradom uvjeta i mjera zaštite prirode, unošenjem uvjeta i mjera zaštite prirode u dokumente

prostornog uređenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva,

izradom izvješća o stanju prirode, donošenjem i proved-bom strategije, programa, akcijskih planova i planova upravljanja,

utvrđivanjem prirodnih vrijednosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti,

Zaštita prirode osobito se provodi: (2/2)

uspostavom sustava upravljanja prirodnim vrijednostima i zaštićenim prirodnim vrijednostima,

povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode,

poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,

obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,

poticanjem i promicanjem zaštite prirode, te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju

certifikacija šuma je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu

crveni popis ugroženih svojti je popis divljih svojti, raspoređenih po kategorijama ugroženosti

derivat je organski ili anorganski produkt živih organizama (slonova kost, jelenji rogovi i dr.),

divlje svojte biljaka, gljiva i životinja su sve svojte koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica uzgojnih aktivnosti

zavičajna vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekoga područja

doprirodni uvjeti su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja

ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti

ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog i čine dio ekološke mreže

ekološki značajno područje je područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj

endem je svojta čije rasprostranjenje je ograničeno na određeno područje

fosili predstavljaju sačuvane cjeline, dijelove, ili tragove izumrlih organizama i njihovih životnih aktivnosti

geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki i mineraloški nalazi koji čine sastavni dio krajobraza

invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku raznolikost

krš je jedinstven oblik reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim značajkama, u kojem je podzemno vodno otjecanje znatno bogatije od nadzemnog, u kojem se površinske razvodnice znatno razlikuju od podzemnih i u kojem se javljaju posebni površinski (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemni oblici (špilje, jame) u tektonski razlomljenim karbonatnim, evaporitnim ili gipsanim stijenama

minerali su samorodni homogeni kemijski elementi ili spojevi u vidu kristalizirane ili amorfne tvari, određene strukture, i sastava.

oblikovana priroda je dio prirode koju je čovjek oblikovao s namjenom odgoja, obrazovanja, oblikovanja krajobraznih elemenata ili s kojom drugom svrhom, a koji je značajan za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. drvoredi, parkovi, botanički vrtovi i drugo)

obnavljanje prirode je skup stručnih mjera i radnji kojima se narušeno stanje biološke i krajobrazne raznolikosti vraća u stanje blisko izvornom

očuvanje prirode je svaki postupak, koji se obavlja radi održavanja i poboljšanja stanja očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti

održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u obujmu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja

oštećenje prirode je stanje prirode, kada su ljudskim djelovanjem promijenjeni prirodni procesi u tolikoj mjeri da je narušena prirodna ravnoteža ili su uništene prirodne vrijednosti

ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke svojte u područje iz kojeg je ranije izumrla, a u ekološkom sustavu još postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja

populacija je skupina prostorno i vremenski povezanih primjeraka iste vrste, u kojoj se one međusobno razmnožavaju

povoljno stanje vrste ili stanišnoga tipa je stanje koje u predvidljivoj budućnosti osigurava opstanak te vrste ili stanišnoga tipa

praćenje stanja (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode, odnosno sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti

prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi u gospodarske svrhe; prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra, vode, obnovljivo tlo)

prirodna ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića među sobom i s njihovim staništem.

Prirodna ravnoteža je narušena, kada se poremeti kvantitativna ili kvalitativna struktura životnih zajednica, ošteti ili uništi stanište, uništi ili promijeni sposobnost djelovanja ekološkog sustava, prekine međusobna povezanost pojedinih ekoloških sustava, ili prouzroči znatnija izoliranost pojedinih populacija

prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugoga javnog interesa

rizik za prirodu je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu prirodi

speleološki objekti su prirodno formirane podzemne šupljine duže od pet metara u koje može ući čovjek, a dimenzije ulaza su im manje od dubine ili dužine objekta (špilje, jame, ponori i dr.)

speleološki katastar je dio baze podataka o speleološkim objektima i sastavni dio baze podataka o zaštićenim prirodnim vrijednostima

stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip

strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenemjernim unošenjem

stupica je sredstvo namijenjeno za zadržavanje ili hvatanje životinja kojim se sprječava njihovo slobodno kretanje

svojta je klasifikacijska jedinica bilo koje razine u imenovanju organizama (mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja), a u Zakonu o zaštiti prirode se odnosi na vrste i podvrste

udomaćena vrsta je vrsta na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama

utjecajno područje je prostor izvan granica zaštićenog područja kojim se sprječava negativan utjecaj na zaštićeno područje

uvođenje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područja, u kojemu one nikad ranije nisu prirodno obitavale

utočište za životinje je prostor, namijenjen privremenom boravku, odnosno liječenju bolesnih ili ranjenih životinja, odbačenih mladunaca koji sami još nisu sposobni preživjeti u prirodi, te životinja koje su bile oduzete vlasniku radi protupravnog zadržavanja u zatočeništvu, nedopuštene trgovine, izvoza, uvoza

vlažna staništa uključuju područja močvarnih zemljišta, poplavnih šuma i cretova, krške hidrogeološke i hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara

zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode

zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a odnose se na: zaštitne kategorije:

strogi rezervati,

nacionalni parkovi,

posebni rezervati,

parkovi prirode,

regionalni parkovi,

spomenici prirode,

značajni krajobrazi,

park-šume i

spomenici parkovne arhitekture),

zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte uključujući mrtve primjerke divljih svojti zaštićenih na temelju Zakona i međunarodnih ugovora, njihove dijelove i derivate, te

zaštićene minerale i fosile

ZAŠTIĆENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI

Zaštićene prirodne vrijednosti prema Zakonu o zaštiti prirode su: zaštićena područja su:

strogi rezervat,

nacionalni park,

posebni rezervat,

park prirode,

regionalni park,

spomenik prirode,

park-šuma,

spomenik parkovne arhitekture.

Strogi rezervat

Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode, znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost, praćenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa.

Za istraživanje te posjećivanje strogog rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti.

U Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata: Hajdučki i Rožanski kukovi i Bijele i Samarske stijene

Nacionalni park

Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti.

Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.

U nacionalnom parku su dopuštene radnje i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode.

U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara.

U nacionalnom parku dopušteno je obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja, razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan način, ograničenog obima radi očuvanja izvornosti prirode.

Nacionalni parkovi u Hrvatskoj

Kornati

Brijuni

Mljet

Plitvička jezera

Krka

Risnjak

Paklenica

Sjeverni Velebit

Posebni rezervat

Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog značenja i namjene.

Posebni rezervat može biti: floristički, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u moru

U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom (branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, uvođenje novih bioloških svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog korištenja i slično).

U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom.

Posjećivanje i razgledavanje posebnog rezervata može se zabraniti ili ograničiti mjerama zaštite.

Aktom o proglašenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zaštititi različite vrijednosti zbog kojih se proglašava rezervat (ornitološko-ihtiološki, geološko-hidrološki i dr.).

Neki od Posebnih rezervata u Hrvatskoj su:

Velika Plješivica, šumski predjel Bablji zub, Đurđevački pjesci, maslinik Saljsko polje, izvorišni dio rijeke Vrlike i dr.

Park prirode

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.

Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u parku prirode utvrđuje se uvjetima zaštite prirode.

Parkovi prirode u Hrvatskoj

Velebit

Biokovo

Medvednica

Učka

Žumberak i Samoborsko gorje

Telašćica

Kopačevski rit

Lonjsko polje

Vransko jezero

Papuk

Regionalni park

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.

U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.

Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u regionalnom parku utvrđuje se uvjetima zaštite prirode.

Spomenik prirode

Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.

Spomenik prirode može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki i dr.);

Geomorfološki (špilja, jama, soliterna stijena i dr.), hidrološki (vodotok, slap, jezero i dr.), botanički (rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.

Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednost.

Spomenici prirode u Hrvatskoj su:

Otok Brusnik, otok Jabuka, izvor Kupe s užom okolicom, vrela Une, Cetine i Gacke, spilje Šipun kod Cavtata i Lokvarka u Lokvama i dr.

Značajni krajobraz

Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji.

U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

Park-šuma

Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, veće krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji.

U park-šumi su dopušteni samo oni zahvati i radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje.

Park-šume u Hrvatskoj su:

Okolica Okić-grada, komunalne šume Tepec, Palačanik i Stražnik, šuma Golubinjak u Lokvama, Jankovac na Papuku, Jasikovac u Gospiću itd.

Spomenik parkovne arhitekture

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost.

Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen.

Spomenici parkovne arhitekture su npr.: Botanički vrt na Velebitu, Botanički vrt

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu

Arboretumi Opeka i Trsteno

Park oko dvorca u Mariji Bistrici, park Maksimir u Zagrebu, park u Donjem Miholjcu


OTPAD

Otpad je po Zakonu o otpadu svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim provedbenim propisom ovog Zakona, koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti

Otpad se razvrstava ovisno o

svojstvima i

mjestu nastanka.

Otpad po svojstvima:

Opasni otpad sadrži tvari koja imaju jedno od svojstava: Eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost,

toksičnost, karcinogenost, korozivnost, infektivnost, teratogenost, mutagenost, tvari koje ispuštaju toksične plinove u kontaktu s vodom, zrakom ili kiselinom, ekotoksične tvari

Neopasni otpad jest otpad koji je po sastavu i svojstvima

određen kao neopasni

Inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama, pa ne ugrožava okoliš.

Inertni otpad se ne otapa, nije zapaljiv, ne reagira fizički ili kemijski, ne razgrađuje se biološkim putem, niti stvara opasne tvari za okoliš i zdravlja ljudi u kontaktu s bilo kojim spojem

Ima beznačajan stupanj ispuštanja zagađujućih ili ekotoksičnih tvari, ne ugrožava zrak, vode ipodzemne vode

Vrste otpada

Komunalni otpad

Građevinski otpad i otpad od rušenja

Proizvodni i rudarski otpad

Poljoprivredni i šumarsko-drvni otpad

Opasni otpad

Ambalažni otpad

Otpadna vozila

Otpadne gume vozila

Otpadna električna oprema (e-otpad)

Komunalni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

Otpad životinjskog porjekla

Otpadna ulja

Otpadne baterije i akumulatori

Postojana organska zagađivala

Medicinski otpad

Komunalni otpad jest otpad iz kućanstva, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava

Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima ne razlikuje se od komunalnog otpada

Ambalažni otpad je bilo koja ambalaža i ambalažni otpad osim ostatka iz proizvodnje

Biološki razgradiv otpad je otpad koji se može razgraditi aerobnim ili anaerobnim putem (hrana, otpad iz vrtova, papir i karton)

Osnovni ciljevi postupanja s otpadom su:

1. Izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje opasnih svojstava otpada

2. Oporaba otpada recikliranjem, ponovnom uporabom ili obnovom odnosno drugim postupkom koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina, ili uporabu otpada u energetske svrhe

3. Zbrinjavanje otpada na propisan način

4. Sanacija otpadom onečišćenog okoliša

Gospodarenje otpadom

Skup aktivnosti, odluka i mjera za:

Sprečavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovog štetnog utjecaja na okoliš

Skupljanje, prijevoz, oporaba i zbrinjavanje (obrada i zbrinjavanje), uključujući i nadzornad takvim operacijama i brigu o odlagalištima koja su zatvorena

Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo:

Rizik onečišćenja: mora, voda, tla i zraka

Pojava buke

Pojava neugodnih mirisa

Ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta

Štetan utjecaj na područja kulturnopovijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti

Nastajanje eksplozije ili požara

Cjelovito gospodarenje otpadom

Smanjenje količine otpada na izvoru (uključivši višekratnu uporabu proizvoda)

Recikliranje materijala (i kompostiranje)

Spaljivanje otpada (uz korištenje otpadne energije)

Odlaganje otpada

Koncept gospodarenja otpadom

EU HR

Odgoj i obrazovanje

izbjegavanje nastajanja

i smanjivanje

štetnosti

Ponovna uporaba otpada

Reciklaža i oporaba -mehanička -biološka

-fizikalno-kemijska -energijska

Odlaganje inertnog otpada

R

R

R

R

I

V

O

Reduction

Reuse

Recovery

Izbjegavanje

Vrednovanje

Odlaganje

OTPAD

•ODGOJ I OBRAZOVANJE •ČISTIJA PROIZVODNJA •ČISTIJI PROIZVODI •ČISTIJA POTROŠNJA •MANJE AMBALAŽE •HRVATSKA BURZA OTPADA •PONAŠANJE KUPACA I POTRŠAČA

PROIZVEDENI OTPAD

•ODVOJENO SKUPLJANJE •PONOVNA UPORABA •RECIKLAŽA I OPORABA •MEHANIČKA OBRADA •BIOLOŠKA OBRADA •TERMIČKA OBRADA •OSTALE OBRADE

OSTATNI OTPAD

UREĐENA ODLAGALIŠTA I

SANACIJE

SEKUNDARNE SIROVINE I KOMPOST

ENERGIJA

ENERGIJA

SMANJIVANJE NASTAJANJA

OTPADA

P R O I Z V O D I

I Z B J E G A V A

NJ E

V R E D N O V A

NJ E

O D L A G A

NJ E

Postupanje s otpadom, po gospodarskim načelima zaštita okoliša podrazumijeva:

Skupljanje otpada jest prikupljanje, razvrstavanje ili miješanje otpada u svrhu prijevoza

Skladišenje otpada jest privremeni smještaj otpada u građevini za skladištenje otpada – skladištu, do njegove oporabe ili zbrinjavanja.

Recikliranje je ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe otpada u energetske svrhe

Termička obrada otpada je obrada otpada upotrebom toplinske energije, spaljivanje i suspaljivanje

Ponovna uporaba znači bilo koji postupak kojim se ambalaža ponovno puni ili koristi za istu svrhu za koju je originalno zamišljena, s ili bez pomoćnih sredstava kojima se omogućuje ponovno punjenje

Takva će ambalaža postati ambalažni otpad tek kada se više ne bude mogla ponovno uporabiti

Obrađivanje otpada jest postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje i poboljšava rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada

Odlaganje otpada je organizirana djelatnost trajnog odlaganja otpada u građevine za tu namjenu-odlagališta.

Odlagalište je mjesto za odlaganje otpada na ili u tlo Odlagališta mogu biti:

Lokacije internih odlagališta Proizvođač otpada odlaže otpad iz vlastite proizvodnje, na

samom mjestu proizvodnje Lokacije trajnih odlagališta služe za trajno pohranjivanje otpada

tj, više od godine dana

Odlagalištima se ne smatraju: Postrojenja gdje se otpad istovaruje i priprema za prijevoz do

nekog drugog mjesta oporabe (recovery), obrade (treatment) ili zbrinjavanje (disposal)

Skladištenje otpada prije iskorištavanja (oporabe) ili obrade, kraće od tri godine

Skladištenje otpada prije odlaganja kraće od godinu dana

Oporaba Svaki postupak ponovne obrade otpada radi

njegova korištenja u materjalne ili energetske svrhe:

Korištenje kao gorivo ili na drugi način za proizvodnju energije

Obnavljanje/regeneracija otpada

Recikliranje/obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući kompostiranje i druge procese biološke prerade)

Recikliranje/obnavljanje matala i metalnih spojeva

Recikliranje/obnavljanje drugih neorganskih materjala

Regeneracija kiselina i lužina

Oporaba sastojaka iz katalizatora

Ponovna prerada iskorištene nafte ili drugi načini ponovne uporabe nafte

Obrada zemljišta korisna za poljoprivredu ili ekološka poboljšanja

Oporaba sastojaka koji se koriste za suzbijanje zagađenja

Upotreba otpadnog materjala iz gore navedenih postupaka

Razmjena otpada radi podvrgavanju gore navedenim postupcima

Skladištenje otpada za gore navedeno

PLAN GOSPODARENJA OTPADOM ŽUPANIJE

Plan gospodarenja otpadom sadrži:

Mjere gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva previsoke troškove,

Mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog skupljanja otpada

Plan gradnje građevina namijenjenih skladištenju, obradi ili odlaganju otpada u cilju uspostavljanju cjelovite nacionalne mreže građevina za zbrinjavanje otpada

Mjere sanacije otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlagališta,

Mjere nadzora i praćenja gospodarenja otpadom,

Izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera

Rokove za izvršenje utvrđenih mjera

Građevine za skladištenje, obrađivanje ili odlaganje otpada su objekti na određenoj lokaciji koji se sastoje od građevinskog dijela i opreme što zajedno čini tehničko-tehnološku cjelinu a namijenjene su skladištenju, obrađivanju ili odlaganju pojedinih vrsta otpada.

Proizvođač otpada je svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva otpada.

Sakupljač otpada je pravna ili fizička osoba koja skuplja razvrstava ili prevozi otpad.

-Reciklažno dvorište jest građevina namijenjena razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada,

-Pretovarna stanica (transfer stanica) je građevina za privremeno skladištenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog transportu prema centru za gospodarenje otpadom,

- Građevine za zbrinjavanje otpada su: regionalni i županijski centri za gospodarenje otpadom, odlagališta opasnog, neopasnog i inertnog otpada i građevine namijenjene za spaljivanje otpada- spalionice otpada,

-Centar za gospodarenje otpadom je sustav građevina i uređaja za obradu, oporabu i/ili zbrinjavanje otpada.

Ambalaža:

Prodajna ili primarna ambalaža; najmanja ambalažna jedinica u kojem se proizvod prodaje konačnom kupcu,

Skupna ili sekundarna ambalaža; ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan kupcu u skupini, a može se izdvojiti i uzeti pojedinačno,

Transportna ili tercijarna ambalaža; zaštitna ambalaža koja omogućava prijevoz, pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj ambalaži, u ovu vrstu ambalaže ne spadaju spremnici ili kontejneri za cestovni, željeznički, prekomorski i zračni prijevoz robe.

Ambalažni materijal je svaki materijal od kojeg se proizvodi ambalaža

Staklo

Plastika

Papir

Karton,

Drvo,

Metal

Tekstil

Višeslojni miješani materijali

Drugi materijali

Ambalažni otpad je svaka ambalaža ili ambalažni materijal koji ostane nakon što se proizvod otpakira i odvoji od ambalaže, bez proizvodnih ostataka

Gospodarenje ambalažnim otpadom je skup mjera koje podrazumijevaju odvojeno skupljanje ambalažnog otpada i obrađivanje ambalažnog otpada

Odvojeno skupljanje ambalažnog otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja, razvrstavanja i prijevoza ambalažnog otpada, organiziranih izvan ili u sklopu mjera gospodarenja otpadom,

Obrađivanje ambalažnog otpada je postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine, olakšava rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada.

OTPADNA GUMA

Posjednik otpadnih guma je pravna ili fizička osoba koja posjeduje otpadnu gumu nastalu njegovom vlastitom aktivnošću i pri čijem obavljanju registrirane djelatnosti nastaju stalno ili privremeno otpadne gume.

Skupljanje otpadnih guma je skupljanje, privremeno skladištenje i razvrstavanje radi reciklaže i/ili korištenja u energetske svrhe spaljivanja otpadnih guma.

Ovlašteni skupljač otpadnih guma je pravna ili fizička osoba koja ima dozvolu za obavljanje djelatnosti skupljanja otpadnih guma i ovlaštenik je koncesije za skupljanje otpadnih guma.

Ovlašteni oporabitelj otpadnih guma je pravna ili fizička osoba koja ima dozvolu za obavljanje djelatnosti oporabe otpadnih guma i ovlaštenik je koncesije za oporabu otpadnih guma.

Oporaba otpadne gume je ponovni postupak obrade otpadne gume radi korištenja u materijalne ili energetske svrhe.

PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM

Pravilnikom se propisuju postupci oporabe i/ili zbrinjavanja otpada, kategorije i tehničko-tehnološki uvjeti kojima moraju udovoljavati građevine za obavljanje poslova skladištenja, oporabe i/ili zbrinjavaja otpada te način vođenja i dostave podataka o gospodarenju otpadom.

Otpad se mora obrađivati, oporabljivati i/ili zbrinjavati na način da ne ugrožava ljudsko zdravlje korištenjem postupaka koji ne štete okolišu ili mu štete u najmanjoj mogućoj mjeri.

POSTUPCI ZBRINJAVANJA OTPADA:

D1 Odlaganje otpada u ili na tlo (odlagalište itd.),

D2 Obrada otpada na ili u tlu (biološka razgradnja tekućeg ili muljevitog otpada u tlu itd.),

D3 Duboko utiskivanje otpada (utiskivanje otpada crpkama u bušotine, iscrpljena ležišta soli, prirodne šupljine itd,)

D4 Odlaganje otpada u površinske bazene (odlaganje tekućeg ili muljevitog otpada u jame, bazene, lagune itd.),

D5 Odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okoliša itd.),

D6 Ispuštanje otpada u kopnene vode isključujući mora i oceane,

D7 Ispuštanje otpada u more i oceane uključujući i ukapanje u morsko dno,

D8 Biološka obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu imakonačne sastojke imješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D1-D2,

D9 Fizikalno-kemijska obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu ima konačne sastojke i

mješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D1-D2 (na primjer isparavanje, sušenje, kalciniranje itd.),

D10 Spaljivanje otpada na kopnu,

D11 Spaljivanje otpada na moru,

D12 Trajno skladištenje otpada (na primjer smještaj spremnika u rudnike itd.),

D13 Spajanje ili mješanje otpada prije podvrgavanja bilo kojem postupku D1-D2,

D14 Ponovno pakiranje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D1-D13 i

D15 Skladištenje otpada prije primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja D1-D14.

Tokovi otpada

Ukupni tokovi iz kućanstava, tvrtki, institucija i/ili proizvodnih postrojenja koji se reciklira, termički obrađuje i/ili zbrinjava


B U K A

Buka štetna po zdravlje je svaki zvuk koji prekoračuje najviše dopuštene razine u sredini u kojoj ljudi rade i borave.

Zakonom o zaštiti od buke određuju se mjere zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku.

Izvor buke je svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za glasno emitiranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i cjeline kao pokretni i nepokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, igru, ples, predstave, koncerte i slično.

Promet, aktivan ili u mirovanju, vezan za određene djelatnosti ili sadržaje smatra se izvorom buke od te djelatnosti ili sadržaja.

Imisija zvuka je ukupna razina zvuka na mjestu prijema koju čini osnovna razina i razina određenih izvora.

Osnovna razina je razina buke okoline kada određeni ispitivani izvor ne radi.

Emisija zvuka je ukupna razina zvuka kojeg izvor predaje u okolni prostor.

Boravišni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor u kojem ljudi borave trajno ili privremeno.

Zatvoreni boravišni prostori su sobe u stanovima, smještajnim ili ugostiteljskim objektima, zdravstvenim ustanovama, uredima, dječjim vrtićima, učionicama, predavaonicama, učeničkim i studenskim domovima i domovima umirovljenika.

Otvoreni boravišni prostori su sva mjesta na kojima borave ljudi radi odmora, oporavka, zabave ili rekreacije.

Radni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor u kojem ljudi rade.

Karte buke su prikazi postojećih i predviđenih razina imisija buke na svim mjestima unutar promatranog područja, ovisno o jednom određenom ili svim izvorima buke. Na kartama su prikazana i prekoračenja dopuštenih razina buke te broj ljudi i /ili stanova izloženih buci određene razine.

Akcijski plan je prikaz mjera za provođenje smanjenja buke na dopuštene razine unutar promatranog područja.

Stručni poslovi zaštite od buke jesu poslovi utvrđivanja i provedbe mjera radi sprječavanja ili smanjivanja i otklanjanja opasnosti od buke za zdravlje ljudi.

MJERE ZAŠTITE OD BUKE

Mjere zaštite od buke obuhvaćaju:

Odabir i uporabu malobučnih strojeva, uređaja, sredstava za rad i transport,

Promišljeno uzajamno lociranje izvora buke ili objekata s izvorima buke (emitenata) i područja ili objekata sa sadržajima koje treba štititi od buke (imitenata),

Izvedbu odgovarajuće zvučne izolacije građevina u kojima su izvori buke radni i boravišni prostori,

Primjenu akustičnih zaštitnih mjera na temelju mjerenja i proračuna buke na mjestima emisije, na putovima širenja i na mjestima imisije buke,

Akustička mjerenja radi provjere i stalnog nadzora stanja buke.


PRAVILNIK O PROCJENI

UTJECAJA NA OKOLIŠ

Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoliš određenog zahvata određuju se zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš, sadržaj, rok i način izrade studije utjecaja na okoliš planiranog zahvata, način donošenja ocjene i zaključka o namjeravanom zahvatu, način obavješćivanja javnosti, određivanja roka i načina sudjelovanja javnosti o odlučivanju i prava i obveze svih sudionika u postupku.

Procjena utjecaja na okoliš je metoda koja omogućuje analiziranje pozitivnih i negativnih posljedica nekog projekta, plana ili aktivnosti.

Procjena utjecaja na okoliš je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole.

Procjena utjecaja na okoliš sadrži:

ZAHVAT,

SADRŽAJ STUDIJE,

KOMISIJA,

SUDJELOVANJE JAVNOSTI,

ZAKLJUČAK.

Zahvat u okolišu je trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti ekološku stabilnost ili biološku raznolikost okoliša ili na drugi način nepovoljno utječe na okoliš.

Stručna podloga za procjenu utjecaja na okoliš je Studija utjecaja na okoliš. Studija mora vrednovati utjecaj zahvata na okoliš na temelju čimbenika koji ovisno o vrsti zahvata i obilježjima okoliša uvjetuju rasprostiranje, jačinu i trajanje utjecaja, kao što su meteorološki, klimatološki, hidrološki, geološki, geotehnički, seizmološki, pedološki, bioekološki, krajobrazni, sociološki, ruralni, urbani, prometni itd.

Studija utjecaja na okoliš je stručna podloga za procjenu utjecaja na okoliš. Mora prosuditi utjecaj zahvata na okoliš na temelju navedenih čimbenika, a sadrži:

A. Opis zahvata i lokacije,

B. Vrednovanje prihvatljivosti zahvata,

C. Zaključak studije,

D. Sažetak studije za javni uvid,

E. Izvori podataka.

U opisu zahvata i lokacije izlaže se svrha poduzimanja ili građenja zahvata, daju se podaci dokumenata prostornog uređenja, opis okoliša i lokacije i područja utjecaja zahvata, te opis zahvata.

Vrednovanje prihvatljivosti zahvata mora dati pregled mogućih utjecaja zahvata i njegovih varijabilnih rješenja na okoliš tijekom poduzimanja ili građenja, tijekom korištenja i nakon prestanka korištenja

uključujući ekološku nesreću i rizik nastanka nesreće. Daje se pregled najprikladnije varijante zahvata u pogledu utjecaja na okoliš s obrazloženjem, prijedlog mjera zaštite okoliša tijekom pripreme gradilišta, građenja, korištenja i nakon prestanka korištenja zahvata uključujući i prijedlog mjera za sprječavanje i ublažavanje posljedica mogućih ekoloških nesreća.

Studija u svom zaključku mora sadržavati:

1. obrazloženje najprihvatljivije varijante zahvata,

2. prikaz utjecaja odabrane varijante zahvata na okoliš,

3. mjere zaštite okoliša,

4. program praćenja stanja okoliša prije građenja, za vrijeme građenja, za vrijeme korištenja i nakon prestanka korištenja zahvata s obrazloženjem.

Analiza utjecaja na okoliš obuhvaća:

Opis predloženog projekta,

Opis okoliša,

Prepoznavanje mogućih utjecaja,

Predlaganje mjera za sprječavanje, smanjivanje ili ublažavanje negativnih posljedica predložene izgradnje,

Program praćenja stanja okoliša (monitoring)


ONEČIŠĆENJE VODA

PROMJENA KAKVOĆE VODE

Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena te prekriva gotovo tri četvrtine Zemljine površine.

Ukupna količina vode na Zemlji procjenjuje se na 1,389 x 109 km3.

Međutim, oko 97% ukupne vodne mase čini slana voda u morima i oceanima, koja se može upotrebljavati samo za neke namjene

Slatke vode na Zemlji ima 33,3 x 106 km3, ali od toga je 78% u obliku leda pa je ostatak vode koji se može upotrebljavati za vodoopskrbu stanovništva, poljoprivredne i industrijske potrebe, kao i za druge djelatnosti, razmjerno mali.

Zaštita postojećih vodnih zaliha kao i poboljšanje postojećih, već onečišćenih voda je bitan uvjet ne samo razvoja već i opstanka čovjekove zajednice na Zemlji.

Voda je u prirodi u stalnom kruženju.

Nakon kondenzacije vodene pare u atmoferi voda pada na Zemlju u obliku padalina.

Dio vode se procjeđuje u podzemlje, dio otječe površinom, a dio dospijeva izravno u more.

Uslijed djelovanja Sunčeve energije isparuje se voda s površine mora i kopna.

Isparavanje površinskih i podzemnih voda povećano je isparivanjem biljaka.

Vodena para je najčešći oblik vode u prirodi.

Već u postupku isparavanja vodena se para spaja sa česticom koja znači stanovito onečišćenje atmosfere.

Prolaskom kroz atmosferu, u vodi se otapaju ili raspršuju plinovi, dimovi i čestice prašine, koji se u atmosferi nalaze uslijed ispuštanja otpadnih tvari kroz dimnjake, naročito industrijske, a zatim uslijed strujanja zraka i drugih činitelja.

Daljnje promjene sastava i koncentracije vode nastaju ispiranjem površine tla, a nastavlja se tečenjem po površini kao i procjeđivanjem u podzemlje.

Prirodne vode služe kao izvorišta za vodoopskrbu, ali istodobno i kao prijamnici upotrijebljene (otpadna) vode, pa je mogućnost promjene kakvoće vode sve veća.

Čovjekove djelatnosti predstavljaju bitan činitelj u promjeni sastava i koncentracije onečišćivača u prirodnim vodama.

U vodne sustave dnevno se ispuštaju velike količine organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i radioaktivnih tvari.

Otpad dospijeva u vodne sustave kao ostatak životnih i tehnoloških čimbenika u više ili manje podjednakim količinama tijekom dana i godina.

Povremeno, vodni sustavi primaju takve terete otpada, koji po količini i sastavu predstavljaju udarna opterećenja, a posljedice su iznenadnih, prometnih, tehnoloških i drugih neprilika.

Vodni sustavi, odnosno pojedine skupine organizama životnih zajednica mogu se prilagoditi na stalan dotok manjih količina biološki razgradivih otpadnih tvari pa tako u vodnim sustavima nastaju postupci koji se u zdravstvenoj hidrotehnici nazivaju postupci samočišćenja voda.

Međutim, u slučaju ispuštanja većih količina bioloških razgradivih tvari ili i manjih količina nerazgradivih štetnih i opasnih tvari u vodotocima, jezerima i morima može doći do izrazito nepoželjnih promjena, koje vodu čine neupotrebljivom za gotovo sve namjene.

Vodni sustavi mogu biti onečišćeni ili /i zagađeni.

Onečišćenje označava unošenje u vodne sustave tvari ili energije, uslijed čega se povećavaju vrijdnosti pokazatelja svojstvenih prirodnim vodama, pa time vode postaju manje podobne za uporabu, naročito za vodopskrbu i druge namjene za koje je potrebna voda visoke kakvoće

Zagađenje označava ispuštanje tvari ili energije, izravno ili neizravno, u vodne sustave prouzročene čovjekovom djelatnosti, čiji ishod predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje, štetnost za žive organizme i vodne sustave te smanjuje kakvoću ili ometa uprabu vode za planirane namjene.

Za procjenu promjene kakvoće vodnih sustava potrebno je promatrati međusobne utjecaje pojedinih onečišćenja.

U tom smislu značajan je utjecaj organskih tvari.

Prilikom povećanja sadržaja nekih organskih tvari u vodi, postoji opasnost pokretanja već apsorbiranih iona teških metala i radionuklida uslijed stvaranja kompleksnih spojeva otopljenih u vodi.

Na taj način mogu se već vezani teški metali i radionuklidi iz taloga pokrenuti te dalje prenositi vodom.

Toplinski poremećaji prijamnika, kao posljedica ispuštanja rashladnih voda naročito onih iz termoelektrana i nuklearnih elektrana, utječu na promjene metabolizma ekosustava.

Uslijed povišenja topline vode te s tim u vezi smanjenja otopljenog kisika u vodi i istodobnog ubrzanja potrošnje kisika, razgradnjom organskih tvari dolazi do promjena oksido-redukcijskih uvjeta, promjene koncentracije vodikovih iona, povećanja kompleksirajućih tvari i dalje do niza poremećaja.

Čovjekovo djelovanje na njegov prirodni okoliš očituje se kroz djelatnosti društvene zajednice.

U želji da za svoje potrebe iskoristi prirodna bogatstva, čovjek se koristi tehnikom i sustavnim iskustvom – znanošću.

Promjene koje čovjek izaziva su trajne, dalekosežne, a vrlo često posljedice takvih promjena izazivaju neželjene učinke za njegovu zajednicu.

Od ukupnih čovjekovih djelatnosti kojima se utječe na promjene u vodnim ekosustavima spomenut će se samo one najčešće:

Nekontroliranim ribolovom ili općenito pretjeranim korištenjem proizvoda slatkovodnih i morskih sustava, smanjuje se brojnost nekih vrsta potrošača, čime se obavlja poremećaj piramide biomase ekosustava.

Pojedine vrste iščezavaju, nekima se brojnost bitno smanjuje, dok se neke druge nerazmjerno razvijaju.

U poljoprivredi se primjenjuju umjetna gnojiva te pesticidi svih vrsta.

Ispiranjem, zemljišta donose se u vodne sustave nove količine hranjivih soli, zatim postojanih otrovnih tvari koje ulaze u prehrambene lance ekosustava, izazivajući neželjene promjene živih organizama.

Izgradnjom stambenih naselja te industrijskih pogona, čovjek je poremetio postojeće mikroklimatske, hidrološke i edafske prilike.

Upotrijebljene vode iz stambenih naselja unose u vodne sustave znatne količine organskih tvari, za čiju se razgradnju troši kisik.

Na pojedinim dijelovima vodnih ekosustava, gdje se bez nadzora unose veće količine organskih tvari, dolazi do smanjenja otopljenog kisika u vodi, a s tim u vezi i do promjena životnih zajednica u ovisnosti o količini otopljenog kisika u vodi.

Hranjive soli koje nastaju postupcima razgradnje organskih tvari povećavaju brojnost proizvođača nove organske tvari (eutrofikacija).

Pri povećanoj koncentraciji hranjivih soli, uz ostale prirodne uvjete, dolazi do bržega razvoja proizvođača od odgovarjućeg niza potrošača dakle do poremećaja u metabolizmu ekosustava.

Izgradnja industrijskih pogona ima dalekosežnije posljedice.

Otpadne industrijske vode unose u vodne sustave, uz organske tvari, znatne količine anorganskih tvari.

U otpadnim vodama industrije nalaze se ne samo povećane koncentracije mineralnih soli, metalnih iona, već i znatne količine sintetičkih tvari kojih nije bilo u prirodnim sustavima.

Utjecaj industrijskog otpada višestruko je nepovoljan i na životne zajednice vodnih sustava i na samog čovjeka.

Ispuštanjem dimova u atmosferu unose se znatne količine kemijskih spojeva i prašine.

Smanjuje se jakost svjetlosti u prirodnoj okolini.

Rashladne industrijske vode unose u vodne sustave dodatne količine toplinske energije te mijenjaju uvjete životne okoline u prirodnim ekosustavima.

Prolazeći kroz onečišćenu atmosferu padaline otapaju kemijske spojeve te na tlo dospijeva oborinska voda s promijenjenom koncentracijom vodikovih iona – „kisele kiše“

Otjecanjem po površini stambenih naselja, industrijskih pogona, poljoprivrednih i drugih površina, nastaje daljnje onečišćenje površinskih voda.

Prometne potrebe društvenih zajednica izazivaju daljnje nepoželjne utjecaje na vodne ekosustave. Promjene uvjeta životnih staništa uzrokuje ne samo promet

na vodnim sustavima, već i cestovni, željeznički kao i zračni promet.

Utjecaji su izraženi kao dugotrajni, uslijed stalnog prometa, ali i udarni, povremeni, zbog prometnih nezgoda.

Proizvodnja energije od fosilnih goriva, a naročito nuklearnog utječe na promjene u vodnim sustavima s mogućim nesagledivim posljedicama.

IZVORI ONEČIŠĆENJA VODA

Otpadna tvar i otpadna energija nastaju u postupcima čovjekovih djelatnosti, a za samog korisnika predstavljuju nekoristan i nepoželjan otpad.

Otpadne tvari pojavljuju se u tekućem, krutom i plinovitom obliku.

Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekućem obliku nazivaju se otpadnim vodama.

Svojstva otpadnih voda razlikuju se prema porijeklu, pa se mogu svrstati u kućanske, industrijske i poljoprivredne otpadne vode.

Prema načinu unošenja otpadnih voda u vodne ekosustave, razlikuju se

„točkasti“ (koncentrirani) ili

„raspršeni“ ispusti.

Kućanske i industrijske otpadne vode prikupljaju se sustavom kanala te ispuštaju u vodne sustave kanalskim ispustima.

Takav način unošenja otpadne vode u prijamnike je točkasti ispust.

Oborinske vode koje izravno iz atmosfere dospijevaju u vodne sustave ili nakon ispiranja površine šuma, livada i drugih površina ulaze u prijamnike na vrlo dugačkim potezima, nazivaju se raspršeni ispusti.

U otpadnim vodama kućanstva, industrije i dijelom oborinskih voda koje se prikupljaju kanalskim sustavima moguće je nadzirati otpadnu tvar pomoću uređaja za čišćenje otpadnih voda.

Točkasti izvori onečišćenja mogu na taj način ujedno biti i nadzirani izvori onečišćenja.

Kad je riječ o raspršenim izvorima onečišćenja, zapravo nije moguće nadzirati otpadnu tvar, pa su takvi izvori neprovjereni izvori onečišćenja.

Kućanske otpadne vode

Kućanske otpadne vode nastaju u seoskim i gradskim naseljima.

To su vode iskorištene u kućanstvima, ugostiteljstvu, zdravstvu, školstvu, uslužnim i drugim neproizvodnim djelatnostima.

Otpadne vode iz turističkih naselja istih su svojstava kao i kućanske otpadne vode.

Nazivaju se još i „komunalne“ ili „gradske“ te „fekalne“ otpadne vode.

Sastav i svojstva otpadnih voda ovisi o načinu upotrebe voda.

l ista voda iz vodopskrbnih sustava upotrebljava se za obavljanje svih životnih funkcija, sanitarnih potreba kao i za komunalnu potrošnju (pranje ulica, zalijevanje zelenila, pranje automobila).

Biološka razgradivost temeljno je svojstvo kućanskih otpadnih voda.

Kućanske otpadne vode sadrže organske tvari koje se počinju razgrađivati čim dospiju u vodu.

Prema stupnju biološke razgradnje razlikuju se:

Svježe otpadne vode u kojima biološka razgradnja još nije napredovala, koncentracija otopljenog kisika nije bitno manja od one u vodi iz vodovoda;

Odstajale vode, koje ne sadrže kisik, jer je potrošen za biološku razgradnju otpadne tvari;

Trule (septičke) vode u kojima je biološka razgradnja toliko napredovala da se odvija anaerobno, a uspostavljena je ravnoteža između razgrađivača i organske tvari

Sastav otpadne tvari u kućanskim vodama ovisi o mnogo činitelja, a posebno o načinu života, klimatskim prilikama, izgrađenosti vodoopskrbnog podsustava i raspoloživim količinama vode.

Svježe kućanske otpadne vode su sivo-smeđe boje, osobita mirisa.

Tečenjem u kanalizacijskoj mreži, nakon što je biološka razgradnja napredovala, boja vode postaje tamna, a miris osebujan po trulim jajima, uslijed sadržaja vodik-sulfida.

Kućanske otpadne vode sadrže znatne količine krupne otpadne tvari kao što su papir, krpe, plastične vrećice, ostaci voća i povrća.

Otpadne tvari u kućanstvu nalaze se u raspršenom koloidnom i otopljenom obliku.

Približno jedna trećina od ukupnih krutina je u raspršenom obliku.

Sitne čestice u koloidnom obliku čine otpadne vode izrazito mutnim.

Kemijski sastav otpadnih tvari razlikuje se kod pojedinih naselja i gradova.

U načelu može se računati da su dvije trećine od ukupne raspršene i otopljene tvari organskog porijekla.

Organske tvari pretežno se nalaze kao

bjelančevine (40 – 60%) te

ugljikohidrati (25 – 50%)

Najčešće se kao pokazatelji sastava kućanskih otpadnih voda upotrebljavaju:

biokemijska potrošnja kisika,

količina raspršene tvari i

sadržaj mikroorganizama fekalnog porijekla.

Veće količine otpadnih tvari odnose se na mješoviti način odvodnje.

U kućanskim otpadnim vodama ima mnogo mikroorganizama, naročito bakterija i virusa.

S obzirom na postojanje mikroorganizama fekalnog porijekla u otpadnoj vodi, nalaze se i patogeni mikroorganizmi.

Broj i vrsta patogenih mikroorganizama ovisi o zdravstvenim prilikama područja odakle dotječu otpadne vode.

Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.) koje se dnevno izlučuju po stanovniku iznosi 2,5 x 1010 do 2,5 x 1012.

Broj enterovirusa reda je veličine 3 x 105 do 2,5 x 106 zaraznih jedinica po stanovniku na dan.

Od ukupnog broja mikroorganizama u otpadnoj vodi samo mali broj u određenim uvjetima izaziva bolesti.

Vrlo velik broj razlagača omogućava biološku razgradnju organskih tvari.

Temperatura otpadne vode povišena je u odnosu na vodovodnu, zbog grijanja u kuhinjama, kupaonicama, praonicama i slično.

Prema nekim ispitivanjima, srednja godišnja temperatura otpadne vode iznosi 11,6 do 20,5° C.

Povišenjem temperature ubrzavaju se biološki postupci razgradnje uslijed čega se brže troši otopljeni kisik pa postoji opasnost od truljenja vode u kanalizacijskoj mreži.

Ova činjenica od posebne je važnosti za ljetne prilike, naročito u toplijim krajevima.

Koncentracija otpadnih tvari u kućanskim otpadnim vodama ovisi prije svega o količini upotrebljavane vode.

Količina otpadnih voda manja je od ukupne vode koja služi za opskrbu stanovništva.

Razlika nastaje uglavnom uslijed poniranja i isparavanja vode koja služi za zalijevanje zelenila i pranja ulica te isparavanje dijela vode pri kuhanju i pripremi tople vode.

Općenito je količina otpadnih voda koja se odvodi kanalizacijskim podsustavom u granicama 70 do 80% od vodoopskrbnih količina.

Osim nabrojenih svojstava kućanskih otpadnih voda, koje imaju nepovoljan utjecaj na ekološke i sanitarne prilike prijamnika, kućanske otpadne vode zbog neugledna izgleda i mirisa znače i onečišćenje prirodnih voda u estetskom smislu.

Poseban problem odnosi se na kućanske otpadne vode koje se prikupljaju septičkim jamama, u dijelovima naselja gdje nije izgrađen kanalizacijski podsustav.

U slučaju da se te vode dovode na zajednički uređaj za čišćenje otpadnih voda, treba ih prethodno čistiti te razrijediti s kanalizacijskim vodama, s tim da udio vode iz septičkih jama ne prelazi 1%, prema obujmu.

Industrijske otpadne vode

Industrijske otpadne vode nastaju uporabom vode u tehnološkim postupcima i u proizvodnji energije.

Upotrijebljene vode u sanitarnim uređajima u industriji istoga su svojstva kao i kućanske otpadne vode.

Sastav i koncentracija industrijskih otpadnih voda ovise o tehnološkom postupku i ne mogu se uspoređivati pomoću zajedničkih pokazatelja.

U odnosu na kućanske otpadne vode mogu se podijeliti u dvije temeljne skupine:

biološki razgradive ili spojive koje se smiju miješati s kućanskim otpadnim vodama;

biološki nerazgradive ili nespojive koje se ne smiju miješati s kućanskim otpadnim vodama bez prethodne obrade

Primjer biološki razgradivih voda jesu otpadne vode prehrambene industrije.

Nespojive su otpadne vode metalne industrije.

Industrijske otpadne vode mogu sadržavati:

teške metale, kiseline, lužine, mineralne soli, mineralna ulja i ugljikovodike, fenole i aromatske organske spojeve, radioaktivne tvari i sintetične kemijske proizvode kojih ne sadrže prirodne vode.

Ponekad se opterećenost industrijskim otpadnim vodama izražava „ekvivalentom stanovnika“ izračunanim prema BPK5 (biološka potrošnja kisika u postupcima pročišćavanja za 5 dana).

Takav način računanja ne odgovara stvarnom opterećenju.

Takav proračun bio bi moguć samo kod nekih industrijskih postupaka, kod kojih je moguće procijeniti količinu organskih tvari prema BPK.

Većina industrijskih otpadnih voda sadrže tvari koje ometaju biokemijske postupke razgradnje organske tvari, pa se količina organskih tvari točnije izražava pokazateljem: kemijska potrošnja kisika (KPK).

Povećanje odnosa KPK/BPK5 iznad 2,5 pokazuje na veći utjecaj industrijskih otpadnih voda u gradskim (komunalnim) otpadnim vodama.

Uslijed izrazitog utjecaja industrijskih otpadnih voda u zajedničkim gradskim kanalizacijama, moguće je opaziti znatno sniženje ili povišenje pH, zatim povećanu količinu teških kovina, što može utjecati na otrovnost voda.

Takve vode često ometaju biološke postupke na zajedničkim uređajima za čišćenje otpadnih voda.

Nedostatak hranjivih soli, posebno dušika i fosfora, te znatno povišenje temperature daljnji su utjecaji industrijskih otpadnih voda.

Oborinske vode

Oborinske vode samo se uvjetno mogu nazvati otpadnim vodama.

Ponekad se pri istraživanju utjecaja otpadnih tvari na kakvoću prirodnih voda pretpostavlja da su oborinske vode čiste, a možebitno onečišćenje prouzročeno oborinskim vodama smatra se „prirodnim“ onečišćenjem sliva.

Prije se, naročito kod proračuna kišnih preljeva mješovitih kanalizacija, pretpostavljalo da su oborinske vode „čiste“.

ČIŠĆENJE VODA

Čišćenjem voda poboljšava se stanje kakvoće vode za njenu daljnju uporabu.

Prirodne vode često treba čistiti kad se iskorištavaju za namjene za koje je potrebna vrlo visoka kakvoća vode na primjer: vodoopskrba stanovništva.

Otpadne vode čiste se kako bi se mogle ponovno upotrebljavati ili ispuštati u vodne sustave

Čišćenjem se iz prirodnih ili otpadnih voda:

Odvajaju krutine od tekućina izravno ili neizravno nakon pretvorbe otopljenih tvari u krutine;

Odvajaju kapljevine od vode;

Odvajaju plinove iz vode;

Pretvaraju otopljene ili raspršene tvari u kapljevine ili plinove, koji nemaju svojstva onečišćivača;

Smanjuje broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti.

Čišćenje voda obavlja se primjenom fizikalnih radnji (operacija), kemijskim postupcima i biološkim postupcima (procesima).

Da bi se iz vode uklonile otpadne tvari, primjenjuju se različiti postupci i radnje, najčešće slaganje pojedinih postupaka i radnji u jednu cjelinu, koje se obavljaju na uređajima za čišćenje vode.

Pri čišćenju otpadnih voda radnje i postupci koji se primjenjuju na uređaju za čišćenje otpadne vode najčešće se razvrstavaju kao:

Prethodno čišćenje (preliminarno)

Prvi stupanj čišćenja (primarno)

Drugi stupanj čišćenja (sekundarno)

Treći stupanj čišćenja (tercijarno). Postupci koji se primjenjuju pri trećem stupnju čišćenja nazivaju se i „napredna tehnologija“.

Ponekad se određuju ciljevi pojedinih stupnjeva čišćenja kako bi se točnije označilo što se očekuje od pojedinog stupnja čišćenja.

Tako se u skladu s Uputama Savjeta Europske unije glede čišćenja gradskih otpadnih voda:

Prethodni stupanj čišćenja označava primjenu radnji i postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne plutajuće otpadne tvari, pijesak i šljunak;

Prvi stupanj čišćenja označava primjenu fizikalnih i /ili kemijskih postupaka čišćenja otpadnih voda kojima se iz vode uklanjanajmanje 50% raspršenih tvari, a vrijednost BPK-5 smanjuje barem za 20% koncentracije uzlazne otpadne vode;

Drugi stupanj čišćenja označava primjenu bioloških i/ili drugih postupaka čišćenja, kojima se u otpadnim vodama smanjuje koncentracija raspršene tvari i BPK-5 ulazne vode za 70-90%, a koncentracija KPK za barem 75%;

Treći stupanje čišćenja označava primjenu fizikalno-kemijskih, bioloških i drugih postupaka kojima se u otpadnim vodama smanjuju koncentracije hranjivih soli ulazne vode za 80%, odnosno uklanjaju i druge osebujne otpadne tvari, u koncentracijama koje nije moguće postići primjenom drugog stupnja čišćenja;

Odgovarajući ili primjereni stupanj čišćenja označava primjenu bilo kojeg postupka čišćenja i načina ispuštanja kojima se zadovoljava uvjetima prihvatne sposobnosti prijamnika.


UREDBA O STANDARDIMA KAKVOĆE MORA NA MORSKIM PLAŽAMA

Uredbom o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN br. 33/96) se određuju standardi kakvoće mora na morskim plažama i kontrola mora na morskim plažama za vrijeme sezone kupanja.

Morska plaža je uređena plaža ili prirodna plaža.

Sezona kupanja na morskim plažama je razdoblje od 15. svibnja do 30. rujna.

Kontrola kakvoće mora na morskim plažama obavlja se od 01. svibnja do kraja sezone kupanja.

Uzorci mora na morskim plažama uzimaju se najmanje svakih 15 dana.

U slučaju iznenadnog onečišćenja mora, uzorci se uzimaju odmah.

Kakvoća mora na morskim plažama utvrđuje se primjenom graničnih vrijednosti određenih u tablici P1.

Ako uzorak mora ne odgovara utvrđenoj graničnoj vrijednosti u tablici, mora se odmah odrediti izvor onečišćenja i uzeti određeni broj dodatnih uzoraka ovisno o mjestu i vrsti onečišćenja.

More na morskoj plaži udovoljava propisanom standardu kakvoće ako bakteriološke vrijednosti na prelaze granične vrijednosti određene u tablici 2.

Podaci o kakvoći mora na morskoj plaži, moraju se istaknuti na vidnom mjestu.

More na uzorkovanoj plaži ne odgovara propisanom standardu kakvoće ako više od 20% analiziranih uzoraka prelazi granične vrijednosti određene tablicom P1 i ako kod uzoraka koji ne odgovaraju utvrđenim vrijednostima numerička vrijednost bakterioloških određivanja prelazi utvrđene vrijednosti za više od 100%.

Zabranjeno je kupanje na morskoj plaži na kojoj more ne odgovara propisanom standardu kakvoće.

U tom slučaju na morskoj plaži se mora postaviti ploča na kojoj je ispisano "Zabranjeno kupanje".

U slučaju onečišćavanja mora na morskoj plaži nadležna tijela su dužna odmah obavijestiti javnost.

Tablica 2. Zahtjevi za kakvoću mora na morskoj plaži.

Određivanje Granična vrijednost

Vidljiva boja (prozirnost) metara Prirodna, min 2,5 obzirom na dubinu

Vidljive plivajuće otpadne tvari Bez

Vidljive mineralne masnoće Odsutnost vidljive masne presvlake

Suspendirane otpadne tvari Bez

Mutnoća (stupnjevi silikatne lj.) 20

pH 8, 1+ 0,3

Otopljeni kisik u % zasićenja 70 - 120

Amonijak 0,1 mg/l N (dušik)

Ukupne koliformne bakterije u 100 ml 500 (u 80% uzoraka)

1000 (u 20% uzoraka

Fekalne koliformne bakterije u 100 ml 100 (u 80% uzoraka)

200 (u 20% uzoraka)

Fekalni streptokoki u 100 ml 100 (u 80% uzoraka)

200 (u 20% uzoraka)


TURIZAM

Razvoju različitih oblika turizma na prostoru Hrvatskog Jadranskog prostora pogodovao je hidrogeološki sastav obalnog reljefa koji je uvjetovao formiranje sitno razvedene obale s mnogobrojnim zaljevima, uvalama, poluotocima, rtovima i sl. stvarajući mnogobrojne krajobrazno ambijentalne kontraste i raznolikosti.

Klimatski uvjeti i hidrografske osobitosti mora, pogodna temperatura visoki salinitet, velika prozirnost i mirno more dodatni su elementi atraktivnosti ovog prostora.

Dosadašnje korištenje prirodnih i društvenih turističkih dobara na hrvatskom jadranskom prostoru može se ocijeniti kao neadekvatno i neracionalno.

Neadekvatno se korištenje najbolje vidi u neskladu između dominantnog resursa te veličine, vrste i oblika turizma.

Turističke resurse moramo tretirati kao sastavni dio ponude koja rješava turističke potrebe (odmor oporavak, uspostavljanje psihološke ravnoteže) jer je zadovoljenje rekreativnih i kulturnih turističkih potreba osnova svih turističkih kretanja.

Neadekvatnost korištenja turističkih resursa naročito se vidi u graditeljstvu i urbanizmu.

To se odnosi na bezličnu arhitekturu i izgradnju velikih kompleksa i velikih pojedinačnih objekata bez lokalnih i regionalnih urbanističkih ambijentalnih vrijednosti.

Neracionalno korištenje turističkih resursa odnosi se na kontinuirano zauzimanje svih slobodnih prostora izgradnjom turističkih objekata i dr. pratećih objekata, na izgradnju objekata u prostoru najdominantnijih vrijednosti resursa te na opterećenje resursa iznad njihovog praga.

To je dovelo do problema vezanih za zaštitu okoliša, do niskog komfora turista, te do degradacije atraktivnih obilježja kao osnove postojanja i daljnjeg razvoja turizma u takvim prostorima.

Turizam za razvoj traži kvalitetan, neočišćen prostor, međutim mnoge od gospodarskih djelatnosti koje imaju objektivnih mogućnosti za razvoj na Jadranu svojim radom uzrokuju određena onečišćenja što je u suprotnosti sa razvojem turizma.

Stanje okoliša je vrlo važna komponenta turističkog uredovanja svakog resursa.

Turizam u pravilu nije veliki onečišćivač okoliša, tamo gdje je izvedena prateća komunalna infrastruktura, međutim, još uvijek je velik broj turističkih mjesta na obali i otocima s neriješenim osnovnim komunalnim problemima tj. izravnim ispuštanjem otpadnih voda bez prethodnog pročišćavanja u more, neadekvatnim odlagalištem otpada i sl.

Turizam preko prometa i prometnica, izgradnjom turističkih i pratećih objekata te velikog fizičkog prometa turista, vizualno je promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja obale.

U ljetnom razdoblju na mnogim dijelovima obale dolazi do psihološkog praga tolerancije turista i domicilnog stanovništva.

To je na obali dovelo do neželjenih demografskih promjena i narušavanja dominantnih izvornih vrijednosti lokalnog stanovništva.

Nasilje nad obalom, komunalne i industrijske otpadne vode, otpad i sl. nisu samo problem zaštite okoliša već ugrožavaju uspješan daljnji razvoj turizma jer se gubi jedina sigurna osnova za turističku ponudu.

Utjecaj turizma na okoliš

Izravni su ekološki učinci turizma na prirodu i okoliš:

povećano onečišćenje zraka, mora, voda i tla,

gomilanje otpada,

povećana buka i vibracije motora,

šumski požari

opće narušavanje ekosustava.

Onečišćenje zraka nastaje od cestovnih i plovnih vozila te od ložišta ugostiteljskih objekata i domaćinstava. Koncentracija cestovnih i plovnih vozila u

pojedinim turističkim destinacijama uzrokuje pretjeranu emisiju plinova u ljetnim mjesecima problem odlaganja istrošenih ulja i maziva, sudjelovanje u stvaranju smoga te velike buke i gužve.

Svi ovi elementi znatno utječu i na napuštanje obitavališta divljači i ptica, uništavanje poljoprivrednog zemljišta i ugrožavanjem pojedinih ekosustav.

Onečišćenje mora, vode i tla nastaje zbog gomilanja otpada koji se često baca u more i rijeke, na javne površine u naseljima i uz ceste kao i na neuređena odlagališta.

Šumski požari se javljaju većinom u turističkoj sezoni, razorno djeluju na okoliš uništavajući znatne površine vegetacijskog pokrova.

U novije vrijeme pod pritiskom ekološkog pokreta i ekonomske krize pojavio se pojam održivog razvitka

Održivi razvitak je obveza svih država i svih gospodarskih djela i znači da se budući gospodarski razvoj može predviđati samo uz poštivanje zahtjeva zaštite okoliša tj. kao razvoj koji ne dovodi do propadanja i iscrpljivanja postojećih resursa tj. razvoj koji zadovoljava potrebe današnje generacije neugrožavajući zadovoljenje budućih generacija.

Usporedo s pravnim reguliranjem turističkog standarda i zahtjeva u vezi sa zaštitom okoliša, s razvojem turističke i inspekcije zaštite prirode i okoliša, te uvođenjem raznih mjera za unapređenje turizma u skladu s načelom onečišćivač plaća, predviđa se niz mjera pomoću kojih će se svi subjekti turističke ponude uvjeriti da će svako nemarno ponašanje prema dobrima u okolišu, svaka degradacija prirodnih ekosustava opterećivati njihove redovne troškove poslovanja.

Osnovne smjernice u turizmu su:

1. Nastojati da turizam kao jedna od osnovnih gospodarskih djelatnosti na Jadranu ne dođe u pitanje daljnjim opterećenjem prostora, većim onečišćavajućim industrijama ili opasnim tehnologijama kao što su koksare cementare, termoelektrane, nuklearne elektrane itd.

2. Turističku i svaku drugu izgradnju usklađivat sa kapacitetima prostora, prostornim planovima i studijama utjecaja na okoliš. Kod priobalnih županija, gradova i općina potrebno je u prostornim planovima pored namjene kopna izraditi planove mora.


3. Utjecaji na planiranje i razvoj policentričkog sustava gospodarstva i naselja na Jadranu kako bi se spriječila depopulacija otoka i zaleđa tj. povećanje postojećih koncentracija. U okviru policentričkog razvoja, turistička namjena otočnog prostora od kapitalnog je značenja za razvoj otoka i sveukupni razvoj otoka i sveukupni razvoj turizma.

4. Turističku izgradnju pored stambene, usmjeravati u dubinu prostora uz Očuvanje morskog dobra i slobodnih međuzona u priobalju, te posvetiti posebnu pažnju arhitektonskom oblikovanju koje neće narušavati prirodni i ambijentalni krajobraz.


5. Izgradnja turističkih objekata je nužno izvoditi usklađeno sa izgradnom komunalne infrastrukture, naročito da zbrinjavanje otpada dobije isti značaj kao proizvodnja energije, promet, opskrba vodom itd.

6. Treba postići učešće turističke privrede u rješavanju

vodopskrbe u obradi i odvodnji otpadnih voda, zbrinjavanju otpada, u sprječavanju onečišćenja zraka, u zaštiti šumskih prostora, u protupožarnoj preventivi, u uspostavljanju sustava za hitne intervencije u slučaju onečišćenja mora naftom i drugim štetnim tvarima te u opremi luka, lučica i marina za prihvat zemljanih voda i otpada s brodova


7. Uključiti turističke zajednice u djelatnosti praćenja kakvoće voda, mora i zraka. Vezano uz to, svake godine treba redovito pratiti sanitarnu kakvoću mora na plažama, prema uredbi o standardima kakvoće mora na morskim plažama. Kako bi se rezultati mogli koristiti u promidžbenom nastupu u svijetu.

8. Treba postići čvršće povezivanje turističke privrede s razvojem marikulture i revitalizacijom ribarstva, poljoprivrede i stočarstva u ovakvom prostoru radi zaštite površina i resursa ovoga razvoja i radi ukupne ekonomske dobiti.


9. Postići djelovanje turističkih organizacija i zajednica na najširem planu u obrazovanju stanovništva za zaštitu okoliša, očuvanje i unapređenje arhitektonske i ambijentalne originalnosti u turističkim područjima što iziskuje velike napore, strpljivost, upornost i stručni rad.

Documents

ZAŠTITA OKOLIŠA · 2017-12-18 · Zaštita okoliša obuhvaća mjere za: smanjivanje buke, kontrolu pitke vode, poticaje za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih